Prijekim Putem Do (K) Raja

Nakladnik
GENESIS, doo, RIJEKA

Za nakladnika
JASMINA KEZI
ISBN 978-953-6752-10-2
eljko Antunovi
prijekim
putem
do
(k)raja
roman
Rijeka, 2008
Prijekim putem do (k)raja
5
POGLAVLJE 1
Zbog ega misli da bi moj dolazak u Bosnu bio lo po-
tez?, upitala sam.
Maks je najpre oklevao sa odgovorom, a onda je rekao
da me, zapravo, ne eli ohrabrivati.
Plaim se da bi te izlet u tako daleku prolost mogao
razoarati, dodao je. Ovdje vie nita ne isto kao to je bilo
nekada.
Pomislila sam da Maks namjerno izbjegava spomenuti
bratovo ime, a ni meni samoj ne bilo jasno zbog ega stalno
odgaam zapoeti razgovor o njemu.
Kazala sam da sam najzad odluila poi na put i da u
krenuti jednog od narednih dana.
elim se u pravo vreme nai na na pravom mjestu. Da-
kle, u Zenicu moram stii najkasne do 10. lipnja.
Pomislila sam da u tog dana otii na Golubak, u svoju
nekadanju batu.
ta ti sada znai Vladimirov roendan kada njega vie
nema?, upitao je Maks.
Nisam mu rekla ta namjeravam. Jo sam se sjeala da je
Maks zbog neeg izbjegavao Golubak. Njegovo je omiljeno brdo
bilo ono na drugoj strani Koeve. Zmajevac. Osim toga, pomis-
lila sam, njemu vjerojatno ne poznato da smo se ja i Vladimir
upoznali upravo u mojoj bati na Golupku, i to upravo na nje-
gov sedamnaesti roendan.
Nisam te nazvala zbog toga da bih se dala pokolebati u
svojim nakanama, rekla sam, reena da okonam razgovor.
eljko Antunovi
6
Ve sam jedanput prepustila drugima da donesu za mene pre-
sudnu odluku i zbog toga sam se kajala svih etrdeset protek-
lih godina.
Maks se odmah sloio sa mnom.
Naravno, na tebi je da odlui, kazao je. Pomislio sam
da bi tvoj povratak u Bosnu mogao biti rizian samo zato to se
nikako ne mogu oteti dojmu da je Vladimir umro pre vremena
zbog toga to se ne uspio izvui iz ukletog kruga prolosti.
Kazala sam da ne razumem ta mi eli rei.
Ne mogao ak ni samom sebi priznati da je pogreio
to je dopustio da ode, a upravo mu je to priznanje bilo nuno
da bi se mogao pomiriti sa ivotom takvim kakav jeste i nas-
taviti ivjeti kao i svi drugi ljudi.
Podsjetila sam ga da je spomenuo ukleti krug prolosti.
Razgovarali smo o tome u vreme naeg posljednjeg sus-
reta i zajedniki smo zakljuili da baviti se prolou i ne tako
bezazlena aktivnost, kao to se obino misli. ak to vie, da
je opasno i samo sjeati se. A ako je opasno sjeati se, koliko je
onda opasne vraati se?
Morala sam priznati da mi jo uvek nita ne jasno.
Sloili smo se da su naa sjeanja na neki dogaaj svaki
put poneto drugaa, a to znai da mi ve i smim inom
sjeanja menjamo svoju prolost. A menjajui svoje uspomene
mi zapravo menjamo i svoju sadanjost i usmjeravamo je ne-
kim drugim stazama ka budunosti, koje se razlikuju od onih
kojima bismo se kretali da smo prolost ostavili na miru.
Ipak nisam posve sigurna da te razumem, kazala sam,
osjeajui da bi Maksova objanjenja mogla u mene uneti po-
mutnju.
Ne vano, dodao je Maks. Ako si odluila doi u Bosnu,
moe raunati na moju pomo. Za poetak, obeavam da e te
netko doekati na aerodromu.
Biu tamo najkasne 9. lipnja, kazala sam i pre nego to
sam zakljuila razgovor dodala: Nadam se da me nee ekati
Fantom.
7
Jo nisam bila voljna oprostiti Maksu to je godinu dana
rane upravo Fantomu prepustio da mi javi vest o Vladimiro-
voj nenadanoj smrti. I to upravo u trenutku kada sam ve bila
donela odluku da krenem u Bosnu i da se suoim sa ostacima
svoje mladosti, ako ih je tamo jo uope i bilo.
Nekoliko dana rane Maks me je pozvao telefonom i rekao
mi da se sastao sa Vladimirom i da mu je uruio moje pismo,
ali da mi ne moe rei kakav e biti njegov odgovor. Zbog toga
sam ja odluila uiniti neto i u sluaju da mi se Vladimir uope
i ne javi. Bilo mi je jasno da ne mogu oekivati od njega da me
posle trideset i devet godina potpune utnje doeka rairenih
ruku i ista srca.
Ipak sam tih dana bila gotovo u celosti zaokupljena
oekivanjem da se moj telefon oglasi, a kada bi se to dogodilo,
svaki put sam dizala slualicu sa nadom da u u njoj uti Vladi-
mirov glas. Moja se oekivanja, meutim, nisu ostvarila. Ni-
kada. Umjesto Vladimirovog u jednom sam trenutku zaula
Fantomov glas, prepoznatljiv i nakon skoro etiri decene.
Ovdje Fantom, rekao je i dodao: Ako me se sjea.
Sjeala sam ga se. I njegovog glasa i njegovog lica. Uvek
mi se inilo da zuri u mene sa namjerom da proceni koliko
sam malo vredna osoba.
Sjeam te se, odgovorila sam, ali nikako nisam mogla
oekivati da e me ti nazvati.
Fantom je i ovog puta bio izravan kao i uvek.
Jasno da nisi. Oekivala si da te nazove Vladimir.
Zar nee?
Nee.
Zbog ega?
Umro je.
Fantom je uutio, vjerojatno oekujui moju reakcu, a
meni je pre svega bilo potrebno vreme, da bih Fantomove
posljednje rei nekako ugurala u svoju poremeenu svest.
Kada sam najzad shvatila ta mi je Fantom rekao, nisam ga
eljko Antunovi
8
ipak upitala kako je Vladimir umro i zato je umro ba tada.
Niti sam uope spomenula njegovo ime. Upitala sam zbog ega
me ne nazvao Maks.
Zbog toga to sam ja taj koji obavlja Maksove prljave i
neugodne poslove, odgovorio mi je Fantom.
Ali ti i svira, kazala sam, ni sama ne znajui zbog ega.
To je jedan od retkih dokaza da Bog ne potpuno zabo-
ravio na mene, rekao je Fantom, a po njegovom glasu nikako
nisam mogla zakljuiti da je nezadovoljan.
Nisam, u stvari, mogla zakljuiti nita, jer je trenutak kas-
ne Fantom za mene prestao postojati. Spustila sam telefon na
stol i poela se osvrtati oko sebe. Osjeala sam prazninu i nes-
vjesno sam joj traila izvor. Premda je sve bilo savreno jasno.
Vladimir je umro i sa njim se ugasilo ono sredite prema kojem
sam se okretala uvek kada su mi bili potrebni podrka i ohrab-
renje. Premda nikada svjesno nisam raunala sa mogunou
da emo nas dvoje jednog dana nastaviti ivjeti zajedno. Bilo mi
je dovoljno i saznanje da postoji netko tko me je volio i takvu
kakva sam: neuglednu i prepunu vorova u kojima se ivot
neprekidno zapetljava i gubi.
Posle onog sa Maksom obavila sam jo dva telefonska
razgovora. Najpre sam nazvala putniku agencu, da bih
rezervirala kartu za avion, a onda sam pozvala staraki dom.
Kao to sam i pretpostavljala, Damaskin se nalazio u svojoj
sobi.
Nemoj se muiti da dolazi, kazao mi je nakon to sam
mu saopila da u ga posjetiti istog poslepodneva. Kod mene
se nita ne promenilo. Jo sam iv, ali...
Vjerojatno je namjeravao dodati bolje da nisam, ali se
suzdrao zbog mene. Znao je da imam ve dovoljno razloga za
nezadovoljstvo i ne elio na njih dodavati i svoje.
Moram te vidjeti i razgovarati s tobom pre nego to
krenem u Bosnu, kazala sam, znajui da ga raduje svako
podsjeanje na Bosnu.
Ipak si odluila poi?
9
Jesam, premda me je i Maks uvjeravao da me tamo moe
doekati jedino razoaranje.
U tom sluaju doi i ponesi stare fotograje.
Ne bilo potrebno da mi objanjava koje u fotograje
poneti. One koje je elio vidjeti bile su smjetene odvojeno od
ostalih, bile su raene u crno-beloj tehnici i bilo ih je tek neto
vie od desetak.
eli li jo neto?
Da li elim? Naravno. elio bih poi s tobom.
Kazala sam da to ne neto to se ne bi moglo ostvariti,
premda mi je bilo jasno da je to ista la. Damaskin bez tue
pomoi ne mogao lei u svoj krevet, a o nekom putovanju,
naravno, ne moglo biti ni govora. I on je toga bio potpuno
svjestan pa ipak je prihvatio moju la. Vjerojatno zbog mog
mira.
Znam, ali je bolje da ovog puta poe sama.
Premda sam znala da moram krenuti odmah da bih se
mogla pre noi vratiti natrag, sjela sam na kau. Napreac sam
poeljela lei i zaspati. Sada, kada sam vrsto odluila poi u
Bosnu, neto me je primoravalo na neaktivnost. Kao da me je
neka neznana sila eljela sauvati od opasnosti koje me tamo
vrebaju.
ta mi se moe dogoditi?, upitala sam se. Zar mogu
neto izgubiti ako se napokon pokrenem iz ovog mrtvila?
Iako sam na oba pitanja odgovorila sa nita, ipak sam
morala uloiti krajnji napor da se pokrenem, da iziem iz kue,
sjednem u automobil i izvezem ga na cestu. Do Damaskinovog
starakog doma imala sam, u najboljem sluaju, voziti neto
manje od dva sata.
Za to vreme vjerojatno bih mogla prei gotovo pola
Bosne, pomislila sam bez neke odreene namjere.
Potom sam se sjetila estih putovanja u Nemilu lokalnim
vlakom, koji je vozio sporo i stajao svakih pet minuta, i vonji
Damaskinovim kamionom pranjavom makadamskom cestom
eljko Antunovi
10
prepunom rupa, koja se veim delom protezala izmeu strmih
obronaka brda i reke Bosne.
Vjerojatno je ta cesta ono o emu Damaskin i sada budan
sanja i zbog ega bi elio posjetiti Bosnu, pomislila sam. Ona
ga podsjea na njegova prva putovanja i na njegove prve djevoj-
ke. Na Jelenu u Nemiloj, na Ramizu u Tenju, na neku treu u
epu i tko zna koju u Zavidoviima, Maglaju, Doboju...
U tom trenutku vozila sam se pored reke Ohajo i tek u
daljini mogla sam nazreti ogranke Apalakog gorja.
Moda mu nedostaju i bosanska brda i bosanski skueni
vidici.
Damaskin je, sat kasne, doista potvrdio da su bosanska
brda ono ega se u posljednje vreme sve ee sjea. Tone,
jedno sasvim odreeno brdo i iz jednog sasvim odreenog raz-
loga.
Ti nikada nisi ila na rudniku haldu i ne moe znati za
to zadovoljstvo, kazao mi je Damaskin, izdvajajui iz hrpice
starih crno-belih fotograja onu na kojoj je bila snimljena sku-
pina mravih pocrnjelih djeaka okupljenih oko runih kolica
napunjenih ugljenom. Ne moe niti pretpostaviti koliko nam
je uitka pruala vonja kolicima cestom niz urino brdo.
Vozio sam se svim moguim vozilima i svim moguim pute-
vima, ali nikada nisam osjetio takvo ushienje kao onda kada
sam upravljao spojenim kolicima koja su se kotrljala prema
pravoslavnoj crkvi i gimnazi.
Promatrala sam brata i, mimo svoje volje, smala se.
udna mi uda, kazala sam. Bio si dete, a u emu sve
djeca ne uivaju.
Smala sam se, a suze su mi punile oi i zamagljivale sliku
Damaskina u invalidskim kolicima. Vjerojatno zbog toga, na
trenutak mi se uinilo da ga vidim u kabini njegovog prvog ka-
miona. Nasmanog i spremnog da krene u susret samo njemu
znanim avanturama.
Znala sam da postoji i takva fotograja meu onima koje je
Damaskin drao u rukama. Snimljena u naselju baraka u Ulici
11
rtava faizma u Zenici. U njezinom prvom planu je kamion.
Mali otrcani italanski kamion, preostao iz Drugog svjetskog
rata. Damaskin sjedi na mjestu vozaa. Glavu i levu ruku sa ra-
menom isturio je kroz prozor. Sme se i, sudei prema izraaju
njegovog lica, neto dovikuje snimatelju.
Na mjestu suvozaa sjedi Jelena. Isturivi glavu i desnu
ruku kroz prozor na svojoj strani, sme se na isti nain kao i
Damaskin i vjerojatno istim onim reima koje je on izgovorio.
Ja se nalazim izmeu njih dvoje, gore na karoseri kamiona,
naslonjena na kabinu. Zamiljena, odsutnog izraza lica, stisnu-
tih usnica, gledam ravno ispred sebe, negdje iznad ose objek-
tiva fotografskog aparata.
ta je tada bilo s tobom?, upitao me je Damaskin neto
kasne, nakon to je izvukao sliku sa kamionom i nekoliko je
trenutaka promatrao. Zbog ega si bila tuna? I zato na ovoj
slici nema Vladimira?
Mogla sam bez razmiljanja odgovoriti samo na posljednje
bratovo pitanje. Vladimira ne bilo na fotograji jer se u to vri-
jeme nalazio u koli. Zbog ega sam bila tuna? O tome nisam
eljela govoriti vie nego to je bilo nuno. Osim toga, sve je
bilo jasno.
Vjerojatno sam razmiljala o Vladimiru i o tome da emo
se za neto vie od mjesec dana rastati, odgovorila sam i na-
kon toga pomislila da je u to vreme ve bilo sasvim izvjesno
da se vie nita ne moe promeniti.
Damaskin je paljivo razgledao i sve preostale fotograje
koje sam donela. Potom mi ih je vratio.
Ponesi ih sa sobom u Bosnu i naini nove snimke tono na
istim mjestima i iz istog ugla. elim vidjeti ta se tamo promi-
jenilo nakon to smo otili.
Ne plai se promjena?, upitala sam ga.
Zato bih se plaio? Pretpostavljam da ni u Bosni vreme
ne stajalo.
Ne plai se da e ugledati dve stare rune ene umjesto
ovih dvaju mladih djevojaka?, upitala sam, pokazujui mu
fotograju sa kamionom.
eljko Antunovi
12
Damaskin je prekorno odmahnuo glavom i rukom.
Prestrogo sudi o sebi, kazao je. Nisi ni stara ena, a
nisi ni runa. to se Jelene tie, ne mogu zamisliti da se izmi-
jenila nagore. Bila je tako lepa da ponekad pomislim da ju je
samo moja mata nainila takvom.
Sjetila sam se rei koje sam uputila Damaskinu nekoliko
dana pre nego to emo krenuti u Ameriku. Vjerojatno vie
nikada nee imati tako lepu djevojku. Damaskin je samo
nehajno odmahnuo rukom. Laka srca. Kao da odbacuje neto
sasvim suvino. Odgovorio mi je da ni za kakvu ljepotu ne bi
propustio priliku da ode u Ameriku.
Svjesno sam odbacila mogunost da podsjetim brata na
njegove olako izgovorene rei. Okrenula sam se prema pro-
zoru i zagledala u izmaglicu na jezeru.
Nisam mu mogla rei da se preraunao. Da je od Amerike
oekivao i ono to mu ona ne mogla dati. Pre nego to smo
doli u nju, znali smo samo to da Amerika ne ni Grka niti
Bosna. Pretpostavljali smo da je neto mnogo vee. Meutim,
nismo ni slutili da e njezino golemo prostranstvo ve na startu
sve stvari uiniti kvalitetno potpuno drugaim.
Kada je krenuo na svoju prvu profesionalnu vonju ka-
mionom u novoj domovini, Damaskin ne djelovao ni samo-
uvjereno niti sretno. A kada se vratio, bio je umoran i bilo mi je
sasvim jasno da je suvino pitati ga da li se osvrtao za djevoj-
kama i udio za avanturama. Okupao se, legao u krevet i od-
mah tvrdo zaspao, a meni se inilo da je i u snu nastavio puto-
vati beskrajnim ravnim putevima, kakvih u Bosni nema i ne
moe biti.
ta te je preilo da jo pre deset pa i pre dvadeset go-
dina krene na taj put?, upitao me je Damaskin.
Nisam se ni osvrnula niti sam to rekla. Nastavila sam
promatrati jezersku puinu, nastojei mimoii bratovo pitanje.
Znala sam da bih se, ako bih mu izila u susret, sukobila sa
mnotvom drugih zato.
Damaskin je nastavio govoriti.
13
Ja sam stalno oekivao da e se ti vratiti u Bosnu.
Najpre sam bio uvjeren da nee ni krenuti iz Zenice, da nee
ni doi na zeniku eljezniku stanicu. Da e se negdje sakriti
i saekati da mi otputujemo. Nakon toga, kada smo zaplovili iz
enove, toliko me je proganjao neshvatljiv osjeaj da e skoiti
sa broda i zaplivati natrag da sam te neprekidno pratio, pripra-
van spreiti te da ne uini neku glupost.
Osjetila sam da moram reagirati.
Pretjeruje, kazala sam, sjetivi se da sam u vreme puto-
vanja samo u retkim trenucima mogla biti sama i razmiljati
o svojim problemima.
Skueni prostor i u vlaku i na brodu stalno me je gurao u
neu blizinu, a inile su to takoe i brojne tekoe koje su od
mene zahtevale da im posvetim gotovo svo svoje vreme i sve
svoje snage. Morala sam se, pre svega, brinuti o svom mlaem
bratu, za kojeg je putovanje predstavljalo opasan izazov, a za-
tim i o najstarim lanovima svoje obitelji, koji su teko podno-
sili ljetnu egu i brojne druge neugodnosti putovanja.
Kada ve govorimo o tome, moram ti neto priznati, nas-
tavio je Damaskin.
Nakon toga je pokrenuo kolica i dovezao se do mog
naslonjaa.
Ja sam bio taj koji je iz Bosne u Ameriku slao povjerljive
obavesti o tebi. elio sam da onaj glupi Grk sazna da mu nisi
vjerna i da ti, pre nego to krenemo, javi da ne moe raunati
na njega.
Iznenaena, okrenula sam se prema bratu.
Zato? Da li je to imalo nekog smisla?
Htio sam te primorati da ostane sa Vladimirom.
Osjetila sam da mi se lice razvuklo u kiseli smeak.
Glupost, kazala sam. Da je Vladimir zahtevao od mene
da ostanem, nitko me ne bi mogao prisiliti da poem sa vama.
A to to si o meni javljao u Ameriku svima nam je nakodilo.
Umjesto na farmi, morali smo se nastaniti u gradu i baviti se
poslovima koji su nam svima otrovali duu.
eljko Antunovi
14
Doista vjeruje da bi na farmi bila sretna?, upitao je
Damaskin.
Nisam mu odmah odgovorila.
Vjerujem da bih imala bar vie razloga za zadovoljstvo.
Uz krave i kukuruze?
Priroda je u svakom sluaju blagorodna od ljudi.
Damaskin se tiho nasmao.
Ljudi su slaba bia. Od njih ne moe oekivati mnogo
dobra.
Oekivala sam samo mrvu sree.
Umjesto toga dobila si novac. Nekima je i on dovoljan da
budu sretni.
utke sam prela preko Damaskinove opaske o novcu. No-
vac mi, sam za sebe, nikada ne mnogo znaio. Niti sam ga
traila niti sam ga eljela. Doao je i nepozvan i neeljen.
Nastavila sam slediti svoja sjeanja na vreme kada smo
se iz Bosne preselili u Ameriku.
Paket nesrea je, dakle, najvjerojatne zapeaen jo u
Bosni, pomislila sam, a potom se nastavila sjeati.
Kada smo se iskrcali sa broda u njujorkoj luci, mogli smo,
ako ne vidjeti, bar naslutiti da se dogaaji ne odvaju onako
kako smo planirali i oekivali. Ne nas doekao nitko od grkih
pratelja, koji su nam u pismima obeavali svu moguu pomo,
ak i branu vezu.
Nakon Damaskinovog priznanja sve mi je bilo mnogo jas-
ne, ali sam i bez njega, ve prvog dana boravka na amerikom
tlu, naslutila zato su nai grko-ameriki pratelji pogazili
svoja u vie navrata data obeanja.
Povredilo ih je saznanje da sam se ja, usprkos obeanju
naih roditelja, povezala sa Vladimirom, kazala sam tiho, kao
za sebe.
Damaskin se nasmao.
15
Nikada nisam poalio zbog toga to sam im javio za
Vladimira, kazao je i dodao. Bez obzira to nam sudbina ne
bila naklonjena.
Iako su se neke stvari razjasnile, i dalje sam bila zbu-
njena. Osjeala sam da se ponovo, po tko zna koji put, moram
vratiti na poetak, u onaj dan kada je moja obitelj zapoela
svoju ameriku epizodu, i ponovo proivjeti trenutke u ko-
jima se sruila vrsta graevina naih snova, koju smo gradili
godinama, privremeno ivei u Bosni i oekujui da se naa
molba za useljenje u Ameriku povoljno rei.
Suprotno svim naim oekivanjima, na ulazu u novu
domovinu nitko nas ne doekao. Bili smo sami i bespomoni.
Moj otac ne ni pomislio na mogunost da su ga njegovi stari
pratelji namjerno napustili. Vjerovao je da su ih nesporazum
ili nesretne okolnosti spreili da dou na vreme. Najpre nas
je smjestio u najblii hotel. Potom je prateljima poslao tele-
gram, a kada na njega ne dobio nikakav odgovor, otiao je
potraiti pomo od Grka koji su radili u luci. Sticajem sretnih
okolnosti, naiao je na maminog dalekog srodnika, koji je dobro
poznavao prilike u grkoj koloni na istonoj amerikoj obali i
u blioj unutranjosti.
Roak se iznenadio kada mu je otac predstavio mene.
Zato ne ostala?, upitao je, na to smo ga svi zaueno
pogledali.
uli smo da e se udati u Bosni, nastavio je roak, a onda
se umeala moja majka.
Kazala je da su to samo zlobne klevete, a potom je zaoku-
pila roaka pitanjima o njegovoj obitelji, sa oiglednom nam-
jerom da razgovor odvrati od mene i od moje veze sa Vladimi-
rom. Od stvarnosti se, meutim, ne moglo pobjei. Moj otac
ne bio ni glup niti maloduan. Odveo je eninog roaka u
hotelski bar, poastio ga sa nekoliko pia i saznao i ono to mu
ovaj moda i ne namjeravao rei.
Kada se vratio, kazao je da neemo ii tamo gdje smo se
uputili i da neemo raditi na farmi njegovog pratelja nego
emo posao i smjetaj potraiti negdje uz jezera - u Klivlendu,
Pitsburgu ili ikagu.
eljko Antunovi
16
Prokleta strina!, apnula mi je majka, uvjerena da je up-
ravo strieva ena onaj tajanstveni informator koji je vesti o
mojoj vezi sa Vladimirom iz Bosne upuivao u Ameriku.
Ne okrivila mene za nevolje koje su nas oekivale premda
smo nas dve vie od dve godine uporno ratovale zbog mog
druenja sa Vladimirom. Vjerojatno je osjeala da je naim od-
laskom iz Bosne taj rat okonan sam po sebi i da ne bi imalo
nikakvog smisla prenositi ga na drugu stranu Zemljine kugle.
Vie sam se plaila oevog besa, ali je on, zaudo, izostao.
Nasuprot njegovoj utnji, koju nikako nisam mogla objasniti i u
kojoj sam i dalje nazirala pretnju, babe, stric i strina nisu mog-
li zadrati za sebe miljenje da sam upravo ja iskljuivi krivac
to nas je Amerika doekala manje gostoljubivo nego to smo
to oekivali.
Jedino se moj djed ni na koji nain ne umeao u taj spor.
Bio je isuvie star i ravnoduan da bi mario ta e se sa njim
zbivati. Moja braa i strieva kerka stali su na moju stranu, ali
ne toliko zbog mene koliko zbog injenice da e ivjeti u gradu.
Njima se nikada ne sviala ideja da ive na farmi.
U pravu si, kazala sam Damaskinu nakon to sam,
koliko-toliko, prevladala zbunjenost i otresla se sjeanja na
prolost. Imam novac i moi u bar starost provesti tamo gdje
elim.
ta e uiniti sa restoranom?, upitao je Damaskin.
Hoe li ga prodati?
O tome u razmiljati i moda odluiti u Bosni.
Neko vreme smo, sjedei rame uz rame, utjeli i gledali
kroz prozor.
Moram rei da ti beskrajno zavidim i da u se osjeati jo
osamljenim kada ode, kazao je Damaskin i pourio da doda:
To nikako ne znai da te elim spreiti da poe na put. Na-
protiv. Uvek sam vjerovao da si pogreila to nisi ostala.
Ti kao da zaboravlja da je u meuvremenu u Bosni bio
rat, kazala sam, ne okreui se. Ne razmilja o tome ta bi
bilo sa mnom, sa mojom djecom i mojim unucima da sam os-
tala.
17
Nita drugo i ne radim nego razmiljam ta je bilo i ta je
moglo biti. I mogu ti rei jedno: da si ostala u Bosni, imala bi
mua kojeg bi voljela, gotovo je sigurno da bi imala i djecu, a
vjerojatno i unuke.
Nakon toga sam napreac odluila da krenem. Osjeala
sam da bi svaki daljnji razgovor bio suvian.
Obeala sam Damaskinu da u mu se esto javljati.
Ne ba svaki dan, a ti mi mora obeati da nee klonuti
duhom, kazala sam mu pre polaska.
Damaskin je uzdahnuo.
Nita ti ne mogu obeati, kazao je. Moja je dua ve
umorna od ovog bednog tela, a oko sebe ne nalazim nita
ime bih je obodrio.
I sama sam se osjeala obeshrabrenom i zbog toga sam
bila zahvalna svom telu to je jo bilo pokretljivo i to me je
moglo poneti u susret nekoj jo moguoj srei.
Ako ne srei, onda bar zaboravu, pomislila sam.
Da li sam mogla govoriti o zaboravu u vreme kada sam
se spremala krenuti u pohode prolosti? Oduvek sam bila
svjesna injenice da nita ne zaboravljam. Sve doivljeno sla-
gala sam u sebi. Sliku na sliku, osjeaj na osjeaj. Svoju sam
svest doivljavala pre svega kao skladite. Prostrano i dobro
ureeno, u kojem ima mjesta za sve i u kojem se nikada nita
ne gubi. Ako bih se dovoljno potrudila, u njemu sam mogla
pronai i ponovno izneti na svjetlo dana sve bilo kada pohra-
njene sadraje.
Dok su se nizali novi doivljaji, nisam osjeala potrebu da
lutam po tom prostoru i da podiem prainu sa uskladitenih
uspomena. ak ni prvih godina po dolasku u Ameriku. Jasno
sam osjeala tugu, koju sam donela sa sobom iz Bosne, ali
nisam izvlaila na povrinu njezin sadraj i nisam je stavljala
nasuprot trenutnim zbivanjima. Zbog toga je moj ivot mogao
tei bez prevelikih zastoja i nisam bila prisiljena svoju prolost
potiskivati u predjele gdje e biti nasilno razloena i vjerojatno
ugraena u moju budunost.
eljko Antunovi
18
Nisam zaboravila Vladimira i svoju mladost provedenu u
Bosni. Samo sam ih, sa aljenjem, odloila na za njih oznaena
mjesta u svom sjeanju i nastavila ivjeti, uvjerena da ni prolost
niti aljenje za njom nemaju dovoljno snage, ali ni prava, da se
nametnu mojoj sadanjosti.
Kroz nekoliko godina tuga je utihnula, premda je i dalje
ostala jasno prisutna. Moda ba zbog toga nikada nisam oz-
biljne poeljela vratiti se u Bosnu. Uporna tuga je solidna os-
nova za svaki ivot, pogotovo za onaj koji se veim delom sas-
toji od odricanja.
Osjeala sam se krivom za probleme u koje je moja obitelj
uletjela ve na startu novog ivota. Umjesto na farmi, o kojoj su
godinama sanjali, moj otac i stric zaposlili su se u eliani, zbog
ega su strahovito patili. U Zenici su radili na graevinama
pa su navikli na slobodan prostor, ist zrak i objektivno sporu
radnu i ivotnu dinamiku.
U Americi su se, meutim, nenadano nali u rvnju
sainjenom od zaguljivih plinova, nesnosne buke i radnih
obaveza kojima nisu bili dorasli. Moj otac je svoje nezadovoljstvo
pretakao u potitenost, a ovu u utnju. Stric je, meutim, traio
oduka izvan sebe, smatrajui da ne kriv za nevolje koje su ga
snale.
Otuda su krenule najpre nesuglasice a potom i otvoreni
razdori. Svo vreme koje smo proveli u Bosni ivjeli smo za-
jedno u skuenim stanovima, okrueni svakovrsnom oskudi-
com, pa ipak su retko kada nailazile tekoe dovoljno velike
da nas razdvoje. Ali nikada ozbiljne i na due vreme.
U Americi se pukotina meu nama pojavila ve prvog dana
i ni za trenutak se ne prestala iriti. Osjeala sam se krivom
za to i svim snagama sam prionula da popravim tetu, odriui
se unapred svake mogunosti za uitak i oputanje. Mnogo
kasne shvatila sam da sam i tu pogreila, jer je najee racio-
nalne i lake ve poljuljanu graevinu sruiti i sagraditi novu
nego nastojati uvrstiti njezine trone zidove.
Vratila sam se kui, ne urei i pokuavajui se pomiriti
sa saznanjem da je, zapravo, Damaskin onaj neposredni krivac
19
nevoljama koje su nau obitelj doekale u Americi. U stvari,
ispravne bi bilo rei da je krivac bila njegova elja da usrei
mene. Da ne bilo nje, vest o mojoj ljubavnoj vezi sa Vladi-
mirom najvjerojatne nikada ne bi stigla do naih pratelja u
Americi i moj ivot i ivoti lanova moje obitelji krenuli bi sas-
vim drugim putevima. Opravdano sam mogla vjerovati da bi ti
putevi bili mnogo ugodni od onih kojima smo proli.
Legla sam odmah nakon to sam dola kui, ali dugo nisam
mogla zaspati. Uporno me je saletala misao da, zapravo, i
nemam pravo traiti opravdanje za nevolje koje sam prouzroila
svojim najmilim. Premda sam u isto vreme bila svjesna da ni
oni nisu imali pravo svoju budunosti zasnivati samo na onom
to bih ja mogla uiniti ili propustiti da uinim.
Probudio me je telefon, koji je uporno zvonio. Tek je bilo
svanulo i kolebala sam se da li da se javim. Pomislila sam da
se u to doba mogu uti samo loe vesti. Ipak sam se javila.
Zakljuila sam da od loih vesti ne mogu pobjei.
Nakon to si otila, pala mi je na pamet ideja da izraunam
koliko je vremena prolo otkako smo doli ovamo, kazao mi je
Damaskin. Kada sam to uinio, zaprepastio sam se. Sredinom
idueg mjeseca navrie se punih etrdeset godina. Jedva sam
povjerovao u to.
Nasmala sam se iako mi se ne smalo.
Nemoj mi rei da do sada nisi znao koliko ima godina,
kazala sam Damaskinu.
Jasno da sam znao. Nedavno sam navrio pedeset i de-
vet, ali sam tek sada postao svjestan da sam ovdje, u Americi,
proveo dva puta vie vremena nego u Grkoj i Bosni zajedno.
Pa ta?, upitala sam, samo nasluujui ta mi je Da-
maskin elio rei. Zbog ega je ta injenica vana?
Zbog toga to me je uplaila. Pomislio sam da e, kada
doe u Bosnu, tamo zatei potpuno izmenjen svet, u kojem
od nas ne ostalo nita. ak ni sjeanje o nama. Sjeti se kroz
kakve smo promjene proli ovdje, u Americi.
eljko Antunovi
Da te utjeim, rei u ti da ni ja ne oekujem da u tamo
sve stvari nai na onim mjestima na kojima smo ih ostavili kada
smo pre etrdeset godina odlazili, kazala sam, plaei se da
Damaskinova uznemirenost ne poraste i poremeti moje pla-
nove o putovanju. U stvari, u Bosnu i ne putujem da bih tamo
nala neto nae ili neki na trag. elim samo da saznam kako
je Vladimir proivio svoj ivot i da posjetim njegov grob.
Je li ti Maks rekao gdje je Vladimir pokopan?
Damaskinovo pitanje me je iznenadilo, premda sam znala
odgovor na njega.
Na gradskom groblju u Crkvicama, odgovorila sam i od-
mah se zapitala u kojem delu Crkvica se nalazi to groblje.
Damaskin mi ne dozvolio da razmiljam.
Kada smo napustili Zenicu, u Crkvicama je grad bio za-
stupljen sa tri stambena bloka i nedovrenom bolnicom, a sada
je tamo, pored ostalog, i gradsko groblje. Pokuaj zamisliti ta
se u meuvremenu tamo dogaalo.
Pokuala sam umiriti brata.
Kada doem u Crkvice, najpre u sve paljivo razgle-
dati, a tek potom u pokuati razmiljati o tome ta se u
meuvremenu tamo dogodilo. Javiu ti se i upoznau te sa re-
zultatima do kojih budem dola.
Pomislila sam da me je Damaskin, i ne htui to, podsjetio
da moram, pre nego to krenem na put, posjetiti silverstonsko
groblje. Osjetila sam potrebu da se, za sluaj da se ne vratim,
oprostim od mrtvih lanova svoje obitelji.
Kada sam, nekoliko sati kasne, dola na groblje, do kraja
sam shvatila ta mi je Damaskin tog jutra elio rei. Gledajui
est potpuno istih nadgrobnih spomenika, nanizanih jedan
uz drugi, sa meni dragim imenima, pomislila sam da smo se
duboko ukopali u ameriko tlo i da smo ostvarili svoj ameriki
san.
Iz Bosne nas je krenulo jedanaestoro, a sada je u ivotu
samo troje, pomislila sam.
20
Stric i strina pokopani su na groblju u drugom delu grada.
Njihova je kerka jo iva. Udala se sasvim mlada, nedugo na-
kon to se njezina obitelj konano odvojila od moje. ula sam
da ima troje djece, ali ne znam gdje ivi.
Stric i strina su nas napustili nakon to smo dobili svoj
prvi ameriki grob. Kazali su da mene prati nesrea, a da oni
ele ostati ivi, udati kerku i doekati unuke. Nitko im od nas
ne zbog toga zamjerio, jer je ta prva smrt uinila da i mi sami
povjerujemo kako nam je srea doista okrenula lea. I to onog
trenutka kada je vlak sa nama krenuo iz zenike eljeznike
stanice.
Do sada sam se bar mogao nadati da u se, pre nego to
umrem, vratiti kui, kazao je djed, sjedei na jednom od kovega
u pretrpanom hodniku vagona. Sada mi ostaje samo saznanje
da moram prei pola sveta da bih ostavio kosti u zemlji koja
meni nita ne znai, a kojoj sam ja potpuno suvian.
Zna dobro, kao i svi mi, da se ne moemo vratiti kui, u
Grku, odgovorio mu je ljutito moj otac.
emu onda putovati tako daleko?, nastavio nas je izne-
naivati djed. Mogli smo sasvim spokojno umreti i ovdje u
Bosni.
Djedova pitanja i primjedbe utoliko su vie bili neoekivani
to on nikada rane ne rekao nita protiv odlaska u Ameriku
niti se i jednom jedinom reju zaloio za ostanak u Bosni.
Moj je otac na to neto nerazgovjetno rekao sebi u njedra.
Bio je neraspoloen i nervozan, vjerojatno zbog paklene vruine
i nesnosne guve. Jedva smo uspjeli ui u vlak i uneti sve svoje
stvari, ali nismo mogli prodreti dalje od hodnika. Oekivalo
nas je dugo putovanje, a ve na njegovom startu suoili smo se
sa naizgled nerjeivim problemima.
Za vreme celog tog putovanja djed se ponaao na vlas
tako kao da se uputio ravno prema svom grobu. Satima je sje-
dio na istom mjestu, bez elje da se pomakne ili da uini bilo
ta drugo. Ne se osvrtao na moje molbe niti na prekore mog
oca, a takoe niti na babino gunanje. Kada ga je vidio takvog,
njujorki roak je kratko konstatirao: Djed nee dugo udisati
ameriki zrak.
21
Ipak se prevario. A prevarili su se i svi oni koji su vjerovali
da se smrt pridrava nekog reda. Djedov je grob posljednji u
nizu. Najpre je iznikao grob mog mlaeg brata Damiana. Bio
je sitan i ustar djeak i inilo se da e zauvek ostati takav.
U Americi je poivio jedva est mjeseci. Predstavnici vlasti
su nam kazali da je poginuo u prometnoj nesrei, ali se mi ni-
kada do kraja nismo uvjerili u to. Nismo poznavali engleski
jezik toliko da bismo mogli valjano proitati dokumente i no-
vine u kojima je bilo rei o Damianovoj smrti, a u vie navrata
uli smo glasine da u tom sluaju ne sve isto.
Damianova smrt je povukla ostale. Dve godine kasne
umrla je moja majka. Babe su se odupirale tri odnosno etiri
godine, a otac neto manje od deset. Tako se dogodilo da sam
ja pre navrene tridesete godine ivota ostala sama sa djedom,
koji se duom jo davno odselio sa ovog sveta.
Damaskin je tako rijetko dolazio kui da sam ga jedva
mogla ubrojiti u lanove svoga domainstva.
22
eljko Antunovi
23
POGLAVLJE 2
ena u belom sa druge strane pulta gledala je u njega sa
oiglednom eljom da sazna ta eli, ali je njezino lice jasno
govorilo da ne shvatila nita od onog to joj je upravo kazao.
U tom trenutku u Maksovoj se svesti konano oblikovala zao-
kruena misao da ljudi ne dele isti svet nego da svatko od
njih sledi neku svoju stazu, bez mogunosti da se istinski
povee sa bilo kojim drugim ivim biem. Pomislio je: ako je
ovaj ivot tamnica, onda je svatko od nas zatvoren u vlastitoj
eli i sa drugim ljudima moe komunicirati samo dovikujui
se, virei kroz reetke i kucajui o zidove.
Nakon toga se nekoliko trenutaka dvoumio. Da li da
ponovo pokua objasniti bolniarki zbog ega je doao u kliniku
ili da se okrene i krene bilo kuda? Sjeanje na Danelu, koja
ga je primorala da potrai lenika, pomoglo mu je da savlada
gaenje i da ponovo progovori. Nikako ne mogao zanemariti
injenicu da je ona stajala iza svega i da je oekivala rezultate.
Dogovorila je njegov posjet klinici i unapred mu je iznudila
pristanak da e ostati na leenju ukoliko lenici to ocene
neophodnim.
Ako misli da to inim zbog sebe, vara se, rekla mu je.
Na raspolaganju imam i nekoliko drugih rjeenja, za mene
vjerojatno povoljnih. Ipak elim, pre nego to ponemo
rjeavati probleme naeg zajednikog ivota, da se oslobodi te
sramne ovisnosti i da o svojoj budunosti odluuje kao slobo-
dan ovjek.
Slobodan ovjek, pomislio je Maks i upitao se. Da
li sam to ikada bio? Da sam slobodan, zar bih uope o tome
razmiljao?
24
eljko Antunovi
Na peti kat popeo se stubama. Dizalo je izbjegavao kad
god je to bilo mogue. Nelagodno se osjeao i kada je bio sm u
njemu, a jo vie kada ga je delio sa drugim ljudima. Nikada
ne ni pokuao objasniti zbog ega.
Lenik kojeg je izabrala Danela ne na Maksa ostavio
neki poseban dojam, osim to ga je naveo da pomisli da ni naj-
manje ne odgovara njegovoj predstavi o psihatrima. Izgledao
mu je isuvie mlad da bi mogao znati neto o problemima
due.
I to je, naravno, samo jo jedna od mojih brojnih predra-
suda, zakljuio je odmah potom.
Mladoliki izgled ipak ne oduzimao leniku nita od one
za njegovu profesu preko potrebne samouvjerenosti. Posjeo
je Maksa nasuprot sebi i zagledao mu se u oi, ne prestajui
govoriti o tome kako alkoholizam jeste bolest, teka i opasna,
ali ipak ne takva da se ne bi mogla, uz dobru volju pacenta i
uz suradnju njegove obitelji, uspjeno i relativno brzo izleiti.
Koliko vidim, vaa je supruga maksimalno spremna
pomoi vam, dodao je na kraju kao opi zakljuak, ali i kao
uvod u predlog konkretnih koraka koje je potrebno poduzeti
u cilju njegovog ozdravljenja.
Osnovni preduvjet za to je da ostanete na klinici onoliko
vremena koliko to bude bilo potrebno.
Maks je reagirao i pre nego to je razmislio ta e rei.
Zato? Zar se ne mogu leiti a da ne budem zatvoren?
Lenik je odluno zanekao glavom.
Zakljuak je jednostavan i lako razumljiv. Da je to bilo
mogue, ne biste doli ovamo nego biste sami reili svoj prob-
lem.
Maks je morao priznati da je lenik u pravu. Uinio je sve
to je mogao pa ipak mu ne polo za rukom osloboditi se za-
visnosti od alkohola. Uspio je koliinu popenog pia smanjiti
na jednu treinu i svoju alkoholiarsku aktivnost veim de-
lom svesti na no i na svoj stan, ali se i dalje osjeao jednako
zarobljenim kao i rane.
25
Za poetak predlaem da obavimo neke testove, kazao
je lenik. Moda jedan razgovor pod hipnozom. Tek toliko
da pokuamo locirati izvor ovisnosti.
Maks je pomislio da e, ako ostane na klinici, biti potpuno
svejedno ta e sa njim initi.
Moda bi bilo najbolje kada bih mogao zaspati i snom
premostiti provalu o kojoj lenik govori kao o bolesti, a koju
ja najvjerojatne ne bih razlikovao od brojnih drugih provala
u sebi da me Danela stalno na nju ne podsjea.
Pristao je na hipnozu, ne razmiljajui o tome ta mu moe
doneti. Na vlastito uenje, zaspao je lako i pre nego to je
mladoliki lenik izbrojao do deset. I odmah se naao u mlakoj
vodi plitkog jezera, do kojeg ne dopirao ni lenikov glas niti
smisao njegovih pitanja. Zaplivao je i osjetio spokojno zado-
voljstvo to to moe initi.
Kada se probudio, nieg se ne sjeao, osim da je u snu
plivao kroz vodu koja mu je bila prateljski naklonjena. Lenik
je upravo sklapao biljenicu, u koju je vjerojatno biljeio svoja
pitanja i Maksove odgovore. inilo se da je zadovoljan obav-
ljenim poslom.
Dovoljno za poetak, kazao je. Razgovor emo nastaviti
veeras.
Maks je odluku donio napreac.
Ne elim vie razgovarati, rekao je, ustao sa leaja i upu-
tio se prema vratima. Odlazim.
Iziao je pre nego to je mogao uti ono to mu je lenik
imao kazati. Meutim, bilo mu je jasno da e lenikove rei
uti iz Danelinih usta kada se vrati kui i prvo to je pomislio
kada je krenuo niz stube bilo je da mu ona nee oprostiti bjek-
stvo.
Da li zbog toga to se plaio svog objanjenja i Daneline
reakce ili i iz nekih sasvim drugih razloga, ne se uputio
prema svom stanu. Upravio je automobil prema gradskom
groblju u Crkvicama. Jutro je bilo sunano i pretpostavio je
da e biti ugodno proetati ispod olistalog drvea i izmeu
cveem okienih grobova.
eljko Antunovi
26
I sm je bio iznenaen svojom odlukom da krene prema
groblju. To je bilo mjesto na koje je nerado odlazio. Nita ga tamo
ne privlailo. Najmanje ona dva groba na kojima je stajalo ime
njegove obitelji.
Mora priznati da se plai smrti, kazala mu je Danela
kada je shvatila da pokuava pronai bilo kakav izgovor da iz-
bjegne posjetu groblju.
Ne mu bilo teko priznati da se doista plai.
Nisam jedini koji se grozi smrti i njezinih obiljeja.
U cvjeari na ulazu u groblje kupio je cvee i dve svee.
Cvee je nastavio drati u ruci, ne znajui ta da uini sa njim,
a svee je zapalio i usadio u zemlju na bratovom i oevom
grobu. Potom je sjeo na plou koja je prekrivala susjedni grob.
Osjeao se manje nelagodno nego to je oekivao. Puio je ciga-
retu i razmiljao o svom najstarem bratu Vladimiru, i su
tjelesni ostaci bili pokopani tu pored njega. Ni ovog puta ne
mogao izbjei priznanje da je njegov stari brat bio u svemu bolji
od njega niti pobjei od grinje savjesti zbog injenice da mu se
ne uspio oduiti ni za djeli onoga to je uinio za njega.
Nikada ne pomislio na Vladimirovu smrt a da ne os-
jetio bar aljenje. Za njegovog stareg brata, izmeu ostalog,
vezivao ga je i trajan dojam da je sa ovog sveta otiao pre
vremena, pomiren sa svojom sudbinom, ali ne i zadovoljan
ivotom koji je ostavljao iza sebe. U prvo vreme nakon nje-
gove smrti Maksu se inilo da je Vladimir upravo zbog tog ne-
zadovoljstva, ne znajui kako da ga se oslobodi, pobjegao i od
njega i od svih onih koje je volio.
Moda se nadao da e u nekom drugom svetu pronai
ono to mu je ovdje nedostajalo.
Na oca ne pomislio niti u jednom trenutku i pritom ne
osjeao da ini nepravdu njegovoj uspomeni. Na neki je nain
bio siguran da e se njegov otac i nakon svoje smrti sam po-
brinuti da s vremena na vreme pohodi sjeanje onih koji su
ga poznavali.
Zapalio je novu cigaretu, a zatim se, slijedei instinkt,
prignuo i pretraio prostor izmeu cvea i korova na brato-
27
vom grobu. Tamo je gotovo redovito nalazio limenku sa pivom.
Dugo vremena uzaludno se raspitivao tko bi od Vladimirovih
pratelja mogao biti taj koji smatra da e on pivo vie ceniti od
cvea. Niti jedan od njih ne priznao da mu odnosi pivo na
grob.
Ovog puta pivu ne bilo ni traga i upravo je ta injenica
podsjetila Maksa da bi mu dobro dolo neko pie. Bilo kakvo.
I u bilo kojoj koliini. Sa mjesta na kojem se nalazio mogao je
uoiti dve mogunosti da zadovolji svoju udnju za alkoho-
lom. Nekoliko metara od grobljanske ograde nalazio se bife
Vjeni mir, a odmah uz njega prodavaonica mjeovite robe.
Mogao je do tamo stii za manje od jedne minute. Ipak je ostao
sjediti. Ne zaboravio da ga je tek pre jedan sat Danela, sa
povjerenjem svojstvenim, kako mu se inilo, samo neiskusnim
ljudima, ispratila na kliniku i da sada vjerojatno sa nestrplje-
njem oekuje da se vrati ili da joj telefonira da ostaje na kli-
nici.
Upitao se ta joj moe rei? ime moe obrazloiti odus-
tajanje od namjere da potrai leniku pomo? Razumno e
zvuati jedino to da kaem kako u najpre pokuati da se sam
suprotstavim svojim slabostima. To, naravno, ne mogu uiniti
sa alkoholom u sebi, bez obzira na njegovu koliinu.
Zapalio je novu cigaretu i, oklevajui, krenuo. Ne
urio. Osjeao je da bi morao dobro razmisliti pre nego to
odlui kamo e poi. Njegov mu se stan vie ne inio onako
privlanim utoitem kao to je to jo donedavno bio.
Pre nego to je prevalio polovinu puta do grobljanskog
ulaza zastao je i, ne znajui zbog ega, osvrnuo se. Moda zbog
toga to je opazio kako je spoljnom ivicom njegovog vidnog
polja prola jedna stara ena u tamnoj odjei. A moda i stoga
to je ona ila pravo prema mjestu koje je on upravo napustio i
to je u obje ruke nosila po limenku sa pivom.
Nesvjesno je krenuo za njom. Interesiralo ga je ta e uiniti
sa pivama, premda je na neki nain bio siguran da se uputila
ravno prema grobovima njegovog oca i brata. Ne se iznenadio
kada je ugledao kako se ena prigiba i jednu od konzervi stav-
eljko Antunovi
28
lja na zemlju izmeu cvea na Vladimirovom grobu. Iznena-
dio se tek kada je ugledao njezino lice.
Zato?, upitao je.
Zato to je on bio jedini koji je vjerovao da su moja
osjeanja prema tebi ista i koji me ne osuivao, odgovorila
mu je nakon to se okrenula i pokazala mu lice ene koja je ve
duboko zagazila u starost.
Ne izgledala iznenaena Maksovom pojavom niti se
stidjela svog izgleda. Promatrala ga je kao da su se susretali
svakog dana i bar svakog drugog razgovarali.
elio sam, u stvari, pitati zato mu donosi pivo.
Pre nego to mu je ponudila objanjenje Rada je otvorila
konzervu sa pivom koju je drala u ruci i pruila mu je. Maks
ju je prihvatio bez razmiljanja.
U nedostatku boljih rjeenja dobro dou i rituali, kazala
je.
Potom je sjela na nadgrobnu plou i iz torbice izvadila
bocu.
Taj je ritual uspostavio tvoj brat, dodala je, poutjela
nekoliko trenutaka, a zatim je zatvorila bocu, vratila je u tor-
bicu i ustala.
Poi sa mnom, kazala je i krenula izmeu grobova.
Maks ju je sledio gotovo automatski. Jo uvek ne bio
pripravan reagirati na novonastalu situacu. Nekoliko minuta
kasne Rada je zastala ispred jednog groba. Na mramornoj
ploi Maks je proitao ime njezinog sina.
Jednog dana, dok sam sjedila ovdje, priao mi je Vladi-
mir i ponudio mi bocu piva. Sjeo je pored mene i rekao da bi
mi vjerojatno dobro inilo da porazgovaramo. O bilo emu. Ne
brini. Nismo govorili o tebi. Pokuao me je samo utjeiti. Od
tada smo se povremeno sastajali na ovom mjestu. Svakog puta
je donosio dva piva. Nikada vie i nikada manje. Nismo dogo-
varali sastanke. Kada me ne bi naao, tvoj je brat pivo name-
njeno meni ostavljao u vazu za cvee.
29
Rada je ponovno otvorila torbicu, izvadila bocu i otpila
sadraj neposredno iz nje.
Kada je Vladimir umro, ja sam nastavila donositi pivo, a
mjesto sastanka preselila sam na njegov grob.
Maks ne mogao a da ne upita o emu su Rada i Vladimir
razgovarali na tim sastancima.
O emu je moglo razgovarati dvoje izgubljenih ljudi?,
upitala je Rada njega. Tjeili smo se meusobno, govorei da
od ovog ivota i ne moemo oekivati vie nego to smo dobili,
jer dobro znamo da smo ovamo prognani i da emo se oslo-
boditi bede i vratiti tamo gdje spadamo tek kada umremo.
Maks je imao dojam da se u jednom trenutku prebacio
dvadeset i sedam godina unatrag i da ponovno zajedno sa Ra-
dom sjedi na travi iznad kanjona Babine reke i slua iste ili
neke sline rei.
Ve je bio odluio da e to biti njihov posljednji sastanak.
Ne samo zato to se uplaio pretnji Radinog mua. Osjeao je
da su njih dvoje jedno drugom dali sve to su mogli dati i da su
se i pored toga mimoili i usamljeni se nastavili udaljavati.
Tvojih dvadeset i pet godina, naravno, ne mogu shvatiti
da bismo najbolje uinili kada bismo sjeli u automobil i sjurili
se dolje u reku, kazala je Rada.
Maksova svest je registrirala njezine rei, ali ne uinila
nita vie od toga. Bila je isuvie zaokupljena onim to je Maksu
nekoliko dana rane kazao Radin mu.
Upozoravam te da u tebe smatrati odgovornim ako joj
se neto loe dogodi, rekao mu je policajac. Do sada si ve
morao uoiti da njoj sve koze nisu na broju i da joj se svakojake
lude misli motaju po glavi. I rane se nerazumno ponaala, a
nakon to je saznala da je na sin neizljeivo bolestan, potpuno
se izgubila.
Osjeao je da je najbolje rjeenje pobjei. Od Rade, njezinog
mua i njezinih problema. Rekao je da ima obaveze koje ne
moe odgoditi i da mora odmah krenuti. Rada je sa razumi-
jevanjem kimnula glavom, ali ne nita rekla. Podigla se za-
jedno sa njim, pruila mu ruku i bez rei se uputila stazom
niz brdo. Najpre je samo promatrao kako se udaljava, a zatim
je pomislio da bi mogao da je pozove natrag i da je automobi-
lom odveze do grada. Ipak ne uinio nita. Osjeao se previe
zbunjenim da bi jo neko vreme proveo u njezinoj blizini.
U danima koji su usledili Maks je sa strepnjom oekivao
vesti od Rade i o Radi, a u isto je vreme uzaludno prekopavao
po sebi traei uvjerljivo opravdanje za svoje ponaanje. Pritom
ni u jednom trenutku ne pomislio da je potrai ili da je pozove
telefonom. Sada, kada je znao kakva je nesrea nagriza, plaio
se suoavanja sa njezinom tugom i, jo vie, stidio se injenice
da je se zasitio i da ju je odluio napustiti u trenutku kada joj je
pomo bila najpotrebna.
Isti strah i isti stid osjeao je i nakon dvadeset i sedam go-
dina. Pogledom je kruio unaokolo, pokuavajui usredotoiti
panju na nadgrobne napise, i utio. Ne mogao ni pretpostaviti
da se Rada nee sjetiti dogaaja iz njihove zajednike prolost i
da ga nee podsjetiti na njih.
Nemam vie piva, kazala je i pruila mu bocu.
Odbio je. Pretpostavljao je da boca sadri neko estoko
pie, a jo uvek je mislio na to da Danela oekuje ili njega
osobno ili vesti o njegovom ostanku na klinici.
Rada ne komentirala Maksov gest. Otpila je pie, zatvo-
rila bocu i vratila je u tanu.
Maks je i dalje oekivao da e ona poeti govoriti o vre-
menu koje su proveli zajedno i o planovima koje nisu ostvarili.
Vjerovao je da e uti prekore i predbacivanja.
Dobro je da sam te srela, kazala je Rada. Moda mi
moe pomoi.
Potom mu je ispriala ta eli.
elim ostvariti jedan svoj davnanji san. Pretvoriti ga u
trajnu sliku, sainjenu od matere koju u moi u svakom tre-
nutku vidjeti i opipati, koja e biti dio moje svakodnevnice.
Maks je zahtevao da mu pojasni svoju elju.
eljko Antunovi
30
31
Nekada davno, jo dok sam bila mala djevojica, vie puta
sam sanjala isti san, koji je bio tako jasan da sam ga zapamtila
sa svim njegovim detaljima. Bio je to tako lep san da sam se
uvek plaila da bih ga mogla zaboraviti pa sam ga najpre
pokuala zapisati. Ne mi to polo za rukom, a i da jeste, ne bih
se zadovoljila slovima na papiru. eljela sam ga imati pored
sebe kao dio pokustva. Slikanjem sam mu se pribliila mnogo
vie, ali ipak ne dovoljno. Slika me je svaki put zaustavljala na
povrini, ne mi dozvoljavala da prodrem u dubinu i da tamo
potraim odgovor na pitanje zato me je taj san pohodio i ta
mi je imao rei. Sada osjeam da ga moram realizirati u pros-
toru, oblikujui ga od matere koja e se lako ugraivati i po-
koravati mojim rukama.
Maks je upitao kako bi joj mogao pomoi.
Ne znam tono, odgovorila je Rada. Morao bi poi sa
mnom i vidjeti mjesto na kojem elim materalizirati svoj san.
Moda bi ti pala na um neka ideja.
Pristao je da krenu odmah. Doista joj je elio pomoi, ali
je takoe elio na bilo koji nain izbrisati bar dio krivice koju je
osjeao prema njoj.
Dok su se vozili prema Radinom stanu, rekao joj je da od
njega ne moe oekivati savjete umjetnike naravi.
Nisam u stanju nacrtati niti pristojnu krunicu, a da o
neemu sloenem i ne govorim, objasnio je.
Ne to ono to elim dobiti od tebe, odvratila mu je.
elim jedan sasvim praktian savjet.
Uskoro mu je pokazala dve uspravne grede u potkrovlju
koje je sainjavalo njezin stan. Stajale su u sredini prostore,
oko etiri metra udaljene jedna od druge.
Svoj san elim smjestiti upravo ovdje, izmeu ovih dvaju
greda. I to tako da on ovo potkrovlje podeli na dva dela.
Zato na dva dela? Je li ti vana podjela ili sm san?
Ne mogu ti rei zato. Osjeam da se upravo tu nalazi
lina nekog razdvajanja. Ne znam kakvog.
eljko Antunovi
32
Maks je upitao od kakve matere eli sainiti taj zid razd-
vajanja.
ta odvaja scenu u kazalitu od gledalita?, upitala je
Rada.
Zavjesa.
I ja imam na umu neku vrstu zavjese. Ali zavjese koju bih
stvarala tu, na licu mjesta. Zbog toga mi je potrebno tehniko
uputstvo kako da je nainim.
Maks se nejasno sjetio da je kojih pola sata na televizi
promatrao ene kako tkaju sag. U slici o tome koju je zadrao
u sjeanju nti osnove budueg saga bile su razapete uspravno,
izmeu dvaju drvenih gredica, koje su bile privrene za strop
i za pod.
Ove dve grede, na alost, nee moi iskoristiti, kazao je
Radi. Morae potraiti majstora koji e ti nainiti neku vrstu
okvira za tkanje.
Rada je odmahnula glavom.
Meni su potrebne samo ideje, ne i majstori, kazala je.
Sve to vidi u ovoj prostori sama sam uredila. Nemoj da te
zbunjuje to to sam ena i to sam stara.
Ne ga zbunjivalo to to je ena niti to je ena u pood-
maklim godinama. Upoznao je svaki djeli njezinog tela u vri-
jeme kada je ve bila sredovjena. Ve tada je bila svjesna da je
telo izdaje i ne mu ga rado otkrivala ni u onim najintimnim
trenucima.
