LOUISA EDWARDS

Neki to vole vruće

Naslov izvornika
Some Like It Hot

~2~
Louisa Edwards
Za Deidre Knight, najrazboritiju agenticu, najdražu
prijateljicu i najbolju počasnu veliku sestru koju djevojka
može poželjeti.
Bila bih izgubljena bez tebe!

~3~
Neki to vole vruće
 ZAHVALE

Prije svega zahvalila bih Deidre i mojoj urednici Rose koja Evu Jansen voli
koliko i ja! Hvala vam što ste mi dopustile ispričati priče koje me uzbuđuju i
pustile me da se igram s likovima koji moje pisanje iz dana u dan čine više
zabavom nego poslom.
Kad smo kod toga da posao učinimo zabavom, milijardu hvala mojim
najdražim Roxanne St. Claire i Kristen Painter! Stvarno ne znam kako bilo tko
izdrži čitanje sinopsisa bez vas dvije.
Prvi sinopsis romana Neki to vole vruće ostao bi neuredan, ružan nacrt bez
čitateljskih vještina Kate Pearce, Briae Quinlan, a posebice Nica Montreuila.
Kate, ti se nikada ne ustručavaš reći svoje mišljenje i volim te zbog toga. Bria,
tvoji komentari i brzo čitanje čine te blagom koje iznimno cijenim, i Nic, dušo.
Što da kažem? Ponekad imam osjećaj da bolje poznaješ te likove od mene.
Hvala ti što si mi pomogao da im ostanem vjerna! (Winslow, hvala i tebi...)
Hvala i Peenersicama - vi, zločeste cure, znate koje ste - na neprocjenjivim
savjetima, izdašnim sjednicama i šalama o muškim alatima.
Hvala svim čitateljima i kritičarima koji su pročitali Prevruć za dodir i rekli: -
Želimo još Dannyja. I, Isuse moj mili Bože, Beck! Ostatak moje trilogije o
Šefovima kuhinje u usponu namijenjen je vama.
Ne mogu ne zahvaliti i svojim roditeljima na svem što su učinili (i nastavljaju
činiti) za mene. Pripremate nam večeru, donosite povrće s tržnice, šećete pse,
pronalazite najbolje meksičke restorane i tjerate me od pisaćeg stola na
plivanje... kako mi je samo uspjelo toliko godina živjeti tako daleko od vas?
Posljednju, no podjednako važnu zahvalu ostavila sam za svojeg zgodnog
muža, Nicka. Tvoja potpora i ohrabrivanje znače mi sve u životu. A činjenica da
me nakon deset godina braka još uvijek uspiješ natjerati da se popiškim od
smijeha? Ona me čini sigurnom u to da istinska, duboka, vječna ljubav uistinu
postoji.

~4~
Louisa Edwards
 PRVO POGLAVLJE

D akle ovo znači otići od kuće, pomislio je Danny izbjegavajući sudar sa

ženom koja kao da je zaboravila da za sobom vuče kovčeg na kotačićima.
Zračna luka La Guardia bila je krcata. Na svakom nizu klupa spavalo je po
nekoliko ljudi koji su čekali svoje zakašnjele letove, a terminal je ključao od
kaosa i zbunjenosti dok su se najavljivali letovi, ukrcavanja, a putnici žurili na
prave izlaze.
Danny Lunden, koji nikada u životu nije otišao dalje od New Yorka, upijao je
sve to i trudio se ignorirati žmarce uzbuđenja koji su mu se spuštali niz
kralješnicu.
Krenuli su.
Metež užurbanih putnika i upozorenja putnicima da ne ostavljaju svoju
prtljagu bez nadzora nadglasao je uspaničen glas.
- Gdje je moja karta? Molim vas, recite mi da jedno od vas dvoje... o, tu je.
Dobro. Hvala, Danny.
Tapšanje prijateljeva drhtavog ramena bilo je poput hvatanja donjeg dijela
ručnog miksera. - Smiri se, Winslow. Sve je u redu. Stigli smo na vrijeme.
A to je zapravo bila neka vrsta čuda s obzirom na avanturu koja je uključivala
probijanje s prtljagom u javnom prijevozu New Yorka i guranje kroz gužvu u
zračnoj luci koja se kretala sporije od turista na Times Squareu. Danny je na
brzinu prebrojao glave da se uvjeri kako nije nikoga izgubio u podzemnoj
željeznici ili na sigurnosnim provjerama.
Becka, majstora ribljih delicija, uvijek je bilo lako uočiti u gužvi, s obzirom
na to da je u prosjeku bio dvadesetak centimetara viši od običnih smrtnika.
Veliki je uhvatio Dannyjev pogled i tiho mu kimnuo. Beck je bio pouzdan, kao i
uvijek. Stajao je poput hrasta posađenog usred divlje riječne bujice, noseći sve
što je spakirao za ovu avanturu u samo jednoj sportskoj torbi.
Do njega je stajala Dannyjeva najstarija prijateljica na svijetu, Jules
Cavanaugh. Kosa boje meda bila joj je zavezana u neuredan konjski rep, a oči su
joj blistale od uzbuđenja što napokon kreću na taj put koji su iščekivali otkad su
dobili priliku sudjelovati u Rising Star Chef natjecanju.
Lice joj je sjalo od sreće i svojom toplinom obasjavalo tipa do nje, koji ga je
revno upijao poput biskvita umočenog u amaretto.

~5~
Neki to vole vruće
 Max Lunden, Dannyjev brat. Njegov stariji brat zbog kojeg je godinama
zadirkivao Jules prije nego što se njezina neuzvraćena zaljubljenost pretvorila u
potpuno uzvraćenu vječnu ljubav s cvijećem i svim što ide uz to.
Došlo je to baš kao grom iz vedra neba jer Danny nikada nije mislio da će
vidjeti dan kad će se njegova protuha od razmetnog brata smiriti i obvezati
ičemu, a kamoli pobjedi u RSC-u, obitelji i ženi... i sve to odjednom.
No Max je učinio baš to.
Danny je promatrao kako se naginju jedno k drugome, prtljaga na kotačićima
sudarala im se i s vremena na vrijeme prijetila da će ih srušiti kad bi se previše
približili. Trudio se da mu bude drago zbog toga što je njihov tim imao takva
dva strastvena i domišljata kuhara, pokušavajući istovremeno ignorirati
nedefiniran grč u želucu.
Nije to bila ljubomora. S obzirom na to da je znao za njezinu dugogodišnju
postojanu zaljubljenost u njegova brata, Danny nije mogao vidjeti Jules kao
ništa više od prijateljice. Dovraga, Jules mu je godinama bila kao sestra, i to
mnogo prije nego što se Max ponovo vratio u grad. Činjenica da će to Max
napokon učiniti i službenim nije mučila Dannyja.
Nije zapravo bio siguran što ga je točno mučilo, pa je zatomio taj osjećaj i
okrenuo se prema tipu koji je stajao do njega: Winslowu Jonesu, najbržem
sjekaču u timu, istom onom kojeg je osiguranje umalo bacilo na pod kad je
preklinjao da ga puste da sa sobom u avion nosi svoj kuharski set noževa, čije je
rame još uvijek podrhtavalo pod Dannyjevim dlanom.
Danny je bio slastičar. I to su bili svi. Malkice se opustio, a djelić napetosti
nestao mu je iz ramena.
Cijelo je društvo tu.
Dannyjeve misli prekinuo je nazalan glas koji je dopirao iz zvučnika.
- Ukrcavanje za let 1422 za Chicago O’Hare International. Molim da prvo
pristupe putnici prvog razreda.
- Jesi li ikada letio prvim razredom? - upitala je Jules gledajući u Maxove oči.
Nasmijao se. - Dovraga, ne. Za mene je luksuz i avion sa zahodom. U Aziji
sam uglavnom putovao u pretrpanim busovima ili kamionima koji su prevozili
koze ili nešto slično.
- Zvuči smrdljivo - rekao je Winslow i s gađenjem nabrao nos, od čega su mu
se na preplanuloj koži istaknule tamnije pjegice.
- Nemaš pojma - rekao mu je Max. - No ovo - rekao je i pogledom zaokružio
po užurbanoj zračnoj luci - nešto je sasvim drukčije.

~6~
Louisa Edwards
 I Danny se zagledao u staklene i metalne zidove, razumno čiste podove i ljude
čiji su se povici čuli dok su se kretali po pokretnim trakama i pomislio kako zna
što je Max time htio reći.
To je nadmašivalo sva njihova iskustva. Jer se oni nisu spremali samo na neki
ugodan izlet na kojem će razgledavati znamenitosti Vjetrovitoga grada.
Spremali su se susresti s timovima protiv kojih će se boriti na natjecanju
Rising Star Chef, ostalim kuharima koji će davati sve od sebe ne bi li pobijedili.
A nije bila na odmet ni izdašna novčana nagrada.
Nedavno okupljen tim Istočne obale stajao je u raspršenoj grupici, a njegovi
članovi nervozno su pogledavali jedni druge. Danny je shvatio da je došao
trenutak da netko nešto kaže. Poželio je da posjeduje očev dar govora ili majčinu
mirnoću lica u svakoj kriznoj situaciji.
- Bilo bi dobro da su Gus i Nina ovdje - rekla je Jules. Bio je to jedan od onih
čudnih trenutaka kad je čitala Dannyjeve misli kao otvorenu kuharicu. Tu
sposobnost imala je još od osnovne škole, i još ga je uvijek njome plašila.
Otresao se tog osjećaja kao tučenog vrhnja s miješalice i učinio ono što je
znao najbolje.
- Mama i tata voljeli bi da su s nama - utješno je rekao. - No netko treba ostati
kod kuće i voditi Lunden dok mi pobjeđujemo na Rising Star Chefu i činimo sve
da proslavimo njihov restoran. Znam da je ovo poprilično luda situacija i da smo
svi nemirni, no moramo ostati fokusirani na to da se kući vratimo s nagradom.
Za Lunden. Za naše roditelje. Za sve nas.
Dok je Danny pogledavao članove tima, pobrinuo se uhvatiti pogled svakog
od njih i mogao je vidjeti da su se malo umirili i zauzeli uspravniji stav. Osjetio
je kako se i sam opušta jer je znao da će sve biti dobro bude li mu uspijevalo
držati ih na okupu, usmjerene k zajedničkomu cilju.
Znao je i da će se morati potruditi da se i sam pridržava vlastitog savjeta.
Fokusiraj se. Činiš to za obitelj, za restoran, za budućnost.
Za Dannyja su ti svi pojmovi zapravo značili isto.
Kad je njihovo vrijeme za ukrcavanje došlo, pokrenuo je svoje krdo prema
stjuardesi, izvadio svih pet karata i usmjerio svoj tim s njihovom prtljagom
preko izlaznog mosta u avion.
Nakon kratkog komešanja nastalog zbog brojeva sjedala - Maxov i Julesin
broj sjedala nisu bili jedno do drugog, no oni su još uvijek bili u onoj fazi veze u
kojoj nisu mogli podnijeti razdvojenost ni na sat i pol vremena koliko je trajao
let iz New Yorka do neistraženih divljina Chicaga - Danny je napokon uspio
posjesti sve članove tima na mjesto.

~7~
Neki to vole vruće
 Max, Jules i Winslow bili su nagurani na jednoj strani aviona, dok su Beck i
Danny sjedili na paru nešto prostranijih sjedala na drugoj strani prolaza.
Beck je tražio da sjedne kraj prozora, a Danny mu je spremno ispunio tu
želju. Zavezao je pojas, spremio torbu ispod sjedala pred sobom i bio je spreman
na polijetanje kad je ukrcavanje ostalih putnika već završilo.
No nisu krenuli. Avion je samo stajao na mjestu. I stajao. I stajao.
Danny je provirio na prolaz kako bi bolje vidio prednji dio aviona. U čem je
bio problem? Jesu li imali problema sa strujom?
Napokon je jedan od stjuarda, mlad mršav tip s plavim pramenovima i
naušnicom, dohvatio mikrofon i stao na prolaz.
- Dame i gospodo, ispričavamo se na kašnjenju - rekao je glatko - čekamo još
samo jednog putnika i tada krećemo.
Glatko ignorirajući val nezadovoljnih uzdaha i stenjanja koji se pronio
avionom, objesio je mikrofon na mjesto i nastavio s dijeljenjem deka i jastuka.
- No ovo je pušiona - rekao je Danny, dok mu je nestrpljenje kuhalo ispod
kože. - Vrijeme je da prokleto napokon poletimo.
- Ako lažu da čekamo putnika, a zapravo je riječ o kvaru, radije bih da skuže
u čem je stvar dok smo još na zemlji.
Danny je trepnuo i okrenuo se prema svom suputniku. Nije mu promaknula
Beckova ukočenost kao ni kapljice hladnog znoja koje su mu orosile prednju
liniju kose.
Kako mi je ovo promaklo?
- Imaš strah od letenja - glasom zaoštrenim od nevjerice rekao je Danny.
Beck se još više ukočio. Danny se uplašio da bi se taj velik dečko mogao
napuhati kao Hulk i izbiti rukohvat koji im je dijelio sjedala jedno od drugog.
- Nemam strah od letenja - procijedio je Beck. - Nemam čak ni strah od pada -
to bi barem bio brz i poprilično bezbolan način smrti.
Danny se prebacio u ulogu brižnika. - U redu, ti si opasan tip, svi to znaju.
Nisam ništa mislio pod time.
Beck je zavrtio glavom, a kovrče njegove poluduge tamne kose na trenutak su
mu sakrile lice. - Nije da se ne bojim - gle. Svi se ponekad boje. Ni ja nisam
iznimka. Strah je prirodna reakcija na želju za preživljavanjem; zdrav je. Može ti
spasiti život. Htio sam reći da nije let ono što me muči, nego... - tu je zastao i
moglo se čuti njegovo gutanje dok mu se Adamova jabučica podizala i spuštala
duž mišićavog vrata. - Malo je gužva ovdje. Nema dovoljno zraka. Ne sviđa mi
se to.

~8~
Louisa Edwards
 Danny je odmah shvatio. Bilo je mnogo toga što nisu znali o Becku,
samozatajnom kuharu koji se pridružio timu Lundenovih kuhara nekoliko
mjeseci prije nego što se Max vratio kući. Bilo je glasina - koje su uglavnom
dolazile od Winslowa i njegove suviše bujne mašte - koje su išle od toga da je
bivši robijaš pa sve do toga da je strani princ u izgnanstvu. Danny im nikada nije
pridavao mnogo važnosti. Sve dok je Beck uredno radio svoj posao, pripremao
sjajna riblja jela s menija i slagao se s ostatkom ekipe, Dannyja nije zanimalo
odakle je.
No klaustrofobija je bila nov dio Beckove slagalice.
Na trenutak je zaboravio na to i ponudio mu: - Bi li ti bilo bolje sjediti do
prolaza? Možda ćeš se moći ispružiti.
U Beckovim očima zasjala je zahvalnost, no mora da je do nje došlo zbog
toga što s Dannyjeve strane nije uslijedilo daljnje ispitivanje o njegovim
problemima jer je rekao: - Ne treba, to bi me samo dovelo u sredinu velike
metalne cijevi iz koje nema izlaza. Ovdje barem mogu gledati u otvoreno nebo,
iako ga ne mogu dotaknuti. Bit ću dobro, čovječe. Čim se pokrenemo, moći ću
početi odbrojavati minute do slijetanja u Chicagu.
Danny mu je uzvratio osmijeh s najuvjerljivijim utješnim izrazom lica koji je
u tom trenutku mogao složiti - a kad se radilo o uvjeravanju, Danny je bio poput
nindža učitelja. Obično bi započeo s ohrabrujućim razgovorom, no iz načina na
koji ga je Beck izbjegavao, činilo se kako mu u tom trenutku trebaju djela, a ne
riječi.
Danny je otkopčao remen i ustao. Poznati osjećaj smislenosti ispunio ga je
odlučnošću.
- Kamo ćeš? - upitao ga je Beck.
Danny se uspravio i zakoračio na prolaz. - Idem po odgovore.
Izblajhan stjuard s naušnicom prtljao je nešto oko aparata za kavu dok je
Danny marširao prolazom prema početku aviona, no kad je ugledao kako mu se
približava putnik, razrogačio je oči.
- Gospodine, morate ostati na svom mjestu.
Dannyja je od klinca dijelilo tek nekoliko centimetara, no dao je sve od sebe
da se ipak ne nagne u prenatrpan prednji dio aviona za pripremanje jela i pića. -
Slušajte. Moj prijatelj nije baš naviknut na letenje i počinje ga hvatati tjeskoba.
Postoji li neka informacija o tom kad bismo mogli poletjeti koju mu mogu dati?
- Uskoro ćemo završiti s ukrcavanjem, a ne možemo krenuti iz zračne luke
sve dok svi putnici ne sjede vezani na svojim mjestima - graknuo je stjuard.
- Jasno, no vidite, mi smo svi bili vezani posljednjih dvadeset minuta, a avion
je još uvijek parkiran na ulazu. Što točno zapravo čekamo. Hoću reći, u

~9~
Neki to vole vruće
međuvremenu ste skuhali barem četiri kave. I siguran sam da vam je već zlo od
mirisa spaljenog zrna kave.
Stjuardov je pogled zasjao, a Danny je iskoristio svoju prednost i nasmiješio
se.
- Zapravo, ne znam - napokon je rekao klinac. - Primio sam poziv od
kontrolora leta da zadržimo avion zbog putnika koji kasni; trebala bi stići svaki
čas.
Danny se zagledao u njega. - Ozbiljno? Niste lagali da bismo bili mirni dok se
zapravo čitavo vrijeme pokušava izvaditi golub iz motora ili nešto slično?
- Koliko ja znam, zasad nemamo problema s golubima.
Bilo je očito da klinac nije ništa skrivio, no Danny se počinjao ljutiti. Jedan
od njegovih dečki bio je zarobljen i osjećao se grozno već pola sata, a da za to
nije bilo legitimnog razloga, bar što se Dannyja ticalo. - Je li uobičajena praksa
to da cijeli avion čeka samo jednog putnika?
- Jest, kad sam taj putnik ja - zapreo je dubok glas iza njih.
Danny se okrenuo i umalo glavom udario u izbočena vrata hladnjaka da bi
ugledao vitku ženu odjevenu u kompliciran i elegantan odjevni predmet koji se
omatao oko njezina vitkog tijela poput neke vrste damskog, šik kostima mumije,
no u tamno plavoj boji.
Ta je boja istaknula njezinu biserno glatku kožu, bila je poput slike u bogatim
nijansama dragulja - od grimizne krivulje njezinih podsmješljivih usana do
sjajne smeđe kose koja joj je padala do brade. Izgledala je kao da se sprema na
premijeru u Metu ili nešto slično, a ne za let u Chicago.
Nakon instinktivne iskre požude u utrobi uslijedilo je prepoznavanje, a
Dannyju se posložila slagalica.
Stišćući zube, okrenuo se prema ženi čiji je otac stekao milijune baveći se
ugostiteljstvom i između ostalog prije dvadeset godina pokrenuo natjecanje
Rising Star Chef.
- Hvala vam što ste me pričekali - obratila se stjuardu. - Bože, to što je tata
postao članom uprave zrakoplovne kompanije najbolja je stvar koja mi se ikada
dogodila. Za razliku od svega što mi se dogodilo jutros! Morala sam spriječiti
profesionalnu katastrofu, onda je došlo do nekakvog nesporazuma s rent-a-
carom i morala sam na taksi. Mojemu se asistentu sprema otkaz. Zapravo i ne,
bila bih izgubljena bez njega, no skresat ću mu budžet za čokoladu. Nema više
slatkiša na njegovu stolu sve dok me ne nauči dovesti do zračne luke na vrijeme!
Nasmiješila se, a njezini su savršeni bijeli zubi bljesnuli. Prije nego što se
ošamućen stjuard uspio dozvati, Danny je zakoračio između njih.
Duboko u sebi nije mogao razabrati ništa osim pomisli - ovo je moje.

~10~
Louisa Edwards
Odmah za tom misli uslijedila je i ova - o-o.

~11~
Neki to vole vruće
 DRUGO POGLAVLJE

L ijepo od vas da ste nam se konačno pridružili - rekao je najzgodniji slastičar

kojeg je Eva ikada vidjela, a vidjela ih je dosta.
No ovoga? Ovoga je bilo lako zapamtiti.
- Gdje je vaše sjedalo? - njegova senzualna gornja usna nakrivila se u
podsmijeh koji je pronio impuls oduševljenja kroz njezin živčani sustav. -
Pretpostavljam da je riječ o jednom od ovih praznih u prvom razredu.
Odoljela je porivu da popravi kosu iza uha i trudila se ne odati da je ostala bez
daha od ludog trka po zračnoj luci.
Ispružila je ruku očajnički se nadajući da nije znojna. Uputila mu je svoj
najočaravajući osmijeh i rekla: - Daniel Lunden, zar ne? Sjećam vas se iz finala
Istočne obale. Je li Vaš cijeli tim ovdje? Kakva neobična slučajnost!
Lunden ju je pogledao svojim prekrasnim plavosivim očima, a njegove čvrste,
kao isklesane usne razvukle su se u crtu.
Ups, čini se da se netko malo ljuti.
- Khm. Možda bismo ovaj sretan pozdravni govor mogli ostaviti za kasnije,
kad budemo u zraku? - rekao je mali izblajhani stjuard koji je zaustavio avion za
nju, tonom koji je odavao nekoga naviknutog na to da ga se ignorira.
Eva je okrenula svoj sjajni osmijeh prema njemu, budući da se činilo kako je
Lunden imun na njega. - Apsolutno ste u pravu - rekla je i virnula prema imenu
na njegovoj pločici - Patrick. Ispričavam se. Voljela bih to nekako nadoknaditi
svima. Što kažete na mimoze za cijeli avion, na moj račun?
- Ali to... pet dolara po osobi za sve u avionu - promucao je Patrik. - Čak i ako
ne brojimo maloljetnike, bit će to barem pet stotina dolara!
Bilo bi jeftino da je i dvostruko skuplje - pomislila je Eva, osjetivši kako
njezina nelagoda polako jenjava. - To je sasvim u redu. Želite li odmah moju
kreditnu karticu?
Patrik joj se široko osmjehnuo, očito nimalo ustrašen zadatkom otvaranja
pedeset bočica osrednjeg pjenušca, no Eva je mogla osjetiti negodovanje koje je
isijavalo iz muškarca iza njezina desnog ramena.
Ili je to možda bila tek toplina njegova tijela. S obzirom na to kakvom je
toplinom zračio, taj se tip morao ložiti na neku vrstu goriva.
Eva nije bila niska, a posebice ne u svojim brončanim kožnim louboutinkama
s platformom od osam centimetara, no Daniel Lunden bio je viši od nje za

~12~
Louisa Edwards
barem sedam centimetara. A i mršaviji i čvršći, uspjela je vidjeti bacivši
znalački pogled na to kako je njegova Henley majica bila zategnuta preko
širokih ramena i napinjala se preko njegovih čvrstih ključnih kostiju, otvarajući
u rupi između njih pogled na uzbudljiv komadić preplanulih prsa, dok su mu
isprane traperice visjele nisko na uskim bokovima.
Zgodno.
- Što se mene tiče, dovoljna bi bila samo isprika - rekao je Lunden. - To i
priznanje da Vaše vrijeme ne vrijedi više od bilo čijeg tuđeg vremena.
I ne baš tako zgodno.
- Gledajte - rekla je, raširivši ruke. - Rekla sam da mi je žao. I spremna sam
platiti za svoja nedjela! No ja sam poslovna žena, pa hajdemo onda staviti cijenu
na vrijeme koje su svi potrošili čekajući me. Bilo je manje od sat vremena, zar
ne?
- Otprilike pola sata - ubacio se Patrick.
- Minimalna satnica iznosila bi 7,25 za pun sat - rekla je Eva i namrštila se
pretvarajući se da broji prstima. - Prema tome... što kažete na pet dolara po osobi
i to u obliku čaše šampanjca i soka od naranče? Mislim da je to razumno s
obzirom na štetu.
- I više nego razumno! - Patrick je počeo gubiti strpljenje s tim pregovorima.
Lunden je nakrivio glavu. Bilo je krajnje nefer to što je čak i pod neonskim
osvjetljenjem aviona djelovao zlatno i sjajno, od šiljastih vrhova svijetlosmeđe
kose do majušne naznake rascjepa na prekrasno oblikovanoj bradi.
Bilo je očito da ne puši njezinu spiku, no samo se okrenuo prema Patricku i
rekao: - Moj tim i ja u redu smo 14. Nas možete preskočiti s mimozama, hvala. -
Uputio je Evi posljednji prezriv pogled i ironično se podsmjehnuo svojim
dekadentnim usnama kad je rekao: - Uživajte u prvom razredu. - A onda je
dugim koracima krenuo niz prolaz.
Spustila je trepavice pretpostavljajući da se ispod njih krije ubilački pogled i
na trenutak zastala da uživa u pogledu.
Bio je toliko dobar da gotovo nije uočila svoju najbolju prijateljicu Claire
koja je iz sjedala u drugom redu promatrala taj igrokaz onim svojim
prepoznatljivim uvrnutim pogledom.
Eva je po tko zna koji put bila ljubomorna na sofisticiranost i zrelost Claire
Durand. Nitko nije bio sofisticiraniji od Francuskinja koje su prešle četrdesetu.
Ponovno je to dokazala dok je podignute obrve Evino teturanje po prolazu
kratko prokomentirala rečenicom: - Pa nadam se da je očijukanje s jednim od
tvojih natjecatelja sad privedeno kraju.

~13~
Neki to vole vruće
 - Jednim od tvojih natjecatelja - naglasila je brzo Eva. - Za razliku od nekih
ljudi, ja nisam sudac, tek običan moderator, sa zadaćom da potaknem ugodno
čavrljanje i održavam tijek događanja. Ja sam Vanna White Rising Chefa! Ne
postoji nikakvo pravilo prema kojem se moram držati podalje od kuhara. Znam
to zasigurno. Bila sam prisutna kad je tata pisao pravila.
Claire se podsmjehnula. Bila je to još jedna od onih stvari s kojima se mogla
izvući samo zato što je bila Francuskinja.
- Da, sigurna sam da jesi. Tvoj otac nikada ne bi napisao pravilo koje bi ga
spriječilo da ganja žensku populaciju. - Prostrijelivši Evu ledenim pogledom,
nastavila je: - No to ne znači da ga moraš oponašati.
Eva se nadurila. Nije si mogla pomoći, iako to kod Claire nije imalo prolaza
još od njezina devetnaestog rođendana. Unatoč razlici u godinama, Claire se
godinama trudila da se prema Evi ne ponaša kao prema djetetu.
- Hvala, Patrick - rekla je Eva dok se stjuard sav lomio oko toga da joj
pomogne spremiti njezinu Louis Vuitton torbu u pretinac iznad sjedala.
Smjestila se u kožnu udobnost sjedala iz prvog razreda, glave još uvijek pune
neopisivo putenih usana Daniela Lundena i čvrstoće njegove stisnute vilice.
Kad je Patrick elegantno iskoračio u prolaz da pokaže postupanje u slučaju
opasnosti, avion se napokon odvojio od ulaza, a putnici su počeli klicati i
pljeskati, a pljesak se samo pojačao kad je zastao u svojoj demonstraciji
rukovanja maskom s kisikom kako bi obznanio da će svi putnici dobiti mimoze
kao ispriku za kašnjenje.
Zadovoljna time što je kompenzirala makar djelić neugodnosti koju je
uzrokovala svojim kašnjenjem - i uuuh, njezin asistent Drew bio je u pravoj
gabuli - Eva je nastavila svoj razgovor s Claire.
- Ima nešto u muškim slastičarima - pokušala je objasniti.
- Slastičari su kao i svi drugi kuhari. - Kao glavna urednica Délicieuxa,
međunarodno priznatog kulinarskog časopisa, Claire je poznavala kuhare. -
Uspješni su, arogantni, naporni radoholičari s egom toliko velikim da smlavi
nedužne promatrače. Ako si pametna koliko sam uvijek mislila da jesi, nećeš si
dopustiti da budeš uvučena u to.
I Eva, koja je još na očevu krilu učila o tom kako se otvaraju i vode restorani,
znala je podosta o kuharima. - Koliko ja znam, ljudi koji se bave osjetljivom
kemijom deserta uglavnom su perfekcionisti. Obični kuhari imaju svog šarma, i
naravno - kreativnosti, strasti... No slastičari... - Eva se nasmiješila. - Oni idu
polako. Pedantni su. Pažljivi. Fokusirani.
A te su se kvalitete ponekad prenosile i u... druge aspekte njihovih života.
Dopustivši si ugodan drhtaj kad se prisjetila naelektriziranog trenutka kad se
njegovo tijelo očešalo o njezino dok su se pokušavali mimoići u uskom prolazu,

~14~
Louisa Edwards
pokušala se prisjetiti i kada je posljednji put u svojoj postelji ugostila nekog
slastičara sa svom njegovom prekrasnom predanošću usmjerenom u njezinu
pravcu. Prošlo je dosta vremena od toga.
Možda je došlo vrijeme da se to ispravi.
- Poznajem taj nezasitan sjaj u tvojim očima - rekla je Claire i manikiranim
noktima zapucketala po rukohvatu. Zvučala je rezignirano kad je dodala: - Isti
imaš kad se nađeš u Bergdorfovu odjelu s cipelama. Draga moja mala luđakinjo,
nije li ti već dosta stresa i drame? Vođenje najprestižnijeg kulinarskog
natjecanja po prvi put nije ti dovoljno?
- O, molim te - odmahnula je Eva rukom. - Malo zavođenja doći će kao
ispušni ventil, Claire, to svi znaju. Uzbuđenje lova, užitak ulova - to čovjeka
osnaži! A činjenica da Daniel Lunden trenutačno misli da ne želi biti ulovljen?
Pa, to će samo dodatno začiniti čitavu stvar. A ti znaš koliko ja volim začine.
- Znam, a znam i koliko si svojeglava kad si u potjeri za onim što želiš.
Očekuješ li da će ova potjera biti kratka i glatka?
- Najvjerojatnije neće - uzdahnula je Eva. - Nimalo mu se ne sviđam. Misli da
sam razmaženo derište koje je iz čiste obijesti natjeralo da ga cijeli avion čeka.
- Usput, zašto si kasnila?
Eva se zavalila u sjedalo i ponovno proživjela mučnu ludnicu koja ju je
zahvatila od trenutka kad je primila uspaničen telefonski poziv jednog od svojih
RSC sudaca.
- Nova je supruga Devona Sparksa trudna. Upravo su doznali i on se sad ne
usudi napustiti grad. Iako joj termin nije ni blizu! Muškarci. Možeš li vjerovati
da je stvarno pokušao odustati od toga da bude sudac?
Claire je problijedjela, a njezin užasnut izraz lica zadovoljio je Evu. -
Naravno, uspjela si ga odgovoriti od toga! Pokušati naći zamjenu za celebrity
suca bila bi noćna mora.
- Jesam, hvala nebesima, iako je to zahtijevalo trunčicu finog verbalnog
cipelarenja i pregršt utješnih riječi nakon toga - Devon je sklon pretjerivanju,
nije li? No na kraju sam ga uspjela podsjetiti na to da žene stalno rađaju i da će
sljedećih nekoliko mjeseci sve sigurno proći u najboljem redu. Pomoglo mi je to
što sam u pozadini čula kako mu se Lilah smije.
Morala je obećati i to da će Devonu dati nekoliko produženih vikenda kako bi
mogao odletjeti u New York i posjetiti suprugu. To će zahtijevati poprilično
intenzivno žongliranje rasporedima i vjerojatno će generirati troškove zbog
snimateljske ekipe, no to se moglo podnijeti.
Uspjet će to srediti. Nije imala drugog izbora. Nije mogla riskirati da izgubi
najveću zvijezdu Cooking Channela, posebice ako je to značilo da televizijski
producenti neće snimati ili emitirati RSC.

~15~
Neki to vole vruće
 Otac je bio vrlo jasan kad joj je ove sezone prepustio upravljačku palicu
projekta. Posao joj je bio povećati vizibilnost RSC-a, a emitiranje na televiziji
bilo je velik dio tog posla.
Eva je stisnula prste na dršci svoje čaše za šampanjac. Odbijala je pomisao na
to da bi ga mogla iznevjeriti. Bila je spremna učiniti što je god bilo potrebno
kako bi uvjerila Cooking Channel da emitira RSC.
- Hvala Bogu - gorljivo je rekla Claire.
- Da, spriječila sam ogromnu katastrofu.
Stisnuvši oči, Claire je upitala: - Zašto onda nisi objasnila okolnosti i svojemu
zgodnomu slastičaru? U njegovu je interesu da se potrudiš da svo troje sudaca
bude sretno i spremno surađivati.
Eva je napravila grimasu. - Ne znam. Nisam mu to htjela reći! Zvučalo bi kao
da se izgovaram ili nešto slično.
- Bio bi to dobar izgovor!
Prekriživši ruke na prsima, Eva je izbacila vilicu. Njezin je otac mrzio
izgovore, Eva je rano naučila da je najbolji način da se izbjegne bilo kakav
sukob priznati grešku.
Claire je zavrtjela glavom, pod svjetlima iznad njezine glave zasjale su sijede
koje su se tek počele pojavljivati u njezinoj bujnoj kestenjasto smeđoj kosi. -
Zabrinjava me ta tvoja naklonost muškarcima koji ti nisu naklonjeni.
- Što da kažem? Uživam u izazovima.
Zapravo, izazov koji joj je predstavljao Daniel Lunden uzbudio joj je živce s
više energije nego što je mogla osjetiti u posljednja dva mjeseca, dva mjeseca
koja je provela putujući iz New Yorka u Atlantu, San Francisco, Austin i
Chicago kako bi nadgledala audicije koje su odlučivale o timovima kuhara koji
će predstavljati svoje regije u Rising Star Chef natjecanju.
Bilo je napornije od onog što je očekivala, ta beskrajna putovanja, a Eva nije
bila od onih koji su stajali na mjestu dulje od vremena koje je bilo potrebno za
raspakiranje kovčega. Možda je bila stvar u eliminacijama - govoriti stotinama
kuhara da nisu prošli u drugi krug bilo je teže no što je mislila da će biti.
Ispostavilo se da je uništavanje tuđih snova naporan posao.
A bilo je tu i predomišljanja, pokušavala je uvjeriti samu sebe da je dobro
izabrala suce, da suci doista izabiru najbolje kuhare, da sveprisutna tenzija
između Claire i njezinih kolega sudaca još uvijek samo krčka i nije ni blizu
opasnog vrenja, da televizijski producenti neće prekršiti obećanje snimanja
natjecanja po prvi put... stvarno, Eva se osjećala pohabano i iscijeđeno poput
starog bikinija, a RSC još nije bio ni počeo.

~16~
Louisa Edwards
 No onda je ugledala Lundena na pragu aviona, s dugoprstim rukama
podbočenim na bokove izgledao je poput kakvog osvetničkog ratnika i sva
iscrpljenost, nervoza i sumnje u vlastite sposobnosti nestale su u vjetru
uzbuđenja i požude.
Način na koji se leden prijezir sukobio s neporecivim sjajem trenutačne gladi
i zaiskrio nebesko plavu boju njegovih očiju, probudio je borca u Evi. Željela je
ložiti vatru te gladi, vješto i pažljivo hraniti ju sve dok se ne rasplamsa i uništi to
negodovanje.
Sve dok si više ne bude mogao pomoći i ne odluči se prepustiti i uživati u
njoj.
Clairin tih glas raspršio je mjehurić Evine maštarije. - To je ono što Theo
uvijek govori. Pazi se, Eva. Ti si kći svojeg oca... u više pogleda.

Ni azurno plava haljina Michaela Korsa niti fina čipka donjeg rublja ispod nje
nisu bile dovoljno čvrst štit od Clairina upozorenja. Njezina najstarija prijateljica
i mentorica nikada nije imala problema s pronalaskom Evina brižno čuvanog i
najosjetljivijeg mjesta ispod pojasa.
Eva je obožavala svojeg oca i trudila mu se biti što sličnija - no Claire je
tijekom godina nakon smrti Emmaline Jansen bila prilično glasna u pogledu
Theovih roditeljskih metoda.
Ili bolje reći - nedostatka istih.
- Pa? - zahtijevala je Eva, zgrabivši posljednje izdanje Restaurant USA iz
svoje male bijele kožne torbice, suviše grčevitim pokretom za njezin ukus. - Ne
vidim zašto bi to bilo loše. Moj je otac iznimno uspješan čovjek, u
profesionalnom i privatnom životu. Zašto se ne bih trudila biti više poput njega?
- Hmmm. Možda zbog toga što je nesretan?
Na to je Eva podigla glavu, no kad je vidjela Clairin pogled, uvidjela je da
unatoč njezinu tonu, on nije bio niti podrugljiv niti zajedljiv.
- Zašto misliš da tata nije sretan? - upitala je Eva dok joj je njezino smiješno
srce već kucalo u grlu.
Nježan pogled očima promijenio je Clairino lice. Djelovala je umorno i
pomalo tužno. - Poznavala sam mnogo muškaraca poput tvojeg oca i nijedan
nije bio sretan. Kad sam s dvadeset godina došla u Ameriku, radila sam za
muškarca koji je u mnogočem bio nalik Theu - bio je moćan i siguran u sebe.
Dosta stariji od mene. Bio je moja prva ljubav... i umalo posljednja.

~17~
Neki to vole vruće
 Zbog načina na koji su se kutovi Clairinih usana spustili, Eva nije pomislila
da je razlog tomu bio to što je taj čovjek bio toliko divan da ju je uništio za
druge muškarce jer se ni jedan nije mogao mjeriti s njim. - Loše je završilo?
- Završilo je kako se moglo i predvidjeti. Bio je oženjen, a ja nisam bila ništa
više od zabave, nečeg što je mogao vući uokolo kao demonstraciju svoje
veličine drugim muškarcima u uredništvu - rekla je, a onda se okrenula u sjedalu
da ju pogleda licem u lice, a ton joj se glasa izoštrio kako bi Eva shvatila što joj
želi reći - zato te upozoravam kaniš li započeti nešto s ovim slastičarom, Eva.
Ljubavne veze u najboljem slučaju zbunjuju i odvlače pozornost, a u najgorem
izazivaju katastrofe i poniženja.
Eva je ukočeno sjedila i zurila u svoju najstariju prijateljicu. Kroz glavu joj je
prolazilo bezbroj pitanja, bilo ih je previše da bi mogla postaviti ijedno. - Nisi
mi nikada govorila o tom.
- O toj aferi? Naravno da ne, nije to nešto čime se ponosim. Govorim ti to
sada kako ne bi ponavljala moje greške.
- Poput hodanja s mojim ocem? - izustila je Eva i automatski stisnula usne,
poželjevši da može povući svoje riječi.
No Claire se nije naljutila. - Ne mogu žaliti zbog vremena provedenog s
Theom jer sam u njem dobila tebe. Čak i ako me tvoj otac u mnogočem podsjeća
na mog prvog ljubavnika - muškarca koji je tražio samo uzbuđenje strasti, a ne
utješnost i postojanost ljubavi.
Mogla je to lako biti Clairina kritika Evina skorašnjeg i - nadolazećeg -
ponašanja. No sve što je Eva mogla iščitati iz prijateljičina lica bile su sućut,
zabrinutost i topla privrženost koje su ju podržavale tijekom većeg dijela njezina
života.
- Žao mi je što ti je ta prva ljubav bila užasna - rekla je Eva, ne skrivajući
promuklost emocija u glasu. - I stvarno mi je, stvarno žao što stvari nisu upalile
između tebe i mog oca.
Preplavila ju je potreba da Claire pruži nešto zauzvrat za tajnu koju je
podijelila s njom, rekla je: - Znaš, dugo sam bila ljuta na njega zbog toga što je
zabrljao s tobom. Zapravo, nisam baš sigurna da sam mu to sasvim oprostila ni
sad.
Naslijepo je listala časopis u krilu, sjajnu stranicu po stranicu napisa o
novostima iz prehrambene industrije, kulinarskim trendovima i upućenim
tračevima.
- Trebala bi oprostiti ocu - rekla je Claire položivši ruku na Evinu, umirivši
njezino manijakalno listanje. - Ja sam mu odavno oprostila za to što nije bio ono
što mi je trebalo. Ipak, priznajem da se s vremena na vrijeme razljutim kad nije
čovjek kojeg ti trebaš.

~18~
Louisa Edwards
 Kad se uvjerila u to da joj glas može zvučati ujednačeno i mirno, Eva je
odgovorila: - Bilo nam je teško nakon što je mama umrla. Meni, ali i njemu. Sve
ga je u kući podsjećalo na nju, uključujući i mene. Shvaćala sam to.
Clairin je glas poprimio mekoću njezina pogleda. - Kako si slatka ispod te
svoje maske razmažene princeze svijeta restorana. Znaš da ti jedino želim da
budeš sretna.
Eva se prisilila pogledati u Clairin pogled kojem nikada ništa nije moglo
promaći. Razvukla je usne u najsjajniji, godinama uvježbavani osmijeh i rekla: -
Sretna i slatka, to sam ja. Ili ću tek biti kad posudim malo šećera od onog
zgodnog slastičara.
Claire je stisnula usta i Eva je zadržala dah pomislivši na trenutak da joj ova
neće samo tako dati da se izvuče s tim. No sve što je Claire srećom rekla bilo je:
- Predajem se. Ne mogu te urazumiti. Samo mi obećaj da ćeš biti pažljiva i da
nećeš učiniti ništa što bi mogla požaliti.
Od težine tih posljednjih riječi Eva je ipak zastala i zabrinuto pogledala svoju
prijateljicu. - Ne brini - rekla je polako, promatrajući Clairin distanciran izraz
lica. - Neću učiniti ništa čime bih mogla ugroziti natjecanje. RSC je na vrhu
mojih prioriteta. Bez obzira na to koliko mi je Daniel Lunden privlačan, on je
samo usputna zabava. Poput tučenog vrhnja! Pahuljast i lagan i grešno
primamljiv.
- Malo tučenog vrhnja može biti zabavno i bezopasno. No kad ga je previše,
može čovjeku pozliti od njega, a nije uvijek tako jednostavno odrediti mjeru.
Eva nije bila slijepa. Vidjela je kako njihov slavan sudac, rock-zvijezda i
poznat gurman Kane Slater gleda Claire. Bez obzira na petnaest godina razlike
između njih, Eva je znala da mora motriti tu situaciju, i do tad je bila sigurna da
sve ima pod kontrolom.
Birajući riječi, rekla je: - Počinješ mi zvučati poprilično zlokobno. Postoji li
nešto što bih trebala znati?
Od Clairina slijeganja ramenima u Evinoj glavi oglasio se alarm - toj
grčevitoj, ukočenoj gesti nedostajalo je Clairine poslovične ženstvenosti.
- Nije to ništa s čim bi se ti trebala zamarati. Tek neznatna tegoba između
Kanea Slatera i mene.
- Tegoba - ponovila je Eva, pokušavajući ne zabadati previše nos.
Claire je provukla ruku kroz kosu, razbarušivši kestenjaste valove svoje kose.
- Sama sam si kriva. Ne krivim nikoga osim sebe. O, ne gledaj me tako, nije
ništa strašno. Samo... recimo samo da sam pretjerala s tučenim vrhnjem i da mi
nije dobro sjelo.

~19~
Neki to vole vruće
 Iza tog se objašnjenja sasvim sigurno skrivala priča, no morala je pričekati
neko drugo vrijeme da bude ispričana. Eva je po Clairinim stisnutim usnama
mogla vidjeti da je ova rekla sve što je namjeravala reći - barem za sad.
- Kad smo već kod tvojeg oca - rekla je Claire u neuobičajeno nespretnom
pokušaju da promijeni temu - zove me bez prestanka.
- O, doista? - Evini živci bili su na bodljama od zanimanja.
- Doista. Brine se za tebe i natjecanje. Znaš li da želi doletjeti u Chicago kako
bi provjerio je li sve u redu s nama?
Knedla u grlu nije imala ništa s činjenicom da njezin otac nije vjerovao
njezinim sposobnostima. Stvarno nije.
- Nadam se da si mu rekla da nam ne treba nikakvo vođenje za ruku.
Claire je prekrižila noge. - Da, rekla sam mu. Nisam sigurna da me je čuo, no
rekla sam mu. Činio mi se zabrinutim oko toga da ne propadne snimanje.
- Neće propasti - rekla je Eva boreći se za to da joj ton bude miran i
ujednačen. - Obećala sam mu da ću uspjeti u tom da se RSC emitira na Cooking
Channelu, i to ću i učiniti.
- Pa, dobro. Onda je sve u redu.
Okrenuvši očima na uljudan odgovor svoje prijateljice, Eva je dodala: - Bit će
u redu. Znam da se tebi to ne sviđa, no mislim da je tata u pravu. Tako ćemo
natjecanje podignuti na novu razinu i tu leži moja šansa da RSC učinim onakvim
kakvim ga je željela vidjeti moja majka.
Claire je frknula nosom. Kako li joj je samo uspjelo taj posprdan zvuk učiniti
elegantnim? - Ta verzija nove razine podrazumijeva smiješna nabrijavanja, tuče,
zabijanje noževa u leđa i sva ostala ljupka veselja koja sa sobom nose reality
showovi.
Od automatskog poricanja Evi se zgrčio želudac. - Nema šanse - suprotstavila
se. - Održat ćemo to na razini, sa stilom. Show će biti samo o hrani, samo o
vještini i tehnikama nekih od najtalentiranijih kuhara današnjice. A što show
bude popularniji, to ćemo mi više pomoći tim kuharima.
Claire je ostala tiho sjediti dok su se palili motori aviona koji su Evinu glavu
ispunili bijelim šumom.
- Nadam se da si u pravu - napokon je izustila Claire, dok je pogledom
istraživala njezino lice.
Nadajući se i sama da je u pravu, Eva joj je uputila svoj najsjajniji
samopouzdan osmijeh - onaj koji bi raspršio sumnje svakog potencijalnog
ulagača u restorane i od kojeg su se rumenili lokalni sanitarni inspektori.

~20~
Louisa Edwards
 - Hajde, znaš da će mi to uspjeti. Pa to je RSC! Obiteljska stvar. Neću
dopustiti da se raspadne ili pretvori u govno prve godine kad mi je tata dopustio
da ga vodim.
Iznenada se kraj njezina lakta poput divnog magičnog vilenjaka pojavio
stjuard Patrick držeći u rukama poslužavnik s čašama za šampanjac.
Eva je prihvatila svoju mimozu i dodala drugu Claire, konspirativno joj
namignuvši. - Popij malo, ma chérie - rekla je, namjerno koristeći svoj najružniji
američki naglasak kako bi Claire napravila zgađenu grimasu, a onda se
nasmijala - moramo očvrsnuti prije nego što RSC ozbiljno otpočne.
Kucanje jeftinim čašama vratilo je sjaj u Clairine smeđe oči. - Da. Za
prevladavanje poslovnih izazova.
- I za to da prevladamo i nekoliko osobnih.
Nagnuvši glavu kako bi pustila da joj sladak koktel klizne niz grlo, Eva je
uživala u spoju pjenušca i slatkog soka od naranče koji je podsjećao na kolačiće.
Ovako rano ujutro, taj šećerno slatki okus podigao ju je više od zraka pod
krilima aviona.
Negdje otraga Daniel Lunden pijuckao je obično, staro đumbirovo pivo
okružen nacvrckanim putnicima koji su gutali svoje mimoze. Zamišljala ga je
kako ih ljutito gleda, dok mu namrštene obrve čine čvrsto nategnutu crtu iznad
onih zamišljenih sivoplavih očiju dok ih tiho prezire zbog toga što su dopustili
da kupi njihov oprost pićem koje se pije u vrijeme užine.
Eva je iskapila svoju čašu i polizala oštar okus iščekivanja sa svojih usana.
- Neka igre započnu.

~21~
Neki to vole vruće
 TREĆE POGLAVLJE

C hicago nije nimalo nalikovao onome kako ga je zamišljao.

Trepnuo je kroz prozor taksija ugledavši niske, poslovne zgrade - zgrade?
U najboljem slučaju sedmerokatnice - razmišljao je Danny dok je gledao u
čelično sive listopadske oblake i pitao se zašto je tako nemiran.
Očito je djelovao izbezumljeno kao što se i osjećao jer ga je njegov brat
potapšao po leđima takvom silinom da je mogao završiti na podu da se nije
čvrsto držao za vrata od vrtoglavice koju je u njem izazivao pogled na toliko
neba koje se pružalo iznad vrhova zgrada.
- Pripremi se, Danny - bio je Maxov savjet. - Chicago je sjajan grad. Svidjet
će ti se.
Danny je slegnuo ramenima, a ramena u kožnoj jakni zaškripala su po
napuklom vinilu stražnjeg sjedala taksija. Čak mu se i boja taksija činila krivom,
bio je zelenkastosiv umjesto da bude narančastožut. - Nismo ovdje da bi nam se
svidio Chicago. Ovdje smo da kuhamo. Uopće nije važno u kojem smo gradu -
jednom kad uđemo u kuhinju - možemo biti bilo gdje, a jedina znamenitost koju
želim vidjeti jest moja mramorna ploča za tijesto, postavljena i hladna i prokleto
- čitava.
Max je podigao obrvu, onako dosadno kako je to znao činiti kad su bili klinci
kad god bi se Danny ponašao kao kreten. Što je, ako je bilo vjerovati Maxu, bilo
često.
- Hajde, Dan. Nikad nisam mislio da si jedan od onih Njujorčana koji odbijaju
napustiti grad.
Danny se ukočio. - Ne osjećaju svi potrebu da pola života provedu lutajući
kuglom zemaljskom, pokušavajući pronaći sami sebe igrajući se sa svojom
aurom. Ili kojim se god new age sranjem baviš da te ujutro izvuče iz kreveta.
Razrogačivši oči, Max je ustuknuo podignuvši ruke u znak predaje kao da ga
Danny drži na nišanu.
- Dečki, mir - ubacila se Jules s Maxove druge strane. Nije povisila ton ili
nešto slično, no nije ni trebala. To što se iskreno ražalostila gledajući kako se
njezin najbolji prijatelj i dečko prepiru poput... pa, braće, bilo je dovoljno da
smiri Dannyja.
No to s Maxom bilo je više od običnog prepiranja između braće i Danny je to
znao. Izgladili su nesuglasice dovoljno da mogu raditi zajedno, no ponekad bi se
problemi zakuhali i zbacili poklopac s njihova brižljivo izvještačenog odnosa.

~22~
Louisa Edwards
 Osjetio je nalet grižnje savjesti, no prije nego što se uspio ispričati, taksi koji
nije bio žut zabio se u rubnik - barem su vozači taksija išli u istu vozačku školu
kao oni u New Yorku - ispred hotela koji je trebao biti njihov dom u prvom
krugu RSC natjecanja.
Plaćanje taksistu i rješavanje problema oko toga što je u prtljažniku
nedostajao dio njihove prtljage dopustio je Dannyju i Maxu da izbjegnu
neugodnu tišinu koja je u posljednje vrijeme samo rasla između njih kad god bi
započeli neku prepirku. Kraj njih se zaustavio taksi koji je vozio Becka,
Winslowa i preostalu prtljagu, a u pomutnji koja je uslijedila zbog torbi i kolica
za prtljagu, Danny se uspio otresti svojih briga i osjetiti uzbuđenje zbog početka
natjecanja.
Oko toga mu je pomogao neobuzdani Winslow Jones.
- Čovječe, pogledaj ti ovu gajbu - rekao je najmlađi član njihova tima dok je
zurio u nadsvođen strop hotelskog lobija, a vilica mu se objesila od pretjeranog
divljenja. - O tom ti ja pričam. Lundenu fali sjaja. Mramornih podova i sveg
ostalog.
Danny je posegnuo za Winslowovom glatko obrijanom glavom kako bi ju
protrljao. - Kako da ne. Ti ćeš biti zadužen za poliranje - bezizražajno je
odgovorio, a Win je prasnuo u smijeh, dok je on s osmijehom produžio do
recepcije.
Gold Coast Arms, hotel s četiri zvjezdice u najotmjenijem dijelu centra
Chicaga bio je dom jednog od najboljih restorana u gradu - Limestonea koji je
između ostalog bio i jedan od najvećih zvijezda Ugostiteljskog društva Jansen.
Kružile su glasine da se Eva Jansen izborila - ili slatkorječivošću šarmirala,
ovisno o tom tko je širio glasinu - da uprava hotela sponzorira preliminarni krug
RSC-a koji se inače održavao u nekom slabo opremljenom kongresnom centru.
Osvrćući se po raskošno uređenom interijeru - čak su i zidovi sjajili, ukrašeni
nekakvim skupocjenim zlatnim listićima - Danny je odmahnuo glavom. Bio bi
mu draži jednostavniji, praktičniji interijer umjesto ovog luksuza. Bio je
nepotreban i odvlačio je pozornost, a odvlačenje pozornosti bilo je posljednje što
je trebalo njemu i njegovoj ekipi.
Dannyjevu pozornost privukao je metež na udaljenoj strani lobija na kojem se
od poda pa gotovo do stropa nadsvodio ogroman stakleno čelični prag vrata.
Tijekom njegova istraživanja, Winslowu je uspjelo srušiti kromirani stalak iza
vrata i na pod srušiti ploču koja je stajala na njem. Win ju je uspio vratiti natrag,
no tad je shvatio da je naopačke, pa ju je okrenuo na pravu stranu tijekom čega
se ispričavao i jednostavno radio cirkus od samog sebe.
Dannyjevo je veselje izblijedjelo u koncentraciju kad je pročitao znak na
kojem je masnim slovima pisalo da je restoran Limestone trenutno zatvoren radi
priprema za Rising Star Chef natjecanje.

~23~
Neki to vole vruće
 Taj znak i spoznaja o tom koliko je restoran poput tog koštalo da danima
ostane zatvoren, konačno je sjela Dannyju.
To se doista događalo.
Prošlo je još pola sata dok nisu došli do svojih soba. Jules i Max smjestili su
se u onom što su svi već zvali apartmanom za mladence, iako je to bila
najobičnija soba.
Danny, Beck i Win bili su cimeri.
Sponzorstvo Gold Coasta obuhvaćalo je i besplatne sobe za natjecatelje, no
menadžment hotela imao je nedvosmislene ideje o tom koliko ljudi stane u jednu
od njihovih dvokrevetnih deluxe soba s bračnim krevetima.
- Hvala dragom Bogu da u timu imamo žensku - gorljivo je rekao Winslow,
stavivši na jedan krevet svoju veliku torbu. - Sve dok nisu ugledali Jules, mislim
da su nas svo petero namjeravali ugurati u jednu sobu, dvoje po krevetu i jednog
u kadu.
- Hej, barem imamo prekrasan pogled na Water Tower - rekao je Danny i
povukao zavjesu sa zlatnim prugama do mjesta na kojem se mogao razaznati
toranj najpoznatije povijesne znamenitosti Chicaga, a koji se jedva nazirao s
njihova prozora.
Win je udahnuo kroz stisnute zube i pogledao u Dannyjevu smjeru, no Beck,
koji je do tada uspješno raspakirao sadržaj svoje male torbe u tri uske ladice
jednog od noćnih ormarića, ustao je i rekao: - U redu je. Ima više mjesta nego u
nekim sobama u kojim sam spavao.
Bilo je očito da se Beckova klaustrofobija nije odnosila na malo prenatrpane
luksuzne hotelske sobe.
- A i taj je Water Tower cool, valjda - nevoljko je priznao Win prišavši
prozoru.
- To je jedna od rijetkih građevina koja je preživjela požar u 1871. i jedina iz
tog vremena koja još uvijek postoji, navodno zbog toga što je izgrađena od
vapnenca1.
- Hej, onda je restoran Limestone dobio ime po njem!
- Može biti - odgovorio je Beck. Iako mu je izraz lica ostao nepromijenjen,
Danny je nekako znao da ga zadirkuje.
Dannyja je ispunila toplina naklonosti prema njegovim dečkima iz tima. -
Hajdemo, dečki, nema smisla da cijeli dan visimo u sobi. Idemo dolje provjeriti
kako izgleda prostor u kojem ćemo se natjecati, da vidimo kako izgleda ta
Limestonova kuhinja.

1
eng. limestone.

~24~
Louisa Edwards
 - Dobra ideja - složio se Winslow, a zatim sjeo obući nove novcate bijele
tenisice koje je skinuo čim su ušli u sobu i umalo skliznuo s jastučića od
damasta na stolici. - Možda negdje imaju sastojke za mimoze. Stvarno bi mi
dobro došla jedna.
Danny je zastenjao i zabacio glavu zagledavši se u strop. - Stvarno? Dosta s
tim mimozama!
- Jednostavno ne kužim što bi bilo tako gnjusno u tom da smo ih popili - durio
se Win. - Svi su ih ostali dobili.
- Svi su ostali dopustili da ih Eva Jansen kupi za cijenu jednog miješanog
pića. Ne znam za tebe, ali moje vrijeme ipak vrijedi nešto više od pet dolara.
- A to što sam popio svoj besplatan ljut sok od rajčice baš joj je govorilo
'odjebi'. Stvarno smo joj pokazali! - Winov sarkazam obično bi nasmijao
Dannyja, no ovog puta to nije bio slučaj.
Znao je da je smiješno držati do nekakvih principa u situaciji poput ove. Pa
Eva Jansen bila je razmaženo derište koje je bacalo novac na svoje probleme
kako bi oni nestali. Pa što? To je bila njezina stvar. Bilo bi pametno da joj je
stisnuo ruku, sjeo i uživao u ukusnom koktelu od pjenušca na njezin račun i
pustio to.
No nešto na njoj zavuklo mu se pod kožu i to na najnezgodniji mogući način.
Danny se tješio činjenicom da od samog početka nije bio sav svoj jer je bio
zabrinut za Becka. Krajičkom oka pogledao je svojeg inače hrabrog prijatelja.
Gledajući sada njegovo mirno lice i mišićavo tijelo, nitko ne bi mogao zamisliti
da je Beck prvih sat vremena leta proveo u pozi koja je za sobom ostavila deset
udubljenih otisaka prstiju u plastičnim rukohvatima između sjedala.
No Danny nije mogao zaboraviti kako je izbezumljeno taj tip izgledao dok su
čekali i čekali da avion poleti, a dok su izlazili iz sobe i spuštali se niz plišani
tepih do dizala, svojem je mentalnom popisu odgovornosti dodao još jednu koja
je glasila: Pripazi na Becka.
- I, što je diva Eva imala na sebi? - upitao je Win pritišćući tipku sa strelicom
okrenutom prema dolje.
Danny je trepnuo. - Ha? Ne znam, nešto plavo. Haljinu.
Winslow je uzdahnuo. - Bože. Ti si stvarno prav heteroseksualan dečko.
Trebaju mi detalji, čovječe! Eva Jansen ikona je stila restoranskog svijeta. Ljudi
će htjeti znati što je imala na sebi. Pitat će me, a što ću im ja odgovoriti?
- Možda je bila ljubičasta - ponudio je Danny, osjećajući se bespomoćno. -
Daj hajde, nisam ti ja Joan Rivers2. Nisam pitao tko je dizajner, imao sam druge
stvari na pameti.

