Professional Documents
Culture Documents
Čarobna Svirala Vilenjaka Milana
Čarobna Svirala Vilenjaka Milana
Željko Hubač
LICA:
PRVA SLIKA
(Vilinska šuma u zemlji sunca, Gongorziji. Vrana Gavrana na u gnezdu, na drvetu Drvenku. Gavrana
sprema ispit, uči.)
GAVRANA: Carstvo Velikog i ponosnog Cara Gongora, suncem okupana carevina Gongorzija,
smeštena je posred Doline velikih šuma. U Gongorziji, već vekovima, žive...
DRVENKO: U ovim predivnim šumama...
GAVRANA: Nemoj da me prekidaš.
DRVENKO: U udžbeniku lepo piše «U Gongorziji, već vekovima, u ovim predivnim šumama, žive...».
GAVRANA: Dobro, Drvenko, dobro! I ti si mi neka predivna šuma, bukvo bukova... Dakle, u Gongorziji
već vekovima, u ovim šumama...
DRVENKO: Predivnim!
GAVRANA: Ućuti već jednom! U Gongorziji već vekovima, u ovim šumama, za koje u udžbeniku, ne
znam iz kog razloga, piše da su predivne, žive vilenjaci Kraljice Vilene, koji sa ljudima, šumskim
biljkama i životinjama bivstvuju zajedno, sretni i zadovoljni. Ali na carevu kći, Gordanu, najlepšu međ'
svim princezama okolnih carevina, okomio se Despot Brdimir, vladar planinske zemlje Zimije. Brdimir
beše star i ružan, zao, ali moćan vladar...
MILAN: Jao. Setio sam se. Gordana je u opasanosti! Srašno... Gavrana, Drvenko, čekajte me!!!
MRAK
SLIKA DRUGA
(Dvorac Cara Gongora. Na prestolu sedi Gongor, car Gongorzije. Strašan smeh meša se sa muzikom
ledenog vetra. Iz off-a se čuje glas Brdimira, despota zimijskog.)
BRDIMIR(off): Gongore, to sam ja, Brdimir, Veliki despot brdske carevine Zimije. Poslednji put te
pitam, hoćeš li mi dati kćer za ženu?
GONGOR: Za njenu ruku pita se ona, a ne ja.
BRDIMIR(off): Nju sam već pitao.
GONGOR: I šta ti je rekla?
BRDIMIR(off): Usudila se da me odbije!
GONGOR: Ako je ona tako odlučila, onda je to i moja odluka.
BRDIMIR(off): Ne igraj se carstvom, Gongore.
GONGOR: Sreća moje kćeri, mog jedinogdragulja, nema cenu!
BRDIMIR(off): Mekan si ti vladar, Gongore...
GONGOR: Možda, Brdimire. Možda...
BRDIMIR(off): Sam si ovo tražio. Ledeni vetrovi vilinski, zaduvajte ledenu muziku nad Gongorzijom,
carstvom ovog nesretnog cara! Ledena vilo, povedi svoje ledeno kolo! Nek' se u led sve pretvori!
Gordanu u crveni kamen pretvori, i taj kamen popni tako visoko da sunce zakloni. Gongorzija toplinu
više videti neće!
ZIMA, ZIMA,
VEČNA ZIMA...
TMINA TMINA,
VEČNA TMINA...
ZIMA, ZIMA,
VEČNA ZIMA...
TMINA TMINA,
VEČNA TMINA...
(Strašan smeh hiljada lednika i smrznutih akrepa. Gongoru ledeni vetrovi zaparuju grudi i srce mu
pretvore u ledenicu.)
MRAK
SLIKA TREĆA
(Vilinska šuma. Gavrana, Drvenko i Vilenjak Milan. Nad nebom crveno sunce, a šuma je prekrivena
snegom.)
(Drvenko se nakašlje.)
(Kraljica Vilena svetlucavim prahom počne da posipa šumu. Nad krošnjama drveća začuje se predivna
zvonjava hiljda malih zvona.)
KRALJICA VILENA: Zemnom oku nevidljiv neka je naš šumski savet. Vidimo se u boljim vremenima.
VILENJACI: A kada će ta vremena doći?
KRALJICA VILENA: Bez vašeg truda, možda nikada!
MILAN: Ali šta da uradimo.
KRALJICA VILENA: Zaronite svoje misli u vode najtoplije ljubavi. Tamo ćete naći sve odgovore na sva
pitanja.
MILAN: Ne razumem, ništane razumem!