Maksa je zbunjivalo to to Rada dvadeset i sedam godina
kasne govori o snu i to stanuje u tom potkrovlju. Suvie dugo
je oekivao da e ona podlei oajanju i da e potraiti utoite
u smrti, koju je spominjala tako esto da se ak i njemu ponekad
inilo da je ona bolje rjeenje od svih kojima je raspolagao.
Upitao je od ega se sastoji njezin san.
Vie od boja nego od oblika.
To mu objanjenje ne mnogo govorilo. Ipak ne inzistirao
na pojanjenju. Raunao je da ga potankosti o Radinom snu
33
ne bi trebalo zanimati. Kao ni njezin ivot. Ne imao namjeru
ponovo ulaziti u njega. Rekao je da mora poi i odmah nakon
toga se oprostio rekavi da e razmisliti o tome ta moe uiniti
za nju.
Kada je stigao u svoj stan, Maks ne morao nita
objanjavati. Danela je ve saznala ta se dogodilo na klinici.
Lenik je bio njezin kolski drug.
Ne eli se leiti, kazala mu je.
Rekao joj je da i ne misli da je bolestan. Premda mora
priznati da jest ovisnik o alkoholu, ali da to ne jedina ovisnost
koju uoava u sebi i oko sebe.
Ako bismo svaku od njih poistovjeivali sa boleu, ne
bismo bili sposobni za ivot. Zbog toga i nema potrebe da
se za svaki poremeaj u sebi obraamo za pomo lenicima.
Niti su oni udotvorci niti je svako odstupanje od uobiajenog
raspoloenja i ponaanja smo po sebi tetno.
Danela ne eljela uvaiti njegove razloge. Niti je htjela
sasluati ono to je imao rei u svoju odbranu. Napustila je sobu
i ostavila ga da razmilja ta mu je dalje initi.
Zaudo, Maks ne bio odvie zabrinut zbog takvog razvoja
dogaaja. Primetio je da vie razmiljao o Radi i o njezinoj
nesvakidanjoj elji da jedan svoj san opredmeti nego o Daneli
i njezinoj gotovo providnoj pretnji da e njihov zajedniki
ivot usmjeriti u nekom drugom pravcu ukoliko ne uini ono
to ona izriito zahteva.
35
POGLAVLJE 3
Da li u te moi prepoznati?, upitao me je Maks nakon
to sam ga nazvala da mu kaem tono vreme mog dolaska na
zagrebaki aerodrom.
Ni sluajno, odgovorila sam mu. Ti se sjea mrave
osamnaestogodinje djevojke, a ja ovog trenutka, dok razgo-
varam sa tobom, u ogledalu ispred sebe vidim krupnu enu u
poodmaklim godinama. Ona ravna plava kosa davno je nestala.
Nestao je i sjaj u oima, a nestalo je i sve ono to ovjeka gura
prema napred i ini ga da se osjea neunitivim.
Maks se nasmao.
Ako se nastavi na takav nain opisivati, povjerovau da
si ve jednom nogom u grobu.
Naravno da jesam, odvratila sam, a pri tome nisam
osjeala ak ni aljenje. Svi su moji, osim Damaskina, ve na
drugoj strani. Nema nikakvog razloga da uskoro i ja ne poem
za njima.
Razoarala si me, rekao je Maks, i dalje se smui. Ja
sam planirao da te udam u Bosni, a ti se sprema putovati u
vjenost.
Dragi moj Maks. im smo se rodili, zaputili smo se prema
vjenosti. Sjea li se onih stihova koje je Fantom napisao za
pjesmu o Eleni?
Maks ne oklevao. Odmah je citirao prvi stih:
Silnim morem plovi laa.
Nakon toga sam ja nastavila.
eljko Antunovi
36
Ponekad mi se ini da je to Fantomovo more ovaj na ze-
maljski ivot, a da sam ja laa koja je prisiljena njime ploviti.
Malena krhka barka baena u samo sredite golemog, silno uz-
burkanog mora.
Maks je vjerojatno zakljuio da bi, umjesto da se nadovee
na moje nevesele misli, bilo korisne zadrati se na stihovima
pjesme o Eleni.
Silnim morem plovi laa,
U lai je Elena,
Sjeanje joj suzu raa,
Nema njenog jelena.
Jelenu se srce stee,
Otila je Elena,
Bacila je svoje mree
Nepravedna sudbina.
Nakon toga smo oboje nekoliko trenutaka utjeli. Pre nego
to ponovo progovorim, eljela sam se uvjeriti da podsjeanje
na Fantomove stihove nee u meni izazvati neeljene reakce.
Moda misli da sam neto zaboravila, kazala sam
Maksu. Ostarila jesam, ali ima neto u meni to nikako ne
stari. Vjerujem da je upravo to ono to ljudi nazivaju duom.
Maks je vjerojatno zakljuio da na razgovor ponovo skree
u opasne vode.
O tome emo razgovarati kada doe u Bosnu, ka-
zao je. Bosna je pravo mjesto za razgovore o dui i slinim
stvarima.
37
POGLAVLJE 4
Oekivao je ogorene prosvjede, a doekao ga je gotovo
do kraja nategnut mir, koji ne obeavao nita dobro. Nakon
to se vratio sa klinike sa odlukom da ne poduzima nita od
onog to su predlagali Danela i njezin pratelj-lenik, Maks
je veoma brzo zakljuio da posljedice nee izostati i da e se
ona neizreena pretnja najvjerojatne ostvariti.
Danela mu ne uputila ni jednu jedinu re prekora,
ali se njezino ponaanje prema njemu ipak iz temelja prome-
nilo. Svim je silama nastojala da prikre svoje ogorenje i da se
ponaa kao da se nita ne dogodilo, ali je ozlojeenost napros-
to virila iz svakog njezinog pokreta.
Maks joj je u poetku pokuavao rei da je odabrala pot-
puno neprikladno vreme za njegovo leenje. Bliio se 10. li-
panj, dan koji su odredili za otkrivanje spomenika na oevom i
Vladimirovom grobu. Nipoto ne elio propustiti tu sveanost.
I zbog sebe, i zbog svojih pratelja i pratelja njegove obitelji, a
pre svega zbog Elene, kojoj je obeao da e je doekati u zranoj
luci i da e joj pomoi u svemu to joj bude bilo potrebno.
Ni do tada Maks i Danela nisu ivjeli naroito skladno i
od prvog dana zajednikog ivota bilo im je jasno da su sklopili
ugovor koji, po svemu sudei, nee biti dugog veka. Jo dok je
samo razmiljao o tome koliko bi bilo pametno da se vee sa
osamnaest godina mlaom enom, Maks ne ni pokuao da se
zavara. Znao je da je rat bio taj koji ih je zbliio i pretpostavljao
je da bi mir mogao da ih ponovo vrati na nekadanje pozice.
Zbog toga ne sa prevelikom radou doekao kraj rata i ko-
liko god je mogao odgaao je povratak u Bosnu. Preuveliavao je
eljko Antunovi
38
stvarne i pronalazio mogue nove prepreke povratku, vjerujui
da bi se neskladni sklad u njegovom braku mogao odravati
sve dotle dok su izvan Bosne i dok su zaokupljeni pitanjima
kako osigurati ivljenje bez suvinih problema.
Instinkt mu je govorio da e Danela na njega poeti gle-
dati drugim oima i ocjenjivati ga drugim mjerilima onog tre-
nutka kada se prestane plaiti za svoju budunost. Kada se
uvjeri da novac pritjee u dovoljnim koliinama, nestae nje-
zine ravnodunosti spram nekih njegovih osobina, koje bi i
sm mogao nazvati manama ako bi zanemario injenicu da ih
svakodnevno nalazi u veini svojih pratelja i znanaca.
Trzavice u njihovom braku ipak nisu poele zbog pia nego
zbog Fantoma. Birajui kuu za svoju obitelj, Maks je raunao
da e Fantom i dalje stanovati sa njima pa se izbor oduio, jer
ne mogao pronai kuu koja bi sadravala i jedan manji stan
sa zasebnim ulazom za njega. Danela mu se zbog toga prvi
put otvoreno suprotstavila.
Sada ti se prua idealna prilika da ga se konano otrese,
kazala mu je. A ti se, umjesto da priliku objeruke prihvati,
svim silama trudi da Fantoma i dalje zadri na svojim
leima.
Maks je bio istinski iznenaen, ali takoe i pozleen
njezinim reima. Najpre zato to ni sluajno ne osjeao da je
Fantom neki teret, a zatim i zbog toga to nikada ne opazio da
se on na bilo koji nain zamjerio njegovoj eni.
O emu ti govori?, upitao je Danelu.
O tome da je sada krajnje vreme da se tvoj pratelj osa-
mostali i makne iz nae kue, odgovorila mu je. I da ti je
roeni brat, ne mu mjesto sa nama takvom kakav je.
Kakav je?, upitao je Maks, zanemarivi do kraja Fanto-
movu spoljanjost.
Bar to ti ne moram objanjavati, kazala je Danela. U
Zenici svi poznaju Fantoma i nikome ne potrebno objanjavati
zbog ega je dobio svoj nadimak.
39
Maksu je ostalo da se upita da li je, u stvari, problem samo
u tome to su se vratili u grad u kojem su ih mnogi poznavali
ili je u pitanju i neto drugo.
Prekinuo je prepirku sa vrstom odlukom da ignorira
Danelin savjet, meutim, ne ga mogao zabaciti i zaboraviti
na njega. Danima nakon toga motao mu se po glavi, sve dok i
sm ne poeo razmatrati mogunost da za Fantoma osigura
zaseban smjetaj. Pri tome mu je bilo sasvim jasno da bi mogao
pozlediti najboljeg pratelja ako ne nae neko prihvatljivo
objanjenje. Na kraju je ipak zakljuio da e, nanosei nepravdu
pratelju, izazvati manji poremeaj od onog koji bi mogao nas-
tati ako bi se ogluio o Daneline elje.
Zbog toga je odluio kupiti manju kuu sa samo jednim
stanom. Fantomu je rekao da e se morati privremeno smjestiti
u prostor iznad restorana kojeg su gradili. Fantom je samo sleg-
nuo ramenima i kazao da mu je to potpuno svejedno. Reagirao
je tako, jer vjerojatno nikada ne ni pomislio da bi se moglo
dogoditi da ga Maks smiljeno udalji od sebe.
Maks ne namjeravao uiniti nita vie od tog, kako je vje-
rovao, prividnog ustupka Daneli. Fantom mu je bio pratelj
kojeg je mogao iskuavati svakodnevno a da ipak ne strahuje
da e ga izgubiti. Ipak ga je grizla savjest to mu bar ne kazao
istinu - da ga njegova ena ne eli u svojoj blizini.
Vjerovao je da bi Fantom shvatio njegovu potrebu da ini
kompromise u cilju mira u svojoj obitelji i da zbog toga ne bi
isuvie zamjerio Daneli.
Odnosi izmeu Fantoma i Danele ionako nikada nisu bili
ni srdani niti neprateljski. Njih dvoje su uvek izmeu sebe
odravali izvjesno odstojanje.
Tek to je Maks povjerovao da je reio nepredvieni prob-
lem sa Fantomovim smjetajem, Danela je krenula sa sljedeim
u nizu svojih zahtjeva. Na prvi pogled, razumnim i vrednim
panje. Izmeu ostalog, rekla mu je da je krajnje vreme da po-
vede vie brige o svom zdravlju.
Pedeset i dve su ti godine, kazala mu je, i slobodno se
moe rei da si jednom nogom zakoraio u starost.
eljko Antunovi
40
Maks ne mogao zanekati injenicu o broju godina pa
ipak je u Danijelinim rijeima pronaao porugu. I sm je
bio svjestan da mu se starost blii, ali ne mogao priznati da
se osjea starim. Naprotiv, osjeao je da se nalazi u svom naj-
produktivnem dobu, u kojem bi svako usporavanje aktivnosti
bilo izrazito kontraproduktivno.
Misli da bih trebao promeniti posao ili moda prestati
raditi?, upitao je, a bilo mu je jasno da takvo to ne dolazi u
obzir. Jo ne bio u prilici da bira ta e raditi nego je morao da
razmilja o tome kako e zapoete poslove nastaviti.
Mislila sam na to da izmeni nain ivota, odgovorila
mu je Danela. Da redovito provjerava svoje zdravstveno
stanje i da se prestane trovati cigaretama i alkoholom. Mora
misliti na to da su tvoja djeca jo sasvim mala i da nema pravo
napustiti ih pre vremena.
Maks se, u principu, slagao sa njezinim miljenjem da
nema pravo kockati se sa svojim ivotom pre nego to bude
siguran da su njegova djeca sposobna brinuti se sama o sebi.
Ne, meutim, mogao tek tako usvojiti i njezine zahtjeve,
premda je morao priznati da su opravdani ak i sa stanovita
njegovih vlastitih osjeanja. Osjeao je da njegovo telo poinje
reagirati na neke spoljne podraaje mnogo pre nego to je jo
donedavno reagiralo. Ne vie mogao bez vidljivih posljedica
popuiti dve kute cigareta u jednom danu niti odspavati
samo dva ili tri sata nou da bi se ipak probudio svje i oran za
posao.
Ako se ne zaustavi na vreme, pie e te unititi, kazala
mu je Danela i dodala: Do kraja. Kao i mamu.
Ne bilo potrebno da kae jo neto. Maksu je bilo dovoljno
samo to da se sjeti Jeleninog preobraaja pa da pretpostavi
kakva ga sudbina oekuje.
U redu, kazao je, osjeajui da se mora sloiti sa Dane-
lom i protiv svoje volje. Obeavam da u poduzeti neto na
tom planu, ali mi mora ostaviti vremena.
41
Danela je ipak pourila da nae svog pratelja lenika i
da se sa njim dogovori o Maksovom leenju. Pretpostavljala je
da on, bez tue pomoi, nikada nee smoi dovoljno snage da
se odrekne alkohola.
43
POGLAVLJE 5
Dok sam ekala da proem kroz carinsku kontrolu u
zranoj luci, sjetila sam se da u telefonskom razgovoru nisam
upitala Maksa kako on sada izgleda i po emu bih ga mogla
prepoznati.
Govorili smo samo o meni, pomislila sam. O tome kako
sam ja ostarila, a ni Maks vie ne mlad. Samo je est godina
mlai od Vladimira, a pet od mene.
Sjeanje na Vladimira i na njegovu smrt ugrizlo me je do
bola. Premda se nikada za vreme boravka u Americi nisam
bavila nadama o naem ponovnom zajednikom ivotu, nisam
ipak prestajala misliti na njega i zamiljati njegov lik. Bili su
mi dovoljni saznanje da Vladimir postoji i nada da me se ne
sasvim odrekao. Nikada mu nisam zamjerila zbog toga to se
ne do kraja borio za mene. Shvatila sam da se on, kao ni ja, ne
mogao odrei svoje obitelji.
Meutim, kada sam saznala da je Vladimir umro, prvi put
sam bila sasvim sigurna da sam pogreila. Da smo pogreili
oboje. Nisam se vie mogla tjeiti Vladimirovim likom, jer u
svojoj podsvesti nisam mogla gajiti nadu da u ga bar jo jed-
nom, bilo kada, vidjeti, razgovarati sa njim, u njegovom drutvu
proetati Crkvicama i zajedno sa njim zavui se u grmlje pored
Babine reke.
O Boe, pomislila sam stojei u redu pored pulta za
pregled prtljaga. Opet sam pogreila. Ne trebalo da doem
ovamo.
Ve sam poela pomiljati na to da se moram to pre
vratiti kui kada sam ugledala svoje ime napisano na komadu
eljko Antunovi
44
kartona, koji se nalazio u rukama ovjeka i sam lik odmah
prepoznala.
Fantom, kazala sam naglas i ve na ivici panike.
Stajala sam bespomono u holu aerodromske zgrade,
pitajui se da li je Fantom tu samo zato da bi potvrdio moju kon-
statacu da sam pogreila to sam krenula na to putovanje.
Fantom, meutim, ne mislio tako. Dok sam ja razmiljala
kamo da krenem da bih izbjegla susret sa njim, on se pokrenuo
i uputio ravno prema meni.
Maks mi je rekao da te neu moi prepoznati, kazao je
kada mi je priao, ali se prevario. Poznao sam te odmah im
si se pojavila.
Zbunila sam se jo vie. Fantomov izgled ne bio nita
manje neugodan od onog kojeg sam se sjeala.
Po emu si me prepoznao?, upitala sam.
Po pokretima. Po nainu kako hoda. Nitko se ne kree
kao ti. To nisam mogao zaboraviti. Uvek sam mogao u gomili
ljudi ve na prvi pogled izdvojiti tvoj lik, ak i onda kada sam
se nalazio na Zmajevcu i promatrao prolaznike u naoj ulici.
eljela sam ga upitati zbog ega me je promatrao, ali sam
odustala od razgovora da ne bih bila prisiljena i dalje gledati u
ukoene crte njegovog lica. Krenula sam prema izlazu, a Fan-
tom je uzeo moje stvari i krenuo za mnom. Nisam znala ta
u uiniti. Osjeala sam da se ipak ne mogu okrenuti i odmah
vratiti tamo odakle sam upravo dola.
Tek kada smo sjeli u automobil i izvezli se na cestu, sjetila
sam se da upitam zbog ega Maks ne doao po mene, kako je
obeao.
Maks je ovjek koji mnogo radi i kojem je njegov posao
vani od svega, odgovorio je Fantom. Osim toga vjerojatno
je raunao s tim da sam ja pouzdani voza i da e sa mnom
sigurno stii na odredite.
Na trenutak sam pogledala Fantoma, ali nisam nita ka-
zala. Pomislila sam da nemam pravo ne vjerovati mu.
45
ta ja mogu znati o njemu?, upitala sam se. Bio je djeak
kada sam otila iz Bosne. U stvari, svi smo jo bili djeca. Fan-
tom, Maks, Josip, Vladimir i ja. Pa ak i Damaskin, koji se prema
nama ostalim odnosio pomalo pokroviteljski. Vjerovali smo da
znamo ta moemo i ta nam je potrebno, a nismo, zapravo,
znali ni ta elimo. Da jesmo, mogli smo iskoristiti onu silnu
energu kojom smo raspolagali za vlastitu dobrobit umjesto
to smo inili sve da sami sebe odvedemo u slepu ulicu. U
tome, naravno, nismo bili sami. Obilato su nam pomagali nai
najblii srodnici. Meni moja mama, strina i obje babe, a Vladi-
miru gospoa Jasmina.
Da li ti se esto tucalo?, upitao me je Fantom nakon to
je automobil ukljuio u kolonu na auto-cesti.
Zauena, samo sam ga nakratko pogledala. Tek nakon
nekoliko trenutaka sjetila sam se da bih morala odgovoriti na
njegovo pitanje.
Nikad. Zato pita?
Toliko esto smo te spominjali da si to morala na neki
nain osjetiti i reagirati. Spominjali smo i Damaskina. Ali ee
tebe, jer nikada nismo prestali pjevati Eleninu pjesmu. Otpje-
vali smo je vjerojatno nekoliko tisua puta.
Doista? Kada ste je pjevali posljednji put?
Sino.
Moje je raspoloenje u trenutku poraslo.
Ipak nije sve nepovratno izgubljeno, pomislila sam i
upitala Fantoma koliko je imao godina kada je prepjevao grki
tekst Helenine pjesme.
etrnaest, odgovorio je Fantom, ne okreui glavu.
Iz svog skladita uspomena izvukla sam sjeanje na ono
prepodne u ljiviku iza baraka u kojem sam se, zajedno sa
Maksom i Fantomom, pripremala ispuniti obeanje dato Vladi-
miru da u samo za njega otpjevati Heleninu pjesmu.
Obeala sam Vladimiru da u mu ovu pjesmu otpjevati
tako da e razumjeti njezin sadraj, kazala sam djeacima pre
eljko Antunovi
46
nego to smo poeli sa uvjebavanjem. Prevela sam tekst sa
grkog, ali se sada rei ne uklapaju u melodu.
Fantom me je pogledao svojim ukoenim pogledom, od
kojeg sam osjetila nelagodu i elju da to pre napustim mjesto
na kojem sam se nalazila.
Prepusti to meni, kazao je i pruio ruku.
Dodala sam mu svesku u koju sam zapisala prevedeni
tekst pjesme, nakon ega se Fantom podigao i napustio ljivik.
Saekajte me, kazao je kada je krenuo.
Fantom pie pjesme, objasnio mi je Maks.
Sat kasne Fantom se vratio sa Eleninom pjesmom.
Pogreio si, kazala sam mu. Nigdje nisam napisala ta-
kav naslov niti sam bilo kada rekla da se pjesma tako zove.
Fantom je kimnuo glavom, ali ne uinio nita da ispravi
pogreku. Tako je jedna stara grka pjesma dobila svoje novo
ime. Elenina umjesto Helenina. Vjerojatno zato to su i mene u
naselju baraka zvali tim skraenim imenom.
Sjea li se kako si pisao tekst za tu pjesmu?, upitala
sam.
Fantom je i ovog puta samo kimnuo glavom.
Da li si nekad poelio da ga izmeni?
Fantom je najpre odmahnuo glavom.
Ja nisam, kazao je neto kasne, ali je to uinila neka
nepoznata djevojka iz barakakog naselja. Dodala je dva kratka
stiha, koji su uveliko izmenili atmosferu pjesme.
Mogu li ih uti?, upitala sam.
Fantom je kimnuo glavom i odmah potom izgovorio sti-
hove.
Uvenuo neven, Elenino cvee,
Umoran je jelen, uskoro umree.
Pre nego to sam razmislila o stihovima, koje je Fantom
izgovorio ravnim glasom bez ikakvih emoca, rekla sam da
bih ih eljela uti zajedno sa melodom.
47
ue ih, naravno. Za sve e biti dovoljno vremena.
Nakon toga smo putovanje nastavili utei. Ja sam proma-
trala predjele kroz koje smo prolazili, nastojei zapaziti neto
ega tu rane ne bilo i tek sam se kroz neko vreme dosjetila
da nikakvih usporedbi sa prolim vremenom ne moe biti,
jer uope nisam poznavala krajolik kojim smo se kretali. Moj
cjelokupan preanji boravak u Bosni bio je ogranien na jedan
maleni dio zemlje. Na Zenicu.
Zbog ega onda uvek govorim o Bosni, upitala sam se,
kada sam svo svoje vreme provela u Zenici? ak ne bih mog-
la rei ni to da sam ivjela u Zenici nego tek u jednoj njezinoj
ulici.
Sjetila sam se Damaskina i pomislila da bi on, za razliku
od mene, za sebe mogao rei da je pravi Bosanac. Kretao se
svuda i upoznao je sve krajeve Bosne.
Nekoliko sati kasne Fantom je zaustavio automobil.
Kroz koja vrata eli ui u Zenicu?, upitao je. Kroz ona
koja vode u nau bivu ulicu ili kroz Crkvice?
Ne mi trebalo mnogo vremena za odgovor.
U Crkvicama sam stanovala tek nekih desetak dana.
Dakle, kroz nau ulicu.
Fantom je bez rei pokrenuo automobil.
Gledala sam kroz vjetrobransko staklo bez elje da nas-
tavimo razgovor. Vie se nisam plaila povratka u Zenicu,
ali se ipak nisam laka srca sa Velike brode spustila u svoju
nekadanju ulicu. Osjeala sam se, blago reeno, udno. Kao
da sam zloinac koji se vraa na mjesto zloina i oekuje da e
ga svakog trenutka netko zapaziti i glasno ga podsjetiti na nje-
govo zlodjelo.
Fantom je vozio polako, kako bi mi omoguio da razgledam
okolinu, a da ne bi suvie ometao promet, povremeno je silazio
sa ceste i zaustavljao automobil na mjestima za koja je pret-
postavljao da e me interesirati. Ja sam i bez toga lako mogla
zapaziti da je drvee sa obje strane ulice poraslo do pune vi-
eljko Antunovi
48
sine i, zajedno sa novoizgraenim kuama, zaklonilo pogled i
prema Zmajevcu i prema Golupku.
U tim trenucima, meutim, i ne me mnogo privlailo
ono to se nudilo mom pogledu. Vie sam bila okrenuta prema
nekoj toki u svojoj nutrini, u kojoj su se, kako mi se inilo,
sakupili sav umor i sav jad proteklih godina, koji do tada nisu
uspjeli pronai izlaz ka povrini moje svesti. Osjeala sam se
klonulom i starom, toliko starom da ne moglo biti niti govora
o bezazlenoj etnji kroz prolost.
Zamolila sam Fantoma da me odveze ravno u hotel. Rekla
sam mu da se ne osjeam najbolje i da ne bih eljela svoje loe
raspoloenje preneti na svoju okolinu i tako ve na startu ne-
potrebno pokvariti oekivane dojmove. Fantom je bez rei
uinio ono to sam od njega zahtevala. Smjestio me je u hotel-
sku sobu, a na odlasku mi je dao listi papira sa brojem telefona
na koji sam ga mogla pozvati.
Bilo mi je vrue, boljela me je glava i proganjala me je
misao da se, pre nego bilo to drugo poduzmem, moram javiti
Damaskinu. Bilo mi je jasno da on od mog odlaska ne ni na
trenutak zaspao nego je celo vreme u mislima pratio moje
putovanje.
Meutim, vreme je prolazilo, a ja nisam inila nita.
Stajala sam pored prozora i bez misli promatrala reku, nes-
vjesno traei ono mjesto u njoj gdje smo se Vladimir i ja kupali
posljednja dva dana pred moj odlazak u Ameriku.
Sve vie me je obuzimalo oajanje, a da zapravo nisam
znala zbog ega. Shvatala sam jedino to da sam pogreila to
sam ponovo ostala sama. eljela sam zaplakati, ali suze nisu
htjele vani. Gomilale su se negdje posred grudi i guile me.
Znala sam da moram neto uiniti. Pre svega pokrenuti
se. Izii iz hotela i bilo ime zaokupiti svoja osjetila i svoju
svest. Makar i etnjom po gradu koji mi je izgledao potpuno
nepoznat i stran. Kada sam se nala ispred hotela, pomislila
sam da nema nikakvog razloga da odgaam ono zbog ega
sam, u stvari, dola u Zenicu. Da me nita ne prei da jo istog
dana posjetim Vladimirov grob.
49
Zaustavila sam prvi taksi i kazala vozau da me vozi na
groblje.
Gradsko groblje u Crkvicama.
Kada je automobil krenuo, sjetila sam se da sam u prvu
posjetu Vladimirovom grobu krenula praznih ruku. Bez cvea
i svea.
ta bi on rekao na to?, upitala sam se i prestala se brinuti,
jer mi je bilo jasno da mi Vladimir ne bi ni najmanje zamjerio
zbog takve brzopletosti.
Osim na cvee i svee, zaboravila sam i na injenicu da
mi ne poznato u kojem je delu groblja Vladimir pokopan.
Vjerojatno sam podsvjesno oekivala da u u Crkvicama nai
groblje srazmjerno mojim uspomenama o Zenici, u kojem nee
biti teko pronai grob sa dragim imenom.
Ono to sam ugledala kada se automobil zaustavio iznena-
dilo me je i nagnalo da izmenim svoj napreac doneseni plan.
Zamolila sam vozaa da me najpre odveze do kraja groblja, a
zatim vrati pred hotel.
Tako sam se za manje od pola sata ponovno nala u svo-
joj hotelskoj sobi. Manje oajna i spremna na trpljenje. Ali
i odluna da neto poduzmem. Najpre sam naruila led i
bocu votke, a potom nazvala broj telefona u Damaskinovom
starakom domu.
Damaskin se odmah javio.
Kai kako se osjea. to si vidjela?
Kazala sam mu da mu ne mogu rei nita osim da sam
pogreila to ga nisam povela.
Osjeala bih se mirnom da si ti pored mene.
Damaskin je uzdahnuo.
Sa ovim se kolicima nigdje ne putuje, kazao je. Osim u
grob.
U Damaskinovom glasu vrebala sam tragove potitenosti i
tjeskobe. Nisam ih pronala, ali zbog toga nisam bila nita manje
eljko Antunovi
50
zabrinuta. Nastavila sam govoriti, nastojei svojim reima za-
varati ili bar privremeno uspavati Damaskinov pesimizam,
koji je uvek spreman ekao negdje u blizini.
U svakom sluaju, neu dugo ostati ovdje, kazala sam na
kraju razgovora. Ako budem mogla rezervirati kartu za avion,
vratiu se vjerojatno ve za nekoliko dana.
Nemoj uriti, uzvratio mi je Damaskin. O emu emo
kasne razgovarati ako samo protri kroz sva ona mjesta koja
elim vidjeti bar tvojim oima? Najpre se dobro odmori. Ako
je potrebno, isplai se. Ili se, ako ne moe plakati, nap.
Morala sam se i protiv svoje volje nasmati.
Zna da se nikada u svom ivotu nisam napila, kazala
sam mu. Radila sam skoro etrdeset godina u restoranu. O
piu i pancima znam vjerojatno sve to se o toj temi moe
znati. Pa ipak nikada nisam bila u prilici da popem ili da
poelim popiti vie od jedne aice votke.
Damaskin je vjerojatno pretpostavljao da mi podsjeanje
na prolost teko pada i da se zbog toga elim to pre vratiti
kui.
Ne preporuujem ti da se nape. Samo kaem da je bolje
uiniti i to nego se prepustiti tuzi ili oajanju.
Odluila sam posluati Damaskinov savjet, ali i savjet jed-
nog od stalnih posjetitelja mog restorana.
Ako eli brzo promeniti raspoloenje svejedno da li
nagore ili nabolje - naspi pie u najveu au koju ima i isp
ga kao to se ispa lek. Zamuri, zaepi nos i samo progutaj.
Moda e se zagrcnuti i zakaljati, moda e me prokleti zbog
ovih rei, ali e se uvjeriti da sam ti dao valjan savjet.
Uzela sam au iz kupaonice, do pola je napunila votkom
i na telefonskom aparatu utipkala brojke napisane na papiriu
koji mi je dao Fantom kada je poao. Automatska tajnica me je
obavestila da se nitko nee javiti i da mogu ostaviti poruku.
Ako nema nita pametne raditi, doi mi praviti drutvo,
kazala sam u mikrofon telefona.
51
Potom sam jednim potezom sadrinu ae istresla u grlo.
Najpre sam se zagrcnula, a zatim sam dugo kaljala. Toliko
dugo da nisam stigla prokleti onog koji mi je savjetovao to da
uinim. Kada sam prestala kaljati, morala sam se nasmati.
Da me netko vidi ovakvu, ne bi vjerovao da je kroz moje
ruke prolo neto jae od kave, pomislila sam i zaputila se u
kupaonicu.
Vjerovala sam da se mogu istuirati pre nego to popeni
alkohol pone djelovati. Alkohol je, meutim, bio bri od mojih
predvianja. Natjerao me je da se sa uenjem prisjetim svog
skoranjeg oajanja.
Fantom me je, sat kasne, zatekao dobro raspoloenu sa
treom aom u ruci.
U svojoj telefonskoj poruci nisi rekla da ve ima
drutvo, kazao mi je, a potom je odbio primiti au koju sam
mu pruila.
Sa piem sam se ve raziao, objasnio mi je. Nisam mu
mogao oprostiti to mi je uporno sugeriralo da ovaj svet ne
tako lo kako se to meni ini.
Da li je doista lo ili ti se takvim doista samo ini?, upi-
tala sam.
Takav je da mogu svaki put sa zahvalnou pomisliti da
se moj boravak u njemu blii kraju.
Pa ta da radimo?
Grei ako vjeruje da ti ja mogu dati koristan savjet, a
jo vie grei ako misli da e te moje drutvo zabaviti.
Kazala sam da, u svakom sluaju, moemo razgovarati.
Nekada smo bili susjedi. Imali smo mnotvo zajednikih
znanaca i pratelja. Bie mi dovoljno i toliko da mi ispria ta se
dogodilo sa nekima od njih. Ili da mi ispria kakva je bila sudbina
naeg barakakog naselja. Da li su i preostale barake izgorjele
u sluajnim poarima ili u namjerno izazvanim paljevinama?
Ili su sruene da bi se na njihovom mjestu izgradili normalni
stanovi?
eljko Antunovi
52
Pre nego to je progovorio Fantom je neko vreme gledao
kroz prozor.
Ne vjerujem da si dola ovamo zato da bi saznala ta se
dogodilo naim barakama, kazao je, ne okreui se. Skoro
etrdeset godina nisi dala ni glasa od sebe, a onda te je neto
pokrenulo i natjeralo da se vrati. Siguran sam da to ne bila
elja da vidi u to se ovaj grad prometnuo i ta se zbilo sa nje-
govim stanovnicima. Zenica i Bosna nisu tvoja sudbina. Nita
im ne duguje.
Fantomova konstataca me je zapanjila. Otkuda je on, pitala
sam se, mogao znati ta sam ja osjeala pre etiri desetljea?
Upravo je osjeanje neutralnosti i privremenosti pred-
stavljalo moj temeljni stav prema mom tadanjem okruenju
pa i prema ljudima koji nisu sainjavali moju obitelj, pomislila
sam.
Fantom je nastavio.
Dola si vjerojatno zbog toga da bi saznala da li si i u
emu si pogreila. Da bi se uvjerila da si mogla krenuti i ne-
kim drugim, manje tegobnim, ivotnim putem.
Ispila sam preostalo pie u svojoj ai i osjetila kako se
hotelska soba blago pokrenula. Udobno sam se namjestila
u naslonjau, oputena, a u isto vreme i pripravna da ve u
sljedeem trenutku zaspem ili uinim bilo ta drugo.
Nisam sigurna da znam ta me je ponovo dovelo u Bosnu,
kazala sam. Moda sam dola upravo zbog toga da bih o sebi
saznala neto to sada ne znam. A moda sam krenula na put
samo zato to mi je bilo dosadno ili to osjeam da sam stigla
na sm prag starosti i ne znam ta mi je initi dalje.
Plai li se?
Nisam oekivala takvo pitanje.
Plaim. U stvari, tone bi bilo rei da sam zbunjena.
Umorna i zbunjena. Nita me vie ne vue napred, a neto me
ipak gura i primorava da se kreem.
Fantom se nasmao i zakratko okrenuo lice prema meni.
53
ivot te gura. Njega ne zanima ta ti osjea. On se ne
osvre na injenicu da ulazi u novu ivotnu dob i da su ti
potrebni vreme i potpora izvana da se prilagodi na prom-
jene.
Ponovo sam napunila au.
Doista nee nita popiti?, upitala sam Fantoma.
Fantom je odmahnuo glavom.
Kada jednog dana popustim, a to e se vjerojatno dogo-
diti, i ponovo ponem piti, sam u sebi priznati da je moja ovo-
zemaljska golgota pri kraju, objasnio je i ponovno se okrenuo
prema prozoru.
Siguran sam da ni za im ne bih alio da sam, kojom
sreom, proivio tvoj ivot, nastavio je. Ili Vladimirov. Vas
je dvoje zadesila retka sudbina da pronaete onu drugu po-
lovinu sebe, koju svi traimo, i da uz nju proivite neko vri-
jeme. Moda, po vaem sudu, nedovoljno dugo, ali vjeruj mi
da bi zahtevala nemogue ako bi i pomislila da je vea srea
mogua.
Zato ne bi bila mogua?, upitala sam. Da sam ostala i
da smo ja i Vladimir nastavili ivjeti zajedno, zar se naa srea
ne bi produila i uveala?
Ne prestajui gledati kroz prozor, Fantom je energino od-
mahivao glavom.
Ne bi. Ni sluajno. Naprotiv, smanjivala bi se iz dana u
dan. Vas ste se dvoje razdvojili u pravom trenutku. U trenutku
kada ste se najvie pribliili jedno drugom i nakon kojeg biste
se neminovno poeli meusobno udaljavati bez obzira na tje-
lesnu prisutnost.
Na osnovu ega si to zakljuio?, upitala sam.
Pre svega na osnovu tvog i Vladimirovog ponaanja. I
vas ste dvoje najvjerojatne nesvjesno doli do istog zakljuka,
zbog ega ste bez veeg otpora dozvolili drugima da odlue o
vaoj sudbini. Niste im se dovoljno snano suprotstavili, jer ste
slutili da e vam samo rastanak omoguiti da zadrite cjelovito
blago koje vam je sudbina udelila.
U Fantomovim reima nalazila sam neto umirujue, ali
se ipak nisam mogla sloiti sa njima.
ekaj malo, kazala sam. Kako moe biti siguran u
svoje zakljuke ako zna da si imao samo etrnaest godina u
vreme o kojem govorimo?
Fantom je imao spreman odgovor.
Tada o njima nisam znao nita. Do njih sam doao tek
etrdeset godina kasne, a konano sam ih oblikovao u trenutku
kada sam ih izgovarao. Nisu, dakle, plod nezrelog djeakog
razmiljanja.
Morala sam samoj sebi priznati da sam iznenaena i zbu-
njena.
Hoe rei da si o meni i Vladimiru razmiljao svo pro-
teklo vreme?, upitala sam oklevajui.
Nisam vas nikada ni naputao, odgovorio je Fantom.
Ili, tone reeno, vi mene nikada niste napustili. Teko mi je
objasniti ta ste mi znaili. Premda mi je oduvek bilo jasno da
si se ti nelagodno osjeala u mojoj nazonosti. A, za razliku od
tebe, Vladimir nikada ne ni skrivao svoju netrpeljivost prema
meni.
Istog trenutka priznala sam da je Fantom u pravu, ali nisam
mogla nikako potisnuti u zaborav dogaaje koji su potvrivali
njegove rei.
Vratimo se na trenutak ponovo u prolost, kazala sam.
Tada si ipak bio dete. Nisi mogao uoiti, a ako si uoio, nisi
mogao pravilno shvatiti sve one injenice na kojima si kas-
ne sagradio svoje ve iznesene zakljuke o Vladimiru i meni.
Zbog toga opravdano pretpostavljam da si poao obrnu-
tim redosledom. Najpre si stvorio neku idealiziranu pred-
stavu o naim odnosima pa si tek nakon toga, razlaui je,
doao do pojedinanih injenica o Vladimiru i meni i o naim
meusobnim odnosima, koje ne odgovaraju stvarnosti.
Fantom je i dalje odmahivao glavom u znak neslaganja, ali
ne vie tako energino.
eljko Antunovi
54
55
Ako ti tako kae, tko sam ja da bih tvrdio suprotno,
rekao je pomirljivim tonom.
I dalje je stajao i gledao kroz prozor. Nisam ni pomislila da
to ini namjerno, sa nekim promiljenim ciljem.
Bez obzira to ne pe, mogao bi, dok razgovaramo, sjesti
pored mene, kazala sam prvo to mi je palo na um.
Fantom se okrenuo.
Mogao bih, ali tada ne bismo razgovarali tako slobodno
kao to smo razgovarali do sada.
Pourila sam sa pitanjem.
Zbog ega?
Zbog toga to bi se ti, gledajui moje lice, osjeala nela-
godno i vie bi razmiljala o mom fantomskom izgledu nego o
onom to bih ti rekao.
Pretjeruje, kazala sam, svjesna da je Fantom ipak u
pravu.
Obino ne vodim mnogo rauna o tome kakav dojam os-
tavljam na ljude i ne pada mi na pamet da im se ispriavam
zbog neugodnosti koje doivljavaju gledajui me, nastavio je
Fantom. Ti si, meutim, neto drugo.
Zato bih ja bila izuzetak?
Zato to si jedina ena iz pjesme koju poznajem.
Ali ja nisam...
eljela sam rei da ja nisam Elena o kojoj smo nekada pje-
vali. Najpre ja sama, potom Jelena i djevojke iz barakakog
naselja. Fantom mi ne dozvolio da dovrim misao.
Jesi. Kada sam sluao ili pjevao tu pjesmu, nikada nisam
ni pomislio na neku drugu enu. Vjerujem da se isto dogaalo
i svim drugim ljudima koji su te poznavali. ak i Vladimiru.
uvi Vladimirovo ime, poeljela sam sjetiti se one
novogodinje noi u kojoj sam prvi put za njega otpjevala
Heleninu pjesmu. Sjeanje se, meutim, ne dalo izvui is-
eljko Antunovi
56
pod neprobojne zavjese koju su u mojoj svesti nainile etiri
velike ae votke.
O Boe, kazala sam. Napila sam se.
Bilo bi udno da nisi, rekao je Fantom, mjerei pogledom
razinu tekuine u boci.
Ipak se dobro osjeam, dodala sam, zatvarajui oi. Bolje
nego to sam mogla i pretpostaviti.
Fantom je krenuo preko sobe.
Nadam se da e se i sutra osjeati dobro, rekao je pre
nego to je otvorio vrata. Sutra emo otkriti spomenik na
Vladimirovom grobu.
Nisam ustala da ga ispratim. Ostala sam sjediti zavaljena u
naslonja, zateena posljednjim Fantomovim reima. Djelovale
su na mene kao da je rekao da e narednog dana pokopati
Vladimira.
Nakon to sam ula da su se vrata sobe zatvorila, otvo-
rila sam oi i neko vreme pokuavala povratiti malopreanji
mir. eljela sam ponovo neprobojnom zavjesom ograditi svoju
svest, a potom poi na spavanje i spavati, ako je mogue, mrt-
vim snom. Nagonski sam pruila ruku, uzela bocu i do vrha
napunila au.
Sutra u se ionako loe osjeati, pomislila sam, prinosei
au ustima.
Potom se umalo nisam glasno nasmala. Sjetila sam se
mua Nikosa i upitala se to bi on rekao da me sada vidi. Vjero-
jatno bi presvisnuo. Jadni ovjek ne bi mogao shvatiti zbog ega
sam godinama zanovetala, govorei mu da ljudi pu samo iz
iste gluposti, a nikako zato to im alkohol umanjuje duevne
tegobe. Jadni Nikos. Vjerovao je da me je sudbina dovela k njemu
i da, usprkos svemu, moe biti sretan uz mene. Vjerovao je, ali
mu sama vjera ipak ne bila dovoljna. Morao ju je podravati
i alkoholom. Pre svega votkom. Vjerojatno zbog toga, nikada
do sada nisam ni poeljela popiti vie od jedne ae votke.
57
POGLAVLJE 6
Svakog jutra Maks se pitao zbog ega se budi nezadovo-
ljan i samim sobom i svim onim oko sebe.
Zato me stalno prati dojam da sam pogreio to sam se
vratio? Da li zato to mi stalno govore da je glupo vjerovati da
se u Bosni moe zasnovati bilo kakav ozbiljan posao? Ili zato
to me je ak i Fantom pokuao odvratiti od povratka?
Opasno je sjeati se, a jo je opasne vraati se, rekao mu
je Fantom.
Maks ga je upitao eli li rei da je opasno vratiti se u
Bosnu.
Opasno je vraati se bilo gdje, objasnio mu je Fantom.
U prolost pogotovo. Pametan ovjek nee zaboraviti vreme
i mjesto iz kojih dolazi, ali se nee isuvie osvrtati na njih.
Podvui e crtu ispod svakog zavrenog dana i otpisati ga, ali
se ni za trenutak nee zaustaviti. Nastavie se kretati napred,
ma ta to napred znailo.
Maks je bio siguran da se uvek moe pouzdati u Fanto-
move zakljuke, meutim, osjeao je i to da e, vraajui se u
svoj rodni grad, otplatiti jedan svoj stari dug. Osim toga, morao
se vratiti u Zenicu da bi tamo razvezao ili bar samo presjekao
vor na kojeg mu je ukazao Vladimir u njihovom posljednjem
meusobnom razgovoru.
Zapravo se nikada ne u celosti sjetio to mu je Vladi-
mir tom prilikom rekao. Sauvao je samo magloviti smisao nje-
govih rei. Nakon to mu je ponudio da ostane sa njim i da
primi njegovu zahvalnost za sve ono to je do tada uinio za
eljko Antunovi
58
njega i za celu njihovu obitelj, Vladimir je odgovorio da mu
nita ne duan, pre svega zato jer mu je brat, ali i stoga to
bi vraanje takvog duga imalo nekog smisla samo u mjestu na
kojem je nastao.
Ipak je morao priznati da osjeanje duga prema rodnom
gradu i Vladimiru ne bilo ni jedini niti glavni razlog da se
vrati. Odluku je donio tek nakon to se uvjerio da je Danela
vrsto odluila da se vrati sa njim ili bez njega. U vie navrata
uo ju je kako govori da samo u svom rodnom gradu nee biti
stranci. Pokuao se odupreti njezinim prigovorima tvrdnjom
da on ne toliko maloduan da bi pristao bilo gdje osjeati se
tuincem. I da nitko nema pravo svojatati pojedine delove
Zemlje, jer ona pripada podjednako svim ljudima. Ne samo
ivim nego i onima koji su nekada ivjeli na njoj, a takoe i
onima koji e je nastanjivati u budunosti. I ne samo ljudima.
Na kraju je ipak morao uvaiti i Daneline neuvjerljive ar-
gumente i Vladimirov neshvatljivi zakljuak. Vratio se u Ze-
nicu i ne se prestajao kajati zbog toga.
Vjerojatno je upravo to bio razlog zbog kojeg sam kazao
Eleni da ne bi uinila pametno ako bi ponovno dola u Bosnu,
zakljuio je.
Pokajao se i zbog obeanja datog Radi da e joj pomoi
nainiti okvir za tkanje. Ipak ni u jednom trenutku ne ni po-
mislio da pokua izbjei preuzetu obavezu, premda je imao
pune ruke posla. Pre svega oko otvaranja restorana, a potom i
oko ureenja Vladimirovog i oevog groba.
Ureenju restorana jo se ne nazirao kraj, a to se tie
ovog drugog posla, preostalo je jo samo da se na zajedniku
nadgrobnu plou uklee tekst. Maksu se inilo da e to biti
najproblematini dio celog posla, jer je odluku morao doneti
zajedno sa Josipom, a sa njim se oduvek teko usuglaavao.
Josip je najpre zahtevao da se na spomeniku napie neto o
velikoj svjetlosti, koja, kako je rekao, oznaava put ka vjenosti,
ali se ne mogao sjetiti ni jedne prikladne misli ili nekog stiha
koji bi govorio o tome.
59
Maks mu u tome ne mogao pomoi ni nakon to je pre-
listao ono nekoliko zbirki pjesama koje je posjedovao.
Moraemo odustati od dodatnih tekstova, kazao je Jo-
sipu u njihovom posljednjem telefonskom razgovoru. Krajnje
je vreme da klesaru dostavimo podatke, i to samo one os-
novne: ime, prezime, godinu roenja i godinu smrti.
Ne zaboravi krieve, napomenuo je Josip.
Zato krieve?, upitao je Maks. Hoe da se otac prevre
u grobu?
Neka radi ta hoe, odgovorio mu je Josip nabusito.
Mora imati neki znak.
Zato ne zvezdu?
Zato to ne moemo zanemariti tatinu priu o velikoj
svjetlosti. Nemamo razloga da ne vjerujemo da je on doivio
prosvjetljenje i da se na kraju ivota odrekao svojih zabluda.
Maks je kazao da ne zaboravio ta mu je Vladimir priao
o oevim posljednjim danima i da nikad ne posumnjao u isti-
nitost te prie.
Ona nam, meutim, ne daje pravo da oca pokrtavamo
nakon njegove smrti. Ako je doivio prosvjetljenje i odrekao
se zabluda, niim ne ovlastio ni tebe ni mene da mu budemo
zastupnici.
I pre nego to je ponovo uo Josipov glas, Maks je bio
siguran da e izraavati ljutnju.
Zar ne moe nita uraditi bez nepotrebnih komplika-
ca?, upitao je Josip gotovo besno. Jasno je da ne moemo
znati nita pouzdano, ali zato postoje vjera i savjest, da nas
upute ta nam je initi.
Maks se skoro nasmao.
Vjerovao ili ne, rekao je, bez ikakve rezerve mogu ka-
zati da imam dovoljno i vjere i savjesti pa u uraditi tono ona-
ko kako mi one savjetuju.
Spustio je slualicu pre nego to je mogao uti da li mu
Josip ima jo ta rei.
eljko Antunovi
60
Odluio je najpre poi u klesarsku radionicu, a potom
potraiti nekog stolara koji bi bio voljan nainiti neku vrstu
okvira za tkanje. Tek kada je krenuo, pomislio je da bi redosli-
jed moda trebao biti neto drugai. Moda je najpre trebao
posjetiti maehu, da bi je obavestio o tome ta su on i Josip
poduzeli na ureenju oevog groba i upitati je ta ona misli o
njegovom izgledu. Meutim, ne se dvoumio vie od nekoliko
sekundi.
Ako bih tako uinio, vjerojatno bismo bili jo dalje od
konanog rjeenja, pomislio je i odluio da maehi nita ne
govori pre nego to sve bude gotovo.
61
POGLAVLJE 7
Kada sam otvorila oi, ugledala sam kako se prvi sunev
zrak proba iza Klopakih stena. Ostala sam nepomina neko-
liko trenutaka, dok nisam shvatila da se jo uvek nalazim u
naslonjau. Potom sam poela, ne bez strepnje, istraivati u
kakvom sam stanju. U glavi mi je bilo bistro i ak sam mogla
rei da u sebi nalazim neto ega tamo odavno ne bilo. Poleta
i elje da se kreem, da razgovaram i da radim bilo ta.
Tek kada sam se pomjerila, osjetila sam da mi je telo
utrnulo i da ne na razini mog duevnog raspoloenja.
Naravno, pomislila sam. Zar od ovog starog tela mogu
oekivati da bez problema provede no izvan kreveta?
Ustala sam i prila prozoru. Ono to sam ugledala bilo mi
je poznato samo u osnovnim crtama. Reka Bosna je tu, gotovo
na dohvat ruke, jednako kao i u mom sjeanju, zaokretala prema
sjevero-istoku, provlaila se ispod potpuno istog eljeznikog
mosta, a zatim se ponovo usmjeravala ka sjeveru.
Prepoznala sam takoe i gorostasne jablanove na suprotnoj
obali i obrise brd na istonoj strani zenike doline. Sve ostalo
je za mene predstavljalo nepoznatu zemlju, kojoj se nisam mog-
la vratiti, jer ne postojala u vreme kada sam ja ivjela tu.
Da li se uope imam gdje vratiti?, upitala sam se, strepei
od odgovora.
Osjeala sam da meni pripada samo jedan isjeak vremena,
koji se najvjerojatne ve toliko istroio da nee biti dovoljan da
me prihvati celu, sa svim mojim sjeanjem i osjeanjima koja
su stremila ka prolosti.
eljko Antunovi
62
Moda u doista poaliti to sam se vratila, pomislila
sam.
Ipak sam odluila pokrenuti se i poi u susret svom
istroenom vremenu. Otila sam u kupaonicu, skinula sa sebe
zguvanu i znojem natopljenu odjeu, istuirala se hladnom
vodom i odjenula laganu haljinu.
Potom sam iz tane izvadila stare fotograje i izdvo-
jila onu na kojoj su Vladimir i Damaskin snimljeni u naem
nekadanjem vrtu na Golupku. uali su u buradima sa vo-
dom i od njihovih tela vidjele su se samo glave sa nasmanim
licima i mokrom kosom.
Jasno mi je da ovaj smeh neu pronai, pomislila sam
pre nego to sam krenula.
Nakon toga sam uzela torbicu sa fotografskim aparatom
i napustila sobu. Izila sam iz hotela a da nikog nisam upitala
kuda se moram kretati da bih stigla do Koeve i Golupka. Pre-
pustila sam svom sjeanju i svom nagonu da se sami snalaze u
gradu koji mi je i nakon paljivog razgledavanja ostao gotovo
potpuno stran.
Ipak sam znala da se neu izgubiti ako budem sledila tok
rek. Zbog toga sam najpre pola uz Bosnu i zaustavila se
na uu Koeve. Potom sam, naslonjena na ogradu mosta, neko
vreme promatrala mjesto koje, i da sam htjela, nisam mo-
gla zaboraviti. Tono preko puta, blie drugoj obali, dva dana
pre mog odlaska u Ameriku, prvi put sam se okupala u reci
Bosni.
Sjetila sam se izraza nevjerice koji se pojavio na Vladi-
mirovom licu kada sam mu rekla da se elim okupati. To je za
njega doista moralo biti prvorazredno iznenaenje.
Nevjerica vjerojatno ne bila jedino osjeanje koje je u
njemu izazvao moj zahtjev, pomislila sam. Imao je vie nego
dovoljno razloga da se ljuti zbog mog dotadanjeg upornog
odbanja da mu u vrelim ljetnim danima pravim drutvo u
zenikim rekama.
Sada mi je bilo teko povjerovati da sam mu i takvim glu-
postima zagoravala ivot. I to bez ikakvog vidljivog razloga.
63
I premda mi je bilo jasno da je Vladimir najee odustajao od
kupanja da mene ne bi ostavio samu.
inila sam to, jer sam se stidjela svog tela. Mravog i,
po mom sudu, neuglednog, u kojem se nisam najbolje osjeala.
eljela sam Vladimiru pruiti mnogo vie od saaljenja koje je
u njemu mogao pobuditi moj lik u kupaem kostimu.
Godinama kasne pitala sam se zato sam se tako pona-
ala. I to usprkos injenici da je Vladimir imao mnotvo pri-
lika upoznati moje nago telo i na moju ga tetu usporeivati
sa telima drugih djevojaka. Uvek mi je bilo jasno da u tom
usporeivanju mogu samo izgubiti u Vladimirovim oima pa je
mogue da zbog tog saznanja nisam imala dovoljno povjerenja
u budunost nae veze. Pogotovo nakon to sam se u vie
navrata nedvojbeno uvjerila da Vladimir i u mom prisustvu
mora uloiti svu svoju volju da bi se otrgnuo od magnetske
privlanosti koju je prema njemu zrailo Jelenino telo.
Ve prvi njihov susret pokazao mi je da bi Vladimira i
Jelenu, ako nita drugo, mogla spojiti i sma strast. Dolo mi je
da se glasno nasmem kada sam se sjetila ta sam uinila one
novogodinje noi, u kojoj sam pomislila da Vladimiru moram
dati sve da bih ga celog imala samo za sebe. Otila sam u
klozet, skinula gaice, a potom ih kriomice stavila u unutarnji
dep svog zimskog kaputa. Uinila sam to, jer sam eljela po
svaku cenu izbjei sve one banalnosti koje obino prate sek-
sualni in i svoje prvo seksualno iskustvo pretvoriti u dogaaj
koji u pamtiti do kraja ivota.
Nisam, meutim, imala jasnu predstavu o tome na koji u
se nain ponuditi Vladimiru. I to je bio jedan od razloga koji
me je naveo da skinem gaice. Osjeala sam ih kao prepreku,
koja bi lako mogla osujetiti moju namjeru. inilo mi se da e
sve ii mnogo lake ako Vladimirove ruke, kada ve zau pod
moju haljinu, ne nau tamo nita to bi ih moglo zaustaviti.
Tako emo oboje, pomislila sam, izbjei i suvine pokrete
i nepotrebne dileme. Nesvjesno sam raunala da e Vladimir,
ne naiavi na gaice, shvatiti da ga ne oekuje nikakav otpor.
S druge strane, skinuvi taj najmanji komad svoje odjee, sama
eljko Antunovi
64
sam ispred sebe uklonila svaku mogunost da se u odluujuem
trenutku predomislim.
Retko se, meutim, dogaa da se planovi realizuju u
svim svojim pojedinostima. Moj plan da se podam Vladimiru
ostvario se tako traljavo da sam nakon svega mogla zaplakati
od besa i ponienja. Bila sam besna pre svega na samu sebe,
jer sam, kako mi se inilo, sledila glupe zamisli, a osjeanje
ponienja dolazilo je otuda to sam bila svjesna da nikakav moj
napor ne moe uiniti da moj dar Vladimiru izgleda i za mrvu
zamamni nego to jeste.
Morala sam uloiti krajnji napor volje da bih se otrgnula
od svojih uspomena. Osjeala sam da mi one ne mogu doneti
nita dobro. Osim, moda, da sa sobom iznesu na svjetlo dana
i neke sasvim ogoljene injenice koje su do tada uspjeno izmi-
cale mojoj svesti.
U svakom sluaju, korisno je znati istinu o sebi, pomis-
lila sam, odvajajui se od ograde mosta, ali nisam bila sigurna
da se doista elim odrei svojih iluza.
Pre nego to sam krenula dalje, nekoliko sam trenutaka
razmiljala o tome da li da upotrebim fotografski aparat i
snimim reku i jablanove na njezinoj drugoj obali. Odustala
sam kada sam se uvjerila da ne bih mogla izbjei da snimim
i gomile svakovrsnih otpadaka, koji su ispunjavali vei dio
plitkog renog korita. Nisam osjetila ak ni alost zbog toga.
Samo elju da to pre odem sa tog mjesta.
Krenula sam uz betonirani kanal, im se dnom, za-
trpanim otpacima sa oblinje trnice, provlaila uska traka
smrdljive vode. Pretpostavila sam da je to Koeva, odnosno
ono to je preostalo od nje. Namjerno nisam podizala pogled,
kako bih mogla svu panju zadrati na tom alosnom renom
ostatku. Pri tome nisam mogla izbjei ve otrcano pitanje zar je
mogue da ljudima ljepota tako malo znai.
Ili je u pitanju neto drugo to sa ljepotom nema nikakve
veze?
Koraajui uz otpadni kanal, koji se vjerojatno vie i ne
nazivao rekom, potajno sam se nadala da u ispod Golupka
65
zatei bolju situacu. Meutim, ni tamo nisam mogla ui u trag
onoj nekadanjoj Koevi, a da stanje bude jo i gore, ne bilo
niti Golupka. Vidjela sam neki breg, ali to ne bio onaj kojeg
sam poznavala i na kojem sam rado boravila.
Pokuala sam mu prii, ali to ne bilo mogue. Kue,
ograde, dvorita, upe i tko zna kakve jo ljudske tvorevine
ogradile su ga i zauvek odvojile od mene. Uzalud sam ila sve
dalje i dalje. Golubak mi je uporno uzmicao, a ona staza koja je
vodila u moj nekadanji vrt izgubila se u sve jaem bljetavilu
rane jutarnje svjetlosti. Tek kada sam ispod Male brode prela
na drugu obalu Koeve, mogla sam jasno vidjeti da ono to
traim vie ne postoji.
Ne bilo razloga da vadim fotografski aparat iz njegove
futrole i da snimim neto to se sa slikama u mom sjeanju ne
moglo povezati ni najmanjom niti.
Osjeala sam da bih, ako bih to uinila, unela u sebe neko
strano telo, a vjerojatno ni Damaskinu ne bih uinila nikakvo
zadovoljstvo ako bih mu pokazala fotograju desetak runih
kua sabenih na prostoru nae bive bate.