2
Američka glumica i komičarka, voditeljica showa ‘Fashion police’.

~25~
Neki to vole vruće
 - Ali znaš da je haljina bila dizajnerska - navaljivao je dalje Winslow djelujući
pobjedonosno. - I to je nešto. I vjerujem da su ti na pameti bile druge stvari. Da
naginjem na tu stranu i ja bih pokušao zaskočiti gospođicu Evu - Divu. Ona je
mnogo više nego dobra.
Danny si nije mogao pomoći. - Neću ju zaskočiti... hoću reći nisam ju
zaskočio. K vragu, Win! - prasnuo je.
Čak se i Beck malo zakikotao kad je Winslow počeo pucketati prstima i
pjevušiti. - To je samo... ah! Mala zatreskanost... ah!3
- Nisam se zatreskao - zarežao je, a čak je i sam bio začuđen svojim tonom.
Ipak, uspio je ušutkati Winslowa barem na trenutak, što nije bilo lako, pa se
Danny ipak nije osjećao previše loše zbog toga.
- Gledaj, zgodna je - priznao je Danny umjerenijim tonom. - Priznat ću joj to.
No razmažene bogate djevojčice koje koriste tatin novac i reputaciju da bi se
igrale životima kuhara koji teško zarađuju svoj kruh? Nisu baš moj tip.
- Au... - rekao je Win, trgnuvši se. - Malo smo skloni predrasudama? Meni se
činilo da je bila poprilično cool kad je vodila finale regionalnog natjecanja.
- Hajde, Beck, podrži me u ovom - Danny se okrenuo prema njihovom
velikom, tihom članu tima.
Tip je polako procjenjivački trepnuo dok su mu snažne, mišićave ruke stajale
prekrižene na prsima. I Danny se po tko zna koji put zapitao gdje je dovraga
Beck pronalazio četiri dodatna sata dnevno koja je trošio na podizanje utega, jer
sasvim sigurno nisu mogle biti tako istesane bez toga. Nije izgledao kao
hodajuća reklama za steroide, no ipak...
- Win je u pravu. Nije dobra taktika stvoriti mišljenje o nekom ako se ono
temelji na glasinama ili unaprijed stvorenom dojmu - jer onda riskiraš to da
podcijeniš čovjeka.
Danny nije mogao suspregnuti smijeh i radije je priznao da imaju pravo nego
da nastavi tu raspravu. - U redu, u redu. Što se mene tiče, Eva Jansen uistinu bi
mogla biti najpametnija, najrazumnija i najvrjednija žena u ugostiteljskoj
industriji. Jeste li zadovoljni? No to ne mijenja činjenicu da nikome od nas
trenutno ne treba odvlačenje pozornosti s cilja. Jedino što je važno jest
natjecanje.
- Netko bi to trebao reći Maxu i Jules - rekao je Winslow i zavrtio glavom. -
Ako se ijedno od njih dvoje uspije koncentrirati na nešto osim onog drugog u
posljednje vrijeme, ja ću biti prokleto iznenađen.

3
It’s just... ah! A little crush... ah!; refren pjesme Crush, pjevačice Jennifer Paige iz 1998.

~26~
Louisa Edwards
 Danny je uzdahnuo. - Nisi daleko od istine. Ali oni su zaljubljeni. I sretni su,
to je super, no istovremeno su i profesionalci. Siguran sam da će doći k sebi čim
dobijemo prvi zadatak. Do tad ćemo morati malo odrađivati i njihov posao. Bit
će to u redu.
Odbijao je i pomisliti na to što će im učiniti ne dozovu li se na vrijeme iz
svijeta mekanih zečića, cvrkutavih ptičica i razigranih jednoroga koji su ih
trenutačno opsjeli kako bi pomogli da razvale u Chicagu.
Kad je namršteni Beck iskoračio kako bi prstom ponovno pritisnuo tipku
dizala - gdje je, dovraga, bilo to dizalo?
- Winslow je kliznuo do Dannyja, a njegove zapanjujuće zelene oči napeto su
promatrale njegovo lice.
- Znaš - započeo je meko - normalno je da se osjećaš pomalo usrano i
izostavljeno kad Maxa i Jules vidiš zajedno. Hoću reći, nisu to moja najbolja
prijateljica i brat koji su odjednom pronašli tu duboku, bezvremensku, vječnu
ljubav, a ponekad i meni dođe da im kažem da si nađu sobu i ostave nas samce u
našem usamljenom, pustinjačkom miru.
- Sretan sam zbog njih - rekao je Danny. I bio je ponosan na činjenicu da te
riječi nije procijedio kroz zube.
- Pa, naravno - slegnuo je ramenima Win. - I ja sam sretan zbog njih. Nije
stvar u tom. Ali ti i Jules nekada ste bili posebno bliski, a sada se ona bavi samo
Maxom. Normalno je da se osjećaš izostavljenim.
Danny se nasmijao na silu. - Nitko ne bi trebao biti upoznat s vlastitim
osjećajima poput tebe. To ne može biti zdravo.
Win je zaškiljio prema Dannyju i odgovorio: - No reći ću ti što ja mislim o
tom s čim bi se ti volio upoznati - s ljupkom gospođicom Divom Evom.
- Nemaš pojma - odgovorio mu je Danny kad je zazvonilo zvono dizala. -
Jedino što bih volio jest pobijediti.
Danny je odahnuo. Taj se razgovor opasno približavao nekim sranjima koje je
želio potisnuti i izbjegavati.
Da, dobro. Žena koja je bila zadužena za vođenje cijelog natjecanja, jedna od
najuspješnijih predstavnica kulinarske branše u zemlji, bila je slađa od tave pune
karameliziranog šećera. Što ju nije činilo razumnom opcijom za ublažavanje
boli koju mu je zadavao pogled na njegova brata sklupčanog uz njegovu
najbolju prijateljicu.
Win je rekao da su bili posebno bliski, a Danny nije mogao lagati samome
sebi. S vremena na vrijeme nedostajalo mu je to da bude najvažniji muškarac u
Julesinu životu i to da ona bude prisutna u njegovu. No zaslužila je biti s nekim
tko će ju voljeti kao ženu, a ne samo kao prijateljicu i Danny je bio sretan zbog
nje. Sretan zbog oboje. Uistinu je to bio.

~27~
Neki to vole vruće
 I sasvim sigurno nije bio toliko usamljen i patetičan da gaji besmislene i
nepraktične fantazije o Evi Jansen.
- Samo se sjeti što kažu - rekao je Winslow prebacivši ruku preko Dannyjeva
ramena dok su se vrata dizala glatko otvarala, a on ga je gurao unutra. - Samo
posao bez zabave pretvara našeg Dannyja u Čangrizavog Čangrizavca.
Izgubivši ravnotežu, Danny se nasmijao i gurnuo Winslowa koji se spotaknuo
i udario u nepomičan zid koji je činio Beck, a koji ga je uhvatio za ramena i
nježno ga uspravio.
- Pa ovo je kao da gledam skeč braće Marx - začuo se lijen ženski glas iz kuta.
Tek je tad Max shvatio da nisu sami u uglancanoj drvenoj kutiji. U uglu je,
sva prekrasna i seksi u svojoj plavo-ljubičastoj haljini i s osmijehom koji joj
očito nije silazio s lica, stajala Eva Jansen.
Jasno. Nije bilo nikakvo čudo da je dizalu trebalo toliko dugo da stigne.
Vjerojatno je vrata držala otvorenima deset minuta dok je pudrala nos ili što je
već radila.
- Pa... - zaprela je Eva, dok ih je poput mačke koja vreba plijen strijeljala
pogledom sivih očiju sa spuštenim vjeđama.
- Drago mi je da vas vidim.

~28~
Louisa Edwards
 ČETVRTO POGLAVLJE

Suprotno njegovim željama, Dannyjevo je tijelo reagiralo na zavodljivost

njezina tona. S nelagodom se prebacio s noge na nogu. Zašto je morala
zvučati kao da je upravo ustala iz kreveta?
- Dobar dan, gospođice Jansen! - rekao je Winslow i ispružio ruku, sav
ushićen i sjajnih očiju, siguran u svoj pozdrav dobrodošlice. - Sviđa mi se
haljina - rekao je i ošinuo Dannyja pogledom. - Uvijek govorim da je Michael
Kors majstor nosive ljepote.
- Stvarno? - rekla je Eva podignuvši savršeno oblikovanu obrvu dok je
prihvaćala Winovu ruku. - Hvala. Gdje ste kupili tu majicu? Ako kažete na
koncertu, umrijet ću smjesta od ljubomore ovdje u dizalu.
Danny ga je ponovno pogledao. Da, dobro je upamtio - Winslow je na sebi
imao staru majicu s printom Rolling Stonesa čija se crna boja isprala u gotovo
sivu od stalnog pranja.
- Volite Stonese? - upitao je Winslow široko se smiješeći i samo što nije
poskakivao od ushićenosti.
- Što da kažem? Mick Jagger je zgodan.
- Pa da - rekao je Danny u sebi. - Vidiš. Ona nije savršena - plitka je i
površna baš kao što si i mislio.
No to ga nije utješilo kao što je mislio da hoće, ne u trenutku kad je bio
suočen s vitkim oblinama njezina bestidno ženstvenog tijela sapetog u toj maloj
haljinici.
I Danny je imao svoje plitke i površne trenutke.
Win se zamislio. - Meni se uvijek više sviđao Keith. Taj dečko stvarno zna
isfurati maramu.
Beck je pročistio grlo, skrenuvši Dannyjevu pozornost sa sastanka fan kluba
Rolling Stonesa u kutu. Lice tog velikog dečka poprimalo je onaj siv ton ispod
preplanule kože i tog časa Danny je shvatio da su se vrata dizala zatvorila, a oni
su ostali stajati.
- Hej - ubacio se oštro u razgovor. - Sad kad smo postali najbolje prijateljice,
želi li netko možda odabrati kat?
Potisnuvši trenutačan nalet osjećaja grižnje savjesti kad je uočio povrijeđenost
koja je bljesnula preko Winslowova lica, Danny se okrenuo prema Becku.
Pokušaj ga dobiti da priča.

~29~
Neki to vole vruće
 - Na kojem je katu kuhinja? Znaš li možda?
Od prijatelja iz hotelijerskog svijeta Danny je doznao da ne možeš računati na
to da je kuhinja na istom katu kao i blagovaonica. U najgorem slučaju spustit će
se do recepcije i pitati, no Beck se počeo znojiti.
- O, idete do Limestonea pogledati kuhinju? - Eva je elegantno zakoračila do
kontrolne ploče dizala i pritisnula tipku za drugi kat. - I ja idem onamo.
- Kako je svijet malen - promrmljao je Danny.
- Hotel je malen - odgovorila mu je i značajno ga pogledala iz kuta svojih
bademastih očiju.
Ostatak vožnje do drugog kata trajao je tek petnaestak sekundi, no bile su to
najduže, najnapetije sekunde u Dannyjevu životu.
Beck se držao očajno stoički, Winslow je bio neuobičajeno snužden, a Danny
se nekako osjećao odgovornim za oboje.
Pokušao je ne mrziti samog sebe zbog toga što se nije mogao usredotočiti da
poduzme išta po tom pitanju - ne u trenutku kad je Eva Jansen stajala na pola
metra udaljena od njega i bila jedina osoba u dizalu koja je djelovala potpuno
opušteno.
Svaki put kad bi Danny udahnuo, njegove nosnice zadirkivao bi sočan,
kompliciran miris njezina parfema, a njegovi živci bili su na rubu.
Kad se dizalo zaustavilo, Beck je prvi izašao iz lifta, a Winslow ga je slijedio.
Proklinjući dobar odgoj koji je u njem istesala majka, Danny je pružio ruku
kako bi zadržao vrata i stao u stranu kako bi dama iza njega prošla. Prošao je
jedan otkucaj srca, zatim drugi, a onda se napokon okrenuo da vidi što je to,
dovraga, moralo trajati tako dugo.
Ipak, Eva nije popravljala frizuru niti se igrala mobitelom niti je obavljala bilo
koju sličnu odvratnu radnju od onih koje su mu u tih par trenutaka prošle kroz
glavu.
Ne, posrijedi nije bilo ništa tako svjetovno. Umjesto toga, bila je naslonjena
na mjedenu šipku koja se protezala stražnjom stranicom lifta, držeći se za šipku
prstima s crveno lakiranim noktima dok su joj duge noge bile prekrižene na
gležnjevima.
Dizalo je glasno zazvonilo i prenulo Dannyja iz razmišljanja o tom kako je
Evina tamna, tamna kosa lelujala kraj mliječno blijede puti njezine fine vilice.
Na njegov poskok kutovi njezinih crvenih usana uvili su se prema gore.
Odgurnuvši se od zida, prošetala je do njega.
Danny se pripremio na trenutak kad će proći pored njega, a njezino će tijelo
biti tako blizu, a opet tako neopipljivo daleko.

~30~
Louisa Edwards
 No opet, kao da je unaprijed napravila istraživanje o tom kako da ne napravi
ono što Danny očekuje, Eva je zastala na vratima dizala. Podigla je ruku do
Dannyjeva napetog bicepsa - debela rebrasta tkanina njegove majice nije učinila
ništa kako bi ublažila električni naboj tog dodira - i tankim prstima prešla preko
njegove ruke sve dok nije odmaknula njegovu ruku, koja se tomu nije opirala, s
vrata.
Dizalo je prestalo zvoniti, iako je to Danny jedva uočio zbog zvonjave koja
mu je odjekivala u ušima, a vrata su se zatvorila, a njih dvoje ostalo je samo u
toj maloj, sjajnoj kutiji. Dizalo je krenulo prema gore, pozvano od nekog na
višim katovima.
Ne skidajući pogled s njegova, Eva se nagnula prema njemu. Srce u
Dannyjevu prsnom košu počelo je brže udarati, a ubrzalo mu se i disanje, no ona
je posegnula iza njega i pritisnula tipku od koje je dizalo odmah stalo.
Taj iznenadan potez probudio je Dannyja iz feromonima inducirane kome u
koju ga je bacila svojim parfemom, haljinom i zločestim osmijehom.
- Što to radiš? - zahtijevao je. Izgovorio je to pitanje ne toliko oštrim, koliko
promuklim glasom, no nije mogao učiniti ništa po tom pitanju.
- Željela sam na trenutak biti nasamo s tobom - njezin izgled ni na trenutak
nije izgubio onu mirnoću distancirane zabavljenosti, a to je, baš kao i na avionu,
raspalilo Dannyjevu ćud.
- Idući put pokušaj pitati je li to u redu.
- Bila sam poprilično sigurna da bi odgovor mogao biti negativan - mirno je
odgovorila Eva, a sive su joj oči zasjale srebrnim sjajem. Bilo je očito da ju ta
situacija zabavlja.
Koliko god da je Danny zapravo želio odbiti ostati nasamo s tom ženom koja
ga je potresla i natjerala da zaboravi na svoje ponašanje... - Ti si jedna od
najutjecajnijih ljudi u ugostiteljskoj industriji, a uz to u svojim ručicama boje
ljiljana držiš uzde ovog natjecanja. Zar stvarno misliš da bih bio toliko glup da
te odbijem?
Ups. Ta je rečenica zvučala agresivnije no što je namjeravao.
Podigla je obrvu. - Nije mi se činilo da si od onih koji drže do autoriteta -
rekla je poprilično mekim tonom s obzirom na onaj kojim se on koristio. - I
znam da ne držiš previše do mene, bez obzira na to koliku moć navodno
posjedujem.
Danny je duboko udahnuo, pokušavajući se riješiti pritiska u prsima i
povratiti makar privid svoje uobičajene samokontrole. - Gledaj, žao mi je ako
sam te uvrijedio ili nešto slično.
To ga je malo zaboljelo, no vrijedilo je ako zbog toga neće gajiti animozitet
prema njegovu timu.

~31~
Neki to vole vruće
 Umjesto da bude zahvalna na isprici, ta mu se namiguša usudila nasmijati u
lice. - Lijepo. Nije ti žao zbog toga što si bio neugodan, nego ti je samo žao zbog
toga što se meni to nije svidjelo - zar ne? Pa, možete se opustiti, lijepo odgojeni
gospodine, nisam osjetljive prirode, gledali su me svisoka i mnogo veći
muškarci od tebe, pa sam ipak završila iznad njih.
Bio je to više feministički govor nego koketiranje, no zbog medenoga glasa
kojim je izgovarala te riječi jedino što je Danny u tom trenutku mogao zamisliti
jest slika njih dvoje ispruženih na prvoj najbližoj površini dok ga Eva jaše kao
ponija.
Teško je progutao. - No zašto si me zatočila ovdje? - Uz pomoć dodatnog
stiskanja čeljusti uspio je to nekako procijediti, a da ne zvuči poput hormonima
zaluđenog tinejdžera.
- Zapravo - rekla je to kroz poluosmijeh zbog kojeg se činilo da uživa u šali s
kojom nitko osim nje nije upoznat.
- Željela sam se još jednom ispričati zbog toga što sam zadržala avion.
Primijetila sam da tvoj prijatelj - riblji kuhar, ako se ne varam? Vidjela sam da
mu nije bilo lako u dizalu i zapitala sam se nije li avion imao isti učinak na
njega. I onda mi je palo na pamet da si ranije bio zabrinut za njega i da te zato
čekanje toliko izbacilo iz takta. Jer si ti taj koji brine o svim ostalim članovima
tima, rekla bih. Kladim se da kojim slučajem ti patiš od klaustrofobije, ne bi čak
ni pokušao otići do stjuarda i požalio se. Uglavnom, htjela sam se ispričati zbog
toga što sam ti otežala zadatak da članove svojeg tima učiniš mirnima i sretnima.
No nekako smo skrenuli s puta, pa si se ti na kraju ispričao meni. Na neki način.
Žao mi je.
Danny se unatoč svojoj želji ukočio. Njezin neočekivan uvid malo ga je
zapekao i učinio da se osjeti sirovim i izloženim. - Pa. Sad smo jedan - jedan.
Što se mene tiče - kvit smo.
Značajno ga je pogledala ispod nevjerojatno dugih uvijenih trepavica. - Jesi li
siguran da ne želiš da ti se nekako iskupim?
Nesvjesno joj se primaknuo, polako zatvorivši prostor koji ih je dijelio.
Eva se nije pomaknula, samo je nakrivila glavu, a pogled joj ni na trenutak
nije izgubio prodornost. Bila je to žena koja je znala što želi i nije se bojala ići
za tim.
U tom trenutku stajali su toliko blizu da su dijelili isti zrak, udisali i izdisali
jedno poslije drugoga, i u tom jednom vrućem trenutku vrijeme kao da je stalo.
Mogao je osjetiti plah, sladak miris njezina parfema, no ispod njega bilo je nešto
čak još i više omamljivo - topao, prirodan miris čiste ženske kože. Udario mu je
u glavu poput nekog otrovnog dima koji mijenja svijest, zamaglio mu stvarnost i
onesposobio mu volju da ustukne.

~32~
Louisa Edwards
 Želja koju je potiskivao zaurlala je iz njegove podsvijesti, proždrljiva kao ona
u izgladnjelog vuka i dvostruko nespremna na to da nastavi osporavati. Evina
mirnoća, njezina podignuta brada, trebala je ukazivati na podčinjenost, ili makar
prihvaćanje, no umjesto toga bilo je nečeg u njezinoj sabranosti što je upućivalo
na izazivanje.
Više to nije mogao, a nije ni želio ignorirati. Danny je odbacio posljednje
ostatke svojeg razuma i zgrabio ju objema rukama.
Njezine usne ispod njegovih bile su meke, prepuštale su se, no Dannyju nije
promakao sjaj pobjede u njezinim očima prije nego što ih je zaklopila i
zastenjala predajući se poljupcu. Njezino se tijelo lakoćom privijalo uz njegovo,
a njezina toplina bila je pritisnuta uz njegovu. Oni njezini lijepi prsti vratili su se
na njegove ruke, no ovog su puta prešli preko njih, zastavši da ga stisnu za
ramena prije nego što su se spojili na njegovu vratu.
Danny je to želio zaustaviti. Stvarno jest. No nekako nije uspijevao natjerati
svoje ruke da prestanu stiskati slatke obline njezinih bokova. Sve na što se
mogao usredotočiti bio je dodir njihovih usana, način na koji su njihovi jezici
klizili jedan preko drugog i njegova divlja želja za njezinim okusom.
Iz grla joj se začuo dubok uzdah, grub i besraman, a njegovim tijelom istog
trenutka prostrujala je čista visokooktanska žudnja. Bio je uzbuđen otkako ju je
vidio naslonjenu na stražnju stranicu dizala, no od tog uzdaha iznenadna navala
krvi u njegovu muškost bila je tolika da je mislio da će se onesvijestiti.
Srce mu je udaralo kao da je na vrhu najvišeg roller coastera u Coney Islandu,
i Danny je napokon uspio maknuti prste s nje i ustuknuti da dođe do zraka.
Pustila ga je lakoćom, zureći u njega s usnama koje su bile razmazane i
natečene od poljupca, no još su uvijek, još uvijek djelovale kao da ih samo pola
sekunde dijeli od posprdnog osmijeha.
- No ovo je bilo zabavno - rekla je grleno i zagladila ionako savršeno glatku
frizuru.
- Ovo je bio idiotizam - procijedio je Danny. Njegovo tijelo bilo je napeto od
adrenalina koji su u njem probudili ljubavnički zanos i moguća opasnost koju je
on nosio sa sobom, i već je boljelo od želje da se ponovo sjedini s Evinom
mekoćom. - I to riskantan. Prije ili kasnije netko će u ovom hotelu shvatiti da
dizalo ne radi.
- Taj je rizik dijelom i zaslužan za to što je bilo zabavno - rekla je Eva i
sagnula se da s poda pokupi torbicu koja joj je pala u trenutku kad je započela
igru. Dobacivši mu pogled ispod obrva dok je tražila ogledalce, rekla je: - O,
molim te, nećeš me valjda pokušati uvjeravati da ti se nije svidjelo.
Dok ju je promatrao kako ponovno nanosi ruž, osjetio je čudno probadanje u
trbuhu... Bio je to... intiman čin.

~33~
Neki to vole vruće
 Danny se okrenuo, pronašao na kontrolnoj ploči tipku STOP i odlučno ju
stisnuo, otpustivši dizalo, a onda je stisnuo tipku za drugi kat.
Nije ju pogledao kad je rekao: - Da, u redu. Ja sam tip. Uživao sam u vrućem
stiskavcu. Možeš me tužiti.
Sranje - pomislio je dio njega - molim dragog Boga da me ne tuži. Ona si
može priuštiti veći broj odvjetnika živodera, nego što bi to mogla moja obitelj.
No Eva se samo nasmijala, no ovog puta nije mogao objasniti prizvuk njezina
smijeha. - Nisam mislila na poljubac.
Neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati na što je mislila, neću ju pitati
na što je mislila...
Dizalo se zaustavilo na devetom katu, no tko god da ga je pozvao, morao je
odavno odustati od njega i najvjerojatnije je krenuo niz stubište ili nešto slično,
pa je Danny pritisnuo tipku da se brže zatvore vrata i ponovno pritisnuo broj
dva.
Danny je promatrao kako se svjetlo mijenja kroz brojeve iznad vrata i
odbrojavao katove. U trenutku kad je zasvijetlio broj dva, a dizalo počelo
usporavati, nabijena toplina s boka upozorila ga je da je Eva stala uz njega.
Njezin dah dotakao mu je uho i zagolicao ga kroz pramenove kose na vratu,
od čega mu je duž kralješnice munjevito prostrujala iskra požude.
No najviše se stresao od njezinih riječi.
- Nije te uzbudio poljubac - promrmljala je. - Uzbudila te zloća koja se
skrivala iza njega. Činjenica da si prekršio svoja pravila i igrao po mojim, makar
samo i na nekoliko sekundi uzbudila te više od ičega u životu. A ima još toga
tamo odakle je to došlo.
Danny je osjetio stezanje u plućima. Nije se mogao pomaknuti i mogao je
samo zuriti u to kako se vrata otvaraju, a ova prolazi pored njega u zlatno svjetlo
hodnika.
- Dolaziš li? - dobacila mu je preko ramena kao da joj nije stalo, no čak i u
trenutku te šokirane paraliziranosti, Danny je uočio malu ukočenost u njezinu
vitkom, elegantnom stavu.
Nekako mu je spoznaja, da ona nije baš toliko nonšalantna koliko bi voljela
da on misli da jest, olakšala disanje i mogao se spustiti niz hodnik uz nju.
Pustio je da dođu do golemih duplih vrata koja su vodila u hotelsku kuhinju
prije nego što je zastao i rekao: - Ja sam slastičar. I znam sve o pravilima - znam
ih shvatiti, a isto tako znam naći način da ih zaobiđem, da ih prilagodim sebi, ali
i prekršim.
Oklijevala je s rukom na vratima, a po prvi se put u njezinu samouvjerenom
pogledu pojavio tračak nesigurnosti.

~34~
Louisa Edwards
 - To je samo prijateljsko upozorenje - rekao je Danny i posegnuo pored nje da
otvori vrata. - U slučaju da si pomislila kako si ti ta koja određuje igru. Ja sam
ovdje kako bih pobijedio, dušo. I ne zezam se.

~35~
Neki to vole vruće
 PETO POGLAVLJE

B io je tek listopad. Kako je bilo moguće da je Chicago već bio mračna,

zaleđena pustinja kroz koju su šibali ledeni vjetrovi? Kane Slater zakopčao
je svoju majicu s kapuljačom do brade i poželio da je bio dovoljno pametan
ponijeti pravi kaput.
Ali, dovraga, u Austinu nikada nije bilo toliko hladno, čak ni usred zime. A u
jebenom L. A.-u, u kojem je trenutno živio, ljudi su pomahnitali i počeli nositi
one najodvratnije krznene čizme kad bi se temperatura spustila ispod dvadeset i
dva stupnja.
Ipak. Trebao je znati da će biti hladno. Pjevušio je dio nove, napola smišljene
melodije koju nije mogao izbaciti iz glave i zgrbio se dublje u svoju majicu do
lica, pobrinuvši se da mu tamne naočale čvrsto sjednu na nos i skriju
prepoznatljive plave oči. Kapuljača mu je bila na glavi i dobro navučena i bio je
prilično siguran da ga nitko neće moći prepoznati ako mu plava kosa i oči ostanu
skrivene.
Ako ništa drugo, barem se činilo da ga nitko na ulicama Chicaga ne
prepoznaje te je zahvaljivao svim bogovima koji su pazili na rock-zvijezde koji
su na jedno poslijepodne ispustili svoje uzde.
Možda je bilo glupo, no nakon strelovitog uspjeha u posljednje dvije godine,
a otkako je dobio Grammyje i nagrade za videospotove i prošao svjetske turneje
s djevojkama koje su vrištale i bacale donje rublje na pozornice, Kaneu je s
vremena na vrijeme trebalo da se malo odmori. Prihvatio je da su ograničenja,
tjelohranitelji i oči koje motre na svaki njegov pokret dio cijelog folklora koji sa
sobom nosi slava i obično se to činilo kao pristojna cijena koju treba platiti.
Znao je da bi se ponovno nagodio s vragom za isto ako je to značilo da bi mogao
živjeti i udisati glazbu svakoga dana.
No zanimanje nikada nije jenjavalo i gušilo ga je, a ponekad bi mu zbog njega
bilo teško pronaći minutu za sebe kako bi razmislio o svem.
A bilo je dosta sranja o kojem je Kane trenutno trebao razmišljati.
O. K. - rekao je samome sebi dok su njegove starke gumenim potplatima
udarale o pločnik, a njihovo platno nije činilo ništa da blokira bljuzgu
prošlotjednog snijega. - Budi muško. Obvezao si se RSC-u, Evi i sebi. Nemoj si
dopustiti da činjenica da si izbezumljen i cmizdrav zbog kolegice sutkinje stane
na put tome da savjesno obaviš svoj posao.

~36~
Louisa Edwards
 Isto tako - odlučio je u trenutku kad mu je lice ošinuo nalet hladnog zraka iz
kanjona kojeg su činile dvije visoke zgrade - možda bi bilo dobro da ne budeš
takav emo gubitnik i tražiš ju uokolo riskirajući upalu pluća ili nešto slično.
Priznavši poraz pred oblačnim vremenom po kojem je Chicago bio slavan,
Kane je prekrižio ruke na prsima i s podignutim ramenima ušao u prvi kafić na
koji je naišao.
Toplina ga je udarila u lice poput pernatog jastuka, bila je tako meka i
dobrodošla da su ga kosti gotovo zaboljele od nje. Na trenutak mu je ta nagla
promjena oduzela dah, no zvonce na ulaznim vratima i još jedna mušterija kojoj
je nedostajalo kofeina, a koja se zabila u njega natjerala ga je da krene naprijed.
To mjesto nimalo nije nalikovalo svijetlim, prostranim kafićima u L. A.-u, s
njihovim velikim staklenim površinama, modernim linijama i dizajnerskim
namještajem. A nije bilo ni poput pohabanih hipsterskih kafića koje je volio i
često odlazio u njih kad je bio u Austinu.
A nije mogao biti različitiji od onog na Upper East Sideu Manhattana -
uređenog u pariškom stilu - u kojem je prvi put rekao Claire Durand da ga nije
briga koliko je starija od njega ili što će ljudi o njima misliti. U kojem joj je
rekao točno koliko ju želi.
Na silu je izbacio to sjećanje iz glave, i ogledao se oko sebe po zidovima na
kojima je napukla žbuka, a koje su prekrivali požutjeli posteri za jela poput
bečkih hot-dogova od teletine ili čokoladom prekrivenih Twinkiesa4. Bio je to
malen prostor, dug i uzak, s crvenim separeima od vinila duž lijeve strane. Na
desnoj su strani u redu stajali kupci i izgovarali svoje narudžbe mladoj
nasmijanoj ženi kojoj su tetovaže u bojama krasile obje ruke.
Kane je bio uvjeren u to da se ne naziva baristicom 5 i da kavu ovdje možeš
dobiti u maloj, srednjoj i velikoj šalici. Nasmiješio se.
Više od ičega, to mjesto podsjećalo ga je na zalogajnicu u gradiću u Texas
Hill Countryju u kojem je odrastao.
Osjećajući se ugodnije i mirnije nego što se imao prilike osjećati unatrag
nekoliko mjeseci, Kane je riskirao podignuvši naočale na tjeme kako bi mogao
pročitati cjenik. Kao što je i pretpostavio, na raspolaganju su mu bile tek filter
kava, espresso ili bijela kava, a nijedna od njih nije dolazila u talijanskim
veličinama.
Pomislio je da ga je djevojka za pultom prepoznala - oči su joj se iza
mačkastih okvira šokirano raširile - no predala mu je njegovu predivno dosadnu

4
Biskviti punjeni vanilijom.
5
eng. barist - pretenciozan naziv za konobara koji uglavnom koriste oni koji su završili neki fakultet
humanističkog ili umjetničkog usmjerenja, ali nisu pronašli posao u struci, pa koriste taj izraz ne bi li se osjećali
bolje u vlastitoj koži zbog toga što poslužuju kavu.

~37~
Neki to vole vruće
kavu s okusom kave bez ikakve pomutnje. Zahvalan na tom, Kane je ubacio
dvadeset dolara u posudu za napojnice i krenuo tražiti vrhnje za kavu.
No ono što je pronašao bila je žena koju je svo vrijeme pokušavao shvatiti.
Tamo, u kutu iza otvorenog laptopa i šalice kojoj je bijela pjena prelazila rub,
sjedila je Claire Durand.
Toliko je mislio na nju da je na trenutak morao nekoliko puta trepnuti da bolje
pogleda i uvjeri se da je to stvarno ona.
Činilo se da je to uistinu ona, elegantna i profinjena u tamnocrvenoj vesti sa
šalom nehajno zavezanim oko vrata. Djelovala je poput jedne od onih žena iz
časopisa koje je dobivala Kaneova mama, onih koji su imali članke poput:
“Kamo na ljetovanje ove godine” ili “U kući princeze Grace”.
I morala je to biti ona, govorio je samome sebe dok se približavao njezinu
stolu, jer bi ju on zamišljao onako kako je izgledala ispružena preko plahti u
njegovoj hotelskoj sobi u New Yorku, s vitkim, mišićavim bedrima i vitkim
rukama koje je pružala prema njemu, dok su joj usne bile tamnoružičaste boje
jer ih nije mogao prestati gristi, a prekrasna joj je kosa bila rasuta po njegovu
jastuku kao jesenje lišće.
Bio je pomalo smeten kad je prinio šalicu ustima. Iz omaglice ga je probudila
vruća kava koja mu je opekla usnu. Nije uspio pronaći to vrhnje, zar ne?
No sad kad je ugledao Claire, bio je uvučen u njezinu magnetičnu
gravitacijsku privlačnost poput satelita koji kruži oko malenog planeta.
Primaknuo se bliže i stao iznad nje. Bacila je pogled prema njemu skrenuvši ga s
laptopa, još uvijek namrštena od koncentracije na posao.
Namrštene obrve izravnale su se u izraz čistog iznenađenja. Kane je na
trenutak uživao u njem prije nego što je spustio šalicu na njezin stol i kliznuo na
klupu nasuprot njoj.
- Moramo se prestati ovako sastajati - rekao je koliko je god nonšalantno
mogao.
Na trenutak je mogao na njezinu licu vidjeti da se prisjeća tog dana prije
nekoliko tjedana u malom kafiću na Upper East Sideu, no tada je izraz nestao.
Oklijevala je prije nego što je odgovorila, a Kane se na kratko tiho uspaničio
da bi ga mogla osloviti s “gospodine Slater”. Što bi značilo da će morati
poduzeti neku drastičnu mjeru da ju podsjeti na to kako je oslovljavanje
prezimenom, nakon što si vidio nekog kao od majke rođenog, jednostavno
jezivo, no tad je rekla: - Kane. Baš mi je drago da te vidim.
Nije to bio najviše entuzijastičan pozdrav koji je ikada dobio, no toplina u
njezinu pogledu pričala je drugu priču.

~38~
Louisa Edwards
 - Sviđa mi se tvoj ured - pokazao je na zgužvan poster Jolly Good
Doughnutsa6 koji je visio iznad njezine glave.
- Molim? O da, soba koju sam dobila u Gold Coastu dovoljno je velika samo
za spavanje, no nema dovoljno velik krevet ili stalan dotok vruće kave.
Spomenuli smo Blue Smoke Coffee u članku koji smo ranije ove godine objavili
u časopisu, a pokrivao je priču o novom trendu malenih, jednostavnijih kafića.
- Hej, pročitao sam taj članak, mislim da sam ga čak istrgnuo iz časopisa i
nalijepio na zid našeg busa, namjeravao sam posjetiti sva mjesta koja ste
spomenuli u njem. A koje su šanse da sam na ovo nabasao sasvim slučajno?
- Ne bih mogla odgovoriti na to - rekla je Claire i stisnula oči. Bilo je očito da
ne vjeruje u priču o nevjerojatnoj slučajnosti koja je tomu posredovala.
- Moja je mama uvijek govorila da sam rođen pod sretnom zvijezdom - rekao
je uputivši joj svoj najljepši očaravajući osmijeh i zavalio se u separe, s rukama
iza glave kako bi spriječio to da ju na licu mjesta zgrabi.
Bila je tako savršena i potpuna, s unutarnjom mirnoćom onih koji su točno
znali tko su i što žele. Claire Durand ponekad je djelovala više kao spomenik od
mramora i željeza nego kao žena od krvi i mesa.
No Kane je znao za njezinu meku kožu kao i za to da njezinim venama teče
vruća krv. Imao je tu čvrstu, meku kožu pod rukama i u ustima. Kušao ju je.
Od kontrasta između toga kako je Claire izgledala i ponašala se te noći, i kako
je sad distancirano sjedila uspravnih ramena preko puta njega zavrtjelo mu se u
glavi više nego da je na prazan želudac popio espresso.
- U svakom slučaju - nastavio je Kane. - Mislio sam da će ti biti draže da me
slučajno sretneš ovdje... dalje od natjecateljske arene i na sigurnom od
znatiželjnih pogleda naših poznanika - ispružio je ruke duž naslonjača separea. -
Ovdje nema nikoga komu bi moglo smetati postanem li neugodan.
Napravio je grimasu značajno ju pogledavši kako bi malo ublažio težinu
vlastitih riječi, no nezadovoljstvo koje se moglo očitati s Clairinih usana
ukazivalo mu je na to da nije uspio u svojem naumu. - Kane... sve što sam tražila
bilo je da budeš... oprezniji. Svjesniji onog što nas okružuje. Ovo nije odmor od
mojeg pravog posla - ovo je ogroman i vrlo vidljiv dio mog posla. Ne mogu si
priuštiti da me javnost doživi kao jednu od tvojih... kako ih ono zovu? Grupi
djevojaka.
To ga je zapeklo pa je spustio lakte na stol i nagnuo se prema njoj. - O. K.
Kao prvo, ti nisi grupi. Nikome zdravog razuma ne bi palo na pamet da to za
tebe kaže. A drugo, to nije baš točno.

6
Popularna vrsta krafni.

~39~
Neki to vole vruće
 Nakratko je zaklopila oči. - Žao mi je. Nisam mislila reći da ti ne shvaćaš
ozbiljno svoje obaveze suca na natjecanju. No to ipak nije tvoj poziv, Kane.
Trgnuo se. - Pa, ne... zapravo. Taj je dio bio prilično točan. I razumijem što
želiš reći. Stvarno. Ali nisi mi samo rekla da budem oprezan. Tražila si me
vremena. Koje smo trebali provesti odvojeno. I to mi je teško palo.
Sirova iskrenost u njegovu glasu morala je doprijeti do nje jer se sva
smekšala, od linije ramena do pogleda u očima.
Posegnuvši preko stola, Claire je pustila da joj se vršci prstiju nježno
odmaraju na njegovu čvrstom zapešću. - I meni je teško. Nedostajao si mi.
Kane ju je razumio. Nakon njihove prve zajedničke noći u New Yorku nakon
koje su uslijedili tjedni zadirkivanja, koketiranja, ljubljenja i vođenja ljubavi po
cijeloj zemlji dok su suci putovali na regionalna finala natjecanja kako bi
izabrali najbolje timove Središnje Amerike, Juga, Jugozapada Amerike i
Zapadne obale, Clairin zahtjev da malo stišaju strasti šokirao ga je.
Iako je, gledajući unatrag, mogao vidjeti naznake da bi se to moglo dogoditi...
uvijek je zahtijevala da se njihovi susreti dogode kasno, daleko od očiju drugih
sudaca RSC-a i uvijek bi se ukočila kad bi se zaboravio i dotaknuo ju u javnosti.
No mislio je da će to nekako riješiti. Nisu morali prekinuti. Nadmeno joj se
nasmiješio, naglo okrenuo zapešće i zgrabio joj prste. - Pa ako ti nedostajem, a ti
meni sasvim sigurno nedostaješ, onda dovraga! Imam rješenje za to.
Claire je otpuhnula val kestenjaste kose sa svog visokog čela.
- Nisi me čuo. Ili me jednostavno nisi želio čuti. Dopusti mi da budem
izravna. Kane, ono što je bilo između nas jest... kako vi to ono kažete. De trop.
Previše, i to svega osim zdravog razuma i racionalnosti.
Kaneovo je smiješno srce puno nade poskočilo. - Natjerao sam te da počneš
previše osjećati. To mi ne zvuči baš kao neka katastrofa.
Usne su joj zadrhtale kao da će se nasmijati. - Za tebe? Mislim da ne. Ti si
jedan od onih muškaraca koji žive životom bržim od ostatka svijeta, uvijek u
potrazi za novim uzbuđenjem, novom senzacijom.
Morao joj je priznati da je u pravu. - Pa, skačem s padobranom i jedem
kuglakože7 - slegnuo je ramenima. - Volim se osjećati živim. Ti ne?
Prostrijelila ga je pogledom. - Ah, ali ja ne moram riskirati život i zdrav
razum da bih se osjetila živom. A takva sam i u ljubavi. Ti si u lovu na velike
rizike, strasne emocije. Za mene... - sad je na njoj bio red da slegne ramenima, a
on je požudno gledao kako to čini na elegantniji način.

7
Jedna od riba napuhača. Meso joj je otrovno jer sadrži tetrodotoksin. Usprkos tome, meso je ove ribe izrazito
cijenjeno u Japanu gdje je poznata pod nazivom fugu, a spremaju je samo posebno obučeni kuhari i jedna je od
najskupljih poslastica uopće. Unatoč tome, u Japanu od trovanja ovom ribom godišnje umire oko dvjesto ljudi.

~40~
Louisa Edwards
 - Za tebe? - ponukao ju je da nastavi kad je zašutjela.
Preko lica joj je prošla sjena, onakva kakva se spusti na osvijetljenu pozornicu
kad zavjesa počne padati, a onda je rekla: - Vi Amerikanci udovoljavate
svojemu tijelu i njegovim željama, a prema srcu se ponašate kao prema divljoj
zvijeri koju treba ukrotiti, a kad se te dvije stvari ujedine - imaju snagu
proždrljivih lavova koji su proveli previše vremena u zatočeništvu.
Zamišljajući tu sliku, Kane je osjetio kako mu se u glavi stvara stih, savršeno
oblikovan za melodiju koja mu je već dan i pol odzvanjala u njoj.
Zapaljen tim osjećajem, zgrabio je kemijsku olovku koju je uvijek nosio u
stražnjem džepu i nagnuo se preko stola da ukrade Clairin neiskorišten bijel
papirnat ubrus.
Grozničavo je črčkao po papiru i borio se da mu riječi ne iščeznu iz glave
prije nego što ih prenese na papir. - Nastavi - rekao je napeto, a ruka mu se
zgrčila od toga koliko je čvrsto držao papir. - Još uvijek slušam. Lavovi. Idemo.
Smijeh joj je dao boju glasu, i sad je bio otprilike u istom tonu kao i njezina
vesta od kašmira. - Vidiš? Ništa vam nije jednostavno. No kad sam bila mlađa
nego što si ti sada, naučila sam da do sreće vode umjerenost i ravnoteža, i da,
važne su tjelesne potrebe, no one ne smiju vladati tobom. Kad nađeš nešto u čem
uživaš, uzmi to, zabavi se, a onda to ostavi po strani da te ne preuzme. Kane, ja
u to vjerujem onako kako ljudi vjeruju u raj i pakao.
Bože, taj njezin glas. To njezino izražavanje. Da već nije znao da je u
Delicieuxu započela kao njihova kritičarka, prije nego što su ju promaknuli u
izvršnu urednicu, pitao bi misli li to ozbiljno.
Sve što je govorila, svaka sličica koju je opisivala probadala ga je kroz rebra u
srce. Nije želio da to bude kraj onoga što su imali, no ako i bude tako, imat će
posljednji razlog da upamti Claire Durand jer je ona svaki trenutak činila
lijepim, a ako je postojalo išta u što je Kane vjerovao kao što neki ljudi vjeruju u
raj i pakao, onda je to bila ljepota.
- Znači, iskoristila si me - u njegovu inače snažnom baritonu osjetilo se da
suspreže dah, no odlučio je to oprostiti samome sebi. - I spremna si krenuti
dalje. Samo tako.
Claire se namjestila, a koža separea zaškripala je ispod njezinih bokova.
Nakon trenutka koji je provela u očitoj borbi rekla je: - Ne, ne samo tako. I ne iz
razloga na koji misliš.
No Kaneov se mozak na zvuk njezina pomicanja već spustio južnije.
Istina, bio je to odlučujući trenutak u kojem će se ili pomiriti ili prekinuti, no
on je još uvijek bio muškarac.
- Vjeruj mi, nemaš pojma na što ja sad trenutno mislim - uzvratio je.

~41~
Neki to vole vruće
 Od nečega u njegovu glasu, neke naznake vrućih sjećanja na najvruće
trenutke koje su proveli zajedno, njezin se ozbiljan pogled ispod namrštenih
obrva otopio i poprimio izgled rastopljene vruće čokolade.
- Molim te, prestani s tim - rekla je i lijeno odmahnula rukom, a onda dodala -
jer kad sam s tobom, gubim ravnotežu. I ne osjećam se ni mirnom ni sretnom.
Nagnula se prema njemu, a Kane je progutao svoj trenutan nagon da skoči
preko stola i zdrobi njezine tanke usne pod svojima.
- Kad sam s tobom - rekla je Claire dok joj se francuski naglasak kotrljao kroz
riječi poput udaljene grmljavine - ja sam poput izgladnjelog lava koji divlja zbog
zatočeništva.
Odmaknula se, a u njezinim se očima ponovno rasplamsala vatra dok je
skupljala svoje stvari. Otišla je, a Kane je tad shvatio dvije stvari.
Nikada u životu nije toliko želio da ga netko pojede.
I ako ga je Claire još uvijek mogla tako gledati, onda ništa - ništa - nije bilo
gotovo.

~42~
Louisa Edwards
 ŠESTO POGLAVLJE

E va je bila iznimno zahvalna na činjenici da je dobar dio života provela sapeta

u smiješno visokim petama. Jer da su joj te louboutinke bile previsoke, nema
šanse da bi mogla uspravno hodati nakon tog divljeg poljupca od kojeg su joj
koljena klecala.
Sam poljubac izbacio ju je iz tračnica svojim intenzitetom, nužnošću i vezom
koja se odmah stvorila između njih. Činio se... stvarnim, i to na način na koji
nije navikla, a nije bila sigurna ni da joj se to svidjelo.
No ako ju je poljubac poljuljao, onda ju je njegova rečenica na rastanku
pokosila. Pomisao na to da bi Daniel Lunden mogao donijeti nova pravila za
igru koju su upravo započeli, igru za koju se nadala, više nego ikada do sad, da
će ju nastaviti - natjerala ju je da se naježi.
Možda je to bilo dobro, a možda i loše. Tko bi o tom mogao suditi u ovom
trenutku? Sve što je Eva znala bilo je da je osjetila nešto. Nešto zanimljivo i
neobično i vrijedno istraživanja.
Iako ne baš ovog trenutka, možda, jer što se to događa?
Uzela je trenutak, ne više od tridesetak sekundi, da popravi svoje metaforičke
gaćice i ovlada vlastitim koljenima. Pola minuta nakon što je Lunden ušao u
kuhinju, Eva je kročila u nju.
I zakoračila u tučnjavu.
Onaj visok mišićav kuhar iz tima s Istočne obale pognuo se usred čvora
cipelarenja i šaketanja Limestoneovih kuhara. Limestoneov šef kuhinje i vođa
RSC-ovog tima sa Srednjeg zapada, ležao je na gumenim prostirkama podno
nogu gospodina Mišićavog, držao se za vilicu i psovao kroz stisnute zube. Drugi
kuhar tima Istočne obale, zgodan mali crnac sa zelenim očima i pjegicama već je
imao masnicu na jednoj jagodici, no i dalje se hrabro naguravao s
Limestoneovim kuharom specijaliziranim za umake i bio na rubu tučnjave.
Začula je povik Daniela Lundena iza sebe: - Dosta, dečki! Hajde, prestanite. -
On, naravno, nije imao nikakvog učinka, osim što se stopio s galamom udaraca,
glasnih uvreda i teškog disanja. Sigurno je morao vidjeti da su prešli granicu u
kojoj bi priča mogla išta srediti, jer prije nego što su mu riječi prešle preko
usana, već je zarolao rukave i hvatao najbližeg sudionika tuče.
Eva je u tren oka ocijenila situaciju, bacila svoju Chanelovu torbicu na
sigurno do lijevog krila vrata i spremila se zagaziti u sukob.

~43~
Neki to vole vruće
 - Što to radiš? - zarežao je Lunden dok je odgurivao svojeg protivnika koji je
ionako već gubio ravnotežu. - Ne miješaj se u ovo.
- Vraga se neću miješati - rekla je Eva sagnuvši se da izbjegne šaku koja je
letjela prema njoj. - Živim od toga da vodim restorane. Misliš li da mi je ovo
prva ovakva tuča? Dobro, dečki, sad bi bilo dosta!
Stavila je dva prsta u usta i zazviždala. Bio je to zvuk koji je sasvim sigurno
uz škripu kočnica zaustavljao njujorške taksije, pa je samim time sledio i
Limestonove kuhare na dovoljno dug trenutak da shvate kako im je šefica u
blizini.
Jedina osoba koja nije primjećivala niti držala do njezine prisutnosti bio je
veliki dečko koji se nalazio usred tuče. Eva je sad bila dovoljno blizu epicentru
da može vidjeti bezuman bijes povrh kojeg je stajao sloj nečeg oštrijeg, poput
bijesa, boli ili straha, koji je zamutio pogled gospodina Mišićavog. S
razbarušenom kosom koja mu je sezala do brade i ratničkim držanjem, djelovao
je potpuno divlje, poput bika probodenog toreadorovim mačem.
Eva ni na trenutak nije samoj sebi dopustila da oklijeva.
Taman kad se ponovo spremao zamahnuti svojom ogromnom šakom, stala je
pred njega i nakrivila glavu pogledavši ga u oči.
- Dosta! - rekla je onoliko čvrsto koliko je mogla. Davala je sve od sebe da
djeluje mirno i samopouzdano, iako su joj dlanovi bili skliski i ljepljivi od
nervoznog znoja.
Veliki je kuhar trepnuo i pogledao ju dok mu je tijelo vibriralo od ljutnje, a
svaki vidljivi mišić na njem bio je u grču kao i ruka koja je još uvijek bila
spremna na napad.
- Hajde, Beck - Lundenove riječi prekinule su napet muk.
- Zasad pusti što god da je posrijedi. Riješit ćemo to, ali samo ako se smiriš i
dopustiš nam da ti pomognemo.
Tresući se kao ranjen medvjed, gospodin Mišićavi, znan kao Beck, spustio je
šaku. Njegova su se masivna ramena opustila, a Evi se omakao uzdah olakšanja
dok joj je adrenalin još uvijek šibao venama. Osjećala se kao da je spriječila
katastrofu, ogledavši se po kuhinji činilo joj se kao da raspaljeni kuhari nisu
uništili niti jednu pećnicu, niti razbili hladnjake, a čitavi su ostali i salamanderi.
Hvala dragom Bogu da nisu prevrnuli posudu s tekućim dušikom u kutu. To
bi teško mogla objasniti agentima osiguravajućeg društva.
- Ova me je budala napala - začuo se naduren glas koji je dopirao iz izvora
kraj Evinih koljena. Pogledala je dolje, a tamo je sjedio Ryan Larousse,
najsjajniji mladi izdanak čikaškog kulinarskog svijeta i - kuhar najgore naravi - i
pritiskao otvoren dlan na otečenu donju usnicu. Jedan od Limestoneovih kuhara

~44~
Louisa Edwards
pružio mu je ruku i Ryan se osovio na noge. - Ne želim ga vidjeti u ovoj kuhinji,
i sasvim ću ga sigurno tužiti. Taj bi psihopat trebao biti u zatvoru.
Prije no što je Eva uspjela učiniti išta da smiri uzburkale strasti, uskočio je
Daniel Lunden.
- Samo malo, Gloria Allred . Nitko neće ići u zatvor - rekao je i progurao se
kroz gužvu da stane uz člana svojeg tima. Eva je poželjela da ne izgleda tako
seksi dok potpiruje vatru i otežava joj život. No bilo je teško poreći činjenicu da
ju je pogled na njega u ulozi neslomljiva alfa mužjaka s prekrasnim rukama
prekriženim na prsima natjerao da pomisli izrazito neprikladne, a istovremeno
beskrajno pohotne stvari vezane za lisičine.
- Znam, dječače, no Beck nije neka usijana glava koja traži nevolje - Lunden
je taj dio izgovorio s podsmijehom koji je popratio odmjeravanjem od kojeg se
mladi kuhar zarumenio dok mu je iz posječene usne kapala krv. - Ako je
nasrnuo na tvoju mršavu guzicu, siguran sam da si učinio nešto da bi ga
isprovocirao.
S obzirom na to da je već imala posla s Ryanom Larousseom, Eva nije
sumnjala u to. Ipak, u ime pravde ubacila se s pitanjem: - Ryan? Je li to istina.
Njegovo hitro skretanje pogleda reklo joj je sve što je morala znati, prije nego
što je nadureno odgovorio: - Nema šanse. Samo smo razgovarali. Mislim,
stvarno.
Beck je ostao tih i nepomičan poput monolita, izuzev brzog podizanja i
spuštanja prsnog koša sve dok mu se nije vratio dah. Nakrivivši glavu da ga
bolje pogleda, Eva mu je rekla: - Beck? Želiš li nešto dodati?.
Iz Beckova pogleda nestao je pucketav plamen, tako da Eva nije bila
iznenađena time što je samo ukočeno stajao i uzvratio joj pogled bez treptanja.
Lundenu se to ipak nije svidjelo. - Hajde, Beck. Reci joj što se dogodilo tako
da to možemo izgladiti. - Dobacivši frustriran pogled trećem članu tima s
Istočne obale, rekao je: - Win, ti si bio prisutan. Što se dogodilo?
Win se uspravio, djelovao je kao da ima grižnju savjesti, a svaki dio njegova
vretenasta tijela bio je nesretan. - Mislim, ušli smo unutra, predstavili se,
pokušali shvatiti kamo ste nestali vas dvoje i počeli razmjenjivati informacije o
drugim timovima u natjecanju. Razmjenjivali smo priče i dobili informacije o
njihovoj pozadini - rekao je i prebacio se s noge na nogu. - Znaš kako to ide.
O, Eva je to dobro znala. Kad god bi se na skupu našla hrpa kuhara, prva stvar
koja bi se dogodila nakon prvotnog odmjeravanja snaga u tom čiji je veći - bilo
je ogovaranje.
Restoranska je industrija bila mala i vrlo usko povezana, čak i među
državama. Mnogi kuhari bili su nomadi i putovali u nove gradove u potrazi za

~45~
Neki to vole vruće
prilikama u novim restoranima i uglavnom su svi znali jedni druge ili su makar
znali jedni za druge.
A od načina na koji se rumenio mali sladak Win, Eva je mogla naslutiti o tom
što je bila barem jedna komponenta ogovaranja.
Neki od razgovora koje su kuhari vodili nalikovali su na one koji su se
odvijali oko aparata s vodom u TMZ-u ili Star magazinu. Jedine priče koje su ti
kuhari smatrali vrijednim dijeljenja bile su tko je spavao s kim i koliko je dobar
ili loš bio seks.
Eva je znala da tim Istočne obale nije bio jedini koji je imao ženskog člana.
- Tko je ona? - upitala je, promatrajući pozorno Becka.
Nije se pomaknuo. Nije čak ni trepnuo kako bi se odao, no Eva je znala da je
u pravu.
Pogled spoznaje u Winovim širom otvorenim očima kojima je pogledao
svojeg stoičkog partnera bio je samo šlag na torti.
- O. K., čini se da je sve bio samo jedan velik nesporazum - rekao je Daniel
Lunden, raširio ruke i široko se osmjehnuo osmijehom koji je govorio: - Hej, pa
mi smo svi ovdje prijatelji.
- Žao mi je što su se stvari otele kontroli, ali svjesni smo da je ovo natjecanje.
Ljudi su malo nervozni i svi se osjećamo pod pritiskom - podigao je obrvu i
pogledao Becka. - I, hej, show još nije ni počeo. Samo pričekajte kad posvuda
budu kamere, a kuhinju počne dijeliti dvadeset i pet kuhara. Ovo je ništa prema
kaosu koji će onda nastupiti. Nema potrebe da dodajemo ulje na vatru, kad će ga
sutra već biti previše.
Eva je uhvatila nekoliko kuhara - onih koji su najduže morali trpjeti Ryana
Laroussea - kako kimaju glavom. Tenzija u prostoriji pukla je poput suhih
špageta, krhka i slaba pred Lundenovom karizmom.
Morala se diviti njegovu stilu - od toga da ju je u liftu ljubio tako da su joj
gotovo spale čarape do toga kako je branio svojeg partnera kako bi održao mir.
Ili gotovo održao.
- Ne dolazi u jeben obzir - pljunuo je Ryan. - Ovo nije gotovo samo zato jer ti
tako kažeš, Lunden.
- Zapravo - blago je rekla Eva i iskoračila kako bi stala između Ryana i
Lundena, a onda dodala - gotovo je jer ja kažem da je gotovo. Hajde, Ryan,
želio si zakuhati sranje i čestitam, uspio si. Nisam ja kriva što ti se ne sviđa kako
je jelo ispalo.
Krajičkom oka Eva je opazila da Ryan nije bio jedini kuhar koji je zinuo od
čuda.

~46~
Louisa Edwards
 Da, dečki. I dama zna psovati.
- Hvala Vam što ste se založili za nas, gospođice Jansen - rekao je Win.
Njegov plah smiješak natjerao je Evu da mu se poželi osmjehnuti natrag, no
suzbila je taj nagon. Neće se samo tako izvući.
- Da, hvala - dodao je Lunden, iako je njegova vilica bila tako stisnuta da ga
je moralo boljeti dok je izgovarao te riječi.
- Mislim da je vrijeme da odemo. Vidimo se sutra.
Zanimljivo. Nije mu se sviđalo kad on nije bio jedini branitelj svojeg čopora.
Ili samo nije bio navikao na to. Mal drhtaj iščekivanja zgrčio je sve u Evinu
tijelu na jedan požudan trenutak.
Bilo je toliko intrigantnih slojeva u tom Danielu - to je ime bilo toliko
ozbiljno da mu nije pristajalo - Lundenu.
Bio je poput artičoke, pomislila je promatrajući kako vješto izvlači svoje
dečke iz prostorije pune muškaraca koji su ih bili spremni ubiti prije manje od
deset minuta. Mnogo sočnih slojeva.
A Eva nije mogla dočekati da ih oguli sve do srca.

Tako blizu. Bili su tako blizu toga da se izvuku iz tog škripca bez posljedica i
neugodnosti, no čim mu je ruka dotakla vrata, začuo je: - Ne tako brzo.
Bila je to Eva.
Polako se okrenuo i namjestio izraz tako da bude najugodniji oku, podignuvši
obrvu iznad nevinog pogleda, a usne su mu se razvukle u blag osmijeh.
Što sad, kvragu?
Eva je stajala na sredini kuhinje okružena muškarcima koji su bili viši od nje i
svi do jednog barem dvadesetak kilograma teži.
Činjenica da ju je bez kajanja ostavio usred te sirove, kipuće, jogunaste
agresivnosti govorila je dosta o njoj samoj. Ryan Larousse možda je bio divlji
mali dripac koji je mrzio autoritete, no nije bio dorastao Evi Jansen.
Podigla je jedan prst s grimiznim vrhom u zrak u znak tihe zapovijedi da ju
pričekaju, a onda se okrenula od tima Istočne obale i fokusirala se na
Limestoneove kuhare.
- Sigurna sam da vi dečki imate pametnijeg posla od tog da započinjete svađe
u mojoj kuhinji. A s obzirom na to da već znate gdje što stoji, u prednosti ste
pred drugim timovima. Pa ako niste ovdje da postavite zamke - da, Larkin, rekla

~47~
Neki to vole vruće
sam zamke - predlažem vam da odete u sobe koje smo vam tako ljubazno
osigurali i odmorite se. Sutra od vas očekujem velike stvari. Idemo!
I otišli su.
Danny je promatrao izbrazdanu, tetoviranu bandu kuhinjskih huligana koji
prolaze pored njih i pokušao im je ne zavidjeti.
Stišćući dlan na bradu koja je u međuvremenu poprimila modru boju, Ryan
Larousse na odlasku je Becku dobacio opak pogled. I ne po prvi put, Danny je
poželio da može posuditi to njegovo neslomljivo držanje.
- A sad - rekla je Eva kad je tim otišao - ne trebam znati što je bio povod, a
budući da poznajem Ryana, mogu pretpostaviti. A s obzirom na to da je on
zapravo moj kuhar, ispričavam se u njegovo ime.
Prići neosvojivoj planini kakva je bio Beck, nije bilo lako ni u normalnim
okolnostima. A sad kad je bio ovakav, znojan i uneređen od tučnjave? Recimo
to ovako: Evin neustrašiv ulazak u njegov osobni prostor zaslužio joj je
poštovanje u Dannyjevim očima.
Ispružila je ruku i nagnula glavu unatrag kako bi mogla ostvariti kontakt
očima s Beckom. - Što god da je rekao o njoj, kako god da se izrugivao onome
što ti znači, žao mi je zbog svega toga.
Dannyju još uvijek nije bilo jasno odakle joj ideja da je ta gužva nastala zbog
žene. To nije bilo slično osornom, nesentimentalnom Becku - no umjesto da ju
ispravi, Beck je prihvatio njezinu ruku i rekao: - Hvala. Nisam trebao tako
izgubiti kontrolu.
Kimnula je, ispustila mu ruku, no ne i pogled. - Ne moraš mi reći o čem je
riječ, ali bi vjerojatno trebao to podijeliti s članovima svojeg tima, tako da mogu
paziti na tebe da se ovo ne bi ponovilo. Jer Ryan nije od onih koji će popustiti
jednom kad zna da te nešto smeta. A ja ne moram znati što je to - rekla je, a
onda joj je glas ogrubio, a oči poprimile okrutan izraz. - No moram znati da se
ovo neće ponoviti. Ne dok sam ja zadužena za natjecanje.
Danny je zadržao dah čekajući Beckov odgovor. Na kraju krajeva, danas je taj
tip dokazao da je nepredvidiv. No on je odmahnuo glavom i uspravio ramena
kao zatvorenik koji čeka da mu odrede kaznu. - Shvaćam. Preuzimam svu
odgovornost. Neće se ponoviti.
- Znam da neće - Evin je glas opet bio blag i nasmiješila se dok se sagibala da
podigne svoju sjajnu kožnu torbicu s dva zakačena slova c na bočnoj strani.
Dobacila je pogled Dannyju. - Držat ću vas na oku da se uvjerim u to.
- Pa, doviđenja, vidimo se sutra, gospođice Jansen - naglo je zapištao Win, a
njegov oduševljen pogled letio je između njih dvoje dok je grabio Becka za
rukav i počeo ga gurati prema vratima. - Danny, samo polako. Nikamo ti se ne
žuri!