KRALJICA VILENA: Razumećeš Milane, razumećeš...
MILAN: Kraljice...!
(Predivna kakofonija svetla i zvuka. U daljini se čuju carske sekire kako fijuču kroz vazduh.)
MRAK
SLIKA ČETVRTA
(Nebom se prolomi ledena munja i začuje se strašni Brdimirov smeh, koji se prepliće sa zlokobnim
fijukom ledenog vetra.)
MRAK
SLIKA PETA
(Milan sam u nevidljivoj šumi. Gleda u crveno nebo, u dragulj na njemu – Gordanu.)
MRAK
SLIKA ŠESTA
(Gongorov dvor. Hladno je. Sve hladnije.)
(Gongor u ludilu tera sekiru u oganj. Ona beži, fijuče vazduhom, a plamen nestaje i nestaje. Gongor i
sekira su sve sporiji. Vatra utihne i dvor se najzad zaledi.)
MRAK
SLIKA SEDMA
(Donja šuma. U dnu scene gori vatra i čuju se krici sokolova. Dolaze Milan, Drvenko i Gavrana.)
(Milan dolazi na scenu. Pred gnezdom je u kome je pero. Gnezdo govori, čuje se iz off-a)
GNEZDO: Ko si ti, što sokole iz gnezda podižeš i vatru jezerom gasiš. Imaš li ime!?
MILAN: Imam. Ime koje ćeš pamtiti dok poslednji stručak slame u tebi ne struli. Ja sam Milan.
GNEZDO: Rab si vilinske šume, vilenjak!
MILAN: Vilenjak koji će ti zlatno pero iz srca isčupati.
GNEZDO: (Uz strašan i grohotan smeh.) Pero... Ti... Uskoči, dohvati ga i isčupaj ako možeš. Nema te
snage koja će ga od mene otrgnuti.
MILAN: Misliš?
(Milan polaže svoja krila na gnezdo i ona se u prah pretvore. Zatim uzima pero.)
GNEZDO: Neeeeee!!!
(Prah Milanovih krila odleće u nebo. Milan posegne rukom za prahom. Za trenutak je tužan,
obeskriljen, smrtan. Ali, samo na trenutak Sokolovi uleću u vatru i sagore uz stavično kreštanje. Čuje
se vatra kako gasne u jezeru.)
(Odjednom, podno crvenog neba, začuje se predivna muzika, najpre tiho, a onda sve jače. Iz dima se
pomalja Milan. Svira na čarobnoj svirali, čarobnu muziku. Sa neba polako nestaje crveni dijamant.)
MRAK
SLIKA OSMA
(Gongorov dvor. Na prestolu smrznuti Car Gongor. Čarobna muzika je sve jača, a crvenilo sa neba je
sve slabije. Budi se i priroda. Kraljica Vilena se lagano budi i stersa led sa sebe.)
GAVRANA: (Cinično.) Sve je dobro što se dobro svrši... Pih. Nije nego... Šta je dobro? Ništa nije dobro!
Pogledajte kako me je vatra svu oprljila...
DRVENKO: Gavrana, Gavrana, samo kukaš. Šta ja da kažem. Satima sam skupljao moje polomljene
grane po reci.
GAVRANA: Ma baš me briga za tvoje grane...
DRVENKO: A mene za tvoje perje...
KRALJICA VILENA: Neka, neka... Izrašće nove grane na tebi, Drvenko, i novo perje na tebi Gavrana.
Opet će se carstvom našim šume zazeleneti. Samo kad se sunce u Gongorziju vratilo...
GONGOR: Bilo je ovo veliko iskušenje za sve nas, ali smo otrajali, zahvaljujući najprisebnijim među
nama. Svi smo po nešto izgubili, i svima nam je naš gubitak najstrašniji. Ja sam ostao bez svoje kćeri
mezimice, Gordane...
GAVRANA: A Milan... Milan je ostao bez krila. Pogledajte šta je od njih ostalo. Sam prah!
DRVENKO: Nikada više neće moći da leti. To će mu slomiti srce...
KRALJICA VILENA: Svaki vilenjak se rodi samo sa svojim krilima. Kad ostane bez njih, zauvek je
prikovan za zemlju... Milan je učinio plemenito delo. Žrtvovao je svoju sreću zarad sreće svih nas.
Njegovo srce zauvek će krilato biti!
(Na horizontu, sve bliži, Gordana i Milan. Lete bez krila. Na krilima ljubavi. Muzika je sve jača i sve
čarobnija.)
KRAJ