Jo su bili retki prolaznici kada sam se niz bivu Ulicu
rtava faizma uputila prema naselju baraka, za koje sam us-
koro utvrdila da je takoe bive. Na njegovom mjestu pronala
sam zgradu kole i zaputen prostor ispred nje. Od celog na-
selja ne ostalo nikakvog traga prema kojem bih se mogla ori-
jentirati i bar priblino odrediti mjesto gdje su se nalazile moja
i Vladimirova baraka. Ipak sam napokon upotrebila fotograf-
ski aparat i nainila nekoliko snimaka.
Tek toliko da se u Ameriku ne vratim potpuno praznih
ruku.
Desetak minuta kasne ponovo sam se nala u svojoj ho-
telskoj sobi. Pogledala sam na sat i ustanovila da je moje puto-
vanje u prolost trajalo jedva neto vie od pola sata.
Zato sam se vratila?, upitala sam se, ne nalazei vie u
sebi ni trunke onog malopreanjeg poleta, koji me je natjerao
da se u smo svanue uputim u potragu za mjestima iz moje
mladosti.
eljko Antunovi
66
Zar sam tako brzo zaboravila da je ovaj svet zarobljen u
samom sebi kao u najtvroj tamnici?, upitala sam se. Ili to do
sada i nisam znala.
Da ne bih podlegla oajanju, brzo sam ispila au votke,
svukla se i legla u krevet. Pre nego to sam zaspala, pomislila
sam da nisam jedina osoba koju je Bosna obmanula.
Dok smo ivjeli u njoj, ja i lanovi moje obitelji tono smo
znali ili bar osjeali sve njezine mane i eznuli smo za danom
kada emo krenuti preko oceana. U Americi smo, meutim,
patili za Bosnom kao potuljeni panci za krmom, ali o tome
nismo govorili. Jedino se Damaskin slobodno sjeao bosanskih
dana, glasno ih usporeujui sa vremenom sadanjim i dajui
im prednost. I moda je upravo to razlog da je tako estoko
kanjen. On koji sebe ne mogao zamisliti izvan irokih prostora
i neprekidnog kretanja osuen je da lagano umire, osjeajui
kako se vrsta jezgra njegovog tela mrvi i osipa. I da se pritom
sjea svoje rane mladosti i skuenih bosanskih vidika.
Probudilo me je kucanje na vratima.
Nadam se da se ne ljuti na mene, kazao je Maks nakon
to smo, desetak minuta kasne, izili iz hotela. Mogao sam
po tebe na aerodrom poslati i nekog drugog, ali vjeruj mi da ne
poznajem nikog pouzdaneg od Fantoma.
Samo sam kimnula glavom, da ne bih morala nita rei.
Ula sam u automobil i saekala da Maks sjedne pored mene.
Niste saekali da se navri ni godina dana od Vladi-
mirove smrti, kazala sam.
Nismo, spremno je odvratio Maks. Zato bismo ekali?
Znamo da ocu i njemu moramo kad-tad napraviti spomenik pa
smo raunali da je bolje to uiniti pre nego kasne. Tko zna ta
se moe dogoditi meni i Josipu, a naa djeca svog djeda i strica
znaju samo po uvenju.
Plai se smrti?, upitala sam.
Plaim, naravno. Volio bih da mi pokae nekog tko se ne
plai, odgovorio mi je Maks.
67
Zar vas rat ne uinio hrabrim?
Ni sluajno. Moda nas je uinio beutnim, manje os-
jetljivim na tuu patnju i na smrt drugih ljudi, ali nas ne uinio
ni boljim niti Bogu bliim.
Svoje sljedee pitanje postavila sam a da ni sama nisam
znala odakle je dolo ni zato se pojavilo.
Ako nam ni patnja ne otvara vrata nade, postoji li uope
neki izlaz za nas?
Pre nego to je odgovorio na moje pitanje, Maks je
pokrenuo automobil i izvezao ga na ulicu.
Nemoj mene pitati o patnji, kazao je i na prvom krianju
ulica usmjerio automobil ulevo. Otkako znam za sebe,
razmiljam samo o tome kako da je izbjegnem. Patnju nikada
nisam mogao prihvatiti osim kao nuno zlo.
Maksove rei su me, zbog neeg emu nisam mogla
odrediti podretlo, nepratno iznenadile.
Oigledno je da ne razgovaram sa onim Maksom kojeg
sam poznavala, kazala sam tiho, kao za sebe.
Prolo je toliko vremena da se i sva matera u naim te-
lima vie puta potpuno izmenila, rekao je Maks i dodao: Od
nas je isto ostalo samo ime.
To je bilo neto sa ime se nikako nisam mogla sloiti.
Promenili se jesmo, pomislila sam, ali smo ostali na
istom putu.
Ova me je misao toliko zaokupila da mi ne dozvolila da
se usredotoim na neto drugo. Primorala me je da je sledim i
da pokuam iz nje izvui i neko dodatno saznanje.
Moda ono koje se oduvek nalazilo negdje u mojoj blizini,
a ja sam ga ba zbog te blizine smatrala nevanim i zapostav-
ljala ga do te mjere da nikada ne postalo sastavni dio moje
svesti.
Po svoj prilici, nas smo dvoje stigli posljednji, rekao mi
je Maks dok je parkirao automobil ispred groblja u Crkvicama.
Vjerojatno samo nas ekaju.
Maks je zalupio vrata automobila i pourio prema grob-
ljanskoj kapi. Ja sam, naprotiv, snebivajui se izila iz automo-
bila, lagano pritvorila vrata i ostala stajati na mjestu gdje sam
se zatekla. Srce mi je lupalo kao pomamno, a strah je u meni
zakoio svaki drugi pokret. Zamiljajui svoju posjetu Vladi-
mirovom grobu, redovito sam iskljuivala mogunost da mi
netko pravi drutvo, a sada me je tamo oekivalo mnotvo, i to
uglavnom meni potpuno nepoznatih ljudi.
Maks je zastao pored ulaza u groblje i okrenuo se.
Treba li ti pomo?, upitao me je
Najpre sam pomislila da mogu biti sretna zbog toga to
me u tom trenutku ne gleda nitko osim Maksa. Nisam eljela
da netko pomisli kako se prenemaem, a nisam bila niti voljna
objanjavati ta osjeam i zbog ega. Ni samoj sebi nisam mogla
do kraja objasniti zato sam ekala vie od deset mjeseci da bih
se cela otvorila saznanju da je Vladimir doista mrtav. Sve do
tada sam tu injenicu prihvatala samo kao neprovjerenu vest,
koja se moe pokazati i netonom ili samo djelimino tonom.
Dok sam gledala Maksa, koji je ekao mene ili moj od-
govor na pitanje da li mi je potrebna pomo, konano sam shva-
tila da ima svakojakih ali ne i polovinih istina. Bar kada je o
smrti re. Pomislila sam da ne bi vredilo kada bih pokuala
objasniti svoje postupke. Mogla sam uiniti samo dvoje: kre-
nuti napred ili pobjei.
Uz krajnji napor volje odluila sam se za prvo rjeenje.
Pridruila sam se Maksu i zajedno sa njim uputila se prema
grupi ljudi koji su okruili jedan od grobova na ateistikoj par-
celi i koji su se, svi do jednog, okrenuli prema nama i bez rei
ekali da im priemo.
Tiinu ne poremetio ni djeai od etiri ili pet godina, koji
se odvojio od grupe i potrao prema Maksu. Maks se u hodu
sagnuo, uzeo djeaka u naruje i produio koraati. Gledajui
ga, nikako nisam mogla objasniti zato je taj prizor dodatno
snizio moje raspoloenje.
Dobro je da se ne moram ni sa kim pozdravljati, pomis-
lila sam kada smo ja i Maks prili grupi i zaustavili se, jer je bilo
oigledno da je ve sve spremno za poetak ceremone.
eljko Antunovi
68
69
Maks je, ne isputajui djeaka iz naruja, kimnuo glavom
okupljenima oko groba. Nakon toga je sveenik pogledao Jo-
sipa i, dobivi od njega jedva vidljiv znak suglasnosti, okrenuo
se prema grobnici prekrivenoj crvenom tkaninom.
Gospod nikada ne zaboravlja opomenuti grenike
i ohrabriti one koji su se uputili njegovom stazom, kazao je
sveenik jasnim glasom. Grenicima e na njihovom vlas-
titom primjeru pokazati ta ih eka ako nastave lutati stranpu-
ticama, dok e onima koji su se, esto i ne znajui za to, uputili
k njemu poslati u susret svjetlost. I to takvu svjetlost koja e jo
nespremne uplaiti, ali ne i odvratiti od cilja prema kojem su
krenuli, a one Gospoda eljne uvjeriti da njihove rtve nisu bile
uzaludne.
Bila sam zbunjena i kao kroz maglu gledala sam ljude
pored sebe i sluala sveenikov glas. Tek kada je ovaj nainio
prvu stanku u svom govoru, upitala sam se otkuda se on naao
pored Vladimirovog groba. Nisam se mogla sjetiti niti jednog
sluaja da su sveenici zalazili u nae naselje niti da je netko
od barakaa odlazio u neku bogomolju. Svi smo mi bili isuvie
zaokupljeni svojom svakodnevnicom da bi nam ostajalo vre-
mena i elje da razbamo glave problemima vjenosti. A, osim
toga, bili smo uglavnom zadovoljni i sobom, i drugim ljudima,
i rjeenjima koja nam je nudio ivot.
Sveenik je nastavio govoriti o svjetlosti, upotrebljavajui,
ee od drugih, re prosvjetljenje. Sluala sam ga onoliko
paljivo koliko mi je to uzbuenje dozvoljavalo, ali nisam bila
sigurna da ga razumem. Zbog neeg to sam vidjela na licima
ostalih sudionika ceremone, pretpostavljala sam da sam je-
dina kojoj ne jasno ta sveenik eli rei.
Trgnula sam se kada sam iza svojih lea ula Fantomov
glas. Do tada nisam bila zapazila njegovo prisutvo.
Doi blie, apnuo mi je Fantom. Ti si mu i za ivota
bila blia od svih nas.
Pokuala sam se odbraniti.
Kasne, kazala sam, pripravna da se nogama ukopam u
tlo na kojem sam stajala. Nisam se osjeala dobro u okruenju
eljko Antunovi
70
svih tih ljudi, koje nisam poznavala, a koji su vjerojatno neto
znali o meni.
Maks i Josip bi eljeli da ti otkre spomenik, apnuo mi
je Fantom.
Nakon toga zbunila sam se jo vie.
Zato ja?, upitala sam. Ja sam ovdje samo gost.
Fantom je primakao glavu tik uz moje uho.
Vara se, apnuo je. Nikada nisi uspjela sasvim pobjei
od nas. Znaila si nam isuvie mnogo da bismo te mogli olako
ispustiti, a i mi smo tebi znaili toliko da nas nisi mogla zabo-
raviti.
Nisam znala ta bih na to kazala Fantomu, ali nisam vie
bila niti spremna pruati mu otpor. Dopustila sam mu da me
uzme za ruku i povede.
Samo povuci kada ti damo znak, kazao mi je Fantom i
u moju aku ubacio jedan od uglova tkanine koja je prekrivala
grobnicu.
Zato je crvena?, upitala sam apuui. Nita mi drugo
ne palo na pamet dok sam zurila u tkaninu.
Zar si zaboravila? Crveno je bila boja nae mladosti.
Nisam se mogla sjetiti nieg crvenog u naselju baraka u
Ulici rtava faizma. Izuzev ipaka i ipkovog vina.
Hajde, Grkinjo, doviknuo mi je Maks sa druge strane
grobnice. Povuci.
Na trenutak sam se jo vie zbunila. Uinilo mi se da je
netko viknuo Hajde, Grkinjo, zapjevaj. Potom sam, jae nego
to sam eljela, povukla ruku i tkanina je glatko kliznula,
otkrivi grobnicu od ruiastog mramora.
Zato...?
Pitanje sam uputila Fantomu, ali ga nisam formulirala
dovoljno jasno ni za samu sebe pa je ostalo visiti u zraku. Fan-
tom je ipak shvatio ta sam eljela pitati.
71
Ako eli znati zato je grobnica namenjena dvojici
skromnih ljudi tako raskona, ne mogu ti dati zadovoljavajui
odgovor, odgovorio mi je. Kada su se Maks i Josip o tome
dogovarali, niti su mene ta pitali niti su nali za potrebno
da me o svom dogovoru obaveste. Vjerojatno s pravom. Ja i
Vladimir nismo bili pratelji, a sa njihovim ocem jedva sam se
poznavao.
Po pogledu koji je Maks dobacio Fantomu zakljuila sam
da je uo sve ili bar ono bitno od onog to mi je Fantom rekao.
Maks, ipak, ne naao za potrebno da se umea u razgovor i
da d svoj odgovor na moje pitanje. Fantom je, meutim, nas-
tavio govoriti kao da mu ne ni najmanje stalo do toga da li e
ga netko uti.
Pokuao sam se i nezvan umeati, ali je moj predlog
glatko odben. to, naravno, ne nita neobino.
Na to nisam nita rekla. Nisam se namjeravala upletati u
mogue sporove. Gledala sam u slova na nadgrobnoj ploi, koja
su oblikovala Vladimirovo ime i ime njegovog oca.
Predlagao sam da na ovoj ploi ukleemo bar dva stiha
Elenine pjesme. Vjerovao sam da bi oni o Vladimiru govorili
mnogo vie od ovog mramora.
Koje stihove?, upitala sam, ne okreui glavu.
Ona dva koja nisam napisao ja.
Namjeravala sam zamoliti Fantoma da mi citira pomenute
stihove, ali su me u tome spreila dva poznata lica.
Sjea li me se?, upitao me je Josip.
Nisam osjeala potrebu da na Josipovo pitanje izravno od-
govorim.
Sada ima petnaestak godina vie nego to je imala
gospoa Jasmina u vreme kada sam ja ivjela ovdje, kazala
sam Josipu. Moda mi se tako samo ini, ali sada me jo i vie
podsjea na nju.
Pomislila sam da uope ne bilo mogue da zaboravim
gospou Jasminu. Tek to sam je prvi put ugledala, bila sam
eljko Antunovi
72
sasvim sigurna da bih, kada bi mi bilo ponueno da biram,
odabrala da izgledam upravo kao ona. U svim pojedinostima i
sa svim onim to je gospoa Jasmina nosila u sebi.
U njezinom obliju, koje je moj pogled privlailo kao to
magnet privlai eljeznu strugotinu, krilo se neto emu se
nisam mogla odupreti ni snagom volje niti razumom. Sigurna
sam bila samo u to da to ne ljubav, jer tu enu nisam eljela
posjedovati niti sam pak udjela za njezinom blizinom. eljela
sam se samo poistovjetiti sa njom.
Na alost, gospoa Jasmina je moju elju pogreno
tumaila. Vjerojatno kao ljubav, i to kao ljubav koju ona ni u
kojem sluaju ne moe prihvatiti, jer je nudi isuvie mlada, neu-
gledna i neobrazovana djevojka.
Takvo pogreno tumaenje je u gospoi Jasmini izazivalo
negodovanje, a ovo se s vremenom pretvorilo u nesavladivu an-
tipatu prema meni. Na kraju je dolo do toga da joj je smetala
i sama moja nazonost, a vjerojatno i sve ono to je imalo bilo
kakve veze sa mnom.
Ipak nisam bila ni iznenaena niti razoarana zbog takvog
razvoja dogaaja. Moja osjeanja prema gospoi Jasmini nisu
se ni u emu promenila niti su umanjivala privlanost koja
je zraila iz Vladimirove, Josipove i Maksove majke. Naprotiv,
proirila su se i obogatila. Pre svega na njezine sinove, potom
na njezin stan, a zatim i na sve ono to je ona govorila i inila.
Premda joj je najmanje nalikovao, Vladimir je, zbog svog uz-
rasta i nekih drugih svojih osobina, bio najpogodni da u mo-
jim oima zameni majku i da mi poslui kao neka vrsta mosta,
preko kojeg mi je dotjecao blagotvoran utjecaj te lepe ene.
Nisam mogla izbjei ni Vladimirovo pogreno tumaenje
moje blagonaklonosti prema njemu niti njegovu pogrenu reak-
cu. Iako sam ga esto opominjala i pokuavala obeshrabriti,
zaljubio se u mene, moda ve prvog dana, i tu ne moglo
biti nikakve pomoi. Ne pomoglo ni moje, samo djelimino
tono, upozorenje da me u Americi oekuje vjerenik niti glasno
i jasno izgovoreno priznanje da sam ja samo neuka doljakinja
iz dalekog grkog sela, koja nema nikakvih ambica da menja
sebe i svoj ivot.
73
Na moje veliko iznenaenje i beskrajno uenje, koje se
s vremenom ne smanjivalo, Vladimir je povjerovao da sam
upravo ja prava djevojka za njega. Tog se uvjerenja drao tako
vrsto da ga ak ni Jelenino savreno telo ne moglo otrg-
nuti i uputiti u nekom drugom smjeru. Uzdrmalo ga jeste, i to
temeljito, ali ipak ne dovoljno da bilo ta promeni u njegovim
osjeanjima prema meni. Pouda koju je osjeao prema Jele-
ninom telu ne bila jaa od njegove ljubavi prema meni ili od
njegove vjere u tu ljubav.
Kako ti se svia dananja Zenica?, upitao me je Josip.
Neko sam vreme razmiljala o tome ta bih mu odgovo-
rila, a Josip je moju utnju poistovjetio sa namjerom da izbjeg-
nem razgovor o vremenu, kako ne bih bila primorana spomi-
njati pogubne tragove koje je ono ostavilo na svima nama.
Sve se toliko promenilo da od ondanje Zenice ne os-
talo nita, dodao je.
Suglasila sam se kimajui glavom, a u isto vreme gledala
sam u lice njegove ene Ljubice, uzalud traei u njegovim na-
borima ostatke one nekadanje male gimnazalke.
Na tek zapoeti razgovor prekinuo je Maks. Pozvao je sve
prisutne na ruak u hotel.
Ti e poi sa mnom, kazao je potom meni i poveo me
prema jednoj jo mladoj eni, koja je drala za ruku malenu
djevojicu.
enino oblije podsjealo me je na nekog. Nisam upitala
na koga niti sam previe razbala glavu tim pitanjem. Osjeala
sam da sada vie nita ne onoliko vredno koliko je bilo do
mog povratka u Bosnu. Nejasno sam slutila da je cjelokupna
prolost, ne samo moja, na gubitku i da preti realna opasnost
da se taj gubitak proiri i na sadanje i na budue vreme.
Mlada ena je samo kratko pogledala u mene, a zatim je
bez rei otvorila zadnja vrata automobila. Izgledala je kao
netko tko se opravdano osjea povreenim.
Nisam te stigao upitati za Damaskina, kazao mi je Maks,
otvarajui za mene prednja desna vrata. Da li je i u Americi
bio kamionda?
eljko Antunovi
74
Rekla sam Naravno, to je drugo mogao biti i odmah
potom ula u automobil, nadajui se da neu morati nasta-
viti razgovor o Damaskinu. Nisam eljela govoriti o njegovoj
bolesti. Meutim, Maks ne mogao znati za moje elje.
Ne mogu ti rei koliko sam mu svojevremeno zavidio,
kazao je kada se smjestio na vozaevo sjedalo. Pre svega zbog
toga to je vozio kamion, a zatim i zato to je putovao predje-
lima o kojima sam ja mogao samo sanjati.
Kazala sam da u mati sve izgleda mnogo ljepe.
Stvarnost je redovito prozaina nego to elimo vjero-
vati.
Govorim o svojoj mladosti, kada mi se i sm kamion
inio udesnim biem, kazao je Maks i pokrenuo automobil.
Sada, meutim, koristim svaku priliku da upravlja prepus-
tim nekom drugom.
Rekla sam da ja ne mogu znati ta je Damaskin osjeao dok
je sve te godine vozio svoj kamion uzdu i popreko Amerike.
Znam jedino to da nikada ne ni pokuao raditi neki
drugi posao.
Maks je zaustavio automobil na prvom krianju ulica.
Da li bi eljela vidjeti zgradu u kojoj smo stanovali nakon
to su nae barake izgorjele?, upitao je.
Nisam bila sigurna da elim bilo ta. U meni su jo bili
svjei dojmovi sa jutronje etnje pored Koeve.
Hou li vidjeti neto lepo?
Maks se nasmao.
Ako je nisi sauvala u svojim uspomenama, onu
nekadanju ljepotu e ovdje sada teko pronai, rekao je i
ponovno pokrenuo automobil.
Do hotela je vozio bez zaustavljanja i bez novih pitanja. Bila
sam mu zahvalna za tiinu, koju sam eljela iskoristiti za to da
u sebi zavedem neki red. Nalazila sam tamo neto slino panici
75
i bila sam uvjerena da sav taj nered proizilazi iz osjeanja uza-
ludnosti, a da to osjeanje ne bez vrstih temelja u stvarnosti
koja me je okruivala.
77
POGLAVLJE 8
Otkrivanje spomenika je, na Maksovo veliko iznenaenje,
proteklo bez nekih veih problema. Ukoliko se zanemare prim-
jedbe koje je Fantom uputio Eleni, a koje su u nedobronam-
jernim uima mogle zvuati kao smiljene provokace. Maks
ne imao ni elje niti vremena baviti se njima.
Bio je zaokupljen drugim, vanim stvarima, pre svega
neoekivanom pojavom sveenika i njegovim jo neoekivani-
jim nastupom, zatim upornom Danelinom utnjom i vidljivim
Eleninim neraspoloenjem. Ni u snu se ne mogao nadati da e
meu pozvanima ugledati sveenika, a jo manje da e upravo
on odrati takav nesvakidanji govor.
Na sreu, ono to je kazao ne bi se moglo nazvati propo-
vedi, premda, naravno, ne mogao izbjei a da ne govori i u
Boe ime.
Maks je priznao da zapravo i nema to zamjeriti
sveenikovim reima, ali se, dok ih je sluao, plaio da mu
je onaj koji ga je pozvao, a pretpostavljao je da bi to najpre
mogao biti Josip, a tek potom maeha, stavio u zadatak jo i to
da otkre spomenik. Zbog toga je, ne savjetujui se sa Josipom,
odluio da to uini Elena.
Jasno mu je bilo da e tim inom Elenu, ni krivu ni dunu,
dovesti u nepriliku, ali se u tom trenutku ne mogao dosjetiti
nekog boljeg rjeenja. Zaudo, Josip je to primio kao da su
se prethodno o svemu dogovorili, a ni ostali se niemu nisu
zaudili. Nisu reagirali ni na crvenu zvezdu na oevoj polo-
vini nadgrobne ploe, koju je Maks dao ugraditi usprkos Josi-
povom naglaenom protivljenju.
eljko Antunovi
78
I maeha je preutno prela preko injenice da je bez nje-
zine suglasnosti uklonio drveni kri, kojeg je ona dala postaviti
u vreme oevog pokopa.
Morala je znati da bi se otac izriito protivio tom zna-
menju na svom grobu, pomislio je. Opravdanje ne mogla
nai ni u toj prii o prosvjetljenju, koju je i sveenik obilato is-
koristio i stavio u samo sredite svog govora, jer u njoj ne bilo
nikakvih slika niti bilo kakvih rei koje bi upuivale na neke
religske simbole. U njoj su postojali samo svjetlost i strah.
Umjesto oekivanom prepirkom ili bar nategnutom
utnjom, sveanost otkrivanja spomenika Vladimiru i ocu
zavrena je, kako se Maksu inilo, opom suglasnou. Ako se
izuzme Fantomova opaska da ne moe shvatiti emu tako sku-
pocjen spomenik ljudima koji su za ivota bili poznati po svojoj
skromnosti u materalnom pogledu.
Jedino pitanje postavila je Elena. Nakon to su se utei
dovezli do hotela, upitala je Maksa zato je Vladimirov grob
obiljeio kriem.
Da li je Vladimir u meuvremenu postao vjernik? Kri
na njegovom grobu i sveenik pored groba navode me na
zakljuak da jeste.
Da bi dobio na vremenu, Maks je upitao Elenu da li je ona
vjernik. Kimnula je glavom.
ta mi je preostalo nakon svih onih smrti u mojoj obitelji
nego da povjerujem da postoji neki opi plan koji nas sve na-
dilazi i u kojem smo ja i meni najblii samo djelii jedne nedo-
hvatljive cjeline, kazala je potom. Bez te vjere ne bih opstala.
Ne bih mogla preivjeti jedno tako uporno pustoenje mog
ivota, u kojem se gotovo iz dana u dan osipala ona nekad
mona obiteljska tvrava, zbog koje sam Vladimiru govorila
da bih uinila glupost ako bih je zamenila za neku nesigurnu
ljubav. Kazala sam mu da u zavoljeti tek onog mukarca koji
mi uspe nadoknaditi celu obitelj.
Danela je ve bila izila iz automobila i povela djecu sa
sobom, a Maks i Elena su i dalje sjedili na svojim sjeditima i
zurili kroz staklo vjetrobrana.
79
Jadni Vladimir, nastavila je Elena, a Maks je u njezinom
glasu pored aljenja zapazio i ogorenje. ta je mogao misliti
o meni? Da sam umiljena, bezosjeajna, ili da nemam nikakve
realne predstave o ivotu i ljubavi?
Maks je upitao u emu je, zapravo, bio problem.
Vjerojatno u tome to mi je nedostajala vjera. Plaila sam
se ivota i inilo mi se da moram neprekidno biti okruena do-
bronamjernim ljudima da bih preivjela.
Moe li se rei da nisi bila sigurna da te Vladimir moe
zatititi?, upitao je.
Tone bi bilo kazati da nisam vjerovala da je Vladimir
sposoban boriti se za mene, jer ni za sebe ne mogao uiniti
vie od onog to su mu drugi doputali. Gospoa Jasmina, Jo-
sip i ti bili ste dio njega samog i uzalud bi bilo uvjeravati ga da
ima pravo i na vlastiti ivot. Vjerojatno ne bi mogao shvatiti da
moe preivjeti i bez vas, kao to ni ja nisam mogla vjerovati da
bih se osjeala sigurnom izvan svoje obitelji.
To to je Elena kazala u mnogo emu se poklapalo sa onim
to je Maks mislio o svom najstarem bratu. Izuzev u jednom
vanom detalju. Za razliku od Elene, on je bio siguran da je ona
u Vladimirovim oima i u njegovom srcu zauzimala jednako
mjesto kao i lanovi njegove obitelji.
Ne mogu joj o tome nita rei, pomislio je, jer je ve
priznala da problem ne bio u Vladimiru nego u njoj. Ne
imala dovoljno vjere.
Mi govorimo o vjeri, kazao je i potom se sjetio da je o
vjeri, u stvari, govorila samo Elena. A ljubav? Ne je bilo ili
misli da ona i ne presudna za vezu izmeu dvoje ljudi?
Elena je neko vreme razmiljala.
Ako me pita da li sam Vladimira voljela toliko da sam
mogla zanemariti sve one probleme koji su pratili nau vezu,
mogu ti bez razmiljanja odgovoriti potvrdno.
Ne, meutim, imala nimalo volje objanjavati ta zapravo
osjea. ak ni toliko da kae kako ljubav, i da je bila mnogo
snana, u sutini ne bi nita izmenila.
eljko Antunovi
80
Nisam dola ovamo da bih istraivala ta se nekad davno
dogaalo i zato, kazala je umjesto objanjenja. Sm si mi jo
nedavno rekao da je opasno ak i sjeati se, a odmah potom
saznala sam da je jo opasne vraati se.
Ne bila sigurna tko je bio taj od koga je ula drugu po-
lovinu prethodne konstatce. Pomislila je na Fantoma, ali ne
spomenula njegovo ime. Osjeala je da on i Maks nisu onako
savreni pratelji, kako se to inilo onima koji su joj o njima
dvojici priali. Ili to nisu vie.
Izili su iz automobila pre nego to su na bilo koji nain
zaokruili zapoeti razgovor, a potom su se pridruili ostalim
uzvanicima, koji su ih ekali ispred hotelskog ulaza.
81
POGLAVLJE 9
Iznenadila sam se kada sam meu gostima na ruku
ugledala i sveenika, ali me je upravo to nagnalo da poem
ravno prema njemu. Osjeala sam da bi on mogao dati odgo-
vore na neka moja pitanja.
Ako ih budem uspjela formulirati, pomislila sam.
Najpre sam mu kazala da mi se svidjelo ono to je govo-
rio na groblju. Posebno onaj dio o svjetlosti koja u isto vreme
moe biti i opomena i nagrada.
Nisam, meutim, sasvim sigurna, dodala sam da li je
u vaem govoru svjetlost nagovjetaj kazne ocu nevjerniku ili
najava nagrade sinu vjerniku.
Sveenik ne odmah shvatio ta sam eljela rei. Morala
sam mu dati dodatno objanjenje.
Pretpostavljam da ste pristali govoriti na njihovom grobu
zbog toga jer je bar jedan od njih dvojice bio vjernik. Sigurna
sam da za dvojicu nevjernika to ne biste uinili.
Sveenik je najpre pogledao u Maksa, koji je u tom tre-
nutku pozivao uzvanice da ga slede, a onda je meni dao znak
da krenemo zajedno.
Moda u se pokajati to sam pristao sudjelovati u toj
sveanosti, kazao mi je dok smo se uspinjali prema hotelskom
restoranu. Pretpostavljam da e mi zbog toga mnogi zamjeriti,
jer ni jedan od te dvojice ljudi ne pripadao crkvi. Meutim,
naprosto nisam mogao odoljeti izazovu koji je pred mene pos-
tavila ta pria o prosvjetljenju koje je doivio jedan od njih, i to
onaj koji je celi svoj dugi ivot proveo u vrstom uvjerenju da je
ovaj materalni svet sve to postoji i da ovjek ne moe uiniti
nikakav greh ako djeluje sa eljom da ga uini boljim.
Govorite o Vladimirovom ocu?, upitala sam, iznenaena
onim to sam ula. Doivio je neto nesvakidanje?
Sveenik je kimnuo glavom.
Nisam tu priu primio olako, kazao je. Provjerio sam je
koliko je to bilo mogue. Razgovarao sam sa Josipom i Maksom,
koji su o pomenutom dogaaju samo sluali od svog pokojnog
brata, ali i sa njihovom maehom, koja je tu priu ula izravno
od mua, i to odmah nakon to se vratio u ovaj svet, a imala je
priliku sluati je i u nekoliko navrata kasne.
Nisam imala ni najmanju elju uti tu priu o pros-
vjetljenju. U stvari, nisam eljela uti nita. Pre nego to smo
se u restoranu smjestili za zajedniki stol potpuno sam izgubila
volju za razgovorom. Pomislila sam kako bi bilo lepo da sam
ostala u Silverstonu i nastavila obavljati svoje svakodnevne po-
slove u restoranu i u kui.
Sveenik je nastavio govoriti, a umjesto mene pitanja mu
je postavljao Fantom. Njihov razgovor sam u poetku sluala
samo napola, jer je moja panja u tim trenucima bila zabavljena
raanjem elje za piem. Bilo je to prvi put da sam je pronala
u sebi i utoliko sam se vie iznenadila jer sam celo to jutro
oekivala da me zaskoe pogubne posljedice panevanja od
prethodne noi.
Novoroena elja je bila tako jaka da sam razmiljala ak i
o tome da pozovem konobara i naruim pie samo za sebe. Ipak
sam se suzdrala, jer sam se plaila da e prisutni pogreno
protumaiti moj potez.
Oni ne mogu znati da se moja udnja za alkoholom ni-
kada rane ne niti nagovestila, pomislila sam.
Slaem se sa vama da je re o stvarnom dogaaju, ka-
zao je Fantom sveeniku.
Nakon toga je dodao da je dobro zapamtio ono to je Vladi-
mir priao o njemu dva dana pre nego to je i sam umro.
eljko Antunovi
82
Molitva za jorgovan
83
U njegovoj prii nisam naao ni najmanju pukotinu niti
bilo kakav drugi razlog za sumnju. Osim toga vjerovao sam
da Vladimirov otac nikada ne bi govorio o injenicama koje ga
nisu vrsto uvjerile u svoje postojanje. Da je bio ovjek sklon
matanju a ne notorni materalist, ne bih mu vjerovao. On je,
meutim, pripadao onim ljudima koji moraju gurnuti ruku
u vatru kako bi se uvjerili da se na njoj mogu ograti. Zbog
toga mogu biti siguran da je taj ovjek imao susret sa velikom
svjetlou i vjerujem da je bio veoma blizu smrti. Ipak, ne vi-
dim nikakvog razloga da govorimo o prosvjetljenju. Vladi-
mirov otac ne rekao nita o nekom novom iskustvu ili o nekoj
novoj spoznaji. Govorio je samo o strahu i o elji da se odupre
moguem nagovjetaju kraja i da se vrati natrag u ovaj svet.
Sveenik je lagano kimao glavom i bilo je jasno da nee
nita poricati, ali i da nee odustati od svog uvjerenja.
Upravo me je to - ta ista svjetlost i taj izdvojeni strah
- navelo da govorim o prosvjetljenju, koje je tek kasne irom
otvorilo vrata novim spoznajama, kazao je i odmah nastavio.
Da je taj ovjek rekao bilo ta drugo, da je, na primjer, kazao
da je vidio Boga ili da je samo uo njegov glas, ja sada ne bih
tvrdio da je doivio prosvjetljenje. Upravo me je njegov strah
od svjetlosti pogurao prema zakljuku da se doista naao na
putu one konane spoznaje.
inilo se da Fantom nema ta prigovoriti sveenikovim
zakljucima. Moda je mogao ak i priznati da su oni za jedan
korak ispred njegovih promiljanja.
Zapazila sam da je sveenik rekao da ga je upravo strah
naveo na zakljuak da je pria Vladimirovog oca istinita, ali da
ne moe objasniti zato je poao tim a ne nekim drugim putem.
Zbog toga mi se uinilo da sveenik o strahu Vladimirovog oca
i o strahu uope zna neto vie. Upitala sam ga da li su noje
slutnje tone.
ta moemo rei o strahu? Da li je on vrlina ili mana? Da
li nas gura na stranputice ili nas, naprotiv, uva od mogunosti
da se survamo u neku provalu pored puta?
Sveenik ne oklevao sa odgovorom.
eljko Antunovi
84
Strah je, bez sumnje, pouzdan vodi, premda ga najee
izbjegavamo javno priznati za saveznika. Vie nam odgovara
da se u drutvu kitimo hrabrou. Vjerojatno stoga to hrabrost
povezujemo sa snagom, a strah sa slabou.
Zar snaga i hrabrost, odnosno strah i slabost nisu odgo-
varajui parovi?, upitala sam, uvjerena da snaga i strah ni-
kada ne mogu ii zajedno, iako se moe dogoditi da se slabost i
hrabrost ponekad, i nakratko, udrue.
Ja bih to objasnio na drugi nain, odgovorio mi je
sveenik. Strah je korisni od hrabrosti, pre svega zato jer ot-
vara vrata, najpre vjeri, a potom i spoznaji. Hrabrost ne otvara
nita, osim to omoguuje telu da se bre kree.
Da li se vi plaite?, upitao je Fantom sveenika.
Ovaj ga je upitno pogledao i, nakon to je nekoliko tre-
nutaka razmiljao, odgovorio je potvrdno.
Naravno. Plaim se.
Naravno, kazao je Fantom. Imate i vie nego dovoljno
razloga da se plaite. Uvek kada pomislim na to ta pokuavate
initi, obuzme me strava i pitam se da li ste bar svjesni iznad
kakvog se ambisa kreete.
Sveenik je izgledao iznenaen.
Ne mi jasno ta elite rei.
Ni ja nisam mogla naslutiti ta je Fantom namjeravao ka-
zati, ali sam osjeala da me Fantomova pitanja i sveenikovi
odgovori izvlae iz ravnodunosti.
Pokuavate se ispreiti izmeu Boga i ljudi i preuzeti
boanske ovlasti, nastavio je Fantom. Zar ne shvatate da time
uniavate onog u e ime govorite i djelujete i kojeg pokuavate
zastupati meu ljudima? Vjerujem da bi vam Bog oprostio
kada biste se zadrali samo na tumaenjima, makar ona bila i
pogrena, ali teko da e vam progledati kroz prste injenicu
da ste prisvojili kljueve raja i da nikako ne prestajete trgovati
oprostima.
85
Sveenik je zaustio da neto kae, ali ga je preduhutrio
Maks. Pruio je ruku preko stola u Fantomovom smjeru i pres-
jekao moguu raspravu.
Ovo ne prigoda za takve razgovore, kazao je gotovo lju-
tito.
Fantom se okrenuo prema meni.
Nekada mu ne smetalo bilo ta da sam rekao ili uinio,
kazao mi je. Sada mu, ini mi se, smeta i smo moje prisus-
tvo.
Nakon toga je ustao od stola i uputio se prema izlazu iz
restorana. Pratila sam ga pogledom dok ne stupio u predvorje
i poeo se sputati niz stepenice. Potom sam ustala i krenula za
njim. Ne mi bilo sasvim jasno zbog ega sam to uinila. Samo
sam osjeala da je Fantom usamljen, usamljeni od mene, i da
mu je potreban bar netko kome e moi uputiti sve one rei
koje su se s vremenom same od sebe nakupile u njemu.
Fantom je iziao iz hotela, preao ulicu i uputio se uz obalni
drvored. Iao je polako i sustigla sam ga ve nakon stotinjak
metara.
Nisi zavrio ono to si namjeravao rei, a mene silno in-
teresira ta je to to zamjera sveenicima i zbog ega te obu-
zima strava kada pomisli na ono to oni ine, kazala sam na-
kon to sam svoj korak uskladila sa Fantomovim.
Dobro je to nisam, odvratio je Fantom. Zahvalan sam
Maksu to me je prekinuo i tako spreio da kaem sve ono to
sam kanio rei. Spreio me je da uvredim vjerojatno nevinog
ovjeka, a osim toga omoguio mi je da razmislim i da ponovno
doem do zakljuka da nitko od nas nema pravo bacati se ka-
menjem na druge ljude.
Zar smo svi grenici?, upitala sam.
Ako nismo, u jednom smo svi isti. Izjanjavamo se za
nebo, a uporno se drimo zemlje. udimo za vjenou, ali je
sav na napor usmjeren ka tjelesnim uicima.
Jo nisam shvatala ta Fantom eli rei.
eljko Antunovi
86
Ne mislim da je to greh, kazala sam, a Fantom se kratko
nasmao.
Upravo sam ti rekao da se radujem to sam izbjegao
zamku da osudim drugog ovjeka, a ti me ponovno usmjerava
prema njoj. Zbog toga ne bih govorio o grehu.
Nakon toga smo neko vreme koraali naporedo, ne govo-
rei nita.
Moram priznati da te ne razumem, kazala sam najzad.
Misli li da ja razumem samog sebe?, upitao je Fantom
i uputio se prema klupi.
Pola sam za njim, sjela pored njega i trenutak kasne
ustanovila da se nalazimo upravo na mjestu sa kojeg sam prvi
put zagazila u reku Bosnu. Dva dana pre nego to u kre-
nuti u Ameriku. Od roake sam posudila kupai kostim i pred
gimnazom saekala Vladimira. Guila sam se od straha ve i
na samu pomisao da u ugaziti u reku, ali ni jednog trenutka
nisam odustala od namjere da Vladimiru priredim radost.
Vjerojatno posljednju.
Po mom izgledu Fantom je naslutio da sam se vratila us-
pomenama.
I sm sam, i ne htui to, vjerojatno zbog mjesta na ko-
jem se nalazimo, neosjetno preskoio ponor od blizu etrdeset
godina, kazao je. Sjetio sam se ustreptalosti koju je nekad u
meni budio pogled na lepu djevojku, sunano jutro ili draga
pjesma, a sjetio sam se i pustoi, koju sve vie osjeam u sebi i
svuda oko sebe.
Pustila sam ga da govori, jer mi je bilo jasno da se eli
nekome ispovjediti.
Ipak je i ova pusto neusporedivo bogata od one koja e
doi, dodao je i upitao da li i ja osjeam isto to i on. Da vri-
jeme prolazi sve bre, a da nade u budunost svakim danom
postaju sve neodreene i prazne. Nekada sam znao tono
ta elim, a sada znam samo to da se i elje u meni neprekidno
umanjuju, kao to se umanjuju i realne mogunosti za njihovo
ostvarenje.
87
Pomislila sam na to kako nisam zaboravila nita od onog
to mi se dogodilo u posljednja dva dana pre odlaska u
Ameriku.
Mogla bih i otvorenim oima i murei ponovno doivjeti
svaki njihov trenutak.
Odluila sam zatvoriti oi i ponovno svui haljinu i ugle-
dati, pomeane u Vladimirovim oima, iznenaenje i radost
to me vidi u kupaem kostimu.
Potom sam jednom nogom zagazila u reku i desnu ruku
pruila prema Vladimiru, kao da nudim da ja vodim njega.
Vladimir je pourio svui odjeu i skoiti ispred mene, da bi mi
svojim telom prokrio put kroz renu maticu.
udno, pomislila sam, osjeajui kako mi valovi
zapljuskuju noge do iznad koljena. Ne plaim se niega.
Krenuli smo polako, suprotstavljajui se renoj struji i
traei siguran oslonac izmeu kliskog kamenja.
Prestala sam se plaiti pa ipak nisam uinila nita da os-
tanem.
eljela sam nastaviti dalje, ali me je zaustavio Fantomov
glas.
O emu razmilja, Grkinjo?, upitao je. Vjeruje li i ti da
je opasno sjeati se?
Nisam mu odgovorila odmah. Nisam znala potpun od-
govor na njegovo drugo pitanje.
Nikada se nisam prestala sjeati. I nikada se nisam
prestala vraati. Tek to je vlak krenuo sa zenike eljeznike
stanice poela sam zamiljati kako bi mogao izgledati moj
povratak.
Zato se nikada nikome nisi javila nakon to si otila?
Odgovor na ovo pitanje nisam morala smiljati. Odavno
sam ga pronala i uvek sam ga imala pri ruci, pre svega zbog
toga da bih zadovoljila samu sebe.
Upravo zato da bih mogla vjerovati da u se jednog dana
doista vratiti.
eljko Antunovi
88
Nakon toga smo, utei, promatrali protjecanje vode u ri-
jeci. Potom sam ja, zajedno sa Vladimirom, nastavila koraati
renim dnom prema suprotnoj obali, a Fantom je nastavio
zuriti negdje u daljinu.
Nisam bila sigurna koliko je vremena proteklo do trenutka
kada me je trgnuo Fantomov glas.
Svaki put kada proem du ove obale, sjetim se jednog
davnog dogaaja koji se zbio u kuici koja se nalazila nedaleko
odavde, blizu nekadanjeg drvenog mosta. Bezbroj puta sam
poelio nekome ispriati tu priu, kako bih se uvjerio da ne
samo plod moje mate.
Znai li to da je to neka nesvakidanja pria?, upitala
sam, da bih ga podstakla da nastavi govoriti.
Moglo bi se rei da je to pria o jednom udu, koje se
drugima vjerojatno dogaa esto, ali se meni dogodilo samo
jednom. Pa ni sada nisam siguran da li sam za njega zasluan
ja osobno ili je u pitanju bilo neto drugo.
Kazala sam da bih rado ula tu priu.
I povod za taj dogaaj bio je ravan udu, jer se meni i
Maksu samo jednom u ivotu moglo dogoditi da nam se po-
nudi da sviramo na jednoj ciganskoj svadbi.
89
POGLAVLJE 10
Maks se toj ponudi smao kao najboljoj ali, unapred
reen da je odbe.
Zar ne shvata da nam takva ponuda ini ast, rekao mu
je Fantom.
Maks je nastavio smati se.
Ako me uvjeri u to, svirau i besplatno, kazao je kada se
uvjerio da se Fantom ne ali.
Fantom je doista bio uvjeren da poziv da sviraju na cigan-
skoj svadbi mogu poistovjetiti sa priznanjem. Pre svega zbog
toga to je dolazio iz jedne zatvorene sredine, koja je imala vlas-
tite zakone i drugae obiaje.
Neu te ni u to uvjeravati, kazao je. Svirau tamo pa
makar i sam.
Znao je da ga Maks nee ostaviti na cjedilu i da e svirati sa
njim bilo gdje i bilo kada. Jo su bili daleko od toga da muziku
i muziciranje osjeaju samo kao profesionalnu obavezu i kao
teret koji se mora nositi da bi se opstalo.
Bilo je kasno jesenje poslepodne kada su stigli na drveni
most, gdje ih je ekao mladoenja Redo, da bi ih poveo svojoj
kui.
Nisam vjerovao da ete doi, kazao im je ve sredovjeni
Ciganin, pripaljujui novu cigaretu na opuku prethodne.
Jo nismo poeli svirati, a i neemo ako se ne dogovorimo
za plaanje, odvratio mu je Maks.
Ciganin je bez rei izvadio novac iz depa i pruio ga
Maksu.
eljko Antunovi
90
U redu, kazao je ovaj nakon to je izbrojio novanice. Za
ovo emo ti svirati do jutra, a za dodatnu svirku moraemo se
naknadno dogovoriti.
Fantom se ne elio meati u dogovor. Osjeao je da mu
dolazea no donosi nesvakidanje raspoloenje. Duvao je mlak
juni vjetar, brzo tjerajui nebom tamne mase oblaka. inilo
mu se da ga naboj elektriciteta odie od zemlje i gura ka ne-
kim prostorima u kojima sve izgleda drugae i gdje se lake
ivi. Bio je siguran da e se njegova skraena etvoroina gi-
tara te noi u svemu pokoravati i njegovim rukama i njego-
vom raspoloenju. S nestrpljenjem je oekivao da je izvadi iz
futrole.
Dogovorili smo se, rekao je Redep. Ali pre nego to
krenemo, zapamtite jedno: nemojte reagirati bilo ta da se do-
godi. Samo svirajte. Ako se posvaamo i potuemo, to se vas
dvojice ne tie. Nastavite svirati kao da ste sami. I nemojte ni
za to da brinete. Niko vam nee smjeti uputiti ni jednu runu
re. Svojim vam ivotom jamim za to.
Potom su krenuli obalom Bosne izmeu plotova i bata.
Redo napred, Maks iza njega, a Fantom tri koraka po-
zadi, praen upornim predosjeanjem da ne pogreio to je
inzistirao da prihvate Redepov poziv.
Uskoro su se nali u ciganskoj mahali, okrueni uzbuenim
svatovima. Maksa i Fantoma ta gomila ne plaila. Bili su
svjesni da ih svi ti ljudi, premda su pripadali jednoj drugoj sre-
dini, poznaju kao muziare, da ih zbog toga na poseban nain
uvaavaju i da od njih oekuju da im prue uitak.
Svakog trenutka su oekivali da ugledaju svog dobrog
znanca, starog violinistu Smaju, jedinog zenikog Ciganina
koji se kako-tako bavio muzikom.
Gdje ti je daida?, upitao je Maks Redepa nakon to se
uzaludno osvrtao oko sebe, traei pogledom Smaju.
Redep je najpre odmahnuo rukom. Kao da je elio rei
da ne vredi troiti rei na ovjeka koji je najvei dio svog
ivota utroio hodajui gradom sa violinom pod rukom, a koji
91
je znao odsvirati tek neto to se samo uz mnogo dobre volje
moglo nazvati muzikom.
Jebe daidu, dobacio je potom. Usro se od straha kada
sam mu rekao da ete doi vas dvojica.
Maks se na to nasmao, a Fantom je pomislio da e Smajo,
nakon to pope dovoljno rake, prevladati svoj strah i da e ih
vjerojatno dobro ugnjaviti pokuavajui se sa svojom violinom
ugurati izmeu njegove gitare i Maksove harmonike.
Sada mi je jasno ta si imao na umu kada si rekao da
moramo biti sretni to emo svirati ovdje, kazao je Maks Fan-
tomu nakon to se prestao smati.
Fantom je pourio otkopati futrolu svoje gitare.
Sutra e mi morati priznati da nikada nisi imao bolje
sluatelje, kazao je i poeo svirati i pre nego to je Maks bio
spreman da ga prati.
Fantomovo raspoloenje se ve za nekoliko trenutaka
prenelo na veinu prisutnih. im je poeo svirati, gomila se
uskomeala, ruke su poletjele uvis, a noge zatoptale po podnim
daskama u kui i na tremu i po kaldrmisanom dvoritu.
Maks je pourio da se pridrui Fantomu. Osjetio je kako
ope uzbuenje zahvata i njega. Nakon to je uskladio ritam,
protrao je, kao i obino, pogledom kroz mnotvo. Veina su-
dionika svadbe je igrala, zaneseno i ustro, i tek je nekoliko
starih uzvanika sjedilo na prostirkama uz zidove.
Njegovu je panju odmah privukla jedna djevojka ili
mlada ena, koja se leima oslonila na jedan od stubova tri-
jema i netremice gledala u njegovom pravcu. Ne mogao rei
da je lepa, ali je morao priznati da u njezinoj pojavi nalazi
neto osobito, neto to moda zasluuje da se poblie istrai.
Maks je, s vremenom, bio navikao da ga, dok svira, ljudi
promatraju. Zbog toga ga pogled mlade ene ne uznemiravao.
Nastavio je svirati i razgledavati po zaigranoj masi.
Odmah emo nastaviti, kazao mu je Fantom u prvom
predahu. Moramo ih najpre dobro razdrmati.
eljko Antunovi
92
Nastavili su svirati i svirali su bez prestanka narednih
tridesetak minuta. Svo to vreme i Fantom je promatrao ljude
oko sebe, ne pomiljajui da bi mogao uspostaviti vezu sa ne-
kima od njih. Odavno se privikao na to da njegovo lice djeluje
kao maska koja odvraa sve poglede.
Opazio je da se Maks usredotoio na mladu Ciganku,
koja se ne odvajala od potpornog stuba na tremu i koja ne
odvraala pogled od njih.
Kada su najzad prestali svirati, pojavio se Redo i poveo
ih u manju od dve sobe. Smjestio ih je za stol i posluio jelom
i piem.
Svaka vam ast, kazao je. Mladi ste, ali znate svoj posao.
Kada sam vas prvi put uo, rekao sam sm sebi da u samo vas
pozvati kada se budem ponovo enio.
Maks je gledao u Redepa, a iza njegovih lea vidio je
mladu Ciganku kako se kroz mnotvo proba ka njihovom
stolu. Interesiralo ga je ta e uiniti nakon to im prie.
to e ti ovdje?, upitao ju je Redep kada se zaustavila
pored njega.
Ja u posluivati za ovim stolom, odgovorila mu je i
spustila se na jedinu slobodnu stolicu.
Zabrinue se ti o svojoj glavi ako te onaj tvoj vidi ovdje,
kazao joj je Redo glasom koji je odavao brigu i strah.
Ko njega jebe, uzvratila je Ciganka nemarno, ali je njezino
lice i dalje zrailo uzbuenjem. Ja u se pobrinuti za svirae, a
on neka radi ta hoe.
Redo je obrisao znoj sa ela i uzdahnuo.
Lude li ene!, kazao je.
Potom se obratio Maksu i Fantomu.
Ovo je moja sestra Ramiza. Uvek je bila na svoju ruku.
Moe je ubiti, ali je nee opametiti. ta da radim sa njom?
Pusti je neka sjedi tu sa nama, kazao je Maks. Nee
nam smetati.
93
Redo je ponovno uzdahnuo.
Nee smetati vama, ali e smetati njezinom jo luem
muu kada se sjeti da je oenjen ili kada mu neko dojavi da
sjedi sa drugim mukarcima.
Brini se ti o sebi i o svojoj mladoj eni, dobacila mu je
Ramiza, ne pomjerajui glavu.
Ako te neko upita to radi tu, kai da sam te ja zaduio
da posluuje svirae, rekao je Redo sestri i udaljio se.
Osmjehujui se, Maks se obratio Ramizi.
Dakle, ti si naa domaica.
Ramiza je energino odmahnula glavom i Maks je tek tada
shvatio da je ona celo vreme promatrala Fantoma.
Ja sam samo njegova domaica, kazala je i ispruila ruku
preko stola u Fantomovom pravcu. Njemu u uiniti sve to
poeli.
To je bilo neto to Maks ne mogao ni lako niti brzo svariti,
a jo manje prihvatiti kao gotovu injenicu. On je bio taj koga
su djevojke gledale i eljele. Pogledao je u Ramizu sa uenjem
i nerazumevanjem i upitao : Zato?
Na to je Ramiza samo slegnula ramenima i nastavila gle-
dati Fantoma, kao da ne moe odvojiti oi od njega.
Fantom joj je samo na trenutak uzvratio pogled, a onda
se podigao sa stolice, dohvatio svoju gitaru i uputio se ka tri-
jemu.
Ova e nam luakinja doneti nevolje, kazao je Maks
Fantomu kada mu se nekoliko trenutaka kasne pridruio na
tremu. Najbolje e biti da se i ne osvre na nju. Ponaaj se
kao da i ne postoji.
Fantom nije rekao nita, a po njegovom izgledu nije se
moglo zakljuiti ta se u njemu zbiva. Nastavio je svirati, zurei
ukoenim pogledom ravno ispred sebe. Maks ga je pratio sa
osjetno snienim raspoloenjem, odluan da mladu Ciganku
izbaci iz glave, ali su se njegove oi i protiv njegove volje uprav-
ljale prema mjestu na kojem se nalazila Ramiza. Opet je sjela
eljko Antunovi
94
na ogradu trema, ovog puta gotovo na dohvat ruke, i ne ski-
dala pogled sa Fantomovog lica.
Gledajui je, Maks je priznao da ga njezina pojava uzbuuje,
ali i da ga mui to to je ovog puta zapostavljen.
Zato si se tu ukipjela?, upitao je Ramizu kada su prestali
svirati. Zato ne igra kao i svi ostali?
Ramiza je samo slegnula ramenima. Kao da nema ta
objanjavati. U tom je trenutku Maks pomislio da se napokon i
Fantomu poinje dogaati neto nesvakidanje, neto o emu je
mogao samo sanjati.
Moda je ta ena doista luda, pomislio je odmah potom,
ali je sigurno da e i Fantom poludjeti ako mu se uskoro ne do-
godi neko udo, koje e ga uvjeriti da se na ovom svetu, osim
muzike, za njega moe nai i neka druga ljepota.
Podsjeanje na muziku podstaklo ga je da odmah zasvira.
Nagon ga je gurao tamo gdje se osjeao najsigurnim. Fantom
mu se istog trenutka pridruio.
Svirali su celu dugu jesensku no, odmarajui se samo
nakratko i tek toliko da se prisjete nove pjesme. Zaboravili su
i na jelo i na pie, a i na to da postoji i neki drugi svet izvan
trema na kojem su se nalazili.
Pokuavali su da zaboravi i na Ramizu, ali im to ne po-
lazilo za rukom. Naprosto su bili primorani svakih nekoliko
trenutaka zakretati glave da bi provjerili nalazi li se na istom
mjestu. Na kraju su promenili mjesto, kako bi je mogli proma-
trati a da se ne pomjeraju. Maks je to inio otvoreno, a Fantom
je pokuavao na svom licu zadrati izraz nezainteresiranosti.
Maks je pretpostavljao da iza maske ravnodunosti u nje-
govom pratelju vre prepun lonac uzbuenja, ali se ipak ne
mogao oteti dojmu da Fantom nee nita poduzeti. Samo e
nastaviti da svira, a kada se no zavri, spakirae svoju gitaru i
otii bez komentara i osvrtanja.
I kada je, u svanue, Ramizin pani mu celim telom
nasrnuo na nju i poeo je tui i rukama i nogama, Maks je
pomislio da su njegova predvianja bila ispravna. Fantom je
95
nastavio svirati, i dalje gledajui negdje u prazno, bez ikakve
vidljive emoce, kao da se potpuno iskljuio iz okruenja.
Ramiza je spustila ruke niz telo i, teturajui pod estokim
udarcima, zadrala na svom licu izraz nepomuene zanese-
nosti. Izgledalo je da e svakog trenutka pasti, ali se ipak, ne-
kim udom, odravala na nogama i nikako se ne dala otjerati
iz kruga kojeg je odredila za sebe.
Maks je prestao svirati i pokuao se umeati u guvu.
Ubie budalu!, uzviknuo je gnjevno i poeo se probati
kroz masu.
U tome ga je spreio Redo, koji je zajedno sa svo-
jim najbliim srodnicima i prateljima bez gnuanja proma-
trao mrcvarenje svoje sestre, ni jednom reju ili gestom ne
osuujui nasilje.
Upozorio sam te da se ne mea u nae probleme, ka-
zao je Maksu kada je opazio njegovo uzbuenje i prozreo nje-
govu namjeru da se suprotstavi Ramizinom muu.
Zar ne vidi da e je ubiti?, upitao ga je Maks.
Dobie ono to je zasluila, mirno je odgovorio Redo,
ali se Maks ne mirio sa situacom.
Zar misli da je ona rob ako je ena? Zar nema svoju volju
i svoj ivot?
inilo se da je Maks spreman skoiti i na Redepa u sluaju
da odgovori na njegova pitanja ne budu zadovoljavajui.
ta ti misli o nama?, upitao je Redep Maksa. Misli
da smo bez due i da ne znamo ta je ljudski postupak?
Kako Maks ne odgovorio na njegova pitanja, Ciganin je
nastavio.
Moja se sestra za ovog ovjeka ne udala protiv svoje
volje. Drage je volje pola sa njim i obeala mu je vjernost. Neka
sada jasno i glasno kae da naputa mua i njegovu kui i niko
je vie nee ni dodirnuti.
U tom su trenutku svi pokreti u kui zamrli. Svi su prisutni
stali i poglede upravili prema Ramizi.
eljko Antunovi
96
ta eka?, upitao je Maks Ramizu. Govori!
Pre nego to je Ramiza mogla bilo ta rei umeao se
Redep.
Ako kae da ne eli ivjeti sa svojim muem, slobodna
si da ide i da ivi gdje hoe, ali mora imati na umu da se ne
moe vratiti u ovu kuu.
Ramiza je, raupana i znojna, stajala usred kruga
promatraa.
Neu mu se vratiti, kazala je odluno.
Gdje e?, upitao ju je brat.
Ramiza ne odgovorila. Ne obarajui glavu, probila je
obru nemih promatraa, sjela na stolicu pored Fantoma
i prkosno se zagledala u sve one koji su zurili u nju i ekali
konaan rasplet dogaaja.
Svaka joj ast, kazao je Maks. Tvrdoglava je ak i od
mene.
Potom se okrenuo prema Fantomu.
ta da radimo sa njom?, upitao je
Fantom ne odgovorio niti je bilo kako reagirao.
Zar nee nita uiniti za nju?, upitao ga je Maks dese-
tak minuta kasne. Stajali su na prilazu drvenom mostu preko
Bosne i gledali Ramizu, koja se zaustavila nekoliko koraka iza
njih.
ta mogu uiniti?, upitao je Fantom Maksa.
Zbog tebe je napustila mua i kuu.
Uinila je to zbog svoje ludosti.