~48~
Louisa Edwards
 Danny se trznuo. Dripac je na avionu morao gledati Yentl' ili nešto slično.
A onda je ostao nasamo s Evom Jansen po drugi put u sat vremena, a nije se
mogao zakleti da može podnijeti taj stres.
- Sviđa mi se - rekla je prelazeći vrškom svojeg slatkog, ružičastog jezika
preko ruba njegove donje usne. - Pristaje ti.
Omamljen, pitajući se je li mu promakao neki ključan dio tog razgovora dok
je razmišljao o drugim dijelovima tijela na kojima bi rado imao njezin jezik. -
Što to?
- Danny.
Kako je uspjela učiniti da ime kojim su ga zvali od vrtića zvuči kao iskonski,
prljav seks.
Odagnavši tu misao, Danny se pokušao dozvati. - Hvala ti što si bila tako cool
u pogledu te tuče. Došli smo se natjecati i točka. Sve je ostalo beznačajno.
Podignuvši obrvu, Eva mu je uputila pogled koji je govorio da ju nije uvjerio.
- Ovo nije bio prvi put da je Ryan Larousse prešao granicu. No sjajan je kuhar,
pa smo ga do sad morali trpjeti.
Stavila je torbicu na rame i prošetala pokraj njega njišući bokovima. Izgledala
je očaravajuće u toj maloj uskoj haljinici.
- Može par savjeta? - dobacila mu je lijeno preko ramena. - Pripazi na Ryana.
On je gad, ali je talentiran, a nakon ovog danas bit će vrlo motiviran da vas
razvali u natjecanju.
- To sam i planirao - odgovorio je Danny. - Što bi bio drugi savjet iz tog para?
Dobacivši mu zavodnički osmijeh od kojeg mu je srce počelo udarati u rebra,
rekla je: - Nemoj olako shvaćati beznačajne distrakcije - ponekad su upravo one
ono što liječnici preporučuju.
A onda je nestala, ostavivši za sobom oblak parfema i jednog vrlo zdvojnog
slastičara.

~49~
Neki to vole vruće
 SEDMO POGLAVLJE

D aj mi opet reci koji je to Ryan Larousse? - šapćući kroz ugao usana, upitao je
Max dok su ulazili u kuhinju petljajući s bežičnim mikrofonima koje im je u
hodniku dala asistentica producenta. - Čovječe, ne mogu vjerovati da ste se
potukli. Trebali ste me čekati!
- Nije bilo baš zabavno - rekao je Danny po stoti put, činilo mu se. - Bilo je
glupo i besmisleno i mogli smo biti izbačeni iz natjecanja zbog toga.
Ono što je po stoti put zadržao za sebe bila je opaska da bi Max bio s njima da
se mogao natjerati da se prestane ljubakati sa svojom novom curom dovoljno
dugo da zapravo vodi tim kojem je navodno bio vođa.
Ili je možda vođa Jules. Tko je to u tom trenutku uopće mogao pratiti. Danny
je osjećao da im titula Rising Star Chefa, natjecanje, obiteljski restoran i očevo
naslijeđe svi izmiču, a dok se on grčevito drži za sve to, Max i Jules guguću u
svojem gnijezdu kao dva zaljubljena labuda.
Ili nešto tako.
Bilo je moguće da je Danny imao nekih problema koje je morao riješiti
jednom kad ovo sve završi. Ali vidiš, želio je reći, ja sam jebeni profesionalac,
kvragu. Osobne probleme stavio sam na stranu dok ne završi kuhanje jer to
znači biti kuhar.
A ljudi misle da su slastičari slabići. Nemaju pojma.
- O, Dan, čovječe. Ti nikad ne bi dopustio da nam se to dogodi - rekao je Max
sa svojim uobičajenim vedrim nemarom za granice Dannyjevih navodnih super
moći.
Jules mu je uputila suosjećajan pogled, no prije nego što je uspjela nešto reći,
Danny je uspio stisnuti zube i nasmiješiti se. - Možda bismo trebali naći svoja
mjesta? Mislim da će uskoro ući suci s prvim izazovima.
- Dobra ideja - rekla je Jules i uspravila se. - Dečki, skupite se. Max?
Winslow je dotrčao kao mlad košarkaš koji kreće prema centru, Beck ga je
slijedio sporije. Beck se općenito usporio od jučerašnje tuče i Danny se
zabrinuo. Ne zbog ozljeda - Danny nije vidio cijelu tuču, no u trenutku kad je
ušao Beck je meo pod s onom umišljenom bandom wannabe8 frajera.

8
onog koji želi biti frajer.

~50~
Louisa Edwards
 Dok je Max držao svoj motivacijski govor o tom kako su sjajan tim i koliko
mu znači da ima priliku kuhati uz takve talentirane... bla, bla, Danny je kritičkim
pogledom prelazio po drugim timovima koji su se skupljali u kuhinji.
Tamo su bili Limestoneovi dečki, koji su se natjecali u kategoriji Srednjeg
zapada, naslonjeni na stolove od nehrđajućeg čelika postavljenih duž stražnjeg
zida poput nabrijanih klinaca koji stoje na uglu. Njihove natečene oči, posječene
usnice i plave jagodice samo su pojačavale taj dojam. Imali su prednost
domaćeg terena i znali su to.
A ta prednost nije bila mala. Dok je Danny upijao golemu kuhinju, što dan
prije nije imao prilike učiniti, iz više razloga, shvatio je koliko bi im bilo lakše
da su se upoznali s opremom.
A da ne govorimo o tom kako bi bilo da su se imali prilike njome godinama
svakodnevno služiti - da ju poznaju bolje od vlastitih stanova, onako kako ju
poznaje tim Srednjeg zapada.
Jednim uhom slušajući Maxov govor da čuje pauze koje bi signalizirale da je
vrijeme za kimanje ili usklike, Danny je proučavao prostranu pravokutnu
prostoriju. Imala je pet redova stolova za pripremu, jedan po svakom timu. Pet
velikih bijelih ploča za rezanje po stolu prekidalo je besprijekoran sjaj
nehrđajućeg čelika.
Crn zid iznad tima Srednjeg zapada od početka do kraja bio je prekriven
crnim pećnicama koje su djelovale ozbiljno. Na zidu s Dannyjeve lijeve strane
stajali su poredani hladnjaci, dok su plinski štednjaci stajali ispod ogromnih
napa na desnom zidu.
U desnom uglu bio je prolaz koji je vjerojatno vodio u smočnicu u kojoj su
bili šećer, brašno, med i riža i hladnjače s jajima, mlijekom, mesom i povrćem.
U glavnu prostoriju stale bi tri kuhinje Lundenove taverne. Možda i četiri ako
brojimo smočnicu.
Naviknuta na kompliciranu koreografiju zaobilaženja u prenatrpanom
prostoru svoje manhattanske kuhinje, Dannyjeva se ekipa neće moći snaći s
toliko slobodnog prostora. Bojao se da će to biti velik kamen spoticanja. Bojao
se da će se izgubiti, izgubiti energiju i intenzitet na tom otvorenom zraku
prostorije visokog stropa.
A najviše se od svega bojao toga da će objektiv kamere u prednjem dijelu
sobe na njih baciti kletvu.
Toliko toga moglo je poći po zlu. Danny je stisnuo usne, uspravio ramena i
zapucketao vratom kako bi se riješio napetosti. Jednostavno će se morati
pobrinuti da ih sve ima na skupu, usmjerava ih i bodri. Zapravo isto što je i činio
svake večeri kod kuće, no ovog puta pred tri renomirana celebrity suca,
snimateljskom ekipom i ženom čije su ga iskričave sive oči i nježni cvjetni miris
proganjali.

~51~
Neki to vole vruće
 No taj parfem bio je jedina nježna stvar na njoj, pomislio je, i napokon
dopustio da mu pogled skrene prema jedinoj osobi koju je pažljivo izbjegavao
otkad je kročio u kuhinju.
Eva Jansen stajala je u prednjem dijelu kuhinje udubljena u konzultacije s
neuglednim tipom s brkovima, koji je na sebi imao zgužvanu košulju kratkih
rukava i slušalice s mikrofonom. Već je bila ovdje kad su timovi počeli pristizati
izdajući naredbe onom svojem niskom, vižljastom asistentu, Drew Nešto s crnim
Ray-Ban naočalama i još crnjom kosom.
Danny se sjećao Drewa s regionalnog finala natjecanja jer je Win počeo
prijateljevati s tim dečkom. Možda i više od toga, sjetio se kako je pomislio,
iako je Win to poricao i rekao da je to tek usput, iz zabave, slegnuo ramenima i
još jednom dodao kako nije ništa ozbiljno posrijedi.
Prelazeći pogledom s asistenta na šeficu, Danny je promatrao kako se Eva
odlučno i moćno kreće u haljini koja je bila dovoljno crvena i uska da zaustavi
promet na Aveniji Michigan.
Dok mu je sjećanje na onaj vruć poljubac prolazilo kroz glavu, Dannyju je
bilo teško shvatiti kako da bilo što takvog intenziteta pretvori u usputnu zabavu.
Zabavu? Svakako. Usputnu? Ne, ako se definicija usputnog nedavno nije
proširila pa sad uključuje neutaživu želju za više - više dodira, više poljubaca,
više kože, više uzdaha kraj njegova uha. Više Eve.
A to je već bio problem, zar ne? Danny nije imao pojma kako se usputno
zabavljati, no sumnjao je na to da se prema poslovima koji su se odnosili na
spavaću sobu, Eva Diva Jansen, rijetko odnosila drukčije.
No u tom trenutku nije djelovala kao da je spremna za zabavu. Uska haljina u
struku je bila stegnuta crnim sjajnim remenom koji joj je pristajao uz sjajne crne
cipele sa šiljastim vrhom i još više šiljastom petom. Sa sjajnom tamnom kosom i
besprijekorno našminkanim licem izgledala je kao da je spremna na to da ju
kamera svakog trena zumira.
Iako bi joj trebao trenutak da oštro mrgođenje zamijeni onim jednim širokim
osmijehom koje su ljudi na televiziji tako voljeli. Imala je lijepe zube, a Danny
je to dobro znao.
Nije imao vremena razmišljati o tom što se to dogodilo s onim tipom s
televizije da su joj se inače savršeni lukovi obrva namrštili jer je u tom trenutku
Max završio svoj motivacijski govor, a Danny se morao uključiti da ga potapša
po leđima i rukuje se sa svima.
- Da, baš kako je rekao - dodao je sa širokim osmijehom.
- Najbolji smo. Riješit ćemo to. Idemo im pokazati da je New York dom
najboljih kuhara na svijetu!

~52~
Louisa Edwards
 Max je trepnuo. - Ili... mogao sam se poštedjeti desetominutne navijačke priče
i reći to. Hvala, Danny.
- Ali još uvijek ništa nije sigurno - upozorila ih je Jules. Uvijek je zabrinuta ta
njegova Jules, pomislio je nježno Danny, prije nego što joj je Max prebacio ruku
preko ramena i Danny se sjetio da više zapravo nije njegova Jules. A da to
zapravo nikada nije ni bila.
- A, Jules - tepao joj je Win kojemu je malo nedostajalo da iskoči iz tenisica
od uzbuđenja. - Sad sam sav nabrijan, možemo li se s realnošću suočavati nakon
što ih razvalimo? - Danny ga je prostrijelio pogledom zbog čega je Win podigao
ruke u znak predaje i dodao: - Mislim, kuhanjem, naravno. Metaforički,
hipotetski i alegorijski. Kako god, nije o tom riječ. Jer tučnjave su loše na više
razina, nasiljem se ništa ne rješava i znate već kako ide ostatak priče.
Danny se opustio. Bilo mu je drago što je Win zapamtio njihov sinoćnji
razgovor. Bilo je jedno kad je svoje dečke branio od autsajdera, no Danny nije
imao namjeru tolerirati bilo kakve gluposti koje bi ga mogle koštati sudjelovanja
u natjecanju. Nije dolazilo u obzir. A i Beck i Win razumjeli su zašto je tako.
U normalnim okolnostima, Jules Cavanaugh pobrinula bi se da Lundenov tim
istraži pozadinske priče i pedigre svojih suparnika na način koji bi posramio i
FBI-eve istražitelje. Uvijek je vjerovala u to da je znanje izvor moći; voljela je
informacije, učiti nove stvari, a usvojeno je znala dobro upotrijebiti. No u
posljednje je vrijeme uglavnom učila to kako da još više zaludi Maxa koji je
ionako već bio smiješno sluđen.
Sve otkako su proglašeni svi natjecatelji, Danny je namjeravao doznati više o
njima, od imena restorana iz kojih su potekli, no zbog luđačke potrage za
kuharima koji su ih trebali zamijeniti u Lundenovoj taverni jednostavno nije
stigao.
U obitelji je Max naslijedio očevu strast i energiju, a Danny se uvrgnuo na
majku Ninu, čije je oko nepogrešivo moglo procijeniti ljude i zbog čega je ona
bila obiteljska direktorica ljudskih resursa.
S obzirom na to da su Max i Jules bili smeteni, Gus nije bio upotrebljiv jer je
nedavno operirao srce dok je Nina provodila više vremena no inače brinući se o
njem - naravno do mjere do koje joj je staro gunđalo to dopuštalo, većina
pripreme za tu avanturu pala je na Dannyja.
Da. Čak je i u njegovoj glavi to zvučalo kao jadna isprika za to što nije
doznao više o kuharima s kojima će mjeriti snage.
Dok ga je iznutra izjedao sram, Danny je gledao kako se drugi timovi
skupljaju oko svojih stolova.
- U ovom je redu iza nas sigurno tim Jugozapada - promrmljao je Win,
promatrajući šarene prugaste role za noževe i preplanuo ten.

~53~
Neki to vole vruće
 Danny je kimnuo. - Sve što znam jest da se njihov restoran zove Maize i da su
iz Santa Fea, a šef im je kuhinje Paulina Santiago.
Jedina žena tima Jugozapada bila je niska i punašna s okruglim licem i blagim
očima koje su zapravo bile u kontrastu s njezinim širokim izbrazdanim prstima
koji su vješto pripremali noževe na ploči za rezanje.
Dannyju je iznenada sinulo da je to možda žena zbog koje Beck nije mogao
podnijeti ogovaranja Ryana Laroussea. No brzinsko odmjeravanje Beckova
nepomičnog lica, dalo je naslutiti da Paulina Santiago nije razlog tuči. Iako se iz
Beckova raskoračenog stava, i ruku prekriženih na prsima, dalo naslutiti da se
možda priprema na udar.
- Znam tipa koji vodi tim s juga - rekao je Max i glavom kimnuo prema
visokom, suhonjavom kuharu obrijane glave i upečatljivim plavim očima koji je
stajao dva reda iza njih. - Ike Bryar. On je jak, natjecao sam se jednom s njim na
Festivalu hrane i vina u Edinburgu. Dobar tip. I zna s noževima.
Ovo se posljednje zapravo i nije trebalo posebno napominjati u kuharskom
jeziku.
Danny je pogledom prešao preko drugih natjecatelja tog tima. Nije bilo
nikoga zbog koga je Beck onako poludio - oni nisu imali ženskog kuhara u
svojim redovima.
- Pretpostavljam da kasne ovi sa Zapadne obale - primijetila je Jules.
Promatrala je kako sat na zidu polako otkucava minute do osam sati, vremena
kad su se svi morali skupiti u kuhinji, tako da joj je promakao trzaj na Beckovu
licu.
No Danny ga je čekao, tako da je u trenutku skočio poput kokice u vrućoj
tavi.
O. K., rekao je samome sebi, smiri se. To je dobro. Sad barem znaš iz kojeg
smjera puše.
Virnuo je i prema Evi Jansen čiji je pogled isto bio prikovan za sat. Napućila
je usne - Isuse je li mogla više namreškati te svoje pune usne? - a onda provjerila
tanak sat na svojem zglobu.
Lupkanje njezinih peta ublažio je pluteni pod dok je ulazila u oazu praznog
prostora kuhinje između kamere i stolova.
- Zna li itko gdje bi mogao biti tim Zapadne obale?
Od ružnog vala smijeha koji se pronio straga, Danny, Beck i Winslow ukočili
su se.
- Možda je njihov voditelj imao... tešku noć.

~54~
Louisa Edwards
 Danny se nije morao okrenuti da vidi da je taj prepreden glas pripadao Ryanu
Larousseu. Ako ni zbog čega, onda zbog toga što je frfljao kad je izgovarao
riječi kao da su ga usne previše boljele.
A i vidio je onaj isti izraz razbješnjene netrpeljivosti na Evinu licu koji je
imala kad je jučer razgovarala sa svojom kuharskom zvijezdom.
Umjesto da odgovori Larousseu, podbočila se i pogledom prešla po prostoriji.
- Ima li itko dodati neku korisnu informaciju?
Svi su se pogledi, uključujući i objektiv kamere, okrenuli kako bi uhvatili
ulazak najveće grupe ološa koju je Danny ikad sreo među kuharima.
Većina kuhara bila je malo grublja. Uglavnom su to bili autsajderi i odbačeni
ljudi koji nisu bili dobri radnici u uredima i nije im bilo previše stalo do toga
konformiranja. Od svih natjecatelja koji su tog trenutka stajali u Limestoneovoj
kuhinji, barem devedeset posto njih imalo je tetovažu ili piercing.
A ova nova grupa? Ona ih je sve posramila.
Bilo je očito da nikad nisu naletjeli na tetovažu ili naušnicu koja im se nije
svidjela, no i bez obzira na to odavali su gotovo opipljiv dojam da su drukčiji.
Od vižljastog Azijata s narančastim dreadlocksima koji su mu sezali do
struka, do plavuše s jagoda plavom bojom kose u dugoj, ciganskoj suknji s
narukvicama oko gležnjeva i sjajnim oblinama koje su ispunjavale ispranu plavu
kratku majicu koja je na sebi imala otisak stiliziranog sunca i riječ SUBLIMAN
(UZVIŠEN), nisu izgledali poput nikoga koga je Danny poznavao.
A s obzirom na to da je živio u New Yorku, mislio je da je već vidio sve.
- Tako mi je žao što kasnimo - rekla je Jagoda, žureći prema Evi ispruženih
ruku. - Ja sam kriva. Nisam čula alarm na mobitelu - mora da sam bila
iscrpljena!
Iz stražnjeg dijela prostorije opet se pronio glasan, posprdan smijeh, a Danny
je položio ruku na Beckovu nadlakticu, za svaki slučaj.
- Pretpostavljam da je to ona - rekao je tiho.
Beck nije odgovorio, no njegovi zgrčeni mišići govorili su dovoljno sami za
sebe.
Jagodino lijepo lice na trenutak se zbunilo dok je tražila izvor tog okrutnog
smijeha, no onda je opet zasjalo sa širokim osmijehom kad joj je pozornost
ponovno zaokupila Eva s vedrim: - Ne brini, niste uopće zakasnili! Ništa
službeno ne počinje do osam sati, a ionako još uvijek nema ni sudaca.
Dobacila je upozoravajući pogled Dannyju, a onda je dohvatila ženinu ruku i
povela nju i njezinu bandu izopćenika do praznog reda.

~55~
Neki to vole vruće
 Držim to pod kontrolom, pokušao joj je pogledom dati do znanja Danny, a
nešto mu je zagrijalo srce od tog trenutka tihe komunikacije i timske igre.
No, ispalo je da Danny nema ništa pod kontrolom. Jer od trenutka kad je
lijepa hipi kuharica prošla pored Lundenovog stola i okrenula glavu dovoljno da
pogleda Becka, počeo je pakao.
I nije postojalo ništa što bi Danny mogao napraviti da ga prekine.

~56~
Louisa Edwards
 OSMO POGLAVLJE

O . K., zasada je sve u redu, rekla je samoj sebi Eva, povlačeći ruku šefice
kuhinje restorana Queenie Pie Cafea i odlučno držeći pogled podalje od
kamermana u kutu.
Svi su kuhari napokon bili na okupu i prebrojani i najvjerojatnije spremni za
akciju. I kad bi se još samo pojavili i suci prije nego što Ryan Larousse nastavi
sa svojom kampanjom da pretvori svaku Evinu tamnu vlas kose u sijedu.
Nije imala pojma što je to uzrokovalo da se zakrve Larousse i timovi Istočne i
Zapadne obale. Lokalpatriotizam? Nije znala, a nije ju baš ni zanimalo sve dok
uspije pokrenuti natjecanje bez daljnje drame i skrenuti pozornost s...
Eva je pogledala u svoju praznu ruku, a onda se osvrnula i ugledala Skye
Gladwell, posljednji dodatak moru natjecatelja kako stoji i otvorenih usta zuri u
tim Lundenove taverne.
- Henry?
Evi nije promaklo kako su se sve glave tima Istočne obale okrenule kako bi
pogledale Becka. - Čekaj malo, tko je Henry? - zahtijevao je Winslow, ali ga
nitko nije ni pogledao.
Skye Gladwell podigla je drhtavu ruku prema Becku, no nije ga dotakla. - Jesi
li to stvarno ti? - u glasu joj se osjetila nevjerica kao da nije mogla vjerovati
svojim očima.
Eva je sumnjičavo udahnula i namrštila se pogledavši sebi najbližeg kuhara
tima Zapadne obale, dežmekastog muškarca koji je na sebi imao slikarsku kutu i
miris eu-de-marihuana. Ako je Skye voljela koristiti bong koliko i njezin
podređeni, vjerojatno je imala pravo sumnjati u to što su joj govorile njezine
širom razrogačene oči.
No visok, tamnokos kuhar u čijem je smjeru Skye treptala bio je isti onaj koji
se dan prije toga potukao, a kamen pogled na njegovu licu ipak nije mogao skriti
sjaj prepoznavanja u njegovim crnim očima. Bilo je to prepoznavanje i nešto još
opasnije, pomislila je Eva.
- Skye - pozdravio ju je kimanjem glave visoki kuhar.
- Nisam znala da ćeš ti biti ovdje - rekla je Skye.
- Iznenađenje.
Evin pogled poletio je prema Skye i ona je shvatila da ona zajedno sa svima
ostalima u kuhinji prati taj napet razgovor poput meča u Wimbledonu.

~57~
Neki to vole vruće
 Uh - oh. Snima li već kamera?
- O, moj Bože - promrmljala je Skye, a crvenilo joj se počelo širiti od vrata do
vrhova ušiju. - Ovo je nevjerojatno. Ne mogu vjerovati da si došao.
Iz stražnjeg dijela prostorije začuo se prepredeni glas: - Kladim se da nisi tako
pričala sinoć! Evo ti na!
Eva je dan prije vidjela Becka u punom ratnom raspoloženju, no ipak ju je
prestrašio pogled na to kako ga obuzima luđački bijes.
- Govno jedno! - zarežao je, okrenuo se i poletio prema stražnjem stolu kao da
će preskočiti sve stolove i kuhare da bi se dočepao svojeg plijena.
Dečki sa Srednjeg zapada slijedili su Ryana Laroussea u gromkom,
podrugljivom prasku smijeha, dok su kuhari iza prednjeg stola eksplodirali u
akciji pokušaja da zadrže Becka, a stolovi u sredini eruptirali u uzbuđenom
torokanju. U tren oka u kuhinji je nastala galama.
- Smiri se, Beck, daj - naredio mu je Danny, i brzo položio ruku preko
njegovih nadimajućih prsa kako bi ga zadržao.
Eva je uzela trenutak kako bi se divila mišićima i venama koje su iskočile duž
Dannyjeve čvrste podlaktice, prije nego što se otresla tog dojma i stavila dva
prsta u usta. No njezin zvižduk koji je inače parao uši jedva se začuo u tom
kaosu.
I dok se pitala što se dogodilo s rogom za koji je njezin otac ustrajao da ga
nosi u svojoj torbici kad je krenula na fakultet, u prostoriju su ušetala tri suca i
buka je prestala kao da ju je odrezala neka divovska ruka.
Skye Gladwell i njezina ekipa požurili su na svoje mjesto, bez kontakta s ikim
drugim Eva je uputila upozorenje Danielu Lundenu koji je nenametljivo uspio
smiriti Becka u prednjem redu.
Svjesna snimatelja koji je iznenada stajao iza svoje kamere i živahno snimao
umjesto da se vuče uokolo i djeluje kao da se dosađuje, Eva je namjestila svoj
najširi televizijski osmijeh, provjerila je li joj uključen mikrofon i iskoračila
kako bi pozdravila suce.
Bilo je vrijeme da se ta situacija dovede pod kontrolu, prije nego što se cijelo
Rising Star Chef natjecanje pretvori u boksački cirkus.

Danny je susreo Evin pogled u jednom plamtećem trenutku povezivanja i znao

je da su pomislili isto.
Neka show započne.
Bilo je očito da su suci dijelili njihovo mišljenje.

~58~
Louisa Edwards
 - Dobrodošli na sedamnaesto godišnje Rising Chef natjecanje - rekao je
celebrity sudac Devon Sparks, a njegove riječi dočekao je pljesak. Njegov sjajan
širok osmijeh otkrio je jamicu na obrazu i na trenutak je zavodnički pogledao u
kameru. Iako je nedavno prestao snimati svoju popularnu televizijsku emisiju,
zavođenje publike očito mu je još bilo u krvi.
- Svi ste se namučili da dođete ovamo - nastavio je Sparks sa svojim
govorom. - Pobijedili ste stotine kuhara u svojim regijama ovih naših velikih
Sjedinjenih Država kako biste dobili čast da se danas ovdje natječete. I nemojte
se zavaravati, kuhari, to je prava nagrada.
- Iako su, budimo iskreni - ubacio se uz širok osmijeh drugi muški sudac,
Kane Slater - prave nagrade poprilično sjajne.
Kane Slater nije bio profesionalan kuhar, naravno, no bio je najslavniji
amaterski gurman. Kad god bi mu se pružila prilika za to, Winslow bi bez kraja i
konca pripovijedao o legendarnim gozbama te rock-zvijezde i njegovim
kostimiranim zabavama na temu hrane.
Neki su ljudi propitkivali izbor Kanea za suca, no Danny nije imao problema
s njim. Na regionalnim je finalima u svakom slučaju pokazao da zna znanje.
Iako, kad je tom plavokosom i plavookom bogu rocka Eva namignula i
mahnula kad se našla van kadra, Danny je pomislio kako bi trebao ponovno
razmisliti o svojem stavu.
Trudeći se da se prestane mrštiti, Danny je jedva čuo nabrajanje nagrada.
Vreća love od sponzora dobro bi došla, a Danny ne bi odbio ni nov automobil,
iako nije baš bio siguran gdje bi ga u West Villageu parkirao.
No priča o kuharima i kritika restorana u internacionalno poznatom
Délicieux? E to je već bila nagrada za koju se vrijedilo boriti.
Danny je naćulio uši kad je počela govoriti Claire Durand, izvršna urednica
Delicieuxa.
Claire je započela svojim izraženim francuskim naglaskom: - Bonjour.
Nadam se da ste se svi naspavali sinoć, jer vam je to najvjerojatnije bila
posljednja šansa za dobar san.
Dannyjevi su se mišići zgrčili od iščekivanja, a ramena su mu bila toliko
ukočena da su mogla pući, no nitko od izazivača straga nije ni zucnuo.
Vjerojatno je čak i Ryan Larousse bio dovoljno pametan da začepi gubicu dok je
Claire Durand pričala.
- Idućih nekoliko tjedana bit će teški kad započnemo izbacivati timove koji su
izgubili. Čeka vas niz kulinarskih izazova i morate dati sve od sebe kako bi ih
izveli. Oni koji to ne uspiju, bit će eliminirani. Oni koji uspiju, ići će dalje, i
imati priliku da kuhaju... kako ono vi kažete?
Njezine elegantne obrve namrštile su se iznad kraljevskog francuskog nosa.

~59~
Neki to vole vruće
 - Bok uz bok? - predložio je Kane Slater.
Prostrijelila je mlađeg muškarca pogledom koji Danny nije mogao
odgonetnuti.
- Jedni protiv drugih - ponudio je Devon i znakovito prekrižio ruke na prsima.
- Na posljednjem izazovu kuhat će po jedan kuhar iz dva posljednja tima.
Kroz sobu se pronio glasan žamor uzbuđenja kao da je riječ o igri pokvarenog
telefona s visokim ulozima. To je bio novitet - proteklih godina finalno
natjecanje bilo je isto kao i u rundama prije toga - timovi su se natjecali jedni
protiv drugih.
- No za sada je - rekla je Claire dovevši situaciju pod kontrolu još jednom -
ključ pobjede tim. Nije li tako? Vidjet ćete da je timski rad ključan u svim
izazovima u ovom dijelu natjecanja, a način kako radite u timu reći će nam
mnogo toga o vama kao o kuharima. Sretno.
Pogledala je u Evu, koja je očito nastavljala svoju ulogu majstorice
ceremonije.
Stavivši pramen tamne kose iza uha, Eva se okrenula prema kuharima: -
Sjedinjene Države zemlje su raznolike u sjajnim domaćim specijalitetima kao i u
njihovim kulturama, dijalektima, jezicima i nacionalnostima. No tek se nekoliko
gradova ističe među ostalima i ima vodeću ulogu u kulinarskom svijetu.
Suparništvo između New Yorka i San Francisca dobro je poznato, no odlučili
smo započeti natjecanje u Chicagu iz dva razloga.
Napravila je dramaturšku pauzu, pružajući Dannyju vremena da uoči kako
njezine obline ispunjavaju haljinu. To zapravo i nije trebala biti tako seksi
haljina, pomislio je. Nije imala baš dubok dekolte; rukavi su joj sezali do lakta, a
obrub haljine do koljena, no nekako je svaki put kad bi ju pogledao jedva
dolazio do zraka.
Eva nije otkrivala mnogo, no ono što je otkrila bilo je dobro odabrano.
Kao da je mogla čuti njegove misli, Evin se pogled zaustavio na njegovu licu.
U njem je vidio onaj poseban sjaj na koji se već naviknuo, a koji je govorio da
od njega dobiva baš ono što je i htjela dobiti.
- Prvi je taj što je od svih timova koji su dobili pravo natjecanja, tim sa
Srednjeg zapada iz restorana Limestone ovdje u Gold Coast Hotelu u Chicagu,
dobio najviše bodova u finalnom krugu natjecanja.
U kuhinji je započelo komešanje dok su se kuhari iz svih timova počeli
okretati i mjerkati jedni druge kako bi ocijenili protivnike.
Danny je zadržao svoj pogled na Evi dok mu je mozak upijao nove
informacije. Nije si mogao pomoći da ne pomisli da je to izbacila kao osoban
izazov njemu, iako je zapravo znao da to nije tako.

~60~
Louisa Edwards
 Bilo je očito da je to bilo isplanirano unaprijed. Mnogo prije nego što ga je
Eva ugledala. I imalo je smisla zbog publiciteta, jer ako je željela da Cooking
Channel prenosi natjecanje, morala im je garantirati uzbuđenje.
To što je tim sa Srednjeg zapada imao prednost pred drugima bio je dobar
početak.
- A drugi je taj - nastavila je Eva, dok se smiješila poput prepredene mačke
zbog komešanja koje je izazvala - što smo željeli odati čast iznimnoj raznolikosti
i uzbudljivoj svježini čikaške kulinarske scene.
- Postoji nekoliko jela i tehnika po kojima je Chicago poznat. Za vaš prvi
službeni zadatak želimo da svaki tim pripremi tri slijeda jela koji će najbolje
predstaviti talente vašeg tima i to na čikaški način. Imate dva sata za planiranje i
biranje namirnica ujutro, a zatim četiri sata za pripremu popodne. Imat ćete dva
sata za kuhanje sutra prije nego što se suci vrate i kušaju vaša jela. O, i, kuhari?
Još jedna stvar...
Atmosfera je bila naelektrizirana, a Dannyjevo je srce tuklo toliko jako da je
mislio da će mu protresti prsni koš. Što će im to sad podmetnuti?
- Ovo će biti naš prvi eliminacijski izazov - nježno je rekla Eva. - Tim koji
dobije najlošije ocjene, sutra navečer ide kući. Preostala četiri tima idu u sljedeći
krug. Sad kad sam to rekla, jeste li spremni?
Zbor glasova odgovorio je potvrdno, a navala adrenalina u prostoriji dosegla
je svoj vrhunac time što su se svi natjecatelji ukočili i bili spremni za akciju.
Danny je mogao osjetiti kako mu se mišići trzaju, a ruke podrhtavaju od želje za
kuhanjem, miješanjem, mjerenjem i prevlačenjem.
Eva je napravila široku gestu rukom i pokazala na digitalan tajmer kraj sata na
zidu. - Krenite! - zalajala je, tajmer se pokrenuo, a crveni brojevi počeli su
odbrojavati sekunde od čega se Danny već osjećao kao da kaska za drugima.
Svi su se timovi okupili, a suci su izašli iz kuhinje, ostavivši kuhare, Evu i
snimateljsku ekipu za sobom.
Budući da se nije mogao zaustaviti, a moć fokusiranja bila mu je nizašto, dio
Dannyjeva uma pratio ju je dok je lakoćom otkopčavala mikrofon sa stražnje
strane crnog sjajnog remena koji je stezao njezin uzak struk i grabila neuglednog
snimatelja kako bi ga uvukla u još jednu intenzivnu raspravu.
- Jesmo li ti dosadni? - Maxov nasmijan glas dopro je do njegova uha i
prizemljio ga.
Obrazi su mu gorjeli od nelagode dok je pročišćavao grlo. Odlučio je
ignorirati Evu Jansen bez obzira na to koliko je nerazumno privlačna bila. -
Oprostite. Čega ste se dosad sjetili?
- Dosad smo ustanovili da znamo dvije stvari po kojima je poznat Chicago -
rekla je Jules s olovkom postavljenom na bilježnicu koju je nosila uokolo u

~61~
Neki to vole vruće
svojem stražnjem džepu kako bi zapisivala ideje za jela. - To su odresci i hot-
dogovi.
- Općenito - kobasice - rekao je Beck i prekrižio ruke na prsima. - Chicago je
pravo mjesto za meso.
Taj je rečenica iznenadila Dannyja i on se zagledao u Bečka. Nekako nije
očekivao da će veliki, zastrašujući Beck citirati Carla Sandburga9.
- I pizza - dodao je Winslow. - Ona čudna deep-dish pizza.
Bile su to zapravo čikaške pite - s onim debelim tijestom, korom i ogromnim
hrpama sastojaka - koje su se toliko razlikovale od njujorških tankih, mekanih i
prekrasno masnih pizza da se činilo kako uopće ne pripadaju istoj kategoriji jela.
- Nisam siguran u našu sposobnost da dobro izvedemo čikašku deep-dish
pizzu - odgovorio je Danny. - Što još jedu u ovom gradu?
- Ima nekoliko mjesta, a Limestone je jedno od njih u kojima čikaški kuhari
dovode eksperimentalno kuhanje na novu razinu - odgovorio je Beck, dok mu je
pogled bio snažno usredotočen na bilježnicu u Julesinoj ruci. Činilo se kako se
jako trudi koncentrirati i u tom trenutku Daniel je osjetio snažno divljenje prema
tom tipu.
Kakva god da je neriješena zbrka postojala između njega i šefice kuhinje iz
San Francisca, Skye Gladwell - Beck se prema čitavoj stvari odnosio poput
profesionalca.
U svakom slučaju bolje no što se Danny nosio s nepoželjnom privlačnošću
koju je osjećao prema Evi Jansen.
Usredotoči se, seronjo.
- Pa će se tim Srednjeg zapada sasvim sigurno držati onoga što zna i napraviti
nešto avangardno i ludo s pjenom od češnjaka, sladoledom od bosiljka, vodom
od rajčice ili čim već - rekao je Max. Oduvijek je bio dobar u strateškom
planiranju. To je znalo izluđivati Dannyja kad su igrali igre poput Monopolyja,
no sad je bio sretan zbog toga.
Ono u čem je Danny bio dobar, bilo je istraživanje. - Čitao sam o Chicagu,
zapravo - rekao je, pažljivo izbjegavajući Maxov pogled. On ga je znao
zadirkivati zbog toga, no u više je navrata upravo to spasilo njihov tim. - I ovdje

9
Američki pjesnik, romanopisac i povjesničar. Bavio se različitim fizičkim poslovima, lutao Amerikom te radio
kao novinar. Nakon ranih lirskih sentimentalnih pjesama privukao je pozornost zbirkom «Čikaške pjesme«
(«Chicago Poems», 1916.), u kojoj zanosnim tonom te metrički i jezično slobodnim stihovima po uzoru na W.
Whitmana slavi velegrad. Slične značajke dijele i zbirke «Komušari» («Cornhuskers», 1918.), «Dim i čelik«
(«Smoke and Steel«, 1920.) te «Dobro jutro, Ameriko« («Good Morning, America«, 1928.). Sustavno se
zanimao za izvoran američki govor i način mišljenja, pa je sastavio zbirku narodnih pjesama «Američka
pjesnička torba« («The American Songbag«, 1927.), a taj je interes vidljiv i u osebujnim i cijenjenim dječjim
knjigama, npr. «Rootabaške priče« («Rootabaga Stories«, 1922.). Bio je jedan od najistaknutijih nastavljača
whitmanovske tradicije u američkoj poeziji XX. stoljeća.

~62~
Louisa Edwards
su trenutno izuzetno popularni doručci i hrana za utjehu. Pred manjim
restoranima u popularnim četvrtima poput Bucktowna i Wicker Parka ljudi na
cesti stoje u redovima kako bi kupili šminkerske vafle ili dobre omlete i svi u
gradu imaju neku svoju verziju pite od piletine i restanog krumpira.
- Odlično! - Julesine su oči zasjale onako kako bi se to dogodilo svaki put kad
bi joj mašta proradila. Počela je zapisivati kao luda, a onda upitala: - Ima li još
tko kakvu ideju?
- O! - poskočio je Winslow kao da ga je nešto ubolo. - Znam još jednu stvar
po kojoj je Chicago poznat - jazz. Jazz, klubovi, prohibicija, mafija, pjevači,
hrana za dušu10... hej!
Kao i inače, Win je djelovao iznenađeno činjenicom daje naoko obično
izmjenjivanje misli uspjelo iznijeti konkretnu ideju, no Dannyja to više nije
šokiralo. - Odlično, čovječe - rekao je i potapšao mlađeg kuhara po leđima.
- Da, ali kladim se da će se toga sjetiti i južnjački tim - rekao je Win. - A moja
je mama možda crnkinja, ali odrasla je u New Yorku, kao i ja. Hrana koja hrani
dušu u mojoj je kući dostava iz tajlandskog ili okruglice iz kineskog restorana.
Danny je nakrivio glavu i zagledao se u strop s ventilacijom. - Malo je
prerano da pokušavamo pobijediti druge timove u njihovoj igri. Moramo se
držati onoga što znamo i volimo kuhati - a to je odrezak.
Lundenova taverna desetljećima je bila mjesto na koje se odlazilo na dobar
odrezak. Njihova je obitelj poslužila sve - od Ronalda Reagana do Luciana
Pavarottija. Sve do njegove smrti, držali su posebnu zalihu konzerviranih
talijanskih sardina samo u slučaju da Frank Sinatra odluči naletjeti do grada.
- Ali radili smo odrezak na regionalnom finalu - usprotivila se Jules. - Bit će
previše očito ako ga opet budemo ponavljali. Čak i ako ne ponovimo Maxovu
goveđu pečenicu premazanu sojom, mislim da će to biti suviše slično i djelovat
ćemo kao da znamo pripremiti samo jednu stvar.
- Gospođica Jansen rekla je da trebamo pokazati tko smo kao kuhari i tim s
tim jelom - podsjetio ih je Win. - Pa se sve svodi na to što želimo pokazati.
Imamo talenta, ljudi. Nema smisla da se prerano stjeramo u kut.
Premda su mu živci oštro proradili kao i svaki put kad bi došao na ideju da se
odmakne od onog što mu je blisko, Danny je čvrsto kimnuo. Ako su se svi već
dogovorili, on neće biti onaj koji će unijeti nemir. - U pravu ste. Bez odrezaka u
ovom izazovu. Pa što ćemo onda? Što nam je preostalo na popisu?

10
eng. soul food je hrana koju tradicionalno pripremaju i jedu Afroamerikanci, a vrlo je raširena na jugu
Sjedinjenih Država. Ime je nastalo u šezdesetim godinama 20. stoljeća kada se riječju soul opisivalo sve vezano
uz afroameričku kulturu. Hrana se temeljila na namirnicama kao što su riža, sirak i bamija, kelj, gorušica i
samoniklo bilje poput maslačka. Zbog toga što su robovlasnici loše hranili robove, u soul food pripadaju i ostaci
životinja koje inače nitko ne bi jeo - svinjske nožice, salo, koža i slično.

~63~
Neki to vole vruće
 Zavladala je tišina dok su svi opet razmišljali o opcijama koje su dogovarali.
Dannyjev je mozak brzinom svjetlosti prebirao po izborima, dodajući i
izbacujući sastojke u različitim kombinacijama i konfiguracijama. Bilo je teško
razmišljati o desertu dok nije znao što će biti glavno jelo, jer su sva tri slijeda
trebala neprimjetno teći zajedno i tvoriti jedno savršeno, koherentno iskustvo za
nepce.
Kad je Beck prekinuo tišinu, svi su ga pogledali u različitim mjerama
uplašenosti. Nije da Beck nikada nije govorio, no uvijek je bio ona čvrsta tiha
strana, više je podržavao, a manje vodio.
No nešto je tog dana bilo drukčije na njem. Danny ga je proučavao,
pokušavao je vidjeti zbog čega se činio više... prisutnim nego inače.
- Imam ideju - polako je rekao Beck, a dubok mu je glas tutnjao preko riječi
kao gume preko pijeska. - Što ako napravimo nešto za doručak i večeru? Postoji
ta neka kobasica od plodova mora koju sam želio pokušati napraviti...
I samo tako otvorio se svijet mogućnosti. Danny je oblizao usne dok je
potencijal te ideje prolazio kroz njega. Članovi njegova tima ozarili su se od
vatre sjajne ideje. Počeli su uzbuđeno pričati i skicirati plan u Julesinu
bilježnicu.
Imali su šanse. Mogli su pobijediti, Danny je to osjećao u kostima.
A dok je sat na zidu otkucavao, Danny je pogledao prema gore i uhvatio
pogled Eve Jansen na sebi.
Samo trenutak tog kontakta očima i sugestivan smiješak njezinih sjajnih
crvenih usana bili su dovoljni da se Danny ukruti u vrućem naletu strasti.
O. K. Mogli su pobijediti, ako svoju muškost uspije zadržati u gaćama, a
mozak u kuhinji.
No nekako, dok je promatrao kako se Evini bokovi njišu dok obilazi
prostoriju i provjerava imaju li timovi sve što im treba, Danny je pomislio kako
će to možda lakše biti reći nego učiniti.

~64~
Louisa Edwards
 DEVETO POGLAVLJE

im su suci napustili kuhinju, Claire je dodala svoj bežični mikrofon

Č asistentici produkcije i krenula niz hodnik bez osvrtanja.
Kane je stisnuo šake i prisilio samoga sebe da sasluša što je govorio drugi
muški celebrity sudac, Devon Sparks.
- Vi ste najdraži pjevač moje supruge. Ne mogu Vam opisati koliko je bijesna
na činjenicu da imam priliku družiti se s Vama diljem zemlje idućih nekoliko
tjedana. Otprilike je toliko bijesna i na činjenicu da sam ju ostavio da se sama
nosi s jutarnjim mučninama i glađu za maslacem od kikirikija i pohanim
krastavcima - nasmiješio se Devon, a za razliku od onog sjajnog osmijeha koji
su kamere toliko voljele, ovaj mu se proširio i na električno plave oči.
Od toga je Kane zastao i udahnuo jer je bilo očito da Devon govori o nečem
ili nekom tko mu je bio važan, a Kane je sam sebi davno obećao da nikada neće
biti osoba koja će ignorirati ono što je važno.
Bilo je teško održati to obećanje kad je bivao između plitkog, sjajnog svijeta
zabava u L. A.-u i nadrealnih, vječnih vožnji na turneji, no davao je sve od sebe.
Ignorirajući činjenicu da Claire čeka dizalo i da će uskoro iskliznuti iz
njegova dometa, Kane je Devonu uzvratio osmijeh i rekao: - Čestitam na bebi! I
hvala, čovječe. Uvijek mi je sjajno kad doznam da netko sluša moje stvari. Kako
ti se zove žena?
Njegovo gotovo suviše savršeno lice otopilo se u nešto ljudsko pred
Kaneovim očima. - Lilah. Lilah Jane Sparks i toliko sluša tvoju glazbu da - da
ne znam da me voli, odavno bih bacio sve tvoje CD-ove na cestu.
Od te duboke, ugodne uvjerenosti u ženinu ljubav Devon je zračio mirnoćom
i staloženošću koja je neobično djelovala na Kanea.
Zanimalo ga je to - kako bi bilo da znaš da si potpuno i krajnje voljen od
strane nekoga tko nije obitelj? - ali zanimalo ga je mnogo stvari, tako da to nije
bilo čudno. Ono što jest bilo čudno bilo je to da je Kanea istovremeno i
privlačila i odbijala pomisao na to.
Da ga netko voli... naravno, tko to ne bi želio? No da bude miran i staložen?
Uh. Kane je potisnuo drhtaj. Nije to bilo za njega. Morao je još toliko toga
učiniti, previše toga vidjeti i postići, skočiti, podrezati si krila i zabiti se u
zemlju.
Mozak su mu škakljali stihovi i odvlačili mu pozornost.

~65~
Neki to vole vruće
 - Pa, drago mi je da to nisi učinio - rekao je zamišljeno i pokušao treptanjem
odagnati izmaglicu u očima. - Želiš li... želiš li da otpjevam nešto za Lilah?
- Zapravo, mislio sam te zamoliti nešto drugo - rekao je Devon djelujući
glupavo dok je izvlačio mobitel iz džepa svojeg savršeno skrojenog sakoa od
devine kože. - Danas joj je rođendan. Bi li mogao...?
Kane se opustio. To je bilo lako. - Naravno, čovječe, nema problema. Nazovi
ju, a ja ću srediti sve ostalo.
Devon je prstom prešao preko ekrana, dotakao ga samo jednom, a onda
predao telefon Kaneu. U uho mu je lijeno dopro glas sladak poput melase, lagan
i promukao od sna: - Mmmm, vrijeme je za moj jutarnji šećer. Kako uvijek znaš
što učiniti da se osjećam bolje?
Kane se nasmiješio Devonu i počeo pjevati. Isprva ga je dočekao šokiran
muk, da bi potom uslijedilo skvičanje i na kraju gromki smijeh. U trenutku kad
je došao do: - I još mnogo takvih..., Devon se široko smiješio, Lilah je bila
gotovo histerična, a Claire je odavno nestala.
Suspregnuvši uzdah, Kane je odmahnuo na Devonove zahvale i oprostio se od
Lilah.
- Najbolji si, Slateru. Neću ti to zaboraviti. Vidimo se kasnije!
Čim je Devon dobio natrag svoj mobitel, bilo je jasno da njemu i njegovoj
ženi treba malo vremena nasamo, a nakon što je osobno svjedočio njihovoj
povezanosti i Kane je nekako želio biti sam. Mahnuo je Devonu i nasmiješio se,
a potom zabio ruke u džepove i odlutao hodnikom do vrata hotelske kuhinje.
Pokušao je odlučiti hoće li moći probaviti ideju da iskoristi svoje poznato lice
da gore od ženske na recepciji iskamči Clairin broj sobe kad je u hodnik ušla
Eva, zatvorivši nježno vrata kuhinje iza sebe.
- Hej, mačko - pozdravio ju je Kane i bilo mu je drago da je pronašao nekoga
tko će prekinuti krug njegovih nesretnih misli. - Kako je unutra?
Podigla je ruku kao da je htjela početi gristi nokat na kažiprstu, no kad je
shvatila da je premazan crvenim lakom, spustila je obje ruke iza leđa. - Dobro
je. Ide. Možda. Ne znam. Bože, kako mi je uopće palo na pamet da ću ovo
uspjeti izvesti?
- No, no. - Eva je bez iznimke u njem budila nježne osjećaje velikog brata kad
god bi skinula onaj oklop morskog psa i pokazala svoju ranjivost. - Ne može biti
toliko loše. Kuhari su izgledali kao da su spremni i jedva čekaju da krenu kad
smo ih ostavili. Dođi ovamo. Dobro ti ide.
Jednom ju je rukom zagrlio i čvrsto joj stisnuo rame. U tim visokim petama
bili su gotovo iste visine. Zbog toga se Kane s nostalgijom sjetio svojih starih
kaubojskih čizama u kojima bi ipak bio nekoliko centimetara viši od nje, no njih
je ostavio u Texasu.

~66~
Louisa Edwards
 - Kuhari nisu normalni. Već se tuku, a nismo još ni počeli - požalila se Eva,
okrenuvši lice u njegovo rame čime je najvjerojatnije razmazala šminku po
njem. - A snimatelj me izluđuje - producent iz Cooking Channela neprestano
ponavlja kako nije siguran ima li dovoljno mesa i drame da od materijala
napravi makar kakav kratak making of budu li prenosili finale iz San Francisca.
Što on očekuje?
- Ne znam, meni se čini da je do sada bilo sasvim dovoljno akcije - rekao je
Kane. - A što je bilo s onom tučom jučer?
- Ali ne želim da emitiraju takve stvari - nastavila je tugaljivo Eva. - To nije
poanta RSC-a.
Kane je stavio ruke na Evina ramena i odmaknuo ju korak unatrag kako bi ju
mogao pogledati u lice. - Hej, hej. Hajde, zlato. Priznaj mi što te stvarno ždere.
Na trenutak se uzvrpoljila, što ju je iznenada strašno pomladilo. To ga je
podsjetilo na njihov prvi susret prije pet godina u vrijeme praznika u kući nekog
odvratnog producenta. Bila je divlja cura s dugom kosom i nezajažljivom željom
da zaokupi pozornost svih muškaraca na zabavi.
Ne zbog toga što je željela spavati s njima, to je Kane uvidio na prvi pogled,
nego zbog neke dublje potrebe skrivene ispod njezina svjetlucavog topa bez
rukava i uskih traperica.
Eva je bila putnik, tragač, baš kao i Kane. Odmah je to shvatio u jednom od
onih zastrašujućih trenutaka spoznaje, a kad je otišla malo predaleko - votka-
tonici i napasni bogataši bili su loša kombinacija - Kane je uskočio i spasio ju.
Otada mu je bila sestra po duši. I čak i sada, poslije pola desetljeća i dvije
platinaste ploče te uspješnog restoranskog carstva, još uvijek nije shvaćao za
čim to čezne. A to je naravno bio i dio njezina šarma.
- Ma postoji taj frajer - rekla mu je, a onda ga pljusnula po ruci i nadurila se
kad je prasnuo u smijeh.
- Curo, kad si ti u pitanju? Uvijek postoji frajer - rekao je razdragano. - Taj
dio već znam. Reci mi što te muči s njim?
Usne su joj se iskrivile, a pogled joj je postao zamišljen. - On nije... nije poput
drugih. Ne znam kako da to drukčije objasnim. Jednostavno... želim ga.
Kane je slegnuo ramenima. - Pa onda ga uzmi, curo. - Kad je Eva bila u
pitanju, stvari su obično bile baš tako jednostavne, a ako već nije mogao suzbiti
osjećaj zavisti, mogao je barem spriječiti da mu se ocrta na licu.
No činilo se da se Eva ne slaže. Odmahnula je glavom, a kratka joj je kosa
ošinula bradu. - Komplicirano je. Nalazi se među natjecateljima.
Opa, pomislio je Kane, kakav otac, takva kći.

~67~
Neki to vole vruće
 No znao je da bi ju pogodilo da to čuje, pa je umjesto toga upitao: - A to ti je
problem?
- Inače ne - priznala je. - Mislim, to je samo seks, jednostavna biologija, zar
ne? Nakupi ti se napetost i stres i treba ti ispušni ventil ili ćeš eksplodirati. Nema
ništa duboko ili emocionalno u tom, to su jednostavne tjelesne potrebe. Poput
kihanja.
- Naravno - rekao je Kane mudro. - Edukativno golo kihanje. Novi trend u
pornofilmovima.
- O, začepi. Znaš što hoću reći i znam da se slažeš sa mnom. Ne vježbaj na
meni tu svoju umjetničku dušebrižnost, ti koji žene mijenjaš kao prljave čarape.
- Odvratno - rekao je. - Što je danas s tobom?
Sirom je otvorila izmučene oči. - Ne znam! - zavapila je. - Totalno sam van
sebe. Navela sam ga da me poljubi u dizalu i bilo je savršeno, vruće i opasno, no
onda... natjerao me da nešto osjetim. A onda je samo otišao, kao da se ništa nije
dogodilo!
Hmm. Činilo se da je Diva pronašla sebi ravnoga. Kane ju je suosjećajno
pogledao. - Bi li bilo bolje da te pokušao silovati u javnosti?
- Da! - uzviknula je i prkosno podigla bradu. - Hoću reći, to bi barem bilo
normalno. Sad ne znam kamo da krenem odavde.
On i njegova duhovna sestra još su jednom bili na istoj kozmičkoj valnoj
duljini. Bilo bi smiješno da nije bilo tako tužno. - O, mislim da sam dovoljno
rekla. Sad je na tebi red. Zašto mi ne ispričaš sve o onom što tebe muči i vidjet
ću što mogu učiniti da pomognem.
- Osim ako možeš uvjeriti iznimno inteligentnu i vrlo tvrdoglavu ženu da sam
vrijedan toga da ide protiv svoje prirode, neću imati mnogo koristi od tebe.
- Ti jesi vrijedan toga - izjavila je Eva, uvijek tako odana.
- A Claire bi ti trebala pružiti šansu da joj to dokažeš. Ja ju osobno u to ne
mogu uvjeriti, ali mogla bih ti omogućiti da ti pokušaš.
Srce mu je ubrzalo i zgrabio ju je za ruke. - O, djevojčice moja, ako to učiniš,
obećavam ti da ću svoj sljedeći singl nazvati po tebi.
- Hej, ako se ne mogu sastaviti s vlastitim ljubavnim životom, barem tebi
mogu pomoći s tvojim. Claire je u apartmanu 3218; jutros sam ju morala
preseliti u bolju sobu jer se žalila da nema pisaći stol. Kladim se da je već gore i
opušta se uz bocu šampanjca koju sam joj poslala.
Kane je značajno podigao i spustio obrve, namjerno ignorirajući činjenicu da
je upravo to bilo ono što je obećao da neće činiti. - Možda bi joj godilo društvo.

~68~
Louisa Edwards
 - Idi ju zgrabiti, dečko - rekla je Eva i gurnula ga prema dizalu. - I upamti, ona
je Francuskinja i uživa u kontriranju. I pazi se durenja! Ako počne koristiti tešku
artiljeriju, znači da si na pravom putu. Bonne chance!11
Kane joj je poslao poljubac i ušao u dizalo, a srce mu je raslo kako se penjao
kroz hotel, sve bliže i bliže Claire Durand.
Bonne chance, uistinu.
Trebat će mu sva sreća koju može poželjeti.

Eva je promatrala kako joj prijatelj žuri kako bi se igrao mame i tate s njezinom
prijateljicom i trudila se ne osjetiti napuštenom.
Ne vrti se uvijek sve oko tebe, ukorila je samu sebe.
Pa, u redu. Bila je tetošena jedinica bogatog čovjeka koji je izgubio svoju
najbolju prijateljicu i moralni kompas kad je izgubio suprugu, zbog čega je veći
dio djetinjstva i puberteta Eva provela sama u obiteljskoj vili na Long Islandu i
bila zasipana darovima iz grižnje savjesti.
Tako da se ustvari sve zapravo i vrtjelo oko nje. Ili je barem ona imala takav
dojam. Pogledala je na sat. Safirno plava kazaljka koja pokazuje minute jedva da
se pomakla.
Uh, to čekanje! Beskonačno dugo traje.
Izašla je iz kuhinje kako bi se udaljila od frenetične energije kuhara koji su
kovali planove, no za samo pola sata doći će vrijeme da ih sve utrpa u
automobile kako bi ih odvezli u supermarket.
Eva se po tko zna koji put osjetila iznimno ponosnom na činjenicu kako je
uspjela nagovoriti Lincoln da bude sponzor natjecanja. Ta automobilska
kompanija ne samo da je dala nov SUV kao nagradu pobjedniku, već su posudili
i nekoliko gradskih automobila kao prijevozno sredstvo za kuhare do raznih
lokacija na kojima će se odvijati izazovi. Izvukavši mobitel, Eva je nazvala da
provjeri jesu li automobili i vozači parkirani na glavnom ulazu u hotel i znaju li
adrese i najbrže rute kojima će doći do supermarketa.
Još je jednom pogledala na sat i odlučila da je najbolje da se vrati unutra i
požuri kuhare da posljednje minute planiranja privedu kraju. S tek minornim
manipulacijama i natezanjem, Eva je bila sigurna da će uspjeti stvari odigrati
tako da ona i Danny Lunden do Fresh Foodsa imaju automobil sami za sebe.
Vrijeme je da se prestaneš osjećati izgubljenom i nervoznom, rekla je samoj
sebi. Ona je Eva Jansen! Uspješna ugostiteljica, milijunašica i igračica i prava

11
franc. Sretno!

~69~
Neki to vole vruće
partija. Samo zato što je neki umišljen slastičar uspio zagrijati neke njezine
posebne damske dijelove, to nije mogla biti izlika za pretvaranje u smiješnu
djevojčicu sa sjajem u očima.
Ionako sam bolja u ofanzivi, pomislila je kad je rekla kuharima da je vrijeme i
počela ih goniti prema gradskim automobilima gdje je Dannyja usmjerila u
svoju limuzinu u kojoj je potom zaključala vrata za sobom.
- Vozi - rekla je vozaču u uniformi prije nego što se ugodno smjestila u kožno
sjedalo nasuprot Dannyja čiji se uplašeno zbunjen izraz lica u tren oka pretvorio
u čistu proračunatost.
- Opet ti - rekao je. - Zašto se osjećam kao da me uhodiš?
Adrenalin i uzbuđenje počeli su kolati Evinim venama i grijati ju onom
zabavnom nesmotrenošću koju je toliko voljela. Užitak lova...
- Jer te uhodim - odgovorila mu je i zavalila se u hladan zagrljaj dubokog
sjedala namjerno prekriživši noge. Povjetarac iz klime hladio joj je noge na
mjestu na kojem joj se haljina podigla, no nije se potrudila popraviti ju.
Pogled Dannyjevih zanimljivih plavosivih očiju skliznuo je na novootvoren
komadić bedra odjevenog u svilenu hulahopku - no samo tad i na trenutak koji
ne bi ni primijetila da ga nije očekivala.
No Eva je primjećivala sve što je Danny činio.
- Nisam siguran treba li me to plašiti ili mi laskati - rekao je i okrenuo se
prema njoj. Stražnje sjedalo bilo je prostrano i udobno, no Dannyjeve duge noge
i visoko tijelo zauzimali su dosta mjesta.
Noge su mu se prirodno raširile, a taman se traper zadirkujući trljao o Evino
koljeno kad se pomaknula. Dannyjevi su se kapci spustili, a pogled ispod njih
bio je napet od čega je osjetila žmarce duž kralješnice.
- O, u svakom bi ti slučaju trebalo laskati - rekla je trunčicu užasnuta time što
je gotovo ostala bez daha. - Imam vrlo istančan ukus.
U redu, to nije vrijedilo baš u svim slučajevima. U svojoj prošlosti imala je
dosta muškaraca dostojnih zgražanja. No ovaj?
Promatrala je kako Danny Lunden vlada stražnjim sjedalom unajmljenog
automobila kao da je riječ o kraljevskoj dvorani u palači, a njegovo je naočito
lice, zahvaljujući ostaloj tankoj bradici duž vilice i čvrsto ocrtanim usnama koje
su bile stvorene za ljubljenje, djelovalo intrigantno i privlačno.
Ne, ovog je puta Eva bila sigurna da neće žaliti ni zbog čega.
- Ne znam jesi li svjesna - rekao je Danny vrlo pristojno, iako je u njegovim
očima zasjalo nešto oštrije i mnogo opasnije - da se trenutno nalazim u
natjecanju koje će ili pomoći ili uništiti moju karijeru; i koje bi moglo vratiti

~70~
Louisa Edwards
staru slavu restoranu moje obitelji. I sad nije baš najbolji trenutak da se
zaboravim.
- Molim te - Eva je odbacila taj argument kao jadnu ispriku kakva je i bila. -
Sad je savršen trenutak za to. Pod stresom si, napet, uštogljen - treba ti ispušni
ventil, frajeru, ili ćeš izgorjeti.
- Ili bih se trebao koncentrirati na ono što je uistinu važno.
Eva je polako pomaknula nogu koju je držala prebačenu preko druge i pustila
da se njezino lijevo bedro očeša o njegovo desno. Od tog dodira unutrašnjost
automobila zasule su nevidljive iskre i napunile zrak elektricitetom. Evino se
disanje ubrzalo, a od načina na koji su se nadimala Dannyjeva prsa, zaključila je
da se isto dogodilo i njemu. Pogleda prikovanog na njegove potamnjele oči,
izula je svoje louboutinke i podvila noge pod sobom na sjedalu tako da je sad
klečala okrenuta prema njemu. Haljina joj se još više podigla i sada je bila
dovoljno kratka da je mogao vidjeti boju njezina donjeg rublja.
- Danny - rekla je izdahnuvši njegovo ime. - Nemoj se zavaravati. Ovo je
važno - dodala je, a onda se nagnula prema njemu, pridržavajući se jednom
rukom za mišić njegova ramena i poljubila ga.
Bio je potpuno nepomičan pod njezinim dodirom na jedan frustrirajući
otkucaj srca prije nego što je zarežao poput vuka uhvaćenog u klopku i povukao
ju u krilo.
Njegove su se usne otvorile, a zubi su ju štipali, jezik milovao i Eva je
potonula u poljubac predući od zadovoljstva. Bilo je podjednako dobro kao i
prvi put - čak i bolje jer je ovog puta bila spremna na iznenadan nalet požude,
luđačke gladi da ga kuša cijelog, smjesta i duboko i više sada, da, molim te, više,
više, više.
Haljina joj se podigla dovoljno visoko da ga je nogama mogla obujmiti oko
struka, pa je to i učinila. Uhvativši rukama njegove bodljikave obraze, pritisnula
je usne na njegove od čega su oboje zadrhtali od želje.
Morala je dati sve od sebe da se ne počne trljati o krutu tkaninu njegovih
hlača, zavodljivu krutost njegove erekcije koja je stajala između njih i izluđivala
ju.
Fizički dokaz da ju Danny želi koliko i ona njega, dopustio joj je da duboko
udahne i dovede se u ravnotežu. Počela je polako kružiti bokovima i pronašla
ritam od kojeg je zadrhtao i ugrizao ju za usnu. Krhka, vlažna svila njezinih
gaćica nije pružala nikakav otpor naletu osjećaja.
Prolazili su ju žmarci, maleni munjeviti udari užitka i požude. Hvala Bogu da
se pripremila i planirala kako će Dannyja gurnuti u smjeru automobila bez
snimatelja. Posljednja stvar koja joj je trebala bio je videouradak koji će kružiti
internetom.

~71~
Neki to vole vruće
 Dašćući u poljubac, Eva je zgrabila kratke, meke šiljke Dannyjeve
svjetlosmeđe kose i prepustila se čvršćim pokretima dok su njegove ruke s leđa
kliznule na njezine grudi.
Odmaknula se da dođe do zraka i zagledala se u Dannyja. Na njegovu licu sad
se već jasno ocrtavala želja, crte njegovih jagodica i usana bile su potpuno
izgladnjele. Eva je uživala u snazi njegova fokusiranog pogleda i vlažnom sjaju
njegovih isklesanih usana. Njegova je želja hranila njezinu onako kako je suho
drvo za potpalu hranilo vatru, a kad je Danny dlanovima prešao preko njezinih
grudi i palčevima joj dotaknuo ukrućene bradavice, prepustila se trenutku i
raspala u milijun komadića.
- Bože, tako si lijepa - rekao je promuklo, a oči su mu sjajile dok ju je gledao
kako se rasipa. Njegove riječi poslale su joj još jedan drhtaj zadovoljstva kroz
tijelo. Bila je to bogata jeka eksplozije.
- Mmmm - nasmiješila se i srušila kao pokošena na njega. Bilo je to opasno
blizu milovanja, no bila je previše umišljena i suviše zadovoljena da bi marila za
to. - Nisi ni ti za baciti.
Uporno pulsiranje njegove erekcije gurkalo je spoj njezinih bedara na kojem
je bila tako vlažna i toliko iznimno osjetljiva, zbog čega je uzdahnula i
primaknula se bliže. Provukla je ruku između njih i stala milovati njegovu
nabreklu dužinu.
Danny je udahnuo kroz zube, a vitak mu se trbuh zgrčio uz njezinu ruku.
O, sviđalo joj se to.
U potrazi za daljnjim reakcijama, Eva je nagnula glavu na njegovu ramenu i
skvrčila prste boreći se s tvrdoglavim traperom kao bi ga bolje obuhvatila. Vrat
mu je mirisao po soli i dimu, s natruhom nečeg slatkog u bazi, kao da mu je
koža bila zaprašena finim šećerom u prahu.
- Čekaj - rekao je napregnuto. - Nemoj... - Eva je podigla glavu i namrštila se,
no prije nego što mu je dala do znanja da ga ne namjerava ostaviti da izvisi - nije
to bio njezin stil - njezin se mobitel oglasio s nekoliko prijetećih akorda
glazbene teme Darth Vadera, bili su glasni i smetali čak i iz dubina njezine
torbice. Bila je to melodija koja je pripadala broju telefona njezina oca.
I... ugođaj je službeno bio prekinut.
Sjajno. Samo ju je njezin otac uspijevao zaštititi od muškaraca s udaljenosti
od tri države.

~72~
Louisa Edwards
 DESETO POGLAVLJE

M oram odgovoriti na ovaj poziv - rekla je i naglo sjela. Danny je samo mogao
biti zahvalan na tom što se činila svjesnom štete koju je mogla učiniti
muškarcu u njegovu stanju, čak i kad se podigla iz njegova krila i posegnula za
torbicom.
Dok su prijeteće harme polako počele blijedjeti i zatim se ponovo dizati,
uspjela je izvući mobitel i javiti se.
- Bok, tata - rekla je, i vau. To je bilo točno ono što je Danny trebao čuti.
Trenutno spuštanje.
Iako je želio da potraje, stvarno ju nije mogao gledati na koljenima u sjedalu
kraj njega dok joj je haljina bila podignuta na bokovima i otkrivala uzbudljiv
pogled na tanke gaćice od crnog satena i crvene čipke u kontrastu s njezinom
snježnobijelom kožom koje su morale stajati čitavo bogatstvo.
Ili to fino rumenilo uzbuđenja koje joj je još uvijek bilo na obrazima i vratu i
putenu punoću njezinih maločas ljubljenih usana... Danny se nelagodno
pomaknuo i pritisnuo zglob dlana na svoju ponovnu, bolnu erekciju.
Ponovno se uključio u slušanje Evina razgovora u nadi da će imati isti učinak
kao i prvi put.
- Ne, sve ide super - govorila je vedro, a samouvjerenost joj se osjetila u
svakom samoglasniku.
No Danny je primijetio da su joj zglobovi bijeli od stiskanja mobitela.
- Tata, imam to pod kontrolom, RSC će ove godine biti veći i bolji no ikad.
Ne moraš se brinuti... - na trenutak je zastala i razrogačila oči od očaja. - Ne!
Hoću reći, znam koliko posla imaš... I ja bih tebe voljela vidjeti, ali tata... gledaj,
najbolje bi bilo da isplaniramo nešto nakon natjecanja, O. K.? O, o. Ne, naravno
da ćeš biti na finalu. Ne pokušavam te držati podalje, samo mi ne treba da me
otac provjerava!
Te njezine usne koje su se uvijek doimale kao da im malo nedostaje do
podsmijeha, sada nisu djelovale tako prepredeno i zaigrano. Zapravo, činilo se
kako se mora truditi da ne zadrhte i izdaju je. Okrenula se prema prozoru i
počela tiše pričati.
- Rekao si da mi vjeruješ dovoljno da mi ove godine prepustiš vođenje showa
i da ga trebam podići na novu razinu. Hoćeš reći da si se predomislio?

~73~
Neki to vole vruće
 Jedan dug, napet trenutak otegnuo se poput žice s koluta, a onda je iznenada
opustila ramena i zaklopila oči.
Danny je odahnuo i ne znajući da čitavo vrijeme zadržava dah. Što to,
dovraga? Nije ga se to ticalo. Nije čak trebao ni slušati taj razgovor.
No to ga ipak nije spriječilo da naćuli uši kako bi čuo posljednje riječi koje će
uputiti ocu.
- Hvala, tatice - rekla je i zvučala uistinu zahvalno. - Obećavam da te neću
iznevjeriti.
To je Dannyja potreslo kao da mu je na glavu pala vreća brašna od pet
kilograma. Koliko je samo puta istu stvar ponovio svojim roditeljima? Istina,
nije svog oca zvao tatice, no osim toga... bio je to refren koji je pjevao cijelog
života.
Eva se pozdravila i pritisnula tipku za isključivanje telefona, no kad su joj se
ramena ovog puta opustila, Danny je bio prilično uvjeren u to da joj je laknulo.
Gledao ju je kako duboko udiše i okreće se natrag prema njemu, a na njezinu je
licu ponovno bio bezbrižan, izazivački izraz. Savršeno prekrasan... i potpuno
lažan.
- A sad - rekla je ubacivši telefon natrag u torbicu i skliznula bliže njemu. -
Gdje smo ono stali?
- Možeš pospremiti svoje ženske smicalice - odgovorio je. - Taman sam ti
htio reći da sam u redu. Nema potrebe za vraćanjem usluge.
Djelovala je zbunjeno. Bilo je to nekako slatko. - Ali, to ne ide tako.
A onda se nekako snuždila. Dannyjev se ton smekšao; bilo je to lakše izvesti
sad kad su njezin razgovor s ocem i Dannyjevo nevoljko suosjećanje potpuno
ugasili njegov nagon za parenjem. - Ne znam s kim to inače hodaš ili se nalaziš
ili kako god to voliš zvati, no seks ne mora uvijek podrazumijevati ravnopravnu
izmjenu orgazama. Ne radi se tu o ekonomiji slobodnog tržišta. Nego o užitku. I
vjeruj mi, nauživao sam se dok sam te gledao kako gubiš kontrolu. Tako da smo
kvit, dušo. Ne duguješ mi ništa.
- Znam da ti ne dugujem - odgovorila je kiselo i povukla obrub haljine preko
nogu, a onda sjela u normalniji položaj. Danny nije želio da ga šarmira iritacija u
njezinu glasu, no nije si mogao pomoći.
- Znaš li uistinu? - zavalio se i stao ju proučavati. Bio je tako zadovoljan time
što mu je uspjelo da ju tako potpuno zbuni. Mogao se kladiti da joj se to nije
događalo često.
- Nisam ja neka nevina mala djevica - rekla je, kopajući po svojoj ogromnoj
torbi - kako li joj je samo uspijevalo pronaći išta u njoj? Ipak, pronašla je ruž za
usne. - Znam sve o seksu, i užitku i onome što dvije punoljetne osobe mogu
raditi jedna drugoj ako se oko toga usuglase.

~74~
Louisa Edwards
 Dok je besprijekorno nanosila crveni ruž koji joj je - o, čovječe - skinuo
poljupcima, Danny se trudio zadržati mirnoću.
- Ni jedna se djevica ne ljubi kao ti - glas mu je bio promukao i Danny je
teško progutao. - Osim toga - nastavio je - možeš li stvarno biti raspoložena za
hvatanje nakon što si razgovarala s ocem?
Ukočila se, no on se pretvarao da to nije primijetio. - Jer, moram priznati, i
sama pomisao na moje roditelje... pa to uglavnom svaki put stavi moj seksualni
nagon u ler.
Eva se nasmiješila, baš kao što se i nadao da hoće, i malo opustila. -
Pretpostavljam da nisi mogao ne načuti.
- Ovo je lijep automobil - rekao je Danny. - Nikada nisam bio na stražnjem
sjedalu koje ima prozorčić kao u filmovima. Ali nije dovoljno velik da bih se
mogao pretvarati da nisam čuo tvoj razgovor.
- Moj je otac osnovao natjecanje prije gotovo dvadeset godina - rekla je Eva. -
Pretpostavljam da to već znaš. Zapravo, nije to bila njegova ideja, nego mamina.
No to je već bilo zanimljivo. Danny je prebirao po onom što je već znao o
Evinim roditeljima.
Theo Jansen bio je legenda u svijetu restorana. Njegovo se carstvo protezalo
od finih francuskih restorana u New Yorku do šljokičastih predstraža celebrity
kuhara u Las Vegasu. Sve što bi dotakle ruke tog čovjeka uglavnom se
pretvaralo u šampanjac i kavijar.
No nije bio poznat samo po restoranskim salama. Thea Jansena pratila je
reputacija vještog zavodnika. Na otvorenjima restorana i klubova svake se
večeri pojavljivao s drugom damom iz visokog društva ili supermodelom ili
brodvejskom starletom, a priče o tom što je izvodio s tim damama... pa Danny
nikad nije razmišljao o tom kako bi bilo slušati takve razbludne priče da je
njegov otac glavni lik u njima, no nije mu bilo teško razumjeti da to može
sjebati klinca.
Kad je tu situaciju sagledao iz tog kuta, nije bilo nikakvo čudo da, prema
tračevima koje su po kuhinjama širile radio Mileve, Eva daje sve od sebe da
slijedi očeve stope - kako po pitanju posla, tako i po pitanju postelje.
No koliko god da se trudio, Danny se nije mogao prisjetiti niti jedne priče o
Evinoj majci. Nije se mogao sjetiti čak ni ženina imena.
Kad bi ga netko tražio da ju pokuša zamisliti, Danny bi vjerojatno
pretpostavio da je bila trofejna supruga ili nešto slično i da živi od bogate
alimentacije u nekoj talijanskoj vili.
Barem bi to pomislio prije ovog trenutka u bliskoj, intimnoj atmosferi
stražnjeg sjedala tog automobila preko puta Eve Jansen koja je još uvijek
izgledala kao da je netom iskorištena i mirisala poput slatke, zadovoljene žene.

~75~
Neki to vole vruće
No to kako se povukla u sebe, u takvom kontrastu s njezinim uobičajenim
drskim samopouzdanjem, govorilo je Dannyju da se u toj priči krije nešto više.
- O, da? - bio je to najsigurniji odgovor koji je mogao ponuditi.
- Voljela je kuhati, voljela je vještinu, tehniku i umjetnost pripreme jela, i
mislila je da je strašno nepravedno što nije postojala platforma na kojoj bi kuhari
mogli brusiti svoje talente tako da se natječu jedni protiv drugih i na kraju za
svoja postignuća budu prepoznati diljem zemlje.
Voljela je. Znači više ne voli.
O, Eva.
Progutavši knedlu u grlu, Danny je rekao: - Bila je u pravu. Toliko kuhara
diljem Amerike obavlja sjajan posao, poslužuje fantastičnu hranu, a RSC sjajno
ističe te ljude i pruža im mjesto na kojem mogu zasjati.
- I mogućnost da ostvare sjajnu budućnost - dodala je Eva, a oči su joj se
razvedrile i zasjale. - To je ono što ja želim - san moje majke pretvoriti u
stvarnost.
Danny nije imao pojma zašto se iznenadio kad je otkrio da je Eva ispod sveg
tog sjaja, glamura i bezobzirnosti zapravo pravi idealist; no već je shvatio da je
ona hodajuća kontradikcija.
- Ako ti to išta znači - rekao joj je - ja mislim da ti dobro ide. Zasad.
Sranje. Baš je dobro da to nije zvučalo čudno.
No Eva mu se blago nasmiješila. - Zapravo, mnogo mi to znači. Hvala. Znam
da mi to ne bi rekao da stvarno tako ne misliš.
Danny je imao otprilike dvije sekunde da se zapita kako je to pogodila prije
nego što je registrirao činjenicu da se automobil zaustavlja ispred golemog Fresh
Foodsa.
- Čini se da smo stigli - rekla je očito, no dovraga s tim. Atmosfera u
automobilu još je uvijek bila napeta od nelagode i prevučena podrugljivom
aromom seksa i gladi, a Danny nije baš bio na visini zadatka.
Upravo je zbog toga trebao držati Evu Jansen na distanci. Ona je bila
najopasnija smutljivica na svijetu.
Odmahnuo je glavom od prijezira koji je osjetio prema samome sebi,
otključao bravu na vratima i počeo izlaziti, samo da bi ga zaustavila vitka ruka
koja mu je zgrabila lakat.
- Čekaj... prije nego što odeš - Eva je pogledala u pod, a onda u njega kroz
guste trepavice. Djelovala je lijepo, mekše i ranjivije od onoga na što je bio
navikao. - Samo sam htjela reći... hvala. Za sve. A ako uspiješ sve ovo zadržati
za sebe, bila bih ti iznimno zahvalna.

~76~
Louisa Edwards
 U trbuhu je osjetio mučninu. Nikada se nitko prema njemu nije ponio kao
prema seksi igrački za jednokratnu upotrebu.
Nije bilo onako zabavno kao što je zamišljao.
- Ne brini - odsječeno je odgovorio. - Nisam od onih koji pričaju o svojim
osvajanjima.
Iznenada je podigla glavu, a srebrnkaste mačkaste oči raširile su joj se od
šoka. - O! Ne, nisam mislila na ljubljenje. Nije me briga, rastrubi to cijelom
svijetu ako hoćeš. Mislila sam na poziv. Razgovor s ocem - pogledala je u
stranu, a prstima se igrala s kopčom svojeg sjajnog sata. - Radije bih da se ne
dozna da sumnja u moje sposobnosti da vodim natjecanje. To je tako... Pa, jako
je osobno.
No to je bio jedan od najčudnijih susreta u Dannyjevu životu. Ništa nikada
nije išlo u smjeru koji je očekivao kad je Eva Jansen bila posrijedi.
Kakva to žena nije smatrala svoje seksualne izlete osobnima?
Na trenutak se zbunio, a onda je kimnuo i pobjegao iz automobila. Osjećaj je
mučnine nestao, no zamijenio ga je mnogo strašniji osjećaj propadanja kroz
svemir - i iščekivanja teškog slijetanja.
Danny se pribojavao da je negdje između Gold Coast Armsa i parkirališta
Fresh Foodsa izgubio sposobnost Evu Jansen drži na distanci.

Ekspedicija na supermarket pokazala se više kao bitka nego kupovina

namirnica. Tri zasebna tima poharala su mesnicu, zbog čega je Dannyju bilo
posebno drago da nisu krenuli u tom smjeru.
Beck čak nije morao koristiti svoju veličinu i vještinu utjerivanja straha u
kosti da bi došao do ribarnice, pa im je to uštedjelo određeno vrijeme. Jules i
Winslow bacili su se na povrće, a Max i Danny požurili su prema odjeljku s
potrepštinama za pečenje. Nisu imali priliku napraviti inventuru hotelske
smočnice, no Danny je pretpostavio da imaju osnove poput brašna i kvasca.
Trebali su mu neobrano mlijeko i tamnosmeđi šećer uz još neke stvari.
Nakon nekog vremena, kad su ga snažna struja akcije, borbe protiv gužvi i
trčanje uokolo u potrazi za najboljim proizvodom doveli do kase, Danny je
ugledao Evu.
Imala je ruku u zraku, a pogled na satu dok je odbrojavala minute njihove
vremenski ograničene kupnje. Frizura joj je bila tako savršena, a crveni ruž
besprijekorno nanesen da nitko ne bi mogao zamisliti da je četrdeset minuta
prije toga na stražnjem sjedalu limuzine bila u slatkim bolovima prekrasnog
klimaksa punog uzdaha.

~77~
Neki to vole vruće
 No Danny je znao. Ta se slika utisnula u njegov mozak kao da je bakropis,
odmah do slike trenutno potištene i nesigurne Eve s trepavicama koje su poput
tamnih polumjeseca bile u kontrastu s njezinim blijedim obrazima.
Danny je vidio pravu Evu Jansen, onu koja se krila iza elegantnog predatora.
A najgore od svega bilo je to da se, čak i da je to mogao, ne bi vratio unatrag
kako bi to izbjegao vidjeti.
Fascinirala ga je na način na koji ga ništa nije fasciniralo otkad je prvi put
otkrio magičnu alkemiju koja je brašno, maslac i šećer pretvarala u kolačiće.
Želio ju je. A nevin, vrlo razborit glasić u njegovoj glavi ponavljao je: - Je li
stvarno tako loše da želiš nešto samo za sebe?

~78~
Louisa Edwards
 JEDANAESTO POGLAVLJE

U dar je užitka još uvijek ritmički prolazio Kaneovim tijelom poput

pozadinskog ritma u pjesmi - bilo je to nešto sporo i intenzivno i pulsiralo je
sa smislom i vedrinom. I teško u predjelu prepona.
Srušio se u stranu trudeći se da ne zdrobi Clairino vitko, malo tijelo - Kane
nije bio visok, ali bio je kompaktan, s više mišića no što se možda činilo. Ili su
to barem tako rekli u onom intervjuu za Cosmo.
U svakom slučaju, Claire je bila na sigurnom i nije ju zgnječio, još uvijek
blistava od znoja. Svakim plitkim, ubrzanim dahom njezine su uspravne,
savršene dojke dodirivale Kaneovu ruku koju je provukao ispod njezinih rebara
da mu ostane blizu.
- Mon dieu - uzdahnula je. - Što mi to radimo?
Bile su to prve riječi koje je ijedno od njih dvoje izgovorilo otkako je Kane
zakucao na vrata njezina apartmana, a Claire ga uvukla unutra, pritisnula uza zid
i poljubila ga.
No to nisu bile riječi kojima se Kane nadao.
- Radimo na tom da nam bude dobro - rekao je odlučno.
- Čekaj. Meni se činilo da je bilo i više nego dobro, no zar ti nisi, khm...
Otvorila je oči i zagledala se u strop. - Moj Bože, kako si mlad. Da, Kane.
Jesam, khm. I hvala ti na tom.
U samo jednom trenutku Kane se iz potpuno neodoljivog pastuha pretvorio u
djevca kojem klecaju koljena na maturalnom plesu.
U želucu su mu se pomiješali osjećaji zbunjenosti i povrijeđenost i iz kože mu
isisali svu toplinu orgazma. Kane je zadrhtao i odmaknuo se od Clairina tijela.
Toliko o tom kako čovjek sjaji nakon snošaja.
- Nema na čem - odgovorio je kratko. - Pretpostavljam da to znači da me sad
izbacuješ van, sad kad je lav sit, ha?
Pomaknuo se da izađe iz kreveta kako taj razgovor ne bi morao završiti tako
da mu hladnoća šiba golu stražnjicu. Dio njega želio je da ga Claire zgrabi za
podlakticu i povuče natrag da legne kraj nje, no ona to nije učinila.
- A sad si ljut. Zar nisam smjela spomenuti tvoje godine? Ali ti jesi mlad.
- Možda po godinama - dopustio je Kane, ispruživši se da dohvati hlače s
ormarića na koji su bile bačene. - No ne i po iskustvu.

~79~
Neki to vole vruće
 U ono vrijeme kad je hodao s onom gipkom manekenkom odradio je cijelu
Kama sutru. I to dvaput! No sjećanje na ta vremena sada mu nekako nije
izazivalo onaj osjećaj ugodnog, zločestoga golicanja satisfakcije kao što je to
inače bio slučaj.
Činilo se da je ovo s Claire zasjenilo sve, natjeralo ga da ponovo napiše sve
pjesme koje je ikada otpjevao i pokuša shvatiti nove stvari koje mu je otkrila
kod njega samog. Nije to baš bilo ugodno, no opet, da je želio udobnost, ostao bi
u Austinu, nastupao u tamošnjim krčmama u zamjenu za besplatno pivo i roštilj.
Da je Kane želio udobnost ne bi prošle godine otišao na ono putovanje i
skakao s padobranom ili obilazio barove s onom kokainomankom iz visokog
društva u San Sebastianu, a ne bi se odlučio ni na svoju posljednju, napornu
internacionalnu turneju i svakako ne bi svojoj majci svaki put javljao svoj nov
broj mobitela.
Udobnost je bila precijenjena.
- Ostavi te hlače i vrati se u krevet.
Clairine razvučene riječi s prekrasnim naglaskom vratile su Kanea natrag u
njegovo tijelo - koje je, u tom je trenutku shvatio, nepomično stajalo nasred
njezina apartmana s čarapom u jednoj ruci i parom naopačke okrenutih traperica
u drugoj.
Ispustivši oba predmeta, Kane se licem okrenuo prema njoj. Plamen želje u
njezinim smeđim očima podsjetio ga je na moć ljudskog tijela i to kako ga je
snažnim činilo to što je stajao pred njom, nag bez srama, prisutan i siguran u
svoje kompaktno, mišićavo tijelo.
Kane je vraški dobro izgledao bez odjeće i bio je svjestan toga.
No da je u Clairinu zarumenjelom, orošenom licu vidio samo žudnju, zgrabio
bi hlače i izgubio se iz Dodgea, jer Kane Slater nije bio ničija lutka na
napuhavanje.
Je li bio seks-simbol jedne cijele generacije? To svakako. No počeo je
shvaćati da u Clairinu slučaju želi biti nešto više od toga.
A to nedefinirano više bilo je upravo ono što je vidio u njezinim drhtavim
usnama natečenim od poljupca i nesigurnom treptaju i pogledu ispod njezinih
dugih, crnih trepavica.
No čak i tad morao je teškom mukom upregnuti svoja drhtava pluća i glasnice
da iznesu njegovu ponudu.
- Došao sam danas ovamo, iako sam znao da želiš zahladiti naš odnos. I nije
mi žao. Želim biti s tobom i prilično sam siguran u to da i ti želiš biti sa mnom.
Pa... što kažeš na to? Jesi li sigurna da želiš da ostanem.
Nakrivio je glavu i zadržao dah.

~80~
Louisa Edwards
 Njezini meki tonovi s francuskim naglaskom bili su savršeni i čisti kao
uvodne note u njegov najdraži pijanino solo.
- Da. Ostani. Ali, Kane, to ne znači da sam spremna biti potpuno otvorena o
ovoj našoj... stvari kako ju ti zoveš.
Sve što je čuo bilo je da.
Toplina mu je zagrijala prsni koš kao da je upravo progutao zvijezdu. Ili
dobru tequillu.
Plahte su bile hladne dok se uvlačio u njih, no brzo su se zagrijale jednom kad
se okrenuo na leđa i povukao Claire na sebe.
- Mmm, ovo je bolje od bilo kakve deke - rekao je, uživajući u načinu na koji
je njezina meka, blaga težina pritisnula njegove noge i razdvojila ih, a bokovi su
im se spojili.
Promeškoljila se uz njega i nasmiješila se. Kaneu se sviđalo to što je svaki od
njezinih rijetkih, neodlučnih osmijeha djelovao kao postignuće, poput premije.
- Razumiješ, zar ne? - promrmljala je dok je vitkim bedrom prelazila preko
njegova. Glas joj je bio pomalo nerazgovijetan jer su joj usne bile prislonjene na
njegov vrat. - Pomisao na to da ljudi pričaju o mojim intimnim, privatnim
stvarima, onom što bi trebalo ostati samo između nas dvoje...
- Potpuno te razumijem - odgovorio je i potapšao svilenkast val njezine kose i
ugušio zvuk iznenadnog zijevanja od kojeg mu je umalo pukla vilica dok se
činilo da mu se svi mišići stapaju s madracem. - Bez brige.
Posljednja stvar koje je bio svjestan prije nego što ga je svladao san bio je tih
uzdah Clairina daha na ramenu.

Bilo je nečeg uzbudljivog u luđačkoj užurbanosti kuhinje, razmišljala je Eva,

čak i ako čovjek nije bio jedan od kuhara koji daje sve od sebe, proklinje ploče
za kuhanje s rešetkama i skliže se po prolivenom maslinovom ulju.
Uglavnom se trudila držati se po strani, podjednako i od kuhara i dosega
Bernarda Cheneyja i njegove kamere u prednjem lijevom dijelu kuhinje dok joj
je srce u prsnom košu izvodilo agresivne nizove kikboksačkih udaraca.
Bilo je teško disati, iako je to moglo biti od vrućine. Kad je njezin otac
dizajnirao Limestoneovu kuhinju za Gold Coast, mora da je štedio na ventilaciji.
Iako Eva zapravo nikada nije bila u potpuno funkcionalnoj profesionalnoj
kuhinji u kojoj sat vremena prije posluživanja večere nije bilo kao u
unutrašnjosti aktivnog vulkana.

~81~
Neki to vole vruće
 Kombinacija vrućih pećnica, salamandara koji su isijavali toplinu, friteza koje
su špricale kipuće ulje, roštilja čiji su plamenovi dosezali do stropa i hrpa
napetih kuhara pod stresom činili su poprilično paklenu radnu sredinu.
Već ih je u pratnji neuglednog snimatelja sve obišla kako bi doznala što
planiraju poslužiti sucima.
Tim Jugozapada punio je kobasice jer je zavrtio priču oko hot-dogova; Južni
tim igrao se hranom za dušu, Dannyjevi dečki - tim Istočne obale, ispravila je
samu sebe jer ne bi bilo dobro da se počne zaboravljati i zvati ih Dannyjevi
dečki pred kamerom - ispleli su čitavu priču o tom kako Čikažani vole doručke,
što se činilo zabavnim. Ako im uspije, bit će vrijedno divljenja.
Dobra hrana za dobru televiziju - to je bilo sve za što se nadala da će tog dana
servirati. No Evine nade za čist, elegantan izazov bile su opasno ugrožene kad je
došla do timova sa Srednjeg zapada i Zapadne obale.
Grizući usnu, promatrala je kako se Skye Gladwell i Ryan Larousse sudaraju
ispred smočnice po peti put, s obzirom na to da su oboje tamo trčali po sastojke
za tijesto za pizzu.
Oba tima odlučila su pripremiti pizze, a iskre su već počele frcati.
- Sklanjaj mi se s puta - zarežao je Ryan, pokušavajući održati ravnotežu i
uvući se u smočnicu s jednom rukom na dovratniku.
- Prilično sam sigurna da ima dovoljno kvasca za sve - uzvratila mu je Skye
žureći za njim. - Ili ne obnavljate baš često zalihe?
To je bilo dosta opako, s obzirom na to da je dolazilo od nje. Na početku se
priprema, svaki put kad bi joj Ryan uzeo neki sastojak pred nosom ili ju gurnuo
sa svog puta, usiljeno nasmiješila i prešla preko toga.
No u tom dijelu poslijepodneva, poslije tri sata, čak je i hipi pacifistica Skye
došla do granice kad više nije mogla trpjeti Ryanovo ponašanje.
Ako bi morala pogađati, Eva bi rekla da je zloban sjaj frustrirane ljutnje u
Ryanovim očima bio taj koji je počeo smetati njegovu suparnicu. Bio je poznat
po tom da se dugo durio - ljudi su još uvijek pričali o tom dokle je išao kako bi
se osvetio svojem prvom poslodavcu, kuharu stare škole koji je u kuhinji volio
maltretirati sve oko sebe.
A nakon što je jučer morao podnijeti takav sramotan poraz od strane tima
Istočne obale, Ryan je bio žedan krvi.
No isto tako, nije bio budala. Zbog čega je bio još opasniji, jer je, kako su ju
upozorili kad ga je zaposlila da vodi Limestone, Ryan Larousse mogao biti
suptilan i prepreden kad je nešto želio. Nije uvijek bio galamdžija usijane glave.
Ne, Ryan je bio spletkar. Volio je planirati. A tog su dana njegovi planovi
uključivali to da će izludjeti Becka mučeći Skye Gladwell.

~82~
Louisa Edwards
 Uz to su tamni oblaci koji su se skupljali oko Beckove glave dekoncentrirali i
Dannya. Njegov je zabrinut pogled letio s Becka na Skye, pa natrag na Ryana,
čak i dok je brzo i metodički gulio tamnoljubičaste kože hrpe šljiva.
Bernard Cheney zataknuo je olovku za uho i nagnuo se nad kameru kako bi
snimio Dannyjevo čvrsto stiskanje vilice dok je bijesno gledao u Ryanovu
smjeru.
- E to je televizija - promrmljao je producent i zaljuljao se na petama.
Eva je na trenutak stisnula usne, a onda rekla: - Gledajte, znam da je vaš
posao da iz ove situacije izvučete čim više drame, na taj način rastu vam
gledanost, vrijednost i publicitet - znam za sve to - rekla je i zastala. Ni sama
nije bila sigurna što je htjela reći, ali je znala da to mora izgovoriti jer će inače
poludjeti.
- Ja samo... je li se potrebno toliko fokusirati na privatan život kuhara? Mislila
sam da je hrana dovoljna.
Cheney je zafrknuo nosom. Kakav odvratan čovjek. - I bili ste u krivu. Hrana
je samo rekvizit. Kulisa. Pravo meso showa - ha, ha - uvijek će biti privatna
sranja. Smijeh, suze, tuče, ljubomora, seks. To je ono što prodaje.
- Seks prodaje? Kako originalno.
Cheney ju je pogledao jednim stisnutim okom, a čupava mu se obrva
namrštila. - To je klišej jer je istina. A bez sočnih detalja dobrog skandala ili
opakog suparništva, nema šanse da će moji šefovi pristati prikazati vaše malo
kulinarsko natjecanje.
Evin se želudac stisnuo, a zrak ju je u plućima davio.
Zaklela se da će uspjeti dovesti RSC u javnost i ovjekovječiti maštu
generacije Cooking Channela. Snimanje natjecanja i natjecatelja bio je ključ
toga. Njezin je otac bio vrlo jasan po tom pitanju.
Pa možda joj se i nije sviđalo kopanje po prošlosti natjecatelja... možda je to
bilo jeftino i neugodno.
U redu, tu zaista nije bilo mjesta za možda. No nije imala izbora.
- Snimajte ono što morate - naredila je Cheneyju, ignorirajući njegovo
zadovoljno roktanje.
Očajna u želji da prestane misliti na loš osjećaj u prsima - znači tako se
osjećaju oni koji se prodaju? Uh! - Eva je pogledom prešla po kuhinji tražeći
drugoga glavnog igrača u borbi za srca i interes publike.
Evina sjajna supernova od celebrity suca, Kane Slater, u kuhinju je ušao
plesnim korakom. Bio je razbarušen i djelovao umorno i vrlo zadovoljno zbog
toga.

~83~
Neki to vole vruće
 Claire je ušla za njim. Ona je djelovala nešto sređenije - barem joj je kosa bila
počešljana, a sva dugmad ispravno zakopčana, no i ona je zračila sličnom
zasićenošću. Zanimljivo.
- Zar kasnimo? - upitala je dok su joj pete ubrzo lupkale preko poda. - A ne,
vidim da i Devon tek treba stići. Bon12.
Suce je trebalo snimiti na kratkom obilasku kuhinje prije nego što natjecatelji
odu. Eva se nije mogla sjetiti čija je to bila ideja. Tko god da se toga sjetio nije
uzeo u obzir akutno čegrtanje napetosti koja bi nastupila svaki put kad bi se suci
našli u istoj prostoriji s natjecateljima.
Kao da je toj kuhinji trebalo još dodatne napetosti.
Lupanje poklopaca koji su udarali o štednjake i zujanje miješalica i miksera
odjednom su postali zaglušujući dok su kuhari jedni drugima izvikivali upute i
izvješća o stanju, luđački pokušavajući okončati pripreme prije nego što Eva
oglasi kraj.
Ryan Larousse stajao je za roštiljem i ložio plamen do nevjerojatne visine
pripremajući se popržiti dio mesa. Čak je i on došao do točke očajavanja i
napokon se usredotočio na zadatak umjesto na prepucavanja. Dannyju se
zavrtjelo u glavi od olakšanja što je mogao prestati paziti na njega.
Slastičari obično nisu provodili mnogo vremena u vrevi priprema za večeru.
Većina profesionalnih restorana pozvala bi svog slastičara da dođe ujutro,
obično oko sedam sati, tako da završi najdulje do pet sati.
No s obzirom na to da su vlasnici restorana u kojem je radio bili njegovi
roditelji, a njegov se otac iz godine u godinu sve više oslanjao na njega,
Dannyjevo radno vrijeme nije bilo baš tako jasno određeno. Bio je naviknut na
to da radi u žurbi, djelićem mozga pazeći na sve ostale u kuhinji dok se
ostatkom koncentrirao na izradu savršenih creme bruléa.
No ni jedna večera u Lundenovoj taverni nije ga mogla pripremiti na ovo
ludilo.
Da je vjerovao svim kuharima tamo, bila bi to drukčija priča. Bio je naviknut
kuhati s ljudima koji su mu čuvali leđa, koji su se međusobno jako poštovali i
davali sve od sebe kako ne bi iznevjerili jedni druge. Čak i u tim uvjetima,
posluživanje savršenog menija u ograničenom vremenskom periodu bilo bi
teško. A uza sve to i činjenica da se natječu protiv ergele talentiranih jebivjetara
s kojima su morali dijeliti prostor za kuhanje. Dannyjev kontrolorski nastrojen
um bio je lansiran u orbitu.
Na previše je stvari trebalo paziti - na gustoću kompota od šljiva, na Wina
koji je trčao uokolo, na Maxa i Jules koji su dovršavali rečenice jedno drugom

12
franc. Dobro.

~84~
Louisa Edwards
kao da pjevuše savršeno skladan duet, dok se Beck pjenio i bio spreman puknuti
svaki put kad bi Larousse ispod oka pogledao onu žensku iz tima Zapadne obale.
I, naravno, Eva.
Ukratko, Danny se nije mogao fokusirati ni na što, a vrijeme je gotovo
isteklo. Brz pogled na tajmer pokazao je da je ostalo tek petnaest minuta do
kraja, a do trenutka kad sat bude odbrojavao posljednju minutu, trebali su
završiti s poslom ili barem biti u fazi u kojoj su mogli stati te se spakirati.
I taman kad se Danny spremao otpisati cijeli taj problem s Ryanom
Larousseom, uočio je onu hipi plavušu, Skye Gladwell, kako dolazi iza ugla
noseći u rukama ogroman i očito težak lonac nečeg što se parilo.
Prolaz između roštilja bio je jedan od glavnih putova kojim se moglo proći s
jednog kraja kuhinje na drugi, no bio je smiješno uzak. A još se više smanjivao
plimom tijela koja su cirkulirala u neprestanom pokretu dok su se kuhari kretali
za svojim pultovima, odlazili u smočnicu ili hladnjake.
- Pazi, vruće je! - povikala je. Bilo je to uobičajeno upozorenje dečkima koji
su visjeli na roštiljima da se suzdrže od toga da naprave korak unatrag na
nekoliko sekundi dok ne prođe.
Danny je s olovnom težinom u želucu primijetio da Ryan Larousse još uvijek
stoji za roštiljem.
Bilo je to poput gledanja Igara bez granica u kojima su ljudi za nagrade trčali
po gumenim stepenicama na napuhivanje kako bi izbjegli ogromne viseće čekiće
i skakali na platforme koje su se okretale, osim što nije uključivalo zabavu
gledanja kako te lude padaju na preprekama i završavaju u vodi.
Iako je ono što je uslijedilo u kuhinji Gold Coast hotela zapravo bilo
podjednako neizbježno kao i namakanje natjecatelja tog realityja u hladnoj vodi.
Skye je izbjegla ruku koja je držala nož i uspjela zadržati svoj vruć lonac
podalje od kuhara koji se sagnuo da zgrabi bocu maslinova ulja s police za
svojim pultom. Kretala se brzo s jednim okom na satu koji je odbrojavao
vrijeme, a meke su joj usne malo ogrubjele od silne odlučnosti da lonac sigurno
prenese do svojeg cilja.
Bila je na pola puta kad je Ryan Larousse napravio svoj potez.

~85~
Neki to vole vruće
 DVANAESTO POGLAVLJE

T
renutak prije nego što se to dogodilo, Danny je uhvatio trzaj podrugljivog
osmijeha na Larousseovu licu, a nagovještaj bijesa zarumenio mu je jagodice
dok je kretao da mu osujeti planove.
Cipele su mu zaškripale po gumenoj hasuri dok se bacao prema Larousseu
koji je glatko i namjerno stao na put Skye Gladwell, prisilivši ju da poskoči
unatrag i zaljulja se s teškim loncem.
- Pazi, iza tebe sam - povikala je, a zglobovi su joj prstiju na ručkama
pobijeljeli, no spoticala se, a Danny je još uvijek bio udaljen tek metar do dva.
Bijesan urlik koji je dopirao iza njega govorio mu je da je Beck postao
svjestan toga što se odvija i veliki je kuhar u tren oka poput razjarenog bika
projurio pored njega prema Ryanu Larousseu.
Beck ga je srušio na pod u trenutku kad su Skyeini prsti skliznuli s ručki
lonca. Danny je imao tek trenutak da uhvati izraz njezina od panike
problijedjelog okruglog lica prije nego što je skočio na lonac.
U trenutku kad je došao u kontakt s kipućim loncem, Dannyjeve prste opržila
je bol. Klizio mu je iz dlanova. Bilo je to kao da je stavio dlanove na plave
plamenove plinskog štednjaka, no Danny je stisnuo zube i čvršće ga zgrabio.
Kipući pileći temeljac prelio se preko rubova na njegova zapešća. - Jebote -
procijedio je kroz zube i kleknuo da polako spusti lonac na pod.
- Tako, tako, tako mi je žao - brzo je rekla Skye i kleknuvši do lonca,
posegnula za jednom od njegovih crvenih, opečenih ruku. - Jadni tvoji prsti! O,
moj Bože, da ga nisi uhvatio, zapljusnuo bi me od glave do pete! Hvala ti.
Prije nego što je Danny uspio odgovoriti na njezinu zahvalu, začuo je
prepoznatljiv zvuk šake koja se iza njega zabila u kosti.
Osovio se na noge i ugledao kako je Skyeino lice u tren oka od zahvalnog
poprimilo užasnut izraz.
- Prestani! O prestani s tim, Henry, nemoj!
Dok su joj narukvice oko gležnjeva zveketale, ispruženih ruku požurila je
pokraj Dannyja prije nego što ju je ovaj uspio spriječiti u tom.
Danny je shvatio da se Siledžija Beck vratio. Beckovo lice poprimilo je jezivu
mirnoću i činilo se da ne čuje Skye. Svu njegovu pozornost zaokupio je
muškarac kojeg je pribio na gumenu hasuru.

~86~
Louisa Edwards
 Sranje, ona je kamera snimala i uhvatila sve ovo, sjetio se Danny u naletu
mučne panike. - Beck, čovječe, daj - rekao je hitro, posegnuvši za njegovim
širokim, kao kamen čvrstim ramenom. - Pusti ga.
- Mogao ju je ozlijediti - rekao je Beck, a ton mu je bio neobično određen. -
Pokušao ju je ozlijediti, Danny.
- Ali dobro sam, Henry. Pa je vrijeme da ga pustiš - uplela se Skye. Glas joj je
bio nježan, no bilo je nečeg tako čeličnog u njegovu tonu da ju je Danny oštro
pogledao. Ta slatka žena nije bila tako meka kao što se činilo.
Beck nije popustio na Dannyjev stisak na svojoj ruci, bez obzira na to koliko
ga je snažno povlačio. No odlučio je povući tog tipa u stajaći položaj, bio ovaj
spreman na to ili ne, bez obzira na to koliko su ga boljeli opečeni dlanovi, no tad
je Skye rukom posegnula pored njega i položila ruku na Beckova leđa.
Kroz muškarčevo tijelo prošao je drhtaj. Beckov glas zvučao je kao šljunak
koji se kotrlja niz planinu kad je upitao:
- Dobro si?
- Dobro sam - ponovila je. - No čak i da nisam, nisi to trebao učiniti, Henry -
a glas joj je ponovno poprimio onu oštrinu kad je dodala - neću biti tvoja isprika
za nasilje. Nemoj tu odgovornost prebacivati na mene.
Beck ju je pogledao, a nijem jad na njegovu licu zavezao je čvor u Dannyjevu
grlu. No olabavio je stisak na Ryanu, a Danny je osjetio kako su mu se ramena
objesila od olakšanja, a iznenadno povlačenje adrenalina iz tijela dalo mu je do
znanja koliko su ga jebeno boljele ruke.
- U redu, makni ih - Evin glas trgnuo je Dannyja, glupo je trepnuo pogledavši
ju, zaljuljao se na nogama i gotovo pao.
Kraj njih su se stvorili Max i Win te počeli povlačiti Becka s poda i gurati ga
iz kuhinje, najvjerojatnije kako bi mu glavu zaronili u kantu s ledom da ga
urazume šokom. Skye ih je gledala kako odlaze s bolnim izrazom na licu rukom
prekrivajući blijede usne.
Okrenula se prema Dannyju. Izgledalo je kao da će mu ponovno početi
zahvaljivati, no prije nego što je uspjela progovoriti kraj njih se stvorila Eva.
- Hugo? Odvedi Ryana u vaš apartman i, za Boga miloga, bar se na jednu
večer držite podalje od nevolja.
- Ja? - protestirao je Ryan, s grimasom na dječačkim crtama lica. - Bila je to
nezgoda. Glupa pogreška.
Uistinu je izgledao kao da ju žali zbog toga i Dannyju je gotovo bilo žao
dečka koji je, na kraju krajeva, bio poprilično nezreo i nesmotren i možda
stvarno nije dobro razmislio o posljedicama svojeg ponašanja.

~87~
Neki to vole vruće
 No tada je to, naravno, Ryan morao upropastiti. - Kad smo kod kršenja
pravila, ja sam taj koji je napadnut! Opet! Taj se tip ponaša kao bijesan pas,
trebalo bi ga zatvoriti i uspavati!
Kroz Dannyjev trbuh tutnjao je bijes, no nije dobio priliku eksplodirati na
frajera jer se Skye Gladwell u tren oka unijela u njegovo lice.
- Začepi - prosiktala je. - Henry Beck deset je puta veći muškarac od onog što
ćeš ti ikada biti.
Ignorirajući pljuvanje malog dripca, Skye se okrenula prema Dannyju i
poljubila ga u obraz. Podigao je obrve, a ona se nasmiješila i rekla: - Stisnula bih
ti ruku, no ne želim da te boli.
- Cijenim to. Počinju vraški peći.
Na Skyeinu licu pomiješali su se izrazi zabrinutosti i kajanja. - Hajde, daj da
vidim.
No između se njih naglo našlo Evino tijelo, a sive su joj oči željezno zasjale. -
Ja ću se pobrinuti za njega, ti bi trebala skupiti svoj tim i krenuti prema sobama.
Danas ranije završavamo, dat ćemo vam tih dodatnih deset minuta sutra.
Bilo je gunđanja među ostalim timovima kad su počeli spremati svoju
pripremljenu hranu i čistiti pultove, no činilo se da Eva to ne zamjećuje niti mari
za to dok je zapovjednički dizala ruku. - Ispruži dlanove - rekla je žustro i
stisnula usne. - Da vidimo štetu.
- Dobro je - protestirao je Danny, skvrčivši prste da sakrije najgore crvenilo,
čime je zategnuo kožu na kojoj su se počeli pojavljivati plikovi. Nije mogao ne
zgrčiti lice, a Eva je navalila.
- Nema potrebe da nastavljaš s herojstvom - rekla je i zgrabila ga za zapešća.
Oštrina njezina glasa zapanjujuće je odudarala od mekoće njezina dodira. -
Rekla sam snimatelju da prestane snimati kad se činilo da bi Beck mogao
zadaviti idiota Laroussea.
- Nisam heroj - iznervirano je rekao Danny. - Ali hvala ti na tom što si rekla
da prestanu snimati. S videomaterijalom Becku bi bilo teško izjasniti se da nije
kriv kad bi ga optužili za pokušaj ubojstva.
- To bi možda izgledalo sjajno na foršpanu za Cooking Channel, no nisam još
spremna predati posljednji djelić integriteta televizijskim producentima. - Eva je
nježnim prstima polako prešla preko njegove preosjetljive kože.
- Tvoja je briga za mog dečka dirljiva - rekao je Danny pokušavajući se ne
spotaknuti. No ipak je padao dok mu se u glavi vrtjelo kao kuka za tijesto u
njegovu stolnom mikseru kad bi ju postavio na opciju KNEAD13. Trepnuo je i
zatresao glavom pokušavajući se razbistriti.

13
eng. mijesiti.

~88~
Louisa Edwards
 - Hej, brinem se. Planiram organizirati zvijezde pjevaju, celebrity pozivni
centar i humanitarnu večeru u njegovu čast čim se saberete i u miru prođete do
kraja natjecanja. A u međuvremenu idemo u posjetu medicinskim tehničarima.
Izvukavši svoj pametni telefon, ukucala je nešto u njega brzinom svjetlosti,
prebrzo da bi Danny mogao shvatiti o čem je riječ. No nije ni morao znati što je
točno napisala. Znao je kamo mora ići.
- Ne hvala - rekao je. - Bit ću dobro. Samo moram ići provjeriti dečke i
uvjeriti se da su dobro.
- Ne tako brzo, frajeru - rekla je Eva i spremila mobitel. Oči su joj bile širom
otvorene, a pogled odlučan. - Ne ideš ti nikamo. Tvoji će dečki preživjeti bez
tebe, Beck je prošao bez ogrebotine, a ima tvojeg brata i ono dvoje koji će mu
pomoći da se smiri. Ne trebaju te.
Dannyjevu bolnu izmaglicu raščistio je nalet panike. - Ne, jebeno me trebaju -
procijedio je.
Pogled joj se smekšao. - Nisam to tako mislila - rekla je, a glasu joj je bio tiši
i u njem se moglo osjetiti žaljenje. - Ali trebaš im u jednom komadu čiji dijelovi
moraju biti funkcionalni. Misliš da možeš držati pjenjaču u tim rukama?
Dannyjeve su se ruke grčile i slale plamene iskre kroz njegove dlanove u
zapešća i podlaktice. Već je otupio na tu bol i bilo mu je teško reći gdje je
počinjala, a gdje završavala.
Mrzio je opekotine.
- Pretpostavljam da mi malo aloe vere ne bi moglo naškoditi - priznao je
Danny pokušavajući umiriti ruke.
- Dobar dečko - rekla je Eva i uzela ga pod ruku. Povela ga je prema hladnom
strujanju zraka u hotelski hodnik gdje ih je čekao nizak, razbarušen muškarac u
kuti.
Danny je zadrhtao od agresivne klimatizacije koja je bila recipročna suprotna
paklenoj vrućini prenapučene kuhinje i zavrtjelo mu se u glavi.
- Ups, bilo bi bolje da sjedneš - rekao je medicinski tehničar i gurnuo Dannyja
na klupu između dizala. Posramljen time kako ga koljena brzo izdaju, srušio se u
sjedeći položaj i opirao se ruci koja ga je pokušavala pognuti i staviti mu glavu
između koljena.
- U stanju ste blagog šoka - objasnio mu je tehničar i nastavio ga poticati da
se pogne. - Gadne opekotine utječu na cijelo tijelo.
Krv koja mu je navrla u glavu prelila se preko njegove lubanje i pretvorila u
ogromnu snježnu kuglu. To ga je ometalo u tom da prati tehničareva pitanja,
Evine odgovore i tehničareva blaga, no učinkovita ispitivanja. Kad mu je

~89~
Neki to vole vruće
napokon pomogao da se uspravi, a krv se spustila tamo gdje je trebala biti, ruke
su mu bile omotane bijelom gazom, a oštra se bol pretvorila u blago trenje koje
je pulsiralo u ritmu otkucaja njegova srca.
Danny je trepnuo. - Izgledam kao boksač.
- Ili kao klinac koji je spreman za grudanje - ponudila je Eva, i prihvativši
plastičan prijenosnik od tehničara, počela potpisivati neke papire.
- Neka vam večeras ostanu tako zamotane. Nemojte močiti zavoje. Sutra
ćemo vidjeti što je s opeklinama i možda biste mogli smanjiti tapšanje.
- Može, doktore - glatko se složio Danny i naslonio glavu na zid. Bez obzira
na to kakve će biti opekline, sutra skida te rukavice. Trebale su mu njegove
ruke.
Eva mu je ispod podignute obrve uputila pogled kao da zna o čem razmišlja i
podsmjehnula se, no nije ga odala tehničaru. Danny joj se zauzvrat nasmiješio, a
kad joj je tip dodao bočicu analgetika i otišao, uzvratila je osmijehom.
Protresla je bočicu u kojoj su zazvečale tablete, te je upitala: - Želiš jednu?
Danny je zapucketao vratom okrenuvši ga sjedne na drugu stranu. Ruke su ga
boljele, no bilo je izdrživo. - Ma ne, zasad sam dobro. Što god da je bio onaj gel
kojim mi je premazao ruke, čini se da zasada djeluje.
- Pa, tablete su tu ako ih budeš trebao kasnije - rekla je, a on je promatrao
kako sprema bočicu u torbu.
- Hm, ne želim ispasti neki slabić, ali mislim da ću popiti jednu prije nego što
se večeras onesvijestim.
- Dobro - mirno je odgovorila, a onda je prebacila ručku torbe preko ramena i
provukla mu ruku ispod lakta da mu pomogne ustati. - Mislim da bi trebao.
Odmor je vrlo važan za oporavak i moraš se dobro naspavati da se sutra možeš
koncentrirati na natjecanje.
- Da, slažem se, ali bit će mi teško popiti jednu od tih tableta večeras ako si
mi ih otela.
- To neće biti problem - rekla je Eva i pritisnula tipku za gore, a zatim
ustuknula kako bi pričekala dizalo. - S obzirom na to da planiram i tebe oteti.
Trepnuo je i ugledao sebe raširenih ruku, zavezanog za krevet dok Eva stoji
iznad njega. Još jedan treptaj bio je dovoljan da se njezino prekrasno tijelo nađe
na plahtama dok joj svileni šalovi stišću zapešća i zglobove na nogama.
Danny je žustro zatresao glavom dok mu je drukčija vatra zapalila krv na
bljeskove tih vizija.
- Trebao bih se vratiti u sobu - odgovorio je - i vidjeti kako su dečki. - No i
Danny je mogao osjetiti kako mu glasu nedostaje uvjerljivosti.

~90~
Louisa Edwards
 A to sigurno nije promaklo Evi. Crvene usne razvukle su joj se u zadovoljan
osmijeh. Vrata su se dizala otvorila, a ona nije gubila vrijeme s ukrcavanjem.
Pritisnula je tipku za zadnji kat.
- Možeš ih nazvati iz mog apartmana - rekla je, a svaki dio tijela poprimio je
odlučan stav. - Večeras trebaš da se netko brine za tebe, Danny. A ako se vratiš
svojemu timu, ti ćeš biti taj koji će se brinuti.
- Nije to baš tako - počeo je protestirati Danny, a onda se zaustavio. Gdje je,
dovraga, nestalo njegovo uvjerenje? Činilo se kao da ga je skuhao onaj temeljac.
- Baš je tako - usprotivila se Eva i izvukla telefon. Tipkala je poruku dok se
dizalo tiho penjalo prema gore.
U Dannyjevu prsnom košu počelo se razvijati zrno zamjeranja. Možda je i
bila u pravu, no to je samo pogoršalo situaciju. - I što? Brinem se o prijateljima.
Ne vidim kako to može biti loše.
- Nije loše - rekla je ne podižući pogled dok su joj prsti tipkali tekst. Nekako
mu je došlo da joj uzme taj telefon i zgazi ga. - Posebno ako je ta briga
obostrana.
Danny se trudio da ne stegne svoje ukočene ruke u šake.
- Nisam ja neko malo dijete s oderanim koljenom. Ne treba mi da se netko
brine za mene.
- Večeras ti treba. To je rekao i tehničar.
- Dođavola - eksplodirao je Danny - ne misliš li da dopisivanje može pričekati
dok ne završimo ovaj razgovor?
Obrazi su joj se zarumenjeli, no brzo je kliknula na tipku za zaključavanje i
spremila telefon, a onda ga pogledala u oči. Lijepa srebrnosiva boja njezinih
očiju potamnjela je od suosjećanja i nečeg što je djelovalo kao ozbiljnost. - Žao
mi je, naručivala sam neke stvari za sobu.
- Kakve stvari? - nepovjerljivo je upitao Danny.
- Uglavnom hranu. I rekla sam recepcionaru da pošalje nekog po recept za još
tog gela.
Danny je zaklopio oči. Mrzio je sebe. - Žao mi je - odgovorio je. Promukao
glas zvučao je neobično poput onog koji je koristio njegov otac, Gus Lunden,
kad bi se ispričavao svojoj beskrajno strpljivoj ženi zbog još jednog u nizu
ispada. Danny je uzdahnuo. - Ne znam baš dopustiti ljudima da mi pomažu.
Pretpostavljam da sam više naviknut sam rješavati svoja sranja.
U njezinu pogledu zasjalo je nešto poput prepoznavanja. - Znam. Hajde,
Danny, dopusti mi ovo, želim to.

~91~
Neki to vole vruće
 Njezina tiha molba slomila je Dannyjev otpor i osjetio je kako mu se ramena
opuštaju kad je dizalo stalo.
- Pretpostavljam da tim može izdržati malo bez mene.
Osmijeh joj je bio sjajan i zasljepljujuć pod toplom, blagom rasvjetom
hodnika u koji ga je uvela. Nasuprot dizala bila su samo jedna dupla vrata i
Danny se okrenuo da baci pogled niz kratak hodnik. Bila su to jedina vrata na
tom katu.
- Kraljevski apartman? - upitao je s nevjericom dok je vadila karticu da ju
umetne u vrata. - Ti si u kraljevskom apartmanu?
- Hotel je ustrajao na tom - rekla je i gurnula vrata mahnuvši mu da uđe. -
Uglavnom je prazan, a kad dođu VIP gosti, vole ga dodijeliti nama.
- Sigurno je lijepo biti VIP gost - rekao je Danny i napravio dva koraka da bi
stao zuriti oko sebe. Stajao je u foajeu - pravom pravcatom foajeu u hotelskoj
sobi - osvijetljenom svijećama u kutnom, mjedenom svijećnjaku koje su bacale
meku svjetlost na zelenozlatne svilene tapete s vodenim žigovima. Pod ispod
njegovih prljavih, zaflekanih kuhinjskih klompi bio je od bijelog mramora s
apstraktnim gravurama koje su, čini se, bile ispunjene žadom. Danny je pratio
gravure do velikog, prostranog salona u kojem su stajala dva duboka, zelena
kožnata kauča, sjajan drveni pisaći stol na tankim nogama i okrugli stakleni stol
prekriven papirima, fasciklima i otvorenim laptopom.
Bilo je tu još mjedi, nekoliko stolnih lampi i još jedan svijećnjak iznad...
Isuse.
- Imaš stol za blagovaonicu - rekao je pokazujući prema njemu kao da je Evi
promakao div od mahagonija koji je stajao njemu nalijevo.
- Znam - rekla je. Nije djelovala pretjerano impresionirano.
Danny je prebrojao stolice presvučene crnom kožom koje su bile uvučene
ispod sjajnog, skupog stola. - Za osmero ljudi. Ne bi stao ni u jednu sobu u
mojem stanu, čak i kad bih izbacio krevet.
- To je samo stol, Danny - rekla je, a glas joj je zvučao kao da se zabavlja dok
je nestajala u bočnu sobu koju Danny nije ni zamijetio. Začuo je prepoznatljiv
zvuk otvaranja hladnjaka, a onda se ponovno pojavila držeći u ruci stakleni
bokal sa sokom od naranče. - Jesi li žedan? Ponudila bih ti nešto drugo, no
mislim da je svježe ocijeđena naranča sigurniji izbor.
Danny je virnuo iznad njezine glave dok je uzimala dvije čaše iz ormarića i
opustila mu se vilica. - Unutra imaš cijelu jebenu kuhinju! - I nije to bila neka
oskudno opremljena mala kuhinja, već opremljeni kulinarski prostor za
gurmane, s granitnim pločama, najboljim aparatima i više radnih ploha za
pripremu od nekih profesionalnih kuhinja koje je imao prilike vidjeti.