Maks je osjeao da je Fantom u pravu, jer ba niim ne
podstakao Ramizu da uini to to je uinila. Meutim, osjeao je
i to da je ne mogu ostaviti tu na ulici. Samu, naputenu od svih
i potpuno bespomonu pred krajnje neizvjesnom budunou.
Nerado se pokrenuo i oklevajui stupio na most, nakon ega
se svakih nekoliko koraka osvrtao na Ramizu, koja ih je pratila
na odstojanju.
97
Ima li gdje poi?, upitao ju je u jednom trenutku.
Ramiza je bez rei slegnula ramenima.
Padae kia, kazao je Maks na to, promatrajui nebo i
pokuavajui da ne razmilja o tome ta se Ramizi moe dogo-
diti. Bio je jo mlad, ali je slutio da ivot moe doneti mnogo
nevolja mladoj eni bez potpore.
U jutarnjoj praznini koraci njih dvojice su se zvonko
oglaavali na drvenoj podlozi mosta. Tek mnogo godina kas-
ne Maks se sjetio da je Ramizino koraanje bilo tako tiho da je
shvatio da ih ona i dalje sledi tek kada se osvrnuo.
Gdje si se ti uputila?, upitao je tek da neto kae.
Ramiza je neodreeno mahnula rukom.
Moda na stanicu, kazala je neto kasne, nakon to su
nastavili koraati.
Moemo li ti bilo kako pomoi?, upitao ju je kada su se
u Crkvicama zaustavili ispred zgrade u kojoj su on i Fantom
stanovali.
Ramiza je odmahnula glavom.
U tom je trenutku poela padati kia. Fantom je najpre po-
gledao u nebo, potom je stavio ruku na Maksovo rame, a onda
se bez rei uputio ka zgradi i nestao u jednom od njezinih
ulaza.
Maks je pomislio kako bi bilo dobro da moe iz sjeanja
izbrisati proteklu no ili bar na neko vreme zaboraviti ono ne-
pratno to se u njoj dogodilo. Potom je pokuao razmiljati, ne
bi li pronaao neki nain da bar ublai njezine kobne posljedice.
Meutim, sve to mu je palo na pamet bilo je da zamoli Ramizu
da mu objasni ta ju je to snalo, zato je izabrala upravo Fan-
toma, od kojeg sve djevojke okreu glavu i koji ne posjeduje
nita vredno.
Ramiza je najpre oklevala da mu d bilo kakvo
objanjenje. Maks je pretpostavio da ju je Fantomovo ponaanje
do kraja razoaralo i dotuklo.
Ne mi vano kako izgleda i koliko ima, kazala je najzad.
Ne ga birala moja pamet nego moje srce.
eljko Antunovi
98
Ne ali se?
Ne alim. Kada sam ga ula kako svira, znala sam da u
napustiti sve i poi za njim.
U pitanju je, dakle, muzika, pomislio je Maks i, osjetivi
neobjanjivo olakanje, postavio novo pitanje.
Da li bi ga tvoje srce odabralo i u sluaju da ga nisi ula
kako svira?
Ramiza ne razmiljala ta e odgovoriti.
Ne bi.
Maks ju je promatrao i razmiljao.
Ipak ne moe biti u pitanju samo muzika. ula je i mene
kako sviram pa me ipak ne izabrala.
Nakon toga je, videi da se Ramiza sprema krenuti, gotovo
automatski zavukao ruku u dep i otuda izvukao novanice
koje mu je prethodne veeri dao Redep. Pruio ih je Ramizi, a
ona ih je prihvatila bez rei i odmah se uputila stazom koja je
vodila prema pruzi i eljeznikoj stanici.
Maks je gledao za njom, jo uvek osjeajui olakanje koje
mu je donelo saznanje da je Ramiza izabrala Fantoma zbog
njegove muzike a ne zbog njega samog.
99
POGLAVLJE 11
O emu razmilja?, upitala sam Fantoma nakon to sam
se vratila iz svojih sjeanja.
Fantom je okrenuo glavu prema meni i nasmeio se bez
radosti.
I dalje razmiljam o udu koje mi se nudilo i za koje sam
ve tada slutio da mi se moe dogoditi samo jedanput u ivotu.
U to sam vreme, na alost, bio isuvie mlad i potpuno nespre-
man da ga vrsto prihvatim sa obje ruke i zadrim, a osim toga
vjerojatno sam se potajno nadao da e sudbina prema meni u
budunosti biti milostiva nego do tada.
Pretpostavljam da pod udom podrazumeva neku
enu, kazala sam, oekujui da ujem celu priu.
Fantom, meutim, ne izgledao pripravan za povjeravanje.
Vjerojatno je osjeao tek obavezu da mi d neko objanjenje.
U pravu si, kazao je ne gledajui u mene. Kada se sjetim
te ene, najpre pomislim na njezinu bezgranino i niim ute-
meljeno povjerenje pa tek potom na to kako je izgledala, kako
se zvala i ta je inila. Moram priznati da je takva odana ena
za svakog mukarca ravna udu koje se dogaa samo jednom,
ili najee niti jednom, u njegovom ivotu.
Premda nisam znala o kojoj eni govori, Fantomove rei
su me ugrizle za srce. inilo mi se da su izgovorene samo radi
toga da bi me podsjetile da nisam bila odana i da sam nainila
greku ravnu izdaji.
Teko mi je govoriti o odanosti, kazala sam, premda
sam sigurna da sam celog svog ivota nastojala ostati vjerna
samoj sebi, svojoj obitelji i svojim prateljima.
eljko Antunovi
100
Fantom je zaustio da neto kae, ali je odustao. Moda
je elio rei da se ne moe biti vjeran svima. Niti mnogima.
Odanost je nedjeljiva. Ona pripada samo jednom biu ili samo
jednom snu.
Kada sam povjerovala da neu uti nita od Fantomove
prie, on je neoekivano odluio da mi poneto objasni.
Tu sam enu sreo samo jednom, u jednoj od onih desetak
malih kua koje su se u ono nae vreme nalazile tu negdje
iza naih lea. Bila je svadba, a ja i Maks smo bili pozvani da
sviramo. Ugledao sam je im smo uli i dopala mi se na prvi
pogled. Sumnjam da sam se i ja dopao njoj, ali se ona zbog
nekog razloga zalepila za mene i glasno je i jasno izjavila da
e poi sa mnom bilo kuda. Ne se dala odvratiti ni kada ju je
mu pretukao. Napustila je sve to je imala i krenula za mnom
i Maksom kada smo nakon svadbe poli kui. Maks je pokuao
razgovarati sa njom, da bi saznao o emu se zapravo radi, a ja
sam otiao u stan. Nisam joj uputio ni jedne jedine rei i ni-
kada nisam pokuao saznati ta se sa njom dogodilo.
Trebalo mi je vremena da razluim mnotvo informaca
koje je sadravalo tih nekoliko reenica, koje je Fantom izgovo-
rio na takav nain kao da ih se eli to pre reiti.
Rekao si da ti se dopala na prvi pogled, a da ipak nisi
uinio nita da joj se priblii, kazala sam.
Fantom se utei sloio sa mojom konstatacom.
U stvari, koliko sam mogla shvatiti, nisi uinio nita da
joj pomogne da ti se priblii, iako je to eljela toliko da je pri-
hvatila i batine i naputanje mua i obitelji.
Tako je, kazao je Fantom.
Nakon toga sam neko vreme pokuavala povezati
injenice koje sam izloila, ali sam morala priznati da to ne
mogu uiniti.
Zato bi netko odbio neto to mu se smo nudi a to mu
se dopada?, upitala sam.
Fantom je neko vreme utei gledao u reku, a onda je
kazao, tiho, kao za sebe:
101
ovjek ne moe u isto vreme biti upravljen prema dve
razmaknute toke. Mora se opredeliti za jednu od njih.
Sada su mi stvari ve bile neto jasne.
Znai li to da si ti u tom trenutku ve bio opredeljen?,
upitala sam.
Fantom je samo kimnuo glavom i nastavio zuriti u renu
maticu.
ini mi se da su ti sjeanja pokvarila raspoloenje, ka-
zala sam, pre svega zbog toga da bih razbila utnju.
Ustala sam sa klupe, a potom smo se obalom Bosne upu-
tili nazad prema hotelu. Fantom je progovorio tek kada smo se
nasuprot hotelu spremali prei ulicu.
Dok sam svirao tamo, na tremu kue Ciganina Rede,
i promatrao njegovu sestru Ramizu, jasne sam se nego ikada
rane, sjetio tvog lika, tvojih pokreta, tvog glasa. U uima mi
je, i pored sve buke koju smo stvarali ja, Maks i raspjevani sva-
tovi, jasno odzvanjao onaj na stari uzvik Hajde, Grkinjo, za-
pjevaj! i svakog trenutka oekivao sam da e se odnekuda
pojaviti i zapjevati.
Nisam saekala da kae jo neto. Krenula sam preko
ulice, ne gledajui u automobile, i pourila da se sakrem u
svojoj sobi.
103
POGLAVLJE 12
Maks se sa aljenjem sjetio obeanja koje je dao Radi. Imao
je i suvie svojih briga da bi se bavio i tuim problemima. Osim
toga, ne se elio vraati u prolost, pogotovo ne u onu koju
je davno, i to uspjeno, potisnuo u zaborav. Osjeao je da ga
podsjeanje na nju nee usreiti i da mu, naprotiv, moe doni-
jeti samo nove nevolje.
Najpre je pomislio da bi rjeavanje Radinog problema
mogao povjeriti Fantomu, kao to je to inio i rane sa pos-
lovima kojima se sm ne elio baviti, ali je odmah potom
odustao od te zamisli. Osjeao je da se u njegove odnose sa
Fantomom uvukla neka praznina, koja je sve bre istiskivala
doskoranje neogranieno povjerenje.
Kako ne poznavao nikog drugog kome bi mogao otkriti
pravu prirodu svoje veze sa Radom, morao je sam uiniti ono
to je obeao.
Zato me i smo podsjeanje na nju ini nespokojnim?,
pitao se dok se automobilom vozio prema Radinom stanu.
Nisam uinio nita zbog ega bih se i sada morao osjeati loe.
Ona je morala znati da od mene ne sme oekivati da se trajno
veem za nju.
Trenutak kasne ubolo ga je saznanje da je od Danele
stari petnaest godina, tono onoliko koliko je Rada stara
od njega. Zbog toga se ne iznenadio pitanju ima li pravo
oekivati da se Danelini ivotni planovi do kraja zasnivaju na
zajednikom ivljenju sa njim.
To je ipak neto drugo, utjeio se, ali samo polovino.
Najpre, uobiajeno je da ena bude mlaa od mua i, po-
eljko Antunovi
104
tom, ne moe se zanemariti injenica da Danela i ja imamo
zajedniku djecu.
Ipak ne mogao pobjei od uspomena, kroz koje se, kao
osnovna nit, provlailo osjeanje uzaludnosti. Sve ono to je
inio da bi se pribliio Radi inilo mu se uzaludnim. to je vie
upoznavao njezino telo, sve je vie uranjao u dojam da ulazi
u zamku u kojoj ne nalazi nita vredno, ak niti neto ime bi
objasnio smo njezino postojanje. To ga je telo uvek iznova
privlailo, ali se iza te privlanosti nisu nalazili ni rajski vrtovi
niti paklene vatre.
Jasno mu je bilo da se nikada ne bi pribliio petnaest go-
dina staroj eni da pored privlanog tela ne obeavala i neke
druge tajne. Tajne koje nikada ne upoznao. Dvadeset i sedam
godina kasne nazirao je zato.
Zato to svaki ovjek ivi u vlastitoj tamnikoj eli i to
sa drugim ivim biima komunicira samo virei kroz reetke,
dovikujui se ili ukucavajui ifrirane znakove u zidove ili neke
druge delove tamnice.
Radu je zatekao u poslu. Sklapala je okvir za tkanje. Maks
je sa osjetnim olakanjem sjeo pored nje i promatrao je kako
radi.
Ne mogu niti pretpostaviti kako to namjerava uiniti,
a jo manje mogu shvatiti zato eli jedan svoj san preneti u
stvarnost, kazao je.
Vjerojatno ni meni ne nita jasne nego tebi, odvratila
je Rada. Osim to osjeam da u se, gradei svoj san vlastitim
rukama, moda pribliiti onom mjestu sa kojeg u moi ma-
kar baciti pogled iza zavjese koja razdvaja ovaj od svih ostalih
ivota.
Maks ne bio ni izbliza siguran da razume ta mu je Rada
eljela rei. Neto je ipak nazirao, kao to se u crnini noi nazire
nagovjetaj zore i pre nego to se tama pone razrjeivati.
eli izgraditi zavjesu da bi vidjela ta se nalazi iza
nje?
Oklevajui, Rada je na Maksovo pitanje odgovorila pot-
vrdno.
105
Moe se i tako rei.
Promatrao je Radino mravo telo u preirokim hlaama i
prevelikoj koulji i pitao se da li ona u svom snu uzaludno trai
isto ono to je on nekada pokuavao pronai u njoj. Najpre
je sa grevitom strau istraivao sve ono to ju je sainjavalo,
nadajui se da e pronai ono to mu je oduvek nedostajalo.
Kako to neto ne nalazio u njezinom telu, sve se vie okretao
i protiv njega i protiv cele njezine svakodnevnice, optuujui
ih za svoje promaaje.
Ma od ega da je naini, zavjesa e ostati samo zavjesa,
kazao je, ne namjeravajui je obeshrabriti . S prednje strane e
moda izgledati kao slika sna, ali sa nalija teko da e pokazi-
vati i toliko.
Rada je uzdahnula i odloila izva, kojim je do tada zavr-
tala vke na okviru za tkanje.
ta mi predlae?, upitala je. Da odustanem?
Maks je poalio to se upustio u razgovor o Radinim nam-
jerama.
Opet sam pogreio, pomislio je. A ve sam se sasvim
dovoljno uvjerio da je besmisleno meati se u ivote drugih
ljudi i pokuavati ih usmjeriti u nekom drugom pravcu. Oni e
u svakom sluaju poi svojim putem.
Kazao je da ne doao radi toga da bi joj davao savjete
nego da bi joj pruio konkretnu pomo.
U tom sluaju pomozi mi da do kraja uvrstim ovaj ok-
vir, kazala je Rada i pruila mu izva.
Nakon toga su radili utei. Gledajui Radu kako se sporo
ali sigurno kree, Maks ne mogao izbjei a da se ne sjeti kako
je izgledala pre dvadeset i sedam godina, u svojoj etrdesetoj
godini. Ne, takoe, mogao pobjei ni od sjeanja na samog
sebe, na svoje jedva prikrivene sirove strasti i na do kraja
ogoljena strahovanja. elio je upitati Radu ta se dogodilo sa
Pukovnikom, kojeg su se oboje plaili, ali koji ipak ne bio to-
liko moan da ih sasvim razdvoji.
eljko Antunovi
106
Razdvojila su nas iznevjerena oekivanja, pomislio je.
Ja sam u njoj traio smisao ivota, a naao sam samo telo
koje se bori da preivi i duu koja pati i zbog tog tela i zbog
nemogunosti da se uhvati za neki vrst i trajan oslonac. Ona
je u meni vjerojatno traila isto i vjerojatno je njezina potraga
zavrila sa istim ili slinim rezultatima.
Kada je okvir za tkanje bio sastavljen, Rada je pokupila
alat i uspravila se.
Sada moemo predahnuti i popiti po pivo, kazala je,
otila do hladnjaka i vratila se sa dve konzerve piva. Jednu
je dodala Maksu, a drugu je odmah otvorila. Usput moemo
izraunati koliko je avala potrebno ukucati u okvir da bismo
imali za to zakaiti niti osnove.
Sljedeih nekoliko minuta Maks je bio zabavljen zadat-
kom koji se sastojao u tome da se ukupna duina vodoravnih
gredica okvira podeli sa duinom odstojanja izmeu dva sus-
jedna avla.
Dakle, sljedee to moram uiniti je da nabavim 466
avala, zatim da na donjoj i gornjoj gredici obiljeim isto toliko
toaka i da u njih ukucam pomenute avle, kazala je Rada na-
kon to joj je Maks pruio papir sa rezultatom svog raunanja.
Taj u posao ostaviti za sutra, a moi u ga obaviti i sama.
Radino je saopenje u Maksa unelo olakanje. Oslobodilo
ga je potrebe da ponovo dolazi k njoj i da se, i protiv svoje volje,
vraa u prolost.
Opasno je sjeati se, a jo je opasne vraati se.
Tu je misao uo jo nedavno, ali se ne mogao odmah
sjetiti tko ju je izgovorio. Fantom ili Elena. Ili on sm.
Jelena sigurno ne, pomislio je, sjetivi se da je obeao
da e je uskoro posjetiti u njezinoj kui u Nemiloj.
To ga je podsjeanje navelo da se, po tko zna koji put, upita
ta se to dogaa sa Jelenom.
Zato je naprasno odluila vratiti se nakon to je godinama
ivjela izvan Bosne, niim ne pokazujui da ali za njom? Da li
107
je i nju Vladimirova smrt natjerala da sama sebi postavi neka
pitanja i da odgovor na njih potrai na izvoru svoje mladosti?
Rada je ustala da donese nove limenke piva. Tek kada je
jednu od njih pruila Maksu, zapazila je da ne otvorio ni onu
prethodnu.
U emu je problem?, upitala je. Ima li nekih nevolja sa
piem?
Maks je konzervu sa pivom spustio na stol i ustao sa sto-
lice.
Nisam ih imao dok drugi nisu poeli govoriti o njima,
odgovorio je, spreman da krene.
I Rada se podigla sa stolice, namjeravajui ga ispratiti.
Pretpostavljam da je tvoja ena ta koja vjeruje da previe
pe i koja ti uporno govori da mora prestati piti ako eli dob-
ro sebi i svojoj obitelji, kazala je.
Maks ne osjeao potrebu da odgovara potvrdno. Samo je
kratko kimnuo glavom i nasmeio se u znak priznanja. Ne
elio govoriti o sebi, a jo manje o svojoj eni i svojim obitelj-
skim problemima.
Ako ti to zatreba, pozovi me, kazao je, vjerujui da Rada
to nee uiniti ni u krajnjoj nudi. Zapazio je da je ponos jo
uvek u samom vrhu njezinih osjeanja, premda ju je vjero-
jatno manje uljao nego nekada.
Sve ove godine ne mi uputila ni re prekora, pomis-
lio je idui prema parkiranom automobilu. A, sudei prema
svemu, prola je kroz pakao. Sasvim sama. Bez ie podrke.
Vjerojatno je shvatila da je naa veza ve u startu bila osuena
na propast. Ne samo zbog prevelike razlike u godinama. Imala
je sina koji je umirao i zbog toga se, oajna, hvatala za svaku
slamku. Ja sam vjerojatno bio jedna od tih slamki.
Uao je u automobil i ostao sjediti, ne osjeajui elju da
se pokrene. Ne se mogao odvojiti od Radinog lika niti ga
ponovno potisnuti u zaborav.
Koliko ima godina?, upitao se i poeo raunati. Pre
dvadeset i sedam imala ih je etrdeset.
Tek nakon toga sjetio se da je do istog rezultata mogao
doi i na jednostavni nain.
Ba sam glup, prekorio se. Ona je i dalje petnaest go-
dina stara od mene.
Da bi prevladao zbunjenost, ukljuio je motor, ali ne
pokrenuo automobil. I dalje je razmiljao o Radi.
Pretpostavljao je da je posle sinove smrti napustila Pu-
kovnika. Samo je tako mogao objasniti injenicu da stanuje u
tom potkrovlju, a ne u njihovom nekadanjem stanu.
Dobro je zapamtio taj stan, premda je samo jedanput bio
u njemu. O toj posjeti Radi nikada ne rekao ni jednu re. Ne
zbog toga to se stidio straha, koji ga je paralizirao u tolikoj
mjeri da ne pruio nikakav otpor. Ni policajcima u civilu, koji
su ga pokupili na ulici i bez mnogo razgovora strpali u auto-
mobil, niti Pukovniku, koji ga je ekao u svom stanu i odmah
poeo obraivati kao prestupnika koji je zasluio kaznu, ali za
kojeg se moe oekivati da e se popraviti.
Nitko mu od njih ne govorio o njegovim pravima. Jedan
od policajaca mu je rekao da e sva potrebna objanjenja dobiti
veoma skoro tamo gdje ga vode, a sutina Pukovnikovih upo-
zorenja svodila se na to da e njega smatrati odgovornim za
sve to se dogodi Radi ukoliko se odmah ne udalji od nje. Pu-
kovnik je bio taj od kojeg je saznao da njihov petnaestogodinji
sin boluje od leukeme i da nee jo dugo ivjeti. Rada mu ni-
kada ne govorila o svojoj obitelji pa je stekao uvjerenje da je
praktino slobodna, a na njegova pitanja odgovarala je da je sa
muem vee jo samo formalna zakonska obaveza.
Odbio je cigaretu i pie koje mu je ponudio Pukovnik. Od-
bio je i da kae bilo ta i udaljio se odmah nakon to mu je to
Radin mu dozvolio. Tridesetak minuta kasne razgovarao je
sa Fantomom i jo istog dana, zajedno sa njim, napustio je grad.
Kada se vratio, devet mjeseci kasne, nitko od njega ne zahti-
jevao nikakvo objanjenje.
Kada je pokrenuo automobil, Maks je pomislio da bi, ako
ve mora poi u Nemilu, mogao sa sobom povesti i Elenu.
eljko Antunovi
108
109
Pretpostavljao je da se dosauje i da je ve shvatila zbog
ega ju je, pre nego to je krenula na put, upozorio da od pos-
jete Bosni ne moe mnogo oekivati.
Sa vidljivim olakanjem napustio je Radu, da bi se posve-
tio Eleni. Elena mu je oduvek bila draga.
Ipak je osjeao da bi bio sretni, ili bar manje nespokojan,
da je ostala u Americi. Premda nikada ne uinila nita to bi
bilo usmjereno protiv njega, stekao je dojam da je njezina po-
java njegov ivot neoekivano usmjerila u neeljenom pravcu.
Probudila je aveti prolosti i ve to je bilo dovoljno da se svi
njegovi napori i svi njegovi planovi jednostavno raspre pred
osjeanjem da je vreme nainilo zaokret i da se sada kree
unatrag.
Nita se, meutim, od svega toga ne bi dogodilo da se i
sm nisam vratio, pomislio je, zaustavljajui automobil na ho-
telskom parkiralitu. A za to ne kriva Elena nego Jelena, kojoj
je, samo Bog zna zbog ega, palo na pamet da mora umreti u
svojoj kui i u svojoj Nemiloj. Naravno, nikako se ne moglo
dogoditi da u tom miljenju ostane usamljena i da je Danela
ne podri u svemu i ne nastavi slediti u stopu.
Sa ogorenjem je pomislio na Danelinu odanost majci,
kojoj ne nalazio nikakvih ogranienja i koju ne mogao do
kraja shvatiti niti je bezrezervno podrati. Jasno mu je bilo da
njihova meusobna privrenost proizilazi iz injenice da su
oduvek bile upuene samo jedna na drugu, ali je oekivao
da e se neto promeniti nakon Daneline udaje ili bar na-
kon roenja njihove djece. Nita se, meutim, ne promenilo.
eline niti koje su povezivale Maksovu enu i njezinu majku
nisu ni najmanje oslabile.
Elenu je pronaao na hotelskoj terasi. Sjedila je sama za
stolom.
111
POGLAVLJE 13
Kazala sam Maksu da pokuavam odrediti dan za
povratak.
Jo u zranoj luci odluila sam da u u Bosni ostati samo
toliko vremena koliko bude potrebno da posjetim Vladimirov
grob i da fotograram sva ona mjesta koja je Damaskin elio
vidjeti. Za sve to bila su mi dovoljna dva dana, a moj boravak
u Zenici ipak se produio na vie od dva tjedna. Ovdanje vri-
jeme nikako se ne uklapa u moje planove. to vie odmie, ja sve
manje razmiljam o njemu. Olako doputam da se dani niu je-
dan za drugim i ne pokuavam ih razdvojiti nekim zbivanjima
koja bi na bilo koji nain iskakala iz svakodnevnice.
Pretpostavljam da ti je dosadno, ali ja naprosto nemam
vremena da ti pomognem, rekao mi je Maks nakon to se
smjestio u stolicu pored mene.
Zato misli da mi je dosadno?, upitala sam. Zato to
sam sama? U stvari, samoa me odmara. Ujutro proetam,
poslepodne sjedim ovdje, predvee ponovno etam. I to je sve.
I to mi je dovoljno. Ne osjeam ni elju niti potrebu da inim
neto drugo.
Znai li to da ne bi pola sa mnom u Nemilu?, upitao je
Maks.
Nisam bila oduevljena pozivom, ali nisam ni oklevala
sa odgovorom.
Pola bih, kazala sam. Planirala sam posjetiti i Nemilu,
da bih do kraja ispunila Damaskinovu elju.
Maks je vidno odahnuo. inilo se da ga je ohrabrio moj
odgovor. Moda se plaio da e biti sam u automobilu sa Dane-
lom. Opazila sam da su odnosi meu njima opasno nategnuti.
Ako moe, krenuli bismo odmah, kazao je, a ja sam
prema stavu njegovog tela zakljuila da bi rade ostao sjediti
na istom mjestu, popiti jo nekoliko pia i razgovarati o davno
prolom vremenu.
I ja sam eljela isto, ali sam se istog trenutka podigla sa
stolice i krenula prema Maksovom automobilu. Nakon toga
smo otili po Danelu i djecu.
Jesi li zaboravila Nemilu?, upitao me je Maks kada smo
sili sa petlje u Blatui i uputili se cestom prema sjeveru.
Odmahnula sam glavom.
Nita nisam zaboravila, odgovorila sam. I sada u sebi
mogu vidjeti sliku Jelenine kue na padini brega ispod jelove
ume.
inilo mi se da su posljednje dve godine pred odlazak
u Ameriku u mom sjeanju sloene dan za danom, kao listovi
u knjizi, koje mogu itati jedan za drugim ili prevrtati napres-
kok, idui samo za onim znaajnim dogaajima. Sve ove godine
nosila sam ih sa sobom i povremeno listala, da bi ih osvjeila
i spreila ih da izblede i nestanu ispod naslaga novih doj-
mova.
Neoekivano, u razgovor se umeala Danela, koja do
tada, osim pozdrava na ulasku u automobil, ne izustila ni
re.
Onome koji ne moe ii napred ne preostaje nita drugo
nego da se vraa unatrag, kazala je i odmah nastavila. A na-
trag se uvek ima gdje poi. Prolost je beskrajna i nudi bezbroj
naina da potopi sadanje i budue vreme.
Nakon toga je neko vreme u automobilu vladala tiina.
Pitala sam se da li je Danela govorila samo o meni.
Da li si do tog saznanja dola vlastitim iskustvom ili
si to to si kazala negdje ula ili proitala?, upitao je Maks
Danelu.
eljko Antunovi
112
113
Nikakvo mi iskustvo ne potrebno, odgovorila mu je
Danela. Dovoljno mi je ve i samo to to sam ovlano pra-
tila zbivanja u Bosni i susjednim zemljama u posljednjih neko-
liko godina da bih shvatila da ljudi u svakom trenutku moraju
imati neto to e ih vui ili gurati dalje. Ako tu silu ne nau
u sadanjosti, nagonski e se okrenuti prolosti, da bi svoj cilj
izabrali meu svojim osobnim ili kolektivnim uspomenama.
Pre nego to je opet progovorio, Maks je neko vreme
razmiljao o Danelinim reima.
Nisam siguran da te razumem, kazao joj joj. Govori li
o pojedincima ili o narodima?
I o pojedincima i o narodima, odgovorila je Danela.
Pomislila sam da bih pomogla Maksu ako bih se umeala
u razgovor.
Mogu rei da je Danela u pravu, kazala sam. I sama
odavno osjeam da sam onemoguena u kretanju napred i da
mi je zbog toga preostalo ili da tapkam u mjestu ili da se okre-
nem ka prolosti.
Maks se vjerojatno uplaio da bi razgovor mogao skrenuti
u neeljenom smjeru.
A ta je sa narodom?, upitao je. Naim ili bilo kojim
drugim.
Neu govoriti o drugim narodima, rekla je Danela. A
to se naeg tie, jasno mi je da e rjeenje za svoje probleme
pre potraiti u svojoj maglovitoj prolosti, u onom to se do-
godilo ili se moglo dogoditi, nego u aktivnostima koje iziskuju
umne, duevne i tjelesne napore. Taj narod nita drugo i ne radi
nego vjeito ruje po svojoj prolosti, pokuavajui je prepraviti
i uiniti privlanom za sebe, a u isto vreme i nedostinom za
druge.
Maks se ne mogao suzdrati. Po njegovom glasu zakljuila
sam da gubi strpljenje.
Ako sve to zna, zato si uporno zahtevala da se vratimo?
Ako ovaj narod ne moe ii napred, emu se onda moemo
nadati mi i naa djeca?
eljko Antunovi
114
Danela mu je odmah uzvratila, kao da se odavno pri-
premala za taj razgovor.
Zato to mi pripadamo tom narodu i zato to samo tamo
gdje smo se rodili moemo s punim pravom zahtevati mjesto
za sebe od kojeg emo graditi svoj put prema napred. To ne
moemo initi u Hrvatskoj, Njemakoj ili Americi.
Osjetila sam da se ponovo moram javiti.
Ako govori o meni, kazala sam, neu ti se suprotsta-
viti, ali te neu niti podrati. Istina je da me je, najpre u Bosni,
a potom i u Americi, pratilo osjeanje da ivim u tuoj zemlji
i da nemam pravo osjeati se drugae nego to se osjea gost
u tuem domu. Ipak vjerujem da sam ja pre izuzetak nego
pravilo.
Nakon toga su Maks i Danela nastavili svoj dalog.
Teko da moe dokazati da si u pravu, kazao je Maks.
Ni jedan razuman ovjek nee prihvatiti da je ve samim
roenjem osuen na tamnicu koju sainjavaju bilo njegova
obitelj bilo njegov narod ili zemlja u kojoj je roen.
Svaki e razuman ovjek shvatiti da je, doavi na ovaj
svet, dospio upravo u tamnicu i da ba zbog toga mora upotri-
jebiti sav svoj razum i sve svoje druge sposobnosti da bi po-
pravio svoje stanje. Ali ne zato da bi pobjegao iz svoje tamnice
nego da bi je preuredio i nainio mjestom u kojem e slobodno
i ugodno ivjeti. Da je Bog elio da bude neto drugo, postarao
bi se da se rodi na nekom drugom mjestu.
Da je Bog elio da saznam kako je ustrojen njegov svi-
jet, mogao mi je to i neposredno saopiti, kazao je Maks, a
ja sam osjetila da se njegovo raspoloenje ubrzano pogorava.
Ne morao izabrati tebe ili nekog drugog posrednika da mi to
saopi.
Ve smo bili stigli u Nemilu pa je Maks morao usporiti au-
tomobil, skrenuti ga sa ceste i usmjeriti na sporedni put.
Bar njemu nisu potrebni ni posrednici niti tumai, ka-
zao je umjesto zakljuka.
115
Jelena nas je ekala ispred kue. Ve na prvi pogled moglo
se zakljuiti da je loe raspoloena.
Sjeemo u batu, kazala je nakon pozdrava i krenula
ispred nas.
Ja sam se kretala na zaelju malene kolone. Zbog neeg
sam oklevala. eljela sam dobiti na vremenu, pre svega da
bih pronala odgovor na pitanje kako da se ponaam u Jele-
ninom drutvu. Da li da joj uzmem za zlo to to je uskoro na-
kon mog odlaska u Ameriku zauzela moje mjesto u Vladimiro-
vom ivotu? Ili da se priklonim Maksovim uvjeravanjima da
mene u Vladimirovom srcu nitko ne mogao zameniti? Maks
mi je izmeu ostalog rekao da je Jelena u tu vezu uloila sve
svoje snage i beskrajno strpljenje, ali da je ipak morala napustiti
Vladimira nakon petogodinjih bezuspjenih pokuaja da u
njemu za sebe sagradi kakvo-takvo uporite.
Videi me kako zaostajem, Maks je propustio Danelu i
djecu ispred sebe i saekao da mu priem.
Nisi nam dola u goste u pravo vreme, kazao mi je.
Na svakom se koraku sukobljavamo sa problemima i jedva da
moemo pronai poneki trenutak za oputanje i zabavu. Rat je
proao, ali e njegove posljedice jo dugo ostati.
Potom se okrenuo i rukom pokazao na kuu.
Ova mi se Jelenina kua popela na vrh glave, kazao je.
U vreme rata zauzele su je neke izbjeglice iz istone Bosne.
Ogoreni zbog vlastitih gubitaka, ti su ljudi vjerojatno postu-
pili ee nego to su namjeravali. Istjerali su Jeleninog brata,
koji je u to vreme boravio u kui, i jedva su mu dozvolili da
se smjesti u batenskoj upi. Kasne, kada su se duhovi smirili,
vratili su ga u kuu, u onu veliku potkrovnu sobu, ali jo uvek
ne ele ni razgovarati o tome da se isele. Razumem ih, jer se
nemaju gdje vratiti. Meutim, Jelena nee ili ne moe shvatiti
da ovo vreme zahteva pre svega strpljenje i tolerancu.
Nee da stanuje sa nama, a muno joj je da ivi uz ove ljude,
koji se nikako ne uklapaju u njezine ivotne nazore. Predloio
sam joj da napravimo vanjske stepenice do potkrovlja, ime bi
se njezini dodiri sa sustanarima sveli na mnogo manju mjeru.
eljko Antunovi
116
Jelenin je brat objeruke prihvatio moj predlog, ali ona nee
ni da razgovara o tome. Hoe samo jedno. Da njezini neeljeni
stanari to pre napuste kuu.
Nisam znala ta bih na to rekla.
Nisam ni pretpostavljala da se ovdje dogaaju i takve
stvari, kazala sam, pre svega zbog toga da Maks moju utnju
ne bi izjednaio sa ravnodunou.
Dogaale su se i mnogo gore, odvratio mi je Maks, a po
njegovom izgledu sam zakljuila da ne ni najmanje raspoloen
da se podsjea na dogaaje iz minulog rata. Mogu ti obeati
da o njima neemo razgovarati. Ovdje emo ostati sat, najvie
dva, i jo pre mraka vratiemo se u Zenicu.
Nakon toga sam sa vidljivim olakanjem krenula dalje.
Pomislila sam da u ve nekako izdrati ta dva sata sa Jelenom,
koja me niim ne podsjeala na nekadanju lepu Damaski-
novu djevojku.
Nisam, meutim, bila sasvim sigurna da u sa jedna-
kim strpljenjem nastaviti sluati njezinu kerku, koja ne ni
pokuavala prikriti svoje neraspoloenje prema meni i koja ne
prestajala govoriti.
Taj e nas primitivizam naprosto potopiti ako mu se ne
odupremo i ne vratimo ga tamo odakle je potekao, kazala je
kada smo ja i Maks prili stolu.
O kojem primitivizmu govori?, upitao ju je Maks.
O onom iskonskom, balkanskom, koji je veoma blizu da
se otme svakoj kontroli i koji preti da postane jedina snaga na
ovim prostorima, odgovorila je Danela.
Na to je Maks kazao neto to nitko od prisutnih ne
mogao uti i uputio se prema svojoj djeci, koja su se nekoliko
metara dalje igrala sa psom.
Zbog takvih reakca primitivizmu i ne bilo teko da sve
uzme u svoje ruke, nastavila je Danela, pokazujui rukom na
Maksa. Ako oni koji neto vrede i neto znaju bjee od od-
govornosti, glupo je oekivati da e se zemlja sama odbraniti
117
od nasrtaja onih koji ne znaju ni gdje su uplji, a koji e uiniti
sve da vrednosti svega oko sebe svedu na svoju mjeru.
Sjela sam na klupu do Danele, nasuprot Jeleni i Jeleninom
bratu, kojeg rane nisam stigla upoznati. U vreme kada smo
Damaskin, Vladimir i ja posjeivali Jeleninu kuu on se nalazio
na gradilitu neke hidro-elektrane. Sada je to bio lep starac,
koji je sjedio mirno na svom mjestu i paljivo sluao Danelu.
Pre nego to je progovorio, zagladio je svoju potpuno si-
jedu kosu i nasmeio se.
Svaki narod ima vlast kakvu zasluuje, kazao je glasom
koji je otkrivao pomirljivu narav i, kao da ne sasvim siguran
u svoju tvrdnju, dodao: Manje-vie...
Danela mu ne dopustila da dovri svoju misao.
U pravu si, ujae, to se naroda tie, ali mene narod ne
zanima mnogo. Kada sam kazala da se moramo odupreti,
nisam, naravno, imala na umu tu masu, iz koje taj primiti-
vizam i izvire, nego one pojedince koji su sposobni ovu zemlju
povui napred i pridruiti je zemljama koje ve sada imaju
izvjesnu budunost. Moramo uiniti neto da okupimo te ljude,
da u njih ulemo svest da su jai nego to osjeaju i da su
ovoj zemlji potrebni nego to i sami vjeruju. I, to je najvane,
moramo ih uvjeriti da nemaju pravo okretati lea zajednikim
problemima i baviti se samim sobom.
Maks se igrao sa djecom, ali je, koliko sam mogla zapaziti,
paljivo sluao ono to je Danela govorila. Moda se pitao da li
je mogue da tako malo poznaje svoju enu. Ipak se ne mogao
prisiliti da dugo ostane po strani.
ini se da govori o nekoj aristokraci, a toga u Bosni
nema, dobacio je Daneli preko ramena.
Ne govorim, naravno, o nasljednom plemstvu nego o
nekoj vrsti aristokrace duha, inteligence i znanja, a nje u Bosni
ima srazmjerno vie nego u mnogim bogatim zemljama.
U pravu si ako eli rei da meu nama ima u svakom
pogledu vrednih pojedinaca, meutim, grei ako tvrdi da
pojedinci mogu za sobom povui celi jedan narod, kazao je
Danelin ujak.
eljko Antunovi
Njegove rei, koje je Maks propratio odobravajuim
pokretima glave, Danela je prihvatila kao izazov.
Cjelokupna bosanska povest, pa i ova nedavna, kojoj
smo i sami svjedoci, govori jedino o pojedincima. Ne o narodu
ili o narodima.
Nakon toga je Maks napustio djecu i sjeo na klupu pored
mene.
ta vi, kao razuman ovjek, koji je svoj ivot najveim de-
lom posvetio stvaranju, moete kazati o bosanskoj povesti?,
upitao je Jeleninog brata.
Jasno je da ona, kao i bilo koja druga povest, govori ug-
lavnom o pojedincima, i to preteno o vladarima, ljudima koji
su uzurpirali vlast u Boe i ljudsko ime.
Nakon toga Maks se okrenuo prema Daneli.
Da li ti ima na umu takve pojedince kada govori o lju-
dima koji bi se ovdje morali suprotstaviti svom narodu, odnosno,
tone reeno, primitivizmu koji iz tog naroda zrai?
Danela je odvratila oi od Maksovog pogleda.
Pre u prihvatiti prosveenog diktatora nego primi-
tivnu demokracu, kazala je, gledajui ravno ispred sebe.
Nakon nekoliko trenutaka ope utnje prvi je progovorio
Jelenin brat.
Ti si, u stvari, eljela rei neto sasvim drugo.
Tono, oglasila se Danela, ne okreui glavu.
eljela si rei da se mi koji vjerujemo da smo civilizirani
moramo organizirano i svim svojim snagama i sposobnostima
suprotstaviti primitivizmu mase, i to na taj nain da preuz-
memo vlast nad njom.
Tog se trenutka prvi put oglasila Jelena.
Bar je to jasno, kazala je razdraenim glasom. U ovoj
zemlji nema zlatne sredine i nema neutralnosti bez posljedica.
Ili e tlaiti ili e biti tlaen.
118
119
Maks je, ne htui, uzdahnuo.
Nismo doli ovamo da bismo vodili rasprave politike
naravi, kazao je, nadajui se da e njegova opaska neto promi-
jeniti.
Danela je ustala sa klupe i okrenula nam lea. Poloaj
njezinog tela i izraz njezinog lica odavali su jasnu namjeru da
za neko vreme prekine sudjelovanje u razgovoru.
Istina je da nemamo bog-zna-kakav izbor mogunosti,
izustio je tiho, kao za sebe, Jelenin brat, oima pratei Danelu.
Meutim, mi koji smo ivjeli neto due znamo, ili bar
osjeamo, da ivot ne tako jednostavan, kako se vama mla-
dima ini. Ne problem samo u tome niti prvenstveno u tome
kako da se ivi sa drugim ljudima nego kako da se usklade
odnosi u samom sebi. Onog trenutka kada smo se rodili krenu-
li smo prema smrti i ni jednog jedinog trenutka nismo prestali
pribliavati joj se. Pa ipak se najee ponaamo tako kao da
emo ivjeti vjeno. Kao da nam je sve vane od injenice da
emo jednog dana nestati sa lica zemlje i da e sa nama nestati
i svi ovi problemi koji nam sada izgledaju visoki do neba.
Misli na to da e jednoga dana umreti pa e ti se sve u
ovom ivotu initi beznaajnim, kazala je Jelena nabusito. Sa
takvom lozojom doista ne teko ivjeti.
U pravu si, kazao je Jelenin brat. Lake se ivi ako se
gleda daleko.
Danela se ponovno umeala u razgovor.
To o emu ti, ujae, govori je lozoja ili, tone, vjera, a od
lozoje i vjere ive tek retki profesori i neto brojni sveenici.
Nama su u ovom trenutku potrebni sposobni politiari, koji e
znati kako uiniti snoljivim ovaj svakodnevni ivot, u kojem
preovlauju problemi preivljavanja.
Smrt je okvir ivotu i ne moe se ni u jednom trenutku
zanemariti, kazao je starac, kako se inilo, bez namjere da
uvjerava. Kada to shvatimo, bie nam jasno da ne smemo
uludo potroiti ni jedan jedini dan i nee nam ni sluajno pasti
na pamet da imamo pravo unititi bilo koje ivo bie.
eljko Antunovi
120
Zaustila sam da kaem da moda nemamo pravo ubati
druga bia, ali da vjerojatno ne bismo opstali ako to ne bismo
inili, imajui u vidu borbu koju nae telo bez prestanka vodi
sa nebrojenim napadaima iznutra i izvana. Ipak sam odluila
da svoje miljenje zadrim za sebe, jer sam eljela da razgovor
krene u nekom drugom pravcu ili bar da se okona.
Pretpostavljam da Elena eli razgledati okolinu i nainiti
nekoliko snimaka, kazao je Maks neto kasne, kada se uvje-
rio da ni Danela niti njezin ujak ne namjeravaju nastaviti dis-
kusu.
Celo vreme otkako smo stigli u Nemilu oekivala sam
da e Jelena izgovoriti Damaskinovo ime i upitati me makar to
o njemu. Ipak sam ja bila ta koja ga je prva spomenula.
Damaskin me je izriito zaduio da fotograram sva ona
mjesta na kojima smo nekada zajedno boravili, kazala sam.
Jelena ne reagirala ni na tu upadicu. Sjedila je nepomino
i sa izrazom ogorenja na licu zurila u svoju kuu.
Izgleda upravo tako kao da je zaboravila da u ovom svi-
jetu boravi ljepota, kao i injenicu da je i ona sama nekada bila
lepa, pomislila sam, a ta me je misao, kao opruga, primorala
da se podignem sa klupe i da krenem.
Maks je krenuo za mnom, a za njim su krenuli ostali.
Zamoli ih da stanu pored automobila, kazala sam Maksu
nakon to sam izvadila fotografski aparat iz navlake.
Dok sam podeavala objektiv kamere, objasnila sam da je
nekada na tom istom mjestu Damaskin parkirao svoj kamion.
Umjesto svog runog kamiona na ovoj fotograji e vid-
jeti lepi Maksov auto, dodala sam.
A umjesto svoje lepe uiteljice vidjee jednu staru runu
enu, koja e ga vjerojatno podsjetiti da je i sam ostario i da
vie ne ni nalik Damaskinu od pre etrdeset godina, kazala
sam u sebi.
eli li jo neto?, upitao me je Maks neto kasne.
Osvrnula sam se oko sebe, pogledala kue i druge
graevine kojih tu nekada ne bilo i odmahnula glavom.
121
U tom sluaju moemo odmah krenuti natrag, zakljuio
je Maks.
Oprostili smo se od jo uvek mrzovoljne Jelene i njezinog
brata, a me je pojava, na neki, meni nepoznat, nain ohrab-
rila, i krenuli natrag u Zenicu.
Opazila sam da je Maks zadovoljan, vjerojatno zbog toga
to nas nitko ne ni pokuao due zadrati u Nemiloj i to e
imati sasvim dovoljno vremena da se izvue ispod Danelinog
nadzora i pope koje pie.
Kasne, kada smo odvezli Danelu i djecu kui i ponovo
se nali na terasi hotela, priznao mi je to i dodao da je istovre-
meno bio i zabrinut zbog svega onog to je Danela izgovorila
tog poslepodneva.
Ne mi teko priznati da me je uspjela iznenaditi, kazao
je. I to pre svega zbog toga to sam do sada vrsto vjerovao da
je Danela zatvorena kuta koja me nema ime plaiti, budui
je prazna.
Kazala sam da ga je zabrinulo upravo saznanje da je
pogreio u procjeni. Iz eninih rei izgovorenih tog dana
mogao je zakljuiti da ona, suprotno njegovom dotadanjem
vjerovanju, paljivo promatra ivot oko sebe, razmilja o njemu
i ne ustruava se donositi vlastite zakljuke. Maks se odmah
sloio sa mnom.
I ne samo da donosi zakljuke ve stvara i sasvim
konkretne planove. Premda mene ne izriito spomenula,
jasno mi je da me nee ostaviti na miru i da e zahtevati da se
ukljuim u njezine kombinace.
Zna li o emu se radi, kakvi su njezini planovi?, upitala
sam.
Odgovorio mi je da ne mora provjeravati ima li doista nje-
gova ena neke planove, s obzirom da ju je tog poslepodneva
u vie navrata uo da kae mi moramo, to ga je podsjetilo
na neke njezine prethodne poteze, koji su doveli do toga da se
vrate u Bosnu i da se on pone osjeati kao krivac svaki put
kada poeli popiti au piva.
eljko Antunovi
122
Vie je nego oigledno da je planirala da me za neto
upotrebi, kazao je Ne moram je nita pitati, uskoro e mi i
sama rei to je naumila.
123
POGLAVLJE 14
Fantom je neko vreme oklevao. Preuzeo je papir sa ad-
resom iz Maksove ruke, a prvo to mu je palo na pamet bilo je
da ga Maks ponovno alje da obavi neki posao koji se njemu
samom ne dopada.
Nita posebno, kazao mu je Maks. Potrebna joj je samo
spretna muka ruka.
Ne mu kazao njezino ime. Da jeste, pomislio je Fantom,
nikada ne bih zazvonio na vrata Radinog stana. Jo uvek se
jasno sjeao Pukovnikovog prekora.
Pomagao sam ti kao sinu i nisam zasluio da mi se na taj
nain odui.
Fantom mu je pokuao objasniti da on ni na koji nain ne
doprinosio neoekivanom zbliavanju Rade i Maksa, ali Pu-
kovnik ne bio voljan uvaiti bilo kakvu ispriku. Njemu je bilo
dovoljno i to to su Fantom i Maks bili pratelji i to je Fantom
bio taj koji je Radu upoznao sa Maksom.
Prepoznao ju je im je otvorila vrata i pomislio je da ne
mogue da ona ne prepozna njega. Zbunio se, a oekivao je da
i ona bude zbunjena. Zbog toga se iznenadio kada je vidio da
se Rada nasmala. Jo vie kada je shvatio da mu se iskreno
obradovala.
Nas se dvoje odavno nismo vidjeli, kazala je i pozvala ga
da ue. esto sam se pitala ta se dogodilo sa tobom.
Fantom je uao, snebivajui se i pitajui se da li da prizna
da ga je poslao Maks ili da dopusti Radi da povjeruje da je
doao samoinicativno. Odluio je rei istinu ako ga bude
eljko Antunovi
pitala, a vjerovao je da Rada ima dovoljno razloga da Maksa i
ne spomene. Meutim, prevario se.
Pretpostavljam da je Maks zauzet svojim poslovima pa je
tebe poslao da mi pomogne, kazala je Rada.
im je uao u sobu, Fantom je zapazio okvir za tkanje i
shvatio u emu bi se imala sastojati njegova pomo.
Rada je ponudila da najpre popu kafu.
To moemo uiniti i kasne, kada zavrimo posao, ka-
zao je Fantom i, da ne bi dalje raspravljali o tome, dohvatio je
okvir i poloio ga na pod.
Planirala sam da okvir najpre privrstimo za grede pa
tek nakon toga da uradimo ostalo, rekla mu je Rada.
Pokuajte ukucati avao u dasku koja ne oslonjena na
neto vrsto pa ete se uvjeriti da to ne bi bio dobar redosled,
objasnio je.
Potom je uzeo eki i pregrt avlia i poeo ih zabati u
oznaena mjesta na okviru. Bio je to jednostavan i jednolian
posao, koji je bio pogodan za razmiljanje i razgovor. Radino
je prisustvo onemoguavalo Fantoma da se slobodno prepusti
svojim mislima, a ne nalazio odgovarajue rei kojima bi
zapoeo razgovor. Morao je ekati da Rada progovori prva.
Opazio je da ga promatra i da se priprema neto mu rei.
Zna li da se nisi mnogo promenio?, kazala je. Izgleda
mi jednako mlad kao i onda kada sam te posljednji put vidjela.
Kae se da se samo ljudi iste due ne menjaju, jer due ne
stare.
Fantom se kiselo nasmeio.
ini vam se. Kako bih i mogao ostati ist u ovolikoj
prljavtini? Isprljao bih se i da sam samo promatrao ta se oko
mene dogaa.
Rada je zamiljeno kimnula glavom.
U pravu si, kazala je. Teko da je itko od nas koji smo
sve ovo preivjeli mogao ostati ist.
124
125
Oboje su osjeali da se sasvim dobro razumu i da ne
moraju onom to su ve rekli dodati ni jednu jedinu re.
Potom su neko vreme proveli zabavljeni svatko svojim
poslom. Fantom je ve uvjebanim pokretima vadio avlie
iz kute, prinosio ih obiljeenim mjestima i sa tri odmjerena
udarca ekiem zabao do polovine u vodoravnu gredicu ok-
vira za tkanje.
Znate li koliko e avala sadravati okvir?, upitao je Fan-
tom, tek toliko da ne bi, ostavljen sam sebi, morao razmiljati i
u mislima se vraati u prolost.
Znam, odgovorila je Rada. Tono 466.
Fantom se ponovo oglasio nakon to je izmjerio vreme
potrebno za ukucavanje jednog avla i pomnoio ga sa brojem
kojeg je saopila Rada.
Ovaj e mi posao oduzeti oko etrdeset minuta, kazao je.
To vreme mogli biste iskoristiti i za neto pametne od toga
da meni pravite drutvo.
Rada je odmah reagirala.
Zar misli da imam nekog pametneg posla?, upitala je.
Osim toga eljela bih da razgovaramo. Davno je bilo kada smo
to posljednji put uinili. Sjea li se?
Fantom je samo kimnuo glavom. Pretpostavljao je o emu
bi Rada eljela razgovarati, a njemu se inilo najpametnim da
jednostavno preskoe sve ono to se dogodilo. Ni nakon dvade-
set i neto godina ne mogao shvatiti ta je tu, tada sredovjenu,
enu poguralo u naruje mladia koji je bio tek neto stari od
njezinog sina, i to u vreme kada je bilo ve sasvim izvjesno da
ovaj drugi nee jo dugo poivjeti.
Da li je bila toliko oajna da ne znala ta radi?, pitao se.
Ili je do kraja izgubila vjeru u razum, koji joj ne mogao dati
zadovoljavajui odgovor na pitanje zato se jedan mladi ivot
mora ugasiti pre nego to je doao do bilo kakvog loginog
kraja. Moda joj ne preostalo nita drugo nego da se prepusti
svojim nagonima?
eljko Antunovi
126
Ni jednu od tih misli Fantom ne saopio Radi. Upitao ju
je ta se dogodilo sa stanom u kojem je rane ivjela.
Da li vas je netko istjerao i silom preselio ovamo?
Sama sam ga napustila i preselila se ovamo. Davno. Jo
pre rata.
Fantom je najpre pomislio da je Rada namjerno izbjegla
spomenuti Pukovnika.
Zato?, upitao se. Da li zato to Pukovnik vie ne iv
ili iz nekog drugog razloga?
Ipak se ne osmjelio svoja pitanja izgovoriti naglas. Pu-
kovnik je bio ovjek kojeg je potovao vie od Rade i vie od
svojih roditelja. Bio je to jedini ovjek kojemu je dugovao zah-
valnost. Zbog toga ne elio njegovo ime uvlaiti u razgovor
u kojem bi bio primoran skrivati svoja osjeanja i izbjegavati
govoriti ono to misli. Odluio je razgovor usmjeriti u nekom
drugom pravcu.
Jo nikada nisam vidio ovako veliki okvir za tkanje, ka-
zao je. Moraete se oboruati gomilom strpljenja i biti prip-
ravni odvojiti vei dio svog vremena da biste izradili tapiseru
ove veliine.
to se tie strpljenja, imam ga sasvim dovoljno, odvratila
je Rada. Meutim, to se vremena tie, nisam sigurna da e
biti uz mene do kraja. Ve sam ga potroila toliko da se nemam
pravo nadati tolikoj milosti.
Fantom je pomislio da ni on nema pravo lagati joj samo
zato da bi je utjeio. Pretpostavljao je da Rada ima blizu sedam-
deset godina i na neki nain joj je zavidio, jer je osjeao da on
sm nikada nee stii do te dobi. U posljednje je vreme esto
pronalazio u sebi, potpuno ogoljeno, osjeanje uzaludnosti, ko-
jem ne mogao tono odrediti podretlo, ali je slutio da pred-
stavlja uvod u priznanje starake nemoi.
Imate li neku predstavu o tome kako bi trebalo izgledati
tapisera koju namjeravate tkati?, upitao je, pre svega zbog
toga da ne bi nastavili govoriti o vremenu. Jeste li nainili
neku skicu?
127
Jo se nikada nisam ni okuala u tkanju i ne znam nita
o tome, odgovorila mu je Rada. Maks mi je objasnio kako
izgleda okvir, a nekog drugog u morati zamoliti da mi pokae
kako se tka.
Fantom je pokuao obnoviti sjeanje na maglovite dane
najraneg djetinjstva, koje je proveo u nekoj kui u nekom selu
u drutvu sa nekom staricom, koja je neprekidno sjedila ispred
jednog slinog okvira za tkanje i prstima prebirala po zateg-
nutim nitima prediva kao po icama nekog muzikog instru-
menta. Bilo mu je jasno da je usporedba sa muzikim instru-
mentom roena u nekom kasnem dobu pa ipak se tako vrsto
slepila sa sjeanjem da ju je bilo nemogue odvojiti. Zbog toga
se dvoumio i smo sjeanje prihvatiti bez rezerve, jer je teko
mogao shvatiti da je kao dvogodinjak trajno pohranio u svom
sjeanju sliku na kojoj je i sada jasno mogao vidjeti svaku po-
jedinu nit osnove i zapaziti da su parne od neparnih niti razd-
vojene tankom drvenom letvicom, koja je toliko uglaana da se
sjaji usprkos polutami sobe.
ini se da tehnika runog tkanja ne komplicirana, ka-
zao je. Pretpostavljam da je problem u tome kako ideju iz glave
preneti u prostor. Negdje sam vidio da se to radi na taj nain
da se naini detaljan crte ili samo skica na komadu papira,
koji se privrsti sa zadnje strane okvira, da bi posluio kao ori-
jentaca.
Rada se na to nasmala.
Drugim reima, nemam se emu nadati, jer niti znam
tkati niti umem crtati. Ostaje mi samo vjera u vlastitu ima-
ginacu, koja me, za razliku od svih drugih oslonaca, nikada
ne iznevjerila. Uvjerena sam, unato svemu, da sam u stanju
taj svoj san dohvatiti rukama i, veui vor za vorom, jednog
dana rasprostreti ga od poda do stropa ili, tone, od zemlje
do neba.
Fantom je upitao o kakvom je snu re.
O jednom davnom snu, kojeg sam u vie navrata sanjala
jo dok sam bila mala djevojica, koja se plai mraka i oajniki
eli neko drutvo. Koja je danju najee sama, a nou uvek
sama i uvek u tami. Taj san je zapoeo tamom, iz koje je zraila
strava. Nastavio se rekom, koja je izvirala iz tame i irila se,
tekui prema gore. A zavrio se beskrajno irokim nebom, koje
je takoe bilo tamno, ali ne odavalo strah nego, naprotiv, samo
isti spokoj.
Fantom ne znao ta bi kazao. Osjeao je potrebu da najpre
razmisli o onom to je uo. Pre svega da prevlada uenje koje
su u njemu izazvale Radine rei i da odgovori na pitanje ta
se to u meuvremenu dogodilo sa tom enom, koju je nekada
uvaavao samo zbog toga jer je bila Pukovnikova supruga.
injenica da je ukucao i posljednji avao omoguila mu je
da promeni temu razgovora. Upitao je ta e dalje raditi.
Rada je ve bila pripravila klupko tankog kanapa, i je
kraj zavezala za jedan od krajnjih avala.
Postaviemo niti osnove, i to tako to e ti stati sa su-
protne strane okvira pa emo jedno drugom dodavati klupko i
niti omatati oko avala.
Dve stotine trideset i tri niti, izraunao je Fantom, ali
je rezultat zadrao za sebe, plaei se da Rada ne pomisli da je
odvie sitniav.
A ti?, upitala ga je Rada kada je prva nit bila razvuena i
uvrena. ime se bavi?
Fantom je oklevao sa odgovorom. Ono to je mogao rei
inilo mu se suvie prozainim.
Radim za Maksa, kazao je napokon. Razliite poslove.
Nabavljam robu, prevozim je, a radim i sve drugo to je potrebno
u njegovom poduzeu.
Nekada si svirao.
Sviram i sada.
Sjeam se da sam proitala nekoliko tvojih pjesama. Pie
li jo?
Fantom je sa nelagodom pomislio da se njihov razgovor
ponovo vratio na preanju stazu, na kojoj se ne osjeao si-
gurnim.
eljko Antunovi
128
129
Ne to za mene, kazao je. Napisao sam ih samo neko-
liko i pokazao sam ih samo Pukovniku.
Rada je uoila neraspoloenje u Fantomovom glasu.