~92~
Louisa Edwards
 - Mislila sam da ti je već zlo od kuhinja, s obzirom na sve - rekla je Eva i
prošla pored njega s dvije čaše soka.
Danny je još jednom zadivljeno pogledao taj savršeno opremljeni prostor oko
sebe, a onda joj se pridružio na jednoj od sofa. Postavljena koža djelovala je kao
da će biti tvrda i neudobna, no umjesto toga, Danny je potonuo u savršen
zagrljaj hladnih dubina naslonjača.
Zadovoljno je uzdahnuo i zavalio glavu u jastuk. - Mogao bih odmah zaspati
ovdje.
- To je samo zato što još nisi vidio spavaću sobu - rekla je mirnim, čak i
učtivim glasom, no u Dannyju je svejedno odjeknuo alarm.
Još.
Bio je izazov uspraviti se kad je sve što je želio bilo otopiti hrpu umornih
kostiju u kutu kauča, no nekako mu je to ipak pošlo za rukom. Pročistio je grlo i
rekao: - Taj sok djeluje ukusno.
- I jest - odgovorila je Eva i otpila gutljaj ne spuštajući pogleda s njega. -
Kiseo, sladak i osvježavajući. Želiš?
Danny je oblizao usne. - Da. Samo nisam siguran kako da podignem čašu.
Već je vidio kako nespretno prima čašu, ona mu klizi iz bijelih rukavica i
prolijeva sok i po zavojima i po kauču koji je najvjerojatnije koštao više od
godišnje hipoteke koju su za svoj stan u West Villageu otplaćivali njegovi
roditelji.
- Evo - zaprela je dok mu se primicala i naginjala preko njegova krila da uzme
čašu sa stola. - Daj da ti pomognem.
Danny je uvukao zrak kroz zube kad je njezino vitko tijelo pritisnulo njegovo
i njezina se dojka očešala o njegovu ruku dok se vraćala natrag.
Eva je nakrivila glavu u stranu, a pogled sivih očiju bio je neprirodno
primamljiv i Danny nije mogao, a da ne odmahne glavom. - Ovo je sve bio dio
tvojeg plana da me dovedeš gore, zar ne?
- Da - odgovorila je prinoseći čašu njegovim ustima i puštajući da leden, oštro
sladak sok kapne u njegova usta. - Zamolila sam Ryana Laroussea da te polije
kipućim temeljcem tako da te mogu iskoristiti. A ti si dobrovoljno ušetao u moju
klopku! Bua-ha-ha!
Sok je bio savršeno leden i probudio je njegova osjetila.
- Mmm - zastenjao je i oblizao je kapljicu s usana. - Ako ćeš me ovako
iskorištavati, onda sam za. Još, molim te.
Zarumenjela se, a oči su joj sjale od smijeha dok je ponovno prinosila čašu
njegovim usnama.

~93~
Neki to vole vruće
 Taj je trenutak djelovao savršeno uravnoteženo - njezina meka, gipka težina
koja se naginje nad njega i kaplje sok u usta kao da je on nekakav drevan kralj, a
ona njegova služavka.
Dannyju bi se to moglo početi opasno sviđati.
- Kako si?
Te su mu riječi meko dotakle obraze i otpuhnule vlasi na sljepoočnici dok se
pomicala da se skvrči do njega.
- Sad sam bolje - priznao je Danny zureći u nju.
Zasjala je od sreće. - Rekla sam ti. Zar ti nisam rekla? Činim ti dobro. - Činila
se tako ispravnom, kao da je svjetlošću, mekoćom, požudom i zabavom ispunila
sve njegove rupe koje su dotad zjapile prazne i koje si Danny uglavnom nije
dopuštao ispuniti.
- Znaš li što bi mi zapravo učinilo dobro? - rekao je glasom koji je pogrubio
od emocija i želje. - Poljubac.
Namjestila se pokraj njega na vrlo nezgodan način i djelovala je kao da je u
iskušenju, no rekla je: - Ne mislim da je tehničar mislio na to kad je rekao da ti
treba odmor i to da se netko pobrine za tebe.
- Ah, ali ti si mislila na to - rekao je Danny. - I bila si u pravu. To će me
opustiti. Zar ne želiš da se opustim?
O. K. - opuštenost nije baš opisivala njegovo stanje, posebice jedan određen,
potpuno nezajažljiv dio njega kojem nije bilo stalo do boli ili iscrpljenosti ili
bilo čega, osim toga koliko je krut i koliko je skučen dok stoji pritisnut uz
patentni zatvarač njegovih traperica.
Svojim nevinim izrazom lica nije uspio prevariti Evu. To se jasno vidjelo kad
je preslatko namreškala nos na to njegovo pitanje, no Dannyju je to bilo
svejedno jer se već u sljedećem trenutku našla na koljenima i nagnula preko
njega da stavi čašu na stol. Djelovala je tako primamljivo dok je obigravala oko
njega, bila je poput kolibrića koji pije nektar iz cvijeta, a Danny si nije mogao
pomoći što je tipski više odgovarao biljki mesožderki nego ruži.
Ne razmišljajući je posegnuo za njom, zagrlio ju i povukao u svoje krilo. To
je bilo sjajno. No tim pokretom pritisnuo je dlanove, što baš i nije bilo tako
sjajno.
Danny je napravio grimasu i uspio suzbiti jauk, no Eva ga je uočila.
- O, pazi se - rekla je i počela se meškoljiti u njegovu krilu kao da se hoće
odmaknuti.
- Samo... ostani tu gdje jesi - uspio je reći Danny kad je nasukala svoj bok na
njegovu bolnu erekciju. - Ne miči se.

~94~
Louisa Edwards
 - Boli li te jako? - bila je tako tjeskobna i zabrinuta da Danny to više nije
mogao podnijeti.
Nije se trudio skriti grubu želju u svojem glasu: - Zašto? Hoćeš li me poljubiti
da brže prođe?

~95~
Neki to vole vruće
 TRINAESTO POGLAVLJE

E va se morala zapitati je li netko bio u njezinoj sobi i igrao se s termostatom.

Kako je moglo biti tako vruće?
Možda je to imalo neke veze s čvrstim zidom žive vatre pritisnutim ispod nje
koji je topio njezine kosti i poticao ju da poput petolisne lozice14 čvrsto obavija
ruke i noge oko njega.
Danny Lunden bio je najzgodnija stvar koju je imala pod sobom, a Eva je
jednom prilikom, kad su ju izazvali da to učini, hodala i po rubu aktivnog
vulkana.
Dok joj je njegova zajedljiva primjedba o ljubljenju još odzvanjala u ušima,
nagnula se nad njega, uživajući u načinu na koji je taj pokret spojio njihova
tijela.
Ovo nije bio njezin prvi rodeo - točno je znala za koji se dio tijela nadao da će
poljubiti. I nije imala ništa protiv toga, no prvo...
Nasmiješila mu se, a onda uzela njegove jadne, zamotane ruke u svoje.
Poljupci su joj bili poput pera, nježni i polagani i osjećala je napetost u njegovim
ukočenim zglobovima dok se borio s tim da ne izvuče ruke. U njegovim plavim
očima vidjelo se iznenađenje, a osjećaj povezanosti između njih odjednom se od
čiste seksualnosti opreo do intimnosti.
- Ah, ali ne smijem te dirati - rekla je, uživajući u tom trenutku kao u gutljaju
dobrog šampanjca.
Sirom je otvorio oči i usta, a ona je otkopčala gumb na njegovim hlačama.
Dannyjeve usne zatomile su uzdah i snažno je izvio leđa od čega je zaškripala
koža sofe. I Eva je sad počela dahtati, a svaki joj je dah bio ispunjen
tvrdoglavim, očaravajućim mirisom čistog muškog znoja i vrućeg, mošusnog
seksipila.
- Htio si da ga poljubim da prođe - rekla je, bez daha. - Samo se brinem za
tebe, onako kako sam obećala da hoću.
Rekavši to, povukla je patentni otvarač i spustila njegove hlače oko
upadljivog ispupčenja njegove zategnute muškosti.

14
Parthenocissus quinquefolia - petolisna lozica ili kako je još zovu divlja ili petoprsna loza potječe iz sjeverne
Amerike, karakterizira ju izuzetno brz i robustan rast. Može pokriti velike površine pa ju se često koristi za
prekrivanje zidova ili čak omanjih objekata.

~96~
Louisa Edwards
 Eva se spustila na koljena zahvalna na mekom, gustom hotelskom tapisonu.
Traper oko Dannyjevih nogu bio joj je grub pod dlanovima dok je rukama
prelazila po njegovim bedrima, a to trenje učinilo je njezinu kožu još
osjetljivijom.
Podigao je stražnjicu kad ga je potakla na to i izvio se kako bi joj pomogao da
mu spusti hlače i bokserice dovoljno nisko da joj otvori pogled na prekrasnu,
rumenu debljinu njegove muškosti.
To je bio trenutak koji je Eva obožavala - muk iščekivanja i kristalna radost
naslućivanja, želje i bliskosti koji su bili fokusirani samo na nju.
Eva se nalaktila na obje strane Dannyjevih bokova i nasmiješila se njegovu
napetom, napregnutom licu, a potom se nagnula da utisne samo jedan mek
poljubac u jedru crvenu glavu njegove erekcije. Njegov jecaj bio je toliko glasan
da joj je bilo drago što su jedini ljudi na katu hotela.
Očit šok i užitak u njegovu izrazu zgrčio je donji dio Evina tijela i odaslao
žmarce niz njezinu kralješnicu sve do zdjelice.
Njišući bokove naprijed-natrag, uživala je u načinu na koji joj se koža počela
vlažiti vrućom, svilenkastom tekućinom koja joj se skupljala između nogu.
Upravo bi u tom trenutku neki muškarci, nestrpljivi da dođu do onog “dobrog
dijela” spustili ruke na njezinu glavu i zgrabili ju za kosu, ili joj milovali ramena
ili učinili neku desetu stvar s namjerom da ju požure da nastavi dalje.
No bilo da su u pitanju bili njegovi opečeni dlanovi ili urođeno strpljenje koje
se zahtijevalo od jednog vrhunskog slastičara, Danny nije učinio ništa slično
tomu. Raširio je ruke na naslonjaču sofe i pažljivo ju promatrao.
Bilo je nečeg nevjerojatno oslobađajućeg i prekrasno smjernog u tom
klečanju pred njim, bez ikakvog dodira koji ju je mogao uzemljiti u tom trenutku
osim onog njezinih vlastitih ruku na goloj koži njegovih čvrstih bedara. Osjećala
se moćnom. Tu je moć crpila iz njegove želje, a sve kako bi on uzdisao i
pomicao se onako kako ona želi.
Trebalo joj je još, pa se sagnula i uzela glavić njegove muškosti u usta. Bio je
vruć, tako vruć, a koža mu je bila meka i baršunasta na mjestu na kojem se
rastezala preko pulsirajućeg mesa ispod nje.
Imao je slan, topao okus. Bio je ukusan.
Uzela je veći zalogaj, uživajući u tom kako se, bujan i težak, micao nad
njezinim jezikom i kako je pritiskao bokove u sofu da spriječi samog sebe da se
ne zabije u nju i udavi ju.
Tako se dobro kontroliraš, Danny, poželjela je reći.
Od te pomisli postala je nesmotrena i poželjela da ona bude ta zbog koje će ju
izgubiti.

~97~
Neki to vole vruće
 Nagnuo se nad nju da bi usnama prešao preko njezine kose, bio je to dodir
poput dodira leptira. Zadrhtala je. Njezini pohlepni prsti potražili su napete,
čvrste pločice na njegovu trbuhu i zadržali ga u tom neudobnom položaju.
- Nevjerojatna si - izgovorio je riječi u njezin potiljak. - Ali sada trebaš
prestati, inače će sve završiti prebrzo.
Eva je protestirajući promrmljala i počela snažnije sisati.
Prožeo ju je osjećaj pobjede kad se ukočio i zastenjao, no tad je opet začula
njegov glas. Bio je tako smiren, ali istovremeno i odlučan: - Dođi ovamo, dušo.
To tepanje probilo je nešto u Evinu prsnom košu, neku srednjoškolku s
glavom u oblacima koja nikada nije preboljela tajnu želju da joj se netko obrati
baš tim riječima i upravo tim tonom glasa. Posljednji je put jezikom prešla preko
pulsirajuće vene s donje strane njegove muškosti, a onda se odmaknula, a to je
popratio prekrasno opsceni zvuk otvaranja čepa boce i pogledala u njega.
Trebao je izgledati smiješno - jer je većina muškaraca s kojima je bila
izgledala upravo tako - raširen na kožnatom kauču s napola spuštenim hlačama i
uspravnom erekcijom, tako krutom da mu je dodirivala mišićavi trbuh.
No nije djelovao smiješno. Djelovao je ukusno.
Obliznula se i bila je spremna ignorirati njegov zahtjev i baciti se natrag na
njegov zarazan slano dimljeni okus koji je još uvijek mogla osjetiti na svojem
jeziku. No on je odmahnuo glavom i zaustavio ju, milujući joj lice stražnjim
dijelom svojih zavojima omotanih ruku.
Bio je to čudan osjećaj. Dodir meke gaze nje bio topao i grub poput onog
njegovih izbrazdanih prstiju, no izraz njegova lica otopio je njezinu unutrašnjost.
Danny je izgledao kao da misli da je ona ta koja je jestiva, a on je izgladnio.
- Ustani - ponovio je s istom onom mješavinom odlučnog, zapovjedničkog i
mekog, ulagivačkog tona.
Nije ni čudo da ga njegov tim sluša, kroz maglu je pomislila Eva kad se
odgurnula od koljena i stala pred njega. Malo ju je uplašilo to koliko ga je samo
željela slušati, pustiti ga da joj kaže što da radi i vjerovati u to da će to biti dobro
za oboje.
Pokušavajući zadobiti barem neku određenu mjeru kontrole, podigla je obrvu
i uputila mu svoj najbolji zavodnički osmijeh dok su joj prsti otkopčavali crn
kožni remen na struku. Malo striptiza uvijek bi podsjetilo na to tko drži sve
konce u rukama.
Danny se zavalio u kauč, a iz očiju mu je dopirala toplina dok je gledao kako
izvlači remen iz kopče. Bacila ga je na pod, a začuvši mek udarac metala, Eva je
osjetila kako se uravnotežila. Pokrenuvši bokove u zamišljenom ritmu glazbe u
svojem najdražem klubu, zaklopila je oči i polako stala podizati rub svoje crvene
haljine po bedrima.

~98~
Louisa Edwards
 - Ne - tiho je rekao Danny i prenuo ju iz maštanja.
Eva je udahnula, svjesna činjenice da joj u prsnom košu srce udara poput krila
male ptičice koja je ispala iz gnijezda. Njegov fokusiran pogled zarobio ju je i
nije joj dopuštao da se vrati svojem sigurnom, udobnom maštanju.
Umjesto toga, podigla je svoje drhtave prste do patentnog otvarača, osjećajući
svaki trenutak nespretnog prtljanja po njem, svaku dodatnu sekundu tišine dok
su joj se prsti sklizali i petljali prije nego što su napokon povukli otvarač sve do
kraja. Uski rukavi držali su haljinu sprijeda, no na stražnjem dijelu golih leđa
mogla je osjetiti propuh koji je stvarala hotelska klimatizacija.
- Kad skinem ove proklete zavoje - rekao je Danny nonšalantno. - Skidat ću te
polako, otkrivajući tek jedan centimetar po jedan centimetar kože i kušati svaki
komadić kako ju budem otkrivao.
Eva je počela teško disati. Odjednom joj je postalo tako vruće da je jedva
mogla podnijeti stezanje rukava na rukama i ostatak haljine na struku i
bokovima. Željela je odmah oguliti cijelu haljinu sa sebe, no oklijevala je
očekujući što će Danny sljedeće reći.
- Tako si ludo prekrasna sada - rekao je, a glas mu više nije djelovao
nonšalantno. Sirova, iskonska istina tih riječi zasjekla joj se u kožu na leđima
kao da ju je netko ogrebao noktima. Eva je udahnula i izvukla se iz haljine
takvom brzinom da je umalo pala.
Mora da je izgledala kao potpun idiot, no nije ju bilo briga jer joj je hladan
zrak na goloj, pregrijanoj koži tako godio, a Dannyjeve oči zaiskrile su od želje
kad je ugledao njezine crne čipkaste gaćice i shvatio da nisu sparene s
odgovarajućim grudnjakom, ili bilo kakvim grudnjakom.
Evi nikada nije bilo toliko drago što ima male grudi.
I čestitala si je na tom što je tog jutra odabrala haljinu čija je konstrukcija bila
takva da joj ne treba ništa ispod nje. Jer je to značilo da sada između nje i
Dannyja Lundena ne postoji ništa osim hladnog zraka od kojeg su se njezine
bradavice pretvorile u male čvrste čvorove koji su ju boljeli od žudnje.
- Dođi ovamo - rekao je, a cijelo mu je tijelo izgledalo kao da ništa na svijetu
ne želi više nego da skoči sa sofe i zgrabi ju.
No nije to učinio. Nije to mogao zbog svojih ruku, a Eva je shvatila da njega
samog nitko neće razodjenuti ako to ne učini sama. Uzbuđeno se bacila natrag u
njegovo krilo. Raširivši koljena preko njegovih bokova, gladno ga je poljubila.
Jezici su im se susreli i borili za prevlast, klizeći i milujući jedan drugog dok su
Evini vrijedni prsti kretali prema kopčama na njegovoj bijeloj kuharskoj kuti.
Uhvatila je kutu s obje strane i u jednom ga potezu otkopčala. Ispod kute
imao je običnu bijelu majicu kratkih rukava i morali su prekinuti poljubac na
nekoliko dugih, bolnih sekundi kako bi ga izvukli iz majice i kute bez mnogo

~99~
Neki to vole vruće
petljanja po njegovim ozlijeđenim rukama. No nakon malo psovanja i
frustriranog praskanja u smijeh, Eva ga je uspjela zagrliti i pritisnuti svoje nage
grudi na njegova podjednako naga prsa i, Bože mili, Bože, sve je to bilo
vrijedno toga.
Danny je imao tijelo za kakvo je mnogo muškaraca trošilo mnogo vremena i
novaca da ga dosegnu, no Eva je znala da je mišiće istesao kroz naporno
dirinčenje, dižući teške tave, mijeseći tijesto za kruh i baveći se teškim
poslovima. Njegovi prsni mišići bili su nekako drukčiji na opip od onih istesanih
savršenstava kakve su znali imati neki manekeni i glumci.
Sve se kod Dannyja činilo nekako više stvarnim.
Odvojivši usne od njezinih, u dahu je rekao: - Ustani, ustani na koljena, želim
te kušati.
Nestabilna na nogama, no više nego spremna na to, Eva ga je uhvatila za
ramena i odgurnula se prema gore. Danny nije čekao da se ugodno smjesti; čim
mu je prišla dovoljno blizu, nakrivio je glavu i uzeo vrh njezine dojke u vlažnu
vrućinu svojih usta.
Kao da je netko zavezao nevidljivu sponu između Evine bradavice i klitorisa,
a sa svakim novim sisanjem Dannyjevih talentiranih usta ta se spona zategnula.
Eva je zastenjala i počela se meškoljiti dok su joj koljena klecala. Nije mogla
vjerovati da ju Danny dovodi u to stanje, a da ju ni u jednom trenutku nije
dotakao rukama.
No komu su trebale ruke, kad je imao ovakva usta?
Začula je gladan zvuk iz njegovih usta na svojoj dojci, a vibracija tog zvuka
poslala je žmarce niz njezine bokove, a onda je odmaknuo glavu. Eva se još
malo promeškoljila i odjednom je osjetila vlažni, pulsirajući glavić njegove
muškosti na unutrašnjem dijelu svojih bedara. Bio je vruć, tražio ju je i bio tako
blizu mjesta na kojem je željela da bude.
Luda od želje, potražila ga je rukom, uživajući u njegovu čvrstom pulsiranju
dok je prelazila od njegova korijena do glavića.
Danny je zastenjao, a oči su mu se izvrnule u očnim dupljama.
Eva se nacerila. Osjećala se divljom i moćnom i poželjela da na sebi ima
gaćice koje može samo strgnuti. No budući da nije bila profesionalna striptizeta,
morala je ipak svući svoje crne čipkaste gaćice, no činilo se kako Dannyju ne
smeta način na koji se meškoljila u njegovu krilu dok je to radila.
Kad se potpuno svukla, Eva mu se približila kako bi ga pobjednički poljubila.
Njegovu erekciju uhvatila je u klopku besramno ju povlačeći dok je puštala da
Danny pobijedi njezine usne.
- Bože, nikad nisam sreo nekog tko je seksi kao ti - rekao je kad mu je
dopustila da dođe do zraka.

~100~
Louisa Edwards
 - I ti si poprilično seksi - odgovorila je Eva prelazeći mu rukama po trbušnim
mišićima samo kako bi ponovno dohvatila njegovu muškost.
Dannyjeve su oči bile poput dva plavosiva proreza na njegovu zarumenjelom
licu. - Dobro. To je dobro. Jebem mu, volio bih da te mogu dotaknuti.
- I ja bih to voljela - gorljivo se složila Eva. Osjećala je prazninu tamo dolje,
bila je tako mokra i otvorena da ju je boljelo. Malo je zacviljela i bespomoćno
zanjihala bokovima.
A onda je širom otvorio oči u kojima je gorjela inspiracija.
- Budi moje ruke, Eva. Ti to učini i dopusti mi da gledam.

~101~
Neki to vole vruće
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

M olim? - Evi se učinilo da sporije shvaća kao da joj je predigra napravila

tapioku od mozga.
Njegov ton postao je oštriji, a vilica mu je bila kruta poput mramora kad je
rekao: - Podigni desnu ruku. Kažiprst.
Nespretno ga je poslušala, a on ju je pohvalio mekim: - To je dobro. Sjajno ti
ide.
Njegovo odobravanje ispunilo ju je toplinom, a onda, kad je podigao noge na
stol iza njih i podignuo koljena kako bi joj služila kao potpora za leđa, preplavila
ju je lijena vrućina. Opustila se na njegovim čvrstim bedrima, dok joj je traper
grebao osjetljivu, vruću kožu. Čekala je tad da izrekne svoju sljedeću želju.
- Prekrasno - rekao je, a ona nije znala je li to kompliment ili iskaz nježnosti,
no što god da je bilo - sviđalo joj se. - Dotakni se tim prstom. Želim vidjeti
koliko si vlažna.
Ta hrabrost, taj izravan način na koji ju je gledao i pozvao ju da sudjeluje u
raspirivanju vlastite strasti sviđao se Evi.
Nikada nije bila sramežljiva. A ako je i bila, prošlo je mnogo godina otkako je
to priznala samoj sebi ili si dopustila da ju to spriječi u tom da radi što god da ju
je bila volja. Zato ju je rumenilo koje joj je grijalo lice i vrat iznenadilo kad je
prstom krenula niz svoj trbuh prema skliskoj, škakljivoj koži između nogu.
Obrazi su joj gorjeli, baš poput sićušnog skupa živaca na vrhu proreza do
kojeg je došla. Zadrhtala je.
Danny je promatrao svaki njezin pokret kao da će ga kasnije netko ispitivati o
njima, a Eva je dopustila da ju ta pozornost prekrije pokrivačem samopouzdanja.
Kad su se Dannyjeve usne otvorile, a dah mu se ubrzao, u Evi se probudio
egzibicionist i probio u prvi plan njezine svijesti.
Zadržavši njegov pogled, u igru je uključila i drugi prst i zaronila dublje,
igrajući se skliskim naborima, kružila je oko klitorisa. Osjećaj je bio
nevjerojatan, mnogo bolji od onog koji je imala kad je to činila sama, kao da je
Dannyjeva prisutnost, njegov pozoran pogled dao toj prepoznatljivoj radnji
dodatan vjetar u leđa.
Eva je drhteći, dok su joj bokovi lagano pulsirali, dopustila samoj sebi da se
izvija u njegovu krilu poput mačke koja preklinje da ju se pogladi. Glava joj je
pala preko ruba njegovih koljena i otvorila pogled na dugačak vrat koji je bio

~102~
Louisa Edwards
toliko ranjiv, dok joj je trbuh meko podrhtavao sa svakim vlažnim klizanjem
prsta.
- Izludjet ćeš me - rekao joj je Danny, i podignuo se tako da su grubi zupci
njegova patentnog zatvarača zagrebli po goloj koži njezine stražnjice. Taj joj je
pokret podignuo bokove dovoljno daleko da stražnjim dijelom ruke dotakne
njegovu erekciju. Uhvativši tu priliku, Eva je izvukla prste iz svojeg tijela i
omotala ih oko njegove čvrste krutosti i pritisnula ga cijelom njegovom
duljinom na svoju vlažnu ženskost.
Ta krutost, teška i vruća i tako blizu, bila je nevjerojatna. Trebalo joj je
upravo to trenje. Bilo je bolje od bilo kakvih prstiju na svijetu. I Danny je morao
dijeliti taj osjećaj, jer je stisnuo oči i ponovno potisnuo bokove, i zabivši ramena
u stražnji dio sofe, izvio leđa.
- Bože - rekao je. - To je bilo preblizu. Možeš li dohvatiti moj novčanik?
Držeći njegovu muškost tamo gdje ju je željela, Eva se nagnula da ga poljubi.
Bio je to vlažan, vruć poljubac koji je nastavila kopajući lijevom rukom po
njegovu stražnjem džepu.
- Imam ga - rekla je dašćući uz njegove usne.
- Kondom - rekao je. - Stavi ga na mene.
Eva nikad u životu nije bila tako željna poslušati nečiju naredbu. Pronašla je
kondom i otvorila omot zubima. Stisak njezine ruke dok je odmotavala gumu
preko njegove napregnute erekcije natjerao je Dannyja da još jednom zastenje.
Bila je grozničava od požude, a želja za spajanjem bila je toliko jaka u njoj da
se Eva bojala da će eksplodirati. Podigla se, držeći Dannyja jednom rukom i
spustila se na njega.
Zastenjala je na osjećaj koji je u njoj izazvao dodir glavića na njezinu ulazu,
bio je bujan i vruć. Mogla je to osjetiti čak i kroz kondom. Bio je velik, širok i
nesalomljiv, a ona je željela svaki njegov centimetar.
Nataknuvši se, Eva je pustila da ostatak posla odradi gravitacija,
koncentrirajući se na to da se opusti dovoljno da ga do kraja pusti u sebe.
- Pazi, dušo - rekao je Danny zabrinuto. - Nemoj žuriti. Imamo cijelu noć.
No Evi se nije tako činilo. Željela ga je odmah u sebi, cijelog odjednom da ju
ispuni i vine ju u nebesa.
Kad su joj bokovi tresnuli na njega, uz jecaj je osjetila da se rasteže do krajnje
granice, a njezina stidna kost zastrugala je po njegovu pelvisu. Njezin je mozak
zastao pod vodopadom iskri, a cijeli svijet pretvorio se samo u ljuljanje,
stenjanje, stiskanje, uzdisanje i napinjanje k nekom savršenstvu koje je bilo
nadomak ruke sve dok odjednom sa stiskanjem mišića i konačnim grubim
spajanjem nije došla do njega.

~103~
Neki to vole vruće
 Kad je završilo, trepnula je i shvatila da je njezino čelo pritisnuto na
Dannyjevo znojno rame, a bedra joj umorno podrhtavaju dok ju mišići bole od
toga koliko ih je dugo držala otvorenima.
Zastenjao je i pomaknuo se kao da i njega boli, a taj sićušan pokret odaslao je
niz ponovnih udara kroz donji dio njezinih leđa.
- Bože. Ovo je natjecanje namješteno - rekao je u dahu. - Ovo je prijevara!
Utemeljiteljeva kći upravo je iscijedila svu moju snagu kroz spolni organ.
Eva se zakikotala u njegovu ključnu kost i liznula njegovu slanu kožu. -
Srećom po tebe, nemam nikakve veze sa sucima.
- Hej - u njegovu zadovoljnom tonu začuo se tračak iznerviranosti. - Ne bih
spavao s tobom ako bi to izgledalo kao da hoću doći do vrha preko kreveta.
Lijeno otvorivši usta, Eva je stala sisati njegov vrat. Ne dovoljno jako da
ostavi trag i potakne pitanja na koja ni jedno od njih nije željelo odgovarati, no
svakako dovoljno jako da to Danny osjeti, ako je njegovo istezanje pod njom
bilo ikakav pokazatelj.
- O. K. - izrekao je kao da se guši. - Možda bih spavao s tobom bez obzira na
sve. Ženo, ti moje dobre namjere činiš zlima.
- Dobre su namjere za one dosadne - odgovorila mu je Eva i posegnula prema
dolje kako bi se učinkovito pozabavila prezervativom. Bilo je nečeg pomalo
prljavog i zabavnog u tom kako se igrala medicinske sestre.
Danny je zafrknuo kad se podigla iz njegova krila i bacila rabljen prezervativ
u smjeru kante za smeće koja je stajala kraj stola. - Dosta me ljudi u životu
doživjelo dosadnim.
- Glupih ljudi - Eva je lakoćom odbacila tu tvrdnju, a onda se srušila do njega
na kauč i zadovoljno uzdahnula.
- Ljudi koji nikada nisu spavali s tobom. Bože, trebalo mi je to. - Nagnuvši
glavu u stranu tako da ga može vidjeti, dodala je: - A i tebi je trebalo. Priznaj.
Lijepo sam se pobrinula za tebe!
- Priznajem. Drago mi je da sam pošao s tobom gore - Dannyjevo lice
poprimilo je bezizražajan izgled. - Ni jedan od članova mojeg tima ne bi se
odlučio za ovakvu metodu umirivanja boli.
- Mmm. Znači bolja sam od kante leda i aspirina. Kako si šarmantan.
Zamotanim prstima lupnuo je po svojim ljepljivim preponama, a lice mu se
zgrčilo od nervoze. Duboko u grlu, Danny je zarežao. - Mislim da sam to već
spomenuo kad smo se upoznali - možda sam slastičar, no nisam tako sladak
kako možda djelujem.

~104~
Louisa Edwards
 - Hajde, daj da ti pomognem - Evu je nekako uzbudila lakoća kojom se
zavalio i dopustio joj da ga pospremi u hlače. Zatvorila je patentni zatvarač, no
dugme je ostavila otkopčanim, tek toliko jer joj se svidjelo kako izgleda.
Sviđalo joj se to što je ona bila ta koja ga je mogla vidjeti u tom stanju.
Ta misao bila je zastrašujuće intenzivna, a Eva se od te spoznaje pokušala
zaštititi kao da joj svjetlost presnažno tuče u oči. Tiho je proklela svoje još
uvijek drhtave noge, klimavo je ustala s kauča i započela uzaludnu potragu za
svojim gaćicama prije nego što je odustala i krenula preko sobe do francuskih
vrata koja su vodila u kupaonicu.
Kad se nakon nekoliko trenutaka vratila u dnevni boravak umotana u jedan od
hotelskih ogrtača, ugledala je kako se Danny laktima odguruje s kauča dok mu
je uprljana košulja visjela preko jedne gole, mišićave ruke.
Unatoč njezinoj instinktivnoj potrebi da nestane s mjesta događaja, neki
oprečan dio Evina srca razočarano ju je štrecnuo kad je ugledala Dannyja
spremnog na bijeg.
Naslonivši rame na dovratnik, morala se potruditi da joj glas zvuči glatko i
vedro: - Nekamo si krenuo?

Danny je zastao u napola pognutom položaju i spotaknuo se o obrub vlastitih

traperica. - Samo sam pokušao slijediti tvoj mig - odgovorio je nonšalantno
koliko je mogao.
A to što je mogao nije bilo baš nonšalantno. Napravio je grimasu. Bio je
iznerviran svojom nemogućnošću da ostane hladan i bezosjećajan, makar
jednom u svojem cijelom, glupom životu.
Igrajući se povezom koji je ogrtač držao na mjestu, Eva mu je uputila pogled
ispod trepavica. - Možda bi još jednom trebao provjeriti dokaze. Mig bi se
mogao odnositi samo na činjenicu da ti je potreban tuš.
U rupu koja je nastala kad ga je Eva bez osvrtanja ostavila na kauču izlila se
radost. Danny je mahnuo svojim beskorisnim rukama zamotanim tako da su
podsjećale na bejzbol rukavice i odgovorio: - Ne smijem ih močiti, sjećaš se?
Eva je prošetala prema njemu, a tijelo joj se talasalo tako graciozno da su ga
njezini pokreti odmah podsjetili na nesvjesnu razuzdanost kojom je uživala. -
Razočarana sam, gospodine slastičaru - rekla je. - Mislila sam da ćete ipak biti
maštovitiji od toga.
Danny je osjetio kako su mu se usta osušila kad je odvezala čvor na struku i
pustila da se ogrtač otvori i otkrije njezinu prekrasnu, meku kožu. - Bilo koji

~105~
Neki to vole vruće
muškarac kojemu mozak pored tebe funkcionira besprijekorno ili je
homoseksualac ili mrtav.
Oduševljeno se nasmijala. - To nema nikakvog smisla.
- Što samo dokazuje moju tvrdnju.
- Hajde - rekla je Eva i zgrabila ga za lakat, uspjevši na pod baciti njegovu
košulju i kuharsku kutu. - Imam ogromnu, prekrasnu, hidromasažnu kadu u
glavnoj kupaonici.
Dannyjev je pogled pratio kako mu odjeća pada na telefon kraj kauča.
Namrštio se. - Stvarno bih trebao nazvati svoje ljude da im se javim.
Eva je stisnula prste, a glas joj se produbio i postao prigušen: - Kada je
dovoljno velika za dvoje...
Danny je okrenuo glavu prema njoj taman na vrijeme da uhvati trenutak u
kojem je Eva ispustila svoj ogrtač na hrpu njegovih stvari.
Osjećala se potpuno ugodno u svojoj koži kad se okrenula i zanjihala tim
savršenim, malim bokovima prema dvostrukim vratima iza kojih je prije nestala,
dobacivši mu jedan koketan pogled preko čistog bijelog ramena dok je nestajala
u idućoj prostoriji.
Danny ju je slijedio bez zastajkivanja.
Kad je idućeg jutra trepnuo i zagledao se u zlatni, lisnati motiv na stropu
otmjenog kraljevskog apartmana Eve Jansen, Danny je odjednom bio znatno
manje uvjeren u to koliko će razumijevanja imati njegov tim.
Nesumnjivo su cijelu noć proveli baveći se Beckovim problemom nošenja s
ljutnjom - i što je to, dovraga, bilo između njega i one ženske iz Kalifornije? - i
brinuli se o nadolazećem danu kulinarskog izazova. Trebao je biti s njima, a ne
ovdje, odmarajući u krilu luksuza i čekajući da mu netko dođe oguliti grejp ili
što već.
Naglo se uspravio i opipao prste da provjeri koliko ga bole. Zavoji su tijekom
noći olabavjeli, s obzirom na sve, i mogao je saviti prste u šaku bez mnogo boli.
Tek kad je odlučno sjeo, oživjelo je njegovo sjećanje na to što je točno to “s
obzirom na sve” podrazumijevalo i Danny se uspio otkriti i izaći iz kreveta,
pazeći da ne probudi vitku izbočinu pod plahtama do njega.
Kretao se glatko i tek se malo trgnuo kad se jednom rukom morao pridržati za
rub kreveta kako bi se sagnuo i podignuo traperice. Iznerviran zavojima, Danny
je zubima uhvatio dio koji se objesio na njegovu desnom zglobu i stao ga
povlačiti sve dok se nije počeo odmotavati.
- Što to radiš? - Evin pospan glas odgovarao je njezinoj raščupanoj smeđoj
kosi i napola spuštenim vjeđama.

~106~
Louisa Edwards
 Dannyju nije mogao pogledati bez da poželi skočiti natrag u krevet i cijelu ju
izliže, pa se nastavio baviti svojim zavojima. - Skidam ih da mogu vidjeti kolika
je šteta - rekao je mirno. - Medicinski tehničar rekao je da to učinim.
Eva je napućila svoje lijepe usne. Djelovala je skeptično, no nije to mogla
opovrgnuti. - Daj, pusti to meni. Činiš to kompliciranijim nego što bi trebalo
biti.
Zbunjen njezinom stalnom potrebom da se brine o njem, Danny je poslušno
ispružio ruke i uživao u nježnom, pedantnom načinu kojim je Eva odmotavala
bijelu gazu kako bi otkrila njegove crvene dlanove pune plikova.
Užasnuto je udahnula kroz zube, no Danny je savio šake i rekao: - Hej, ne.
Bolje su no što izgledaju. Malo onog čarobnog losiona i bit ću spreman za
kuhanje.
- Ne bole te?
Danny je slegnuo ramenima i zgrabio traperice s poda. - Pa, bole. No
podnošljivo. Isfurat ću to.
- Ne sviđa mi se to - rekla je Eva.
Isuse, ti civili...
- To je ono što kuhari rade - odgovorio je Danny. - Hajde, barem si ti cijeli
život okružena kuharima. Sigurno si to već vidjela. Ozlijedimo se - položimo
dlan na vatru, odsiječemo nokat, što god - i nastavimo kuhati. Jednom je
prilikom mojemu tati lonac pun telećih goljenica pao na nogu i slomio mu četiri
kosti. Noga mu je natekla kao balon, no šepao je do kraja večere i nijednom nije
zaostao niti se požalio.
Eva se uspravila u krevetu, povukla plahte do brade i nalaktila se na savijena
koljena. Sa zamršenom, razbarušenom kosom i savršenim licem bez šminke
izgledala je poput djevojčice.
- Jako ga voliš, zar ne?
Danny je već bio izgubio nit. - Molim? Koga?
Nestrpljivo je uzdahnula. - Svojeg oca. Pričaš o njem kao da se ponosiš time
što si njegov sin.
- Nikada nisam razmišljao o tom na taj način, ali da. - Navlačenje je traperica
potrajalo. Traper je bio oštar s obzirom na njegove osjetljive ruke, a Danny je
iskoristio to dodatno vrijeme da se sagne i izbjegne Evin suviše opažajući
pogled. - I moj smo tata i ja bliski. Dugo smo bili samo nas dvoje, hoću reći -
ako ne brojimo legiju djevojaka, povremenih pratnji i žena za jednu noć. Koje
ne brojim.
Danny je počeo dobivati jasniju sliku o tom kakvo je bilo Evino djetinjstvo i
nije mu se baš činilo bajnim. Njegovi su ga možda s vremena na vrijeme

~107~
Neki to vole vruće
izluđivali, no nikada nije sumnjao u to da se vole i da više od ičega vole svoju
djecu, dok im je na drugom mjestu bila Lundenova taverna.
Prije nego što je Max otišao od kuće, optužio je oca da restoran voli više od
vlastite djece. Vidio je kako mu je otac patio zbog izgubljenih godina sa svojim
starijim sinom, i bez obzira na to koliko se Danny trudio kod kuće i na poslu,
ništa nije moglo izbrisati bol u očima njegova starog.
Sjetivši se brata, Danny se ponovno zabrinuo zbog vremena. Provjerio je sat
do kreveta.
Sranje. Bilo je kasnije nego što je mislio.
Tik-tak, oglasio se njegov unutarnji sat i znao je da se mora vratiti natrag
svojem timu i spremiti se za ostatak dana, no dovraga. On nije bio tip muškarca
koji je mogao ostaviti Evu Jansen šćućurenu i samu u krevetu dok izgleda kao
da nema ni jednog prijatelja na svijetu.
Uz to - bila je gola. Stvarno nije bilo šanse da ikamo ode. Pa nije on
Superman.
Na koljenima je došao do nje, obavio ju svojim dugim rukama i povukao ju
čvrsto na svoja prsa. Nije se opirala i zakopala je svoje lice u njegov vrat, a
Danny se trudio da mu srce ne zatreperi previše od povjerenja koju je ta gesta
podrazumijevala.
Max je bio u pravu.
Danny je bio budala.

~108~
Louisa Edwards
 PETNAESTO POGLAVLJE

E va je zakopala lice u Dannyjeva široka prsa i zapitala se u kojem se to

trenutku točno pretvorila u nekoga tko se voli maziti. Nije baš bila ni tip cure
za jednu noć, no preferirala je imati kontrolu nad situacijom, stoga je uglavnom
pozivala muškarce koji su joj se sviđali k sebi ili u svoju hotelsku sobu.
Baš kao i prošle noći. To nije bilo ništa neobično, no ono što je bilo neobično
jest to da je Danny bio tamo i sljedećeg jutra. Eva nije bacala svoje partnere na
ulicu, no uglavnom je postojao sporazuman dogovor da poslije skidanja
prezervativa svi odu svojim putom.
No kad je Danny sinoć pokušao otići... Eva je zadrhtala prisjetivši se onog
napetog urlika panike u trbuhu kad ga je ugledala kako skuplja stvari. Bilo je to
čudno, sjetila se dok je udisala njegov miris - miris spaljenog drva i toplog
pamuka i onog uvijek prisutnog mirisa šećera u prahu - no s druge strane, čitava
ta stvar bila je čudna. Drukčija.
Prisjetivši se razgovora kojeg je u avionu vodila s Claire, Eva je pomislila da
bi njezina prijateljica čak mogla s odobravanjem gledati na razvoj situacije s
Dannyjem Lundenom. Postojala je mogućnost da je Eva sve do tad možda malo
pretjerivala s tjeranjem.
Uvijek je samo seks bio posrijedi i bilo je tako lako. Zabavno, beznačajno,
bez prevelike frke. Uživala je u muškarcima i pažnji koju su joj poklanjali. I
nikada se toga nije sramila, iako se s vremena na vrijeme znala sjetiti kako je to
izgledalo između njezinih roditelja prije no što joj je majka umrla.
Znala je da između dvoje ljudi može postojati nešto više od zabave i lakoće.
No zašto bi itko želio nešto više od toga? Nikada nije upoznala ni jednog
muškarca koji bi joj to mogao objasniti.
Danny joj je zglobovima prstiju podigao bradu i nagnuo joj glavu za mek
poljubac zatvorenih usana, tek svilenkasto stapanje toplih usana, a Eva se
morala čvrsto pridržati za njegova ramena kako ju iznenadna vrtoglavica ne bi
srušila s kreveta.
Danny Lunden natjerao ju je da se pita što joj je to nedostajalo svih tih
godina.
Prije nego što je uspjela doći k sebi, iskočiti iz kreveta i oprati zube ili
jednostavno zaboraviti na jutarnji zadah i uvući ga natrag pod pokrivače, začula
je tih, tih zvuk koji je dolazio iz susjedne sobe.

~109~
Neki to vole vruće
 Eva je smjesta prepoznala alarm govorne pošte svojeg mobitela, a čim je
registrirala zvuk shvatila je da je on već neko vrijeme zvonio. Sve otkad je
otvorila oči i ugledala prekrasan jutarnji prizor golog Dannyja Lundena koji je
na rubu kreveta pokušavao otresti svoj bijeli rep.
- Sranje - rekla je i hitro se izvukla ispod pokrivača. - Sinoć nisam napunila
mobitel. Uvijek ga stavim na punjač kraj kreveta, uvijek! Ne mogu vjerovati da
sam to zaboravila.
- Onda smo kvit - rekao je Danny i vratio se poslu traženja svoje odjeće. - Ti
si me sinoć omela u tom da nazovem svoje ljude i saznam kako su.
- Nismo kvit! - viknula je Eva preko ramena dok je trčkarala u dnevni boravak
da izvadi telefon iz torbice. - Jer je tvoj tim na sigurnom u svojim hotelskim
sobama. Ali moj tim, pod kojim mislim na golemu svitu koja vodi ovo
natjecanje, na nogama je od prije zore i radi, gasi vatru i pita se gdje sam
dovraga ja. Sranje, pogledaj ovo. Sedam propuštenih poziva.
- Siguran sam da je sve u redu - rekao je Danny pojavivši se na vratima
spavaće sobe u trapericama i ničemu više. Bos je otišao do kuhinje i nagnuo se
kako bi bacio kritički pogled na oskudan sadržaj hladnjaka. - Čovječe. Mislio
sam ti napraviti doručak, ali nemam baš dovoljno namirnica s kojima bih mogao
raditi.
- Doručak? - Eva se nakratko otopila. - To mi je najdraži obrok u danu.
- O, da? - Danny joj je uputio osmijeh koji se lako mogao boriti s
ranojutarnjim suncem koje je provirivalo kroz zavjese. - Što ti je najdraže jelo za
doručak?
- Crepes - odmah je odgovorila Eva. - Ili, kako smo ih mi u obitelji znali zvati
- francuske palačinke. Kad sam bila mala, tata ih je pripremao svake nedjelje i
morao je udvostručiti mjere kako bi me pratio. Kad sam imala pet godina, mogla
sam ih pojesti osam do deset odjednom s pekmezom od jagoda i šećerom u
prahu. Zaklopila je oči prisjećajući se tih slatkih, lijenih jutara.
- Dovraga. Sad krepavam od gladi.
Ponovno joj se oglasio telefon, Eva je razrogačila oči, a srce joj je opet stalo
divljački tući.
Sranje, sranje, sranje.
Eva nije bila svjesna toga da na glas ponavlja svoju mantru, sve dok joj
Danny nije prišao i položio joj ruke na ramena. - Dušo, u redu je. Sve je dobro.
- Prestani - prekinula ga je Eva i istrgnuvši se, pokupila s poda ogrtač koji je
još uvijek ležao do sofe gdje ga je sinoć ostavila.
- Što da prestanem? - pitao je širom raširenih očiju kao da uistinu ne zna.

~110~
Louisa Edwards
 - S tim ukroćivanjem goropadnice - odgovorila je i navukla ogrtač. - To je
vrlo lijepo od tebe, posebice kad tu tehniku primjenjuješ na članovima svojeg
tima. Ali ja se zbog toga osjećam kao tvoja mlađa sestra ili netko takav, što je,
složit ćeš se, poprilično gnjusno u svjetlu prošle noći.
Podignuo je obrvu i podbočio se rukama na uske bokove, ostavivši se potrage
za donjim rubljem. Evino se disanje ubrzalo. Prokletstvo, stvarno je zgodan.
- Misliš na Jules Cavanaugh iz mojeg tima? Ona mi je poput mlađe sestre. I,
tek toliko da znaš, uskoro će mi najvjerojatnije postati svojtom. U svakom
slučaju mogu kategorički tvrditi da s njom nikada nisam proveo noć poput one
sinoć.
- Zavrtio je glavom, a jedan pramen zlatnosmeđe kose ostao mu je stršati,
sjajeći na svjetlosti izlazećeg sunca. - Da budem iskren, mislim da nikada ni s
kim nisam proveo takvu noć.
Eva nije mogla ne naceriti se i ne zanjihati bokovima prema njemu. - Bili smo
prilično fenomenalni, nismo li?
- Da sam imao cipele - rekao je - ispalila bi me iz njih.
Osjećala je da se počinje topiti, zato je stresla ramenima i namjestila strog
izraz lica. - Dosta! Vidim što radite, gospodine. Niste tako lukavi kao što mislite
da jeste.
- Zar tako? - rekao je i spustio ruke krenuvši prema njoj poput velike mačke
koja vreba svoj plijen.
- Ne. - Eva je ustuknula držeći pred sobom svoj telefon koji je još uvijek
zvonio kao štit. - S obzirom na to da tvoje uobičajene metode tješenja nisu
upalile, sad me slatkorječivošću pokušavaš izvući iz napadaja panike. Ali ja
odbijam da me se smiri! Bit ću mahnita i uzrujana i zabrinuta i...
Danny je navalio na nju i Eva je svoj, napola kroz smijeh izgovaran, govor
završila vriskom koji se pretvorio u prigušeno skvičanje nakon što ju je uhvatio
u naručje i poljubio ju.
Kucanje na vratima prekinulo ih je na dovoljno dug trenutak da Eva vikne: -
Vratite se kasnije, molim vas!
- Ne želiš da spremačica uđe? - upitao je Danny. - Plahtama bi ti dobro došlo
da ih zamijene.
- Mogu pričekati - rekla je Eva prolazeći prstima kroz njegovu kosu i
nakrivivši glavu za još jedan poljubac u trenutku kad se začulo okretanje kvake i
pištanje elektroničke brave.
Nekoliko stvari odigralo se odjednom. Vrata su se otvorila, Eva je skviknula i
golim nogama stisnula Dannyjev struk, a Danny se leđima okrenuo prema

~111~
Neki to vole vruće
vratima kako bi ju zaštitio od pogleda sobarica. Ili kako bi zaštitio oči jadne
sobarice nespremne na prizor gole, poput ljiljana bijele, stražnjice Eve Jansen.
Bio je to lijep prizor, Eva je bila sigurna u to, no možda nije bio prikladan za
rano ujutro.
Danny je još uvijek gledao u zid kad je rekao: - Možete li se, molim Vas,
vratiti malo kasnije? - Glas mu je bio tako miran i pristojan zbog čega se Eva
počela još jače smijati.
Sve dok nije začula kako odgovara poznat glas. - Ne. Sasvim se sigurno neću
vratiti kasnije. Imamo krizu s kojom se smjesta moramo pozabaviti. Tko si,
dovraga, ti? I... je li to moja kći koja se prilijepila na tebe poput čupka15?
O, sranje.
Eva je podignula glavu i zagledala se preko Dannyjeva golog ramena ravno u
čelično sive oči Thea Jansena koje su sijevale.
- Pretpostavljam da to nisu sobarice.

- Bilo bi bolje da netko počne objašnjavati - zarežao je osoran glas koji je očito
pripadao starijem muškarcu sviknutom na izdavanje naredbi.
- Bok, tata - rekla je Eva, potvrdivši Dannyjeve najgore strahove. - Hoćeš li
nam dati sekundu? Kao što vidiš, upravo smo usred nečega.
Danny se ukočio, a dio njegova mozga očekivao je hladan dodir cijevi
sačmarice između lopatica, no sve što je čuo bio je zvuk zatvaranja hotelskih
vrata.
- Otišao je. Možeš me sad spustiti - rekla je Eva mirno kao da joj uopće nije
bilo neugodno zbog toga što je uhvaćena kako se vere po njem poput ruže
penjačice, i to od strane vlastitog oca.
A onda je eksplodirala. Ne zbog srama, kako se uskoro ispostavilo, već zbog
pravedničkoga gnjeva. - Kvragu, kvragu, kvragu! Što on radi ovdje?
Brzo je zgrabila ogrtač i ogrnula se njime, no Danny je još uvijek imao
dovoljno vremena da uoči kako nije porumenjela. Ni malo. Ono crveno na
obrazima djelovalo je poput rumenila čistog bijesa, a plamen nagovještaja bitke
dok je marširala do vrata i naglo ih otvorila prije nego što je Danny uspio
dohvatiti majicu s poda, posvijetlio joj je oči iz sive u srebrnoplavu boju.

15
zool. rod primitivnih jestivih puževa prednjoškržnjaka (Patella) iz porodice Patellidae s jednostavnom,
čunjastom kućicom (u nas vrste P. rustica i P. coerulea)\ lupar.

~112~
Louisa Edwards
 - No to je bilo brzo - rekao je Theo Jansen, ne dižući pogled s mobitela koji je
držao u ruci.
Eva je svoju privrženost gadgetima očito naslijedila od oca.
- Znaš mene - rekla je Eva i provukla ruku ispod očeve. Povela ga je prema
kauču. - Ja se ne igram, nisi li tako znao reći?
Danny je zaključio da je najbolje da gleda u strop dok iz sjećanja pažljivo
briše sve što se noć prije toga dogodilo na tom kauču.
- Drago mi je da si usvojila barem dio onoga što sam te pokušao naučiti -
rekao je Theo i zaobišao kauč kako bi sjeo u jedan od onih naslonjača nalik na
prijestolje. - I malo sam iznenađen, s obzirom na to da je, na osnovu krizne
situacije u kojoj smo se zatekli, jedino što mogu pretpostaviti to da si potpuno
zapostavila posao.
Eva se trznula, a Danny je bez razmišljanja stao iza nje, po prvi put privukavši
pogled Jansena Starijeg.
Theo se namrštio, a zbog kratko podšišane tamne brade djelovao je poput kipa
rimskog vojnika grubo isklesane brade i okrutnih očiju, kojeg je Danny, kad je
bio klinac, vidio na školskom izletu u MET16.
Kad bi rimski kipovi nosili prugasta odijela boje drvenog ugljena i ručno
rađene kožne aktovke.
Taj mu je muškarac tjerao strah u kosti, ne samo zato jer je bio legenda
restoranskog biznisa, poznat po tom da može uzdići i upropastiti karijeru kuhara
samo jednim potezom nalivpera, već i svojom pojavom.
Nije bio pretjerano velik, iako je djelovao kao da je u poprilično dobroj formi
za poslovnog čovjeka u kasnim pedesetima, no njegova je prisutnost bila
dovoljno velika da zauzme veći dio apartmana. Danny je bio bolno svjestan
činjenice da je gol do pasa, da su mu traperice otkopčane i na rubu toga da mu
skliznu s bokova.
Bilo je očito da Eva ne namjerava odati da nema pojma kakva je krizna
situacija posrijedi; Eva je izbjegla taj metak.
- Želiš li kave, tata? Danny i ja taman smo se spremali naručiti poslugu u
sobu.
Theo Jansen nekako je uspio prikriti zajedljiv izraz nevjerice tek blagim
smiješkom. - A vi to danas tako zovete? Da, svakako, kava zvuči sjajno, a kad
smo kod toga, što kažeš na malo privatnosti? Moramo razgovarati o poslu.

16
Metropolitan ili MET je muzej umjetnosti u New Yorku utemeljen 1872. godine, u njem se nalazi jedna od
najznačajnijih zbirka europskog i američkog slikarstva i primijenjene umjetnosti iz svih dijelova svijeta.

~113~
Neki to vole vruće
 Vau. Dannyja nikada nitko nije takvom lakoćom otpisao, a pohađao je školu
samo dvije godine nakon svojeg brata, Maxa Veličanstvenog.
- Ohladi, tata - rekla je Eva dok je prekapala po stolu s papirima. - Samo Bog
zna koliko sam bolno pristojnih doručaka morala prosjediti s tvojim ženama za
jednu noć koje su odlučile prespavati.
To je boljelo više nego što je mislio da hoće. Danny se borio za to da mu lice
ostane bezizražajno. Trudeći se da mu pokreti budu glatki i mirni, nagnuo se i
zgrabio svoju majicu. Mislio je da će se bolje osjećati pokrije li se, no led koji
mu se zavukao pod kožu nije se dao otopiti.
Skupivši svoju prljavu kutu umrljanu brašnom, rekao je: - Znate, ja sam
ionako mislio krenuti.
Eva je širom otvorenih očiju podigla pogled s jelovnika koji je proučavala, no
Danny joj nije pružio priliku da protestira. Morao je nestati, zbrisati iz te
luđačke, bogate, povlaštene obitelji i njihova neusiljenog, gotovo neučtivog
odnosa spram seksa.
Dannyju taj stav nije bio blizak. Noć koju je proveo s Evom... mnogo mu je
značila. Nije bio iznenađen da ona nije dijelila isti osjećaj; nije počeo očekivati
više od jedne noći užitka. No ostaviti stvari samo na tom činilo se malo težim
nego što je zamišljao.
Možda će, kad jednog dana nauči kako biti hladan i bezosjećajan, nazvati
Evu. No dotad je jedina pametna stvar koju je mogao učiniti bilo da zbriše
glavom bez obzira, prije nego što se uvali još dublje.
- Eva, vidimo se.
Budući da nije bio predstavljen Theu Jansenu - a nije li, zapravo, i bilo bolje
da je tako, nije mu trebalo da čovjek poput njega povezuje njegovo prezime s
idejom dečkića koji na poziv skače u krevet njegove raskalašene kćeri - nije se
ni potrudio pozdraviti čovjeka.
Krenuvši prema vratima, iznenadio se kad je Eva kliznula u hodnik nakon
njega i zgrabila ga rukom kojom nije držala ogrtač.
- Čekaj - rekla je hitro, a u glasu joj se osjetilo kajanje. - Nisam mislila...
- Nije važno - rekao je Danny i nježno ju otresao. To nije bila njezina krivnja.
Ne zapravo. Dolazili su iz potpuno različitih svjetova. Bacivši pogled preko
ramena na raskošan apartman, na sav taj mramor i pozlatu i antikne komade,
njegovo se glupo srce stisnulo.
Eva je živjela u svijetu mašte, u kojem je sve bilo lijepo i u kojem je sve što je
poželjela moglo biti dostavljeno na njezin prag tek jednim telefonskim pozivom.
A ona je žena koja zna što želi i ne srami se ići za tim. Danny je to poštovao.
Poštovao je i činjenicu da nikada nije nagovijestila da želi više od onog što je

~114~
Louisa Edwards
dobila. Ništa nije obećavala, a ako mu jedna noć nije bila dovoljna - pa, nije
mogao kriviti nikoga osim samoga sebe.
Jedini uistinu iznenađujući dio cijele priče bio je taj što je ona ostala
zainteresirana za tipa poput njega duže od minute.
Pokušavajući biti zahvalan na vremenu koje su proveli zajedno i ne kriviti
Evu za to što je krivo shvatio - ili svojevoljno odlučio ignorirati - pravila susreta
poput ovog koji se odigrao između njih, Danny se trudio da mu glas bude
nježan.
- Idi natrag tati. Čini se da morate pogasiti neke vatre u kuhinji, a ja moram
ići do svojih ljudi. Ovo je bilo zabavno, no vrijeme je da se vratim u stvarnost.
Ustuknula je kao da ju je ošamario, a u pogledu joj je samo na trenutak
zasjala nekakva bol koju Danny nije uspio pročitati do kraja prije nego što je
vratila ravnotežu graciozno poput plesačice.
- Bilo je zabavno - ponovila je bezizražajno i učtivo kao da su bili u
zoološkom vrtu ili prošetali Central Parkom. - Naravno, po tom sam poznata.
Prava cura za zabavu, to sam ja. Pa, zabava je završena, mili. Vidimo se u
kuhinji.
Danny se namrštio na dozu kiselosti koja joj se otela u kontroliranom glasu,
bila je poput šalice neobranog mlijeka koja se prolila u tijesto za kolač, no
mrštio se u njezina leđa jer se već okrenula i zaputila k idućem izazovu.
Petom je nonšalantno zalupila vrata za sobom, ostavivši Dannyja da zuri u
bijelu drvenu ploču dok je razmišljao o tom kako bi volio da i sam može tako
jednostavno nastaviti dalje.

~115~
Neki to vole vruće
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

E va je na trenutak zastala, a u ušima joj je još odzvanjao Dannyjev pozdrav

naglašen klikom zasuna na bravi.
Zabavno. Zašto je odjednom ta riječ zvučala kao teška optužba? To je bilo sve
što je ikada željela i nudila, barem je tako bilo ranije. No kad je tu riječ
izgovorio Danny Lunden, njezina se duša smežurala poput rajčice koju je spalilo
sunce.
Otpuhnula je, rukama prešla kroz kosu i prstima raspetljala zamršene
pramenove. Morala se sabrati, njezin se život već pretvorio u dobrano sranje i
bez toga da njezin otac gleda kako šizi zbog nekog frajera.
A kao što je zadovoljno naglašavao svima koji su ga željeli slušati - Theo
Jansen nikada nije dopuštao da mu emocije utječu na posao.
Pola sata nakon pogreba svoje supruge bio je na poslovnom sastanku s
agentom za nekretnine koji mu je na kraju pronašao posjed koji je postao njegov
prvi restoran s tri zvjezdice.
Claire bi na to rado frknula govoreći da se Theo Jansen skrivao u poslu poput
malenog dječaka koji se bojao poći na počinak, no Eva nije uviđala zašto bi to
bilo tako strašno.
Pa što ako tata represijom poučava specijalizirani tečaj? Tako se obavlja
posao.
Pokušavajući uravnotežiti svoje neuračunljive osjećaje, Eva je počela
odbrojavati udisaje i rukom potražila telefon u džepu svojeg ogrtača.
Prstom je prešla preko zaslona i prelazila preko poruka govorne pošte sve do
histeričnog SMS-a njezina asistenta, Drewa.
SOS. Sparks je otišao na let za NYC.
Obiteljski hitan slučaj. Bez datuma povratka.
Evino je srce zastalo, potisnuvši sve nebitne misli i osjećaje da bi napravilo
mjesta za golem mjehur panike koji se širio u njezinoj glavi.
Nazvala je broj Devona Sparksa i hitro prislonila telefon na uho, no javila joj
se govorna pošta.
Tapkajući nožnim prstima, pričekala je pištanje zvuka nakon kojeg je mogla
ostaviti poruku i izbrbljala: - Devon, o moj Bože. Tako mi je žao. Upravo sam
čula. Molim te, javi mi kako ste ti i Lilah. Čuvajte se!

~116~
Louisa Edwards
 - Došli smo k sebi, je li? - upitao je Theo dok je Eva isključivala mobitel.
Dogegala se do kauča i srušila na njega.
- Ima li komplikacija u trudnoći? - Eva nije mogla ni zamisliti taj strah. Nije
ni poznavala Lilah, srela ju je tek nekoliko puta, no djelovala joj je slatko i
smiješno i prizemno, nimalo nalik ženama s kojima je Devon inače izlazio.
- Onesvijestila se. Tlak joj je skočio, kako sam čuo. Siguran sam da će
mirovanje riješiti stvar.
Evino je srce potonulo iako je zahvaljivala Bogu da nije nešto opasnije
posrijedi. - No ostaje činjenica da uopće nije važno hoće li se ona sutra osjećati
bolje - nakon ovakvog straha Devon ju više neće ostaviti samu. Potrošila sam
svu svoju moć uvjeravanja na to da ga nagovorim da ju ostavi prvi put. Što znači
da nam nedostaje jedan sudac.
Theo se nagnuo prema njoj, nalaktivši se na koljena. - Još uvijek imaš Claire
kao glas autoriteta i onog svog komentatora, onog glazbenika koji priređuje
divlje zabave. Odmahnuo je glavom, očito zbunjen Kaneovom popularnošću, a
Eva je zagrizla jezik. Nije bilo vrijeme da pokušava obraniti svoje prijateljstvo s
Kaneom Slaterom. Theo se složio da će uvođenje njega kao suca privući
masovno gledateljstvo, stoga se tu nije imalo što dodati.
- Ali Devon je bio sudac iz redova celebrity kuhara, naša najbolja poveznica
sa svijetom restorana. I naš poznat, naočit kuhar zbog kojeg su žene uzdisale
svaki put kad bi Cooking Channel emitirao njegovu emisiju - dodala je tiho.
Eva se zavalila u kauč i rukom prošla kroz zamršenu kosu. Počele su ju mučiti
nuspojave neprospavane noći. Imala je dojam da je troma i spora, okaljana u
osjećajima sumnje i straha. - Kako ćemo pronaći nekoga tko ga može zamijeniti
u tako kratkom roku?
Pogledala je u oca. Bio je tako miran i pribran, vladao je situacijom i iznenada
je osjetila kako joj je drago da je ovdje kako bi joj pomogao da to riješi.
Naravno, istovremeno je mrzila samu sebe zbog toga - cijela je stvar bila u
tom da dokaže kako je sposobna samostalno obaviti taj posao, dovraga - no taj je
osjećaj svejedno bio prisutan.
Njezin je otac dojahao da ju spasi, preuzeo uzde i potvrdio svoje mišljenje o
njezinim sposobnostima... Osjećala je kako joj sve oko čega se trudila izmiče, a
očevo uvažavanje kopni poput vode kroz spojene dlanove.
Ne.
Ukočivši kralješnicu, Eva se uspravila i natjerala svoj mozak da se fokusira.
Bože, trebala joj je kava.
- Naš nov sudac mora biti netko koga će Cooking Channel vidjeti kao premiju
- promrmljala je dok je u glavi bijesno prebirala po mogućim kontaktima. - No
problem je u tom što je većina tih kuhara već bukirana i to mjesecima unaprijed.

~117~
Neki to vole vruće
 Teove srebrne obrve zabrinuto su se namrštile. - Zar još uvijek imaš problema
s uvjeravanjem Cooking Channela u televizičnost RSC-a? Eva, prolazili smo to
toliko puta...
- Znam - zavapila je dok ju je gušio oštar, bolan teret neuspjeha. - To je pod
kontrolom! Ili je barem bilo pod kontrolom prije nego što je Devon otišao.
Theo je uzdahnuo svojim Eva-voli-dramatizirati uzdahom, a onda je
posegnuo prema njoj i privukao ju je uz sebe. Poljubio ju je u čelo i rekao: - U
redu, draga. Sve će biti u redu. Pronaći ćemo sjajnog novog suca, a u
međuvremenu ću ja uskočiti kako bi natjecanje nastavilo dalje.
Evin prsni koš zagrijao je plamičak nade. - To bi moglo upaliti. Kao
privremeno rješenje, naravno, a pod time ne mislim da nemaš potencijala postati
velikom zvijezdom Cooking Channela, tata.
Nasmiješila mu se, a svijet joj se ponovno uravnotežio, no Theo joj nije
uzvratio osmijeh. Umjesto toga ju je pustio, ustao s kauča i stao koračati gore-
dolje pokraj stolića.
- Eva, ovo ti se neće sviđati, ali moram to reći.
Stisnuvši ogrtač čvršće oko sebe, Eva je učinila sve što je bilo u njezinoj moći
da djeluje uspravno i poslovno. Uzimajući u obzir to da je ispod ogrtača bila
bosa i gola, a kosa joj je vjerojatno izgledala kao da joj je netko gurnuo glavu u
blender.
- Hajde, kreni, mogu to podnijeti - pokušala se našaliti.
- Ne može biti gore od svega ostalog što se danas dogodilo.
- Pa, još je rano - odgovorio je Theo i upitno ju pogledao, čvrsto stisnuvši
usne. - Gledaj. Znam da sam posljednja osoba koja bi nekome trebala držati
predavanja o romantičnim zapletima...
Evin želudac potonuo je do njezinih koljena. - Tata... - malaksalo je
protestirala, no on je podigao ruku da ju zaustavi.
- Znam - ponovio je glasno, a u očima mu je sjala odrješitost. - Tijekom
godina spavao sam s dosta natjecateljica RSC-a.
Eva se s drhtajem prisjetila da je i njezin otac bio slab na slastičare. Uživao je,
istina, u pripadnicima nježnijeg spola, no ipak. Uh.
- I to su glupa dvostruka mjerila - nastavio je - no činjenica je da je
ovogodišnje natjecanje suočeno s besprimjernom lupom javnosti. - Da, bilo je to
ono što je želio i za što je radio - no istovremeno je to značilo da oči javnosti
prate svaki njegov korak.
Eva je skočila s kauča. - Pa neka gledaju! Nisam učinila ništa loše. Ja nisam
sudac, ništa što kažem ili učinim nema nikakve veze s time koji će timovi ići
dalje.

~118~
Louisa Edwards
 - To mi je jasno - rekao je Theo i nestrpljivo zavrtio glavom. - No ne radi se o
nekom pravom prijestupu. Riječ je o percepciji javnosti - i možda, Eva, nekome
izvana petljanje moderatorice s jednim od kuhara neće djelovati dobro.
Nije me briga, poželjela je viknuti. Nije me briga kako izgleda ili što ljudi
misle! Ja samo želim Dannyja!
Ali... sve što je Danny želio bila je jedna noć zabave, a to je već dobio. Nije
mogao dočekati da se izgubi odavde u želji da se vrati svojemu timu, svojim
prijateljima, ljudima do kojih mu je stalo.
Za što se to točno Eva borila?
Kao da je nanjušio njezino popuštanje, Theo joj je utješno položio ruku na
rame. - Dogovorili smo se, Eva. Ovo je naša godina. Godina kad će RSC
napokon dobiti priznanje koje zaslužuje.
Godina kad je Eva napokon dobila priliku da proširi dosege naslijeđa svoje
majke.
Nakratko je zaklopila oči, no kimnula je. - Znam. U pravu si - pokušala se
nasmiješiti. Osmijeh je bio drhtav, no prolazan. - Ovo je naša godina.
Moja godina.
- I gle - istaknuo je Theo - to ne znači da ga ne možeš više nikada vidjeti.
Jednom kad natjecanje završi...
- Ne - prekinula ga je Eva. Nije više to mogla slušati. Zamahnula je kosom i
započela proces jačanja same sebe za dan koji joj je slijedio. - U redu je. To
sinoć bilo je... samo metoda otpuštanja stresa. Ništa ozbiljno.
Zabava.
Ignorirajući stezanje u prsnom košu, Eva se opet nasmiješila, no ovog puta
osjetila je kako joj licem prelazi ona poznata sigurnost njezine uglađene,
profesionalne maske.
- Ne brini, tata. To je završena stvar. Imam sve pod kontrolom.

~119~
Neki to vole vruće
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

T
og jutra raspoloženje u kuhinji bilo je napeto, iako je bilo nemoguće znati je
li to bilo zbog toga što je sat neumorno otkucavao minute do trenutka kad će
suci kušati jela, spoznaja da će nakon današnjih nominacija jedan tim morati
otići kući ili zbog neodlučnih pogleda punih mržnje koje je u Beckovu smjeru
bacao razbijen, bijesan Ryan Larousse.
Ili je to možda bio samo Dannyjev osjećaj. Bio je napet jer ga je u hotelskoj
sobi dočekalo četvero jako ljutih ljudi. I to ljutih na njega.
A kad se pokušao ispričati zbog toga jer im se nije javio i provjerio jesu li
dobro, samo su se još više uzrujali.
- Za Boga miloga, Daniel - napokon je zarežao Max. - Nisi nam trebao ovdje
da nas bodriš i smiruješ. Samo smo htjeli znati jesi li dobro.
Danny je bio zatečen. Nije znao kakve se riječi očekuju od njega.
- Nitko od nas nije te vidio niti čuo otkad si onako viteški uhvatio lonac
kipućeg temeljca - istaknula je Jules, ruku čvrsto prekriženih na prsima. - Mogao
si završiti u bolnici. I nisi ponio mobitel sa sobom tako da te nismo mogli ni
nazvati!
Dio Dannyja poželio je planuti i uzvratiti joj udarac podsmijehom i
sarkastičnim: - Iznenađen sam da si uopće primijetili da me nema.
Jules je bila poprilično odsutna otkako su se ona i Max spetljali, a što se tiče
Maxa - pa, Danny je ionako prije mnogo godina naučio da se ne može pouzdati
u brata.
No time bi započela velika svađa, a što bi se postiglo? Samo bi se svi
nabrusili i skakali jedni drugima za vrat taman prije nego što krenu na najveće
kulinarsko natjecanje s kojim su se dosad susreli.
Umjesto toga, počeo je škripati stražnjim zubima sve dok mu vilica nije
kliknula, a onda se nasmiješio i raširio ruke, trudeći se ne napraviti grimasu kad
je raširio svoje crvene dlanove pune plikova. - Kao što vidite, dobro sam.
Na kraju je jedini način na koji ih je Danny uspio ušutkati, i natjerati ih da se
prestanu ponašati prema njemu kao prema malenom invalidu kojeg treba
dadiljati, bio taj da prekrši natjecateljska pravila i u stražnjem dijelu svojih crnih
traperica unese mobitel u kuhinju.
Pretpostavio je da će sve biti u redu sve dok ga ne pokuša koristiti za traženje
recepata, tehnika pripreme i slično ili dok stvar ne počne zvoniti usred izazova.

~120~
Louisa Edwards
 Winslow nije rekao ništa ispred ostatka tima, no one minute kad su svi izlazili
iz sobe prema kuhinji, Danny se našao kako zuri u lukavo, prepredeno lice
svojeg prijatelja.
- Znači... gospođica Eva pobrinula se za tebe, nije li?
Danny se ukočio, spreman na otezanje s odgovorima, no nije bilo važno. Win
ga je samo potapšao po ramenu i rekao:
- Nema potrebe da to potvrđuješ ili negiraš, dragi moj. Kužim te i neću
nikomu reći.
- Nema se o čem šutjeti i što zanijekati - ustrajao je Danny.
- Samo se dogodilo, za jednu noć, a sad se vraćamo u stvaran život. U
stvarnost.
Stvarnost je u Dannyjevu slučaju značila pedantnost, pažljivost, sigurnost i
utješnost svijeta slastica. Premda mu je vremenski ograničeno pečenje, sa
sucima i televizijskom ekipom koja se mota uokolo, sasvim sigurno umanjilo
samu utješnost.
Suzbijajući režanje od boli kad je golim dlanovima slučajno prešao preko
oštrog ruba mramorne slastičarske ploče, Danny je po milijunti put prokleo
samog sebe jer je istrčao iz Evina apartmana zaboravivši zgrabiti onaj čarobni
losion koji je koristio tehničar.
Stojeći za plinskim štednjakom kraj njega, Win ga je zabrinuto pogledao, a
ruke mu nisu usporile odmjereno, ravnomjerno miješanje kreme od vanilije. -
Jesi li O. K.?
- Dobro sam. - Danny si nije mogao pomoći da se ne naceri Winovu bolnom
izrazu lica dok je pokušavao govoriti iz kuta usana, kao da je prestravljen
mogućnošću da kamere zabilježe njegov komentar. - Kako ide s tom kremom?
Win je podigao kuhaču i kritičkim okom promatrao kako topla kremasta
tekućina kapa s nje. - Nije se još sasvim slegla. Još par minuta.
Win je bio njihov pomoćni kuhar, dečko za sve poslove u kuhinji, od
mesarenja do finih slastičarskih poslova. Bili su prokleto sretni što su u timu
imali čovjeka s toliko različitih talenata i Danny je to znao.
A posebno se sretnim osjećao baš u tom trenutku kad je Win preuzeo mučan,
pedantan posao miješanja kreme u loncu s dvostrukim dnom i pazio da ne zagori
na vrlo laganoj vatri te pustio Dannyja da se bavi karameliziranjem šljiva koje
su dan ranije ostavili da omekšaju u mješavini šećera, limuna i svježe
nasjeckane majčine dušice.
Trčeći do hladnjača, Danny je provjerio je li se tijesto za vafle s mlaćenicom,
koje je trebao poslužiti kao bazu za svoj desert, diglo. Planirao je napraviti neku
vrstu sendviča od vafla s karameliziranim šljivama u kremi od vanilije u sredini,

~121~
Neki to vole vruće
no kad je virnuo u ogromnu zdjelu od nehrđajućeg čelika u kojoj je bilo tijesto
za vafle, srce mu je panično stalo.
Bilo je grozno. Vodenasto i raspadalo se s ružnim grudicama koje su izgledale
kao zgusnuto brašno, a bio je prokleto siguran u to da tijesto nije tako izgledalo
kad ga je sinoć ostavio tamo.
Zgrabivši zdjelu iz hladnjače, Danny ju je odnio do stola svojeg tima i skinuo
prozirnu foliju s posude kako bi bolje vidio tijesto.
- Kriste, što se tu dogodilo? - upitao je Max protrčavši pokraj njega s grožđem
u rukama.
- Nemam jebenog pojma. Danny je potražio svoju žičanu pjenjaču i provukao
ju kroz čudno, grudasto tijesto, a zatim počeo divlje miješati pretvorivši tijesto u
pjenu.
- Hoćeš li ga uspjeti spasiti? - Jules mu je prišla bliže, prekinuvši izradu
minijaturnih tornjeva od savršeno bijelih tankih plošaka krumpira. Njezina
verzija domaćih prženih krumpirića bila je ključ uglađenosti njihova doručka.
Danny nije sumnjao u to.
No sumnjao je u vezi s tim prokletim tijestom. - Mislim da ne - odgovorio je i
još ga jednom dobro promiješao promatrajući kako na površini sporo pucaju
mjehurići tvrdoglavog brašna. - Nešto je tu čudno. Možda je kvasac bio
pokvaren ili zdjela nije bila čista pa je u njoj bilo ostataka octa ili soka od
limuna koji su pokvarili tijesto. Bilo je nemoguće odrediti uzrok, a ionako više
nije bilo ni važno jer je cijeli desert bio upropašten.
Danny je odolio nagonu da zavitla zdjelu s tim užasom preko cijele kuhinje
kao što je to, u naletu bijesa, znao činiti njegov otac.
Okretanje prema svojim ljudima koji su se skupili oko njega kao žalujući na
karminama bilo je najteža stvar koju je Danny ikada morao napraviti. - Žao mi
je - rekao je i zagrcnuo se. - Sve sam vas iznevjerio.
- Hej, ne. Nemoj to govoriti. Krema je još uvijek dobra - očajno je istaknuo
Winslow miješajući još uvijek poput stroja.
- A one su šljive bomba, čovječe. Svako malo gricnem jednu.
- Da, stvarno. Začepi, Danny - rekla je Jules. - Nisi nikoga iznevjerio.
- Samo moramo malo izmijeniti koncept - Maxove su oči zasjale onim istim
sjajem kojim su sjajile svaki put kad bi svojeg malog brata, koji ga je obožavao
kao heroja, vodio u neku groznu vragoliju.
- O, ne - zastenjao je Danny i rukom prekrio oči. Vireći kroz prste, pogledao
je Becka. - A što? Ti nemaš spreman savjet ili neku otrcanu frazu koju bi mogao
iskoristiti?

~122~
Louisa Edwards
 Beck je zastao, ozbiljna izraza lica. - Nikad ne odustaj - napokon je rekao. -
Nema predaje.
Winslov je zafrknuo nosom. - Što je to? Citat iz Zvjezdanih staza?
- Ne, čovječe - odmahnula je glavom Jules. - Zar to nije iz one parodije na
Zvjezdane staze, iz Galaktičke pustolovine17?
- Winston Churchill - rekao im je Beck i vratio se punjenju kobasica. - To je
on rekao, ali...
Na trenutak su muk koji je zavladao naglašavali samo povici kuhara iz drugih
timova.
- Stvar je u tom da nije sve izgubljeno - rekao je Max. - Daleko od toga!
Hajde, imamo sjajne sastojke, kremu i šljive i otprilike - zastao je da pogleda na
sat. - Isuse. Samo sat vremena do kraja. Dobijesa. Moram se vratiti svojemu
umaku od crvenog vina. Danny, možeš to riješiti, čovječe, zar ne?
- Da, mogu - rekao je Danny i odmahnuo rukom prema njima.
Nije mogao, no posljednje što im je trebalo bilo je da ispadnu zato što su sva
tri jela nedovršena jer su svi stajali i vijećali oko Dannyjeva upropaštenog
deserta.
- Hm, što da ja radim? - s oklijevanjem je upitao Win.
- Samo nastavi miješati - odgovorio mu je Danny i odmah požalio zbog
načina na koji je to rekao jer se činilo kao da naređuje. No Winslow je bez
obzira na to prionuo na posao, miješajući onom kuhačom kao da sudbina svijeta
ovisi o savršenoj, svilenkastoj teksturi kreme.
Jadni je klinac najvjerojatnije iščitao Dannyjevu nesigurnost koja se očitovala
u svakom njegovu pokretu, no što je mogao reći? Danny nikada nije bio neki
kreativac, čovjek s nekim planom. On je bio pješak. Izvršavao je ideje, no nisu
mu same nikada padale na um.
Vrata kuhinje treskom su se otvorila i privukla Dannyjevu pozornost. Bio je
na iglama, rastresen, to je bilo sve - sigurno se nije pitao gdje je Eva ili se nadao
da će ju brzo ugledati.
Danny je shvatio da laže samome sebi onog trena kad mu je srce poskočilo u
grlo kad je prošla kroz vrata. Kao i uvijek, izgledala je besprijekorno u paru

17
Galaxy Quest - parodija kultne TV serije “Zvjezdane staze” i njezinih fanova iz 1999.,u režiji Deana Parisota,
s Timom Allenom, Sigourny Weaver i Alanom Rickmanom u glavnim ulogama. Oni glume glumce koji su
dvadesetak godina ranije glumili u popularnoj seriji “Galaxy Quest”. Od tada je njihova glumačka karijera
krenula nizbrdo i nastupaju na SF konvencijama i ni ne slute kako će se njihov san o odlasku u svemir ubrzo
ostvariti. Naime, Thermiansi, grupa pravih izvanzemaljaca, vidjevši stare epizode serije, pomisle da su to pravi
svemirci. Odvode glavne junake u svemir gdje započinje nepredvidiva borba izvanzemaljaca i svemiraca.

~123~
Neki to vole vruće
mekih, uskih hlača boje zrelog patlidžana i uskoj košulji boje bijele kave koja
nije otkrivala ništa, no nekako ni mašti nije ostavljala na volju.
Nikada nije poznavao ženu koja je djelovala senzualno i zavodljivo poput Eve
Jansen, a da se to uopće nije trudila biti. Pod naletom požude naglo je popunio
traperice, boljelo ga je to koliko ju je želio dotaknuti.
Pa on joj nije značio više od usputne igračke za seks. Možda bi i mogao
živjeti s tim.
No tip koji je ušetao u kuhinju nakon nje vrlo je učinkovito oslabio Dannyjev
libido.
- Sranje, što on radi ovdje? - promrmljao je Danny.
- Tko? - želio je doznati Win.
- Stari - odgovorio je Danny i kimnuo glavom u smjeru pridošlica. - To je
Theo Jansen.
- A gdje je Devon Sparks? - upitao je Winslow uočivši da nedostaje jedan od
sudaca kad su u kuhinju umarširali Claire Durand i Kane Slater, a nitko ih nije
slijedio.
Danny je slegnuo ramenima, krajičkom oka promatrajući kako Eva dovršava
konzultaciju s televizijskim producentom. Iskoračila je, podignuvši ruku u zrak.
- Izgleda da ćemo sada doznati.
- Kuhari! Možete li se okupiti na sekundu? Zaustavit ćemo sat da ne gubite
vrijeme.
Danny je slijedio graju znojnih, rumenih muškaraca i žena kuta umrljanih
hranom u prednji dio kuhinje.
Bilo je to glupo - pa oni su njegovi ljudi. On je bio jedan od njih i savršeno se
uklapao sa svojom kuharskom kutom umrljanom rubin crvenim sokom od šljiva
i ostacima tijesta koji su se sušili na jednom rukavu.
- Kao što neki od vas već znaju, čovjek s moje lijeve strane moj je otac, Theo
Jansen. On je dvadeset godina vodio ovo natjecanje i ovdje je kako bi nam
pomogao svojim iskustvom, pa vas molim da mu poželite dobrodošlicu!
Začuo se pristojan aplauz, no promatrajući lica natjecatelja, Danny je bio
poprilično siguran da se iza njega krije nestrpljenje da se vrate kuhanju.
Theo Jansen iskoračio je smiješeći se poput dobrohotnog ujaka. - Ovo je prva
godina da sam odlučio odstupiti i prepustiti nekome drugome sve konce - mojoj
kćeri, Evi. A iz onog što sam uspio vidjeti zaključujem da joj sjajno ide!
Lažna srdačnost u njegovu glasu proparala je Dannyju uši i pomislio je kako
je na Evinu licu ugledao grč koji je hitro potisnula. Lice joj je bilo glatko i

~124~
Louisa Edwards
ugodno, spremno za kameru, čak i kada je Theo nastavio: - No moram reći da
mi je drago što sam ovdje kako bih mogao pripaziti na razvoj događaja.
Razvukavši usne u osmijeh, koji je Danny prepoznao kao lažan isto onako
kako je znao prepoznati imitaciju vanilije od čistog ekstrakta vanilije, Eva se
pomaknula da stane uz oca i duboko udahnula. - Kuhari, imam i jednu potresnu
vijest, a to je da nas je Devon Sparks morao napustiti.
Kroz prostoriju je prostrujala zainteresiranost dok su se kuhari pogledavali
podignutih obrva. - Njegova žena očekuje prvo dijete - objasnila je Eva i dodala
- i došlo je do nekih komplikacija u trudnoći. Nije riječ ni o čem opasnom po
život, no Devon osjeća da sada mora biti uz obitelj i, naravno, mi to u potpunosti
razumijemo.
- Pa tko će onda biti treći sudac? - promrmljala je Jules dovoljno glasno da ju
Danny čuje. - Kvragu, istražili smo Sparksa, stvari koje mu se sviđaju i one koje
mu se ne sviđaju, a sad je sve to uzalud.
- Znam da se pitate tko će zauzeti Devonovo mjesto - rekla je Eva ne
skidajući lažan osmijeh od vanilije s lica. - Kako bismo nastavili s natjecanjem i
ne bismo gubili vrijeme ili zamah natjecanja, hitno nam treba netko tko će sjesti
u tu treću stolicu, pa... moj će nam otac uskočiti kao sudac.
Danny je zadrhtao od strave. Nekako mu se činilo da to nije baš dobra vijest.
- Ja i dalje vodim natjecanje i, naravno, ostajem na mjestu moderatora, tako
da ću kušati vašu hranu zajedno s ocem i druga dva suca. - Bacila je pogled
prema Dannyju kao da se nije mogla suzdržati od toga. On je zurio natrag u nju,
nesiguran u to kako bi trebao reagirati.
- O. K., odmor je gotov - zaključila je Eva i teško progutala, a Danny se
morao potruditi da ne ustukne. Savio je prste i koncentrirao se na bol svojih
opečenih ruku, koristeći taj fokus da izraz lica održi praznim i bezosjećajnim.
Theo Jansen iskoračio je, a srdačan mu se glas pronio preko okupljenih
kuhara: - Vratite se kuhanju - ostalo vam je manje od sat vremena.
Svi su se raspršili, gunđajući o umacima koji su predugo ostali na
štednjacima, no Danny je na trenutak zastao, želudac mu se stiskao od pogleda
na Evin vrat na kojem se moglo vidjeti da teško guta dok su joj oči poprimile
tamnosivu boju i sjenu koja je podsjećala na kajanje.
Rukom je uhvatila rukav njegove kute. Bio je to hitar dodir prstima koji je tek
očešao tkaninu, no istovremeno je bio dovoljno snažan da smjesta zaustavi
Dannyja.
- Danny - rekla je meko, bacivši pogled na kameru koja je stajala uza zid i
snimala akciju oko pećnica.

~125~
Neki to vole vruće
 Nikoga nije bilo briga za ono što rade njih dvoje, sve za što su marili bilo je
neumoljivo otkucavanje sata dok su žurili sa završavanjem jela. Ipak, glavom je
trznuo u smjeru hladnjače.
Jednom kad su se našli van vidokruga objektiva kamere, činilo se da se Eva
malo opustila. Ramena su joj se ovjesila kad je odahnula.
- Znam da nemaš baš vremena - rekla je brzo ne gledajući ga u oči. - No
morala sam provjeriti jesmo li se složili...
- Bez brige - Danny se ponosio time koliko mu je jednoličan bio ton. - Znam
gdje mi je mjesto i što je bila noć iza nas. A ako se pitaš slažem li se s time da se
to ne smije ponoviti, slažem se.
Ukočila se. - Dobro.
- Odlično.
Pogled joj je na sekundu potražio njegov, a Danny je morao saviti prste,
čvrsto ih je stisnuo u bolnu šaku kako bi spriječio samog sebe da ju upita je li
uistinu to tako odlučila odigrati.
No jest. Naravno da jest. Eva je točno znala što želi - bila je to jedna od
njezinih osnovnih karakteristika. I nikada nije dopuštala da išta stane na put
tome da to i dobije.
Bilo je očito da Danny nije bio to.
Niti to kako on želi nju.
Odlučno je kimnula, podigla bradu i duboko udahnula od čega se košulja koju
je imala na sebi zanimljivo nabrala. Onda se okrenula i počela marširati prema
snimatelju, a pete su joj lupkale po pločicama.
Dannyju je gledao kako odlazi, a svi njegovi mišići bili su napeti od želje da
ju zgrabi, protrese i natjera ju da prizna da je vatra koju su započeli bila
prevelika da bi sagorjela u samo jednoj noći - no Eva ga je već zaboravila.
Imala je posla, a na neki svoj način bila je okorjela u njegovu obavljanju kao
većina kuhara koje je Danny poznavao. Proželo ga je divljenje i neka vrsta
prepoznavanja dubokog do kostiju.
Njoj ovo sigurno nije predstavljalo problem. Napucati kuhara i izbjeći
komplikacije s nastavkom natjecanja. Ili možda ne - možda je u utrobi osjećala
isti onaj nazubljen rub neispunjenih nada i protraćenog potencijala, kao i Danny.
No oboje su znali da to nije važno.
Eva će nastaviti dalje. Nije bila od onih koji odustaju. Ona ne bi sišla s trake i
ostavila svoje ljude da petljaju sami, pokušavajući pogoditi kamo je nestala. Ona
bi to izdržala, stisnula zube i završila s tim.
U tom je trenutku Danny znao da je izgubljen slučaj.

~126~
Louisa Edwards
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

C heney je podigao guste obrve, dok mu je olovka stršala iz suhe kose zataknuta
za uho. Mahnuvši svojim prijenosnikom prema njoj, rekao je: - Hej, da sam
znao da ćemo imati toliko drame na dnevnoj bazi, tražio bih još kamera.
Eva je osjetila kako je u njoj prsnula frustracija koja je počela prijetiti da
preraste u bijesan ispad. Činilo se kao da se cijeli svemir urotio kako bi taj dan
učinio najgorim mogućim.
- Gledajte, gospodine Cheney - procijedila je, a vilica joj je bila toliko stisnuta
da ju je boljela. - Još sam prije nekoliko mjeseci onim vašim šupcima bez vizije
na Cooking Channelu rekla da ovo natjecanje ima potencijala da postane
najpopularniji show ili makar jedno posebno TV događanje koje bi moglo
privući milijune gledatelja.
- Tako je - kimnuo je Cheney. - A oni su me poslali ovamo da provjerim
situaciju, snimim kadrove i procijenim ima li tu dovoljno mesa i vrijedi li
dovesti cijelu snimateljsku ekipu. Što je skupo, mislim da vas vjerojatno ne
trebam podsjećati na tu činjenicu.
Eva je podbočila ruke na bokove, zabivši nokte u njih sve dok nije osjetila
blage trnce boli koji su ju pekli kroz vuneni materijal hlača. - Pa ako ste već
procijenili da smo Vrijedni toga’, gdje je, dovraga, ostatak moje snimateljske
ekipe?
Cheney je zapucketao jezikom. - E pa, tu priča postaje malo zamršenija.
Stvari su sjajno krenule, s onom tučom i svim ostalim i onom kuharicom iz San
Francisca koja se pogledavala s onim velikim, strašnim tipom s Manhattana. Tu
je bila jedna priča. A onaj drugi kuhar iz New Yorka koji je uhvatio juhu i
spasio curu? To je bilo sjajno! Sve dok me niste natjerali da prestanem snimati.
A sad ovo s odlaskom Devona Sparksa... ne znam.
- Što to točno ne znate, gospodine Cheney? - Eva se trudila da ne zvuči kao da
će ga ubiti jer joj je prvotna zamisao bila da mu pokaže koliko je očajna. - Jer
natjecanje ide dalje, sa ili bez Sparksa na mjestu suca, i možete mi vjerovati na
riječ kad Vam kažem da drama tek počinje.
- Oh, siguran sam da je to točno - odgovorio je i bacio požutjeli pogled prema
užurbanim kuharima u posljednjem satu izazova. - Već dugo snimam za
Cooking Channel i, da vam kažem, nigdje se ne događa toliko drame kao na
velikim skupovima kuhara. Ogovaranje, zabijanje noževa u leđa, promiskuitet i
sukobi ega posvuda - to je san svakog poštenog TV producenta koji pokušava
zaraditi svoj kruh.

~127~
Neki to vole vruće
 - I opet Vas pitam, gospodine Cheney, u čem je problem? - upitala je i rukom
pokazala na metež u kuhinji u kojoj je bilo toplije nego u sauni njezina fitnes
centra i dvostruko znojnije. Kuhari su vikali, sudarali se, a u zraku se moglo
osjetiti barem pedeset različitih, primamljivih mirisa koji su se borili za njezinu
pozornost.
Stavio je prijenosnik pod ruku i počeo kopati po džepovima, izvukavši
paketić žvakaćih guma. Nakon što je Eva odmahivanjem glave odbila jednu,
slegnuo je ramenima i ubacio jednu u usta. Zamišljeno je žvakao. - Problem je u
tom što niste sigurni u to kakav bi ovo program trebao biti. Morate natjerati
gledatelje da upale svoje televizore ili uključe snimalice ili što god. Morate
dovući njihove guzice u naslonjače, to Vam govorim. A najbrži put do toga jest
preko zvijezda.
- Ali imamo Kanea Slatera - protestirala je Eva. - On je umjetnik s nekoliko
platinastih ploča! I nalazi se na listama najpoželjnijih frajera svih časopisa.
- Da, on je bio dobar odabir - priznao je Cheney, cuclajući žvakaču gumu. -
No on nije kuhar. Gledatelji Cooking Channela pale se samo na zgodne kuhare.
I to Vam je, uglavnom, to.
Eva mu je uputila svoj najbolji neimpresioniran pogled.
- Ako mi pokušavate zgaditi cijelu stvar, trebali biste znati da me je
poprilično teško šokirati. I uopće se ne slažem s Vašom pretpostavkom. Kane se
sviđa svima, bez obzira na dob, spol i afinitete!
- Možda audiofilima - posprdno je rekao Cheney, no Evi se učinilo da u
njegovim očima vidi iskru poštovanja koja ranije nije bila tamo. - Gledajte, ne
kažem da ne postoji potencijal. No mogu vam odmah reći da moji šefovi neće
misliti da je to dovoljno. Demografija vam ne može biti argument, barem ne
pred direktorima televizije.
- Gospodine Cheney. Mi, naravno, pregovaramo s nekoliko zvijezda Cooking
Channela i pokušavamo uskladiti rasporede tako da mogu doći suditi. Moj je
otac tek privremeno uskočio. Zar nam ne možete dati samo nekoliko dana da
završimo pregovore?
Golo preklinjanje u njezinu glasu moralo je nekako probiti njegovu debelu
kožu jer se Cheney malo smekšao.
- Gledajte, volio bih vam pomoći, no svaki dan koji provedem ovdje
snimajući stvari koje na kraju neću moći iskoristiti, studio košta novaca. Evo
vam savjeta - ako im ne možete dati zgodnog kuhara na pročelju showa, morat
ćete se odlučiti za drugu stvar koja privlači publiku - reality elemente poput
ženskih tuča, tajnih afera i sličnih stvari. Imate li toga za ponuditi?
Eva si je poželjela iščupati kosu. No tada bi, uza sve ostalo, bila ćelava, a
život joj je ionako bio dovoljno usran.

~128~
Louisa Edwards
 - Ne, ne želim takav show. To nije poanta ovog natjecanja.
Prije nego što je Cheney dospio učiniti nešto više od prevrtanja očima, njihov
je razgovor prekinuo gladak glas njezina oca.
- Gospodine Cheney, molim Vas, dajte mi trenutak nasamo s mojom kćeri.
Siguran sam da ćemo nešto uspjeti smisliti i sjetiti se nekoliko ideja koje će
zainteresirati Vaše nadređene na Cooking Channelu.
Žustro žvačući, Cheney je zaškiljio prvo u Evu, a onda u njezina oca. Stajala
je najuspravnije što je mogla, odbijajući pokazati bilo kakvu emociju.
Željela je da Cheney ostane, no je li bila toliko očajna da pristane na njegove
zahtjeve? Nije bila sigurna u odgovor na to pitanje.
No morala je odlučiti što će, i to brzo, jer se taj nepodnošljiv mali čovjek
okrenuo prema svojoj opremi s kratkim: - U redu. Čak me malo i zanima što
pripremaju. No ako mi nakon toga ne budete mogli ponuditi nekog seksi kuhara
ili nešto sočno, a pod time mislim na priču poput neke s nastavnice US
Weekleyja, gibam odavde.
- Hvala Vam, gospodine Cheney - rekla je Eva i zgrabila lakat svojeg oca i
počela ga voditi prema kuhinjskim vratima. - Nećete požaliti.
- Eva, molim te - rekao je Theo bacivši pogled na zidni sat. - Vrijeme je
izazova gotovo isteklo. Nemamo sad vremena za to. Cheney je pristao ostati i
zasad ne možemo učiniti ništa više po tom pitanju.
Boreći se protiv naviranja frustriranih suza kojima je odbijala dopustiti da
poteku, Eva je pokušala uravnotežiti svoje disanje. - Stvarno, tata? Nemamo
vremena za to da mi objasniš zašto me pokušavaš sabotirati?
Theovo lice poprimilo je onaj bolan izraz, onaj koji je Evi govorio da ga na
neki način podsjeća na njezinu majku. Prestala je tražiti objašnjenja za to u dobi
od jedanaest godina, no taj joj izraz nikada nije prestao stezati srce.
- Tako si dramatična - promrmljao je Theo pustivši ju da ga odvuče na
hodnik. - Ne pokušavam te sabotirati, draga. Nikad ne bih učinio ništa da te
povrijedim. Ali zaklela si se da ćeš dovesti RSC na Cooking Channel, a kako
sada stvari stoje, nisi voljna učiniti ono što treba da bi se to dogodilo.
Evu je stegnulo u grlu, bio je to osjećaj grebanja kao da je progutala krhotine
razbijene čaše. - Tata, trudim se...
- Očito ne dovoljno. Kao glava Jansen Hospitalityja ja sam poput generala u
vojsci. Kad poručniku kažem da zauzme neko brdo, moram to prokleto brdo
smatrati već zauzetim. Bez isprika. Bez blebetanja. Činjenica da ne možeš
postići dogovor s Cooking Channelom, pa...

~129~
Neki to vole vruće
 Tako je čvrsto stisnuo usne da su nestale u njegovoj podrezanoj prosijedoj
bradi. - Pitam se koliko si spremna na preuzimanje Jansen Hospitalityja. Iskreno,
pitam se hoćeš li ikada biti spremna na to.
Te su ju riječi pogodile poput pljuske. Koljena su joj gotovo počela klecati, no
Eva je iskopala snage da ostane uspravno stajati.
- U pravu si - protisnula je kroz otupjele usne. - Ovo nije pravi trenutak da
razgovaramo o tom. Hajde, vratimo se unutra.
U Theovim tamnosivim očima zasjalo je kajanje. Položio je veliku, toplu ruku
na njezino rame - istu ruku kojom joj je nespretno pleo pletenice, nježno mazao
antibiotsku mast na razbijeno koljeno i privukao ju u zagrljaj kad je diplomirala.
Boljelo ju je grlo, a oči su ju pekle kad se odmaknula da otvori vrata. Theo je
pustio da mu ruka padne, a Eva se trudila pretvarati da nije čula njegov
razočaran uzdah.
Tako dramatična, očev je glas odzvanjao u njezinoj glavi s pomiješanim,
jednakim prizvucima nostalgije, boli i iznerviranosti.
Dramatična poput majke, pretpostavila je, iako Eva zapravo nije znala ništa o
tom. Njezina sjećanja na majku odnosila su se uglavnom na mekane ruke,
poljupce koji su imali voštan miris i ostavljali svjetlocrvene otiske nasmiješenih
usana na njezinim obrazima.
Eva se nije osjećala dramatično. Osjećala se krhko, poput šećera prosutog u
tanak sloj u tavi, a zatim spaljenog u koricu kojoj bi bio dovoljan samo jedan
oštar udarac da se prospe po kuhinjskom podu.
O. K., možda je ipak voljela malo dramatizirati. Ali dovraga! Je li taj dan
uopće bilo moguće još kako pokvariti?

Danny se morao namučiti da bi završio svoj desert, no jednom kad mu je sinulo

kako će to učiniti, dalje je bilo lako.
Gledao je kako Theo odvodi Evu iz kuhinje na neformalan sastanak, a kad su
se vratili unutra, Eva je poprimila onaj izgled. Pretjerano savršeno, sabrano lice
koje je iza maske dostojanstvenog profesionalizma skrivalo sve što je na njoj
bilo iskričavo i stvarno.
To je bilo Evino lice za igru.
Danny je nerado osjetio trzaj suosjećanja. Iz osobnog iskustva znao je da
čovjeka nitko ne može toliko povrijediti, natjerati da krvari i plače koliko to
može učiniti njegova vlastita obitelj. A on je sa svojim roditeljima prema
vlastitoj procjeni bio u vrlo dobrim odnosima.

~130~
Louisa Edwards
 Iz onog što je mogao osjetiti, i Eva bi za sebe tvrdila isto. Bilo je očito da voli
oca. Bez obzira na to što joj je iznad glave držao propusnicu za vodeću poziciju
u obiteljskoj tvrtki ili ju povrijedio ili spavao s mnogo žena, ona ga je obožavala.
A imalo je to i smisla. Theo je još od malih nogu bio sve što je imala.
To je Dannyja podsjetilo na priču koju mu je ispričala o tom da joj je tata
svake nedjelje pripremao palačinke kad je bila mala. To je sjećanje bilo sretno,
znao je to, bio je to trenutak u vremenu kad su ona i njezin otac bili u savršenoj
harmoniji, a slatke i gorke stvari u životu bile su uravnotežene i stapale su se
umotane u toplo, zlatno tijesto palačinke te posute slastičarskim šećerom u
prahu.
Francuske palačinke, pomislio je, a usne su mu se razvukle u osmijeh.
Sviđalo mu se što ih još uvijek tako zove čak i nakon života provedenog u
francuskim restoranima s pet zvjezdica i brojnih putovanja u Pariz.
I u tom trenutku, kao da je Eva doplesala do njega i šapnula mu to u uho,
Danny je točno znao što će napraviti.
Bilo je riskantno jer je tijesto za palačinke nakon miješanja inače barem sat
vremena trebalo odstajati u hladnjaku - kako bi popucali svi sitni mjehurići u
njem i da se slegne tako da bude lakše rukovati tijestom koje se u tom slučaju
neće tako lako moći poderati. No imao je manje od sat vremena i nije smio
gubiti ni minute, stoga su njegove palačinke jednostavno morale biti savršeno
izvedene. Druge opcije nije bilo.
Jurio je prema hladnjaku, zgrabio jaja, jedno cijelo mlijeko i blender pri
povratku za stol svojeg tima. Win je napokon bio gotov s kremom i potrčao je
po suhe sastojke koje mu je Danny izvikivao, vrativši se brzo s rukama punim
brašna, šećera, soli i praška za pečenje.
Danny je odmjerio sastojke u blenderu i izmiksao ih u glatku tekućinu, dok je
Winslow izvlačio dvije identične tave. Uz tresku ih je spustio na dvije ploče
štednjaka dodijeljenih njihovu timu.
- Ljudi? - obratio se Danny drugim članovima tima dok je oslobađao vrč
blendera sa stalka i kaskao prema štednjaku.
- Trebaju mi ove dvije ploče. Je li to u redu?
- Da, što se mene tiče, može - rekao je Beck i počeo raditi dvostrukom
brzinom. Ruke su mu bile toliko brze da Danny uopće nije mogao vidjeti što
radi s tim kobasicama.
- Meni treba jedan za kajganu - doviknula mu je Jules preko stola. - Ali tek
deset minuta prije kraja.
Max je već pripremao bijele četvrtaste tanjure koje su odabrali za prezentaciju
prvog slijeda. - Slobodan si, Danny dečko. Razvali ih!

~131~
Neki to vole vruće
 Danny više nije gubio vrijeme. - Win, zapali ih, moramo zagrijati te tave, a to
će potrajati par minuta.
- Kako si to zamislio, šefe? - upitao je Winslow, zavrnuo dugmad na ploči
štednjaka i provjerio boju plamena ispod obje tave, pametan kuhar kakav je bio.
Kuhanje u nepoznatoj kuhinji značilo je da su stvari koje su se u tvojem
restoranu obavljale automatizmom, poput primjerice toga na koju jačinu
namjestiti vatru na štednjaku, postale rizične i postojala je mogućnost da hrana
zagori.
- Kao palačinke - rekao je Danny i vrčem oštro nekoliko puta lupnuo po pultu
kako bi potaknuo da iz tijesta isplivaju posljednji veliki mjehuri. - Zapravo kao
tortu od palačinki. Hej, možeš li provjeriti ima li mjesta u rashladnom ormaru? I
dodaj malo škroba u kremu, malo ćemo ju zgusnuti.
- Odmah - rekao je Winslow i salutirao, a tenisice su mu zaškripale po
gumenoj hasuri.
Kroz Dannyjeve vene šibao je adrenalin, no ruke su mu bile mirne poput
kamena kad je pronašao zaimaču i spremnik s biljnim uljem.
Pošpricao je tave kapljicama vode, a kad su one zaplesale i poskočile znao je
da su dovoljno tople. Kretao se oprezno, no brzo, i zaimačom je zahvatio
dovoljno tijesta da tankim slojem prekrije dno prve tave.
To je bio kritičan trenutak jer bez prave, ravne, drvene lopatice koju su u
palačinkarnicama diljem Francuske koristili da izglade tijesto u savršene,
uniformirane krugove, Danny je odoka morao odmjeriti koliko će tijesta izliti u
tavu.
Izlije li previše, palačinka će biti blijeda i gnjecava, a izlije li premalo, počet
će se prebrzo peći, prije nego uspije nagnuti tavu da se tekućina ravnomjerno
rasporedi po njoj.
Nije bilo vremena; Danny je morao koristiti obje tave odjednom i morao je
paziti na dimljenje ili opaljivanje. Igrajući se s visinom plamena na stražnjoj
ploči, gotovo je zaboravio okrenuti palačinku koja se pekla u tavi na prednjoj
ploči.
Jedan brz okretaj zgloba i nekoliko sekundi koliko joj je trebalo da poprimi
smeđu boju i postane hrskava, i prva palačinka bila je gotova. Iz tave ju je pustio
da sklizne na tanjur koji mu je pružao Winslow, a onda je požurio s izlijevanjem
tijesta u praznu tavu prije nego što druga palačinka zagori. I tako je nastavio
dalje postigavši ritam uranjanja, okretanja, prevrtanja i sklizanja koji je gotovo
djelovao kao ples ili graciozni pokreti tai chija kojima ga je prije nekoliko
tjedana pokušavao podučiti Max ne bi li ih usvojio kao umirujuću tehniku
meditacije.

~132~
Louisa Edwards
 Dannyju tai chi nikako nije išao - možda da mu je Max objasnio da je on baš
poput pokreta u kuhinji, načina na koji tvoji mišići nauče obrazac opuštanja i
stiskanja i njihanja, dok ti um otpluta iznad svega toga i zabavlja se problemom
toga kako se zapravo radi torta od palačinki ili kako bi to Francuzi rekli Mille
crepe torta.
Mille crepe u doslovnom bi prijevodu značilo tisuću naslaganih palačinki za
jedan desert. Slojevi su se lijepili bilo kojim od hrpe različitih sastojaka, od
skute od limuna do tučenog vrhnja. Ono što je Danny imao bila je Winslowova
divna krema od vanilije i nešto prekrasnih karameliziranih šljiva u kompotu boje
tamnog jantara prošaranog tragovima rubin crvene boje.
- Win, dođi ovamo - rekao je kad je hrpa tankih, krhkih palačinki postala
pristojna. - K jarcu - opsovao je kad je preslabo trznuo tavu, a palačinka se
preklopila.
- Ups - rekao je Win kad je doskočio do njega.
- Pričaj mi o tom... - Danny je okrenuo očima na samoga sebe. Mogao je
potratiti dosta vremena na to da ju pokuša izravnati i okrene ju na pravu stranu
da poprimi smeđu boju, pazeći da ju ne podere ili je jednostavno mogao
prihvatiti da je gotovo i nastaviti dalje. Bacio je palačinku.
Ponovno je nauljio tavu, zagrabio tijesta i rekao: - Ja sam kriv. Bio sam
previše nježan s njom. Tim palačinkama jednostavno moraš pokazati tko je šef.
- Gdje si ih naučio tako raditi - upitao je Win s fasciniranim izrazom lica
kakav je uvijek imao kad mu je netko pokazao tehniku koju nikad prije nije
vidio. - Na FPI-u?
Danny je polazio tečajeve na French Pastry Instituteu u New Yorku, no
nikada nije dobio certifikat slastičara. Uz Lundenovu tavernu jednostavno nije
imao vremena za to.
Odmahnuo je glavom. - Ne. Od mame. I Julije. Nasmiješio se sjetivši se kako
ga je mama kad je bio klinac znala posjesti da zajedno gledaju stare epizode
showa Julije Child. Oboje su voljeli citirati Juliju pred televizorom. - Morate
imati hrabrost svojih uvjerenja! - govorila je onim visokim, pištavim glasom.
- Čovječe, tu su žensku svi gledali - rekao je Winslow. - Što sad trebam
napraviti, šefe?
Danny je Winslowu iznio plan promatrajući kako njegove sjajne zelene oči
postaju sve veće. Djelovao je iznenađeno, a zatim gladno, što je Danny shvatio
kao dobar znak.
- O. K., idi, idi, idi - požurio ga je dok je skupljao ostatke tijesta po vrču
blendera za posljednju palačinku.
- Imamo još petnaest minuta - doviknula je Jules, a Danny je automatski
odgovorio njihovom uobičajenom potvrdom:

~133~
Neki to vole vruće
 - Čuo sam!
Petnaest minuta. To je bilo dovoljno. No jedva. Morat će raditi brzo i biti
čisti, a to neće biti baš najlakši zadatak s obzirom na nježne, tople palačinke
debljine papira. No bilo je izvedivo.
Osjećaj beskrajnih mogućnosti ispunio mu je prsni koš od čega se osjetio
nepobjedivim.

Ukrao je pola sekunde da pogleda prema prednjem dijelu kuhinje u kojem je

razgovarajući sa sucima o tko zna čem stajala Eva. Boja joj se vratila u obraz, no
još je uvijek djelovala ispijeno, umanjeno na neki neodrediv, nijem način.
Nije tako djelovala sinoć. Tada je izgledala jako, strastveno, živo... Izgledala
je sretno.
I on je bio sretan.
Zašto su oboje bili tako spremni odustati od toga bez borbe?
Vratio se natrag na posao stišćući vilicu. Ukrasio je posljednju palačinku kako
bi odvratio misli s boli koja je nastala neprestanim ponavljanjem trzaja, a bila
jaka gotovo kao i ona u dlanovima na mjestima na kojima je držao tavu.
Učinit će to. Završit će tu prokletu tortu i bit će to najbolja stvar koju je Eva
ikada kušala, a ona će mu se nasmiješiti onim osmijehom koji je mogao
rastjerati sve sjene u prostoriji, a od kojeg je imao osjećaj kao da je posudio
jednu od onih Winovih preuskih kratkih majica u kojoj će mu prsa jednostavno
eksplodirati.
Eva je mislila da ga može napucati, pretvoriti ga u samo još jedan zarez na
uzglavlju svojeg kreveta, no bila je u krivu. On je bio važniji od toga, oni su bili
važniji od toga, a on je želio priliku da otkrije što to točno znači.
Želio je dobiti priliku da ju još jednom učini sretnom - i da sam bude sretan.
Dobro je imati cilj, rekao je samome sebi dok je trčao prema Winslowu sa
zadnjom hrpom palačinki.
Nije se zamarao činjenicom da je već imao neku vrstu plana s obzirom na to
da je kuhao u izazovu s ograničenim vremenom sudjelujući u Rising Star Chef
natjecanju.
Želio je pomoći svojemu timu da pobijedi, to je bilo neupitno. No u tom mu
se trenutku nagrada Evina osmijeha činila stvarnijom, a potreba za njom
hitnijom od ikakve druge.

~134~
Louisa Edwards
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

K aneu Slateru ovo nije bilo najbolje razdoblje u životu. Prije svega, bio je
šokiran. Ona draga žena kojoj je pjevao za rođendan našla se u nekoj nevolji
o kojoj nitko nije želio previše govoriti iako im je Kane poželio reći: - Ljudi,
odrastao sam sa samohranom majkom i pet starijih sestara, znam sve o ženskim
problemima.
Nije da ga se to osobno ticalo, zapravo, no bio je zabrinut. Činila se dragom, a
Devon Sparks uvijek je bio ljudina prema Kaneu. I sviđalo mu se kako se taj
stariji kuhar razgalio svaki put kad bi netko spomenuo njegovu lijepu, južnjačku
ljepoticu od supruge.
No to je bila tek prva stvar koja je napala Kaneovu osobnu paradu sretnog
dana i morao se podsjećati na to da je najgora - najvažnija, jer što god da je bilo
to kroz što je Lilah Sparks prolazila, toliko je prestrašilo Devona da je zbrisao iz
Chicaga prvim slobodnim letom za New York, a to je bilo itekako stvarno.
Sigurno je bilo važnije od Kaneova smiješnog problema oko činjenice da će
provoditi vrijeme s jednim od Clairinih bivših partnera. Jednim od onih koji su
bili važni, bio je prilično siguran u to kad je vidio kako se Claire razvedrila onog
časa kad je Theo Jansen ušetao u prostoriju.
Ne, rekao je Kane samome sebi dok je gledao kako im prilazi taj stariji
muškarac zaustavivši se preblizu Claire, dok se njegovo istesano tijelo okrenulo
tako da je sva njegova intenzivna pozornost bila usmjerena izravno prema njoj.
Nije to ništa.
Sve je to ostalo razriješeno u prošlosti, i to davnoj prema onomu čega se
sjećao iz Evine priče o drugim sucima kad je pristao sudjelovati u projektu.
- Claire je sjajna - rekla mu je vedro, nesvjesna Kaneove posramljujuće
goleme i glupo trajne zatreskanosti u izvršnu urednicu njegova najdražeg
časopisa o hrani.
- Bila mi je više poput majke od svih pomajki - nastavila je Eva misleći na niz
sve mlađih žena koje je njezin otac nastavljao ženiti i razvoditi se od njih svakih
nekoliko godina. - Ili bih možda sad već mogla reći da mi je poput starije sestre.
No još uvijek o njoj razmišljam kao o mamici, s obzirom na to da mi je umalo to
i postala! Tako sam ju i upoznala, moj je otac hodao s njom nekoliko mjeseci
kad sam bila klinka. No Claire je bila previše pametna da bi se ukrcala na
maćehinski vlakić, a kad je prekinula s njim, užasno sam plakala! Mislila sam da
ju više nikad neću vidjeti. No nije prekinula sa mnom - svakih nekoliko tjedana
vodila me na čaj u Pierre, pričala sa mnom o školi i dečkima, Bože, o svem.

~135~
Neki to vole vruće
 Eva se nasmiješila, bio je to blaži izraz od onih na koje je Kane bio naviknut
kod svoje party frendice. - Odvela me na moju prvu francusku manikuru i cijelo
se vrijeme žalila na to koliko ju bolje znaju napraviti u Parizu - prisjećala se
Eva.
- Kupila mi je moj prvi Chanelov ruž.
- I tako je stvoreno čudovište - rekao je Kane i prasnuo u manijakalan smijeh
izbjegavajući Evinu šaku kojom ga je pokušala udariti u rame.
No već je tada znao da će, upozna li ikada Claire Durand, biti u nevolji.
Ako je njegova zatreskanost bila tako gadna dok se temeljila samo na njezinoj
slici i đavolje pametno napisanim pismima urednika u Delicieuxu, kako će
podnijeti ženu od krvi i mesa kojoj je bilo dovoljno stalo da se sprijatelji s kćeri
muškarca kojeg je nogirala, djevojčicom kojoj je mama umrla?
I naravno, bio je u pravu.
Stvarno se zapravo nije imao na što žaliti. Na kraju krajeva, koliko je
beznadno zatreskanih gurmana dobilo priliku da stvarno upozna objekt svoje
zaljubljenosti na daljinu. Priča i druži se s njom? Zavede ju i poljubi i dodirne
ju, vidi ju bez odjeće pod stvarnim svjetlom?
Kane je bio sretnik. Uvijek je to bio, jedan od najsretnijih srećkovića na
planeti. Znao je to.
Pa ta stvar s pojavljivanjem Thea Jansena nije trebala uzburkati mirne,
kristalno plave vode Kaneova sretnog, sretnog života. I da se Claire ponašala
oholo prema njemu radi prisutnosti svojeg nepodnošljivog bivšeg dečka ili da je
Theo bio manje šarmantan, dotjeran, dovitljiv, otmjen, Kane se vjerojatno sada
ne bi durio.
Najvjerojatnije.
Rekli su mu da ponekad zna biti ćudljiv. Na što je obično odgovorio riječima
da nekako ipak mora održavati imidž rock-zvijezde, a budući da ga heroin nije
zanimao i da je previše volio svoju gitaru Betsy da ju razbije na pozornici, ostale
su mu tek nagle promjene raspoloženja.
No ovo je bilo gore od onih raspoloženja u koje je zapadao kad je bio uvjeren
da nikada neće snimiti novu ploču ili smisliti dobre riječi za pjesmu, a prostor u
njegovoj glavi koji je inače bio pun glazbe, sad je bio mračan i zastrašujuć.
Ovo mu je zapravo teže padalo, a to je bila totalna noćna mora jer je dotad
odgovorno tvrdio da je mozak u kojem nema glazbe najstrašnija stvar na svijetu.
Sad je znao bolje od toga.
Eva se pojavila kraj njega kao da ju je privukao njegov jad. Ni ona sama nije
djelovala prezadovoljno, a Kane je s olakšanjem odahnuo na pomisao da bi se na
nekoliko minuta mogao fokusirati na njezino raspoloženje, umjesto na svoje.

~136~
Louisa Edwards
 - Je li sve O. K.? - upitao je i namjerno okrenuo leđa slici pod imenom
Urednici gurmanskog časopisa udvara moćnik restoranske industrije.
- Nije baš - odgovorila je Eva, pokušavajući se nasmijati, no taj pokušaj
zvučao je više kao grčevit uzdah. - Moj je otac... komplicirano je.
Na prvi spomen Evina oca, Kane, koji je okrenuo leđa Claire i Theu, trepnuo
je i potpuno se fokusirao na svoju prijateljicu kao da je fizički nesposoban
natjerati svoje tijelo da sluša upute koje bi mogle poboljšati njegovo psihičko
zdravlje. - Znam s kompliciranim stvarima - rekao joj je. - Tako barem tvrdi
Rolling Stone u svojoj najnovijoj kritici mojeg zadnjeg albuma. ‘Slojevit i
teksturiran sa skrivenim instancama kompliciranosti i emotivnosti utkanim u
svaki stih.’
Zastao je. - Nije da sam ju naučio napamet ili nešto slično.
Eva je prevrnula očima. - Naravno da nisi - no nasmijala se kad je to rekla i
Kane se osjećao kao da je njegova misija ispunjena.
Zabio je ruke u stražnje džepove svojih hlača i bradom pokazao na zidni sat
koji je polako odbrojavao vrijeme. - Još malo i vrijeme je. Misliš li da su
spremni?
Eva je pratila njegov pogled na sat. - Ako nisu, diskvalificirani su.
Čovječe, to bi bilo grozno. Kane je bio toliko zaokupljen svojom
adolescentskom ljubomorom da mu je promakao težak rad koji se odvijao u toj
kuhinji, svi su trčali koliko su ih noge nosile i stalno se dovikivali.
Čak i na dobroj udaljenosti od štednjaka bilo je toplije nego što su bili
kolovozi u Austinu. Bila je to vlažna, nadmoćna vrućina koja se zavlačila u
pluća i otežavala disanje. Svi su se znojili, uključujući i suce, no neki od tih
jadnih kuhara djelovali su kao da će se svakoga časa onesvijestiti.
Bio je totalan užitak biti tamo, vidjeti to izbliza i Kane je čvrsto stisnuo usne
odlučivši da neće prokockati priliku da nešto nauči od nekih od najboljih mladih
kulinarskih talenata u državi.
Pa, Claire je koketirala sa svojim bivšim - ili ga barem nije odrezala dok je on
koketirao s njom na onaj smiren, dostojanstven način na koji su to radili odrasli
muškarci. Pa što? Kane je bio u Chicagu, jednom od njegovih omiljenih gradova
uključen u jednu od njegovih najdražih stvari na svijetu - pripremanje hrane.
Kad je glasno odjeknulo zvono koje je prenulo sve prisutne, Eva je viknula: -
Spustite noževe! - Kane je u tom trenutku obećao samome sebi da će prestati
razmišljati i početi osjećati.
S tim na umu, bio je prvi koji je napustio kuhinju preko hodnika do
konferencijske sale koju je hotelsko osoblje postavilo kao elegantnu privatnu
blagovaonicu s velikim ovalnim stolom prekrivenim bijelim stoljnjakom,
sjajnom srebrninom i besprijekorno sjajnim kristalnim čašama. To je bilo to.