Ne sme se stidjeti svoje potrebe za stvaranjem, ka-
zala mu je. A nema niti razloga da se stidi svojih tvorevina,
ma kakve da su, ako su proistekle iz elje da se stvori neto
novo. Mora znati jedino to da prava umjetnost ne zahteva
savrenstvo i da ima pravo na greke.
Fantom ne paljivo pratio ono to mu je Rada govorila, jer
je sledio svoja sjeanja. Sjetio se da se pokajao ve i zbog toga
to je Pukovniku spomenuo da pie pjesme.
Morae mi ih pokazati, kazao mu je Pukovnik.
Pukovnikov ga je zahtjev uplaio i premda je znao da
Pukovniku ne mnogo stalo do njegovih pjesama, ne vidio
nikakvog naina da se povue. Pukovnik je bio jedini ovjek
koji je shvatio da je Fantomu potrebna snana podrka nego
drugim djeacima njegove dobi i bio je jedini koji se potrudio
najpre da razmisli u emu bi se mogla sastojati ta podrka, a
zatim i da mu je prui. Pukovnik je bio taj koji se dosjetio da
kupi gitaru i pokloni je Fantomu u vreme kada je ovaj, kao i
svi ostali djeaci u njegovoj okolini, sanjao fudbalsku loptu i ni
pomisliti ne mogao da se zanima muzikom.
Moram mu biti zahvalan ve i samo zbog toga, pomislio
je. Bez obzira kakve su ga namjere vodile. Dao mi je u ruke
jedino oruje kojim sam se mogao uspjeno odupirati sudbini.
Jedino zahvaljujui njemu uspio sam preivjeti djetinjstvo,
mladost i zrelo doba. Sada, na pragu starosti, osjeam, na alost,
da mi muzika vie ne dovoljno vrst oslonac. Osjeam da sam
se ponovno naao na nekom poetku, da je sudbina ipak dola
na svoje.
Fantom je gotovo automatski pruao ruku da bi prihvatio
klupko kanapa, koje mu je dodavala Rada, odmatao ga, zatezao
nit i omotavao oko narednog slobodnog avla na svojoj strani
okvira za tkanje, a zatim klupko vraao Radi. Pritom je vidio
da se Radine usne otvaraju i uo je da ona neto govori, ali se
njezine rei nisu probale do njegove svesti. Tamo se nalazio
eljko Antunovi
130
Pukovnik, a je linost, kao i nekad, u celosti zaklanjala Ra-
din lik. Osjeao je da grei to doputa vremenu da prolazi i
to ne ini nita da sazna ta se tom ovjeku dogodilo.
Retki su ljudi koji e uiniti neto za druge ljude, a jo su
rjei oni koji e se pri tome spustiti na razinu problema djeteta
koje ne pripada njemu.
Ipak se ne mogao prisiliti da upita Radu da li je njezin
mu iv i, ako jeste, gdje se nalazi. Ne elio njih dvoje dovoditi
u vezu nakon to je Rada izdala Pukovnika i prepustila se
Maksu.
Maksu sam taj greh oprostio, njoj ne mogu, pomislio je.
Maks nikome ne bio duan odanost. Ona jeste. Muu i sinu.
I, vie nego njima, sudbini koja ih je sastavila.
Napokon je shvatio zbog ega je godinama izbjegavao sus-
rete i sa Pukovnikom i sa Radom. Sa Pukovnikom zbog toga to
je osjeao da ga je iznevjerio, sa Radom zato to je bio uvjeren
da je pokuala reiti samo svoje probleme, zanemarujui pri
tome da e se njezinim potezima problemi njezinih blinjih
uveati.
Fantoma je zapalo da razvue i uvrsti posljednju nit.
Omotao je kanap oko posljednjeg slobodnog avla i zavezao ga
u vor. Potom je ustao, podigao okvir i prislonio ga na tavanske
grede.
Preostaje nam samo da ga privrstimo, kazao je i pourio
da obavi i taj dio posla.
elio je to pre napustiti Radin stan.
Nee ostati da popemo kafu?, upitala je Rada kada je
Fantom odloio alatke i izjavio da mora krenuti.
Kazao je ono to se najee govori kada se eli izbjei
nekog ili neto.
Nemam vremena. Moda nekom drugom prilikom.
Vjerovao je da druge prilike nee biti.
Drugi put e Maks morati sam ispuniti svoje obeanje,
pomislio je, silazei niz stepenice. Ja u rade praviti drutvo
Eleni.
131
Odluio je poi u hotel i potraiti Elenu.
Ona je jedini dio prolosti kojem se rado vraam.
133
POGLAVLJE 15
Suprotno mojim oekivanjima, Fantom je bio taj koji je pro-
vodio najvie vremena sa mnom dok sam pokuavala oivjeti
uspomene ili samo ubiti suvino vreme. U onim retkim tre-
nucima koje je uspevao odvojiti za mene Maks se vajkao da
mu posao ne dozvoljava da se ee i due druimo i redovito
je obeavao da e se situaca uskoro preokrenuti nabolje. Na
moje pitanje zar ne i on jednako uposlen kao i Maks, Fantom
mi je odgovorio da bi mogao biti, ali da e usprkos svemu za
mene biti slobodan uvek kada to zatraim.
U poetku sam izbjegavala i njegove usluge i njegovo
drutvo, ali to je vreme vie odmicalo, sve sam vie shvatala
koliko sam bila nepravedna prema njemu. I sada, a i nekada
davno, kada sam u njemu vidjela samo udnog runog djeaka,
koji svojim ukoenim pogledom stalno zuri u mene i ini da se
osjeam nelagodno.
Prvo to sam shvatila bilo je da pogreno tumaim taj nje-
gov pogled. Niti je bio uporan niti je bio zurei. A kada sam
uinila da se Fantom nasme, vidjela sam da moe biti i ugodan
kao i bilo koji drugi pogled koji dolazi sa dobrom namjerom.
Nakon toga ne bilo teko da shvatim da mi je Fantomov
izgled preio da mu priem blie i bolje ga upoznam. Meutim,
morala sam priznati da Fantomova vanjtina ne bila jedino to
me je odbalo od njega. Zbunjivale su me i plaile i prie koje
su pratile njega i njegovu obitelj, a takoe i ono to sam o njima
mogla neposredno saznati.
Moje prvo sjeanje na Fantoma see u prvi dan mog bo-
ravka u Zenici. Tek smo bili doputovali i kretali smo se prema
eljko Antunovi
134
naselju baraka u Ulici rtava faizma. Dok smo prolazili pored
zgrade kazalita, koja se jo obnavljala, naili smo na grupu
ljudi koji su stajali i neto promatrali. Zastali smo da vidimo o
emu se radi i ugledali ovjeka divljeg izgleda, koji neto besno
dovikuje okupljenoj masi dok mu pjena izlazi na usta.
Ne to bio prizor koji bi nas bilo ime iznenadio, jer smo se
na svom putovanju od Grke do Bosne nagledali svega i svaega.
I vjerojatno ga ne bih ni zapamtila da nisam vidjela kako se
pojavljuje jedan djeai i onog besnog ovjeka poinje gurati
dalje od prozora. Pretpostavila sam da se radi o ocu i sinu i
da se sin stidi bolesnog oca i pokuava ga odvui od pogleda
znatieljne svjetine.
Da sam razumjela ta ljudi oko mene govore, mogla sam
se odmah uvjeriti da je moje pretpostavka ispravna. Ipak sam
morala sam saekati da nauim novi jezik da bih saznala i to
i sve ostalo to me zanimalo, a do tada sam se ve navikla da
svakodnevno susreem onog djeaia. Prvo to sam uoila,
pored njegovog odbojnog izgleda, bilo je da je osamljen i da ga
izbjegava i veina stanovnika naeg barakakog naselja.
Osim to sam nastojala da mu se ne naem na putu, nisam
se previe bavila Fantomom. Dok nisam upoznala Vladimira i
njegovu brau i dok nisam vidjela da se Maks drui sa njim kao
da su oduvek bili zajedno. To me je najpre zaudilo, a potom
i natjeralo da unekoliko izmenim svoj stav prema Fantomu.
Moda bih uinila i neto vie da Vladimir ne otvoreno
pokazivao svoju netrpeljivost prema Fantomu i koristio svaku
priliku da upozori Maksa da se ne bi smio druiti sa njim. Up-
ravo sam od Vladimira ula neobinu priu o Fantomovom
podretlu, koja ga je jednako kao i izgled njegovog lica odva-
jala od njegove okoline.
Roen je u ratu, dok su njegovi roditelji boravili negdje u
bosanskim planinama, u nekoj od partizanskih jedinica. Us-
koro nakon njegovog roenja nastavljene su borbe i on je bio
ostavljen u nekom selu, na staranje nekoj staroj eni, koja je
jedva bila sposobna da se stara o sebi.
Ne se oekivalo da e preivjeti, ali kada su se njegovi
roditelji vratili nakon neto vie od godinu dana, pronali
135
su i babu i bebu ive, ali i nesposobne da objasne ta se u
meuvremenu dogaalo. A pre svega trebalo je objasniti ta
se dogodilo sa djeakovim licem. Da li se deformiralo samo od
sebe ili je stradalo u vatri.
Baba ne htjela da pria, a djeak je bio isuvie mali da
bi mogao govoriti o tome ega se sjea. Baba je uskoro umrla,
a Fantom se ni kasne ne uspio sjetiti niega to bi se moglo
dovesti u vezu sa promjenama na njegovom licu. Bar je tako
govorio onima kojima ne bilo neugodno da ga pitaju zbog
ega izgleda tako neobino.
Ja sam, meutim, uvek imala dojam da on zna mnogo
vie nego to eli rei. Pretpostavljala sam da je u toj prvoj go-
dini svog ivota bio izloen svim moguim nedaama i da bi
ga sjeanje na njih samo dodatno optereivalo. Osim toga, bilo
mi je jasno da se njegov ivot ne bitne poboljao ni nakon to
su ga roditelji ponovo uzeli k sebi. Njegov je otac uskoro po-
kazao prve znakove ozbiljnog duevnog poremeaja, a neuka
i isuvie mlada majka nikako se ne uspevala snai i brigu o
obitelji preuzeti na sebe.
Tako je djeak i dalje bio preputen sam sebi i nikoga
ne zaudilo i zasmetalo to je postao nedrueljubiv i sklon
razliitim ispadima. Bjeao je iz kole i lutao obalama reka
ili brdima i bio je uglavnom sam dok mu se ne pridruio
Maks. Maks je bio jedini koji je shvatio da Fantom ne izbjega-
vao drutvo zbog toga to ne volio ljude nego zato to se bolje
osjeao bez njihovih zauenih pogleda na svom licu.
Samo se jo jedan ovjek, pored Maksa, zanimao za Fan-
tomovu sudbinu. Nazivali smo ga Pukovnikom premda kao
ef police u naem gradu ne imao taj in. Pretpostavljam da
je nadimak dobio po tome to je bio pukovnik u vojsci. On je
bio zapovjednik odreda i su lanovi bili Fantomovi roditelji i
kada se doselio u na grad, zainteresirao se za njih i pokuao im
pomoi. U naem naselju se govorilo da ja on Fantomov kum i
da mu daje vredne poklone, ali potvrdu o tome nikada nismo
dobili od samog Fantoma. Ali ni od Maksa, koji takoe nikada
ne elio govoriti o moguim vezama njegovog najboljeg pri-
jatelja sa efom police.
eljko Antunovi
136
Dok smo zajedno etali zenikim ulicama ili sjedili na ho-
telskoj terasi, esto sam dolazila u iskuenje da Fantomu upu-
tim nekoliko pitanja o nepoznatoj strani njegovog ivota. Pre
svega o tome ta se dogodilo sa njegovim roditeljima. Njegovog
oca sam vidjela samo jedanput onog dana kada smo doli u
Zenicu. Kasne sam saznala da je odveden u neku bolnicu, ali
se ne sjeam da sam ula ta se na kraju sa njim dogodilo.
Fantomova majka je ivjela sa nama u naselju, ali zapravo
ne imala nikakve veze ni sa kim od nas. Provlaila se izmeu
baraka kao da se neeg stidi, a iz stana je izlazila samo onda
kada je odlazila na posao i vraala se sa posla. Pretpostavljala
sam da ima nekog od rodbine, ali nikada nisam vidjela da ih
netko posjeuje. Osim Maksa.
Tek posljednje veeri koju sam provela sa Fantomom os-
mjelila sam se da izgovorim svoja pitanja. U stvari, samo jedno.
Upitala sam da li mu je majka iva.
iva je i zdrava, odgovorio mi je Fantom bez oklevanja,
a potom mi je ispriao neto to me je silno iznenadilo. Ponovo
se udala nakon to je moj otac umro, odselila iz Zenice i rodila
jo etvoro djece. Kada sam je vidio posljednji put, izgledala je
tako kao da se sprema da nas sve nadivi.
Ti nisi otiao sa njom, kazala sam vie kao konstatacu
nego kao pitanje.
Ni jednog trenutka nisam pomiljao na to. Meni je bilo
dobro i u naem naselju. Da barake nisu izgorjele, jo bih se
nalazio tamo.
Pomislila sam da iznenaenja obino slede jedno iza
drugog. Nikada nisam mogla ni pomisliti da se Fantom uz nas
ugodno osjeao i da ne sanjao o tome da promeni ivotnu
sredinu ili bar drutvo.
Imao si Maksa, rekla sam. On ti je bez sumnje bio do-
bar pratelj.
Imao sam i tebe, i Damaskina, i Vladimira, kazao je Fan-
tom bez oklevanja. Sve vas sam osjeao kao dobre pratelje.
137
POGLAVLJE 16
Kui se vratio kasno. Namjerno se due zadrao u restora-
nu, nadajui se da e Danela poi na spavanje pre njegovog
povratka. elio je izbjei prepirku. Ne se mogao suzdrati da
ne pope bar toliko da suzbe nervozu, a znao je da Danela ne
moe a da ne primeti da je pio.
Prozori na kui bili su zamraeni, ali Danela ne spavala.
Sjedila je za kuhinjskim stolom sa aom vina ispred sebe.
Kada ju je ugledao, Maks se sjetio Jelene iz vremena kada
je ivjela sa njim i njegovom braom u njihovom stanu u Crkvi-
cama.
Da mi je Danela naklonjena kao to je njezina majka bila
odana Vladimiru, vjerojatno ne bih traio vie od toga, po-
mislio je i odmah potom upitao se zato se Vladimir najpre
odrekao Elene, koju je volio, a zatim i Jelene, koja je voljela
njega.
Mogao je biti siguran da takvu podrku nikada vie nee
dobiti. Da li je shvatio da je od njih dve dobio sve ono to su
mu mogle dati? Ili je, u stvari, i u njima traio neto to mu
nitko ne mogao dati?
Sudei po tome da ga je Danela ekala, povjerovao je da
nee moi izbjei svau ili bar predbacivanja sa njezine strane.
Danela, meutim, ne urila da iskae svoje namjere. Bez
rei mu je servirala veeru i tek potom ga je upitala da li e uz
jelo piti vino ili neto ee.
Ve sam dovoljno popio, odgovorio je Maks, vjerujui da
ga eli isprovocirati.
eljko Antunovi
138
Danela se vratila na svoje mjesto i utei ga promatrala
kako jede.
Da li si ikada pomislio da se pone baviti nekim dru-
gim, da ne kaem ozbiljnim, poslom?, upitala je nakon to je
zavrio sa jelom i pripalio cigaretu.
I ovaj kojim se bavim dovoljno je ozbiljan da bi nam
omoguavao prilino ugodan ivot, odgovorio je Maks, a bilo
mu je jasno da je Danela svojim pitanjem eljela odkrinuti
vrata nekom svom skrivenom planu.
I Zenica i cela Bosna prepuni su restorana, kafana,
evabdinica, buregdinica i trgovina svakojake vrste, koji op-
staju samo zahvaljujui nesposobnosti drave da uzme svoj
dio. Jasno ti je da se bavi poslom koji moe svatko raditi i da
se ne moe pohvaliti da njime bog-zna-koliko doprinosi ovoj
zemlji.
Maksu je bilo jasno i to da e uskoro saznati ta Danela
zapravo eli.
Nee se ona brinuti o tome ime se ja bavim sve dotle dok
zaraujem dovoljno da zadovoljim sve njezine elje, pomislio
je.
Ja nisam ni sposobni niti gluplji od veine ljudi u ovoj
zemlji, dodao je naglas. Kao ni oni, ne znam raditi neto
drugo, vie vredno i vie cenjeno, ali ipak shvatam bar toliko
da se trgovinom u celom svetu, ne samo u Bosni, zarauje
vie i lake nego proizvodnjom.
Danela se suglasila, ali je bilo oigledno da na umu ima
neto drugo.
Moda je ivot tako udesio: da trgovci dobu najvie up-
ravo zbog toga to su samo posrednici i to su lieni radosti
stvaranja, kazala je, a Maks jo ne mogao ni naslutiti kakve
su njezine namjere.
Mogao se, meutim, sloiti sa njezinom konstatacom da
je u trgovini nemogue pronai bilo ta drugo osim strasti za
gomilanjem novca i dosade. Bezbroj puta se bavio milju da se
okrene nekom drugom poslu, bilo kakvom, ali mu se nikada
ne ukazala prilika da uini presudan korak u tom pravcu.
139
Moda si u pravu, kazao je i dodao: Ako jesi, mogli
bismo zakljuiti i to da za ono to radimo sa ljubavlju ili bar
samo sa zadovoljstvom ne smemo oekivati neku drugu nak-
nadu. Ljubav i zadovoljstvo su ve i sami dovoljna nagrada.
Danela je nekoliko trenutaka utei razmiljala.
To je istina, kazala je. Meutim, ne smemo vjerovati
da ivot postavlja tako niske ciljeve. ovjek ne izoliran otok i
ne sme se zadovoljiti samo onim to sam proivljava. On je tek
maleni dio zajednice i mora se neprekidno usklaivati sa njom,
a usklaivanje podrazumeva odricanja i rtve.
Maks se zamalo nasmao.
Zar ne neobino da to govori upravo ona koju ne mogu
gledati drugae nego kao otok nepristupanih obala, koji mi
dozvoljava tek pogled na svoje vanjske obrise, uporno skrivajui
svoju unutranjost?
Svoje pitanje je ipak zadrao za sebe. Ne vjerovao da vri-
jedi izrei ga naglas. Iskustvo mu je govorilo da rei obino
putuju same, a da se djela raaju u tiini.
Sve to radim radim sa ljudima, dogovarajui se sa njima
i usklaujui svoje elje i mogunosti sa njihovim eljama i
mogunostima, kazao je, a Danela se odmah nadovezala na
njegove rei.
Ali moe uiniti i vie. I za sebe i za druge.
Kako?
Danela mu je odgovorila novim pitanjem.
Da li si ikada razmiljao o tome da se bavi politikom?
Mogao je odmah odgovoriti.
Jesam. U vie navrata su me pratelji i znanci pozivali
da im se pridruim. Rekao sam im da me politika ne zanima,
jer sam osobno iskusio sve njezine loe strane. Moj je otac zbog
politike upropastio i svoj ivot i ivot svoje obitelji. Vie godina
je proveo u zatvorima i na Golom otoku, a za to vreme smo ja,
moja braa i naa majka takoe bili rtve. Nevine rtve.
Velika djela se ne mogu initi bez rtava, kazala je
Danela, ne osvrui se na Maksovo uzbuenje. Meutim,
politika ima i mnotvo dobrih strana.
Reagirao je ee nego to je namjeravao.
Trebalo bi da zna bar toliko da nikada ne sme povezi-
vati velika djela i rtve. rtve su obino posljedica gluposti,
dok velika djela pretpostavljaju pre svega razum.
Danela se ne zbunila.
Utoliko bolje, kazala je. Ako vjeruje da si razuman
ovjek, neemo morati govoriti o tvojim rtvama.
Zato mojim?, upitao je i tek je tada poeo shvatati ta
Danela eli od njega.
Nemoj raunati na to, dodao je odmah. Ne elim se
meati u to drutvo. Rade u se i dalje druiti sa ugostiteljima
i trgovcima. Kakvi su da su, nesumnjivo su bolji ljudi od
politiara. ak i meu lopovima meusobne odnose ureuje
neki kodeks ponaanja, koji se unutar grupe naziva potenjem.
U politici toga nema.
Danela ga je prekinula.
Pretjeruje, kazala je mirno. Da je doista tako, svetom
bi vladala opa anarha.
Ja ne govorim o svetu nego o zemlji u kojoj ivimo.
Nitko te ne moe spreiti da bude poten i da se bavi
politikom.
Maks je neko vreme razmiljao o tome da li da zanemari
oite Daneline namjere i poe na spavanje. Ipak je u njemu
prevladala elja da sazna kakvu bi preobrazbu njegova ena
eljela vidjeti na njemu. Ostao je. Ne se plaio da bi mogao, a
jo manje da bi morao prihvatiti neto to se protivilo njegovoj
prirodi.
Ti mi, dakle, predlae da se ponem baviti politikom,
kazao je, paljivo motrei Danelino lice. Pretpostavljam da si
ve razmiljala i o tome kojoj bih stranci trebao pristupiti.
eljko Antunovi
140
141
Danela ne odmah odgovorila.
Poznavajui te i uzimajui u obzir ono to si veeras rekao,
mogu zakljuiti samo jedno. Da ne postoji takva stranka u kojoj
bi se ti osjeao ugodno. Izuzetak bi, naravno, bila ona koju bi
sam osnovao i vodio.
Maks je pourio da se sloi sa prvim delom njezinog
zakljuka.
to se tie stranke koju bih sam osnovao i vodio, bila bi to
mala i ne naroito zapaena stranka, dodao je.
Mogla bi biti mala po broju lanova, ali i zapaena po
svom djelovanju, kazala je Danela. Ovo drugo samo u
sluaju ukoliko zatrai pomo i podrku od drugih razumnih,
sposobnih i potenih ljudi, kakvih ovdje nema previe, ali ih
ima sasvim dovoljno.
Poznaje li neke od njih?
Ne bih ih spominjala da ih ne poznajem.
Kai mi bar jedno ime.
Ne moram ii daleko. Mogu krenuti od tvog brata Josipa.
Pametan je, obrazovan i uspjean u svakom pogledu. Osim to
ima savreno zalee, izvrsno izgleda i moe predstavljati ideal-
nog politikog lidera.
Uinilo mi se da si meni namenila ulogu voe.
Danela se prigueno nasmala.
Sam si rekao da bi stranka sa tvojim likom bila mala i
malo zapaena, kazala je i nakon toga pourila da objasni svoj
stav. I sam dobro zna da nisi predodreen za scenu i da je
tvoja prava uloga da dogaajima upravlja iz sjene.
Ne mogu rei da si me krivo procenila. Ipak sam siguran
da si svoja promiljanja zasnovala na krivim pretpostavkama.
Ni ja neu otii daleko. Poi u od svog brata. On nikada nee
pristati na bilo kakvu suradnju sa mnom, kao to se ni ja neu
mnogo truditi da ga pridobem za bilo kakav zajedniki posao.
Nismo se mogli usuglasiti ni oko toga kako bi trebao izgledati
nadgrobni spomenik naem ocu i Vladimiru.
eljko Antunovi
142
Spomenik je ipak nainjen i postavljen, zakljuila je
Danela. Ve i sama ta injenica obezvreuje sve nesuglasice
koje ste vas dvojica imali oko njega i sugerira ti da se mora
naviknuti na injenicu da su djela vana od toga ta netko
misli ili govori.
Maks je promatrao Danelu i mislio kako je ona u pravu.
Usprkos tome to on i Josip nisu uspjeli ni pribliiti svoje
elje, spomenik na oevom i Vladimirovom grobu je postav-
ljen, sveano otkriven i obavlja svoju funkcu ne izazivajui
vidljivih reakca.
Ja sam, protivno Josipovoj elji, dao da se uklee zvezda
petokraka i da se spomenik prekre crvenom tkaninom, a Josip
je, ne traei moju suglasnost, na otkrivanje spomenika pozvao
sveenika i zaduio ga da odri govor, kazao je, pokuavajui
objasniti, pre svega sebi, da ivot ide napred ne ekajui ni
na u suglasnost.
Na kraju se pokazalo da vae nesuglasice nisu onemogu-
ile ostvarenje vaih namjera, kazala je Danela. Vjerojatno
zbog toga to niste bili odvie revnosni u njihovom ostvarenju,
dodala je smui se.
Danelin smeh rekao mu je vie od njezinih rei.
Dovoljno je, dakle, imati namjeru i ne truditi se previe
da se ona realizira?, zakljuio je.
Danela ne kazala da li se slae sa njegovim zakljukom,
ali je njezino lice, i kada se prestala smati, odavalo dobro
raspoloenje. To je Maksa iznenadilo, jer su bile retke pri-
like u kojima je ona naputala svoj uobiajeni stav turobne
zamiljenosti.
Da li ja nju uope poznajem?, upitao se, ne mogui od-
govoriti niti na pitanje ta je nju primoralo da se osjea bolje
nego obino.
Odluio je odustati od traganja za uzrocima promjene
Danelinog raspoloenja.
Ja ne mogu shvatiti zbog ega je ona vesela, a ona ne
moe ni naslutiti kakve se promjene dogaaju u meni, pomis-
143
lio je, ipak zadovoljan zbog injenice da je bar te veeri izostala
rasprava o njegovom ponaanju. Da li je to bila samo priprema
za neke nove, vee zahtjeve?, upitao se, osjeajui da je veoma
blizu potvrdnom odgovoru.
Razmisli o onom o emu smo veeras razgovarali, ka-
zala mu je Danela dok su se pripremali za spavanje. Moda
e ti moji predlozi izgledati preambiciozni, ali mora imati na
umu da je za tebe bolje baviti se i nerealnim planovima nego se
prepustiti vremenu.
Vremenu ili starosti?, upitao je, osjeajui da nikada nee
moi zanemariti razliku u godinama, koja je njih dvoje delila
zidom preko kojeg ne bilo mogue preskoiti.
Ne moemo rei da su pedeset i tri godine neka sta-
rost, kazala je Danela, promatrajui Maksov lik u ogledalu.
Meutim, mogle bi predstavljati poetak ozbiljnih problema
ukoliko bi im dopustio da upravljaju tobom umjesto da ti
upravlja njima.
Posle kraeg razmiljanja o Danelinim reima Maks
je odluio okonati razgovor. Nerado se, i sm za sebe, bavio
problemima starosti, premda je bio duboko svjestan da oni
uporno i sve snane nagovjetavaju svoj dolazak.
145
POGLAVLJE 17
Satima i danima sjedila sam na hotelskoj terasi i bavila se
samo jednim pitanjem.
ta se to sa mnom dogaa?
Osjeala sam da se u meni neto temeljito promenilo na-
kon to sam se vratila u Bosnu. Samo sam velikim naporom
volje pronalazila u sebi elju da se kreem, da inim one obine
svakodnevne radnje i da razmiljam o sutranjem danu.
Kao da sam se zarazila i oboljela od bolesti koje u Ame-
rici nema, pomiljala sam,. I, to je najgore, ne mi ao zbog
toga i nita me ne tjera da se leim.
Bila sam potpuno zadovoljna jednolinim ivotom kojim
sam ivjela, a u kojem jedva da se neto dogaalo.
Budila sam se rano, u samo svanue. Ili zato to due nisam
mogla spavati ili zato to sam osjeala da nastupajui dan nee
biti potpun ako ga ne zaponem promatranjem izlaska sunca.
Nisam mogla odgonetnuti ta me je na to prisiljavalo niti sam
pronalazila neku vezu sa dogaajima iz svoje mladosti.
Ubrzo nakon buenja izlazila sam iz hotela i etala pus-
tim ulicama i parkovima jo uvek usnulog grada, osjeajui da
me upravo to vreme dovodi najblie prolosti i uspomenama.
Svakog jutra, dok sam etala, iznova sam donosila odluku da
se pokrenem i okonam program svog boravka u Zenici, kako
bih mogla planirati povratak kui. Ni jednog trenutka nisam
pomislila da je moj dom negdje izvan Amerike i Silverstona.
Bosna ne moja domovina, zakljuila sam jo davno.
Kao to to ne ni Grka.
eljko Antunovi
146
Ipak nisam poduzimala nita da svoje odluke ostvarim.
Vraala sam se u hotel u vreme kada su se drugi njegovi gosti
budili i pokuavala ponovo zaspati. Ponekad mi je to uspevalo
i tih sam dana osjeala da ivot sadri i neke udesne preke
puteve, koji se provlae kroz san i povezuju onu gotovo zabo-
ravljenu mladost i nikad upameno djetinjstvo sa starou, koja
se ne da gurnuti u zaborav.
Poslepodneva sam najee provodila na hotelskoj tera-
si, sjedei ispod suncobrana i promatrajui ivot na obalama
Bosne. Premda sam danima razmiljala o tome, nisam mogla
pronai odgovor na pitanje da li se reka u proteklih etrdeset
godina smanjila i postala plia ili mi je moje sjeanje slalo
pogrene informace. Bosnu sam pamtila kao snanu reku,
koja se na nekim mjestima mogla pregaziti, ali je u sebi skri-
vala i takve dubine kojih su se plaili i najvjeti plivai. Sada
ju je, meutim, zamjenjivala nevelika traka tekue vode, koja
ne plaila nikoga i koja ne sluila nikome, osim desetini ri-
bolovaca.
Ne mogu shvatiti zbog ega je ova reka zasluila da se
po njoj nazove cela jedna pokrajina, kazala sam Fantomu na-
kon to mi se pridruio za stolom na terasi hotela. Poznata je
u celom svetu, a niti je velika, niti je duboka, niti je brza, niti
je ovdanjim ljudima bilo kako korisna.....osim moda kao neki
simbol.
Fantom je slegnuo ramenima.
Nikada nisam razmiljao o tome, kazao je. Uostalom,
ime ne mora predstavljati nita. Najmanje neki simbol. Moemo
ovu zemlju zvati i drugae pa ipak neemo promeniti nita
ni u njoj niti u ljudima koji je nastanjuju.
Voli li je?, upitala sam.
Pre nego to je odgovorio, Fantom je pozvao konobara i
naruio za sebe hladno pivo, a za mene jo jednu votku.
Volim, naravno. ta mi drugo preostaje? Rodio sam se
ovdje i ini se da mi je sueno ovdje umreti.
Vjeruje u sudbinu?
147
To je jedino u to vjerujem. Vjerujem da smo u ovaj ivot
ubaeni protiv svoje volje. I ne sluajno i ne nasumice nego
na tono odreenom mjestu i sa precizno utvrenim nam-
jerama.
Znai li to da je uzaludno i besmisleno sve ono to
inimo?
Fantom je na moja pitanja odgovarao bez oklevanja. Kao
da se ve odavno pripremao za njih.
Uzaludno jeste ako se odupiremo i pokuavamo sami
odrediti svoj put, ali ne besmisleno ako bar samo nasluujemo
na koji se nain kreemo i kamo bismo na kraju mogli stii.
Nasmala sam se, pomiljajui da ne teko odgonetnuti
podretlo Fantomove vjere. Sudbina mu ne bila ni najmanje
naklonjena dajui mu na prvi pogled prepoznatljivo lice fan-
tomskog bia.
Zar ne lake prihvatiti vjeru u jedno ili vie boanstava,
koji se brinu o svemu i za sve su odgovorni?, upitala sam,
uvjerena da e Fantom shvatiti skrivenu sutinu mog pitanja.
Svakako da jeste, odgovorio je odmah Fantom, ali od
takve vjere nemamo nikakve koristi. Ona nas ne moe odvesti
dalje od zakljuka da smo bia koja jedu i koja nee biti pojedena
samo ukoliko na neki nain umilostive mone od sebe.
Nisam mogla rei da u celosti shvatam ta Fantom eli
rei, kao to nisam mogla odgovoriti niti na pitanje ta je to
sudbina, ako ne tek gola prisila i kazna za neki nepoznati gri-
jeh.
Kae da je tebi sudbina namenila da svoj ivot provede
u Bosni i da voli ovu zemlju takvu kakva jeste. Moe li rei
kakve su bile njezine namjere u mom sluaju? U Grkoj sam
provela prvih osam godina i nisam stigla ni da je zavolim.
Daljnjih deset godina proivjela sam ovdje, ne osjeajui se ni
Grkinjom niti Bosankom. Opredelila sam se tek u Americi, ali
nisam postala ni Amerikanka, kako bi moda mogao pomis-
liti. Kada sam stigla tamo i shvatila da u tu ostati zauvek,
opredelila sam se za bosanske uspomene i nosila sam ih so-
eljko Antunovi
148
bom svih etrdeset godina, pitajui se da li je vredilo uiniti i
jedan jedini korak na dugom putu od Zenice do Silverstona.
Nemoj razbati glavu suvinim pitanjima, kazao je Fan-
tom. Da je bilo sueno da ostane, ostala bi, ali bi se onda vje-
rojatno pitala zato nisi otila. Nema nikakvog razloga da se
ali. Pre nego to si krenula za Ameriku doivjela si ljubav
kakvu veina ljudi moe samo naslutiti u nekom svom snu, a
otila si u vreme kada je tvoja veza sa Vladimirom dostigla vr-
hunac, odakle je mogla poi samo nanie, prema svom kraju.
Nisam se mogla u svemu sloiti sa Fantomovom teorom.
Ako je tako, ako sam doivjela neto to je dosueno samo
malom broju ljudi, moglo bi se rei da sam ve sa svojih osam-
naest godina na neki nain zaokruila celi svoj ivot.
Moglo bi se tako rei kada bi se ivot sastojao samo od
ugodnih dogaaja, ali je on, na alost, ustrojen neto drugae.
U njemu je zla najmanje toliko koliko i dobra.
Fantomove rei uinile su da se dopuni i zaokrui jedna
moja davna krnja slutnja. Da bi sudbina moje obitelji u Americi
bila sasvim drugaa da sam ja ostala u Bosni. Sada sam znala
i zato. Pokuala sam od Fantoma dobiti i zvaninu potvrdu.
Rekao si da je moja veza sa Vladimirom dostigla vrhunac
neposredno pre mog odlaska u Ameriku. Znai li to da bih,
da sam ostala ovdje, doivjela najpre njezino slabljenje, a po-
tom i konaan raspad?
Fantom je energino zamahao glavom i rukama.
Nikako, kazao je. elio sam rei samo to da si otila
pre nego to se u vau vezu uvukla bilo kakva sumnja, koja
bi mogla poremetiti tvoje osjeanje savrenog sklada. Da si os-
tala, sigurno je da ne bi mogla izbjei razliite potrese i vea ili
manja razoaranja, ali to je onaj pravi ivot, u kojem je sklada
tako malo da smo silno zadovoljni ako pronaemo malo ljepote
u nekoj pjesmi, na nekom telu ili u nekom krajoliku.
Premda mi ne dao odgovor koji sam oekivala, Fantom
me je napokon uvjerio da sam pogreila to sam drugima pre-
pustila da odrede puteve moje sudbine.
149
Trebalo je da se borim za sebe kao to se borila gospoa
Jasmina, pomislila sam. Umjesto toga postala sam uteg na
vratu svoje obitelji, koja je platila moje grehe. U pravu su bili
stric i strina. Ja sam za sobom vukla nesreu, kao zamku u
koju su upadali drugi. Mogla sam to shvatiti i pre odlaska u
Ameriku po ponaanju gospoe Jasmine. Ona me se plaila.
Vjerovala je da jedino ja mogu pokvariti njezine planove. Nisam
smjela biti slaba prema njoj. Nisam smjela dozvoliti da svoje
divljenje prema njezinoj ljepoti platim tako skupo.
Fantom me je pozorno promatrao.
O emu razmilja?, upitao je.
O gospoi Jasmini. O tome da smo je svi mi koji smo
stanovali u naselju baraka nazivali gospoom u vreme kada
su svi drugi bili samo drugovi i drugarice. Ona je doista
bila gospoa, ne podretlom nego svojom pojavom i onim to
je nosila u sebi, i onda kada je bila uiteljica, ali i u vreme kada
je obavljala poslove istaice u Narodnoj itaonici i biblioteci.
Fantom je kimnuo glavom.
Jasno, kazao je. Morala si se sjetiti gospoe Jasmine.
Vas ste dve u mnogo emu bile sline. Za mene ste bile dve
najznaajne osobe u naselju.
Morala sam se nasmati.
Gdje si pronaao ideju da mene usporeuje sa gospoom
Jasminom?, upitala sam iskreno iznenaena. Nisam joj bila ni
do koljena.
Moj smeh ne pokolebao Fantoma.
Ti i ne moe znati ta si nam znaila. Otila si pre nego
to smo ti to mogli rei, pre nego to smo te mogli nazvati no-
vom gospoom.
Prestala sam se smati. Gledala sam Fantomovo iskriv-
ljeno i uvek ozbiljno lice i nisam mogla ni pomisliti da me
pokuava obmanuti.
Pretjeruje, kazala sam, ipak uvjerena da Fantom sve to
govori samo zato da bi mi ugodio. Moda je na mene palo
eljko Antunovi
150
neto od sjaja gospoe Jasmine i njezine obitelji. Nita vie od
toga.
Vara se, Grkinjo. Ti si sjala vlastitim sjajem. Kada si
otila, naselje mi je izgledalo tako bedno da sam se pridruio
onima koji su odluili unititi ga do kraja.
Bila sam vie nego iznenaena Fantomovim priznanjem.
Dakle, i ti si bio jedna od palikua?, upitala sam, jedva
vjerujui da je to mogue.
ao mi je to moram priznati da jesam. Ne zbog onih
bednih baraka nego zbog injenice da sam pomogao zabiti
no u lea potenim i razumnim ljudima, kojih nigdje nema
previe.
To je doista odgovarajui izraz, pomislila sam, sjetivi
se razgovora koji smo vodili ja, Vladimir i Damaskin nakon
drugog poara. Osjeala sam se upravo tako kao da mi je netko
nenadano zabio no u lea.
Sjea li se kako su gorjele nae barake?, upitao me je
Fantom.
Potvrdila sam jedva zamjetljivim pokretom glave, dajui
mu na znanje da ne elim govoriti o pomenutim dogaajima.
Ne nakon Fantomovog priznanja da je i sam sudjelovao u
podmetanju poara. Nisam htjela ponovo se nai okruena
pomeanim osjeanjima preneraenosti i razoaranja. Vjero-
vala sam da sam ivjela sa dobronamjernim ljudima, sprem-
nim da se rtvuju za svoje obitelji i da pomognu svojim sus-
jedima, a onda sam u trenutku otkrila da su ti ljudi pripravni
uiniti sve da bi zadovoljili neki svoj mrani i vjerojatno i njima
samima nepoznat poriv.
Fantom je vjerojatno naslutio to se zbiva u meni, ali je
nastavio govoriti o istoj temi.
Posljednjih godina progoni me osjeanje da je propast
ove zemlje zapoela upravo tim poarima, kazao je. Jasno mi
je da ne bih mogao izneti ni jedan dokaz u prilog toj tvrdnji.
Ipak vjerujem da je Jugoslava tih dana u podsvesti ovdanjih
ljudi otpisana kao zajednica kojoj su oni spremni dobrovoljno
se podvrgavati.
151
Osjetila sam da moram reagirati.
Gluposti, kazala sam. Oni koji su palili nae barake
nisu zabili no u lea dravi nego svojim sugraanima, svojim
radnim drugovima i svima onima koji su eljeli osigurati bolji
ivot za sve. Isto to uinili su i oni u vlasti koji su palikue os-
tavili nekanjenim i na taj nain potvrdili da je zloin u nekim
sluajevima opravdan ili bar da se isplati.
Fantoma je iznenadio moj gnjev.
Mislim da govorimo o istom, kazao je. elim objasniti
da ne re samo o pojedincima koji su podmetali vatru nego o
gotovo jednodunoj suglasnosti stanovnika nekadanjeg naeg
naselja da cilj opravdava sredstvo. Ako oduevljenje i ne bilo
sveope, siguran sam da nisam uo niti jednu jedinu re osu-
de. Nakon to je i druga grupa pogorjelaca preselila u nove
stanove u Crkvicama, svima je bilo jasno da je samo pitanje
dana, ako ne i sata, kada e vatra do kraja progutati sve nae
barake. Svi su to prihvatili kao prirodnu nepogodu. ak i vlast,
koja je nezainteresirano promatrala kako se iseljavamo i pali-
mo baraku za barakom. A sve smo to radili danju, gotovo i ne
skrivajui se.
Zahvatilo me je raspoloenje slino onom od pre
etrdeset godina, iz kojeg sam vidjela samo jedan izlaz.
Tone, olakavajuu okolnost za mene samu. Skori odlazak u
Ameriku.
Mnogo se toga tih dana udruilo da mi olaka odlazak,
pomislila sam, vjerujui da su upravo poari bili onaj maleni
uteg koji je razreio moju tadanju dvojbu ostati ili otii.
Ne mogu gledati te ljude, kazala sam Damaskinu i Vla-
dimiru kada su se i stanari tri barake izgorjele u prvom od
podmetnutih poara, nakon dva dana neizvesnosti, poeli
useljavati u tek dovrene stambene zgrade u Crkvicama. Svo-
jim sam oima vidjela da su bez urbe izneli sve svoje stvari i
smjestili ih u garae pre nego to se pojavila vatra. Ne mogu
rei da znam kako su to uinili, ali ne moe biti nikakve sum-
nje da su sami izazvali poar.
Damaskin i Vladimir mi nisu protivrjeili. Damaskin je
slegnuo ramenima i kazao da se niemu ne treba uditi.
Ljudi su ugledali priliku da dou do novih stanova i is-
koristili su je, kazao je, ni najmanje se ne uzbuujui.
Vladimir ne rekao nita. Bio je isuvie obuzet svojim prob-
lemima i oekivanim gubitkom da bi mogao usmjeriti panju i
na svoju okolinu. Osim toga, bio je, i tjelesno i psihiki, iscrpljen
maturskim ispitima i spasavanjem predmeta svog domainstva
iz poara i njihovim prebacivanjem u novi stan.
Rastali smo se rane nego obino. Vladimir je uao u svoj
stan, a ja i Damaskin smo se nastavili uspinjati stepenicama.
Na neki mi je nain drago to odlazimo, kazala sam. Ne
znam kako bih mogla zapoeti novi ivot ovdje.
Damaskin me je zagrlio.
Pretjeruje, sestro, kazao je. Iscrpljena si svim ovim
dogaajima i zbog toga ti sve pada tee nego inae.
etrdeset godina kasne nisam bila iscrpljena pa ipak mi
je jednako teko padala misao da ljudi nisu onakvi kakvim sam
ih zamiljala.
Ako su ovdanji ljudi doista takvi, onda na ovim pros-
torima nikakva zajednica nema budunosti, kazala sam. Zar
i nedavni rat i ona silna ubojstva i nikom korisna razaranja ne
govore isto?
Fantom je podigao ruku.
Nemoj o nama previe strogo suditi, Grkinjo, kazao je.
Neko si vreme bila jedna od nas.
Osjetila sam da se ponovno vraam u onaj svoj krug iz
kojeg sam etrdeset godina uzaludno traila izlaz.
I sada sam vaa, premda ne mogu rei da vas razumi-
jem, kazala sam. Isuvie sam kratko boravila u ovoj zemlji
da bih neto pouzdano saznala o njoj, a vesti koje su odavde
stizale do mene za vreme mog boravka u Americi samo su me
jo vie uvrstile u mom neznanju. Oni kojima je bilo poznato
odakle sam dola pitali su me kako je mogue da se na jed-
nom tako malom prostoru naseli toliko razliitih i meusobno
suprotstavljenih naroda. Nisam im mogla odgovoriti nita
eljko Antunovi
152
153
osim da se ne sjeam nikakvih naroda, a jo manje takvih koji
bi bili neprateljski nastrojeni jedni prema drugima. U mo-
jim bosanskim sjeanjima ivio je jedan narod, koji je govorio
jednim jezikom i sasvim se dobro sporazumevao. U naem
barakakom drutvu nisam zapazila nita po emu bih jedne
ljude mogla odvojiti od drugih. Vjerujem da je upravo to pri-
moralo nas doljake da se veoma brzo uklopimo u sredinu i da
tako brzo nauimo jezik.
Tvoje te sjeanje ne vara, kazao je Fantom. Ovdje ivi je-
dan narod, ali su Bosanci tako nastrani individualci da se lako
moe stei privid mnotva naroda.
Neko vreme sam pokuavala razmiljati o tome to sam
ula, ali su svi moji napori ostali uzaludni.
I ti me zbunjuje, kazala sam Fantomu. Stalno sam
sluala i itala o tri naroda, koji se meusobno okrivljuju i
ratuju, polaui vee pravo na ovu zemlju.
Fantom se tiho nasmao.
Nisi ni prva niti jedina koju su zbunila moja razmiljanja.
Premda ne vidim u njima nikakve protivurjenosti. Ovdanji
ovjek je, pre svega i iznad svega, usmjeren na sebe sma. Za-
nima ga prvenstveno njegova vlastita osoba i njegova vlastita
sudbina. Njegovo osjeanje zajednitva mnogo je slabe razvi-
jeno nego kod pripadnika veine drugih naroda i pojavljuje se
tek u nekim kriznim situacama i ivi kratko. Pretpostavljam
da tipian Bosanac veinu svog vremena provodi rjeavajui
pitanje svoje vjenosti, umjesto da se, kao i drugi ljudi, posveti
rjeavanju svakodnevnih ivotnih problema. On nema ni volje
niti strpljenja da gradi, a veoma se lako odluuje na unitavanje.
U Bosni nema graevina koje bi se istovremeno odlikovale i
starinom i veliinom. Ako je nekad i izgraeno neto veliko,
uskoro je uniteno ili preputeno razornom utjecaju vremena,
kako ovdanjeg ovjeka ne bi podsjealo da je, osim sebi i nebu,
neto duan i ljudima oko sebe i zemlji na kojoj ivi.
Nemono sam uzdahnula.
Boe, zato je sve toliko komplicirano?, kazala sam tiho,
za sebe.
eljko Antunovi
154
Nakon toga sam odluila okonati taj razgovor, koji je ubrza-
no obarao moje raspoloenje, a nita mi ne razjanjavao.
Moram poi, kazala sam ustajui sa stolice. Oekuje me
razgovor sa bratom.
Fantom je kimnuo glavom i takoe ustao.
Je li Damaskin i sada onako veseo kakav je nekada bio?,
upitao je.
U svakom sluaju, manje je sumoran od mene, premda
mu sudbina ne bila do kraja naklonjena, odgovorila sam i
pruila mu ruku, elei izbjei svako daljnje objanjenje.
Fantom je prihvatio moju ruku.
Zato te ja jo uvek vidim kao veselu djevojku, koja sa
obje noge stoji vrsto na zemlji?, upitao je.
Odgovor na svoje pitanje morae potraiti u sebi, od-
govorila sam. Vjerojatno ne eli priznati da je starost naa
stvarnost i pokuava joj se odupreti sjeanjima na mladost.
155
POGLAVLJE 18
Dakle, ti doista eli ui u politiku?, upitao je Maks,
promatrajui brata i zakljuujui da njegov lik jo uvek zrai
vrstinom i samopouzdanjem.
Josip je najpre lako kimnuo glavom.
Jo donedavno nisam ni pomiljao da u se morati bavi-
ti i tim poslom, odgovorio je. Sada, meutim, shvatam da
nemam drugog izbora. Ne mogu se primorati da zatvorim
oi i da ne gledam ta se oko mene zbiva. elim biti poten,
najpre prema sebi, a potom i prema drugim ljudima, i zato
neu optuiti nikog za katastrofalno stanje u ovoj zemlji pre
nego to pokuam i sam neto uiniti za nju.
Bolje bi uinio da si se vratio u Belgu i nastavio raditi
svoj stari posao, kazao mu je Maks, premda mu je bilo jasno da
njegovo miljenje nee izmeniti Josipovu odluku.
To je prva i najvea greka koju ine oni svjesni, da ne
kaem poteni, stanovnici ove zemlje. Dobrovoljno se osam-
ljuju i borbu za vlast preputaju drugima. Najee iz samo dva
razloga: ili zato to vjeruju da ta borba ne dostojna njihove
veliine ili zbog toga to su sigurni da nemaju nikakvih ansi
da iz nje iziu kao pobjednici.
Fantom je stajao u pozadini, leima oslonjen o zid, i pitao
se zbog ega su i njega pozvali na obiteljski skup na kojem se
nee razgovarati o poslovima za koje je on bio zaduen. Njego-
vu nedoumicu je dodatno uslonjavala injenica da ga je na
sastanak pozvala Danela osobno. Ne bila nikakva tajna da
ga je ona u svojoj blizini trpjela samo zbog njegove bliskosti sa
Maksom, i to u onoj mjeri u kojoj se Maks opirao njezinim na-
porima da ga udalji iz njihove kue i Maksovog drutva.
eljko Antunovi
156
Poznato mi je da ti nisi maloduan, kazao je Maks,
nastavljajui razgovor sa bratom. Meutim, ne znam kakve su
tvoje procjene mogunosti da se jedna potpuno nova politika
stranka u nekom prihvatljivom vremenskom roku probe do
samog vrha vlasti. Pretpostavljam da ne eli osnovati stranku
koja e se utopiti u mnotvu ostalih i koja e biti samo poza-
dina za politiku kareru jednog ovjeka.
Josip je spremno odgovorio.
Ispravno pretpostavlja. elim stranku koja e se brzo
probiti iz anonimnosti i kretati se ravno prema vrhu piramide
dravne vlasti. Njezine e anse ovisiti pre svega od toga kako
emo je oblikovati i koliko emo je osposobiti za plovidbu u
svim moguim uvjetima. O svemu tome razmiljao sam i pre
nego to sam pomislio da u ui u politiku i doao sam do nekih
zakljuaka.
Maks se osjeao obaveznim da usmjerava razgovor, jer se
sastanak odravao u njegovoj kui.
Ako je tako, krenimo iz poetka, rekao je. Kai nam
najpre prvi od tih zakljuaka.
Naa stranka mora biti organizirana na principima
obiteljskog poduzea.
Zbog ega?
Zbog toga to moramo u startu onemoguiti da se s vre-
menom ne pretvori u pokret, u kojem e samo nekoliko ljudi
pokuavati neto uiniti, dok e ogromna veina biti sasvim
pasivna. Ako elimo imati uspjenu politiku stranku, moramo
je organizirati i voditi kao poduzee, u kojem e svi uposlenici
imati tono odreene zadae i u kojem nee biti nezamjenjivih.
to se tie obiteljskog dela principa, elim da mi koji smo sada
tu utvrdimo osnovnu strukturu stranke i njezinog programa,
te da za sebe osiguramo mogunost za eventualne kasne ko-
rekture.
Kao neki tajni komitet?
Nazovi ga kako hoe. Ako se veeras dogovorimo o os-
nivanju stranke i uobliimo njezine osnovne konture, ne vidim
157
bilo kakav razuman razlog da se u nekoj budunosti odrek-
nemo kontrolne uloge.
Danela je pomislila da je krajnje vreme da se umea u
Maksov i Josipov dalog.
To je sasvim prihvatljivo objanjenje, kazala je. U
obiteljskom poduzeu rade mnogi koji ne pripadaju obitelji, ali
oni rade za plau i nemaju pravo meati se u donoenje strate-
gskih odluka.
Kako e u tom sluaju opravdati demokratsko obiljeje
u programu i, pretpostavljam, u nazivu stranke?, upitao je
Maks.
Umjesto Danele odgovorio mu je Josip.
Moraemo odmah odustati od ovog posla ako vjeruje
da bilo gdje funkcionira demokrata u kojoj svi glasovi imaju
jednaku vrednost.
Maks je odmahnuo rukom.
Ni u snu nisam namjeravao takvo to rei.
U razgovor je ponovo uskoila Danela. Osjeala je da bi sve
krenulo kako treba ako bi se brzo sloili oko prvog zakljuka.
Mislim da tu nema nieg spornog, kazala je.
Maks je, vie zbog navike nego iz stvarnog osjeanja
potrebe za otporom, oklevao da se sloi sa njom.
U stvari, ne bih ni elio raditi u nekoj stranci koja bi na-
likovala ovim koje ve postoje, kazao je. elim da moj rad
donese neku korist i meni i drugima.
Moemo li, dakle, rei da se slaemo sa tatinim prvim
zakljukom?, upitao je stari od dva Josipova sina.
Odgovorio mu je samo Maks, koji je osjeao da se neakovo
pitanje najveim delom odnosilo upravo na njega.
to se mene tie, moemo, kazao je.
Fantom se instinktivno odgurnuo od zida na koji je bio
oslonjen. Uinilo mu se da je doao pravi trenutak da napusti
eljko Antunovi
158
prostoru. I do tada je osjeao da ga je tu mogao dovesti samo
neki nesporazum.
U tom sluaju ja nemam ta raditi ovdje, kazao je, spre-
man odmah krenuti. Ja ne pripadam vaoj obitelji i ne bih elio
biti posveen u obiteljske tajne.
Maks je pruio ruku da ga zaustavi, ali ga je Jelena pretekla
sa objanjenjem.
Ne moe rei da ne pripada. Ne moe se tek tako odrei
svih tih godina koje si proveo sa nama.
Fantom je ipak oklevao i tek ga je Josip primorao da se
vrati u pranji poloaj.
Jasno je da pripada, kazao je, ne uzbuujui se. Pozvali
smo te, jer vjerujemo da treba ostati sa nama i u svim naim
buduim poduhvatima i jer se nadamo da e nam svojim spo-
sobnostima i svojim iskustvom biti od velike koristi.
Sluajui brata, Maks je osjetio elju da se nasme i
da ga upita u kojim su to poduhvatima njih dvojica zajedno
sudjelovali. Ne se mogao sjetiti ni da su bilo kada podelili
neko zajedniko osjeanje ili bar neku beznaajnu misao.
Roen je za politiara, zakljuio je. Savreno je sposo-
ban uvjeriti i samog sebe u neto to se nikada ne dogodilo.
Ne uspio nita od toga rei, jer je Danela odluila is-
koristiti povoljnu priliku i ubrzati razgovor.
Idemo dalje, kazala je. Oito je da je Josip o svemu
dobro promislio. Predlaem da nas upozna sa svojim ostalim
zakljucima.
Josip se ne dao nagovarati.
Preostala su nam jo samo dva bitna pitanja, kazao je.
Jedno od njih je pitanje na koji emo nain pokuati pridobiti
podrku glasaa. Oito je da nemamo mnogo izbora. Kamo god
da krenemo, ispreie nam se mnotvo stranaka, koje su ve
iskuale sve mogue naine da skrenu panju na sebe.
Osim da se poslue istinom, potenjem i razumom, uba-
cio je Fantom.
159
Josip se ne zbunio.
Postoji mnotvo istina, a to se tie potenja i razuma,
dobro je poznato da to dvoje u ovoj zemlji nikada ne bilo oso-
bito cenjeno. Na narod izmeu ostalih ima i poslovicu da su
poten ovjek i budala jedno isto, a esto se moe uti da je neki
ovjek pametan onoliko koliko moe zaraditi, odnosno dopri-
neti osobnim interesima.
Nadam se da nam, usprkos svemu, nee predloiti da se
sluimo ve odavno iskuanim politikim metodama, kazao
je Maks, reen da odustane od razgovora ako Josipov odgovor
bude potvrdan.
Radiemo onako kako se dogovorimo, odgovorio je
Josip diplomatski. Ali poteno je priznati da emo ponekad
morati postupati jednako kao i drugi. Politika je samo profe-
sa, a svaka se profesa slui odreenim alatima i unapred
utvrenim postupcima.
Fantom je elio izbjei sudjelovanje u razgovoru pre nego
to utrdi kakva mu je uloga namenjena. Ipak ne mogao odo-
ljeti nagonu koji ga je tjerao da se oglasi bar nekom kratkom
primjedbom.
Naravno, nema potenih lopova niti nevinih ubojica, ka-
zao je. Ako ukrade, lopov si, ako ube, zloinac si, bez obzira
na namjere i opravdanja.
Jasno, suglasio se Josip. Politika je borba za vlast, a
borba nikada ne sasvim ista. ak niti u sportu.
ekaj malo, zaustavio ga je Maks. ini mi se da isuvie
pojednostavljuje stvari. Govori o borbi za vlast kao da je vlast
jedini ili bar jedino vredan cilj. Ja, naprotiv, vjerujem da su u
svakom drutvu vane one politike snage koje djeluju kao
korektiv vlasti nego one koje vlast imaju u svojim rukama.
Danela je odluila spreiti Josipa da komentira Maksov
zakljuak. Plaila se svake mogunosti da se promiljanja njih
dvojice sukobe.
Bio bi sasvim u pravu kada bi se radilo o idealnim
strankama u opozici i idealnim strankama na vlasti, kazala
eljko Antunovi
160
je Maksu. Pametan i dobronamjeran ovjek e pametnom i
dobronamjernom ovjeku uvek dobro doi, ali e zato pame-
tan i dobronamjeran ovjek budali uzalud dokazivati da ne u
pravu.
Tako je, prihvatio je Josip. Ako vjerujemo da smo ra-
zumni, uinili bismo veliku greku kada bismo se unapred
zadovoljili drugorazrednom ulogom. Sa pozice vlasti se ipak
moe uiniti mnogo vie nego iz pozadine.
Maks je osjeao da nema razloga opirati se samo zbog toga
to je sm obino rade ostajao u pozadini.
Ti to najbolje zna, kazao je bratu. Uvek si nastojao da
bude na vrhu i da drugi gledaju tvoja lea.
ta je u tome loe?, upitala je Jelena.
Nita, odgovorio je Maks. Zaboravio sam da na narod
osobito ne ceni niti skromnost. Rade e glasati za arogantnog
laova, koji se bezobrazno razmee oiglednim glupostima, a
koji ne zna ni to na koliko je mjesta upalj, nego za pametnog i
potenog ovjeka, koji vjeruje da je u najmanju ruku nepristoj-
no hvaliti se svojim znanjem i sposobnostima.
U razgovor se ponovo umeao Josipov stari sin.
Ti, strie, uporno dokazuje da nisi podoban za politiku.
Ne eli obmanjivati eventualne budue glasae, a u isto si vri-
jeme pripravan vreati ih govorei im istinu o tome kakvi su
zapravo. To vam dvoje nitko od njih nee oprostiti.
Maks se nasmao.
U pravu si, kazao je. I to se tie mene i to se tie naih
glasaa. Ja nisam podoban za politiko djelovanje, a nai ljudi
nisu spremni sluati istinu o sebi.
Fantom se po drugi put odvojio od zida.
Ne bih se u svemu sloio sa vama dvojicom, kazao je.
Bar kada je re o upotrebi istine u politici. Pre svega zbog
toga to na osnovu dosadanje prakse ne moemo znati kakve
bi posljedice izazvalo njezino svakodnevno koritenje. Toli-
ko je uporno zaobilaena da njezina vrednost nikada ne u
dovoljnoj mjeri iskuana.
161
Nakon to se Fantom vratio svom zidu nekoliko je tre-
nutaka vladala tiina.
Vjerujem da nitko od nas ne protiv istine, kazao je
najzad Josip i dodao, kao za sebe: Ako se razumno koristi.
Fantom je pomislio da e morati odustati od svoje nam-
jere. Osjeao je da mora braniti svoje miljenje.
Istina se ne moe niim uslovljavati, kazao je. ak niti
razumom. Te dve stvari se ne iskljuuju nego podrazumi-
jevaju. Razum ne moe opstati na laima, neophodno mu je da
zna ta se dogaa da bi mogao ii dalje.
ta predlae?, upitao je Josip.
Da jednom ovom narodu kaemo istinu. A istina je da
je sam kriv za sve to mu se dogodilo i to mu se dogaa. I da
zahtevamo od njega da se prestane zavaravati i krivce traiti
izvan Bosne. Sve je ovdje: i uzroci, i posljedice, i rjeenja za sve
mogue probleme.
To bi bilo ravno politikom samoubojstvu, kazao je mlai
Josipov sin.
Ne vjerujem da bi takvo to mogli progutati i politiki
mnogo svjesni narodi, dodao je Josip.
Fantom je osjeao da ga nisu ni najmanje pokolebali.
Ja, naprotiv, vjerujem da na narod godinama uzalud
eka da mu se kae prava istina, kako bi napokon mogao kre-
nuti iz poetka.
Moda si u pravu, kazao je Maks. Moda bi nas istina
otreznila i natjerala da se bavimo zajednikim problemima i
prestanemo vjerovati da je svatko od nas sredite sveta.
Pomoglo bi nam, u svakom sluaju, sloio se Fantom.
Bolesnog je ovjeka teko leiti ako ne zna od ega boluje.
Na alost, Bosna je bolesnik koji vjeruje da mu ne do-
rastao ni jedan lenik, dodao je Maks, sve manje vjerujui da
razgovor u kojem je nevoljko sudjelovao ima nekog smisla.
Ti, strie, i dalje pronalazi razloge da ovaj razgovor to
vie udalji od njegove osnovne teme, javio se sa prekornim
eljko Antunovi
162
tonom u glasu Josipov stari sin. Dobro zna da nama ne cilj
da leimo ljude nego da pomognemo stvoriti uvjete za nor-
malno ivljenje.
Maksa neakov prekor ne uvredio, ali ga je naveo da
pogleda u Danelu i da po njezinom izgledu zakljui kako se
ona jo nada da e svoju zamisao sprovesti u djelo.
Sve bi bilo u redu kada bi se nae predstave o tome ta je
normalno ivljenje bar priblino podudarale, kazao je neaku.
Na alost ili, moda, na sreu, one se veoma razlikuju. Ja vje-
rujem, kao i mnogi od onih koji su ovdje roeni i koji su ovdje
odrasli, da smo na patnju osueni, ali da ta kob ima i svojih
dobrih strana. To je, naravno, neto to vi koji ste doli iz dru-
gih krajeva ne moete shvatiti pa o tome neu ni govoriti.
Priznajem da ne mogu ni shvatiti niti prihvatiti takvu
logiku, koja slui pre svega kao opravdanje za nesposobnost
da se patnja ukloni, kazao je Josipov stari sin.
Nakon toga se u razgovor prvi put umeao Jelenin brat.
Ljudi mogu uiniti da se patnja smanji, ali je ne mogu
sasvim ukloniti, kazao je. Patnja je sastavni dio ovjekovog
bia i njegove sudbine i bie prisutna i onda kada ljudi razree
sve sada poznate probleme.
Danela je zakljuila da ne sme dozvoliti da se razgovor
nastavi kretati izvan okvira koje je ona dogovorila sa Josipom.
To je jasno samo po sebi, rekla je. Meutim, jasno je i to
da je patnja najveim delom subjektivne naravi i da nema raz-
loga spominjati je u politikim programima. Nitko se ne moe
ukloniti patnji, ali to ne nikakav razlog da je generaliziramo i
da o njoj govorimo kao o nekom objektivnom problemu, kojeg
je mogue reiti. Svatko od nas pati na svoj nain.
Maksa je iznenadilo ve i Danelino priznanje da uope
pristaje razmiljati o patnji, a to to je dopustila zakljuak da se
patnja ne moe izbjei natjeralo ga je da na nju pone gledati
drugim oima.
Kazala je da svatko od nas pati na svoj nain, to bi mog-
lo znaiti da pati i ona, pomislio je. Do tada je vjerovao da je
Danela samo nezadovoljna, sobom ili svojom sudbinom.
163
U meuvremenu je Danela re dala Josipu.
Jasno je da u svom programu ne moemo zaobii ni jedan
od problema koji mue ovdanje ljude, kazao je. Meutim,
moramo se usredotoiti samo na one najkrupne ili na one
za koje je mogue pronai rjeenje. Pogubno bi bilo baviti se
nerjeivim problemima.
Maks je pomislio da je njegov brat prokleto u pravu.
Uvek je bio u pravu. Ni kao dete ne elio priznati da
pred sobom ne vidi neki izlaz. Zbog toga se bavio, i to upor-
no, samo onim problemima za koje je bio siguran da se mogu
razreiti.
Sjetio se Josipa kako iz dana u dan uporno ui i kako isto
tako uporno tri.
Samo je uio i trao. Gomilao je znanje i poveavao snagu
i brzinu svog tela. To mu je bilo dovoljno. Ne razbao glavu
pitanjima koja nisu imala odgovore niti je radio neto to ne
bilo mogue izmjeriti.
Pratei svoje misli, Maks je neko vreme samo oima
pratio razgovor. Vidio je da Josip nastavlja obrazlagati svoja
promiljanja o tome kako bi trebalo izgledati i djelovati stranka
koju su namjeravali osnovati, ali je uo tek poneku njegovu
re. Zbog toga se iznenadio kada je opazio da je Fantom, zbog
neeg iznerviran, presjekao Josipov monolog. Pomislio je da se
Fantom ne bi upleo u razgovor tek reda radi.
To da je Bosna popucala po svim avovima je ipak samo
manje-vie prigodna fraza. Uostalom, ne moe se rei da ne
slikovita i da ne tona. Meutim, prava je istina da ti avovi
nikada i nisu nita povezivali. Pre bi se moglo kazati da su,
kao duboke provale, razdvajali. I da jo uvek razdvajaju. Ne
samo narode i vjere nego i svakog pojedinog ovjeka. Ne vje-
rujem da postoji jo jedna takva zemlja, sa tako malo vjere u
ljudima i sa tako malo elje za zajednikim ivotom. U Bosnu
su ivot donosili samo stranci, ak i onda kada su dolazili
samo kao osvajai. Bez njih bi ova zemlja bila i ostala tek puko
tavorenje izmeu roenja i umiranja.
eljko Antunovi
164
Maks je sluao Fantoma i pitao se zato govori o Bosni.
Zar to o emu pria ne usud svakog stvora na ovoj pla-
neti? Zar svaki ovjek ne odvojen od drugih ak i onda kada
udi za drutvom i kada ini sve to moe da se priblii dru-
gim ljudima?
Gotovo nesvjesno, ustao je, otiao do vitrine i nasuo pie
u au.
Ponudi i drugima, kazala je Danela. Moda e nam
pie pomoi da doemo do nekog dogovora.
Maks je napunio jo nekoliko aa i stavio ih na stol, a
zatim se vratio na svoje mjesto. Bio je siguran da je za njega
razgovor zavren. Ne elio ni govoriti niti sluati druge kako
govore. elio je razmiljati i na osobnom primjeru provjeriti
Fantomovu tvrdnju da su ljudi u Bosni dubokim ponorima
odvojeni jedni od drugih i da ne osjeaju elju da te ponore
zatrpaju ili bar premoste.
I ne htui to, im se iskljuio iz svog neposrednog okru-
enja, potonuo je u prolost, sve do vremena djetinjstva, i prvo
to je pomislio bilo je da nikakvih provala ne smjelo biti bar
izmeu lanova njegove obitelji.
Da li ih je bilo?
Ne utroio mnogo vremena da bi doao do odgovora.
Ve odavno ga je ekao potpuno spreman. lanovi njegove
obitelji ivjeli su kao skupina plutajuih otoka meu bezbroj-
nim slinim skupinama, ne znajui da li im je dosueno da se
udaljavaju jedni od drugih, ali ipak osjeajui da je svaki njihov
pokuaj meusobnog pribliavanja osuen na neuspjeh.
165
POGLAVLJE 19
Da bih dobila na vremenu, najpre sam ponovila Da-
maskinovo pitanje.
ime ispunjavam ove duge ljetne dane?
Ne mi bilo potrebno vie od jedne minute da bih zado-
voljila njegovu znatielju, jer su moji dani nalikovali jedan na
drugi kao jaje jajetu. A u njima se ne dogaalo nita vredno
spomena.
Najpre etam dok me ne zabole noge. Nakon toga sjedim
na nekoj klupi pored Bosne, na terasi hotela ili u svojoj sobi.
Zar je to sve?
Uglavnom sve. Ako u svoje etnje ne uraunam i posjete
groblju u Crkvicama. Odlazim tamo svakog drugog ili treeg
dana, obino pred vee, ako ne prevrue i ako ne pada kia.
Sjednem na Vladimirov grob, promatram dolinu i okolna brda
i razgovaram sama sa sobom.
Zato sama?
Nai stari pratelji su vjeito zauzeti svojim poslovima
i od svih njih mogu raunati jedino na Fantoma da e, ako ga
pozovem, odvojiti neto vremena za mene.
Odlazi li ponekad u nau ulicu?
Ovdje vie ne postoji nita nae. Sve se promenilo, i to
toliko da ne bi mogao prepoznati nita osim onih najudaljenih
lina okolnih planina.
Znai li to da ti je dosadno?, upitao je Damaskin nakon
izvjesnog oklevanja.
eljko Antunovi
166
Ponekad i jeste, odgovorila sam ne razmiljajui. I to
toliko da naruim bocu votke u sobu i pem kao to pu oni
oajno usamljeni panci.
Damaskin je bio dvostruko iznenaen.
ali se? Ti pe?!
Pem i ne osjeam se tako loe kao to sam pretpostavljala
da se osjeao moj jadni Nikos dok je, krui od mene, nabrzinu
istresao u sebe au za aom.
Nisam morala objanjavati Damaskinu ivot svog pokoj-
nog mua. I sam ga je paljivo pratio sa neskrivenom simpati-
jom i odnosio se prema njemu kao prema svim onim ljudima
koji su nam dragi zbog svojih vrlina, ali kojima se, zbog nji-
hovih mana, ne moemo pribliiti onoliko koliko bismo to i mi
i oni eljeli.
Damaskin se nasmao.
Ne mora se plaiti da e u tome dostii Nikosa, kazao
mi je. Taj sigurno ne pio iz dosade. Gledajui ga, ponekad
sam pomiljao da u njemu gori neka vatra, koju on pokuava
ugasiti sipajui u sebe svo ono silno pie, ali da u tome ne uspi-
jeva samo zato to je i alhokol zapaljiva tvar. Zbog toga sam se
u pojedinim trenucima glupo nadao da bi svoj problem mogao
reiti samo tako to bi popio nekoliko aa vode ili nekog bez-
alkoholnog pia.
Pomislila sam da Damaskinu ne poznata injenica da je
moj mu poeo piti tek nakon to smo se vjenali. Tone, na-
kon to se uvjerio da su njegova oekivanja potpuno promaila
svoj cilj.
Ne mogu rei da sam ja kriva, jer sam u celosti ispunila
svoj dio branog ugovora, zakljuila sam. A u tom ugovoru
nedna klauzula ne govorila o ljubavi.
Dosadno ti je, jer si celog ivota svoje vreme ispunja-
vala radom, kazao je Damaskin.
Dosadno mi je, sloila sam se, ali me dosada ne zabri-
njava. Zabrinuta sam pre svega zbog toga to alkohol popu-
167
njava sve praznine u meni, a ne ostavlja iza sebe nikakve loe
posljedice, bar ne takve koje bih mogla vidjeti.
Ako si zabrinuta i ako ti je, uz to, jo i dosadno, vrati se
kui.
Osjeala sam da je to razuman savjet. Jedini koji sam i
sama sebi upuivala bar svakog drugog dana.
Kazala sam Damaskinu da se vraam uskoro. Ukoliko us-
pem rezervirati mjesto u avionu, moda ve za koji dan.
Ovdje me, u stvari, ne dri nita drugo osim moda
injenice da sam se, nakon dugog niza godina ispunjenih na-
pornim radom bez pravog odmora, konano do kraja opustila
i osjetila sve blagodati nerada, pokuala sam nai objanjenje i
za sebe i za Damaskina.
Ovdje je mnogo onih koji, kao i ja, ne rade nita, osim to
ispunjavaju ulice upravo u ono vreme kada bi zdravi i spo-
sobni ljudi trebali biti na poslu. Radni se dani ovdje gotovo ni
po emu ne razlikuju od nedjelja i blagdana.
Zaboravila si da Bosanci ne robuju ni radu niti novcu,
podsjetio me je Damaskin.
Odgovorila sam mu da nemam ta zaboraviti.
Ja, u stvari, o Bosni i Bosancima ne znam nita. U vri-
jeme naeg boravka u Bosni jedva da sam se zanimala za zem-
lju i ljude pa ih nisam mogla ni upoznati. Bavila sam se sama
sobom i, kao i svi mi, ekala da najzad krenemo u Ameriku.
Zadnje dve godine pred odlazak skoro svakodnevno druila
sam se sa Vladimirom, njegovom braom i gospoom Jasmi-
nom pa ipak ne mogu rei da sam bar njih doista upoznala.
ini se da Bosna loe djeluje na tebe, rekao je Damaskin,
a po njegovom glasu zakljuila sam da je zbog neeg zabrinut.
Ne samo zbog toga to te je navela da pe. Vie me brine to
to te, ini se, gura u beznae. Koliko se sjeam, nikada rane
nisi bila u situaci da ne zna ta ti je initi.
Mogla sam mu rei da ne sasvim u pravu. Da za moja
zbrkana osjeanja ne kriva Bosna, kao to ni Amerika ne
eljko Antunovi
168
kriva za njegovu bolest. Ako i postoji neki krivac, onda je to
vreme, kojemu se uri da nas provede kroz starost i preda u
ruke smrti.
Nita od toga nisam kazala bratu. Nisam ga eljela podsje-
ati na njegove nevolje, prema kojima su svi moji problemi bili
sasvim beznaajni.
Moda si me pogreno shvatio, rekla sam mu. Kazala
sam da mi je ovdje dosadno, ali to ne znai da ne znam ta
u raditi kada se vratim kui. Odluila sam zadrati restoran
i nastaviti svoj posao sve dok se budem mogla kretati. ta bih
drugo mogla raditi? Ne mogu tek tako otii u mirovinu i baviti
se slikanjem akvarela, vezom ili nekim drugim enskim bes-
mislicama. A onda kada mi telo otkae, pridruiu se tebi u
starakom domu.
Damaskin je prvi zakljuio da je na razgovor doao do
svog kraja.
Znai, vidjeemo se uskoro, kazao je.
Moda i pre nego to misli, dodala sam.
Upravo kada sam sputala slualicu telefona, uinilo mi
se da znam zbog ega sam oklevala okonati svoj boravak
u Bosni. Plaila sam se povratka. Na neki zagonetan nain u
mene se uvuklo vjerovanje da ivot u Americi neu moi nas-
taviti tamo gdje sam ga prekinula kada sam krenula na put.
Meutim, jo nisam bila sigurna da li mi predstoji samo novi
poetak ili u se, kada se vratim kui, morati privikavati na sve
to me tamo eka i uz to eznuti za svim praznim zenikim
danima, u kojima mi se nita ne dogodilo i koji nisu predstav-
ljali ak niti pasivnu vezu sa prolou.
Premda je sunce jo bilo daleko od zalaska, krenula sam
ka groblju u Crkvicama. Usput sam odluila da e to biti moja
posljednja posjeta Vladimirovom grobu.
Konano sam shvatila da je moje putovanje bilo sasvim
suvino pomislila sam. Mirne bih proivjela ostatak ivota
da sam ostala kod kue i nastavila svoje svakodnevne ak-
tivnosti.
169
Nakon toga, sm po sebi, nametnuo mi se zakljuak da je
Vladimir ispravno postupio to ne odgovorio na moje pismo.
Kazao je Maksu da je opasno sjeati se, jer ve i samim
sjeanjima moemo ozbiljno ugroziti svoju budunost.
Sjetila sam se i Fantomovog zakljuka. Doista je opasno
sjeati se, ali je daleko opasne vraati se.
Potom sam otila jo dalje, u vreme kada sam brojala jo
samo dane do odlaska u Ameriku. Imala sam tek osamnaest
godina i nisam ni slutila da u to to sam tada znala etrdeset
godina kasna prihvatati kao tuu mudrost. Tada mi se sve
inilo jasnim i razumljivim pa i to to sam kazala Vladimiru:
da bismo nas dvoje uinili veliku greku ako bismo nakon mog
odlaska pokuali odrati vezu.
Biemo na suprotnim stranama zemaljske kugle i bilo bi
glupo da jedno drugome aljemo pisma i da se uvjeravamo da
e naa ljubav trajati vjeno, rekla sam mu.
Vladimir je, oajan, uporno utio i gledao u tlo, a ja sam
nastavila govoriti, i ne pokuavajui ga utjeiti uobiajenim i
oekivanim laima. Vjerovala sam da razumno objanjenje u
svakom sluaju vredi vie od bilo kakve utjehe.
Spremna sam ostati s tobom, ali ako to ne mogu, onda u
poi bez suvinog aljenja. I neu se osvrtati.
Premda sam bila potpuno svjesna da moje rei mogu
zvuati okrutno, nisam mogla odstupiti od uvjerenja, koje me
je pratilo od ranog djetinjstva, da sam stvorena za to da bih
prela neki meni jo nepoznat put i da bih stigla na odredite
koje e mi se u pravo vreme ukazati. Zbog toga nisam alila
za vremenom koje je ostajalo iza mene ako bih se pobrinula
da na kraju svakog dana uradim bilans svega onog to mi se
dogodilo, da ispod njega podvuem crtu kao ispod svakog
drugog obrauna i da ponovim sebi da se sve ono to je za mene
znaajno jo uvek nalazi ispred.
Pretpostavljala sam da je Vladimir zbog toga vjerovao da
sam neosjetljiva ili da ga volim manje nego to je to njemu bilo
potrebno. Ipak sam mu esto govorila da ne elim sluati ni-
kakve prie o ljubavi. Pri tome sam bila sigurna da on ne moe
shvatiti da su ljubavne izjave pre nagovjetaji njezinog kraja
nego potvrda uvrenja i pruduetka veze izmeu dva ljud-
ska bia.
Bila sam iskrena onoliko koliko je to meni bilo potrebno,
ak i po cenu da u oima drugih ljudi izgledam bitno drugaa.
A zato? Da bih etrdeset godina kasne krenula iz poetka? Da
bi mi se nametnulo pitanje zar mi je bio potreban celi jedan
ivot, vie mukotrpan nego ugodan, da bih unitila osjeanje da
je moje postojanje opravdano i da se nalazim na pravom putu,
onom koji e me odvesti upravo tamo gdje sam se roenjem
uputila.
Isto osjeanje zapaala sam, tone bi bilo rei nasluivala,
i u ponaanju drugih ljudi. Vjerovala sam da ono vodi i Vladi-
mira i da se on upravo zbog njega ne pokuava odupreti svo-
jim roditeljima i svojoj brai niti prekrojiti bilo ta u redosledu
dogaaja u kojima je nalazio svoju sudbinu.
injenica da je patio vie od mene mogla bi se objasni-
ti njegovom vjerom da je ipak mogue pomiriti suprotnosti,
uskladiti razliite korake i putovati u drutvu.
Izdaleka sam primetila da na Vladimirovom grobu sjedi
neka enska prilika odjevena u crno. Ne nalikovala na Vladi-
mirovu maehu. Bila je sitna i ne tako otrog prola. Sjedila
je mirno, bez i najmanjeg pokreta, kao da je isklesana u ka-
menu ili izljevena u kovini. Upitala sam se u kakve je misli ili
osjeanja uronjena ta krhka starica da ne reagira ni na kakve
vanjske podraaje.
Da li je njezino telo ve toliko obamrlo ili se njezina dua
sasvim pribliila onoj drugoj strani?
Prila sam joj iza lea, ne elei naruiti njezin mir. Spustila
sam cvee u vazu i sjela na drugu stranu nadgrobne ploe. Os-
jetila sam kako se vruini iz zraka estoko pridruila ona koju
je isavao vreli mramor. Zaudo, to me ne isuvie uznemira-
valo. Bilo mi je jasno da moram ekati i da moram biti spokojna
ako elim saznati neto to tada nisam znala.
eljko Antunovi
170
171
Elena, Grkinja., kazala je starica, ne okreui glavu, a
ja nisam bila naisto da li postavlja pitanja ili izrie odavno
poznate joj injenice.
Morala sam odustati od namjeravanog pasivnog ie-
kivanja, jer nisam mogla zanemariti injenicu da sam
iznenaena.
uli ste za mene?, upitala sam.
Starica je zakrenula telo koliko je to bilo mogue a da os-
tane sjediti na istom mjestu.
Mislim da mogu rei da te poznajem, kazala je,
promatrajui me tamnim oima, u kojima nisam nalazila nita
od starakog mraka. I tebe i sve lanove tvoje obitelji. Svojom
sam rukom zabiljeila sve, vie ili manje znaajne, injenice iz
vaih ivota. I one koje su saopili tvoji roditelji, roditelji tvojih
roditelja i drugi tvoji odrasli srodnici nakon to ste prebjegli u
nau zemlju, a takoe i one koje su nakon toga registrirali ljudi
zadueni da vas prate i kontroliraju.
Bilo mi je teko u jednom kratkom trenutku preskoiti pro-
valu od etrdeset godina i ponovo uroniti u gotovo opipljivu
atmosferu straha i podozrivosti.
Radili ste u polici?, upitala sam.
Tone bi bilo rei da sam se nalazila u samom sreditu
vlasti, onom najskrivenem, u kojem se odluivalo o sudbini,
pa i o ivotu i smrti, graana ovog grada.
Bilo mi je teko povjerovati da ta naizgled bezazlena ena
govori istinu.
Hoete rei da ste vi osobno odluivali o naim ivotima?,
upitala sam.
Starica se ne ni zbunila niti je izgubila neto od svog spo-
kojnog dranja.
Nisam donosila konane odluke, ali sam esto bila u
prilici da utjeem na to kako e se one oblikovati. Bojim se da
nisam uvek bila dobronamjerna.
eljko Antunovi
172
Znala sam da postoje ljudi koji uhode druge ljude i o svemu
to ovi uine ili samo kau obavjetavaju nekog u vlasti, koji
dobene podatke negdje biljei, da bi se na osnovu njih donosile
odluke o zapoljavanju, o napredovanju u poslu, o dobivanju
stana ili pasoa, o nagradama ili zatvorskim kaznama, ali ni-
kada nisam ni pomislila da smo ja, moji roditelji, moja braa,
moj djed i moje babe toliko znaajni da bi netko vodio rauna o
tome kako ivimo i ime se bavimo.
Zato vam je bilo potrebno da pratiti mene i lanove moje
obitelji?, upitala sam. Kakvu smo opasnost za dravu mogli
predstavljati?
Starica se nasmeila.
Svaka vlast u svakom svom podaniku vidi potencalnog
nepratelja, koji bi je jednog dana mogao sruiti.
Osjeala sam da mi ta ena ne eli dati izravan odgovor pa
sam pourila da je podsjetim ta elim saznati.
Ba svaka vlast?
Svaka.
Mene ne zanima bilo koja nego ona koja je mene smatrala
neprateljem, kazala sam, ali mi je bilo jasno da neu inzisti-
rati na podrobnom objanjenju.
Pratili smo vas pre svega jer ste bili stranci i mogli
ste biti ubaeni u nau zemlju da biste radili za neku stranu
obavjetajnu slubu, a zatim i zbog toga to ste se druili sa
osvjedoenim neprateljima drave.
Nisam mogla sakriti iznenaenje.
Neprateljima!? Kojim?!
Starica je podigla ruku i kaiprst usmjerila prema grobu
na kojem smo sjedile.
Ovim, kazala je.
Sa Vladimirom? Njegovom braom i gospoom Jasmi-
nom?
Starica je utei kimnula glavom.
173
Zar su za vas i djeca predstavljala opasnost?, upitala
sam.
Koja djeca?, upitala je starica, a ja sam zanemila
pomislivi da su ljudi koji su nas pratili mogli vidjeti, a vje-
rojatno i jesu vidjeli, sve ono to smo ja i Vladimir radili onda
kada smo vjerovali da smo umakli svim znatieljnim oima.
Pitala sam se da li je mogue da nikada nismo bili sami i
odmah sam odbacivala takvu mogunost. Nikako nisam uspi-
jevala samu sebe uvjeriti da smo ja i Vladimir mogli biti tako
vani da bi polica odvojila neke svoje ljude da nas nadziru.
Ako nas je netko pratio, mogao je to biti samo neki od
dounika iz naeg naselja, kazala sam i upitala, premda nisam
vjerovala da u dobiti odgovor: Tko je bio zaduen za nas?
Ipak sam ga dobila.
Bilo ih je vie.
elim uti njihova imena.
Moja sugovornica je lagano zavrtjela glavom.
Nee se ni najmanje usreiti ako ti ih kaem. Bilo ih je
mnogo. Radi orentace, mogu ti rei da su sa nama, na ovaj ili
onaj nain, suraivali svi oni koji su napravili bilo kakav po-
mak napred u bilo kojoj oblasti ivota. Od sporta do vjerskih
aktivnosti.
Nisam bila zadovoljna odgovorom. Kazala sam da sam
takvo to svojevremeno i sama pretpostavljala.
Uvjeriete me da neto doista znate samo ako mi odate bar
jednu od nekadanjih tajni. Pretpostavljam da to vie nisu.
Starica je otvorila svoju poveliku torbu i izvadila dve
konzerve piva. Jednu od njih je pruila meni. Prihvatila sam je
sa oklevanjem, pomislivi da je pivo isuvie toplo.
Popiemo za due ovih ljudi pored ih grobova sjedimo,
kazala je, otvorila svoju konzervu i saekala da i ja uradim isto.
Za njih dvojicu mogu garantirati da nam nisu pomagali. Stari
je bio na otvoreni nepratelj, a mlai je bio naivna dua koju
su svi ostavljali na miru.
eljko Antunovi
174
Djelimino sam se sloila sa staricom.
Vladimir je bio upravo to, pomislila sam. Naivna dua.
Ili, tone, ista dua.
Ipak sam se suzdrala od komentara. Zakljuila sam da
neu dobiti ni jedno ime ukoliko progovorim pre nego to
starica odgovori na moje posljednje pitanje. Nisam se eljela
zamarati razgovorom koji je samo na poetku neto obeavao.
Pila sam toplo pivo i sve se vie pribliavala zakljuku
da je ta ena pored mene vjerojatno nekada davno bila dakti-
lografinja u polici i da, zapravo, ne moe poznavati nikakve
tajne.
Ako eli da ti zagoram sjeanje na mladost, kazau ti
imena vie desetina ljudi za koje pretpostavljam da si ih mogla
poznavati.
Nikada na sebe nisam gledala kao na pretjerano radoznalu
osobu, ali se takoe nisam ni plaila zaviriti preko ograde u
tue dvorite.
Nemojte brinuti za moje uspomene, kazala sam, uvje-
rena da u hrabro prebroditi sva mogua iskuenja koja bi mi
razgovor sa staricom mogao doneti.
U redu, kazala je. Poeu od Jasmine.
Pitanje je samo izletjelo iz mojih usta.
Koje Jasmine?
Uiteljice. Vladimirove majke.
Zaustila sam da protestiram, da kaem kako je takvo to
nemogue, ali me je starica pretekla.
Dugo se opirala, ali je ipak morala popustiti. Vjerojatno
zbog sinova. Namjestili smo je u itaonicu, da slua i biljei
kako ljudi komentiraju lanke u novinama.
Moje sljedee pitanje formuliralo se samo od sebe.
Jeste li je premjestili u hotel Balkan radi toga da bi uho-
dila strane inenjere?, upitala sam, a na neki nain znala sam
da e odgovor biti potvrdan.
175
Starica je kimnula glavom.
Dobro je to radila i naprosto nismo mogli vjerovati da se
usudila pobjei iz zemlje. Naknadno smo provjerili sve njezine
izvjetaje, sumnjajui da su bili namjeteni. Ali nisu. Bili su
toni, precizni i sadravali su nekoliko dragocjenih podataka o
stranim strunjacima koji su radili na izgradnji eljezare, a koji,
u stvari, nisu bili samo to.
Sluala sam, ali i dalje nisam eljela vjerovati u ono to
sam ula, premda sam bila veoma blizu da oivim neke svoje
stare sumnje.
Da bismo je kaznili, pustili smo u opticaj priu o njezinoj
obavjetajnoj djelatnosti, ali se nita ne dogodilo. Mora da je
njezin ljubavnik bio isuvie zaljubljen u nju, a u isto vreme i
dovoljno utjecajan u svojoj zemlji da opovrgne nae glasine.
Osjeala sam da se moj otpor ubrzano topi.
Doista vjerujete da belgske vlasti u gospoi Jasmini
nisu mogle gledati samo zaljubljenu enu, koja je iz svoje
zemlje pobjegla i zato da bi se oslobodila prisilno nametnute
uloge uhode?, upitala sam, ogorena na tu enu koja pe pivo
i ravnodunim glasom baca u blato onu kojoj sam se u vreme
svoje mladosti najvie divila.
Naporedo sa ogorenjem u meni je, meutim, raslo i
uvjerenje da moja sugovornica ipak govori istinu. Ono to sam
znala o Vladimirovoj majci oduzimalo mi je sve razloge da vje-
rujem u njezinu besprekornu istou.
Bila je vie nego dovoljno razumna osoba, sposobna da
sagleda i izmjeri sve dobre i loe strane anse koja joj se nena-
dano ukazala, dodala sam. A ako je uz to bila i zaljubljena,
utoliko bolje za nju.
Starica se tiho nasmala.
Gospoa Jasmina zaljubljena?, upitala je, a njezino je
lice izraavalo, pored vesele nevjerice, i neto poput ogorenja.
Znam da je iza sebe ostavila lani trag u obliku ljubavne
prie, ali je istina bila drugaa. Prosta. Pobjegla je, uvjerena
da zasluuje bolji ivot od onog kojim smo svi mi ovdje ivjeli,
eljko Antunovi
176
toliko uvjerena da je zanemarila injenicu da iza sebe ostavlja
nezbrinutu djecu.
Priu o bjekstvu gospoe Jasmine u Belgu ula sam tek
nakon skoro etrdeset godina, iz nekoliko razliitih izvora i u
razliitim verzama. Nisam znala ta bih mislila o njoj pa sam
odluila da se njome i ne bavim vie nego usputno.
Ne moete osuivati nekog samo zato to udi za boljim
ivotom, kazala sam, ne zato da bih branila Vladimirovu maj-
ku nego zato da se ne bih morala odrei slike koja mi je sve te
godine zamjenjivala gospou Jasminu.
Ako netko vjeruje da je bez greha, neka se baci ka-
menom, kazala je starica sjetno i dodala: Ja ne vjerujem.
Nakon toga smo utei ispale pivo, okrenute svaka na
svoju stranu. Nisam se mogla otresti misli o gospoi Jasmini.
Moja se svest naprosto zalepila za injenicu da smo ja i Vladi-
mirova majka postupile jednako. Da smo uporno sledile ono
to smo smatrale svojom sudbinom i da smo, naputajui ga, od
Vladimirovog ivota nainile pusto.
Ustala sam sa namjerom da krenem, ali sam ostala stajati.
Nisam znala kako da se oprostim sa staricom, kojoj nisam
znala ni ime, a koja mi jo uvek ne otkrila razlog zbog kojeg
se nala pored grobova Vladimira i njegovog oca, premda je
bilo oito da dobro poznaje i njih dvojicu i ostale lanove nji-
hove obitelji.
Moda te zanima zato se nalazim na ovom mjestu, ka-
zala je najzad. Na alost, staraka je pamet nedohvatljiva pa
sam ti kazala i ono to nisam namjeravala i ono to tebi ne
potrebno. Nadam se da drugi put, ako se nekada ponovno
sretnemo, neu zalutati.
Osjeala sam da sa svoje strane nemam ta dodati. ak ni
pitati s kim sam razgovarala. Podigla sam praznu konzervu,
rukom mahnula u znak pozdrava i krenula prema izlazu iz
groblja.
177
POGLAVLJE 20
Sjedio je na terasi hotela, promatrao reku i ljude na
njezinim obalama i pitao se zato osjea grinju savjesti.
Jesam li nekom neto ostao duan?
Ne morao traiti odgovor na svoje pitanje. Ve ga je ekao
potpuno dovren.
Obeao sam samom sebi da u potraiti Pukovnika. Ako
je jo iv.
Na poetku mosta spazio je Elenu.
I njoj sam duan. Jo od prvog dana obeavam joj da e
uti nau verzu Elenine pjesme.
Elena se kretala polako. Izgledala je umorno. Nakon to
je sila sa mosta, na trenutak je zastala, a onda se uputila u
pravcu hotela.
Fantom je zatvorio oi, ali se ipak ne mogao prisjetiti Ele-
ninog djevojakog lika.
Svih ovih godina, kad god sam to poelio, mogao sam ga
prizvati i druiti se sa njim, pomislio je. Sve do trenutka kada
sam je ponovo ugledao.
Da bi izbjegao aljenje, vratio se Pukovniku, pokuavajui
pronai nain da sazna neto o njegovoj sudbini a da pri tome
ne bude prisiljen ponovo razgovarati sa Radom.
Za razliku od njezinog mua, tu je enu uvek osjeao
kao strano telo, iako ju je pamtio i kao mladu djevojku bistrih
ou i sjajne kose, koja se svesrdno trudila da zadobe njegovo
povjerenje. Nikako ne uspevao suzbiti ili bar zanemariti
eljko Antunovi
178
melankolu, koja je vjeito strujala iz nje, ak i onda kada se
inilo da je radosna i otvorena za sve vanjske utjecaje.
Njezina je pojava u Fantomovoj dui ostavljala dojam
bespomonosti, ali ne budila elju da joj se pomogne. Jo dok
je bio maleni djeai Fantom je stekao uvjerenje da se njoj, za-
pravo, i ne moe pomoi, jer je roena da ivot provede sama i
da svoja osjeanja ne podeli ni sa kim osim sa onim koji joj je
takvu sudbinu namenio.
Zar je jo uvek osuujem?, upitao se na kraju, kada je
shvatio da ne moe pronai drugi put do Pukovnika.
Odmah potom pomislio je na dinovski okvir za runo
tkanje, kojeg je privrstio za grede u Radinom tavanskom
stanu, i pokuao sebi predstaviti kako bi mogao izgledati rad
na njemu.
U svakom sluaju, to je ogroman zadatak i za neku mnogo
mlau i tjelesno snanu osobu, a njegova realizaca mogla bi
potrajati godinama, zakljuio je i odmah potom upitao se zato
ga ne iznenauje injenica da se ta stara ena poduhvatila pos-
la kojem ne moe jasno sagledati niti poetak, a i zavretak
teko da e doivjeti.
I sm sam poivio dovoljno dugo da mogu tvrditi da dua
ne ide ukorak sa telom i da ne putuje u istom pravcu.
Nakon toga je ve napola bio siguran da e uskoro ponovo
pozvoniti na Radina vrata.
Elena ga je spazila im je stupila na hotelsku terasu.
Oklevajui je podigla ruku i tromim se koracima uputila ka
njemu.
Umorna je, pomislio je Fantom. Napustila ju je nada
da e oivjeti uspomene ili doivjeti neto ega bi se ubudue
mogla sa zadovoljstvom sjeati. Izbjegla bi mnoge nepratnosti
da je ostala kod kue.
I sam je svakog dana osjeao sve veu prazninu, ali je
jo bio daleko od toga da prizna da je Elenin dolazak nainio
pusto u njegovom ivotu. Jo uvek se radovao to je vidi i
to moe razgovarati sa njom. Jo uvek je zraila povjerenjem
179
i bila je jedina kojoj je mogao okrenuti lice bez straha da e u
njemu vidjeti samo rugobu.
Dobro je da si tu, kazala je Elena sjedajui. Namjeravala
sam te potraiti, da te zamolim da me odveze na aerodrom.
Sutra putujem kui.
Fantom je namjeravao rei zar ve?, a kazao je dugo ti
je trebalo da se odlui. U posljednjem trenutku, pre nego to
je progovorio, pomislio je da bi sa Elenom mogao biti do kraja
otvoren. Bar sa njom, ako to nisam mogao biti ni sa kim dru-
gim.
Ostala sam due nego to sam planirala, a ostala bih jo
nekoliko dana da nisam imala susret koji je nainio nepoprav-
ljivu zbrku u mojim uspomenama, odvratila je Elena. Srela
sam enu koja me je uvjeravala da je radila u polici i koja mi je
otkrila nekoliko davnanjih tajni u koje ne bih eljela vjerovati.
Ako ostanem, moda u ipak povjerovati i zato mislim da je
krajnje vreme da se vratim tamo gdje mi nitko nee govoriti
ta se to nekada doista dogaalo sa nama i naim najbliim.
Priaj, kazao je Fantom.
Neto kasne, dok je sluao Eleninu pripovest o susretu
sa nepoznatom staricom na Gradskom groblju u Crkvicama,
pomislio je da ga sudbina naprosto prisiljava da ponovo ode u
Radin stan.
Poznaje li je?, upitala ga je Elena nakon to je ukratko
opisala stariin izgled i prepriala sadraj njihovog razgovora.
Ve na poetku Eleninog kazivanja Fantom je zakljuio da
bi to mogla biti jedino Rada. Pomislio je da bi moda bilo pa-
metno da ne spominje njezino ime i da njezinu priu to pre
gurne u zaborav. elio je da Elena sauva svoje uspomene.
Uskoro je, meutim, shvatio da to ne mogue.
U doba nae mladosti ovo je bio mali grad. Svi smo se
poznavali makar iz vienja, ako ne i po imenu, kazao je.
I pre nego to je Elena uspjela neto rei, donio je odluku
da joj kae ono to zna o Radi. Moda i o Pukovniku. I o onom
delu svog ivota koji je vezan za njih.
eljko Antunovi
180
Ta je ena dostojna aljenja, rekao je. Premda je, za-
jedno sa muem, nekadanjim pukovnikom, godinama bila
u vrhovima vlasti ovog grada. Nikada je nisam vidio sretnu.
Udala se bez ljubavi, ivjela bez poleta i svoje vreme zatrpa-
vala radom koji malo kome moe doneti radost. Udala se rano,
jedva da je navrila osamnaest godina, ali je dugo ekala da
rodi. Ni materinstvo joj, meutim, ne donelo trajnu sreu.
Njezino jedino dete, sin, pobolevalo je od roenja i umrlo je
ne navrivi petnaestu godinu ivota. Nakon toga je napustila
mua i posao i smjestila se u nekom potkrovlju i nastavila
ivjeti uz pomo alkohola i nekih ideja koje se vjerojatno ni njoj
samoj nikada nisu do kraja razjasnile.
ini se da je dobro poznaje, kazala je Elena.
Ona i njezin mu, s vremena na vreme, pokuavali
su moje djetinjstvo uiniti snoljivim i samo zahvaljujui tim
pokuajima ja sam opstao i doekao vreme u kojem ne osjeam
potrebu da se alim na svoju sudbinu.
Elena je kazala da se sjea pria koje su kruile po njiho-
vom naselju baraka o kumu pukovniku i o poklonima koje je
donosio Fantomu i njegovoj majci.
Fantom joj je potom pokuao dati neko objanjenje, ali
je pri tome dobro pazio da ne ode isuvie daleko u, i njemu
samom jo uvek mutnu, povest njegove obitelji i njegovog
najraneg djetinjstva.
Moji su roditelji, kao sasvim mladi ljudi, sudjelovali u
ratu zajedno sa Pukovnikom i Radom. Ja sam se rodio u tom
periodu pa se moe rei da sam bio, ako ne njihov suborac, onda
bar sudionik najteeg, ali i vjerojatno najljepeg dela njihovih
ivota. Otac mi je ubrzo nakon rata obolio i rano umro, a majka
se ne mnogo trudila ni oko mene niti oko sebe. Pukovnik i
Rada su pokuavali uiniti neto i za nju i za mene, meutim,
postigli su jedino to da se ne osjeamo potpuno naputeni. Sada
shvatam da to i ne bilo tako malo.
Nakon toga je Elena zahtevala da joj Fantom razjasni i
neke druge davnanje nejasnoe. Sledei Elenina pitanja, Fan-
tom je ispriao i ono to ne ispriao nikome drugom pa i ono
181
to ne namjeravao kazati ni njoj. Posle toga osjeao se mnogo
bolje nego na poetku razgovora. inilo mu se da je oduio jo
jedan svoj dug. Onaj prema samom sebi.
I Elena je osjeala da ju je Fantomova pripovest osvjeila.
Lake nego to je oekivala, donela je odluku da se oprosti od
Fantoma i krene u svoju sobu.
Nas emo se dvoje druiti jo i sutra, kazala je, pruajui
Fantomu ruku.
Zar se nee oprostiti od Maksa i ostalih?, upitao je Fan-
tom.
Hou ako se sa njima u meuvremenu susretnem, od-
govorila je Elena, osjeajui da ne udi ni za kakvim susretima.
Ako ne, pozdravi ih u moje ime i poeli im sve najbolje.
Nismo te uspjeli razveseliti, dobacio je Fantom za Ele-
nom nakon to se uputila ka izlazu sa terase.
Elena je podigla ruku u znak da ga je ula, ali se ne za-
ustavila niti okrenula.
ime ete me razveseliti?, upitala je, premda je znala da
je Fantom ne moe uti. Ubrzano putujem prema starosti i
smrti i nemam se vie emu nadati.
Fantom je stajao na istom mjestu i gledao za Elenom. U
isto vreme osjeao je i alost to e uskoro biti lien Eleninog
drutva, ali i olakanje to vie nee morati promatrati njezino
debljinom i starou deformirano telo i uzaludno u njemu
traiti drage slike iz mladosti.
183
POGLAVLJE 21
Iako se svojski trudio, Maks nikako ne uspevao potis-
nuti misli o Radi. Taj ga je uzaludni napor primorao da zakljui
da ga za nju, jo uvek vezuju neka, makar i mutna, osjeanja.
Ma ta da je radio, imao je pred sobom njezinu sliku i stalno se
pitao zato ih je sudbina sastavila. Nisu imali nieg zajednikog,
ivjeli su u dva suprotstavljena sveta i Maks je gotovo uvek
na budunost njihove veze gledao iz ugla oekivanja da e se sa
protokom vremena sve vie udaljavati jedno od drugog.
To se, meutim, ne dogaalo.
Umjesto da ostane na onom mjestu na kojem sam je os-
tavio, ako se ve ne moe kretati u suprotnom smjeru, moja
se prolost nastanjena uspomenama na Radu uporno vue za
mnom i podsjea me na sebe i onda kada je najmanje elim.
Moda je to upozorenje da joj se moram vratiti, jer nema drugog
naina da je se zauvek oslobodim.
Maks ne ni najmanje sumnjao u to da je za njega korisno
da se oslobodi svih nepotrebnih taloga prolog vremena, kako bi
bez suvinog tereta mogao ponovo krenuti napred. Meutim,
otkako se vratio u rodni grad, inilo mu se da neprekidno klizi
unatrag, unato svim naporima da uini bar jedan mali korak
u suprotnom smjeru.
Opsjedao ga je dojam da mu nita ne polazi za rukom,
ak i onda kada su se, korak po korak, ostvarivali gotovo svi
njegovi rane zacrtani planovi i u poslu i u obiteljskom ivotu.
Zbog toga se ponekad pitao da li je moda potpuno promaio
u izboru ciljeva. Pri tome se ni najmanje ne dvoumio oko
zakljuka da je od svih njegovih moguih promaaja povratak
u Zenicu bio na prvom mjestu.
eljko Antunovi
184
I pre nego to je krenuo natrag u Bosnu, znao je da je
opasno vraati se.
Vjerojatno sam na umu imao upravo tu injenicu kada
sam Eleni savjetovao da ne dolazi, pomislio je. Moda ona u
tom trenutku ne shvatila u emu se sastoji opasnost, ali je do
sada imala ve sasvim dovoljno vremena i dovoljno prilika da i
sama doe do zakljuka da bi bolje uinila da je ostala kod kue
i sauvala svoje uspomene. I ne samo svoje. Pre nego se poja-
vila, rado sam je se sjeao. U meni je ostavila ugodne tragove i
dugo sam, nakon to je otila u Ameriku, alio to ne ostala sa
nama. Da jeste, vjerujem da bi se za Vladimira i mene sudbina
drugae odjenula i da bi ljepe izgledala. Vjerojatno bi sa naeg
puta uklonila Jelenu, a zajedno sa njom i Danelu, a mamin bi-
jeg iz zemlje ne bi u nama ostavio zjapeu prazninu.
Moramo za Elenu uiniti neto da se svog boravka u Ze-
nici ne sjea samo kao propalog izleta, kazao je Fantom, pitajui
se zato ne iznenaen Eleninom neoekivanom odlukom da
napreac otputuje natrag u Ameriku.
Zar ne ve kasno za to?, upitao je Maks. Preostalo nam
je jo samo ovo vee.
Dovoljno da odrimo obeanje. I da joj na rastanku
priutimo nekoliko ugodnih trenutaka. Pozvaemo tamburae
i sve one sa kojima smo se dobro zabavljali. Ovog puta emo
samo svirati i pjevati, a izostaviemo sva sjeanja i sve prie o
prolosti.
Misli da je mogue tek tako izbrisati uspomene?
Svakako. Muzika je jaa od svega. Pa i od uspomena.
Maks se tiho nasmao, ali ne nita odgovorio na Fanto-
mov upitan pogled.
Sumnja u snagu umjetnosti?, upitao je Fantom.
Ne ako ona poiva na dovoljnoj koliini vjere.
Ti misli da je snaga u vjeri u umjetnost a ne u samoj
umjetnosti?
Maks je kimnuo glavom.
185
Moglo bi se tako rei: da se sva snaga nalazi u vjeri. Ako
bismo na ivot gledali do kraja pojednostavljeno. Ali ivot je
sve drugo samo ne jednostavan.
Moe li se rei da je umjetnost za ljude koji u nju ne vje-
ruju potpuno beznaajna?
Moe, ali se ne moe rei da je neuinkovita. Ona op-
staje i meu njima i djeluje na njih, a da oni toga esto i nisu
svjesni.
Moe li mi to objasniti?
Moemo rei da i veina onih koji se umjetnou bave kao
svojim osnovnim zanimanjem nemaju u sebi ni trunke vjere
u njezin nadnaravni karakter. Zbog toga ne treba da nas udi
to je zloupotrebljavaju na sve mogue naine. Time, meutim,
umjetnosti ne nanose nikakvu tetu, jer ona usprkos svemu ide
svojim putem. Jednako kao i ivot. Moemo ga usporiti, ali ga
ne moemo zaustaviti.
Ta mi se tvrdnja ini neuvjerljivom. Moe li mi je pojas-
niti.
Mogu samo rei da se ljudi u najveem broju sluajeva
umjetnou bave samo ako u njoj nalaze neku materalnu dobit
za sebe i slue se njome samo dotle dok je ta dobit opipljiva.
Takvim ljudima ne potrebna umjetnost koja ih ne podrava
u onim svakodnevnim dogaanjima, kao to im ne potrebno
niti boanstvo kojeg se ne moraju plaiti i od kojeg ne mogu
oekivati nagradu.
Pre nego to je progovorio Maks je neko vreme
razmiljao.
Iz onoga to si rekao moglo bi se zakljuiti da umjetnost
niti kanjava niti nagrauje.
Kazao sam da je jedina istinska vjera ona koja je usmje-
rena ka bogu koji niti kanjava niti nagrauje. Ali zato ne?
Isto se moe rei i za umjetnost. Ni ona ne ovisi od onog to
mi inimo. Mi smo ti koji nju sledimo. Nemamo drugog puta.
Od nas zavisi samo to da li emo se, sledei je, kretati bre ili
spore.
eljko Antunovi
186
Otili smo predaleko, kazao je Maks. Ne potrebno da
previe pametujemo da bismo zakljuili ta nam je u ovom tre-
nutku potrebno. I nama i Eleni. Da se dobro zabavimo i opus-
timo. A to smo uvek najbolje inili uz muziku.
Fantom je kimnuo glavom u znak suglasnosti, ali ne nita
rekao. Prepustio je Maksu da, kao i uvek, donese konanu od-
luku.
A to znai da moramo pouriti.
187
POGLAVLJE 22
Stajao je u predvorju hotela. Izgledao je kao da nekog eka,
ali ne rekao da eka mene kada sam mu prila.
Upoznali smo se, ali nam se ne pruila prilika da poraz-
govaramo, rekao mi je.
Ne mi preostalo nita drugo nego da ga pozovem da mi
se pridrui za rukom. I sama sam, kada sam ga upoznala u
Nemiloj, poeljela da nasamo razgovaram sa njim. Uinio mi
se kao razuman ovjek, a ono malo to sam znala o njemu
upuivalo me je na zakljuak da bih iz njegove ivotne prie
mogla neto i nauiti.
Dok si ivjela u Zenici, uvek smo se nekako mimoilazili,
ali sam esto sluao o tebi, o Vladimiru i Damaskinu. Jelena mi
je priala o vama.
Pretpostavljala sam takvo to. Naprosto se ne moglo do-
goditi da Jelena, onako priljiva, sakre od brata injenicu da
smo nas troje bili esti gosti u njihovoj kui. eljela sam rei
da su mi sva ta gostovanja ostala u lepoj uspomeni, ali sam
samo kimnula glavom. Pomislila sam da ne bi bilo pametno
vraati se u ta davna vremena. Premda se njihovo spominjanje
ne moglo sasvim izbjei.
I ja tebe znam samo iz Jeleninih pria, kazala sam i
dodala da sam se u to vreme esto pitala ta jednog mladog
ovjeka, kao to je tada bio on, primorava da odlazi daleko iz-
van gradova i boravi u radnikim naseljima, koja sam redovito
zamiljala u okruenju dugotrajnih kia i ljepljivog blata.
U tome ne bilo nikakve prisile, odgovorio mi je. Odu-
vek sam elio da gradim. to vee graevine, to bolje. Ne bilo
eljko Antunovi
188
vano gdje ni kada. Prihvatio sam prvu ponudu za posao nakon
to sam zavrio fakultet i tek potom sam upitao gdje se gradilite
nalazi. Nisam ih birao, jer sam znao da su sva gradilita slina i
jer sam pretpostavljao da u proi kroz mnoga.
Kad ima mogunost izbora i kada zna ta eli, sve je
mnogo jednostavne i lake, pomislila sam. Ali... Uvek ima
neko ali. Bilo mi je jasno da su se stvari od tada bitno izme-
nile.
Pretpostavljam da ti sada ta gradilita nedostaju, kazala
sam.
Jelenin brat je kimnuo glavom.
Nedostaju. Zapravo, nedostaje mi ona svakodnevna
zaokupljenost radom. Kuda god se okrenem, vidim samo
prazninu. Nema nieg to eka na mene.
Jednostavne reeno, dosauje se.
Bolje bi bilo rei: bolujem.
Zar nikom ne potrebno tvoje znanje i tvoje dugogodinje
iskustvo?
U ovoj se zemlji na no doekuje i sama pomisao da se
grade nove hidroelektrane. Kau: vane je sauvati netaknutu
prirodnu sredinu. Kao da e nam priroda sama, bez prisile,
dati elektrinu struju. Ili kao da je ovjek dio prirode.
Moe graditi i neto drugo, a neto se vjerojatno gradi.
U ovoj zemlji znanje i iskustvo nikada nisu bili na ceni.
Kao ni bilo kakav rad.
Upitala sam ta se ceni ako ne znanje i rad.
Vjerojatno samo vjetina da se do uspjeha doe i bez
znanja i bez rada.
Kazala sam da je ivot toliko prost da, zapravo, ne iziskuje
nikakvo mudrovanje. Svakome je na ovome svetu jasno da se
bez znanja i tekoga rada ne moe nita stvoriti.
Ne znam tono kada i ne znam od koga, tek znam da su
se Bosanci nekada davno zarazili virusom zvanim prekim
189
putem do raja i da od tada ive sa uvjerenjem da su razmiljanje
i naporan rad suvini i da se do rajskih vrtova moe doi i pri-
jekim putem. Otuda njihova izuzetna sposobnost da stvaraju
viceve, jer su vicevi mudrosti stvorene prekim putevima. Ali,
za razliku od prave, oni su mudrost koja nas samo nasme i na
trenutak ohrabri pre nego se zauvek izgubi u zaboravu.
Nasmala sam se i pomislila da je i njegov zakljuak o
vicevima zapravo samo jedan vic. Rekla sam mu to, ali se Jele-
nin brat ne zbunio.
A kako ne moe biti nikakvih prekih puteva do raja, os-
taje samo jedan jedini logian zakljuak - da svi pokuaji iz-
bjegavanja dobro utabanih ivotnih staza vode...ne prema raju...
nego, naprosto, prema kraju.
S tim sam se mogla sloiti. Svo moje ivotno iskustvo go-
vorilo mi je da nema prekih puteva. ak niti prema kraju. I
umreti je jednako teko kao i ivjeti.
Upitala sam Jeleninog brata mogu li mu kako pomoi. Da
li bi poao u Ameriku ako bih mu tamo osigurala posao?
Poao bih bilo kamo gdje bih mogao biti koristan, od-
govorio je bez razmiljanja.
Ne bi ti bilo teko napustiti Bosnu? Mora znati da ne
lako ivjeti bez domovine.
Ja znam da mi je teko ivjeti bez rada. Bez mogunosti
da svojim radom doprinesem stvaranju neeg vrednog. Moja
je domovina svugdje tamo gdje se mogu iskoristiti moje znanje
i moja elja da gradim neto novo.
Dakle, ne ti vana injenica da si se rodio u Bosni i u
njoj proivio ezdesetak godina.
Vana je, ali ne presudna. Moj pradjed se rodio u ekoj,
a moja prababa u Maarskoj. Pretpostavljam da su voljeli svoje
zemlje, ali ih to ne spreilo da ih napuste i da pou tamo gdje
je bilo potrebno njihovo znanje i njihov rad.
Shvatila sam ta mi je elio rei. I sama sam osjeala neto
slino. Da mi je Bosna oduvek bila draga, ali da postoje snage
eljko Antunovi
190
koje su jae od zemlje. I da postoje ciljevi mnogo vii od elje
da se zemlja posjeduje.
Ne mogu se priviknuti na ivot bez obaveza. Dok sam
radio, inilo mi se da se kreem otricom noa i da je svaki moj
korak i svaki djeli vremena vaan i da ne sme biti uzaludno
potroen. Sada sam okruen prazninom, u kojoj se nikako ne
mogu snai.
Nisam znala ta bih mu rekla. Osim da ga u potpunosti
razumem. I meni je najvie nedostajalo to to sam odvojena
od posla kojim sam se bavila skoro etrdeset godina i kojeg se
jo nisam namjeravala odrei. Ipak sam ga pokuala utjeiti.
Moda e se priviknuti na dokolicu, kao i svi ovi stari
ljudi, i ne samo stari, koje svakodnevno viam kako besposleno
lutaju gradom ili samo sjede po ulinim klupama ili po kafa-
nama. Ako bih ovdje ostala jo neko vreme, vjerojatno bih se
i sama navikla na nerad. Ve sada osjeam da ima neke drai
u tome da se ujutro probudi sa saznanjem da te ne eka niti
jedna obaveza koju mora odmah izvriti.
Jelenin je brat energino odmahnuo glavom.
Da sam se mogao priviknuti na dokolicu, uinio bih to
jo davno. Na svakom gradilitu sam bio okruen ljudima i
je jedini san bio doekati vreme u kojem nee morati raditi.
to pre to bolje.
Osjeala sam da nemam ta dodati ve reenom. I bila sam
svjesna da me sve vie osvaja apata i da je poelo da mi biva
svejedno ta se sa mnom zbiva. Pomislila sam da sam dobro
uinila to sam rezervirala mjesto u avionu za povratak.
191
POGLAVLJE 23
Pomislio je da ga ne kota nita da proba potraiti Pu-
kovnika u njegovom ranem stanu.
Mogao bih saznati bar to je li iv.
Sa strepnjom je pritisnuo prekida zvona na vratima
bez ikakve oznake, a je boja govorila da se o stanu iza njih
odavno nitko ne brine. Plaio se susreta sa ovjekom koji je
uvek pokuavao biti srdaan sa njim. Osjeao je da mu dola-
zi praznih ruku i sa uvjerenjem da, zapravo, niim ne moe
oduiti svoj dug.
Znao je da mora biti strpljiv. Ako je iv, Pukovnik je
mogao biti samo veoma stari ovjek koji ne uje dobro i teko
se kree.
Vrata su se otvorila pre nego to je oekivao, a ovjek koji
ih je otvorio izgledao je jo stari nego to je pretpostavljao da
bi mogao biti. Meutim, kada je progovorio, dojam se donekle
promenio i postao blii sjeanju.
Vjerovao sam da e me se ipak sjetiti, kazao je glasom u
kojem je Fantom do kraja prepoznao nekadanjeg Pukovnika.
Bar onda kada osjeti da se starost pribliava i tebi. Dok smo
mladi, vjerujemo da smo neunitivi i dovoljni sami sebi. Tek
kada nas starost lupi po glavi, shvatimo da ne tako. Da smo
svi jednako nemoni.
Fantom je pomislio da se sada moe opustiti. Pukovnik je
iv, ali ne onakav kakvog ga je oekivao. Smanjio se, smrao i
do kraja ublaio. Od nekadanje njegove vrstine ostalo je tek
neto u glasu.
eljko Antunovi
192
Ui, ako se ne plai da vidi ta e vreme jednog dana
i sa tobom uiniti.
Ne govorei nita, Fantom je kimnuo glavom i uao u stan.
Uinilo mu se da je uao u svoje djetinjstvo. Sve je tamo bilo
isto kao nekada i sve na svom mjestu.
Ovdje je sve ostalo isto, kazao je, a ja sam vrsto vje-
rovao da ste u ratu morali otii.
Zato bih otiao?
Zato jer vas se mnogi u ovom gradu sjeaju. Mnogo je
onih kojima ste se zamjerili.
Pukovnik se nasmao i stavio ruku na Fantomovo rame.
Oigledno jesam. I da sam bio manje revnosan, radei
posao koji sam radio, nekome sam se morao zamjeriti.
Utoliko me vie zauuje injenica da nitko ne pokuao
da vam se osveti.