~137~
Neki to vole vruće
 Hrana još nije bila stigla i Kane je protrljao svoj ravan trbuh, čestitajući si na
čvrstoj odluci da tog jutra preskoči doručak.
O. K., bio je to više izbor između toga da pojede pecivo ili okrene Claire i još
jedanput pojede nju, no bio je siguran da je donio ispravnu odluku.
Posebice uzimajući u obzir činjenicu da je to možda bio posljednji put.
Otresavši se turobne misli o tom da joj se poslije toga trebao pridružiti i ispod
tuša, Kane se bacio u stolicu i zagledao se u svoju čašu s vodom.
U salu su ga slijedila i preostala dva suca, a Kane se trudio ne mariti za tim
gdje će Claire sjesti. Pretpostavio je da je mogao srediti stvar time da sjedne na
stolicu u sredini, no to mu se činilo suviše djetinjastim potezom, a sam je Bog
znao da više nije želio učiniti ništa zbog čega bi Claire mogla zaključiti da je
glup klinac.
Ne sa savršenim primjerom naočitog starijeg muškarca pri ruci za usporedbu.
Otkopčavši svoj elegantan, po mjeri skrojen sportski sako, Theo Jansen
iskoračio je i izvukao stolicu u sredini, na što je Kane iznervirano zaškrgutao
zubima. A onda je još jednom učinio isto zbog posramljenosti jer je Jansen,
poput pravog kavalira, izvukao tu stolicu za Claire, kao čovjek s manirama koji
nije odgojen u štali. Kane je mogao čuti pištav zvuk maminih riječi koji mu je
dopirao iz podsvijesti.
Dok se pokušavao uspraviti u stolici umjesto da se udobno zavali u stolicu
kao što je običavao, Kaneu je bilo drago da je tog dana odlučio ne odjenuti
majicu s kapuljačom. Nije baš da je zgužvana pamučna majica sa zasukanim
rukavima do iznad laktova bila oličenje stila poput prugastog odijela starog
Jansena, no barem je imala dugmad umjesto patentnog zatvarača i dvije trake.
Eva je posljednja ušla i požurila je sjesti na stolicu do Kanea. Uto je sa svojim
jelima ušao prvi tim kuhara.
- Jesi li O. K.? - šapnula mu je u uho.
- Dobro sam - obećao je Kane, i položio dlanove na stol kako bi natjerao
vlastite ruke da se prestanu lomiti i pomicati uopće.
Zamisli da si na pozornici i imaš lošu noć, no ti su ljudi platili da iskuse
Kanea Slatera i, tako ti Boga, dobit će ono po što su došli.
Nasmiješio joj se vedrinom prave moćne zvijezde. - Samo sam gladan. I
nemoj se uvrijediti, ali nekako mrzim tvog tatu.
Eva je frknula nosom. - Nisam se uvrijedila. Trenutačno dijelim tvoj osjećaj.
Djelovala je iznureno, a to nije bilo ni čudno. Tip se pojavio sav šarmantan i
potkopao ju pred svim sudionicima natjecanja, dok istovremeno zavodi Claire.
Kakav seronja.

~138~
Louisa Edwards
 Čovječe. Kane je mrzio to što je bio tako negativan. Nikada nije razumio
ljude koji su pisali one srcedrapajuće pjesme, kao ni to zašto slušateljska publika
radijskih postaja spremno konzumira te stvari kao da je riječ o sladoledu u
ljetnim mjesecima, no sad je pomislio kako je napokon shvatio. Jedina stvar
koju je mogao zamisliti da napravi s tim luđačkim osjećajem jest da ga pretoči u
pjesmu.
Gledaj to s vedrije strane, rekao je samome sebi. To ti je podloga za idući
album. Ljudi će ga nazvati tvojom Depresivnom fazom i napokon ćeš izgledati
poput pravog umjetnika.
Ta pomisao nije ga razvedrila koliko se nadao da hoće.
Kane se nije smirio sve dok tim s Jugozapada nije postavio tanjure pred njih.
Bilo je vrijeme da se baci na ozbiljan posao kušanja.
Jugozapadnjaci su zavrtjeli priču oko slavnog hot-doga na čikaški način,
zamijenivši standardnu kuhanu kobasicu od govedine s ljućom kobasicom koja
je bila gotovo kao chorizo18, a pecivo su natrpali zabavnim stvarima poput
avokada i meksičke kreme. Bilo je tu i ukiseljenih jalapeno papričica kako bi se
s malo kiseline stvorila ravnoteža bogatog okusa, a svježe pečeno pecivo meko
poput jastuka cijelu je stvar podiglo na višu razinu.
No bio je to poprilično težak obrok i Kane je jedva pojeo četvrtinu svojeg u
nadi da će ostati dosta mjesta za ono što će ponuditi preostali timovi. Desert je
bio pomalo razočaravajuć jer se radilo o pomalo kašastom sladoledu za koji je
tim priznao da ga nisu imali dovoljno vremena rashladiti.
- Koji je od vas slastičar? - upitao je Kane.
Prazni pogledi bili su jedini odgovor koji je dobio sve dok se s kraja reda nije
oglasio nizak, dlakav muškarac i rekao da je on bio zadužen za sladoled.
Huh.
Kako su se timovi izmjenjivali, postajalo je sve jasnije da nitko od njih sa
sobom nije poveo pravog slastičara. Južnjaci su predstavili sjajan hommage19
čikaškoj hrani za dušu, iako im pohana piletina nije bila dobra kao ona koju je
pripremala Kaneova mama. Njihov pokušaj pite od mlaćenice bio je uspješniji
od sladoleda, no korica joj je bila vrijedna žaljenja, predebela na dnu, gnjecava i
imala je okus po brašnu.
Tim sa Zapadne obale imao je slastičarku, no ona je bila mlada i djelovala je
prestrašeno poput zeca i, kako se ispostavilo, imala je dobar razlog za to.

18
Kobasica koja se priprema od svinjetine, govedine, maslinova ulja, crvene paprike, češnjaka i začina. Suši se i
sazrijeva dva do tri mjeseca, a ponekad se dimi. Poslužuje se kao predjelo ili sa slanutkom kao glavno jelo.
Tipična je namirnica meksičke i španjolske kuhinje.
19
(izg. omaž) - djelo, priredba, skladba, recital u čast umjetnika ili osobe.

~139~
Neki to vole vruće
 Prva dva jela, salata i vegetarijanska prepoznatljivo kalifornijska verzija
slavne čikaške pizze natjerala je Kanea na odluku da nikad više povrće neće
zvati dosadnim i nezanimljivim. Njihova hrana bila je pravo otkrivenje za
Kanea, koji je imao tendenciju k pretjerivanju - no jednostavnost, posebice ako
je savršeno i majstorski izvedena poput one koju je izveo tim Skye Gladwell,
svježe je, ukusne i sasvim uobičajene sastojke mogla podići na neku novu
razinu.
Oni su tog dana bili najveće iznenađenje za Kanea.
No ta jadna mala slastičarka. Ta rastopljena čokoladna torta koju je poslužila
kao desert bila je totalan promašaj. Tekuća krema u sredini bila je preslatka,
mogao je osjetiti zrnca šećera na jeziku koja su se kasnije rastvarala u neugodno
gorak okus.
Tim sa Srednjeg zapada bio je onaj zbog kojeg je Kane bio posebno uzbuđen.
Imali su najviše bodova u posljednjem natjecanju s vrlo impresivnim jelom
pripremljenim pomoću najnovijih tehnika i najnovijom opremom poput sušilice
za meso, poluvodiča i tekućeg dušika i hrpu drugih stvari koje je Kane zapisao
da ih nabavi za svoju kuću u L. A.-u. Pod uvjetom da tamo ikada više uspije
provesti više od tri dana u komadu.
Nisu razočarali ni Limestoneovi kuhari. Svako njihovo jelo obaralo je s nogu,
kombinirali su hrabre, gotovo nespojive okuse o kojima Kane nikada nije
razmišljao i ne bi mu pali na pamet, no to ga je natjeralo da ponovno pokuša
definirati ideju ukusnog. Prezentacija im je bila dopadljiva, puna zaigranih
detalja poput toga da su poslužili opržene janjeće odreske na jastučiću od
pergamenta punjenom spaljenim sijenom tako da se jastučić polako ispuhivao, a
miris se podigao i uvukao se u meso tako da je mirisalo kao da je pečeno na
lomači u vrtu.
Desert im je bio šerbet od šećerne repe koji je kao brežuljak stajao do
čokoladnog moussea s preljevom od porta. Cijela stvar bila je posuta dimljenom
morskom soli i premda ju nije napravio slastičar, bila je to kompetentna i
avangardna mala kreacija koja se Kaneu nije svidjela. No vidio je da je dobro
izvedena, a sasvim se sigurno sviđala Claire i Theu tako da je pretpostavio da je
riječ o jednoj od onih stvari za koje nije važan okus.
Ili se možda već prejeo, a to je bilo loše s obzirom da je jedan tim još čekao
na svoju prezentaciju.
U pauzi prije njih, dok je hotelsko osoblje brzo i učinkovito odnosilo posuđe,
Kane se nagnuo prema Claire i rekao:
- Zar nije svaki tim trebao predstaviti cijeli restoran? Mislio sam da to
podrazumijeva da će imati barem jednog čovjeka koji u tren oka može pripremiti
bogovski desert.

~140~
Louisa Edwards
 Prošavši rukom kroz raspuštenu kosu - prije pola sata odustala je od punđe, a
valovi njezine kestenjaste kose izluđivali su Kanea - Claire je odgovorila: -
Uvijek je tako. Misle da će pobijediti ako dovedu samo svoje najbolje kuhare. A
mnogi kuhari prezrivo gledaju na slastičarstvo. Ne razumiju njegovu finoću i to
što je ono više znanost nego umjetnost, ali istovremeno i vrlo kreativno. Misle
da će to jednostavno odraditi, no varaju se. Kao što smo imali prilike i vidjeti.
- Nekoliko timova ipak ima slastičare - tiho se uključila Eva, bacivši brz
pogled u očevu smjeru. - Primjerice, ovaj tim koji čekamo.

~141~
Neki to vole vruće
 DVADESETO POGLAVLJE

I dući je tim pokucao i ušao, a ispod stola Evina je noga počela poskakivati kao
da je njezina stiletto peta iznenada postala gumena.
Kane je nakrivio glavu i proučio članove posljednjeg tima tog dana. Prema
njegovu rasporedu dolazili su s Istočne obale i bili su prvi izabran tim prije
mnogo tjedana i bezbroj natjecatelja punih nade. Sad kad je malo razmislio,
sjetio ih se s finala u New Yorku.
To je bio tim zbog kojeg ga je Claire napala jer joj se učinilo da je pomogao
zgodnoj kuharici koja se malo prepala tijekom natjecanja u kvizovima.
Kako se ono zvala? Jules Nešto, pomislio je osmjehnuvši se atletski građenoj,
dugonogoj plavuši. Uzvratila mu je osmijeh, a onda se uozbiljila da pozdravi
suce.
- Danas smo vam pripremili jela koja će odati počast jednoj od
najpopularnijih stvari čikaških zalogajnica: doručku. Posvuda po mondenim
četvrtima poput Bucktowna i Wicker Parka niču zalogajnice koje poslužuju
doručke i privlače brojne goste - i jednostavno se moramo suočiti s time da je
doručak najvažniji obrok u danu - rekla je i namignula, a Kane je čuo kako se
Theo Jansen prigušeno nasmijao.
- Što ste nam pripremili? - upitala je žustro Claire.
- Započet ćemo s malim predjelom koje je stvoreno za podizanje energije -
rekao je kuhar kratke, svjetlosmeđe kose koji je u očima imao posesivan sjaj
svaki put kad bi pogledao u Jules. - Jules i ja željeli smo se poigrati s
popularnim čikaškim odreskom, no nismo željeli pripremati ništa što će nam biti
previše blisko, poput stvari koje se nalaze u Lundenovu jelovniku. Na dnu se
nalaze komadići govedine koju smo pirjali na vinu i začinima sve dok se nije
počela raspadati, zatim smo na smeđem maslacu ispekli jaja na oko i postavili ih
na meso.
Iskoračio je i pažljivo stavio sićušno ovalno jelo ispred svakog od njih. Na
Kaneovu tanjuru zadrhtalo je jedno savršeno jaje. Imalo je na sebi kapljice
zlatnog maslaca i mrlje od zelenih začina.
Preko žumanjka se rastezala tanka prevlaka poput bijelog vela preko sjajno
narančasto crvene boje, a kad je Kane umočio svoju žlicu u sredinu, žumanjak je
pukao i razlio se preko bjelanjka poput rijeke niz planinu. Zavirio je ispod jajeta
kako bi vidio komadiće govedine. Nije baš obećavalo, no kad je Kane podigao
žlicu do usta, morao se potruditi da ne zastenje poput klinca koji je upravo
otkrio čemu zapravo služi njegova muškost.

~142~
Louisa Edwards
 Prvi okus bio je kremasto savršenstvo, topli žumanjak i smeđi maslac činili su
prekrasno bogat kontrast s mekanim komadićima mesa kuhanim u vinu. A kako
je nastavio jesti, jaje se sve više miješalo s mesom, stvarajući neku vrstu umaka
koji je u kombinaciji sa smeđim maslacem20 bio nekako orašast i iznimno se
dobro slagao sa žumanjkom. Sve u svem, bila je to jedna od najboljih stvari koje
je ikad kušao.
Kane je bio zahvalan Bogu da više nije morao brinuti o suzdržavanju dok je
tužno gledao u svoj prazan tanjur. Požalio je tek što nije imao više kruha kojim
bi mogao pokupiti ostatke jaja i crnog vina koji su mu ostali na tanjuru.
I još ga je jedan okus iznenadio u tom jelu - što je to bilo? Kapari?
- Nisam nikad mislio da se crno vino može poslužiti za doručak - rekao je. -
Šampanjac, svakako. No čaša finog, bogatog crnog?
- Ako mene pitate, čaša je crnog vina uvijek najbolje rješenje - nasmiješeno
mu je odgovorio kuhar.
Kane se zlobno nasmiješio. Očito mu je bilo oprošteno za to što je pogledao i
nasmiješio se Jules. - Znate li što je uvijek najbolje rješenje? Igra odreska i
jajeta. Mljac.
- Zanimljivo - rekao je Theo s druge strane stola. Glas mu je odgovarao stasu,
bio je podešen, profinjen i pomalo vedar.
- S okusom Caberneta podsjetio me više na ouefs en meurette21.
- Što je, dovraga, to? - prišapnuo je Kane Evi, iako se Claire okrenula prema
Theu, a u očima joj je zasjalo odobravanje.
- Jaja poširana u crnom vinu s demi-glace22 umakom - šapnula mu je Eva.
O. K., to je imalo smisla. I natjeralo je Kanea da za sebe pomisli da je idiot,
no to je bilo tek usput.
- Što je sljedeće? - upitala je Claire spustivši žlicu kraj napola pojedenog jela.
Kane je gledao u njezin tanjur, razmišljajući o tom bi li itko primijetio da brzo
zamijeni njihove tanjure.

20
Bakuri maslac ima više naziva (portugalski: bacurizeiro, bacuri, bacuri assu, bacuri do Para, bacury, pacuri,
pacouryuva; pakuri, pakouri, maniballi u Gvajani; pacouri na francuskom (Francuska Gvajana); packoeri,
pakoeri, geelhart u Surinamu. Naziv dolazi od riječi ba (odmah, sada) i curi (padati) jezika Tupi - što bi u
prijevodu značilo da plod pada sa stabla čim sazri. Bakuri je jedini predstavnik roda u Južnoj Americi. Naraste
do dvadeset i pet metara i voli vlažnu tropsku klimu i raste najviše na području amazonije. Njegov sočan plod
koristi se u prehrani. Iz sjemenki se hladnim tiještenjem dobiva zlatnosmeđ maslac diskretnog mirisa.
21
franc, poširana jaja.
22
Taman, temeljni umak koji se priprema od jednake količine španjolskog umaka (espagnole) i tamnog telećeg
temeljca. Dobiva se pečenjem telećih kostiju, mrkve, luka, pirea od rajčica, maslaca, crvenog vina i brašna.
Nakon toga se osnova iskuha i procijedi. Koristi se samostalno ili kao osnova za pripremu drugih umaka.

~143~
Neki to vole vruće
 No zaboravio je na to kad je sa svojim jelom istupio visoki kuhar istaknute
čeljusti, s poludugom smeđom kosom zavezanom u rep. Njegovo jelo veličinom
je odgovaralo predjelu, s malim okruglim kriškama bljeđe kobasice, koja je na
rubovima bila smeđa i hrskava i postavljena u mali toranj iznad nečeg zelenog.
Na tanjuru su bili brisevi nekakvog crvenog umaka koji su podsjećali na poteze
kista.
- Kobasica od plodova mora - rekao je tip. - Na pirjanoj zimskoj salati s
orasima i octom od crvenog vina. Na tanjuru je gastrique umak od crnog vina.
- Ah, kobasica. Jedan od mojih omiljenih čikaških specijaliteta. Jeste li ju
sami pripremili? - upitao je Jansen.
Visoki Tip kimnuo je s rukama na leđima i licem tako ozbiljnim da bi netko
mogao pomisliti da je na policijskom ispitivanju, no Kane je već krenuo jesti.
Vau, O. K., ovo je nevjerojatno!
Kane je zurio u svoju vilicu kao da će mu ona dati odgovor na ono što se
odvija u njegovim ustima. Kobasica je bila mesnata i zasitna, a opet nekako fina
i slankasta s okusom oceana. Nikada nije jeo ništa slično tomu. Kelj je bio vrlo
ukusan i bilo je nečeg slatkastog u njem što ga je zaskočilo svakih nekoliko
zalogaja... Ribizi? Grožđice? Što god da je bilo, stvaralo je kontrast bogatom
okusu prženih oraha.
Probovši drugi komad kobasice, razmazao je gastrique od crnog vina - Kane
je uživao u tom kako se vino pretvorilo u gust sirup čiji je okus podsjećao na
ocat i šokirao mu nepce tako da istakne okuse mora.
Preko puta stola, Eva je odgurnula svoj tanjur, a da gotovo nije ni takla jelo u
njem. Kane se namrštio, no s obzirom na to da ona nije glasala i odlučivala o
tom tko će pobijediti, a tko otići kući, tehnički nije bilo ni važno hoće li sve
probati.
Ali nitko ne bi trebao bacati takvu hranu. To je gotovo bio grijeh.
Ostalo dvoje sudaca gotovo je završilo sa svojim jelima, pa je Kane prionuo
poslu. Nije želio zaostajati samo zato jer je jelo prijetilo mogućnošću da ga baci
u sretnu komu.
Prisilivši samog sebe da ostavi nekoliko zalogaja na tanjuru, Kane je
pogledao u tim s Istočne obale s neskrivenim iščekivanjem onoga što će
poslužiti za kraj.
Istupio je posljednji par, mlad mršav crnac sa šokantno zelenim očima i tip
koji je izgledao kao da bi mogao biti u rodu s prvim kuharom. Iste plavosive oči,
ista smeđa kosa, iste jamice na obrazima.
No za razliku od prvog kuhara, ovaj se nije smiješio. Bio je ozbiljan kao i
Visoki Tip, no ipak se pri pogledu na suce na njegovu licu pokazao bljesak
nekakvog izraza, kao blic fotoaparata.

~144~
Louisa Edwards
 Evino poskakujuće koljeno iznenada je stalo pod stolom kao da je netko
pritisnuo OFF tipku.
Kane je pomislio da je to morao biti onaj slastičar kojeg je spomenula i bolje
ga pogledao. Imao je iza sebe dva sjajna nastupa koja je morao slijediti. Kane se
stvarno nadao da će ispuniti očekivanja koje je postavio ostatak njegova tima.
A prema načinu na koji se uspravio i teško progutao, Kane je zaključio da je
ovaj svjestan te činjenice. Ovo je bio izazov koji je na kraju gubio slastičar.
Sve se svodilo na to posljednje jelo.
Evi nikada dotada nije bilo tako teško progutati gurmansku hranu - a ona je
jela po restoranima s pet zvjezdica otkako je kao beba počela jesti krutu hranu.
Grlo joj je bilo tako stegnuto, a želudac tako stisnut da je jedva išta okusila,
no morala je nekako nastaviti.
Barem se njezini dečki iz Limestonea nisu osramotili, što je istovremeno bilo
i dobro i loše - bilo je dobro što će jedini restoran Jansen Hospitalityja u RSC-u
najvjerojatnije ići dalje, no istovremeno je to bilo i pomalo opasno, s obzirom na
sklonost Ryana Laroussea da provocira druge timove na kuhinjske bitke koje
nisu imale nikakve veze s hranom.
U Evinoj glavi vrtio se vrtlog zbunjenosti; argumenti protiv toga da se proda i
pretvori RSC u najnižu televizijsku formu, brige oko toga kako će uvjeriti
Cheneyja da ostane i nastavi snimati... i toga koliko se silno željela ispričati
Dannyju.
Nije da mu je išta dugovala. Ionako bi najvjerojatnije otišli svojim putovima.
No zašto se onda osjećala tako krivom zbog toga što je odrezala bilo kakvu
mogućnost da ga ponovno vidi?
Kad je njujorški tim ušao, Eva je bila u stanju visoke pripravnosti, bacivši
umoran pogled na oca, koji je, na kraju krajeva, već bio vidio jednog člana
njihova tima golog do pasa, s najslađom raščupanom kosom koju je svijet ikada
vidio. No pored kratkog širenja očiju kad je ugledao Dannyja, Theo nije pokazao
nikakvu dodatnu reakciju na Lundenovu ekipu od onih koje je pokazivao drugim
timovima.
Ne, Theov pogled bio je ravan i miran kao u svećenika, njegov lutajući pogled
- za koji je napola očekivala da će biti zaustavljen na preslatkom licu prirodne
ljepotice Skye Gladwell (a ne bi li to izazvalo nešto zabavne ‘drame’ za
Cheneyjeve gledatelje) - bio je neuobičajeno suzdržan.
Premda nikada nije propuštao priliku za udvaranje u kuhinji, Theo je djelovao
više fokusiran na to da popriča s Claire - i nenamjerno izluđuje jadnog Kanea -
nego na svoj uobičajen lov.

~145~
Neki to vole vruće
 No Eva je odlučila da će zbog tog bizarnog ljubavnog trokuta brinuti kasnije.
Trenutačno u svojoj kutiji stresa - poznatoj i pod imenom mozak - nije imala
prostora ni za što drugo osim posljednjeg jela ovog kruga natjecanja.
- Dobar dan, ja sam Danny Lunden - rekao je i krenuo prema njima visoko
uzdignute glave. Po njegovu držanju nikako se ne bi moglo zaključiti da je dan
započeo tako da je zbrisao iz Evina apartmana onako kako je to činio njezin prvi
dečko, Steve Janovic, kad bi se iskradao iz njezine kuće u slučajevima kad bi se
Theo ranije vratio iz izlaska.
S elegantnim okretima njegovih snažnih, preplanulih zglobova, Danny je
postavio tanjure pred sve njih.
Eva je željela uhvatiti njegov pogled i nekako mu dati do znanja nešto - nije
ni znala što - no nije se zadržao kraj njezina mjesta, već se samo okrenuo i
otišao od stola.
Očajna u želji da skrije to kako su ju oči iznenadno zapekle, Eva je trepnula
pogledavši u desert koji im je pripremio. Na okruglom porculanskom tanjuru
stajala je mala, savršena ovalna torta, a krasile su ju samo dvije prekrižene
nježne grančice majčine dušice.
- Ah - rekla je zadovoljno Claire - Gateau de mille crepes?
Eva je naglo pogledala prema njemu, taman na vrijeme da joj srce poskoči od
naznake osmijeha na Dannyjevu naočitu licu.
- Nazvao sam ju Moja hrpa palačinki - rekao je i pogledao ravno u Evu, a njoj
je zastao dah. - Inspirirala me moć sjećanja - rekao je ne skidajući pogled s
njezina. - I ljepota toga da uzmemo nešto dobro iz prošlosti i stvorimo novo
sjećanje na to. Nadam se da će vam biti ukusno.
Eva je dohvatila vilicu drhtavim prstima i njome nespretno udarila o tanjur, a
taj je zveket nevjerojatno glasno odjeknuo u živopisnoj, utihnutoj sobi punoj
ljudi koji se spremaju kušati prvi zalogaj nečeg prekrasnog.
Napravio je to za mene, bilo je sve o čem je mogla misliti, a to je značilo... što
je to zapravo značilo?
Nije znala, nije mogla raščlaniti, a onda, kad joj je vilica potonula kroz meke
slojeve kolača i donijela sladak okus do njezinih usta, nije mogla misliti ni na
što od šoka koji je okus priredio njezinim osjetilima.
Okusi jeseni eksplodirali su na njezinu jeziku. Osjetila je šljive, njihovu
duboku slatkoću koju je razvio i nadogradio taman okus karamele smeđeg
šećera. Glatka krema miješala se s voćem u duetu savršene harmonije, a kroz
sve je tekla treća nota koju nije uspjela dešifrirati, neko svježe bilje, zaigrano i
kompleksno.
Krenuvši prema kolaču s vilicom, pomaknula je majčinu dušicu i shvatila -
oh. To je bila treća melodija u desertu... A tek palačinke same za sebe... Eva je

~146~
Louisa Edwards
uzdahnula oduševljena laganim palačinkama koje su cijelom tom božanskom
osjećaju dale tijelo i čvrstoću.
Njezin je otac bio dobar kuhar kad bi odlučio stati pred štednjak i ona je s
obožavanjem čuvala sjećanja na ta jutra koja su provodili zajedno. No nikada
nije napravio ništa tako zarazno poput ovog kolača koji je liječio dušu.
Očito nervozan zbog tišine koja je zavladala u sobi, podižući se na prste
svojih tenisica, oglasio se Winslow: - Dobar je znak kad za stolom zavlada muk.
Usta su vam prezaposlena da biste pričali? To je bod za nas!
Suci su ga pogledali, a uzbuđenje je nestalo s njegova lica brže nego što je
Dannyjev desert nestao s tanjura. - Ne pokušavam vam reći kako da nas
ocijenite! Možda smo dobili bod, možda nismo. Možda...
- Možda da zašutiš - predložio mu je Danny, stavio mu ruku na usta i odvukao
ga natrag da stane u red kraj drugih.
- To je sve što smo pripremili za vas - rekao je zbunjenoj grupi za stolom, no
pogled mu se zaustavio na Evi, a u očima mu se vidjelo nešto meko, nešto
gotovo ranjivo zbog čega je morala oviti svoje noge oko nogu stolca kako bi
spriječila samu sebe da skoči i, pa, skoči na njega.
- Nadam se da vam se svidjelo - rekao je Danny i ona je znala da je to bilo
upućeno samo njoj. Činilo se kao da se Eva ne može prestati smiješiti dok je tim
s Istočne obale izlazio iz prostorije.
Danny Lunden bio je... kao nitko koga je ikada upoznala. Bio je gotovo
predobar da bi bio istinit. Zgodniji od grijeha, s tijelom koje kao da je
napravljeno za užitak i znao je kuhati? I slušati dok žena priča i učiniti nešto da
bi se ona osjećala bolje?
- Ono zadnje jelo bilo je bomba - rekao je njezin otac, i to s više entuzijazma
nego što ga je imao cijeli dan. - Ja obožavam palačinke, naravno - jedne su od
mojih najdražih jela za pripremu. Sjećaš se, Eva? Čak mi i sam miris tijesta
izaziva nostalgiju.
Sretno je uzdahnuo, a Evi se srce sunovratilo u želudac poput cigle koja je
pala s vrha Empire State Buildinga.
Da, Danny je slušao dok je Eva pričala. A onda se okrenuo i iskoristio
intimno, osobno sjećanje kako bi manipulirao osjećajima jedne od triju osoba
koje će odlučivati o sudbini njegova tima.
Pažljivo je spustila vilicu da srebro ne udari ponovno o porculanski tanjur.
Ne. Ne bi to učinio. Bi li?
Pa, zašto, dovraga, ne?- prasnuo je njezin unutrašnji realist. Ovo je
natjecanje. Nije ovdje da bi stekao prijatelje - nije li to ono što ljudi uvijek kažu
na onim groznim reality showovima? On je ovdje da bi pobijedio. I samo je

~147~
Neki to vole vruće
doznao da ti i tvoj otac - novi sudac - dijelite duboku i trajnu ljubav spram
palačinki.
Eva je primorala samu sebe da sagleda tu situaciju onako kako bi to učinio
njezin otac - bez osjećaja, s prodornim analiziranjem činjenica čime bi došao do
logičnog zaključka koji ne bi bio zaslijepljen smiješnim digresijama na to kako
se Dannyjevo tijelo pomicalo uz njezino ili na način na koji ju je njegov
intenzivan pogled potaknuo da osjeti neke stvari, stvarne stvari, stvari koje se
nisu odnosile samo na seks...
Prestani, rekla je samoj sebi, svjesno smirujući disanje dok je Claire dodavala
svoj prazan tanjur konobaru i posegnula za svojim bilješkama da započne s
prosuđivanjem.
Došlo je vrijeme da iz glave izbaci sve osim hrane. Pričekat će da suci donesu
odluku, a onda će ona i Danny Lunden malo popričati.

~148~
Louisa Edwards
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

O vo je grozno - zastenjala je Jules, napravivši pet koraka od stola njihova tima

u kuhinji samo da bi se vratila u drugom smjeru lomeći ruke. - To čekanje.
Mrzim čekati! Zašto jednostavno ne kažu što im se sviđalo i riješe nas brige?
- No hajde, diši duboko - rekao joj je Max iz pozicije lotosova cvijeta na
podu. Svaki put kad je Jules došla do kraja trake koju je utabala hodajući,
morala se okrenuti da ne bi zgazila svog dečka.
- Nemoj mi govoriti kako da dišem - zarežala je. - Osim toga, ni ti nisi tako
miran kako se pretvaraš da jesi.
Jules nikada nije voljela da ju se tješi. Danny se sjetio kako bi se, kad su bili
klinci, pojavila pred vratima stana njegovih roditelja blijeda poput soli, drhteći
od bijesa zbog nečeg što je učinila ili nije učinila njezina površna majka koja ju
je gotovo zanemarivala - no vrlo je rano naučio da Jules nije poput drugih cura.
Ona nije plakala, nije željela zagrljaj i sasvim sigurno nije željela pričati o tom.
Stoga je Danny, kad je Max ustao iz svojeg meditativnog položaja i presreo ju
na idućem prolaženju, obujmivši ju dugim rukama oko ramena i zadržao ju na
svojim prsima, očekivao da će širom razjapiti usta i odgristi mu glavu.
No umjesto toga, prislonila je svoje tijelo na njegovo, kao da mu je vjerovala
da će preuzeti njezin teret i podići ju, kao da je njegov zagrljaj najsigurnije
mjesto na kojem je ikad bila.
Osjećajući se kao uljez samim time što stoji kraj njih, Danny je skrenuo
pogled da im da malo privatnosti. A ima li su privatnosti koliko su htjeli, s
obzirom na to da su drugi timovi pokupili svoje stvari i vratili se u svoje
hotelske sobe da pričekaju odluku prije nego što je njegova ekipa uopće završila
s prezentacijom jela. U kuhinji nije bilo nikog osim tima s Istočne obale.
To jest, tri petine tima s Istočne obale. Beck se otišao tuširati u sobu jer je
nakon cjelojutarnjeg bavljenja školjkama to bila jedina opcija. A Winslow je
namignuo, udario sve šakom o šaku, a onda se dao u potragu za svojim frendom
Drewom, koji je između ostalog bio Evin asistent.
Već je ranije došao do nekih informacija kad se družio s Drewom jer je Drew
među prvima doznao sve što se događalo u RSC-u. Danny se vraški nadao da je
Winslowovo prijateljstvo s tim mršavim, crnokosim dečkom doista čvrsto kao
što je govorio. Prema onome što je Danny vidio, Winslow se družio s mnogo
ljudi i uspijevao ostati prijatelj s njima, pa možda...
Win je morao ostati prijatelj s Drewom, odlučio je Danny. Ako je postojala
mogućnost da dobiju potvrdu idu li dalje s natjecanjem, morali su ju iskoristiti.

~149~
Neki to vole vruće
 Onaj ilegalan telefon žuljao ga je u džepu, bio je to put kršenja pravila koji je
vodio izravno do informacije koju je želio. Mogao je poslati poruku Evi. Možda
ju preklinjati da mu da barem nekakav nagovještaj toga kakav bi ishod mogao
biti...
Danny je odrezao tu misao, prisilivši svoje prste da napuste džep bez
dodirivanja telefona.
Što mu je padalo na pamet? On nije preklinjao, on nije molio, on nije šizio.
On je bio onaj strpljivi. Onaj koji je imao hladnu glavu. Onaj koji je sve ostale
držao na okupu.
Pa zašto se onda osjećao tako nenormalno?
Jedno ime.
Eva.
Nije znao kako stoji s njom, nije zapravo znao ni kako je želio stajati s njom,
nije znao ništa osim toga da nije bio spreman da ju pusti, a nije baš ni da je imao
nekog izbora.
Nije bio spreman na to da ovo završi, bilo što od toga. Danny nije bio
spreman otići kući, dovraga.
Ta ga je pomisao iznenadila i gotovo pokosila. Danny je volio svoj dom.
Volio je svoju obitelj i svoje roditelje i život koji su isplanirali za njega. Pa zašto
se onda odjednom osjećao kao da je odlazak kući ovako rano bilo poput
vraćanja u zatvorsku ćeliju nakon samo jednog popodneva na suncu.
- Što god da se dogodi, treba se dogoditi - rekao je Max i činilo se kao da je to
utješilo Jules, no Dannyju se od njegovih riječi zacrvenilo pred očima.
- Pričaš pizdarije - odgovorio mu je takvom brzinom da je iznenađeno trepnuo
kad su mu riječi izletjele iz usta.
- Danny! - šokirano je uzviknula Jules, a on je podignuo bradu.
- Što? Ja sam jedini kuhar koji ne smije psovati?
- Ne, naravno da ne - zamucala je i pogledala u Maxa kao da traži objašnjenje
zašto je njegov brat iznenada sišao s uma.
- Samo ti... ti inače nisi tako grub u izražavanju. Samo to.
Danny to nije mogao opovrći, ali nije se osjećao sjajno zbog te činjenice. - Pa,
da. Samo zato što inače ne dijelim svoje stavove s cijelim svijetom, to ne znači
da ih nemam.
- Naravno da imaš stavove - rekao je Max. - Samo nismo navikli na to da se
na taj način zauzimaš u tom da ih braniš.

~150~
Louisa Edwards
 Danny je stisnuo vilicu. Isuse, što je on to bio? Nekakva krpa? Jesu li ga oni
takvim vidjeli?
Je li ga takvim vidjela Eva? Možda ga zato nije upoznala s ocem ili željela da
se zadrži duže od jedne noći.
Gledajući kako Max i Jules stoje jedan do drugoga s tijelima koja se dodiruju
i naslanjaju i podupiru dok im je ugodno i osjećaju se sigurno u osobnom
prostoru onog drugog, osjetio je tako snažnu zavist da ga je umalo ugušila.
- Gle - rekao je dok mu se ruka gotovo nesvjesno vratila natrag u džep da se
igra s tvrdom plastikom maske telefona - ako nismo prošli i ako se budemo
morali vratiti kući, vi još uvijek imate jedno drugo. Imate Lunden i zajednički
život, a znate li što ja imam?
- I ti imaš Lunden - podsjetila ga je Jules, dok joj je strah počeo širiti smeđe
oči. - I uvijek si znao točno što želiš u životu. Oduvijek si bio jedan od
najsigurnijih ljudi koje sam poznavala.
- Da? Pa, stvari se mijenjaju. Ja sam se promijenio. - I nisam spreman odreći
se ove pustolovine onako kako vi izgledate spremni na to.
Izmijenili su jedan od onih iritantnih pogleda kao da čitaju jedno drugom
misli. - Danny, nitko ne odustaje - rekao je Max, a ona prepoznatljiva nervoza
starijeg brata stisnula mu je glas, prije nego što ga je Julesino mrgođenje
natjeralo da ga ugodi u umirujuć ritam. - No ne postoji ništa što bismo
trenutačno mogli učiniti. Nije to u našim rukama. Odigrali smo s jelima i sad je
na sucima da odluče što će biti dalje. Sve što mi možemo jest čekati i prihvatiti
njihovu odluku.

- Bože, je li to ono što ljudi čuju kad ja pričam? - upitao je Danny i s gađenjem
odmahnuo glavom. - Zvučiš kao jedan od onih glasova na CD-ovima za
samopomoć.
- Ne, inače zvučiš više kao odgajatelj u vrtiću - uzvratio mu je Max. - Žao mi
je što ti se ne sviđa kad jedan od tvojih mališana ustane i opali te po nosu, ali mi
zapravo nismo klinci, Daniel.
Jules ga je zaustavila položivši mu ruku na prsa. - Ono što želi reći jest da ne
moraš uvijek biti ti taj koji pazi na nas. Ponekad ti možemo uzvratiti uslugu.
Danny je zafrknuo nosom da skrije nalet straha koji je prošao kroz njega. -
Da. Jer je ova obitelj bila tako uspješna u tom dosada.
- Pa, dobro nam je išlo - rekao je Max djelujući zbunjeno, a onda je Danny
osjetio kao da ga je netko tavom udario posred čela. Nitko od njih nije imao
pojma kako je bilo golim rukama držati obitelj na okupu, osjećati kao da samo

~151~
Neki to vole vruće
jedna kriva riječ, jedna glupa pogreška može učiniti da se cijela stvar pretvori u
prah.
- Kako bi ti mogao znati kako nam je išlo? - rekao je Danny, a glas mu je bio
neprepoznatljiv. - Ti nisi bio tamo. Pet godina nije te bilo, igrao si se sa svojim
djetetom u sebi po cijeloj Aziji i nemaš blagog pojma kako je nama bilo.
Kako je meni bilo u toj kući s našim roditeljima kojima si svakog dana
nedostajao i koji su se pitali gdje si i nadali se da ćeš se vratiti kući.
Ja nikada nisam bio dovoljan.
Osjećaj grižnje savjesti smjesta se ocrtao na Maxovu licu. Bilo je gotovo
prejednostavno. Dannyju je malo nedostajalo da požali zbog svojih riječi.
- Žao mi je, Dan - Max je bespomoćno slegnuo ramenima. - Ne znam što
drugo želiš da ti kažem.
Već je to sve bio čuo i znao je da se stvarno tako osjeća. Max se osjećao loše,
nikada nikoga nije želio povrijediti, bla, bla, bla. No povrijedio je. I Danny je
bio taj koji je morao pospremiti taj nered, kao i inače. No s obzirom na to da je
ljutnja polako počela rasplamsavati brzinu otkucaja njegova srca, Danny nije
mogao odlučiti hoće li reći Maxu što može učiniti sa svojim isprikama ili se
pomiriti.
Ta odluka više nije bila u njegovim rukama kad mu je u džepu počeo vibrirati
telefon.
Bila je to Eva.
Srce mu je divljački lupalo i Danny se javio, okrenuvši se malo od brata i
Jules.
- Moram te vidjeti - rekla je. Bez uvoda, bez naznake radi čega, a Dannyjev se
želudac zgrčio.
Je li znala nešto o tom idu li dalje? Možda je nešto loše. Danny je bez
razmišljanja spustio ton pokušavajući zvučati najneutralnije što je mogao kako
ne bi prestrašio Maxa i Jules.
- O. K. Kada i gdje?
- Možeš li doći do mog apartmana? Vidimo se tamo za pet minuta.
Danny se složio i poklopio, a mogući ishodi jurili su mu kroz misli, nijedan
od njih nije bio utješan. Pa, dobro, jedan od njih bio je taj da se Eva toliko
zapalila na njega da ga je nazvala usred dana na jedan brzinski susret s nogu i da
će ga dočekati u svojem apartmanu kao od majke rođena sa širokim osmijehom
na licu.

~152~
Louisa Edwards
 No Danny je bio realist, pa je na taj ishod odmah zaboravio. Ili ga je barem
potisnuo tako da ga može pogledati kasnije. Mnogo kasnije, kad njegov brat i
njegova najstarija prijateljica neće gledati u njega istim, zbunjenim izrazom lica.
- Što je?
Danny nije dovodio u pitanje svoj instinkt da ih zaštiti od bilo čega što je Eva
imala reći. - Ništa posebno. Becku treba pomoć s nečim. Idem se naći s njim u
predvorje. Nazovete me ako doznate tko je pobijedio?
- Naravno, Danny - rekla je Jules dok joj je zabrinut pogled skakao s jednog
brata na drugog. - Nazvat ćemo ako Win nešto dozna.
- Hej - doviknuo mu je Max kad mu je ruka dotaknula kvaku na vratima. - Mi
smo dobro, jesmo li?
Danny se na trenutak borio sa svim stvarima koje nije izgovorio, osjećajima
koje nije želio priznati, a onda odgovorio:
- Naravno, Max. Dobro smo.
Svađe s obitelji Dannyju su uvijek zadavale glavobolje. Vjerojatno od
škrgutanja zuba i potiskivanja riječi koje su se željele prosuti iz njegovih usta.
Provjeravajući signal na mobitelu, Dannyjevi su prsti na trenutak oklijevali
prije nego što su dotaknuli broj njegovih roditelja.
- Hej, tata - pozdravio je promuklim glasom.
- Danny! Čekao sam da me jedan od vas dvojice nazove. Kako je tamo?
Potisnuvši podsmijeh na pomisao da bi Max ikada mogao biti taj koji će
nazvati roditelje da im javi novosti, Danny je rekao: - Gotovi smo s prvim
izazovom, još uvijek čekamo da čujemo koji tim ide kući. Kako je s tvojim
srcem?
- Dobro, dobro - nestrpljivo je odgovorio Gus. - Osjećam se sjajno.
- Ništa te ne boli, dišeš normalno? Kad ti mama kaže da uzmeš lijekove, ne
svađaš se s njom, zar ne?
- O, tvoja se mama sjajno brine za mene - mrzovoljno je odgovorio Gus. -
Ništa osim zobene kaše, grejpova i zelene salate. Ne dopušta mi čak ni da stavim
kajganu i slaninu u salatu! To je urota. No reci mi više o onom što propuštam.
Prva eliminacija, ha?
- Da. Netko danas ide kući - Danny je ponovno osjetio strah da će to biti on,
no potisnuo ga je.
- Ne brineš se, zar ne? Dobro.
Danny je gotovo mogao čuti kako Gus zadovoljno, razdragano trlja ruke. -
Počnimo onda sužavati izbor. Kako ti misliš da je prošlo?

~153~
Neki to vole vruće
 - Pa... - oprezno je rekao Danny. - Znam da smo pripremili poprilično dobra
jela. No sve ovisi o tom kakvi smo bili u odnosu na druge kuhare.
- Bit ćete najbolji - odlučno je rekao Gus. - Nimalo ne sumnjam u to.
Danny se nasmiješio. - Hvala, tata.
- Kako su prošli tvoji vafli?
- Došlo je do promjene plana; napravio sam tortu od palačinki umjesto toga.
Gotovo je čitava stvar propala, ali smo ju Win i ja izvukli. Nisam imao dovoljno
vremena da ih ohladim, no dobro su se držale kad sam ih izrezao okruglom
modlom da ih postavim jedne na druge, a okusi su se slagali - Danny se namrštio
pomislivši na sve stvari koje je mogao učiniti drukčije, bolje, no Gus ga je
prekinuo.
- Siguran sam da je bila sjajna. Ti nikad nisi iznevjerio svoj tim, mali - Gus je
pročistio grlo, no glas mu je postao još hrapaviji kad su ga emocije preplavile. -
Uvijek možemo računati na tebe. Uvijek jesmo i uvijek hoćemo.
- Hvala - ponovio je Danny, trljajući prsa. Osjećao se kao da mu je netko
navalio vreću od pet kilograma brašna na prsni koš. Na trenutak nije mogao
disati, no tada je mama preuzela telefon i morao je opet ponoviti sve njoj.
Taman je spustio telefon u svoj stražnji džep kad se popeo do Evina
apartmana i pokucao na vrata. Otvorila ih je, a Danny je na trenutak bio
razočaran time što je bila odjevena, no prebolio je to.
Bilo je nevjerojatno dobro vidjeti ju izbliza, pogledati ju u te sive oči i vidjeti
ju kako ona gleda u njega.
Unatoč svemu, distanci na kojoj su morali biti, grubosti kojom ga je otpravila
tog jutra pred ocem - Danny si nije mogao pomoći. Sam pogled na nju natjerao
ga je da se nasmiješi.
Sve dok nije otvorila usta i sledila ga svojim glasom: - Uđite, kuharu. Ali
molim Vas da ostavite svoje naprave za snimanje tamo. Nema smisla da ih
unosite s obzirom na to da Vam ne namjeravam pružiti dodatne insajderske
informacije koje možete iskoristiti da manipulirate mojim ocem.
Što to, dovraga?

~154~
Louisa Edwards
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

E va je ostavila otvorena vrata da Danny može ući i krenula prema stoliću s

pićima u kutu dnevnog boravka. Željela je popiti burbon, no ruke su joj još
uvijek drhtale. To najvjerojatnije nije bila dobra ideja. No nije li alkohol bio
depresor. Ne bi li ju on smirio, malo joj otupio oštre rubove uma i dopustio joj
da se na trenutak smiri?
Samo na trenutak da može početi normalno disati.
- Što se događa, Eva?
Od Dannyjeva oštroga glasa ruka joj se prenula od minijaturnih bočica
alkohola na polici.
Okrenula se i pogledala ga, stišćući ruke kako bi ih spriječila da se počnu
tresti od bijesa. - Pozvala sam te gore da bih popričala s tobom o onom što si
danas učinio - rekla je. Trud koji je morala uložiti u to da joj glas bude mrtvo
hladan bio je golem, iscrpljivao ju je. - No sad kad si već ovdje, jedva te mogu
gledati. Kako si mogao, Danny?
Obrve su mu se spustile nisko na oči koje su pucale od topline. Danny je
podigao ruke: - Hoj. Čekaj malo. Što sam ja to navodno učinio?
- Tortu od palačinki - prosiktala je Eva. Nije čak željela reći puno ime torte -
jer bi ju to previše podsjećalo na izdaju.
- Ispričala sam ti to sjećanje na oca, a ti si to iskoristio kako bi napredovao u
natjecanju.
- Nisam to učinio! - usprotivio se Danny i zakoračio prema njoj. Zaustavio se
kad je ustuknula i udarila u policu sa staklenim bočicama. Ublažio je glas i
rekao: - Gledaj, Eva. Žao mi je što si to pomislila, no nisam to napravio s tim
predumišljajem.
- Ne? Jer ti je gotovo uspjelo. Sjedila sam i bilo mi je toplo i ugodno jer si me
slušao i trudio se upoznati me. I pričala sam ti nešto tako intimno i osobno,
podijelila sam s tobom djelić moje povijesti koju nikada nisam nikome... - tu joj
je glas pukao od boli.
Danny je opet krenuo prema njoj, ali ona se više nije mogla povući jer je
gotovo sjedila na barskoj polici.
- Eva, slušaj me. Nisam te iskoristio. Dobro, to nije potpuna istina - iskoristio
sam tvoje sjećanje kao inspiraciju za jelo. No to je sve. Nisam mislio da ću na taj
način otkriti nešto o tebi ili manipulirati osjećajima tvojeg oca ili iskoristiti
informacije o njegovu ukusu. Samo sam želio napraviti najbolji mogući desert u

~155~
Neki to vole vruće
vremenu koje mi je ostalo, nakon što je moja prva ideja propala, a ta priča o
palačinkama ostala mi je u glavi.
Sa svakom riječi približavao se bliže, ruku ispruženih kao da želi umiriti
divlju životinju, a Eva je dopustila da ju preplavi mir. Drhtanje je ruku prestalo
kad se zaustavio pred njom.
- A sad - rekao je meko, a bio je dovoljno blizu da osjeti njegov dah na
svojem čelu. - Hoćeš li se prestati pretvarati da se ljutiš na mene i reći mi što se
stvarno događa?
Spustivši ramena, Eva ga je pljusnula po prsima. - Ja jesam ljuta na tebe -
nastavila je tvrdoglavo, a onda uzdahnula. - Ili sam barem mislila da jesam.
Bože, dobro ti ide to smirivanje.
- Kladim se da mi može ići još bolje - rekao je i snažnom ju rukom uhvatio za
vrat, privukavši ju k sebi u zagrljaj.
Imajući na umu da ne bi trebala, da bi se apsolutno trebala odmaknuti,
napraviti distancu, vratiti stvari na poslovnu razinu, Eva je ipak utonula u njegov
zagrljaj.
Još samo ovaj put, pomislila je i udahnula njegov miris dima i karamele,
pustivši da toplina njegova tijela natopi njezine mišiće i povuče joj glavu na
njegovo rame.
- Znaš da se ne igram - rekao je, a glas iznad njezine glave bio mu je
hipnotičan. - Pa, o čem se radi? Što te tako uznemirilo?
Skvrčivši prste na gruboj polupoliesterskoj, a polupamučnoj kuharskoj kuti,
Eva je rekla: - Ne znam. Moj tata. Natjecanje i Cooking Channel i onaj glupi
producent. I...
Progutala je i pritisnula usne na njegovo rame kako bi spriječila da joj ne
izlete riječi.
I nedostajat ćeš mi.
Nije to izgovorila, no nije ni trebala. Danny ju je ionako čuo. - Da - rekao je
promuklo. - I ti ćeš meni.
To je bilo ludo. Eva je prstima uhvatila njegove lakte i povukla mu ruke
prema dolje, a onda se izvukla između Dannyja i police. Osjećala se golo i bilo
joj je hladno bez njegovih ruku oko nje, no morala se naviknuti na to. Morala je.
- Žao mi je - rekla je i odmahnula glavom. - Poludjela sam. Nisam trebala
vikati na tebe ili te optužiti da pokušavaš varati. Pretpostavljam da sam provela
previše vremena među ljudima koji ne bi oklijevali da učine baš to.
- Uključujući i tvog oca? - upitao je Danny i bokom se naslonio na bar
prekriživši ruke na prsima, zlobno podignuvši obrvu.

~156~
Louisa Edwards
 Eva se dlanom uhvatila za stražnji dio vrata i nasmijala: - Da, možda. On u
svakom slučaju voli da stvari idu po njegovu i ne razbija previše glavu oko toga
kako će doći do toga. Što god upali, zar ne?
Danny je potvrdio. Glava mu je bila nakrivljena i sva pozornost usmjerena k
njoj, a onaj drhtaj svjesnosti i želje ponovno je prošao kroz Evu. Je li stvarno
mogla odustati od njega? Zašto nije bilo načina da ima sve?
Možda bi mogli nešto dogovoriti. Možda jednom kad ovo sve prođe...
Danny je kimnuo. - Znam. Ne možemo više biti zajedno, ne ako RSC prođe
na televiziji. Shvaćam to, Eva.
Riječi su još uvijek stajale u Evinim ustima i morala ih je progutati da bi
mogla procijediti: - Da. Stvari poput ove nikad ne ostanu tajnom zauvijek, ljudi
uvijek doznaju, a onda u pitanje dođe kredibilitet cijelog natjecanja, a to mi se
ne smije dogoditi.
Nasmijala se, no ovog je puta taj smijeh zvučao više poput uzdaha. - Bože,
već mi je i sad teško uvjeriti oca da mogu napraviti što treba.
- Seks skandal s jednim od natjecatelja najvjerojatnije ne bi pomogao - složio
se Danny i odgurnuo se od bara.
- A moj bi otac poludio. - Pogledala je Dannyja ispod trepavica. - Upozorio
me da se prestanem viđati s tobom.
U Dannyjevim očima zaiskrile su plave i srebrne iskre. - Je li?
Danny se umalo posprdno nasmiješio, a Eva je osjetila nekakvo ubrzanje u
donjem dijelu svojeg trbuha. - Kao da je potpuno zaboravio na moj pubertet.
Nikada mi nije dobro išlo to da se držim podalje od stvari koje će me uvaliti u
nevolju.
Dio čvrstoće izblijedio je iz Dannyjeve čelične vilice, a usne su mu se
nakrivile u zločest osmijeh. - Želiš reći da sam ja zabranjeno voće?
Teško je progutala. - Ništa nije toliko zabranjeno poput tebe.
- A ja sam mislio da voliš kršiti pravila.
- Ne ovaj put - rekla je i zagrlila samu sebe. - Previše toga ovisi o tom.
Danny je bio zabranjen. I to barem dok tim Istočne obale ostane u natjecanju.
Eva je oblizala usne, a riječi su joj zapele u grlu.
Sve je to bilo novo za nju, ta žudnja da planira unaprijed, da želi provesti više
vremena s nekim. Srce joj je silovito tuklo u ušima, a trenutak šutnje produžio se
između njih, napregnut i debeo od potencijala... a onda je završio.
Preko Dannyjevih očiju prešla je sjena, a s lica mu je nestao osmijeh. - Trebao
bih onda otići prije nego što me tvoj otac ponovno uhvati ovdje.

~157~
Neki to vole vruće
 Propustila je priliku. On je odlazio. Što se trebalo dogoditi. No pogled na
Dannyja koji je kretao prema vratima bio je nekako nepodnošljiv.
- Čekaj! - Okrenuo se, a lice mu je namjerno bilo bezizražajno, znala je da
osjeća nešto snažno, nešto silovito.
- Što?
Tražeći neki valjan razlog da ga zadrži sa sobom još na nekoliko sekundi,
rekla je: - Zar ne želiš znati što su suci odlučili?
U njegovim očima zasjalo je zanimanje prije nego što ga je potisnuo. -
Poprilično sam siguran da bi to moglo biti doživljeno kao znak dvostrukih
mjerila - rekao je nježno.
- I ne mislim da bi željela računati na moju sposobnost da djelujem
iznenađeno pri službenoj objavi svima. Nisam baš neki glumac.
- U to ne bih mogla povjerovati ni sekunde - odgovorila je. Uputila mu je svoj
najzavodljiviji osmijeh, a onda nastavila: - Hoću reći, evo te ovdje, ponašaš se
kao da ne možeš dočekati da odeš iz ovog apartmana i nikad me više ne
dotakneš.
Na licu mu se opet pojavio onaj osmijeh, kao da ne može pomoći sam sebi. -
Možda je to istina.
- Nema šanse - rekla je i malo zanjihala bokovima dok je polako kretala
prema njemu, korak po korak. Možda nije znala kako da mu kaže da ga želi
viđati i nakon RSC-a - no znala je kako da ga natjera da ju poželi na licu mjesta.
- Nema šanse da se ja osjećam kao da ću iskočiti iz kože od potrebe da me
dotakneš, a ti ne osjećaš baš ništa.
Fascinirano je promatrala kako mu se grlo grči dok guta.
- Eva, nemoj.
- Nemoj, što? - rekla je podignuvši prst na dugme njegove kute. - Ne kršiti
vlastita pravila? Ali ja znam da je to ono što ti voliš kod mene.
- Koliko još imamo do službene objave toga tko ide kući?
Zbunjena iznenadnim pitanjem, ustuknula je. - Moj asistent i nekoliko
pomoćnika skupljaju sve ljude u kuhinji - rekla je i provjerila koliko je sati. -
Prema rasporedu, suci se trebaju vratiti dolje za dvadeset i četiri minute.
- Nema dovoljno vremena - promuklo je odgovorio Danny, posegnuvši za
njezinim strukom, a preko košulje je mogla osjetiti koliko su mu dlanovi vrući. -
Ali morat će biti.
Eva je ciknula, iako bi to zanijekala makar joj to bilo posljednje u životu. A
zvuk su ionako prigušile Dannyjeve usne koje su se našle na njezinima.

~158~
Louisa Edwards
 - Još samo ovaj put - šapnula je uz njegove usne kad su joj koljena popustila i
on ju je položio na debeo, mek tepih.
Danny je podigao glavu da bi se zagledao u nju dok mu je vitko, čvrsto tijelo
božanstveno pritiskalo njezino. Spustio se da joj nosom prijeđe preko vrata i
rekao: - Još samo ovaj put i bit ćemo dobri.
- Bit ćemo dobri - obećala je i nakrivila glavu da mu pruži više prostora, a
njegove su usne pronašle mjesto iza njezina uha od kojeg se uvijek ježila.
Podigla je bokove dok joj je srce titralo u grudima i morala se zapitati hoće li
njih dvoje uspjeti održati to obećanje.
Na kraju krajeva, nije li ona živjela da bi kršila pravila?

~159~
Neki to vole vruće
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

K ako se ispostavilo, nije bilo potrebe za time da brine o svojoj želji ili
nedostatku iste. Ono na što Eva nije računala bilo je koliko će se stvari
promijeniti.
Još je uvijek producirala show, što je značilo da su na njoj bile sve odluke i
krizne situacije koje su se odnosile na dnevno odvođenje natjecatelja na mjesta
na kojima su trebali biti, odrađivanje stvari vezanih za izazove, briga o tom da
ništa ne nedostaje u kuhinji i da bude čista i spremna za akciju.
Da ne spominjemo iznenađujuće bolan zadatak da timove šalje kućama.
Već je tijekom finala doživjela to koliko je teško grupi kuhara koji su dali sve
od sebe reći da nisu zadovoljili. Kao producentica i najavljivačica, ona je uvijek
bila ta koja je morala donijeti loše vijesti. A to joj je uvijek bilo grozno. Svaki
put.
No iznenada, sada kada su kamere bile posvuda i njihove su crne leće i oči
bez treptanja hvatale svaki djelić ljudskog razočaranja i patnje, to je postalo
tisuću puta teže.
Započelo je tog prvog dana. Nakon najintenzivnijeg, najužurbanijeg i ludo
zadovoljavajućeg dvadesetominutnog oproštajnog seksa u njezinu životu. Eva je
požurila da se dovede u red i pojurila dolje u kuhinju gdje su ju čekali kuhari i
suci.
Visoko uzdignute glave pretvarala se da se nije upravo valjala po podu sa
slastičarom tima Istočne obale. I to je bilo mnogo lakše ako nije gledala u
nepodnošljivo naočito lice spomenutog slastičara.
Stoga je Eva pogledom skenirala ostatak prostorije, upijajući ostatak lica
punih nade, prestrašenog iščekivanja i strave, agonije u kojoj su svima divljački
lupala srca i znojili su se hladnim znojem zbog neznanja, i osjetila je kako joj je
vlastita koža počela trnuti od nelagode.
Bože, moram im reći da je njihov san završio.
I da će njihovo razočaranje biti snimljeno Cheneyjevom prokletom kamerom,
dokumentirano kako bi se svi oni koji prebace program na Cooking Channel -
zabavili.
Eva je teško progutala, tražeći prave riječi i pitajući se u kojem je to točno
trenutku njezin život postao tako zastrašujuće emotivno kompleksan i težak za
nositi se s njim.
Ne. Zabava.