Moda su shvatili da sam ih s pravom progonio.
Moda, kazao je Fantom, ali je pomislio da je takvo to
malo vjerojatno.
Naravno, od lopova i ubojica ne moe oekivati ni to-
liko da budu poteni prema sebi samima. U ovom sluaju ne
govorim o njima nego o onim drugim ljudima, onim potenim,
koji su se zakonu suprotstavljali iz uvjerenja, a ne iz osobne
koristi. Ako su preivjeli ovaj na najnovi rat, imaju priliku
uvjeriti se u to u emu su i zato greili. Dobili su sve ono to
su eljeli.
Nekima je danas dobro, rekao je Fantom bez elje da
nastavlja zapoeti razgovor. Mnogo bolje nego pre rata.
Nekima jeste, meutim, siguran sam da veina uvia da
smo bili na dobrom putu, ali da nismo imali ni dovoljno snage
niti dovoljno sposobnosti da nastavimo.
Doista vjerujete da smo bili na dobrom putu?
Sada vie nego ikada, premda sada mnogo jasne mogu
sagledati i nae greke i nae zablude.
193
Priznajete da ih je bilo.
Pukovnik je sjeo u fotelju i rukom pokazao Fantomu da
uini to isto.
Nee pogreiti ako sanja, rekao je. Ali hoe ako
pokua svoj san pretvoriti u stvarnost. Mi smo uinili tu
greku. Sanjali smo o tome da bi moglo doi vreme u kojem ima
dovoljno sree za sve ljude. A onda smo, zato to smo bili mladi
i nestrpljivi, umjesto da nastavimo sanjati i graditi, pourili san
pretoiti u zbilju. Poetni uspjesi su nas uvjerili da je nemogue
ipak mogue, a osim toga smo svakodnevno gledali kako se
ivot u cjelini, korak po korak, pomjera napred.
Fantom je odluio da ne podstie starca, ali i da ne pokuava
razgovor skrenuti u nekon drugom pravcu. Pretpostavljao je da
Pukovnik odavno ne imao drutvo i da sada osjea potrebu
da izrekne sve ono o emu je razmiljao u danima samoe.
Ti se vjerojatno sjea kako je Zenica izgledala posle
rata...
Fantom je zakljuio da se to Pukovnikovo posle rata
odnosi na drugi svjetski rat i pomislio da se doista jo uvek
moe sjetiti zenikih blatnjavih ili pranjavih uliica, zavisno
od vremenskih prilika, i starih nagnutih kuica, ograenih tru-
lim daanim ogradama.
Ne tu bilo nieg vrednog pomena. Sveopa beda i
siromatvo. A samo desetak godina kasne zavrili smo izgrad-
nju jednog celog, potpuno zaokruenog postrojenja za proiz-
vodnju elika i svega onog to uz takvo postrojenje ide.
Fantom je na trenutak osjetio elju da kae da je u to vri-
jeme bio dete i da ga izgradnja eljezare ne previe zani-
mala. Premda ne mogao izbjei da vidi i osjeti mnogobrojna
zbivanja koja je ona pokretala. Odustao je jer mu je bilo jasno
da bi neprilino zvualo kada bi rekao da je u tadanjoj Zenici
bilo i mnogo toga vrednog sjeanja a to ne bilo vezano za
izgradnju eljezare i grada.
Pre svega to su bile njezine reke. Bosna, Koeva i Babina
reka. Bistre, lepe, bogate ivotom i okruene zelenilom. Za-
eljko Antunovi
194
tim brda koja su je okruivala. Zmajevac, Golubak, Volovska
glava, Klopake stene.
Mi smo gradili novu eljezaru, eljezara je gradila novi
grad i oekivali smo da e to dvoje izgraditi nove ljude. Na
alost, naa se oekivanja nisu ostvarila. Posljednji rat je do
kraja sruio nae iluze da su mogue revolucionarne prom-
jene.
Zar nisu?, upitao je Fantom.
Nisu. Nema prekih puteva u razvoju ovjeka i ljudskog
drutva. Vjerojatno nas zavarava to to se saznanja o svetu
koji nas okruuje kreu tako brzo da ih prosjean ovjek ne
moe pratiti i to su promjene koje one donose sa sobom sva-
kodnevne i vidljive golim okom. Meutim, razum i znanje su
alati kojima se ovjek slui, ali nisu njegov sastavni dio.
Fantom je paljivo sluao, bez namjere da i sam neto
doda. Jo je pamtio ta mu je Pukovnik nekada govorio i jedva
je mogao povjerovati da to to uje dolazi iz njegovih usta.
emu su onda bile potrebne sve one silne rtve?, upitao
je i dodao: I nae i naih protivnika.
Pukovnik je slegnuo ramenima i ne odmah odgovorio.
rtve su ovdje neizbjene, rekao je najzad. Dok nismo
doli na vlast, mi radnici smo bili rtve. Stalne iako ne jedine.
Zato smo se i borili. Da nam svima bude bolje. A to ne bilo
mogue ostvariti dok svi ljudi ne shvate da se kvaliteta ivota
ne moe popraviti pukim posjedovanjem nego samo radom i
stvaranjem.
Govorite o klasnoj borbi?
O tome smo govorili nekada. I u tome smo takoe greili.
Podjela ljudi na klase prema poloaju u drutvu ili poslu kojim
se bave isuvie je gruba i netona. Ispravne je ljude podeliti
prema njihovim uroenim sklonostima u odnosu na materu
koja ih okruuje i kazati da imamo samo dve osnovne vrste
posjednike i tvorce.
Fantom je paljivo sluao, ali ni dalje ne osjeao potrebu
da se umee. Premda se ne u svemu slagao sa onim to je
Pukovnik govorio.
195
Mogu pretpostaviti u emu se nee slaiti sa mnom,
nastavio je starac. Jedna od tvojih primjedbi mogla bi biti i ta
da je u ljudskoj prirodi istovremeno prisutna i elja za posje-
dovanjem i potreba za stvaranjem. To je, naravno tono, ali u
pojedinanom ovjeku ova dva nagona nikada nisu u ravnotei.
Jedan od njih uvek izrazito pretee i oblikuje ovjekov stav
prema njegovoj okolini i, moglo bi se rei, odreuje njegovu
sudbinu.
Fantom je nagonski kimnuo glavom u znak suglasnosti
i tek potom pomislio da je ivot ipak mnogo zamreni nego
to ga njegov sugovornik pokuava predstaviti. elio je rei
da je ovjek, zapravo, celo klupko nagona, koji ne da nisu u
ravnotei nego se neprekidno sukobljavaju, svaki pojedinano
sa svima ostalim. Ipak je kazao neto drugo.
U principu bih se mogao sloiti sa vama kada ne bih go-
tovo neprekidno u ljudima koji me okruuju nalazio jo jedan
izrazito snaan nagon onaj za unitavanje. Sve u ovjeku mo-
gu razumjeti i opravdati osim elje da se neki ve dovren oblik
razori. I to ne zato da bi se njegovi delovi iskoristili za stva-
ranje nekog novog oblika nego tek tako. Da bi se zadovoljila
neka potreba ili samo uivalo u tome. Gledao sam u ovom
naem posljednjem ratu kako se pale kue, a bezbroj ih je za-
paljeno, i svaki put sam se zapitao zato se unitava neto to je
svima potrebno, ak i onima koji to rade.
To je samo prividna protivurjenost, kao i ono to u ti
sada rei. Nagon za unitavanje je zapravo nagon za posjedo-
vanje. Osnovna logika nemati za druge je posjedovati to vie,
po mogunosti sve, a ako se sve ne moe zaposjesti, bolje je
ostatak unititi nego ga prepustiti drugim ljudima.
Fantom je pomislio da bi Pukovnik mogao biti u pravu.
Svojim je oima mnogo puta gledao kako vojnici pale sve to
stignu, najee onda kada su u prolazu kroz neprateljsku
teritoru i kada nisu sigurni da osvojeno podruje mogu
zadrati.
Ti moda misli, nastavio je Pukovnik, da su ljudska bia
sloena, ali nisu. Zapravo su u svojoj biti veoma prosta. Sloe-
eljko Antunovi
196
nim ih ini to to ih se mnogo mota na jednom ogranienom
prostoru i to se neprekidno sukobljavaju i meusobno a i sa
svim onim to ih okruuje. Otuda je logino da se u njima po-
javljuje elja da uspostave kontrolu nad sredinom u kojoj ive
ili tako to e je posjedovati i koristiti takvu kakva jeste ili tako
to e je vlastitim djelovanjem izmeniti i prilagoditi sebi.
Fantom ne znao ta bi rekao, osim da bi to bilo previe
pojednostavljeno tumaenje ljudske prirode. Osjeao je da se
ne moe pomiriti sa priznanjem da se celi ivot svodi na na-
gone i na borbu za opstanak.
Dakle, sve se svodi na jedno opstanak vrste, rekao
je, osjeajui nezadovoljstvo zbog injenice da je dozvolio Pu-
kovniku da ga uvue u raspravu.
Jasno. Na opstanak vrste i svake jedinke u njoj. Sve je u
tome i sve proizilazi iz toga.
I ideali? I ljepota?
I ideali. I ljepota. Moglo bi se rei: jedan je cilj, a dva su
puta.
Fantom je nesvjesno odmahivao glavom. Jasno je osjeao
odbojnost prema mogunosti da takvo to prihvati.
Mogu pristati na jedan cilj i jedan put, rekao je. Mogu
se pomiriti sa injenicom da je sve krenulo iz borbe za opstanak
ljudske vrste i da e se ta borba nastaviti jo tko zna koliko
dugo. Ali ne mogu prihvatiti da je opstanak sm za sebe i cilj
i put.
Shvatam te, ali ti ne mogu pomoi, odvratio mu je Pu-
kovnik. Kao to ne mogu pomoi ni sebi. I ja sam vjerovao
da smo mi ljudi neto vie od ivotinja i da zasluujemo bolju
sudbinu od borbe za preivljavanje. Meutim...
Najpre je slegnuo ramenima, zatim podigao ruke i na
kraju se zavalio u fotelju i do kraja se opustio.
Meutim...ta?, upitao je Fantom.
Starac je neko vreme utio zagledan u povrinu stola is-
pred sebe.
197
Vjerovao sam da e nagon za stvaranje nadvladati nagon
za posjedovanje i da e tada borba za preivljavanje biti samo
daleka prolost. Meutim, prevario sam se. Nagon za posje-
dovanje i dalje dominira i vjerojatno e uvek tako biti. On je
i dalje glavni pokreta ljudskog razvoja pa je i veina novo-
stvorenih oblika proizila iz njegovih potreba i pod njegovim
nadzorom. Zbog toga se na razvoj ne kree najkraim i naj-
manje tegobnim putevima, kako bi se moglo oekivati s obzi-
rom na sve vea saznanja i sve vee mogunosti njihove prim-
jene, nego onim koji su sasvim blizu totalnog unitenja.
Fantom je paljivo sluao starca i pomislio kako je oekivao
sasvim drugai razgovor. Pamtio ga je kao krutog ovjeka koji
se uporno drao svojih naela, ne odstupajui od njih ni onda
kada je priznavao mogunost da nisu sasvim ispravna.
Moe li se neto uiniti?, upitao je premda mu ne bilo
do kraja jasno ta je Pukovnik zapravo elio rei.
Starac je lagano odmahnuo glavom. Ne pourio sa od-
govorom.
Ne vjerujem. Razum je postao alatka kojom se mogu
sluiti svi. Kao to se noem slue i kuvari i ubojice. Moda
smo mi imali neku ansu da uinimo neto vie. Da taj no iz-
bemo iz zloinakih ruku. Meutim, nismo je iskoristili. Ili bi
moda tone bilo rei da je nismo ni mogli iskoristiti. Moda
se ljudska priroda ne moe promeniti.
Fantom se nenadano sjetio Radinog okvira za tkanje.
Ona e na njemu pokuati istkati svoj san, pomislio je,
po prvi put zauen tom injenicom. Radie sledei svoje
najbolje osjeaje i nee razmiljati o tome kuda se ivot kree.
Starac je nastavio govoriti, ali ga Fantom vie ne sluao.
Pokuavao je razmisliti o tome kako da pomogne Radi u ost-
varenju njezinog sna. Zakljuio je da bi je mogao pozvati na
oprotajnu zabavu koju e prirediti za Elenu i uzgred se raspi-
tati o tome da li joj je neto potrebno.
Saekao je da Pukovnik odlui predahnuti, a onda je
rekao da mora krenuti. Oprostio se brzo, obeavi da e uskoro
ponovo doi.
eljko Antunovi
198
Kada se naao na ulici, odluio je odmah poi do Radinog
stana.
Ako joj elim pomoi, onda to moram uiniti odmah, po-
mislio je. Pred njom je mnogo posla, a njezino vreme sve bre
curi.
Doekala ga je dobro raspoloena i odmah ga povela do
okvira za tkanje.
Ne ide kako sam oekivala, kazala je, ali u njezinom glasu
Fantom ne mogao pronai ni najmanje razoaranja. Znam
tono ta elim, ali moje ruke ne mogu slediti moje misli.
Fantom je promatrao mreu ukrtenih niti, ali ne mogao
u njima razaznati nikakav oblik. Kazao je da bi joj rado po-
mogao, ali da ne moe niti naslutiti ta eli nainiti.
Rada je kratko odmahnula glavom.
Mislim da mi u tome nitko ne moe pomoi, kazala je i
rukom mu pokazala da sjedne. Ali mogu pokuati da ti objas-
nim. A najlake u ti objasniti ako kaem da to to elim nainiti
nisu nikakvi vrsti oblici. Da je to neto to se kree i menja.
Zamisli da sjedi na obali neke iroke reke koja se udaljava od
tebe, ali se pri tome ne smanjuje tekui prema horizontu nego
se, naprotiv, iri i prema napred i prema gore. Pri tome menja
i boju. Neposredno ispred tebe je prozirno plava, a udaljavajui
se i irei poprima sve tamnu nansu plave boje, da bi negdje
gore u nebeskim visinama postala izrazito crna i omoguila da
se pojave zvezde.
Sluajui je, Fantom je pomislio da govori o neem
poznatom, neem to je ve doivio,
Ne, dakle, problem u slici, rekao je. Nego u osjeanju
na kojem ona lei. Jer ta obala na kojoj sjedite ne od zemlje i
kamena, a ta reka u koju gledate ne od vode. A ni vi niste ona
ista osoba kakva ste bili pre tog sna i kakva ste jo uvek.
Dok je govorio, Rada je kimala glavom potvrujui
izreeno.
Onaj tko voli muziku shvatie o emu govori, ubacila je
i saekala da nastavi.
199
Shvatie ako poznaje prirodu tonova. Ako zna da se oni
sastoje od matere e treperenje ne vidimo, ali ga osjeamo u
razliim intenzitetima i bojama. Ako zna da muzika ne isto
to i slika. Muziku je nemogue vjerno opisati. A isto je i sa
vaim snom. Moete pokuati doarati ga bojama i oblicima
upredenih niti, ali e sve ipak ostati samo na pokuaju.
Rada je i dalje potvrivala glavom da se slae sa izreenim,
ali njezino lice ne odavalo da je razoarana injenicama.
I ja mislim isto, ali ne namjeravam odustati, kazala je.
Bolje je i pokuavati nego ne initi nita.
Fantom je zakljuio da nema ta dodati njezinim reima.
Pomislio je da se vjerojatno celi ivot sastoji od pokuaja da se
pronae pravi put ili bar onaj najmanje tegoban.
Radin je stan napustio raspoloeni nego to je bio kada je
dolazio.
Premda nisam nita uinio za nju, ohrabrila me je, po-
mislio je, a potom se sjetio Pukovnika.
I on se promenio. I to nabolje. Oekivao sam alopojke i
optube, a doekalo me je zrelo razmiljanje.
Ipak ne mogao do kraja otkloniti potitenost, koju je u
njemu izazivao ve i sam pogled na dvoje starih ljudi, koje
je poznavao i onda kada su bili mladi i lepi. alio ih je, a to
aljenje je uvrivalo saznanje da ne moe uiniti nita da
sprei njihovo tjelesno propadanje.
Jedino to mogu je da ih obilazim to ee i da umanjim
njihovu samou, pomislio je i zakljuio da e to i initi.
201
POGLAVLJE 24
Sada mi je bilo ve sasvim jasno da je dolazak u Bosnu
ispreturao celi moj ivot i da ga neu moi nastaviti onako
kako sam planirala. Osjeala sam da e proi godine pre nego
to u celosti povratim nekadanji mir i ponovo se izmirim sa
grekama koje sam uinila.
Jedno si ipak ne mogu do kraja oprostiti. To to sam
iznevjerila sve one koji su me voljeli, pre svega lanove moje
obitelji. Ne mogu znati kakav bi bio njihov ivot da sam ostala
u Bosni, bolji ili gori, ali sam sigurna da ne bi imali razloga
mene okrivljivati za sve loe to im se dogodilo.
Osim Vladimira, naravno. Bez mene je proveo miran, mo-
glo bi se rei i dosadan ivot. Ali, koliko sam mogla saznati, u
tom ivotu ne bilo ni patnje. Da sam ostala sa njim, tko zna da
li bi mu sudbina bila i toliko naklonjena.
A mogla sam ostati da sam to eljela. Ali nisam, jer da
jesam, ne bih tu mogunost zatajila Vladimiru i ne bih zamolila
Fantoma da mu o tome nita ne govori. A upravo je Fantom bio
taj koji se potrudio da mi omogui ostanak. Otiao je do svog
kuma pukovnika i zamolio ga da mi produi dozvolu boravka
i nakon to moji otputuju u Ameriku.
Pukovnik je obeao da e to uiniti i bilo je samo na meni
da odluim da li u otii ili ostati. Odluila sam otii. Vladimir
mi je bio drag, ali je odlazak u Ameriku bio preveliki izazov i
previe je obeavao da bih mu suprotstavila ostanak, u kojem
je bilo izvjesno samo to da u se morati sukobiti sa gospoom
Jasminom, koju sam oboavala, a koju je Vladimir volio vie
nego to je bio voljan priznati.
eljko Antunovi
202
Da sam ostala, taj bi sukob do temelja razdrmao Vladi-
mirovo ionako nestabilno samopouzdanje i primorao ga da se,
rane ili kasne, opredeli za jednu od sukobljenih strana. Zar
sam mogla od njega zahtevati da se opredeli za mene a protiv
gospoe Jasmine, u kojoj sam i sama vidjela bie koje zasluuje
nagradu ve i samo zbog toga to postoji?
Da sam ostala, ipak bi se dogodile i neke dobre stvari.
Tone, izostale bi nesree koje sam prouzroila samim svojim
prisustvom. Ne bih srela Nikosa i ne bih ga navela da se zaljubi
u mene i da me, patei zbog moje ravnodunosti, uporno prati
i podrava u svemu. Vjerojatno bi sreo enu koja bi ga mogla
voljeti i koja bi mu rodila djecu pa ne bi osjeao potrebu da
alkoholom podrava privid dobrog raspoloenja. Bio je dobar
ovjek i zasluio je da dobe vie nego to smo mu ivot i ja
dali.
A ja? Da li sam odlaskom dobila vie nego to sam mogla
dobiti ostankom?
I sada mislim da je to suvino pitanje. Dobila sam tono
onoliko koliko sam uloila. O tome najbolje svjedoi krajnji re-
zultat. Restoran i raun u banci. Oni se nalaze u Americi, a za
Bosnu me veu samo uspomene.
203
POGLAVLJE 25
Sve bi vjerojatno bilo mnogo lake da Elena ne tu, ka-
zao je Maks. Ili, jo bolje, da je zauvek ostala vjerna svojoj
odluci da se nee javljati.
Ne bio siguran da moe opravdati takav zakljuak, ali
ne odustao od njega ni onda kada je osjetio da ini nepravdu
Eleni i kada je u Fantomovim oima proitao neslaganje.
Ispreturala nam je vreme i podsjetila nas da nismo uvi-
jek bili ovakvi.
Nemoj kriviti Elenu za neto to si sam uinio, rekao je
Fantom. Da se nisi vratio u Bosnu, ne bi uope ni pomislio da
vreme moe biti poremeeno nego bi samo nastavio da ivi i
radi onako kako si ivio i radio do tada.
Naravno...
Maks je zaustio da kae da je Fantom u pravu, ali je odus-
tao sjetivi se da ne bi mogao izbjei spomenuti i Danelu. Jer
da ne bilo nje, sada ne bi bio tu.
Zaboravio si da je opasno vraati se. Makar i samo u
jueranji dan.
Maks je nevoljko kimnuo glavom.
Ja sam zaboravio, a ti me nisi podsjetio.
Fantomu je bilo jasno da bi bilo bolje da ne kae nita. Jer
ne bilo mogue nastaviti razgovor a pri time zaobii glavnog
krivca za povratak. Ipak je kazao prvo to mu je palo na pa-
met.
Ja sam ti pratelj, ali nisam nepratelj tvoje ene.
eljko Antunovi
204
Ipak si me mogao upozoriti.
Mogao sam to uiniti i onda kada si odluio oeniti se
Danelom. Mogao sam ti govoriti o vremenu i rei da ono ne
radi u tvoju korist. Kao to ne radilo ni u Radinu korist onda
kada si se ti upleo u njezin ivot i ponudio joj budunost u kojoj
za nju ne bilo nieg izvjesnog.
Maks je osjeao da je priben uz zid i da se nema kamo
okrenuti. I da ne moe nita uiniti da se pokrene i oslobodi.
Mogao je samo priznati greke i prepustiti vremenu da odlui
umjesto njega. I mogao je poi do vitrine i natoiti pie u au.
Da naspem i tebi?, upitao je.
Fantom je utei odmahnuo glavom.
Maks se vratio na svoje mjesto.
Imam osjeaj da se nita ne dogaa, osim to svakodnev-
no navaljuju problemi. Tek to se jednog reim, drugi je ve tu,
a neki trei vreba iz prikrajka.
Fantom je pokuao da se suzdri i ne kae nita, meutim,
osjeao je da tako nee pomoi ni sebi ni Maksu.
Uvek je tako bilo. Nikada ne nedostajalo problema. Je-
dina razlika je u tome to ih se do sada nisi plaio. Imao si
pred sobom neki cilj i iao si prema njemu ne osvrui se na
potekoe. ini se da sada tog cilja nema i da jedino eli da te
svi ostave na miru.
Maks je nesvjesno kimnuo glavom. Mogao je odmah
priznati da je Fantom u pravu. elio je da se na neko vreme uk-
loni iz svakodnevnice, da bi bio sam sa sobom i da bi temeljito
razmislio o svom ivotu. Osjeao je da se nalazi na krianju
puteva i da ne zna kojim od njih treba poi.
Jedino to znam je to da ne elim poi putem na koji mi
ukazuje Danela, pomislio je i odmah potom osjetio je da nje-
gov nemir poinje rasti.
Gledajui ga, Fantom je bio siguran da zna odakle dolazi
veina Maksovih problema. Bio je takoe siguran da o tome
nee govoriti i da e Danelino ime spomenuti samo onda kada
to bude morao.
205
Zapravo ti sada neki veliki ciljevi i nisu neophodni, ka-
zao je, nadajui se da e utjeiti pratelja. Dovoljno e biti da
bude zaokupljen nekim poslom, ali da njime ne bude previe
optereen. I da ivi kao to ivi veina ovdanjih ljudi. Pa i da
pe, ako osjea da e te pie smiriti i usreiti, ali da pri tome
ima na umu da i previe sree moe da ti doe glave.
Maks je pourio da prihvati Fantomovu podrku.
To i ja govorim da mi umjereno penje ne moe nako-
diti. Ali Danela zahteva da se potpuno odreknem pia i da
idem na kliniku na leenje.
Fantom je pomislio da se od Danele ne mogu oekivati
druga rjeenja osim onih iskljuivih, koja idu do kraja. A to
je bila sredinja toka u kojoj su se njih dvoje oduvek razila-
zili. Dok je bila mlaa, Fantom je njezinu iskljuivost pravdao
nedostatkom iskustva. Sada je bio siguran da je samo sastavni
dio njezine naravi.
ivot sadri tako malo zadovoljstava sreu neu ni
spominjati da bi bilo glupo odrei se bilo kojeg od njih.
Meutim, bilo bi isto tako glupo vjerovati da se ta malobro-
jna zadovoljstva mogu rastegnuti i uiniti veim nego to jesu.
Zbog toga mora dobro paziti kako ih koristi. Mora ih uzeti
takva kakva jesu i platiti ih onoliko koliko vrede. Ne moe od
alkohola oekivati da te usreuje od jutra do sutra, od trenutka
kada se probudi do trenutka kada zaspe. Odvoji vreme za
zadovoljstvo od vremena za obian svakodnevni ivot. Nemoj
ih meati. Preko dana zaboravi na pie i sjeti ga se uvee, kada
obavi sve poslove i izvri sve obaveze.
Ne vjerujem da e Danela pristati na takav kompro-
mis.
Fantom je uzdahnuo i podigao se sa stolice. Namjeravao je
otii a da ne kae vie nita. Ipak se ne mogao suzdrati.
Ako enina re mora biti zadnja, onda ti nikakav savjet
ne potreban. Osim onog da uradi onako kako ona misli da je
najbolje.
Ve je bio spreman da krene, ali je ostao videi da Maks
eli jo neto rei.
Ako misli da postoji mogunost sporazumevanja meu
ljudima i da dio brige o sebi moe prebaciti na nekog drugog,
onda se teko vara, dodao je. Danela nee uiniti nita to ne
mora da bi tebi udovoljila, ali e od tebe zahtevati sve mogue
rtve da bi ugodila sebi.
Kako je onda bilo mogue da se nas dvojica druimo to-
like godine i da se nikada ne posvaamo?, upitao je Maks i
odmah potom pomislio da mu odgovor i ne potreban, jer ga
odavno zna. Fantom je taj koji se odrekao svega da bi nae pri-
jateljstvo opstalo. On nema enu, nema djecu, nema kuu i od
mene ne zahteva nita to bi me moglo optereivati.
Postoje izuzeci od pravila, i je jedini zadatak da ta
pravila jo vie istaknu, odgovorio je Fantom i nakon toga
iziao iz sobe.
eljko Antunovi
206
207
POGLAVLJE 26
Nazvala sam Damaskina, da mu kaem da sam konano
utvrdila vreme povratka.
Iskreno reeno, oekivao sam da e se vratiti mnogo
rane, kazao mi je Damaskin. Jo onda kada si mi rekla da
osjea potrebu za alkoholom. Na sreu, posluala si me i os-
tala. Da nisi, o emu bismo razgovarali kada se vrati.
Umalo nisam rekla da mu, zapravo, i neu imati o emu
priati, osim o tome da osjeam da sam dolaskom u Bosnu
mnogo toga izgubila a da zauzvrat nisam dobila nita vri-
jedno.
Gledala sam kroz prozor svoje hotelske sobe i pokuavala
samu sebe uvjeriti da vidim ono to sam gledala u svom sjeanju
svih proteklih etrdeset godina. Meutim, sjeanje vie ne bilo
isto. Moje besprekorno pamenje, u kojem sam uvek mogla,
neokrnjeno i neizmenjeno, pronai sve ono to sam u njega
bilo kada pohranila, sada je nalikovalo vie ne zgradu nakon
ugaenog poara nego na dobro ureeno i dobro odravano
skladite.
Uradila sam tono onako kako si mi savjetovao, rekla
sam Damaskinu. Sva mjesta kojima smo se kretali snimila
sam iz razliitih uglova i imae bar neto ime e se moi
zabaviti. Ali, ako oekuje da na tim fotograjama i snimcima
nae neto poznato, razoarae se. Sve je drugae, osim ob-
risa okolnih brda. Pored ljudi, najvie su se izmenile reke i
upravo me je njihov izgled najvie razoarao.
Damaskinov glas ne odavao da se moje loe raspoloenje
prenelo na njega. I dalje je zvuao vedro i podsjetio me da
eljko Antunovi
208
sam mu uvek zavidila na optimizmu, koji ga ne napustio ni
nakon to ga je bolest privezala za jedno mjesto.
Nisam ni oekivao da e sve ostati isto kao to je nekada
bilo. Da je takvo to mogue, ne bi ti bile potrebne kamere i
foto-aparati. I ne bi bilo nikakve potrebe da se vraa na mjesta
na kojima si nekada ivjela.
Bilo mi je jasno da Damaskin pokuava da me utjei pa, da
ne bih obezvredila njegove pokuaje, nisam rekla sve ono to
sam namjeravala rei. Kazala sam jo samo to da se vraam na-
rednog dana i da emo veoma skoro imati priliku da detaljno
razgovaramo o svemu.
Nakon to sam spustila slualicu telefona, legla sam na
krevet i pokuala zaspati. eljela sam se odmoriti pre nego
to krenem u posljednju posjetu groblju u Crkvicama. Plani-
rala sam do tamo otii pjeice i usput obii zgradu u kojoj sam
stanovala posljednjih petnaest dana pre odlaska u Ameriku.
Pre nego to sam uspjela do kraja potonuti u san, raz-
budila me je potpuno neoekivana misao da sam dolaskom u
Bosnu po drugi put iznevjerila Nikosa. Da sam, u stvari, uz
njega iznevjerila i samu sebe, jer nisam odrala mnogo puta
ponovljeno obeanje da nikada neu napustiti Ameriku, makar
i samo na nekoliko dana.
Nikos me je vie puta pozivao da posjetimo Grku i da
vidimo kako izgleda zemlja u kojoj smo oboje roeni. Ni-
kada nisam bila ni blizu toga da pristanem. Govorila sam da
je Amerika toliko prostrana i toliko raznovrsna da nam nee
biti dovoljna ni tri ivota da je obiemo. Ako se uope ikada
odluimo da je obilazimo.
Nikos je slutio da odbam njegove ponude da poemo u
Grku ne zato to elim upoznati Ameriku nego zbog toga to
me neko sasvim tree mjesto vrsto vezuje za sebe. Slutio je
i koje je to mjesto pa mi je nudio da pored Grke obiemo i
Bosnu.
A vjerojatno je slutio i zato me Bosna toliko privlai da
uporno odbam razgovarati o bilo emu to je vezano za nju,
a posebno za vreme koje sam provela u njoj. Sa kiselim smi-
209
jehom na licu govorio mi je da se plaim probuditi uspomene,
a plaim se zato jer znam da bih, govorei o njima, morala
priznati da sam pogreila to sam se udala za njega.
Nikos je bio u pravu premda ne mogu rei da sam se ikada
pokajala to sam pola za njega. Bio je dobar ovjek i bilo mi je
dobro sa njim. Pogreila sam to sam se udala za njega, a da
nikada, ni pre niti posle toga, nisam ni pokuala uvjeriti ga
da to nisam uinila samo iz rauna. Nisam mogla rei da ga vo-
lim i da je prvi mukarac u mom ivotu, ali sam mogla kazati
da mi je drag i da mi drugi mukarci vie ne znae nita.
Drag mi je bio i cenila sam njegove ljudske kvalitete. Ne
mi smetala injenica da je gotovo dvadeset godina stari od
mene pa ni to to je isuvie esto podrku nalazio u alkoholu.
Dovoljno mi je bilo da ga svakodnevno gledam predanog poslu
pa da se i sama zadovoljim jednolinim i mukotrpnim radom u
kui i restoranu.
Restoran je, u stvari, bio sredinja toka i naeg braka i
naih pojedinanih ivota. On nas je povezao i drao zajedno
i da je kojim sluajem nestao, nestali bi i svi razlozi da i dalje
ostanemo skupa, a ja bih istog trenutka morala potraiti neto
to bi me moglo zaokupiti na isti nain i istom snagom.
Zbog toga se u mom ivotu, kada je Nikos umro, jedva
neto promenilo. Preuzela sam i njegov dio posla i nastavila
raditi. Dan za danom, godinu za godinom. Bila sam zadovoljna
i nisam udjela za bilo kakvim promjenama. I nastavila bih
tako do kraja da se ne dogodio rat u Bosni i da me ne poelo
muiti pitanje ta se dogodilo sa Vladimirom, njegovom braom
i gospoom Jasminom.
Gledajui na televizi mune snimke ratnih zbivanja,
najzad sam popustila elji da barem saznam da li su ivi. Preko
Crvenog kria uputila sam im pismo, a kao odredite upisala
sam adresu u Crkvicama. Nisam se previe nadala i nisam
nita planirala. Nisam mogla oekivati, ako pismo i stigne do
cilja, da e pobuditi vee interesovanje i da u onima koji ga
proitaju znaiti neto vie od daleke uspomene.
Iskreno sam se iznenadila kada me je nazvao Maks i rekao
mi da je pukim sluajem doao do mog pisma i da mu je drago
eljko Antunovi
210
to sam najzad odluila da se javim. Ne zato to im je potrebna
moja pomo nego zato to nikada nisu prestali da me se sjeaju
i da me spominju. Rekao mi je i to da e Vladimir uskoro doi
kod njega pa e mu predati pismo i obavestiti ga o tome ta
smo razgovarali, ali da ne moe znati kako e reagirati.
Nagovestio je da postoji mogunost da Vladimir odbe
stupiti u vezu sa mnom.
U posljednje vreme ponaao se prilino udno, rekao je
izmeu ostalog. Sve se vie povlaio u sebe i odbio je poi sa
nama kada smo naputali Zenicu. Znamo da mu je tamo teko,
ali ni sada ne eli ak ni razgovarati o tome da doe ivjeti sa
nama. Planiram ga dovesti ovamo na prevaru i makar na samo
nekoliko dana, tek toliko da se uvjeri da postoji svet izvan Ze-
nice i Bosne i da se ivot odva i izvan njegovih uspomena.
Upitala sam Maksa da li to znai da me se Vladimir jo
uvek sjea.
Da li te se sjea?, upitao je Maks smui se. Ja mislim da
on jo uvek ivi sa tobom. Da te neprekidno vidi pored sebe i
da s tobom razgovara.
ekaj malo, rekla sam zbunjena. Hoe rei da je op-
sjednut?
Maks se i dalje smao.
Upravo to. Opsjednut je, ali ne lud. Bar mi u Bosni mis-
limo da je normalno voljeti nekoga toliko da se odbaju prih-
vatiti injenice kao jedina stvarnost.
To je bilo neto to nisam mogla lako prihvatiti. Pretpostav-
ljala sam da je vreme i Vladimiru uinilo isto to i drugim lju-
dima i da u od Maksa saznati da se oenio i da je dobio djecu.
Ni u snu nisam oekivala da u uti to to sam ula i osjeala
sam se loe nakon to sam zavrila razgovor sa Maksom. Kao
da sam, i ne htui to, u Bosni ostavila tempiranu bombu, koja
je eksplodirala nakon mog odlaska, a e su razorne posljedice
tamo jo uvek prisutne.
Danima nakon toga strepila sam od svakog telefonskog
poziva. Oekivala sam da e me Vladimir nazvati i plaila sam
211
se onoga to bi mi mogao rei. Trideset i devet godina je prolo
od naeg rastanka i nisam mogla ni zamisliti kako bi se na
razgovor mogao odvati. Bila sam duboko svjesna da od nas
nekadanjih ne ostalo ba nita osim sve prozranih sjeanja.
Pitala sam se ta bih mogla rei a da to ne zvui neiskreno i
nategnuto.
Umjesto Vladimira javio se Fantom. Bez okolianja rekao
mi je da je Vladimir umro. Da je otiao posjetiti oev grob i da
ga je tu zadesio srani udar. I to upravo u trenutku dok je itao
moje pismo. Jo ga je drao u ruci kada su ga nali.
Sahranili su ga pored oca, dodao je Fantom. Osim
grobara pogrebu je prisustvovala samo jedna osoba. Njegova
maeha.
Prvo to sam pomislila bilo je da Vladimir ne zasluio
da ga, umjesto gospoe Jasmine, koju je volio vie od svih, i
mene, kojom je na neki nain elio nadomjestiti majku, na
vjeni poinak isprati jedino posljednja ena njegovog oca. I
tada sam odluila da u, kada se rat zavri, otii u Zenicu i
posjetiti groblje u Crkvicama, koje ne ni postojalo kada sam ja
ivjela tamo.
213
POGLAVLJE 27
Ostavi sve i poi sa mnom, kazao je Maks Fantomu.
Moramo otii u Nemilu da vidimo ta je sa Jelenom. Na tele-
fonu je loe zvuala.
Fantom se nasmao.
Davno je prolo ono vreme kada je ona dobro zvuala,
odgovorio je i odmah se uputio za Maksom. Postala je mrzo-
voljna onog trenutka kada je shvatila da se njezina ljepota
nepovratno gubi.
Maks ne rekao nita dok se nisu smjestili u automobil i
krenuli.
ini se da je ovog puta neto ozbiljne, rekao je zagledan
u put ispred sebe. Ne samo mrzovoljna.
Neko su se vreme vozili zagledani svatko u svoje misli.
Fantom se prvi oglasio.
Nekada nisam mogao vjerovati starim ljudima da ivot
tako brzo proe. Kao da je jue bilo, govorili su najee, sjea-
jui se dogaaja iz svoje mladosti ili ak tamo iz djetinjstva. A
sada se osjeam upravo tako kao da celi moj ivot ne trajao
due od nekoliko godina. Kao da su iz njega ispali svi oni dani
u kojima se ne dogodilo nita vredno da se upamti.
Maks je kimnuo glavom.
To je najpouzdani znak da i sami poinjemo stariti.
Ja nemam za im aliti, ali Jelena ima. I sada si mogu
predoiti kako je nekada izgledala. Naprosto si je morao gutati
pogledima. Sa Elenom smo se eljeli druiti, a Jelenu odvesti u
krevet.
eljko Antunovi
214
Maks se kratko nasmao.
Na nau sreu, bili smo premladi za nju.
Ipak se nas sjetila kada je, loe birajui, zaglavila i kada ju
je trebalo izvlaiti iz blata.
Zar smo je trebali odbiti?
Moda bi je odbio da si mogao pretpostaviti da e ti jed-
nog dana biti punica.
Pre nego to je odgovorio Maks je slegnuo ramenima.
Za sve to nam se dogodilo sami smo krivi. Ne kriva
Jelena to je rodila ker i to sam ja povjerovao da bih tu cu-
ricu mogao oblikovati tako da se savreno uklopi u neki moj
obrazac idealne ene.
Sada ne vjeruje u to?
Sada ne vjerujem ni u to. U stvari, poinjem vjerovati
da je ovjek ve svojim roenjem osuen da bude sam i da
celog ivota uzalud pokuava uspostaviti vezu sa drugim lju-
dima. Pritom mislim na one prave veze, ne na one prividne,
uspostavljene reima, kojima je zapravo cilj da zamaskiraju
prave osjeaje.
I to je jedan od znakova dolazee starosti, ali u tome ima
istine. Starost nema razloga da se zavarava. ak to vie, u in-
teresu joj je da to pre doe do istine, jer na raspolaganju ima
sve manje vremena.
Maks je kimnuo glavom, ali ne nita rekao. Osjeao je da
zapravo nema to rei. Jer, bilo to da kae, problemi e ostati
isti i nee se sami od sebe ukloniti. Mora ih rjeavati jednog za
drugim, a pri tome se moe osloniti jedino na Fantoma. Njemu
ne mora ak niti govoriti o tome. Razumjee se i bez rei.
Ti razgovaraj sa njom, kazao je kada su se zaustavili is-
pred Jelenine kue. Ona je oduvek imala vie povjerenja u
tebe. Ja sam za nju uvek bio samo najmlai Vladimirov brat.
Za nju smo i ti i ja uvek bili i ostali samo klinci.
Kada su napustili automobil, doekala ih je tiina.
215
Prvi put sam ovdje otkako su otile izbjeglice i imam
dojam da su svi stanari napustili kuu, kazao je Fantom dok je
pogledom pretraivao okolinu.
Jelena se ne smirila dok ih ne istjerala, a sada nee imati
s kim progovoriti, uzvratio je Maks.
Polako su obili oko kue, paljivo motrei na sve strane.
Mora da je negdje u kui, rekao je Maks i uputio se prema
ulazu. Rekao sam joj da dolazim. Da je htjela negdje otii, spo-
menula bi mi to.
Nisu morali ii daleko. Jelenu su pronali u predsoblju.
Sjedila je na podu, leima oslonjena o zid i neprirodno nakriv-
ljena. Maks je zakljuio da se tu spustila nakon to je s njim
razgovarala telefonom. Telefonski aparat se nalazio na ormariu
pored nje.
unuo je pored nje i uhvatio je za ruku. Bila je topla.
Da li me uje?, upitao je.
Jelena je jedva primetno kimnula glavom.
Moe li govoriti?
Jelenina glava se pomjerila na isti nain.
Da li te neto boli?
Jedna Jelenina ruka se pomjerila i usmjerila u pravcu
grudi.
Srce?
Jelena je potvrdila, ali ne otvarala oi.
Fantom je unuo pored Maksa.
Uplaena je, pomislio je. Kao to emo svi biti uplaeni
kada na nas doe red.
Ne brini, kazao je Maks. Sve e se srediti. Odmah te
vodimo u bolnicu.
Fantom je na to odmahnuo glavom.
Mislim da e biti pometne da je ne pomjeramo i da po-
zovemo hitnu pomo, apnuo je.
eljko Antunovi
216
Maks se podigao i iziao iz kue.
Fantom je nastavio da promatra Jelenino izborano lice, u
kojem ne mogao pronai ni najmanji zaostatak nekadanje lje-
pote.
Mogu li neto da uinim?, upitao je.
Prenesi me u krevet, jedva ujno proaputala je Jelena.
Fantom je instinktivno pogledao u stepenice koje su vodile
na kat, u Jeleninu sobu, i pomislio da ih oekuje teak posao.
Najpre emo te odvesti u bolnicu, da vidimo ta ti se
deava, a onda emo te vratiti u tvoju sobu.
Jelena je ponovo proaputala. Ovog puta bre i nestrpljive.
Fantom se morao napregnuti da bi shvatio ta je rekla.
elim umreti u svojoj kui.
Jo je rano za umiranje, uzvratio je Fantom. Doli smo
te pozvati na slavlje. Odmori se pa emo veeras svi zajedno
pjevati na oprotajnoj zabavi koju prireujemo Eleni.
Jelenino lice se zgrilo.
Ni u snu, rekla je izbacujui rei kao da izbacuje ot-
rovne zalogaje. Ona je za sve kriva.
Elena!?
Fantom ne mogao prikriti da je iznenaen. elio je upitati
za to je Elena kriva, ali je onda shvatio da bi takav razgovor
samo pogorao Jelenino stanje.
Kada se oporavi, moda se nee ni sjeati onoga to je
rekla, pomislio je.
Pritom je bio uvjeren da Jelena nema nikakvog razloga da
za bilo to okrivljuje Elenu. Tim manje to nikada rane ne
uo da o njoj loe govori.
U stvari, nisam siguran da je ikada izgovorila njezino
ime.
Pokuao je razmisliti o tome, ali ga je prekinuo Maksov
povratak.
217
Hitna pomo e uskoro biti tu, kazao je Maks. Ti ostani
da pomogne, a ja idem po Danelu.
Fantom je samo kimnuo glavom. Ve je bio navikao da je
on taj koji obavlja prljave i neugodne poslove. Iziao je zajedno
sa Maksom i ostao pred vratima dok Maks ne uao u auto-
mobil i odvezao se, a potom se vratio u kuu i ponovo unuo
pored Jelene.
Da se ona ne umeala, Vladimir bi uvek bio moj, ka-
zala je Jelena, i dalje mirei, a Fantom je pomislio da je vjero-
jatno priala i dok je on bio odsutan.
O kome govori?, upitao je premda je to znao.
Ne mogao otrpiti da netko loe govori o Eleni.
O onoj Grkinji.
Zar ne bilo obrnuto? Ti si se druila sa Eleninim bratom
Damaskinom, a kada su njih dvoje otili u Ameriku, prikrpila
si se Vladimiru i pokuala zauzeti Elenino mjesto.
Sada ga ve ne brinulo da li bi razgovor o Eleni mogao
nakoditi Jeleni. Osjeao je da mora odbraniti istinu. Po svaku
cenu pa i po cenu da netko zbog toga umre pre vremena.
Nikuda ona ne otila. To se vama samo inilo. Uvek je
bila tu i smala nam se.
Jelena je govorila isprekidano, ali dovoljno jasno.
Kamo sree da je ostala i da nam se i dalje smala, rekao
je Fantom vie za sebe.
Potom je odluio da kola hitne pomoi doeka napolju.
Za nju vie nita ne mogu uiniti, pomislio je, ustao i
iziao iz kue. Pomogao sam joj onda kada sam to mogao i
kada joj je pomo bila potrebna nego sada.
Sjeo je na klupu pred ulazom i pokuao da se odbrani od
sjeanja. Ne se elio vraati u prolost i podsjeati se da u njoj
ne moe nai mnogo pratnih uspomena. A uspomene pove-
zane sa Jelenom nisu bile meu njima.
Iako je, esto i protiv svoje volje, uivao u njezinom iz-
gledu, Jelenu nikada ne prihvatao kao bliskog pratelja i ni-
eljko Antunovi
kada ne poelio pribliiti joj se. Osjeao ju je kao strano telo
u sebi, kao nepoeljnog suparnika Eleni, koju je uvao na onom
sredinjem mjestu oko kojeg se elio kretati. Bila je ljepa od
Elene, ljepe je i pjevala, ali ne uspevala u njemu izazvati
neto vie od saaljenja.
Nitko se ne mogao usporeivati sa Elenom, pomislio je.
Osim gospoe Jasmine.
218
219
POGLAVLJE 28
Bilo mi je potrebno mnogo vie vremena nego to sam
pretpostavljala da bih pronala zgradu u kojoj sam stanovala
posljednjih petnaest dana pred odlazak u Ameriku. Ne zato to
je u meuvremenu dobila drugi izgled ili to se nisam sjeala
mjesta na kojem se nalazila nego naprosto stoga to se totalno
promenilo njezino okruenje. Nekada je sa dve iste takve
zgrade stajala, vidljiva sa svih strana, na livadi pored Babine
reke, a sada je bila samo jedna u grupi oronulih kua, koje su
se jedva razlikovale jedna od druge i koje su, sve zajedno, zau-
vek sakrile i livadu i reku.
Sjela sam na klupu u malom parku ispred zgrade i pro-
matrala oko sebe, ne pokuavajui iz sebe izvui bilo kakve us-
pomene. U stvari, i nisam imala takvih koje bi me povezivale
sa naseljem u Crkvicama. Sva su moja sjeanja vodila u naselje
baraka u Travnikoj ulici, od kojeg u stvarnosti ne ostalo ba
nikakvog traga.
Gledala sam oko sebe, ne oekujui nita. Dola sam tu
samo zbog toga to su mi rekli da je u toj istoj zgradi, u koju smo
zajedno preselili nakon to su nae barake izgorile do temelja,
Vladimir ivio sve do svoje smrti. Odatle je krenuo da zapone
svoj radni vek i tu je doekao mirovinu, a odatle je poao i na
svoju posljednju etnju. Da se oenio, moda bi mi se pruila
prilika da vidim nekog od njegovog potomstva.
Nisam mogla a da Vladimirov ivotni put ne usporedim
sa svojim. Dok je on ivio onako kako mu je predskazao njegov
otac rekao mu je da e celi svoj ivot proivjeti i umreti a
da se nee udaljiti vie od tri kilometra od mjesta svog roenja
- ja sam prela polovinu zemaljske kugle.
eljko Antunovi
220
A emu sve to?, upitala sam se. Da sam dola ovamo
samo godinu dana rane, moda bismo se ponovo nali na
poetku, pomislila sam, ali sam odmah potom zakljuila da
se ne moe govoriti ni o kakvom novom poetku. Oboje smo,
sami za sebe, proivjeli svoje ivote i mogli smo se sresti samo
kao davni poznanici, koji su se jedno vreme kretali usporedo,
a onda zauvek razdvojili.
Ustala sam sa klupe i polako krenula prema bolnici i
groblju. Dopustila sam dojmovima da se neometano razvu do
kraja, elei da utvrdim da li bih se, da sam ostala, osjeala
ugodno u sredini kroz koju sam prolazila. Usprkos oronulim
fasadama zgrada i brojnim rupama na ulici i trotoarima, moje
mi je raspoloenje govorilo ono isto to sam ve znala da ne
vano kuda se kreem nego sa kim to inim.
Da je Vladimir stao na moju stranu, ostala bih, zakljuila
sam po tko zna koji put, ali sam i ovog puta bila jednako svjesna
da on to ne mogao uiniti.
Da se opredelio za mene, morao bi se suprotstaviti gospoi
Jasmini, a njegova majka je u to vreme jo uvek bila glavni
oslonac njegovog ivota. Koliko god da je mene volio, osjeao je
da ja to nisam i ne mogao biti siguran da u to postati. Pokuao
je uiniti jedino to mu je preostalo podeliti sebe, ali je taj
pokuaj bio ve unapred osuen na propast.
Naprosto ne bilo mogue da se dve suparnice dogovore
i pristanu na podjelu plena, pomislila sam i skoro se nasmala
zbog injenice da sam dola dotle da o Vladimiru razmiljam
kao o plenu, a o gospoi Jasmini kao suparnici. Apsurd mi se
uinio utoliko veim to su mi njih dvoje bili dragi gotovo jed-
nako kao moji roditelji i moja braa.
A moda to ipak ne pogrean zakljuak, pomislila sam
neto kasne. enska je ljubav sebina i tee pristaje na podjele.
Da smo ga manje voljele, mogao nas je imati obje u isto vreme,
a i nas dve smo se mogle pribliiti jedna drugoj.
Nakon to sam krivnju za Vladimirove patnje podelila
sa gospoom Jasminom, osjeala sam se bolje i mogla sam nas-
taviti razmiljati o svojoj prolosti bez grinje savjesti. To mi je
221
omoguilo da doem do jo jednog otkria. Da sam se uvek
mnogo bolje osjeala u mukom drutvu. Da, zapravo, niti je-
dan moj problem ne doao sa muke strane. Moj otac, moja
braa, moj djed, Vladimir, Nikos, Fantom i svi drugi mukarci
sa kojima sam due vreme bila u kontaktu uvek su poka-
zivali spremnost da mi pomognu. ak je i moj stric, kada su
kola u Americi krenula niz brdo, iskoristio priliku kada smo
bili sami da mi kae da nema nita protiv mene.
Sve moje nevolje dole su sa one druge strane, enske.
Oduvek sam bila svjesna injenice da ne mogu nita uraditi a
da pri tome ne uzmem u obzir ta misle ili bar ta e rei moja
mama, moje babe i strina. Ponekad sam bila prisiljena da se
osjeam kao da sam njihova svojina ili ak dio njih samih.
Slino se dogaalo i izvan moje obitelji. Za razliku od
mukaraca, koji su mi doputali slobodu i kada je nisam zahti-
jevala, ene su uvek pokuavale da me na bilo koji nain
podrede sebi. Ako to ne bilo mogue djelom, onda makar i
reima. Vjerojatno se zbog toga ne mogu sjetiti niti jednog
odnosa sa nekom enom u kojem, uz sve ostale osjeaje, ne
bilo i osjeaja vidljive ili prikrivene napetosti.
Netko mi je rekao sjeam se samo da je to bila ena da
je ena eni najvei nepratelj. I da je to nagonski osjeaj, na
kojeg je teko svjesno utjecati. Drugim reima, ena u eni
nasluuje protivnika i onda kada ne vidi nikakvog povoda za
to. Imajui u vidi ponaanje gospoe Jasmine prema meni, lako
sam se sloila sa tom tvrdnjom. Jer da u njoj nema istine, mog-
la bih bar neim objasniti njezinu iskljuivu odbojnost prema
meni, koja se niim ne dala ublaiti.
Vladimirova majka je bila svjesna toga da joj ja ne mogu
biti nikakva konkurenca, a ne mogla ne vidjeti da niti ne
pokuavam suprotstaviti joj se u bilo emu. Jasno sam poka-
zivala da joj se divim i da podravam sve ono to ona jeste i
to ini. Pa ipak je do kraja ostala ukopana u kao beton vrsto
uvjerenje da ja samim svojim postojanjem nisam zasluila
njezinu naklonost. A to je opet, samo po sebi, znailo da ne
zasluujem ni Vladimirovu ljubav, bez obzira to ju je on jasno
eljko Antunovi
222
i javno oitovao i to je bilo oito da pati zbog toga to gospoa
Jasmina bez ikakvog vidljivog razloga odba da je podri.
Mogla sam shvatiti to da joj se ne sviam i da me ne eli
imati u svojoj blizini, ali se nikako nisam mogla pomiriti sa
injenicom da odba uvaiti osjeaje svog sina, bez obzira kakvi
su, i da preko njih prelazi kao da ih i nema.
Ali, da budem iskrena do kraja, ja, zapravo, i ne znam ta
je gospoa Jasmina govorila Vladimiru o meni i da li mu je
uope ita govorila. Vladimir mi se nikada ne poalio na nju.
Ne rekao da se ona ne slae sa naom vezom ili da ga nago-
vara da me ostavi. Znam samo ono to sam osjeala. A osjeala
sam svakim atomom svog tela i svoje due da me Vladimirova
majka utei trpi u svojoj blizini samo zbog toga to joj njezino
dostojanstvo ne dozvoljava da glasno kae ta misli o meni.
Vladimir ju je dovoljno poznavao da bi i bez izgovorenih
rei shvatio isto to i ja pa je rade pristao na pat-pozicu i
privremeno primirje nego da reagira i izazove sukob. Sada vi-
dim da smo pogreili svo troje. Ostavili smo da se problem
rei sam od sebe umjesto da smo zahtevali razrjeenje. eljeli
smo izbjei sukob i kao posljedicu smo dobili ono to Vladimir
najvjerojatne ne oekivao ni u najcrnjim pretpostavkama. Ja
sam otila u Ameriku, a nedugo posle mene gospoa Jasmina
je otila u Belgu pa je Vladimir, umjesto sa dvjema osobama
koje je najvie volio, ostao sam.
Da smo se otvoreno sukobili, imali smo nekih ansi i za
povoljni ishod. Ali to je prvenstveno zavisilo od Vladimira.
Od njegove spremnosti da se opredeli. Za mene ili za svoju
majku. Da je znao da e ga gospoa Jasmina onako bezobzirno
napustiti, pobjegavi sa ljubavnikom iz zemlje, vjerojatno bi
se lake odluio za mene. Ali on to tada ne znao, a ja nisam
eljela da ga prisiljavam da cepa dua napola. Mislila sam da
e lake preboljeti mene nego majku pa sam odluila otii. Kada
sam pola, rekla sam mu da neu pisati niti se javljati na neki
drugi nain. eljela sam otkloniti mogunost da se odri nada
u mogui ponovni susret i zajedniki ivot. I tu sam pogreila.
Da smo ostali u vezi, mogla sam se vratiti jo onda kada je Vla-
dimirova majka kriom napustila zemlju i otila u Belgu.
223
Dok sam stigla do gradskog groblja, ve sam bila do kraja
uvjerena da su Vladimir i gospoa Jasmina uradili ono to su
mogli i da je sve, zapravo zavisilo od mene. Da sam bila malo
aktivna i da nisam drugima prepustila da donesu odluku o
mojoj sudbini, moj ivot i ivoti mojih najbliih kretali bi se
drugim putevima.
Bilo je dovoljno samo to da odem u policu i zatraim
produenje boravine dozvole. Fantomov kum pukovnik
obeao je da e mi odobriti zahtjev, a potom urediti da dobem
i dravljanstvo. U to vreme sam ve bila punoljetna i moji me
roditelji nisu mogli spreiti da ostanem. A ni gospoa Jasmina
ne bi mogla uiniti nita vie osim onog to je ve uinila.
Sjela sam na mramornu plou Vladimirovog groba i
gledala dolinu ispod sebe i brda sa njezine druge strane. Pravo
napred nalazili su se Golubak i Zmajevac, izmeu kojih sam
provela dio djetinjstva i mladosti. Nisam mogla rei da osjeam
neto posebno. Nisam osjeala ak niti aljenje to se dogaaji
nisu odvali onako kako sam eljela.
Naprosto mi se sam od sebe nametnuo zakljuak da bih
aljenjem samo jo vie produbila svoju greku. Ako sam
pogreila to pre etrdeset godina nisam ostala i borila se
za ono do ega mi je bilo stalo, ne trebalo da se sada vraam i
da preuzimam na sebe i krivnju za sve to se u meuvremenu
dogodilo.
Zar mi ne dovoljna starost, koja je ve sama po sebi pre-
puna aljenja?, upitala sam se, znajui ve unapred odgovor.
Naprosto sam se kad-tad morala vratiti u Bosnu i izmiriti
dugove mladosti, i to upravo zato da bih lake prihvatila breme
starosti.
225
POGLAVLJE 29
ini se da ipak neemo moi odrati obeanje i da emo
Eleni ostati duni, rekao je Maks zaustavljajui automobil is-
pred uprave gradskog groblja.
Da se ja pitam, odvojio bih te dve stvari Jeleninu
smrt i Eleninu oprotajnu zabavu, kazao je Fantom. Nema
nikakvog razloga da njih dve dovodimo u meusobnu vezu.
Obje zasluuje da ih na odgovarajui nain ispratimo Elenu
veeras sa pjesmom zato to je iva i to se vraa kui, a Jelenu
sutra sa utnjom zato to je mrtva i to nema gdje da se vrati.
Maks se kiselo nasmeio i odmahnuo glavom.
Da se mi pitamo, moda bi bilo tako, ali u ovom sluaju mi
nita ne odluujemo. Prvo to moramo uraditi je to da uemo
unutra i dogovorimo sutranju sahranu, a posle emo otii do
hotela i potraiti Elenu.
Fantom je utei kimnuo glavom i potom napustio auto-
mobil.
ao mi je to Elena nee uti nau verzu Pjesme o
Eleni, kazao je kada mu se Maks pridruio.
Maks je najpre slegnuo ramenima.
Moemo joj dati snimak, onaj isti to sam dao Vladimiru,
pa neka slua kada se vrati kui.
Fantom na to ne rekao nita. Krenuo je napred i, ne
osvrui se, uao u ured uprave gradskog groblja. Maks je krenuo
za njim i jo dok se kretao izvadio iz depa leniku potvrdu o
Jeleninoj smrti, koju je potom bez rei pruio slubeniku.
eljko Antunovi
226
Kakvo je ovo prezime?, upitao je ovaj gledajui u pot-
vrdu.
ta je nejasno?, uzvratio je Fantom pitanjem.
Nita ne nejasno, odgovorio mu je slubenik. Samo me
zanima odakle ovakvo neobino prezime. Nae ne moe biti.
Nisam siguran da li je eko ili slovako, kazao je Maks.
Znai da je ipak strano, nadopunio ga je slubenik.
Kao da je u Bosni malo neobinih imena i ljudi stranog
porekla, umeao se Fantom. Kada bismo izbacili sve one
a imena ne treba prevoditi, malo bi nas ostalo.
Slubenik je pogledao u Fantoma i zakljuio da ne bi bilo
pametno nastaviti raspravu. utei je prepisao podatke, a zatim
se za sve to mu je bilo potrebno obraao Maksu.
Postao si preosjetljiv, kazao je Maks nakon to su na-
pustili ured gradskog groblja.
Postao sam alergian na glupane koji ne znaju ni gdje su
uplji, a ele o svemu popovati, odvratio je Fantom, osjeajui
da se ljuti bez stvarnog razloga. Govori o naim imenima, a
sam je poreklom iz tko zna kakve i koliko udaljene nedoe.
Ne zna da bismo zanemili kada bismo se odrekli svih rei
koje smo preuzeli iz drugih jezika i smatrao bi me najveim ne-
prateljem kada bih mu rekao da je svo dobro i svo zlo u Bosnu
dolo izvana i da ona sama za sebe ne nita.
Kao i bilo koja druga zemlja, nadopunio ga je Maks,
smjetajui se u automobil. Ali to ne razlog da se nervira.
Bar ne sada, jer nas oekuje da obavimo jo nekoliko ne ba
ugodnih poslova.
Fantom je kimnuo glavom.
U redu, kazao je. Obavimo i to. A onda je idem svo-
jim putem. Planirao sam najpre svratiti do Rade, da vidim
kako napreduje njezina tapisera, a zatim do Elene, da jo malo
popriam sa njom.
Maks je pokrenuo automobil i neko su se vreme vozili
utei.
227
Ako nee ostati dugo, mogli bismo zajedno svratiti do
Rade, kazao je Maks.
Kada?, upitao je Fantom.
Upravo sada. Samo smo minut daleko od njezinog
stana.
Fantom je mahnuo rukom i Maksu ne bilo potrebno ni-
kakvo drugo objanjenje da bi automobil usmjerio prema Radi-
nom stanu.
I mene zanima da li je uspjela ostvariti svoju zamisao,
kazao je pokuavajui se sjetiti ta mu je Rada rekla o snu kojeg
eli uiniti opipljivim. Premda ne vjerujem da e od tog posla
biti neke koristi. Poduhvatila ga se na tipino enski nain i,
umjesto da san samo nastavi sanjati, pokuava ga uiniti de-
lom stvarnosti. Oduevljena je svojim snom, ali ne moe vjero-
vati da je san jednako vredan kao i svaki budni dogaaj, da je,
u stvari, ravnopravan dio stvarnosti.
Fantom je pomislio da je Maks vjerojatno u pravu, ali se
ne u svemu slagao sa njim.
Vjerojatno e se razoarati kada se uvjeri da ne moe ost-
variti svoju zamisao, ali e se do tada dobro zabaviti, kazao je.
Moda e na neko vreme zaboraviti da je samo stara ena e
vreme sve bre istie i e telo prua sve manje. Ako bude
tako, ipak e neto vredno dobiti.
Nadajmo se, rekao je Maks zaustavljajui automobil.
Uskoro su se uputili prema zgradi u kojoj se nalazio Radin
stan.
Bre nego to vjerujemo da je to mogue i mi emo se nai
na njezinom mjestu, dodao je dok su se stepenicama uspinjeli
prema potkrovlju. Moramo se pripremiti za starost i za sve
ono loe to ona donosi.
Ako je to uope mogue. Ako je mogue pomiriti se da
starost donosi i onaj neizbjeni zavretak svega
Maks je pokucao, a onda su utei saekali da se vrata ot-
vore. Doekalo ih je nasmano Radino lice.
eljko Antunovi
228
Doli ste u pravo vreme, kazala je Rada proputajui ih
u stan. Ve danima nisam izgovorila ni re, a toliko elim da
sa nekim razgovaram. Naprosto moram na neki nain podeliti
to to osjeam, a puna sam neeg to bi se najpre moglo naz-
vati svjetlom.
Moda svjetlo izvire iz tame, primetio je Maks, gledajui
u okvir za tkanje. S mjesta na kojem je stajao mogao je vidjeti
samo njegov gornji dio.
Da nema tame, ne bi bilo ni svjetla, dopunio ga je Fan-
tom, koji se nalazio ispred njega i mogao je vidjeti celi okvir.
Doli smo da vidimo kako napreduje, kazao je Maks.
Jesi li zadovoljna?
I vie nego zadovoljna, odgovorila je Rada i krenula
prema Fantomu, koji je ve stajao ispred okvira.
Ako stane preblizu, vidjee samo niti, upozorila ga je.
Potrebno je sagledati cjelinu.
Fantom se odmakao nekoliko koraka i stao uz Maksa.
ini mi se da shvatam ta elite napraviti, kazao je.
Stvoriti atmosferu pre nego sliku.
Rada je potvrdno kimnula glavom.
Moglo bi se i tako rei. Jer snovi su sainjeni od osjeanja
bar jednako toliko koliko i od slika.
Kada se probudimo, na snove nas najee vie podsjea
raspoloenje koje ih je pratilo nego dogaaji od kojih su se sas-
tojali, dodao je Maks.
Gledao je u nerazmrsivu guvu isprepletenih niti razliitih
nansi plave i crne boje i pomislio da nema razloga da se osjea
drugae nego to se osjeao pre nego to je uao u Radin
stan i bacio pogled na tkanje. Ipak je osjeao da se njegovo
raspoloenje bitno popravilo. Toliko da je mogao glatko odbiti
pie koje mu je ponudila Rada.
Doli smo samo da vidimo kako napreduje posao i da te
pitamo treba li ti neto, kazao je. A onda moramo poi dalje,
229
jer imamo obaviti jo mnogo posla. Elena odlazi sutra, a Jele-
nina sahrana je dan kasne.
O Boe!, uzviknula je Rada. Zar je ve dolo vreme i za
to? A sjeam ih se kao mladih djevojaka.
Na Radin uzvik Fantom se trgnuo i odvratio pogled od
tkanja. Pogledao je u staru enu pored sebe i uinilo mu se
da je vidi ne onakvu kakva je nekada davno bila nego istu
kakva je bila pre samo nekoliko minuta, ali sa nekadanjom
neunitivom energom u sebi. Na trenutak je pomislio da je
pogreno protumaio njezine rei, jer ne mogue da se ona
sjea Jeleninog djevojatva.
Jelenina dua je uvek bila dua stare ene. I onda kada
je bila djevojka.
Ne mogao objasniti odakle je izvukao taj zakljuak, a
ne imao ni vremena baviti se svojim mislima. Maks se ve
opratao sa Radom i kretao prema izlazu.
Doi emo uskoro, kada sve ovo zavrimo, a onda emo
ostati due, kazao je pre nego to su napustili Radin stan.
udno, rekao je Fantom dok su se sputali stepenicama.
udno je ve i to da se ena njezinih godina zanima snovima,
a jo je udne da uspeva preneti ih u stvarnost. Dok sam
promatrao tapiseru, nisam mogao a da se ne sjetim Jelene i nje-
zine vjeite mrzovolje i da ne zakljuim da se rodila sa starom
duom. ta onda da kaem za Radu? Da njezina dua ne samo
da ne stara nego se jo i podmlauje?
Maks se nasmao.
Jesam li ti rekao tko je taj koji ostavlja konzerve piva na
Vladimirov grob?, upitao je.
Poto govorimo o Radi, pretpostavljam da si se sje-
tio da me to upita u ovom trenutku upravo zato to je o njoj
re, odvratio je Fantom. A taj bi in u celosti odgovarao
njoj ovakvoj kakva nam se u posljednje vreme pokazuje. Ne
poznajem nikog drugog koji bi konzervama piva pokuavao
odravati vezu izmeu dva sveta.
eljko Antunovi
230
Takvo to je doista teko oekivati od nekog tko je go-
dinama radio u polici, i to onoj nekadanjoj naoj polici, koja
ne doputala nikakav misticizam niti bilo kakvu sumnju u
ivotnu stvarnost.
Moda se samo sjetila djetinjstva i obiaja svog rodnog
kraja, dodao je Fantom dok su ulazili u automobil.
To je mogue, sloio se Maks. U starosti su ljudi izloeni
pritisku bliske smrti pa utjehu trae u svemu.
231
POGLAVLJE 30
Ve sam bila umorna od dvojbi da li sam neto uradila kako
treba i da li je neke poteze uope trebalo da uinim. eljela sam
da se opustim i da ne osjeam krivnju i aljenje. Da prolost
ostavim tamo gdje joj je mjesto i da u miru saekam ono malo
to mi je od budunosti preostalo.
Krivo uinjeno ne mogu ispraviti niti izgubljeno nadokna-
diti, zakljuila sam sjedei na mramornoj ploi Vladimirovog
groba. Preostaje mi jedino da se vratim kui i pokuam ivjeti
isto onako kako sam ivjela pre nego to sam krenula ovamo.
Ako je to mogue.
Nisam vidjela ni jedan razlog zbog kojeg to ne bi bilo
mogue, ali me je ipak neto upozoravalo da budem spremna
na sve. Osjeala sam da ja vie nisam ona ista kakva sam bila
pre polaska u Bosnu, a nisam mogla pretpostaviti kakva u
biti kada se vratim kui.
Ostala sam sjediti sve dok se sunce ne primaklo obrisima
Zmajevca, a onda sam ustala i krenula, ne okreui se prema
Vladimirovom grobu. Pomislila sam da nema potrebe da se
opratam, jer e moje uspomene uvek i svuda biti sa mnom. I
one od pre etrdeset godina, i ove najnove, meu kojima e
biti i sjeanje na raskoan grob iza mojih lea, koji se nikako
ne uspevao uklopiti u moju predodbu o Vladimiru i njego-
vom ocu.
Odluila sam da izbjegnem naselje u Crkvicama pa sam
krenula stazom preko Kamberovia ravni. Na trenutak mi se
uinilo da sam izgubljena i da se kreem izmeu ivica neg-
dje daleko od grada, ali sam uskoro ugledala dolinu u kojoj je
eljko Antunovi
reka Bosna razdvajala veliki park, sa jedne, i ostatak grada,
sa druge strane. Odahnula sam, pomislivi da se, zapravo, ne
mogu izgubiti. Ni u prostoru niti u vremenu. Kamo god da
krenem, stii u tamo gdje treba da stignem
Tako umirena, ostatak puta prela sam ne urei. I nisam
se iznenadila kada sam pred hotelom zatekla Fantoma. Nas-
mao se kada me je ugledao, ali je njegov osmeh ovog puta
sadravao i neto drugo osim elje da mi saopi da se raduje
to me vidi.
Nema sree, Grkinjo, rekao mi je pre pozdrava. Obe-
ali smo ti da e veeras uti nae verze Elenine pjesme, ali
se u meuvremenu dogodilo neto to je potpuno poremetilo
nae planove.
Odbio je da odmah odgovori na moje pitanje ta se dogo-
dilo.
Najpre se istuiraj i presvuci, a ako je potrebno, i od-
mori. Tek nakon toga emo razgovarati.
Upitala sam ta e on raditi do tada.
ekau te ovdje.
Bila sam sigurna da bi me strpljivo ekao bilo koliko da
ostanem, ali nisam ni najmanje eljela da ga iskuavam. Rekla
sam mu da me moe ekati i u mojoj sobi. Bie mi dovoljno samo
da se istuiram i navuem drugu odjeu. Bez rei je poao sa
mnom u sobu i sjeo u fotelju, pripravan da eka onoliko koliko
bude bilo potrebno.
A sada mi reci u emu je problem, kazala sam kada sam
se na brzinu okupala i presvukla.
Umrla je Jelena, odvratio je Fantom, a ja sam odmah po-
mislila na Damaskina. Ve sam razmiljala o tome kako da mu
opiem Jelenin sadanji izgled a da ga ne razoaram. Sada e
moj problem biti jo vei.
Sjela sam nasuprot Fantomu i ekala da mi jo neto kae.
Kazao je ono to nisam mogla porei.
Ne ti bila osobito draga.
232
233
Otkako sam dola, srele smo se samo dva puta i jedna
drugoj nismo uputile nita osim pozdrava.
Mogla sam mu rei i to da ja i Jelena nikada nismo bile
bliske. ak niti onda kada sam boravila u njezinoj kui u
Nemiloj i zajedno sa Vladimirom spavala u onoj velikoj pot-
krovnoj sobi, dok su ona i Damaskin spavali u spavaoj sobi
na katu. Prihvatala sam je kao djevojku svog brata i bila sam
spremna druiti se sa njom jednako dugo koliko i on i pritom
zanemariti odbojnost koju sam osjeala prema njoj.
Dok je bila iva, nisam bio siguran da li bi bilo u redu da
ti ispriam ta se ovdje dogaalo nakon tvog odlaska, rekao je
Fantom, a u njegovom glasu osjeala sam da se i dalje koleba.
Sada te dileme vie nema. Mislim da bi bilo korisno da sazna
sve.
Pomislila sam da nema razloga da odbem Fantomovu
ponudu, premda sam pretpostavljala da bi me ono to e mi on
rei moglo dodatno uznemiriti.
Ve i to to sam se vratila, smo po sebi, govori da elim
saznati ta se ovdje u meuvremeno dogaalo, kazala sam.
Ako se plai da e me razoarati, mogu ti rei da, polazei
ovamo, nisam oekivala da je zbog mog odlaska pre etrdeset
godina ivot ovdje zastao i da se za to vreme nita ne izme-
nilo. Osim toga, nisam mogla izbjei da neto i saznam. Kada
smo otili u Ameriku, Damaskin se neko vreme dopisivao sa
Jelenom i ponekad bi mi kazivao neto o tome to mu je ona
pisala.
Fantom je nekoliko puta kimnuo glavom.
Kada si pola u Ameriku, rekla si da se nee javljati i
toga si se drala trideset i devet godina. Znam da si to uinila
ne zato to si nas mrzila nego zato da bi nas sauvala u sjeanju
onakvima kakvi smo bili dok si bila uz nas.
Nisam mogla rei da ne bilo tako. A nisam mogla rei ni
to da sam pogreila to se svoje odluke nisam pridravala do
kraja. Zbog toga sam odluila da ne kaem nita.
Znala si da bi jedno jedino pismo moglo poruiti sve ono
to si godinama briljivo gradila i uvala.
eljko Antunovi
234
Nastavila sam utei gledati u Fantomovo ukoeno lice,
sve vie osjeajui da u uskoro saznati neto to jo uvek ne
mogu niti pretpostaviti. Neto u Fantomovom glasu, to rane
nisam zapaala, upozoravalo me je da budem pripravna na
sve.
Nisi se mogla odrei ivota kojeg si ostavljala za sobom, a
nisi se mogla niti pomiriti sa mogunou da e on bez tebe kre-
nuti sasvim drugim putem. inilo ti se lakim i jednostavnim
prekinuti sve veze sa njim, osim one koja je vodila kroz tvoja
sjeanja. I vjerojatno nikada ne bi ni pokuala potraiti nekog
od nas da se ovdje ne dogodio rat. Rat je iz temelja promenio
sve pa je promenio i tvoju odluku da se ne vraa i ne svraa
u Bosnu. Naprosto ne bilo mogue da se ne upita jesmo li jo
ivi. A uz to pitanje sva su ostala pitanja bila manje vana pa i
ono da li e saznati i neto to ne eli.
Ispruila sam ruku i dotakla Fantomovo koljeno.
U pravu si, rekla sam. Doista ne bilo mogue da
se svakog dana ne upitam da li ste ivi. I da, nakon toga, ne
poelim saznati ta se u meuvremeno sa vama dogaalo.
Rat u Bosni je sasvim bezbolno i gotovo neprimetno
razgradio moju odluku da svoj ivot u Americi ni na koji nain
ne povezujem sa ivotom proivljenim izvan nje. Vie ne bilo
mogue da vreme koje sam provela do prelaska oceana drim
odvojeno i koristim samo kao tajnu sobu za odmor, u kojoj se
nikada nita ne menjalo.
Dok sam na televizi gledala ratne scene, naprosto sam
bila primorana da priznam da to to gledam ne Bosna koju
poznajem, a iz toga se, htjela to ja ili ne, izrodio zakljuak da ni
vi koje sam ovdje ostavila vie niste isti, kazala sam i dodala
da se nakon toga pojavila i elja da doem i vidim kakve su se
promjene dogodile.
Fantom se na to kratko nasmao.
Znatielja je mnoge odvela u propast, kazao je. Nadam
se da nee i tebe.
Odgovorila sam mu da nisam tako slaba kako to moda
njemu izgleda.
235
ivot me ne mazio i svako iskustvo skupo sam platila.
Spremna sam plaati i dalje, bez obzira na cenu. A kada sam ve
tu, mislim da bih postupila nerazumno ako bih se zadovoljila
tek usput prikupljenim informacama i vratila kui sa napola
odgovorenim pitanjima. Zbog toga nemoj da se ustruava.
Reci mi sve to zna, a ne samo ono to misli da bih ja trebala
saznati.
Fantom je kimnuo glavom u znak suglasnosti.
Sve u ti rei, ali ne ovdje. Bolje emo se osjeati ako
iziemo i sjednemo na neku klupu pored Bosne.
Sloila sam se sa takvom pretpostavkom i uskoro smo se
kretali ispod drvoreda javorova pored reke.
U pravu si, kazala sam. Ovdje u ono to mi ima rei
lake prihvatiti nego tamo u hotelskoj sobi. Dovoljno mi je da
vidim da ova reka i dalje jednako tee pa da se pomirim sa
mogunou da e tei i kada nas vie ne bude.
Fantom na to ne nita odvratio. Rukom mi je pokazao
praznu klupu i saekao je da stignemo do nje i smjestimo se.
Svet e postojati i bez nas, ali nee vie imati nikakvog
smisla kada odemo iz njega, rekao je i ja sam pomislila da je
spreman za priu koju mi je obeao.
Pretpostavljam da si i ti neto slino mislila kada si se
pre etrdeset godina pripremala da otputuje u Ameriku. I da
si zbog toga odluila da e prekinuti sve veze sa starim krajem.
Zaudo, i nama koji smo ostali ta se odluka inila loginom.
Jer emu pisati pisma koja putuju mjesecima i koja ne mogu
sadravati nikakva obeanja, najmanje ona o skorom vienju.
Odluila sam da sluam i da niim ne prekidam ili ne
podstiem Fantomovo pripovedanje.
Ipak se nisam mogao pomiriti sa injenicom da vidim
Jelenu kako se mota oko Vladimira jo i pre nego to ste ti i
Damaskin otili.
Morala sam reagirati.
ekaj malo, rekla sam, znajui da to ne bilo mogue.
Gotovo svaki trenutak u posljednja dva mjeseca pred na od-
eljko Antunovi
236
lazak provela sam sa Vladimirom. Odlazili smo i u Nemilu i
boravili u Jeleninoj kui, Jelena je dolazila kod nas u Zenicu, ali
sam uvek i ja bila prisutna.
Fantom ne izgledao ni najmanje pokoleban.
Govorim o onom to sam vidio svojim oima. Ne tvrdim
da ti je Vladimir bio nevjeran i da se iza tvojih lea dogovarao
sa Jelenom, ali tvrdim da sam ga i u vreme o kojem govori
viao nasamo sa njom. Samo su razgovarali. Nikada nisam
saznao o emu, ali sam, po tome to bi uutjeli kada bih im
priao, zakljuio da je njihov razgovor bio povjerljive naravi.
Upitala sam se e je pamenje zatajilo. Moje ili Fanto-
movo. Ali nisam dobila nikakav odgovor. Nisam ga, u stvari,
ni potraila. Iskustvo mi je sugeriralo da je sve mogue pa i to
da su Vladimir i Jelena bili blii jedno drugom nego to sam
vjerovala.
Pomislila sam da se moglo dogoditi da Vladimir ozbiljno
shvati moju preporuku, koju sam ja, alei se, ponovila u vie
navrata, da se udrui sa Jelenom kada ja odem. Premda je on
o takvoj mogunosti odbao da kae bilo ta, nisam mogla biti
sigurna da mi je ostao vjeran i onda kada sam otputovala bez
ikakvih izgleda za povratak. Utoliko manje jer sam uvek bila
svjesna injenice da mu se Jelena dopada, kao to se dopadala i
drugim mukarcima koje sam poznavala.
Fantom je ekao da se opredelim, da kaem da li mu vje-
rujem ili ne, da bi nastavio sa svojom priom.
U redu, kazala sam. Nema razloga da ti ne vjerujem.
Osim toga, ve sam se nekoliko puta uvjerila da moje pamenje
ne besprekorno, kako mi se obino ini.
I sve ono to je kasne usledilo svjedoi o tome da su njih
dvoje imali neki dogovor, nastavio je Fantom, a ja sam odluila
da ga ne prekidam bez obzira ta rekao. Prestali su se kriti
onog trenutka kada je tvoj vlak krenuo sa zenike eljeznike
stanice. Vlak je otiao na jednu, a njih dvoje na drugu stranu.
Pratio sam ih izdaleka. Pomislio sam da idu u Vladimirov stan
u Crkvicama, ali su oni nastavili ii prugom. Preli su drveni
most i uputili se prema Raspotoju. Vjerovao sam da e ui u
237
neku kuu ili se zavui u grmlje pored Bosne, meutim, ili su
sve dalje. Sve dok Jelena ne odustala negdje kod Bojinog vira
i krenula natrag. Morao sam se opredeliti da li da sledim
nju ili da nastavim ii za Vladimirom. Poao sam za Jelenom, a
pritom me je stalno kopkalo pitanje kuda se uputio Vladimir.
I gdje si stigao?, upitala sam, elei skratiti priu.
Ponovo na eljezniku stanicu. Jelena je saekala popo-
dnevni radniki vlak i otputovala u Nemilu.
Jesi li saznao gdje je otiao Vladimir?
Maks je te noi spavao kod mene. Pitao sam ga zna li gdje
je Vladimir. Rekao mi je da se ne vratio u stan. Rano narednog
jutra krenuli smo u Crkvice i negdje kod mosta sreli smo Vladi-
mira. Bio je pranjav i krajnje iscrpljen. Izgledao je kao netko
tko je pjeaio celu no. Maks ga je upitao gdje je bio, a on je
samo odmahnuo rukom i kao mjesear produio dalje. Bosnom
e protei mnogo vode dok on preali Elenu, rekao mi je Maks,
a ja sam pomislio da bi se to moglo dogoditi mnogo pre nego
to on vjeruje. Meutim, nisam nita rekao. Odluio sam ono
to znam zadrati za sebe.
Upitala sam da li je ostao dosljedan u tome.
Jesam. Ovo je prvi put da govorim o tome. Meutim, ni-
kada se i ne ukazala potreba da otkrivam svoju tajnu, jer su je
uskoro znali svi. Tog istog dana Jelena je dola u Crkvice i na-
kon toga retki su bili moji posjeti Maksovom i Vladimirovom
stanu u kojima je ne bih naao tamo.
Kako je na to reagirala gospoa Jasmina?
Fantom ne oklevao sa odgovorom.
inilo mi se da se njih dve dobro slau.
Sada sam ja oklevala da postavim novo pitanje.
A Vladimir? Kako ti je on izgledao?
Fantom je najpre zavrtio glavom.
Ti zna da nas dvojica nikada nismo bili bliski. Da smo
instinktivno izbjegavali jedan drugog koliko god je to bilo
eljko Antunovi
238
mogue i da smo se trpjeli samo zbog Maksa. O njegovim
tadanjim osjeanjima ne mogu ti rei nita pouzdano napros-
to zato to nisam obraao panju na njega. Sa Jelenom je bilo
drugae. Bili smo mnogo blii, mogao sam joj rei sve to mi
padne na pamet i pitati je o svemu.
Rekla sam da je, i ne htui to, mogao zapaziti kakvo je
Vladimirovo raspoloenje.
Da li je bio veseo ili alostan?
Fantom se nasmao.
Meni je uvek izgledao isti. I sa tobom i sa Jelenom.
Previe ozbiljan i previe zaokupljen problemima koji nisu bili
samo njegovi.
I sama sam se morala nasmati. Fantomovo opaska me
je pogodila pravo u srce. Vladimir jeste bio previe ozbiljan
za svoje godine i previe zabrinut problemima koje je trebalo
rjeavati njegova majka.
Da je gospoa Jasmina preuzela dio tereta na sebe, moda
bi Vladimir izgledao manje turobno, kazala sam i pomislila da
sam i ja bila u prilici da mu pomognem.
Da je to uinila, onda vie ne bi bila gospoa Jasmina
nego samo jedna od barakakih ena. Ne bi tako dugo ostala
lepa i svjea i ne bi ulovila bogatog inenjera iz Belge, koji
joj je omoguio da pobjegne iz naeg siromatva i da ostatak
ivota provede ugodno i udobno.
inilo mi se da se Fantomove rei na neki posredan
nain odnose i na mene. Kao da je rekao da sam i ja napustila
Vladimira samo zato da bih negdje pronala ugodni i udob-
ni ivot. Moda sam zbog toga osjetila potrebu da opravdam
Vladimirovu majku.
Ne bi bilo poteno osuivati je zbog toga, kazala sam. U
ono vreme ona ovdje ne imala mnogo toga na raspolaganju.
Mogla je raditi i trpjeti trajnu oskudicu svake vrste i ekati da
poruni i ostari.
Fantom ne saekao da kaem sve ono to sam namjera-
vala rei.
239
Mogla je initi isto to i sve ostale ene. I, ako nita drugo,
bar se pobrinuti za svoju djecu.
Bilo je oigledno da Fantom ne delio moje oduevljenje
gospoom Jasminom. Mogla sam i pretpostaviti zbog ega. Jer
je ona, kao to se uporno borila protiv toga da se ja ukorenim u
Vladimirovom ivotu, jednako istrajno nastojala da obeshrabri
Maksa da se drui sa njim. Gospoa Jasmina nikada ne krila
da ja i Fantom nismo dovoljno dobri za nju.
Pa ipak je zbog toga nisam osuivala i sa manje radosti
pratila njezin lik. Naprosto mi se sviala bez obzira ta je radila
ili govorila, kao pojava koja, i ne htui to, uljepava sve oko
sebe. Nagonski sam prihvatala injenicu da ljepota i dobrota
nisu osobine koje nuno idu jedna uz drugu i bila sam zado-
voljna ve i time da ljepota moe opstati i sama i da moe tako
snano djelovati.
Sve je dobro to se dobro svri, rekla sam. Koliko znam,
Vladimir se zaposlio nedugo nakon to je zavrio gimnazu
i bio je u prilici da pomae brai. Kada su mi priali o tome,
ni Maks niti Josip nisu se poalili da su previe patili zbog
majinog bega.
Zahvaljujui injenici da se Vladimir nastavio rtvovati i
izvravati njezine obaveze. A kada je on otiao u vojsku, na nje-
govo mjesto uskoila je Jelena i samo zahvaljujui njima dvoma
Maks i Josip su mogli ivjeti koliko-toliko normalno i zavriti
srednju kolu.
Dok mi je Fantom govorio o tome da se Jelena iza mojih
lea sastajala sa Vladimirom, nisam bila previe iznenaena.
Vjerovala sam da je povrna i sposobna da uini i podlosti samo
da bi udovoljila svojim eljama. Iznenadilo me je, meutim,
saznanje da je pomagala Vladimiru i njegovoj brai u vreme
kada su ostali sami i kada im je pomo bila najpotrebna. Teko
sam to mogla shvatiti pa sam zamolila Fantoma da mi objasni
kako je izgledalo to Jelenino uskakanje u Vladimirov ivot i
ivote Maksa i Josipa.
Iznenadila je i mene i sve one koji su je poznavali. Prese-
lila se u Vladimirov stan i nastavila raditi sve ono to je Vladi-
eljko Antunovi
240
mir radio pre nego to je otiao u vojsku. Njoj je, meutim,
bilo tee jer je morala svakodnevno putovati u Nemilu sve dok
se netko u opinskoj administraci ne smilovao i premjestio je
na rad u jednu od zenikih kola.
Osjeala sam da moram postaviti nekoliko pitanja, od ko-
jih bi neka u Fantomovim uima mogla zvuati glupo ili bar
naumjesno.
Da li joj je Vladimir neto obeao?
Naprosto nisam mogla vjerovati da je Jelena u to vreme
mogla tek tako rtvovati svoj trud, svoje vreme i svoj novac.
O tome ta je Vladimir uinio ne mogu ti rei ba nita.
On je za mene bio i ostao zatvorena knjiga. Mogu govoriti samo
o onom to sam uo od Maksa i to sam sm vidio i uo.
A to je?
Bila sam nestrpljiva da saznam da li je Vladimir bio spre-
man da se oeni Jelenom da bi od nje dobio pomo za svoju
brau. Pretpostavljala sam da joj je morao obeati takvo to, jer
nisam bila voljna na drugi nain objasniti njezinu rtvu.
Jedino to pouzdano znam je to da je Jelena otila od
Vladimira zbog toga to ne pristao da se vjenaju. Sama mi je
to u vie navrata rekla i svaki put je tebe navela kao glavnog
krivca. Govorila je da je Vladimir bio i ostao zaluen tobom, a
da mu je ona sluila samo kao korpa za otpatke, u koju je bacao
one dane i oni sate u kojima u mislima ne bio s tobom.
Odahnula sam sa olakanjem. Ali nisam bila sasvim zado-
voljna.
ta se dogaalo u meuvremenu?, upitala sam. Da li su
se svaali?
Fantomov odgovor me je razoarao i unekoliko snizio moje
raspoloenje.
Ne. Naprotiv, izgledalo mi je da se dobro slau. Ko-
liko se sjeam, ak su i Maks i Josip bili zadovoljni Jeleninim
sudjelovanjem u zajednikom kuanstvu. A podrka za nju
stizala je i iz Belge, od gospoe Jasmine.
241
Moje raspoloenje spustilo se za jo jedan stupanj. I posle
toliko godina vidjela sam se tako neznatnom u oima Vladi-
mirove majke da nisam mogla izbjei zakljuak da bi svi moji
napori na kraju ostali uzaludni. Gospoa Jasmina je mene ot-
pisala odluno i konano i pre nego to me je upoznala, na-
kon to me je prvi put ovlano i bez zanimanja pogledala, i
tu injenicu ne bilo mogue izbrisati ili izmeniti. Njezin
prvi dojam o Jeleni bio je daleko povoljni, a vjerojatno ga je
podrala i injenica da su obje bile uiteljice.
Nikada se nisam mogao pomiriti s Jeleninim pokuajem
da zauzme tvoje mjesto. A osuivao sam i Vladimira zbog toga
to joj se ne odlune odupro. Za mene su njih dvoje tada bili
izdajnici, koji bacaju pod noge sveta obeanja i gaze ih svima
naoigled. Zbog toga sam ih godinama nakon toga izbjegavao,
ak i onda kada vie nisu ivjeli zajedno.
Nisam mogla shvatiti sve to mi je Fantom pokuavao rei.
Najmanje injenicu da se on osobno osjeao pogoen Jeleninim
i Vladimirovim ponaanjem nakon mog odlaska u Ameriku.
Upitala sam ga zbog ega je reagirao upravo tako kao da je i
sam bio dio tog vora kojeg smo zamrsili Vladimir i ja. Njegov
me je odgovor iznenadio i doveo u nedoumicu.
Zar to nisam bio?, upitao je. Zar to nismo bili svi mi koji
smo se u to vreme druili s tobom?
Nisam znala ta bih mu odgovorila. Fantom, meutim,
ne ekao na moj odgovor.
Ti si bila sredite naeg drutva i povezivala si nas i onda
kada to moda i nisi eljela. A pristala si na tu ulogu onda kada
si dopustila da bude djevojka iz pjesme. Sada je kasno da je
se odrekne. Ne moe izbrisati Pjesmu o Eleni nakon to je
otpjevana bezbroj puta.
Rekla sam da se ne elim niega odricati, ali da moram
priznati da sam zbunjena.
Nikada sebe nisam vidjela takvom kakvu si me up-
ravo opisao, rekla sam i pokuala objasniti da Pjesmu o
Eleni nisam pjevala zbog svog imena u njoj, ali me je Fantom
prekinuo.
eljko Antunovi
242
Mi smo te takvu vidjeli, kazao je. Nikada nisam pomis-
lio na tu pjesmu a da istovremeno nisam pomislio i na tebe. I
ne samo ja. Svi smo mi tebe vidjeli u njoj. I Vladimir, i Maks,
i Josip. Pa ak i Jelena i gospoa Jasmina. To je bila i njihova
najdraa pjesma. Jelena to ne krila. Bezbroj puta ju je otpje-
vala. Gospoa Jasmina se o tome nikada ne izjasnila, ali su joj
oi odavale ta osjea.
Pomislila sam da je Fantomova ispoved otila predaleko
i da se ne moe nastaviti bez tete. Podigla sam se sa klupe i
kazala da bi mi godilo da jo malo proetam pre nego poem
na spavanje.
Namjeravali smo ti veeras prirediti oprotajnu zabavu,
ali smo zbog Jelenine smrti morali odustati, kazao je Fantom
pratei me prema hotelu. Osjeam se kao da sam i sm zakinut
zbog toga. Kao da se Jelena ponovo umeala pokuavajui da
nam pokvari planove i zauzme tvoje mjesto.
Rekla sam mu da je i meni ao to se neemo jo jedanput
nai na okupu, ali da zbog toga ne smemo optuivati sirotu
Jelenu.
Ne ona kriva i za svoju smrt. Niti je znala niti je mogla
birati kada e umreti.
Tko zna da li e nam se jo ikada pruiti prilika da za-
jedno zapjevamo, kazao mi je Fantom vidljivo neraspoloen
Ja i Maks smo bili uvjereni da e to biti ovog ljeta, meutim,
okupili smo se samo jedanput. A i to je bilo povodom godinjice
Vladimirove smrti.
eljela sam kazati neto da spreim brzo narastanje Fanto-
movog neraspoloenje, ali da to ne zvui kao prazno obeanje.
Nita me ne prei da doem i narednog ljeta, rekla sam,
a Fantom je na to samo odmahnuo glavom.
Ne vjerovao da u ponovo smoi dovoljno snage da jo
jedanput krenem na put u sve praznu prolost, a ja nisam ni
pokuala uvjeriti ga da sam se tamo ugodno osjeala. Pruila
sam mu ruku da se pozdravimo, a on ju je prihvatio ne skrivajui
alost.
243
Nadam se da u te ja voziti na aerodrom i da emo se jo
jedanput vidjeti, kazao je nakon to je pustio moju ruku, zatim
se okrenuo i otiao.
I to je sve, pomislila sam dok sam ila prema svojoj
sobi.
245
POGLAVLJE 31
Oekivala sam Fantoma, kazala je Elena kada je ugledala
Maksa u predvorju hotela.
Ako misli da e ti sa njim biti ugodne, odmah u ga
nazvati i rei da se spremi, odvratio joj je Maks smui se. Ali
ti to ne bih preporuio. Nikada ga nisam vidio tuneg nego
to je bio sino, nakon to se rastao sa tobom.
Elena je kazala da nitko nema razloga da tuguje zbog nje.
Isto tako, ni ja nemam razloga da biram tko e me voziti
na aerodrom.
Maks je pokupio Eleninu prtljagu i smjestio je u automo-
bil, a zatim se vratio i stao pored nje. Dok je plaala raun na
recepci, promatrala ga je i pitala se zbog ega je tako dobro
raspoloen. Najpre je pomislila da mu je drago to odlazi, ali
je brzo odustala od te prepostavke. Da mu je bila na smetnji,
Maks bi joj to ve rane na neki nain pokazao.
Po tvom izgledu teko bi se moglo zakljuiti da ti je umrla
punica, rekla mu je kada su se smjestili u automobil i krenuli.
Zbog ega?, upitao je Maks i pogledao je, iskreno
zauen.
Raspoloeni si nego to sam te navikla gledati.
Maks je odmahnuo glavom i vratio pogled na cestu.
Samo sam uzbueni nego inae, a tebi to izgleda kao
dobro raspoloenje. Uvek kada pred sobom imam neki prob-
lem, ja dodatno oivim i jedva ekam da zaponem njegovo
rjeavanje.
eljko Antunovi
246
Nisi od onih koje potekoe obeshrabruju, kazala je
Elena, mislei na to da zapravo ne zna kakav je bio Vladimir.
Ne mogla rei da li su i njega problemi poticali na dodatni
napor ili su mu oduzimali volju da ini bilo to.
Maks je nastavio da objanjava.
Ja nisam od onih koji previe razmiljaju. Kao to je to bio
Vladimir. Ja najpre reagiram pa se tek onda pitam da li sam
uinio ono to treba. Vladimir je, naprotiv, najpre sve paljivo
provjeravao pa djelovao tek onda kada je bio siguran da nikoga
nee otetiti.
Elena je pomislila da bi Maks mogao biti u pravu.
Vladimir je vie vodio rauna o drugima nego o sebi.
Zbog toga je esto bio razapet izmeu tuih interesa i izbjega-
vao je donositi odluke koje nisu mogle pomiriti suprotnosti.
U tom trenutku,meutim, ne eljela razgovarati o Makso-
vom najstarem bratu. eljela je saznati neto vie o njemu
smom, a potom i o njegovim vezama sa Jelenom i njezinom
kerkom.
Otkako sam dola ovamo, spremam se da te pitam kako
je dolo do toga da se oeni Danelom, kazala je, nadajui
se da svojim pitanjima i primjedbama nee pokvariti Maksovo
dobro raspoloenje. Koliko vidim, mnogo je mlaa od tebe, a
narav joj ne ni slina tvojoj.
Nakon to Maks ne odmah odgovorio, dodala je: Da li
si i u tom sluaju postupio onako kako si to maloas objasnio?
Najpre uinio pa posle razmiljao o tome da li si mogao doni-
jeti i pametnu odluku.
Maks ne urio sa odgovorom, ali je bilo oito da ga Ele-
nino pitanje ne uznemirilo.
Na alost, u tom sluaju se ne mogu opravdati brzopletou.
Danelu poznajem od malih nogu i uvek mi je bilo savreno
jasno ta mogu oekivati od nje. Neko razumno ponaanje da,
ali ljubav i razumevanje za moje slabosti ne.
Elena je upitala ta podrazumeva pod Danelinim ra-
zumnim ponaanjem.
247
ivei sa Jelenom, na vlastitoj je koi iskusila ta znai
nerazumno ponaanje i vjerojatno je na vreme shvatila da ne
sme slediti njezin primjer. Jelena je i kao djevojka bila impul-
sivna i ponaala se onako kako su joj nalagala njezina trenutna
osjeanja. Takva je ostala i kao ena i nikada ne dovoljno
razmiljala ta bi bilo dobro za nju. Zbog toga je u ivotu prola
mnogo loe nego to je mogla i to je zasluivala.
Elena je odluila da postavi jo jedno od niza rane pri-
premljenih pitanja.
ta se dogodilo sa njom kada je napustila Vladimira?
Sve nas je iznenadila kada je otila iz naeg stana. Vje-
rovao sam da se zbog neeg posvaala sa Vladimirom i da se
samo preselila u svoju kuu u Nemiloj. Bilo je ljeto i u to vri-
jeme ne radila pa sam smatrao normalnim to je neko vreme
nisam viao. Tek kasne sam saznao da je otila mnogo dalje
od Nemile.
Elena je pomislila da se takvo to moglo i oekivati. Jo
uvek se sjeala o emu je sa Jelenom razgovarala u vreme
kada ju je sa Vladimirom i Damaskinom posjeivala u njezinoj
kui u Nemiloj. Dok se ona divila i kui i svemu onom to ju
je okruivalo, Jelena se neprekidno alila na sve i govorila da
bi rade ivjela u nekoj od brojnih bednih zenikih baraka
nego u toj velikoj udobnoj kui. alila se zbog svega onog to
se Eleni inilo kao prednost te kue - to se nalazila izvan na-
selja, a u neposrednoj blizini ume, to je bila okruena vrtom
i vonjakom i to ne bila na udaru prolaznika.
Ta kua ne bila jedino na to se Jelena alila, pomislila
je Elena. alila se i na Nemilu, i na posao koji je radila, i na
ljude sa kojima je radila.
Pokuala se sjetiti da li je postojalo neto to joj se do-
padalo, ali ne uspjela.
ime se bavila kada je otila iz Nemile?, upitala je,
nadajui se da e Maks ispuniti praznine u njezinom sjeanju.
Neko je vreme nastavila raditi kao uiteljica, a onda je
poela pjevati po kafanama.
Elena je osjetila da mora prekinuti Maksa, pre svega da
bi provjerila da li je dobro razumjela ono to je rekao.
Napustila je kolu da bi postala kafanska pjevaica?!
Maks ne delio Eleninu zauenost.
Nisam bio ni najmanje iznenaen kada sam saznao da
je upravo to uradila, jer je uvek govorila da bi eljela biti
pjevaica. Uostalom, dobro je izgledala, a ne loe ni pjevala.
Slaem se da je dobro izgledala, ali ne i sa drugim de-
lom tvoje tvrdnje.
Maks je nakratko pogledao Elenu i pomirljivo slegnuo ra-
menima. Bilo mu je jasno da bi bilo beskorisno uvjeravati je u
suprotno.
Jelenino umee moglo je proi tamo gdje je pjevala, ka-
zao je. U kafanama, pred publikom koja od pjevaice ne zahti-
jeva vie od toga da dobro izgleda i da zna pjesmu zapoeti i
dovesti do kraja.
Elena je zakljuila da je bilo dovoljno razgovora o Jeleni
kao pjevaici. Procenila je da bi uskoro mogli stii do aero-
droma, a ona jo ne saznala ono to je eljela.
Nisi mi rekao kako si se upoznao sa Danelom.
Tako to sam pozvao Jelenu da radi sa mnom i Fantomom.
Do tada smo se povremeno susretali i prilikom svakog susreta
uvjeravao sam se da njezina karera ide nanie i znao sam da
e sasvim propasti ako joj netko ne pomogne. Osjeao sam da
sam joj duan za ono to je ona uinila za mene i moju brau
pa sam joj ponudio da pjeva sa nama. Fantom je bio izriito
protiv toga i malo je nedostajalo da se tada nas dvojica prvi a
vjerojatno i posljednji put posvaamo. Fantomu Jelena nikada
ne bila draga i on to ne skrivao. Kao to ne krio da si ti ona
za koju bi sve uinio.
Maks je namjerno nainio pauzu, da bi Elena imala dovoljno
vremena shvatiti ta je elio rei. Elena je, meutim, pourila
da popuni prazninu. Ne eljela da se razgovor okrene prema
njoj.
248
eljko Antunovi
249
Kako ste to reili?, upitala je.
Kao i uvek. Tako to je Fantom popustio. Shvatio je da
Jelenu ne pozivam zato to mi se tako hoe nego zato to joj je
potrebna pomo. Znali smo, a i ona sama nas je neprekidno
podsjeala na to, da ima kerku i da e to dete biti osamljeno i
zapostavljeno sve dotle dok njezina majka bude danju spavala,
a noi provodila u kafanama.
ekaj malo, prekinula ga je Elena. Zar joj nisi nudio isto
to da pjeva sa vama u istim tim kafanama?
Nisam. U to smo vreme ja i Maks otvorili svoj prvi
restoran i ponudio sam joj da izabere neki od poslova koji e
joj omoguiti da ivi na jednom mjestu i da se stara o svom
djetetu kao i sve ostale majke. Izabrala je da radi u kuhinji i
tako se sa Danelom preselila k nama i sa nama je ostala sve
do nedavno.
Znai, svoju buduu enu upoznao si jo dok je bila
djevojica, kazala je Elena i nasmala se.
I Maks se nasmao, ali je njegov smeh bio manje veseo
od Eleninog.
Smeno jeste, ali upravo je tako bilo, kazao je. Gledao
sam je gotovo svakodnevno i pratio kako raste. I ne mogu rei
da mi se naroito dopadala.
esto nam se dogodi ono na to nismo ni u snu pomi-
ljali, ubacila je Elena i nastavila se smati. Ali ti si mogao
znati da se djevojice redovito preobraavaju u ene, a Danela
je izrazito privlana ena.
Maks je glasno uzdahnuo.
Lake bi mi bilo da ne. Ili da je bar mene zaobila u svo-
jim planovima.
Kakvim planovima?
Ne znam kakvi su Danelini planovi, ali osjeam da je
ona veoma rano odluila da me ukljui u njih i da me iskoristi
temeljito i do kraja.
Pogledavi u Maksa, Elena se prestala smati.
eljko Antunovi
250
Nemoj rei da se ti nisi nita pitao. Da si se sa djevojicom
spetljao i protiv svoje volje.
Maks je ponovo uzdahnuo.
Pa skoro da je bilo tako. Ne mora biti gladan da se
prihvati jela ako ti ga netko ponudi i ako ono dobro izgleda.
Znai li to da je Danela u to vreme dobro izgledala i da
ti se sama ponudila?
Pre bi se moglo rei da je bilo dovoljno zrela da razmisli
o tome ta eli dobiti od ivota i da oko sebe potrai nekoga tko
bi joj to mogao dati.
A to si bio ti.
Maks je neko vreme razmiljao pre nego to je nas-
tavio.
Premda nikada pre toga ne pokazivala da sam joj
naroito drag, u vreme kada je trebalo da potrai drutvo
svojih vrnjaka ona se sva okrenula prema meni i poela se
ponaati kao da smo oduvek bili bliski. Najpre me je zbunila,
a potom i uznemirila i prvo to sam poelio bilo je da je grubo
odbem i nauim pameti. Ipak sam odluio da ne reagiram
brzopleto. Pustio sam je da radi ono to je naumila i za to vri-
jeme je paljivo promatrao. Ubrzo sam shvatio da ona ima neki
plan, da sam ja njegova meta, a da je njezino privlano telo
sredstvo za njegovu realizacu. Pomislio sam: zato ga ne uzeti
ako mi ga nudi. I uinio sam upravo ono to je ona eljela. Upao
sam u zamku iz koje se nisam mogao izvui bez velike tete.
Elena se ponovo nasmala.
Uinio si greku koju mukarci esto ine. Povjeruju da su
dovoljno pametni i snani da bi u svako doba kontrolirali situ-
acu i izvukli se kad god to poele. A onda se obino pokae da
niti su dovoljno pametni niti su dovoljno snani i da im je lake
ostati zaglibljen u blatu nego se izvlaiti i onako prljav izlagati
znatieljnim i zluradim pogledima.
Maks je nekoliko puta kimnuo glavom.
Rekla si sve to se ima rei. Da sam bio pametan, ne bih
251
se dao uloviti na mlado ensko telo, a da sam bio jak, odbacio
bih ga onda kada sam shvatio da ne prua nita vie od drugih
enskih tela. Naalost, nisam bio niti jedno niti drugo i lake
mi je bilo uvjeriti sebe da je krajnje vreme da se oenim pa ako
moram imati enu, nema razloga da to ne bude ona koja je ve
na dohvatu ruke.
Po tome bi se moglo zakljuiti da su ene pametne od
mukaraca.
Bolje bi bilo rei da su uporne, bar kada je re o ost-
varivanju njihovih osobnih interesa.
Elena je pomislila da je Maks u pravu. ena e ilavo
braniti svoje interese i uvek e ih stavljati iznad zajednikih.
Mukarac e esto popustiti ako ga se uvjeri da e time pomoi
drugima. Sjetila se Nikosa i svoje tvrdoglave upornosti da mu
ne dadne nita od onoga za ime je udio. Mogla sam mu bar
rei da ga ne volim, ali da ga potujem kao dobrog ovjeka, koji
zasluuje i odanost i ljubav.
Ne slae se sa mnom?, upitao je Maks.
Razmiljam o neem drugom, odgovorila mu je Elena, jo
uvek ne znajui ta e mu rei. Imala sam sreu da sretnem
dva ovjeka na koje sam se mogla osloniti i telom i duom.
Jedan je bio Vladimir, a drugi moj mu Nikos. Naalost, ne
mogu rei da sam bila sretna, a jo manje da su sretni bili njih
dvojica.
Potom su se neko vreme vozili utei.
Htjela si mi neto rei?, upitao je Maks.
Moda sam se htjela nadovezati na ono o emu si mi
maloas priao i rei da svi greimo. Pravimo planove o tome
kako bi trebao izgledati na ivot, a o ivotu zapravo ne znamo
nita. Pokuavamo se izboriti za neku pretpostavljenu sreu i
pritom zanemarujemo da i ljudi oko nas ele i pokuavaju isto
ili neto slino. Tako nam istekne vreme i tek kada ostarimo
shvatimo i da smo greili i da smo bili nepravedni. Za mene
je sada kasno da pokuam ispraviti greke. I Vladimir i Nikos
su mrtvi i samo se mogu nadati da me, tamo gdje su sada, ne
osuuju previe.
eljko Antunovi
252
Sama sebe osuuje i ispata sasvim dovoljno da ti bude
oproteno za sve to si pogreila.
Elena je pogledala kroz prozor automobila i neko vreme
pratila avion koji je sletao. Ovako se i ja pribliavam svom
kraju, pomislila je. Sputajui se i usporavajui. Potom se
sjetila da je preostalo jo jedno pitanje na koje je od Maksa
eljela dobiti odgovor.
Celo vreme otkako sam tu elim te pitati zato ste ti i
Fantom odluili da se bavite time ime se bavite. Fantom mi je
rekao da ste jedno vreme radili kao profesionalni muziari i
da je to bio najbolji dio vaih ivota.
Maks se nasmao i pre nego to je odgovorio paljivo je
parkirao automobil i iskljuio motor.
Vjerojatno se sjea da ja i Fantom nismo bili neki uzorni
uenici i da smo jedva ekali da se reimo kole. ta smo mogli
raditi? Biti najprosti radnici u eljezari ili rudniku ili pokuati
prehraniti se onim do ega nam je bilo najvie stalo. Muzikom.
I do tada smo povremeno i na razliitim mjestima svirali za
novac i sasvim smo dobro znali da je nae poznavanje muzike
prilino skromno i nedovoljno za profesionalno bavljenje njo-
me. Ipak smo se usudili krenuti tim putem, tjeei se da nismo
puno gori od onih koji su se nalazili ispred nas. Osim toga na
ruku nam je ila i injenica da je potranja za sviraima bila
mnogo vea od ponude pa smo i nas dvojica, premda jo mladi,
nalazili dovoljno mjesta za sebe pod muzikim suncem.
Ako je to bio najljepi period vaih ivota, kako kae Fan-
tom, zbog ega se niste nastavili baviti muzikom?, upitala je
Elena.
Zbog toga to smo bili dovoljno razumni da se osvrnemo
oko sebe i da shvatimo kako ovaj svet funkcionira. Da, najpre,
shvatimo da je muzika naa ljubav i da od njezine prodaje ne
samo da neemo ugodno ivjeti nego emo s vremenom izgu-
biti elju da se njome bavimo i tako do kraja osiromaiti. Osim
toga, doista ne bilo teko upoznati puteve koji vode do novca.
Tee je bilo odluiti se za jedan od njih. Obino smo svirali
u restoranima i to to smo bili loi aci ni najmanje nam ne
253
smetalo da uoimo da je tu zarada upadljivo vea od uloenog
novca i truda, te da je vreme za obrt kapitala mnogo krae
nego u ostalim djelatnostima.
Maks je pogledao na sat i otvorio vrata automobila.
Moramo krenuti, rekao je i iziao.
Elena ga je sledila i pridruila mu se kod prtljanika.
Neobina je podudarnost u tome to sam i ja razmiljala
na isti nain i celi svoj radni vek provela radei u restora-
nima, kazala je gledajui kako Maks vadi njezine kofere i torbe
iz prtljanika.
Moda ta podudarnost i ne sluajna, odvratio je Maks.
Jo se dobro sjeam ta si govorila mami dok si je nago-
varala da ponemo kuvati i prodavati kave u itaonici. Rekla
si da nema nikakve potrebe da izmiljamo toplu vodu, jer je
ona odavno izmiljena. Pa ako elimo ostvariti neku zaradu,
dovoljno je da se osvrnemo oko sebe i pronaemo neto to je
ljudima potrebno a to u tom trenutku ne mogu dobiti. Uvjera-
vala si je da ljudi koji dolaze u itaonicu ele popiti kavu i da
bismo mi, ispunjavajui njihovu elju, mogli sebi obezbediti
solidne dodatne prihode. A rekla si i neto to je mamu moda
uvredilo da siromatvo sebi mogu priutiti samo glupi ljudi
i oni duhom bogati.
Elena se glasno nasmala.
Jesi li siguran da sam ba to rekla?, upitala je.
Siguran sam da je smisao isti.
Elena se prestala smati.
Ne nikakvo udo to me gospoa Jasmina ne eljela
imati u svojoj blizini. Osim to sam bila runa i neuka, ponaala
sam se kao da sam pokupila svu pamet ovog sveta.
Maks je spustio poklopac prtljanika i okrenuo se prema
Eleni.
Nisi bila runa, kazao joj je. Naprotiv, za nas momke
iz barakakog naselja bila si lepa. Bila si i ostala djevojka iz
pjesme. I nisi pogreila ni u emu to si tada govorila mojoj
mami. Dovoljno razuman ovjek koji hoe raditi ne moe ostati
gladan. Samo e glupak ostati siromaan. Naravno, i onaj koji
se za siromatvo opredeli zbog toga da ne bi niim umanjio
bogatstvo svog duha ili uprljao istotu svoje due. A i jednih i
drugih, ini se, u ovoj naoj Bosni ima sasvim dovoljno.
Elena se sagnula da dohvati prtljagu. Osjeala je da bi se
morala zahvaliti Maksu na podrci i utjesi, ali je osjeala i elju
da to pre zavri razgovor. Neto u njemu ju je titalo i inilo
neraspoloenom. Moda razgovor sm po sebi, pomislila je.
Otkako je dola u Bosnu, osjeala je kao da nita drugo ne radi
osim to pria, slua ili razmilja o neem to se nekada dogo-
dilo. A pria o ivotu ne sm ivot.
Nedostajalo joj je ono to je imala celog ivota. Sva-
kodnevna obaveza da obavi unapred odreene poslove u kui
i restoranu i da tako svoje vreme uini svrsishodnim. Tek je
sada u celosti shvatila zbog ega je uporno izbjegavala ii na od-
mor ili na putovanja. Svaki iskorak iz uhodane svakodnevnice
inio ju je naspokojnom i tjerao da se vraa u prolost.
Nadajmo se da ovo nee biti posljednji put da se vidimo,
kazao je Maks kada su se zaputili prema aerodromskoj zgradi.
Nadajmo se, ali...
Elena je namjeravala rei da su izgledi da se ponovo sretnu
gotovo neznatni.
Ali ta?, upitao je Maks. Ne osjea elju da doe
ponovo?
Ne vano ta ja elim nego ta planira sudbina. Vladi-
mir je umro pre godinu dana, Jelena je umrla jue. Damaskin
je svjestan da mu se broje posljednji dani, a i mi ostali moramo
raunati s tim da nas smrt moe zaskoiti svakog trenutka.
Davno je prolo ono vreme kada smo si mogli priutiti luksuz
da vjerujemo da smo vjeni. Starost je teka najvie zbog toga
to nas svakodnevno podsjea da ne raspolaemo svojim vre-
menom nego da ono pripada nekom tko ne uvaava nae elje i
moe nam ga izvui ispod nogu kad god to hoe.
U pravu si, Grkinjo, ali nemoj gledati sve tako crno.
Nadajmo se smrti, ali se ponaajmo kao da emo ivjeti vjeno.
254
eljko Antunovi
255
Samo tako moemo pomiriti naizgled nepomirljive suprotnosti.
I oekuj da emo se jo koji put sresti i popriati. Ako ti ne
bude mogla doi k nama, ja i Fantom emo doi k tebi.
257
POGLAVLJE 32
Oprostila sam se od Maksa i krenula ka avionu bolje
raspoloena nego to sam bila do tada. Kao da me je umirilo
Maksovo obeanje da e on i Fantom doi k meni ako ja ne bu-
dem mogla ponovo doi k njima.
Sada sam ve bila sasvim sigurna da sam pogreila to
sam se javila posle punih trideset i devet godina utnje, ali mi
je takoe bilo jasno i to da se ovog puta neu moi odrei svake
veze sa Bosnom i svojom prolou.
Znala sam da mi to ni Damaskin nee dozvoliti i da e
me stalno podsjeati na ovo putovanje. Sjedei u svojim inva-
lidskim kolicima, neprekidno e razmiljati o vremenu kada
je bio mlad i bezbrian u zemlji koja se otvarala pred njim kao
zanimljiva knjiga i stalno iznova smiljae pitanja na koja u
morati odgovoriti.
Zbog toga sam, pre nego to sam raspakovala kofere
i odmorila se, krenula k njemu. Doekao me je u krevetu,
neuobiajeno utian, ali sa osmehom na licu.
Ostala si due nego to sam oekivao, kazao je, a ja sam
po njegovom glasu osjetila da ga mue bolovi. Nadam se da
e mi imati o emu priati.
U tom trenutku donela sam odluku o kojoj sam razmiljala
posljednjih nekoliko godina.
Jo kako, rekla sam i u ruke mu stavila sveanj fotograja
koje sam nainila u Bosni. Zabavi se ovim dok ja ne sredim
sve to je potrebno da te prebacimo u moju kuu. Od sada emo
biti zajedno pa emo moi razgovarati do mile volje.
eljko Antunovi
258
Damaskinove oi su zasjale, a ruka sa fotograjama pala
mu je na prsa.
Nemoj..., rekao je tiho. Smetau ti.
Ne brini. Imau dovoljno vremena za sve.
Jo nisam bila sigurna da li u prodati restoran ili ga samo
iznajmiti. Ili ak nastaviti raditi, ali sa manje intenziteta i vre-
mena.
Sada je najvane da budemo zajedno, kazala sam i po-
mislila da moemo preivjeti i ako ne budem radila. Ni meni ni
tebi od ivota ne preostalo jo mnogo toga pa nema nikakvog
razloga da preostalo vreme ne provedemo zajedno.
Dok sam promatrala Damaskina, nisam se mogla oteti
dojmu da je moje odsustvo ubrzalo napredovanje njegove
bolesti. Nisam se okrivljavala zbog toga, ali sam osjeala da
mogu bar neto popraviti.
Moje putovanje u prolost ipak ne sasvim promailo,
pomislila sam. Jeste uinilo da se celi moj ivot preusmjeri i
krene prekim putem prema svom kraju, ali mi je i pomoglo da
bolje razumem i sebe i druge ljude.
U tom trenutku nisam eljela razmiljati o tome kako
sam se promenila i zbog ega se sada osjeam unekoliko
drugaom. Imala sam da obavim neke vane poslove. Osim
toga, osjeala sam da mi je preostalo jo sasvim dovoljno vre-
mena da o svemu mirno i temeljito promislim.

Prijekim Putem Do (K) Raja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prijekim Putem Do (K) Raja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik

GENESIS, doo, RIJEKA

You might also like