~160~
Louisa Edwards
 O ovoj prvoj eliminaciji sucima nije bilo tako teško odlučiti. S relativno malo
rasprave, Kane, Claire i njezin otac odlučili su o gubitniku. Znala je da će postati
teže kad natjecanje nastavi dalje i oni počnu sužavati izbor na najbolje od
najboljih.
No bilo je teško zamisliti da će bilo koja objava eliminacije biti teška poput
ove prve.
- Bila je ovo teška odluka - slagala je Eva, sklopivši ruke iza sebe da ih
prestane lomiti. - I znam da nitko od vas ne želi biti u prvom timu koji će otići
kući, no nažalost, za neke od vas natjecanje je završeno.
Kroz prostoriju je prostrujala električna struja napetosti i Eva je zabila nokte u
dlanove.
- Nakon mnogo promišljanja i nekih jela i okusa koji su nas uistinu zapanjili
kod svakog tima, suci su odlučili da su kuhari iz četiriju timova koji idu dalje u
natjecanje oni sa Sjeverozapada, Juga, Zapadne obale i Istočne obale.
Njezinu objavu dočekao je šokiran muk, popraćen apsolutnim kaosom kad je
kuhinja eruptirala povicima sreće i slavlja.
Usred razdraganog, opuštenog lupanja petica i tapšanja, kuharica Paulina
Santiago i njezin tim tiho su se pokupili prema njihovu stolu i počeli pakirati
noževe i drugu opremu. Eva ih nije mogla gledati. Nije mogla svjedočiti tomu
kako su im se ramena spustila, a lica snuždila od nevjerice i to kako su tješili
jedni druge i prebacivali ruke preko leđa jedni drugih.
No natjerala je samu sebe da zadrži pogled na njima. Dugovala im je da bude
svjedok posljednjem trenutku putovanja prema snu koji je imala u ruci i otela im
ga.
Kane i Claire čestitali su kuharima koji su išli dalje, oprostili se od tima
Jugozapada i otišli.
Najvjerojatnije da se zabavno, sretno, seksi razonode s obzirom na to da
nikoga nije bilo briga za to u kakvom su odnosu dva suca. Dovraga.
Eva je, s druge strane, pred sobom imala prvu od mnogih, dugih, usamljenih
noći. Pozvala je svojeg asistenta Drewa k sebi i počela iznositi bojni plan za to
da se pobrine o tom da odveze tim Jugozapada u New Mexico, reorganizira
kuhinju tako da u njoj ostane četiri stola kako bi kuhari koji su ostali imali
dovoljno prostora i podmiri hotelski račun.
Bacivši pogled na prednji kut sobe u kojem je Cheney pakirao kameru, Eva se
uspaničila.
Preko puta prostorije, njezin otac uhvatio joj je pogled i nije joj trebao
cjeloživotni trud da ispuni njegova očekivanja kako bi pročitala jasnu poruku u
njegovu ukočenom izrazu lica.

~161~
Neki to vole vruće
 Morala je nekako zainteresirati Cheneyja. Zasad nisu imali sreće s
koordiniranjem potencijalnih celebrity kuhara. Što bi još mogla reći da ga
natjera da ostane i pruži RSC-u još jednu priliku?
Nasmijana hrpa kuhara počela se osipati, a mogli su se čuti prijedlozi o tom
da odu u grad, pronađu neki bar ili pub u kojem vole kuhare i popiju nekoliko
pića kako bi se opusti li nakon ludila koje ih je pratilo posljednjih nekoliko dana.
Njezinu pozornost privuklo je to kad je načula vlastito ime: - Pozvat ću Evu
Jansen da ide s nama - promrmljao je Ryan Larousse kuharu do sebe.
Eva je zastala, no još je uvijek držala oči na Drewovoj crnoj kosi pognutoj
iznad iPada u koji je unosio nove stavke u njegovu popisu stvari koje je morao
nabaviti, a koji je iz dana u dan postajao sve duži.
- Čovječe - namrštio se Ike Bryar, vođa Južnog tima, pogledavši ju. - Što to
radiš? To je kao da pozivaš dekana na studentski tulum.
- Pobjednik nije bio proglašen službeno, no kladim se da bismo, da ju malo
nacvrckamo, iz nje uspjeli izvući tko se sucima najviše svidio - nadmenost u
Ryanovu tonu jasno je govorila o tom za čiji je tim mislio da bi pobijedio da su
se kojim slučajem dodjeljivali bodovi.
- A zašto bi ti, dovraga, ona to rekla? - glas je dolazio iza Eve, koja se nije
smjela okrenuti da vidi govornika bez da oda da je prisluškivala, no nije ni
morala to učiniti.
Bio je to Danny.
Uglavnom ga je poželjela udariti jer je stvarno bio loš glumac ako je ovo bio
najbolji pokušaj da se pretvara kako između njih nije bilo ničeg - no postojao je i
mek, smiješan i teško poreciv dio nje koji se poželio rastopiti kad je skočio u
njezinu obranu.
Posebice kad se Ryan posprdno podsmjehnuo i rekao: - Jer Eva Jansen zna
tulumariti, čovječe. Pogledaj ju samo.
Nije to bilo ništa što već nije čula. Kuhari su bili neprilični, besprizorni tipovi
kojima je testosteron bio pokretačka snaga. No nešto u Ryanovu komentaru
uhvatilo je Evu na rubu i ona se trznula.
Vidljivo.
Drew je pogledao prema njoj i začuđeno podigao obrve. I vjerojatno nitko ne
bi ništa primijetio da Danny nije bio toliko pogođen po njoj koliko je ona bila po
njem, jer je mogla čuti čisti bijes u njegovu glasu kad je procijedio: - Povuci to,
Larousse.
Cijela je kuhinja zastala, a Eva se više nije mogla pretvarati da nije svjesna
onoga što se u njoj događa.

~162~
Louisa Edwards
 Bacivši brz pogled prema Dannyju koji je djelovao kao oličenje zaštitničkoga
gnjeva s raširenim nogama i opečenim rukama, punim plikova, stisnutim u šake,
što ga je moralo strašno boljeti, Evin pogled skliznuo je prema Cheneyjevu kutu
sobe i uočio kameru koja je još uvijek stajala ondje.
Cheney se vratio snimanju.
I u tim kratkim trenucima prije nego što su ostali članovi tima Istočne obale
skočili na Dannyja i zadržali ga, prije nego što se Ryan nasmijao svojim grubim,
hrapavim smijehom i izašao iz kuhinje, Eva je znala što mora učiniti.
Cheney je želio dramu. Želio je zgodne kuhare i tučnjave u kuhinji i možda
malo romantike da privuče ženske gledatelje.
A ako je Eva željela učiniti RSC najvećim, najboljim natjecanjem koje je
moglo biti - ako ga je željela otvoriti svakom talentiranom kuharu u Americi -
onda nije imala izbora.
- Drew - rekla je Eva, ne skidajući pogled s Dannyja koji je nešto bijesno
šaptao s Beckom, mašući rukama koje su prijetile da će pomesti ostatak njegova
tima. - Imam nov posao za tebe, i on bi ti trebao biti prioritet pred svim ostalim
zadacima.
- Reci - rekao je Drew, a prsti su mu samopouzdano stajali nad tabletom.
Eva je na trenutak oklijevala dok joj je u želucu kruljelo od neodlučnosti.
RSC je bio naslijeđe koje joj je ostavila majka. San Emmaline Jansen bio je
da osnuje natjecanje koje će izdignuti i privući pozornost na rad nevjerojatnih
kuhara diljem Sjedinjenih Država. A kad ga je Eva ove godine pristala preuzeti,
bilo je to dijelom zato jer ga je željela vratiti korijenima prvotne ideje njezine
majke.
Eva je željela pronaći i ohrabriti trud svih kuhara... ne samo onih poznatih,
onih koji su već postigli uspjeh. A najbolji način na koji je to mogla postići bio
je učiniti RSC poznatijim, dobiti veće, bolje sponzore s dubljim džepom tako da
mogu proširiti natjecanje kako bi ono moglo biti opsežnije.
No je li uistinu bila spremna da ode tako daleko da dobije ono što je željela?
Da. To je bio jedini način. Svi će imati koristi od toga ako RSC dobije više
publiciteta na Cooking Channelu. Radila je to za sve, a ne samo za sebe.
Na kocki je bilo više toga od njezine karijere i njezine savjesti.
- Ti si prijatelj s onim kuharom iz tima Istočne obale, Winslowom. Nisi li?
Drewove oči raširile su se iza naočala, no kimnuo je, a Eva je osjetila kako joj
u trbuhu polako nastaje grč odlučnosti.
Ako je Cheney želio dramu, onda će mu ju ona i pružiti.

~163~
Neki to vole vruće
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

T životu. Svi su osjećali gubitak tima Jugozapada; Paulina Santiago i njezin tim
jedan koji je uslijedilo nakon prve eliminacije bio je najteži u Dannyjevu

bili su dobri ljudi, solidni protivnici. A činjenica da su otišli kući otkrila je

oštru istinu - to je bilo natjecanje. Igrali su za prave uloge, a greške su imale
stvarne posljedice.
Kuharima je dano nekoliko dana da se odmore prije idućeg natjecanja, no
većina ih je svoje vrijeme bez obzira na to ionako trošila u kuhinji, isprobavajući
aparate, škrabajući ideje i jednostavno bili u naponu iščekivanja.
Danny nije znao odmarati. Zapravo, to je bila jedna od stvari koje su mu jako
loše išle.
Pa je isprobavao tehnike spravljanja soufflea, eksperimentirao s karamelom i
promatrao.
Promatrao je kako Max i Jules izlaze iz svoje zaljubljene izmaglice i bistrih
glava ulaze u igru. Promatrao je kako Beck studiozno ne gleda u Skye Gladwell
koja je u kuhinji plesala u valovitim suknjama i zveketavim narukvicama i
kovrčavim oblacima jagoda crvene kose. Promatrao je kako Winslow postaje
sve prisniji s Drewom Gallagherom, Evinim asistentom.
No najviše od svega promatrao je Evu.
Evu koja je letjela sa zadatka na zadatak kao da su njezine stiletto potpetice na
sebi imale krila. Evu koja nije stala s trčanjem otkako je dan prije stigla
snimateljska ekipa. Bila je u pokretu od trenutka kad ju je ugledao u prepunom
predvorju Gold Coasta kad je ušao noseći vrećicu punu laganih, pahuljastih
kroasana iz pekarnice preko puta ulice za doručak svojeg tima, dok svima
rastreseno nije poželjela laku noć i nastavila raditi.
Evu, koja je počela djelovati tako istrošeno i krhko, poput lakoćom poderivog
tijesta za kolače, razvučenog tako tanko da se na nekim mjestima moglo vidjeti
kroz njega.
Imala je mnogo posla, produkcijski je tim pripremao opremu za idući izazov
koji je trebao započeti sutradan, a koordiniranje svega sa snimateljskom ekipom
činilo se popriličnom mukom. Od onoga što je Danny mogao vidjeti, pripreme
su zahtijevale nebrojene telefonske pozive, traženja dozvola i natezanja.
Dok su on i drugi kuhari razgledavali Chicago - no dobro, uglavnom
istraživali lokalne barove - Eva je grcala od posla.

~164~
Louisa Edwards
 Nije mu se to sviđalo, no što je mogao? Držao se podalje ne želeći dati onom
seronji Ryanu Larousseu dodatnog štofa od onog koji mu je već dao kad je
onako glupo planuo nakon što je Evu nazvao djevojkom za zabavu.
Možda je to i bila, no to nije bilo dokazivo na temelju njezina ponašanja
tijekom posljednjeg tjedna. Zapravo, jedva su ju uspjeli nagovoriti da te večeri
izađe na njihovo omiljeno mjesto - obnovljen bar iz vremena prohibicije u
Wicker Parku, umjetničkom čikaškom naselju za mlade.
Dannyju se sviđao The Blind Tiger jer je bio nepretenciozan, a u njem su se
eklektičkoj klijenteli - od vatrogasaca koji su upravo završili smjenu u svojim
zadimljenim odijelima umrljanim čađom, preko starijih parova koji su pili iz
vlastitih krigli, pa sve do hipstera sa šalovima i uskim trapericama koji su se
spremali za izlazak - posluživala kvalitetna pića.
Podsjetio ga je na Chapel, njihov omiljen bar u New Yorku koji su posjećivali
nakon posla i Danny se pitao je li tako putovati svijetom - bez obzira kamo
otišao, naći ćeš nešto što te podsjeća na dom.
Naravno, kod kuće nitko ne bi puhao i zviždukao kad bi Eva naručila
Manhattan. No ovdje u Chicagu konobar je samo slegnuo ramenima i rekao joj
da naruči nešto drugo, iako je Danny iza izbrazdanog bara od hrastovine vidio
sasvim pristojnu bocu viskija od raži.
Rivalstvo između Chicaga i New Yorka bilo je dublje nego što je Danny
zamišljao.
Eva je pogledala konobara u oči i rekla: - Onda ću naručiti dupli viski od raži,
jedan vermut i čašu s ledom. Oh, i dodajte tomu i jednu maraschino višnju.
Hvala.
Onda se okrenula prema Cheneyju, snimatelju kojeg je pozvala s njima -
hvala Bogu, bez kamere - i rekla: - Što ćete Vi? Ja častim.
Bože. Je li bilo ikakvo čudo da se Danny zatelebao u tu žensku?
Eva je prihvatila svoja pića od konobara i sama napravila koktel pred njim, a
onda povela Cheneyja prema nekoliko visokih stolica u kutu bara gdje je
nonšalantno posegnula preko matiranog sjaja drveta koji su generacije polirale
svojim laktima kako bi uzela još par višnji koje su stajale u limenoj kanti iza
pulta.
I... bilo je vrijeme da ju Danny prestane promatrati. Otpio je gutljaj domaćeg
piva koje mu je preporučio konobar i pogledom prešao preko bara da vidi kako
su njegovi. Winslow i Drew bili su u kutu, nagnuti jedan prema drugome i
smijuljili se nad svojim pićima. Izgledali su kao dva klinca koja su bila premlada
da piju tekile.
Max je u pozadini igrao biljar s Beckom, a Jules mu je pravila društvo, njezin
prodoran pogled podsjećao ga je na to koliko su dugo bili najbolji prijatelji. I

~165~
Neki to vole vruće
kako je bilo teško čuvati tajnu od nje, kad ju nisu ometali ptičji pjev i Kupid s
ružičastim krilima koji bi lepršao oko njezine glave.
- Sviđa ti se - rekla je Jules i nagnula svoju bocu u Evinu smjeru. - Zar ne?
Danny se nalaktio na bar kako bi se umirio. - Nije važno - promrmljao je.
- Uvijek to radiš - optužila ga je, i tako snažno odmahnula glavom da je njezin
raščupan plav rep udario o Dannyjevo rame. - Važno je ono što želiš, Danny.
Tvoja je sreća važna podjednako kao i sreća drugih ljudi.
Prevrnuvši očima, Danny se spustio na stolicu. - Poštedi me psihoanalize,
Jules. Samo zato jer je tebe pogodila Amorova strelica, to ne znači da svi mi
ostali jedva čekamo da se zatelebamo.
- Ne radi se o tom - usprotivila se. - Ne kažem da si zapaljen ili da si to
priželjkivao, ali tako stvari i ne funkcioniraju. Možda nisi želio da se to dogodi,
ali ti se sviđa i to jako, da nije tako ne bi se pokušao svađati sa mnom.
- U redu - priznao je Danny. I nekako mu je postalo lakše u prsima samom
činjenicom da je to rekao na glas jednoj od svojih najstarijih prijatelja, no to nije
mijenjalo stvar. - Ali, pa što? Možda mi se sviđa, ali ne postoji ništa što bih
mogao učiniti po tom pitanju. I zašto bih se onda mučio oko toga.
- Zbog toga što se ne možeš suzdržati.
- O, mogu.
Tad je na Jules bio red da prevrne očima. - Danny. Ne možeš skinuti pogled s
nje otkako je ušla.
Shvatio je da mu je pozornost odlutala u kut bara u kojem je sjedila Eva i
strastveno razgovarala sa snimateljem. Djelovala je kao da je više animirana i
ima više energije nego danima prije. Uneseno je gestikulirala i odlučno kimala
glavom i bila je sva u razgovoru, a Danny je naglo okrenuo glavu i otpio velik
gutljaj piva da to skrije, no na kraju je završio tako da se zagrcnuo i počeo
kašljati dok ga je Jules lupala po leđima.
A ona je bila kuhar, i to vraški dobar, što je značilo da je bila poprilično
snažna za djevojku.
- O, kvragu, prestani s tim - procijedio je kad ga je jedan posebno jak udarac
gotovo srušio s barskog stolca.
O. K., bila je prilično snažna, točka, kraj. Zaboravimo na rodnu pripadnost.
Isuse.
- Znači, bit ćeš dobro? - upitala je.
- Pored toga što si mi upravo slomila rebro? - procijedio je i pročistio grlo
koje ga je peklo.

~166~
Louisa Edwards
 Uputivši mu svoj patentiran dečki-su-glupi pogled, rekla je: - Ne u svezi toga.
U svezi nje?
Danny je uvjerio samog sebe da ga je grlo boljelo od toga što se zagrcnuo. -
Morat ću biti, zar ne? Ne mogu učiniti ništa u svezi njezine odluke o tom kako je
previše riskantno da budemo zajedno sve dok smo u natjecanju.
- A nakon toga?
Danny se toliko ukočio da mu se učinilo kako će mu vlastito slijeganje
ramenima slomiti kralješnicu. - Tko zna? Nije baš da se krećemo u istim
krugovima.
- Dolazite iz toliko različitih svjetova. Kako bi to uopće moglo funkcionirati?
- rekla je Jules i tako pretjerano romantično uzdahnula. To joj nimalo nije
pristajalo. - Da, prilično je to slično Romeu i Juliji. Ljubavnici kojima je ljubav
zapisana u zvijezdama, a sudbina ih razdvaja i sve to. No ne u smislu da si
spavao s njom ili nešto slično... Danny!
- Molim? - rekao je i pognuo glavu, intenzivno svjestan toga kako mu vrućina
oblijeva obraze i vrat. - Ne radi od muhe slona, odavno smo prestali s tim.
- Samo ne mogu vjerovati da mi je to promaklo - zastenjala je Jules. - Hoću
reći, ne da sam htjela gledati ili išta takvo.
- O. K., sad me samo plašiš - stresao se Danny.
- O, začepi. Samo sam mislila, Bože, Danny. Takve su se važne stvari
događale s tobom, a nisi rekao ni riječ. Ni na trenutak se nisi odao.
- Nisi primijetila jer ste ti i Max bili zatvoreni u svojem apartmanu za
mladence radeći što god da radite i o čem ja apsolutno, nikada, nikada ne želim
čuti ni riječ jer ćeš inače, o, Isuse dragi, ti morati platiti račun za moju
lobotomiju.
Jules je tužno uzdahnula. - Žao mi je, Danny. Znam da smo oboje bili
preokupirani i nismo baš nosili naš dio tereta...
- U redu je - rekao je automatski, a onda trepnuo. - Stvarno jest. Hoću reći, da,
bilo je problematično, ali kužim to. Ti i Max borili ste se za to da budete gdje
jeste i zaslužili ste u tom uživati neko vrijeme. Ali ne, morali smo otići na taj
avion i kuhati dok ne padnemo s nogu. Tako da mi je drago da ste uspjeli neko
vrijeme biti zajedno i zbližiti se unatoč tomu.
I stvarno je bilo tako, shvatio je kad ga je Jules na brzinu zagrlila, a njezin mu
je poznati miris cimeta i soli zagolicao nosnice. Nije to shvaćao ranije, no sada,
s tom luđačkom ovisnošću o gledanju u Evu Jansen koja mu je povlačila mozak
pokušavajući ga natjerati da pogleda u to kako maše rukama i ističe svoj
zaključak, sada je Danny to stvarno kužio.

~167~
Neki to vole vruće
 - Tako sam sretna - šmrcnula je Jules. Zvučala je kao da je opasno na rubu
suza. - I željela bih da i ti budeš sretan.
- Hej, nemoj - rekao je i potapšao ju po ramenu. Suze su ga ubijale,
jednostavno bi ga pokosile. - Hajde, Jules. Sretan sam. Imam tebe i Maxa na
mjestu, Winslow možda ima dečka, a Beck nije danima nikoga udario. Mama i
tata su zdravi, i ne znam jesi li primijetila, ali dosad nam je dobro išlo s tim
RSC-om. Što mi drugo treba?
Nemoj gledati u Evu, nemoj gledati u Evu, nemoj gledati u Evu...
- Ljubav - prasnula je Jules, a onda sjela, protrljala oči i nervozno uzdahnula.
Mrzila je plakati.
- Gle, netko u našem timu ipak mora biti hladne glave - rekao je Danny i
razvukao usne u zadirkujući osmijeh.
- S tobom i Maxom koji ste razvili kroničnu zaljubljenost, Winslowom koji
neprestano koketira s onim asistentom i Beckom koji izvodi najčudniji ljubavni
ples s onom kuharicom sa Zapadne obale, imamo sasvim dovoljno osobnih
drama ovdje.
- U redu, u redu - nasmijala se Jules. - Držat ću se svojih posla. Zasad. No,
Danny, razmisli malo - nećemo zauvijek biti u RSC-u. A kad natjecanje završi,
moći ćeš slobodno započeti vezu s... s kim god hoćeš. Nije ovo Velika Britanija
ili nešto - to čiji si, ne definira tko si. Ili nju, što se toga tiče. Tako da samo...
nemoj odustati.
Danny joj je uputio osmijeh kojemu se nadala, no u trenutku kad mu je
stisnula rame i ustala s barskog stolca da ode provjeriti kako napreduje Maxova i
Beckova igra, pitao se je li to baš istina.
Ako izgube, hoće li ikada više vidjeti Evu Jansen? Jules se mogla šaliti koliko
je htjela, ali on i Eva nisu se kretali u istim krugovima. Restoranski svijet bio je
malen, no ne toliko malen, a Danny baš nije išao po otvorenjima s crvenim
tepisima i gala zabavama. Vjerojatno ne bi išao ni da su ga na njih zvali.
No da pobijede, bi li bilo bolje?
Proveo bi još vremena s njom, to je sigurno, kad bi radili intervjue poslije
natjecanja i tko zna što još ide s tim. No bi li itko od njih dvoje bio voljan
riskirati vezu koja bi vanjskom svijetu izgledala kao nepotizam.
Dok je držao svoje pivo i bavio se crnim mislima, pogled mu je opet privukla
Eva. Na licu joj je bio kompliciran izraz dok je pozdravljala Cheneyja koji je
ustao i otišao nakon što joj je predao debeo snop papira koji je izgledao kao hrpa
pravnih dokumenata. Bilo je očito da je pristao na što god da ga je pokušala
uvjeriti. Pa zašto nije djelovala sretnije povodom toga?
Prije nego što je uspio spriječiti samog sebe u tom, Danny je sišao s barskog
stolca i krenuo prema njoj.

~168~
Louisa Edwards
 - Da ti naručim još jednu hrpu sastojaka za Manhattan? - upitao je.
Smjesta je uspravila ramena kao da se bojala da će pasti preko šanka kao
pijanica koja pada s nogu. Ili izmožden koordinator kulinarskog natjecanja koji
pada s nogu, pomislio je dok je promatrao kako se može držati uspravno samo
nekoliko sekundi prije nego što se skupi poput salate koja je ostala vani preko
noći.
Kad smo već kod toga, ta haljina koju je imala na sebi bila je nekako
zelenkasta i nekako se zgužvano omatala oko njezina tijela sve do V-izreza
sprijeda gdje je bila zavezana na struku.
Danny je zurio u mašnu. Je li to stvarno bila jedna od onih haljina na kojima
je trebao samo povući vrpcu da se čitava stvar na licu mjesta otvori i ostavi ju
golom.
- Mislim da ne - rekla je, privukavši njegovu pozornost ponovno na svoje
zgrčeno lice. - No, hvala ti. Ako popijem još jedno piće, prevrnut ću se s ovog
stolca. A nemam vremena da odem na hitnu zbog slomljenog zgloba.
- Što ako obećam da ću te uhvatiti? - upitao je i stisnuo oči. - Oprosti.
Zaboravi da sam to rekao, samo... htio sam vidjeti kako si. Djeluješ umorno.
Eva je napućila usne, što je bilo podjednako nefer kao i njegovo koketiranje.
Touché23, Ms. Jansen.
- Ne smiješ nikada ženi reći da izgleda umorno - savjetovala mu je. - Odavno
smo razbile tu šifru i znamo da pod time mislite da izgledamo staro.
- Ne, nisam to mislio - rekao je Danny i sjeo na stolicu do nje, pazeći da ju ne
okrzne rukom ili nogom. Nije bio siguran što bi se dogodilo da se dodirnu, no
bio je siguran da bi ih izbacili iz bara i uhitili zbog nedoličnog ponašanja u
javnosti. - Brinem se za tebe. Nisi stala otkako je stigla snimateljska ekipa.
- Ima mnogo posla - rekla je, a onda joj je pogled postao izgubljen u nekom
zastrašujućem popisu zadataka u glavi.
- Zapravo, mislim da bih se morala vratiti poslu sad kad je Cheney napokon
zadovoljan.
- Zašto je zadovoljan? - brzo je upitao Danny želeći ju zadržati da sjedi još
bar nekoliko minuta. Trebao joj je odmor, govorio je sam sebi. To nije imalo
nikakve veze s električnim nabojem koji je osjetio od njezine blizine.
U tonu joj se moglo čuti zadovoljstvo: - Napokon sam ga uvjerila da je učinio
ispravnu stvar s time što je pozvao još kamera. Pretvorit ćemo ovo natjecanje u
novu senzaciju Cooking Channela! - rekla je i mahnula dokumentima u ruci kao
da su zastava.

23
franc, u pravu ste.

~169~
Neki to vole vruće
 - Da - rekao je Danny. - Primijetio sam da se proširila ekipa. Mislio sam da se
Cheney nećka oko toga. Kako si ga ipak uspjela nagovoriti da snima RSC?
Samo je pokušavao razgovarati i produžiti trenutke u kojima je mogao stajati
kraj nje, udisati lagan, cvjetan miris njezina parfema, no Eva je postala
čudnovato nemirna i počela lupkati papirima po stolu.
- Napokon sam shvatila što želi i odlučila mu to dati. Tako da svi pobijede.
Danny si nije mogao pomoći da ne napravi grimasu. - Da. Svakako.
Pogledala ga je. - Ne sviđa ti se ideja da budeš na televiziji? Većina bi kuhara
to jedva dočekala.
Danny je slegnuo ramenima i iskapio ostatak boce dok mu se gorko pivo
spuštalo niz grlo. - Nikad mi to nije bio prioritet. Iskreno, mislim da se većina
kuhara s televizije prodala. I da su postali korporativni igrači koji su izgubili sve
što je sjajno u tom da si kuhar.
- Ali... - Činilo se kao da se Eva bori s tom njegovom misli. - Ali uključio si
se u natjecanje kako bi dobio publicitet za svoj restoran! A postoji li bolji
publicitet od toga da se pojaviš na televiziji? Mislila sam da ćeš biti oduševljen
time.
- Tko? Ja? Hoću reći, da. Publicitet bi bio sjajan. Bila bi to mogućnost da
podsjetimo ljude na to kakva je Lundenova taverna bila nekad i damo im do
znanja da smo još uvijek ovdje. Samo... da je na meni, samo na meni, nikada ne
bih pristao na snimanje.
- Pa, srećom po mene, kad si ušao u natjecanje, potpisao si ugovor koji mi
daje pravo da snimam što god, dovraga, želim i to sve dok si ovdje u ulozi
natjecatelja RSC-a - rekla je Eva i odgurnula se od bara, zgrabivši ukočenim,
drhtavim pokretom svoju aktovku.
Danny nije bio siguran što se događa, no nije želio da ode, krajnje ljuta na
njega.
- Eva, čekaj. Žao mi je za što god da sam rekao.
Eva je bila zadihana, a prsni joj se koš divlje podizao ispod vrpca koje su joj
haljinu držale na mjestu. Bilo je vidljivo da se pokušava kontrolirati: - U redu je.
Imaš pravo na svoje mišljenje - na silu se nasmijala i prebacila torbicu preko
ramena. - I nije kao da si prva osoba koja ima to mišljenje. Sve sam to već čula.
Televizija je zla, ona zagađuje kulinarsku umjetnost, la, la, la.
No tad se Danny počeo ljutiti. - O, hajde, molim te. Ljuta si jer se ne slažem s
tobom oko toga da će Cooking Channel spasiti ovo natjecanje?
- Ne - rekla je i usporila disanje. - Nisam ljuta.
Osim što je bilo očito da jest.

~170~
Louisa Edwards
 Preko Evinih očiju prešla je sjena prigušenog svjetla Blind Tigerove rasvjete
iz doba prohibicije. Okrenula se da ode, a Dannyjeva instinktivna želja da ju
slijedi i završi tu raspravu nestala je kad mu je Eva preko ramena dobacila: -
Nisam ljuta - no možda sam razočarana. Ne očekujem da se svi slože sa mnom,
no pretpostavljala sam da ćeš mi barem ti, od svih ljudi, vjerovati. Da vjeruješ
da se trudim najviše što mogu i znam za dobro ovog natjecanja.
- Eva...
Zastala je na vratima, a lice joj je bilo okrenuto tako da je mogao vidjeti samo
obris njezine čiste, blijede vilice. - Nisi ti kriv. Ja sam kriva. Nikad nisam ništa
trebala očekivati od tebe. Prekršila sam svoja pravila i sad plaćam za to.

~171~
Neki to vole vruće
 DVADESET PETO POGLAVLJE

T ko on, dovraga, misli da je on? Eva se pjenila, a ljutnja joj je ključala ispod
kože i grijala ju dok je prelazila dva bloka zgrada do raskrižja na Five
Pointsu gdje se dogovorila da će se naći s Claire.
Nagurala je ugovore Cooking Channela u svoju aktovku drhtavim rukama,
izgubljena u bijesnom razmatranju Dannyjeva nezahvalnog, kratkovidnog,
staromodnog, vezanog idiotizma.
Zapravo, toliko se snažno pokušavala koncentrirati na to da potisne glasić koji
joj je šaptao da je Danny samo ponovio točno ono u što je sama oduvijek
vjerovala, da je, kad joj se na rame spustila ruka, kriknula i gotovo suzavcem
pošpricala svojeg jadnog asistenta Drewa.
- To sam samo ja - viknuo je i odskočio, podignuvši ruke kao da ga netko drži
na nišanu. - Mogu li s tobom natrag do hotela?
Kako je oštar šok od straha koji je uzrokovao nečiji dodir u noći počeo
jenjavati, tako je nestao i uzlet energije koju je dobila svađajući se s Dannyjem.
Iznenada se sjetila da u posljednjih tjedan dana nije spavala više od četiri sata i
zaboljele su ju kosti.
- Naravno, uskači - rekla je i mahnula rukom prema crnom automobilu s
vozačem koji ju je strpljivo čekao. - Ako ti nije problem dijeliti automobil sa
mnom i Claire.
Drew se oduvijek pribojavao Claire Durand, a iako je taj strah polako počeo
jenjavati, Eva je mislila da ga treba upozoriti. - Možda ćeš morati razgovarati s
Claire, s obzirom na to da postoji vjerojatnost da ću zaspati čim mi glava
dotakne sjedalo.
Drew je problijedio, a obrazi su mu postajali sve bjelji dok pod uličnom
rasvjetom nije počeo podsjećati na duha. - Oh, uh, u tom slučaju... Mogu li samo
na sekundu popričati s tobom.
Pokušavajući ne uzdahnuti naglas, Eva je navukla svoj kaput od kašmira do
obraza i zakopčala posljednje dugme.
- Pucaj - rekla mu je.
- Radi se o... mojem zadatku. S kuharima? Ne osjećam se baš dobro u svezi
toga.
Evu je probolo iznad desnog oka. - Ne?

~172~
Louisa Edwards
 Odmahnuo je glavom, a pramenovi su se njegove kao ugljen crne kose
zatresli. - Winslow Jones i ja... on je moj prijatelj. Možda više od prijatelja i ne
sviđa mi se to što ga iskorištavam da dobijem informacije.
- To su samo tračevi - istaknula je Eva. - Stvari koje bi ti najvjerojatnije
ionako rekao. I ti to prenosiš meni, kao i inače. Ne vidim kako je to drukčije od
onog kako smo to radili ranije. Na tebi je da pažljivo osluškuješ i to je dio onog
zbog čega te plaćam.
Napravio je grimasu. - Da, kad se odnosi na to tko odlazi iz kojeg restorana,
tko traži nove pomoćne kuhare, tko se posvađao s dobavljačem. No ove stvari
koje sad želiš znati... one su mnogo osobnije. Čini mi se kao da izigravam
njegovo povjerenje, a to mi se ne sviđa.
- Još samo kratko - rekla je Eva, trudeći se da ne počne moliti, ali, Bože, nije
mogao odabrati lošiji trenutak.
- Večeras sam razgovarala s Cheneyjem i obećala sam mu da ćemo uskoro
imati nešto za njega. Tako smo blizu toga da ovo snimimo, treba mi još samo
nekoliko priča koje mu mogu ispričati, tako da znaju što moraju hvatati dok
snimaju. A jednom kad krenu, to je van naših ruku. Što god da uhvate, uhvatili
su.
- Znam, ali... - Drew se igrao resama svojeg ljubičastog šala. Nije bio siguran.
- Ne tražim te da nešto izmišljaš, Andrew - rekla je. Došlo je vrijeme za malo
oštrine. - Donesi mi još samo nekoliko detalja, stvari na koje bi Cheney trebao
pripaziti, a onda ćemo pustiti kuhare i njihovu inherentnu sposobnost da sami
stvore dramu da se pobrinu za ostalo.
- U redu - rekao je Drew, a obrazi su mu bili crveni od vjetra i hladnoće. Ili
možda frustracije. - Reci Cheneyju da su članovi tima Istočne obale prisilili
Becka da im prizna što je to između njega i Skye Gladwell i ispalo je da se znaju
otprije. Odavno, otprije deset godina, iz San Francisca. Win misli da su bili u
vezi, ali ona je završila... - tu je nesigurno zastao.
- O, moj Bože, zašto? - zavapila je Eva.
- Ne znam. Win nije siguran zašto...
- Drew...
- O. K.! Ne zna, ali misli da je Beck proveo neko vrijeme u zatvoru. I da ga je
Skye zato napucala. Eto. Jesi li sad zadovoljna? Osjećam se kao takvo govno.
Niz kralješnicu su joj prošli žmarci, a u nogama i rukama osjećala je trnce.
Eva je znala da je posrijedi nešto takvo. - Nisi govno - rekla je. - To nije
nekakva tamna mrlja poput tajne bebe ili zlog brata blizanca ili nešto.
Informacija je o služenju zatvorske kazne javna.

~173~
Neki to vole vruće
 Lice mu se ozarilo. - Znači... do te se informacije moglo doći i drugim putom
- rekao je. - Ne nužno zbog toga što sam ga drukao kao štakor.
- Upravo tako. Malo prokopaj po tom, hoćeš li? Što više detalja, to bolje.
Eva je začula kucanje po zatamnjenom staklu automobila i okrenula se.
Mogla je vidjeti samo nečiju ruku.
- Bravo - rekla je Eva i uhvatila kvaku automobila. - Upravo to Cheney traži.
Stvarno si dobro isporučio i neću to zaboraviti. Jesi li siguran da ne želiš s
nama?
Nervozno pogledavši automobil, Drew je ustuknuo i puhnuo u svoje rukavice.
- Ne, ne, sve je u redu. Sad se osjećam bolje u svezi svega. Idem natrag u Tiger
da vidim je li Win... jesu li ostali još uvijek tamo.
Eva ga je pozdravila i sagnula se u toplu unutrašnjost automobila, gurnuvši
Claire da se pomakne niže.
- O čem je to bilo - nervozno je upitala Claire.
- Oprosti što si morala čekati, ali morala sam umiriti zaposlenika kojeg je
nenadano spopala grižnja savjesti. Ne brini. Uništila sam ju - rekla je i odlučno
odbila da se osjeća loše zbog toga.
Claire je podigla obrvu na način koji bi Evu uvijek natjerao da prizna kakvu
je god nepodopštinu izvela nadajući se da će privući očevu pozornost. - Vidim.
Zvuči ozbiljno.
- Ne toliko ozbiljno koliko je ozbiljna moja potreba da se za ovog života
vratim u hotel. Hej, vozaču? - rekla je Eva i pokucala na prozorčić. - Znate li
kakvu prečicu do Gold Coast Armsa? Čeka vas pedesetica ako nas dovezete
onamo za manje od pola sata.
Imala je još pedesetak e-mailova na koje je morala odgovoriti, a koji su bili
previše opsežni da bi na njih odgovarala s iPhonea i morala se uvjeriti da je sve
spremno za sutrašnji izazov - oni su automobili morali biti spremni i ispred
ulaza u hotel u šest ujutro ili će cijeli dan kasniti, a raspored je ionako bio
pretrpan.
Automobil je krenuo takvom brzinom da se Eva zabila u Claire, koja ju je
odmaknula s čvrstim: - Zaveži se.
- Da, mama - narugala se Eva i potražila pojas, a Clairini su se elegantni
udovi ukočili.
- Molim? - zbunjeno je rekla Eva. - Što sam rekla?
- Mama - s nevjericom je odgovorila Claire. - Nikad nisi... Nikad to nisam
čula od tebe.
- To je samo šala. Ignoriraj me, blebećem od iscrpljenosti.

~174~
Louisa Edwards
 Claire joj je dobacila pogled koji nije mogla pročitati. -
Znam. Ponudila sam se da ću te pokupiti tako da možemo porazgovarati. No
možda bi bilo bolje da taj razgovor pričeka.
Eva je zainteresirano otkopčala svoj kaput i namjestila se.
- Porazgovarati o čem?
- Jesi li imala priliku provesti malo vremena s ocem otkako je stigao? - upitala
je Claire.
Eva nije bila sigurna je li to bila tema razgovora ili skretanje s teme, pa je
odgovorila: - Neeee... Bila sam prezauzeta time da vodim ovo natjecanje za
njega. Što? Žalio se da ga ignoriram? Jer telefon radi tako i da on može nazvati
mene.
- Ne, to nije... ne. Merde, ovo je teško. Ne znam odakle da uopće počnem -
rekla je okrenuvši se prema Evi. Claire je objema rukama odmakla svoju
kestenjastu, valovitu kosu s lica, otvorivši pogled na ljupke, oštre crte svojeg
lica.
- Eva. Znamo se već dugo. Gledala sam te kako odrastaš.
Zbog iscrpljenosti je teško skrivala osjećaje. Progutavši knedlu u grlu, Eva je
rekla: - Pomogla si mi da odrastem.
Clairino se lice smekšalo, a napetost je nestala iz kutova njezinih očiju. - Tako
je to divno čuti. Oduvijek si mi bila tako važna u životu. Više nego što sam
mislila kad sam te upoznala.
- Bože, bila sam takvo derište - Eva je podigla ton, sjetivši se.
- Bila si curica bez mame - ispravila ju je Claire. - I na mnogo načina - bez
oca. Trebao ti je netko da te usmjerava i trebala ti je pažnja - i to mnogo i jednog
i drugog.
- I, izgleda da se ništa nije promijenilo u posljednjih petnaest godina! - vedro
je dodala Eva. - I premda sam našla druge načine da dobijem pažnju koju
želim... -
Claire je zafrknula nosom, no Eva je to ignorirala dok je u njoj rastao strah
koji je njezinim riječima davao težinu od koje su obje utonule u muk. Bože,
hoće li joj to Claire reći da ima rak ili nešto slično? - Još uvijek te trebam. Ne
ideš... nikamo, zar ne?
Clairino zbunjeno mrštenje odmah je olakšalo težinu koju je Eva osjećala u
prsima. - Kamo bih išla? Ne. Slušaj me, Eva. Riječ je o tvojem ocu.
Naglasak joj je postao oštriji, kao i svaki put kad bi se uzrujala, a Evin prsni
koš ponovno se stisnuo. - Želi me ponovno viđati. Želi da mu pružim još jednu
priliku.

~175~
Neki to vole vruće
 Eva je trepnula.
- Čekaj. Što?
Na Clairinu licu zatitrao je grč nestrpljivosti. - Tvoj se otac zanima za mene.
Romantično. A ja bih željela znati što ti misliš o tom.
Eva je bila toliko šokirana da joj se zavrtjelo u glavi. - Pretpostavljam da je
to... u redu? Hoću reći, ne. Čekaj malo. Pričamo o mojem ocu. Ja ga volim, no to
ne znači da nisam vidjela da nije dobar za tebe. Čak iako sam bila klinika... kad
si prekinula s njim, znala sam zašto si to učinila. Nisam te krivila, iako sam silno
željela da ostaneš s nama.
Claire je posegnula za Evinom rukom, uhvatila ju i provukla prste kroz
njezine. Eva joj je tako snažno stisnula ruku da ju je zaboljelo na mjestu gdje su
im se zglobovi prstiju spojili, no nije ju željela ispustiti.
- Znači, misliš da je to grozna ideja? - nježno je upitala Claire.
- Ne, samo... to mi je došlo iznenada. I nisam sigurna zašto sa mnom
razgovaraš o tom - što si rekla mojem tati? I Claire, što je s Kaneom? Mislila
sam da ste izgladili stvari.
Claire je izvukla ruku i povukla se u sebe. - Rekla sam tvojemu ocu da mi
treba vremena da razmislim i da popričam s tobom - i da mi odsad tvoje
prijateljstvo znači više nego draga sjećanja ili potencijalna budućnost s Theom.
Prihvatio je to. A što se Kanea tiče...
Odmahnula je glavom i zagledala se kroz zatamnjeno staklo jurećeg
automobila u zamagljena svjetla Chicaga. - On je tako mlad. Što god da
trenutačno misli da osjeća prema meni... to neće potrajati. Ne može.
- Kane je moje dobi - istaknula je Eva. - Da se ja sutra zaljubim, bi li mi rekla
da se ne trudim oko te veze jer sam premlada da bih znala što želim?
Zastala je, zaustavivši dah u grlu čekajući Clairin odgovor. Bilo je smiješno to
koliko joj je bilo stalo jer nije postojala veza koju bi branila. Jer je zasad nije
moglo biti i zbog toga što, jednom kad Danny dozna što je učinila i kako je
prodala dušu da bi zadržala interes Cooking Channela...
Prestani! Ovo nema smisla. Učinila si ono što si morala, kraj priče.
No još je uvijek držala zrak, sve dok Claire polako i s očitim oklijevanjem
nije rekla: - To bi ovisilo o tom jesi li se zaljubila u nekog tko ti ni u snu ne
pristaje, tko je drukčiji od tebe i može ugroziti tvoju karijeru.
Eva je ispustila zrak u frustriranom smijehu. - Pa, zapravo, baš je tako.
- U tom bi slučaju moj savjet bio isti onakav kakav sam dala samoj sebi.
Razmišljaj glavom, a ne srcem - rekla je i zlobno podigla obrvu. - Ili drugim
dijelovima tijela. Ljubav je krasna, no preteško sam radila da dođem tu gdje
jesam i neću se kompromitirati samo zato da bih udovoljila svojoj hormonalnoj

~176~
Louisa Edwards
fantaziji. A gledala sam i tebe kako podjednako teško radiš da bi zaslužila očevo
odobravanje i povjerenje. A sad si nadomak svojeg cilja.
- Znam - rekla je Eva, osjetivši kako ju tup umor opet preplavljuje.
Namjestivši se na sjedalu, naslonila se na Clairinu vitku, koščatu, a opet nekako
utješnu figuru i pustila da joj glava padne na Clairino rame.
- Možda stvarno nisam toliko odrasla otkako si me upoznala - rekla je Eva
umorno, a oči su joj se počele sklapati. Zijevnula je tako široko da joj je nešto
škljocnulo u vilici.
- Hm? - Clairina ruka popela se da umiri Evu na njezinu boku.
- Samo... znam da si u pravu. Razumijem sve to u svezi žrtvovanja i
donošenja odluka i imanja prioriteta. No dio se mene još uvijek drži ideje da
mogu imati sve.
Osjetila je da se Claire ukočila pored nje, no prije nego što se uspjela natjerati
da pogleda o čem je riječ, Claire se opet opustila. - Želim ti sve to, cherie - rekla
je s dozom zamišljenosti u glasu. - A želim to i za sebe.
Posljednja stvar koje je Eva bila svjesna prije nego što je utonula u dubok san
bez snova bio je oštar rub čeljusti Daniela Lundena, neočekivana putenost
njegovih usana i plamen u njegovim očima koji se palio čim bi ju pogledao.
Ona je, dovraga, bila Eva Jansen. Ako je itko mogao smisliti kako da ima sve,
to je onda bila ona.

Zvonjava telefona prenula je Kanea iz dvosatne izolacije s gitarom koju je sam

sebi nametnuo. Posljednjih nekoliko dana bio je zakočen, no te je večeri osjetio
buđenje glazbe u svojem umu, nekoliko taktova melodije i jedan mali uzbudljiv
stih koje su njegovi prsti jedva čekali razraditi, tako da je odbio sve ponude za
izlazak, objesio znak da ga se ne smije uznemiravati na vrata i blokirao sve
dolazne pozive.
Sa svih brojeva, osim maminog i onog Claire Durand.
Položivši Betsy pažljivo na krevet, Kane je potražio telefon koji je vibrirao na
noćnom ormariću i pogledao na zaslon prije nego što se javio.
S osmijehom od kojeg su ga zaboljeli obrazi rekao je: - Jesam li ti nedostajao?
Morao se napregnuti da čuje njezin odgovor. - Kane. Moramo razgovarati.
Srce mu je potonulo. - O-o. Pričanje nam baš ne ide najbolje. Zašto tako tiho
pričaš?

~177~
Neki to vole vruće
 - Ne želim probuditi Evu - odgovorila je Claire. - Napokon je uhvatila
nekoliko zasluženih trenutaka mira koji joj itekako trebaju. Ali gotovo smo pred
hotelom i sigurna sam da će se odmah baciti natrag na posao.
- Ona je kao navijena - složio se Kane. Znao je da se Claire brine za Evu, a u
nekoliko je situacija i sam bio zabrinut, pitajući se bi li trebao reći nešto da ju
uspori prije nego što izgori. - Želiš li da dođem u tvoj apartman.
- Ne - odgovorila je Claire malo prebrzo. Kane se namrštio kad je nastavila: -
Ako Eva večeras bude radila, radit ću i ja. Ali ja nisam mlada i poletna poput
nje, pa će mi trebati moja doza kofeina. Nađemo se u Blue Smokeu?
Ah, da. Vrijeme je za njihov tradicionalan iskren razgovor u kafiću. Kanea je
činjenica da ova njihova veza, koja to nije bila, već ima tradiciju istovremeno i
radovala i plašila.
Predvidljivost mu nikada nije bila ugodna.

~178~
Louisa Edwards
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

N aravno, Claire nije baš bila predvidljiva.

Kane je stigao u kafić koji je bio otvoren non-stop očekujući da će se
morati svađati u svezi zakonskih prava njihove veze koja to nije bila - ovog puta
pred murjacima koji su završili smjenu i studenata koji su učili preko noći, a koji
su bili jedini gosti Blue Smokea u ponoć tog utorka.
Claire je već bila ondje i sjedila za stolom za kojim ju je pronašao i prvi put -
Bože, je li to bilo prije samo dva tjedna? Činilo se kao da je prošlo više
vremena. Besane noći, pune vrućeg, majmunskog seksa mogle su to napraviti
čovjeku - s rukama oko šalice bijele kave s mnogo pjene.
No izraz njezina lica kad je skliznuo u separe preko puta nje... Kane je zastao
širom razrogačenih očiju, pokušavajući upiti svaki detalj, napraviti mentalnu
fotografiju koja će ga kasnije inspirirati. Kosa joj je meko i senzualno padala
preko ramena. Poželio je proći rukama kroz nju, osjetiti kako je skliska i
svilenkasta, udahnuti njezin miris ružmarina i mente. Na sebi je imala pulover
koji mu se sviđao, onaj koji je djelovao meko i toplo, boje tamne čokolade koja
je isticala sjaj njezinih očiju i od kojeg je njezina koža poprimala zlaćan sjaj.
Claire je bila prelijepa - no uvijek je bila prelijepa. Nešto je bilo drukčije na
njoj te večeri.
- Željela si me vidjeti? - Kane se nije trudio skriti napetost u glasu dok mu je
želja pulsirala kroz tijelo. Zaslužila je znati koliko ju želi.
- Željela sam popričati s tobom - odgovorila je, a blago rumenilo na njezinim
obrazima govorilo je da zna na što je mislio.
Kane se nacerio. Osjećao je svoj borben duh u krvi. - O. K. Onda pričaj. O
čem je riječ ovog puta? Jesam li premlad? Jesi li ti preumorna od svijeta i suviše
mudra. Onaj starac, Theo Jansen upucava ti se? Što?
Ruke su joj se trznule i prolile kavu preko rubova šalice. - Merde! O, kakav
nered. Pribijen težinom svojih pretpostavki za separe, Kane nije mogao prisiliti
svoje moždane vijuge da zgrabi papirnate ubruse i pomogne joj pobrisati kavu.
- Čekaj. Jansen ti se upucavao?
- Theo Jansen izrazio je želju da obnovi našu ljubavnu vezu, da - glava joj je
bila pognuta, oči prikovane na hrpu ubrusa kroz koje su počele prodirati smeđe
mrlje, pa joj nije mogao vidjeti izraz lica. Nije ni trebao.

~179~
Neki to vole vruće
 Kane se nagnuo naprijed u instinktivnom pokretu obrane, no bilo je prekasno.
Njegov trbuh bio je izložen i samo je čekao na nož. - Vau. Pretpostavljam da bih
ti trebao čestitati jer si napokon pronašla savršenu ispriku za to da me se riješiš.
Naglo je podigla glavu, a u očima joj je sijevnulo nešto što nije uspio
razabrati. A nije ni mogao vidjeti mnogo kroz izmaglicu razočaranja koje mu je
stiskalo prsa i otežavalo disanje.
Saberi se, Slater, rekao je samome sebi. Ovo nije gore od onog puta kad ti je
u glavu doletjela prazna boca piva na onom festivalu na otvorenom, kad si se
onesvijestio i morao završiti nastup s potresom mozga.
No osjećaj je bio sličan dok se izvlačio iz separea da ustane. Vrtjelo mu se u
glavi i bilo mu je zlo.
Sve dok nije osjetio topao stisak Clairinih toplih prstiju na zapešću.
Prije nego što ju je opet pogledao, na jedan dug trenutak zagledao se u
njihove ruke.
Opet je imala onaj izraz, onaj koji nije mogao pročitati, a sve što je mogao
bilo je pokušati da ne zacvili. - Što sad? Želiš mi za rastanak još par puta
spomenuti da sam premlad da bih poznavao vlastiti um? I da ću preboljeti? I da
je tako najbolje?
- Ne - odgovorila je. - Jer ne želim da to preboliš. Želim vjerovati u to da
poznaješ svoj um i da je najbolje za nas da se prestanemo boriti protiv ove... što
god da je to između nas. I da vidimo kamo će nas to odvesti.
Iznenada je taj njezin izraz lica imao mnogo više smisla. Bio je to isti izraz
koji je vidio u zrcalu svakog jutra unatrag tri mjeseca u New Yorku.
Bila je to nada.
I strah. S malo nestrpljivosti jer je to bila Claire, no ipak. Većinom je to bila
nada.
Kaneova su prsa gorjela i osjećao se kao da je popio dva dupla espressa za
redom. Ponovno je sjeo, no Claire mu nije ispustila ruku.
- Stvarno to misliš? - upitao je, a lice mu se trznulo prije nego što je to
izgovorio. Je li mogao biti veći jadnik?
No Clairin je glas bio mek kad je rekla: - Stvarno to mislim. Moja draga
prijateljica podsjetila me na obećanje koje sam jednom dala samoj sebi, a to je
bilo da se nikad ne zadovoljim ičim manjim od onoga što želim i zaslužujem od
života.
Gušeći se od osjećaja, Kane se na silu nasmijao. - Kakvo si to sranje morala
učiniti u svojem prošlom životu da si me zaslužila u ovom?

~180~
Louisa Edwards
 Claire je zabacila glavu i nasmijala se. Bio je to širok osmijeh, otvorenih usta
koji je Kane obožavao uzrokovati. U ovom slučaju Kane je mogao vidjeti da je
to dijelom zbog olakšanja od napetosti i straha koji su ju držali posljednjih
nekoliko trenutaka.
Bespomoćno joj je uzvratio osmijeh. Želio je istaći da nije bilo razloga za
strah. On je bio njezin prije nego što su se upoznali. No nije želio uzdrmati
ravnotežu koju su napokon, napokon postigli pa je držao jezik za zubima i u
glavi počeo ispisivati stihove dok se cijeli svijet oko njega počeo pretvarati u
glazbu.

Danny nije mogao spavati.

Nije da nije bio umoran - neprestano stanje uzbuđenja i nervoznog iščekivanja
van uobičajene rutine uzelo je svoj danak. Spavao je dublje i čvršće i duže
otkako je stigao u Chicago nego što je to činio u pubertetu.
Čak i sad mu je san polako preuzimao udove, činio ih težim na plahtama dok
se okretao i bacao po krevetu, no njegov se mozak nije slagao s tim.
Navukavši jastuk preko lica, Danny je frustrirano zarežao. Nije bio glasniji od
protestirajućeg cviljenja i pucketanja opruga pomoćnog kreveta koji su se
javljali pri svakom njegovu pokretu, no činilo se kao da je ipak zasmetao
Winslowa.
Spustivši jastuk, Danny je zaškiljio kroz mrak hotelske sobe prema Winovu
krevetu. Začuo je šmrkanje i uzdah prije nego što se ovaj okrenuo na trbuh i
nastavio dalje spavati.
Taj prokleti srećković.
Sve što je Danny uspio bilo je ležati budan na svojem tankom madracu koji je
bio grbav na oprugama i kuhati misleći na Evu Jansen.
Još uvijek nije bio siguran u to koji ju je dio razgovora naljutio, no jedno je
sigurno znao - usporedba sa svim ostalim muškarcima u životu koji su ju
razočarali nije baš bila jedna od njegovih omiljenih stvari na svijetu.
Nije bilo fer to što ga je spopala zbog neslaganja, a onda mu nije ponudila
nikakav protuargument. Još je uvijek smatrao da je u pravu, dovraga! Ista stvar
koja se dogodila s emitiranjem kuhanja, dogodila se i kad su počeli prenositi
američki nogomet, skraćivati ga radi reklama i natrpavati sponzorima - time su
nestali njegovi srce i duša i neposrednost.
Kad se televizija upetljala, kuhari su počeli više brinuti o svojoj popularnosti
nego o svojoj hrani, a to je bilo grozno.

~181~
Neki to vole vruće
 Riječi su drhtale na njegovu jeziku, gotovo mu gorjele u ustima od želje da
izađu i istresu se na Evu da joj dokaže kako je u krivu. Žalio je jer nije imao
priliku da joj sve to kaže u lice. Da ju čuje kako muca dok pokušava smisliti
nekakav razuman odgovor koji ne bi bio čisto sranje.
Danny je bacio pogled na zelene brojeve koji su sjali iz budilice između
Beckova i Winova kreveta.
Tri ujutro.
Svi koji su imali veze s natjecanjem već su duboko spavali. A to je trebao i
Danny da ga nije mučila ta glupa svađa koju je neprestano vrtio po glavi.
Petnaest minuta kasnije, hodao je kroz praznu recepciju Gold Coast Hotela u
trenirci i ispranoj kratkoj majici kojoj se na prsima cerio napukao, izblijedio
print kuhara iz Muppet showa.
- Oprostite? - Danny je samo na sekundu oklijevao prije nego što je lupio po
srebrnom zvoncu na recepciji.
Iz prostorije iza recepcije pojavila se mlada djevojka s naočalama debelih
okvira, odjevena u odoru Gold Coasta. - Oprostite, gospodine! Sortirala sam
neke dokumente. Što mogu učiniti za Vas?
Zijevnula je na pola puta do njega i Danny je suspregnuo osmijeh. Imao je
osjećaj da je to sređivanje dokumenata bilo sinonim za spavanje u noćnoj
smjeni.
- Nema problema - rekao je. - Nadam se da ćete mi pomoći da pronađem
nekoga.
Izraz lica postao joj je oprezan. - Ako imate broj sobe, gospodine, mogu
nazvati gosta.
- U redu je. Već sam provjerio sobu. Nitko nije otvorio.
- Možda gost spava.
Naslonivši se na pult, Danny se pretvarao kao da nije čuo što mu je mala
recepcionarka sugerirala. - Ne vjerujem. Vidite, taj gost vodi natjecanje Rising
Star Chef i kladim se da je još uvijek ovdje negdje i radi.
Pogled joj je pao na lik iz crtanog filma na Dannyjevoj majici i recepcionarka
je rekla: - O! Vi ste jedan od kuhara. Tražite gospođicu Jansen? Rekla je da
dođem po nju ako itko od natjecatelja nešto zatreba.
Danny se nasmiješio. - Savršeno! Znate li gdje je?
Recepcionarka, na čijoj je pločici s imenom pisalo Cindy, djelovala je
rastrgano. - Ne bih smjela napuštati recepciju. Pretpostavljam... pretpostavljam
da znate gdje je kuhinja, zar ne?
Kuhinja. Naravno.

~182~
Louisa Edwards
 Još se jednom ohrabrujuće nasmiješio Cindy, a onda je rekao: - Bez brige.
Idem samo provjeriti treba li joj pomoć s ičim. Sam ću se spustiti dolje.
Zauzvrat je dobio zahvalan osmijeh. Mahnula mu je dok je kretao prema
dizalu. Cindy je djelovala kao dobra djevojka, pitao se je li uobičajena hotelska
praksa to da mlade žene same odrađuju noćne smjene. Nije mu se to činilo
sigurnim. Možda bi trebao s nekim porazgovarati o tom.
Razmišljajući o tom može li Eva povući svoje VIP veze i doznati tko je prava
osoba za to, Danny je izašao iz dizala i krenuo prema kuhinji koja je bila
rasvijetljena kao televizijski set.
Bacio je pogled prema prednjem dijelu sobe, i uistinu, tamo je već stajalo
četiri ili pet kamera s crnim, zatvorenim objektivima poput usnulih zmija koje
čekaju na to da ujedu.
Odmahnuvši glavom osjetivši nervozu pravedničkoga gnjeva koji ga je satima
držao budnim, Danny se podbočio rukama i počeo istraživati kuhinju.
Bila je prazna.
U prednjem dijelu sobe bio je postavljen dodatan stol prekriven bijelim
stolnjakom. Morao je imati nekakve veze s idućim izazovom, a Danny je odolio
nagonu da zaviri pod njega.
Namjerno skrenuvši pogled, lutao je kroz kuhinju, virnuo u hladnjaču, imale
su sigurnosne kvake s unutarnje strane tako da nitko ne može slučajno ostati
zaključan u njima, no za svaki je slučaj zazvao: - Ima li koga? Eva?
Možda je ipak otišla u krevet; možda je spavala u svojoj sobi poput normalne
osobe. Ili je možda bila budna, ali ga je vidjela kroz špijunku i odlučila ne
otvoriti mu vrata. Možda...
Začuo je šuškanje i krenuo prema smočnici. Dlanom je širom otvorio vrata i
virnuo unutra, a srce mu se smekšalo i postalo ljepljivo poput tijesta za brioše na
prizor koji je ugledao.
Pronašao je Evu. Spavala je - njezina fina mala stražnjica sjedila je na
plastičnoj kadi okrenutoj naopačke, a gornja polovica tijela stajala je neudobno
naslonjena na žičanu policu sa zalihama šećera, soli i različitim vrstama brašna.
U krilu joj je bio prijenosnik, no kemijska olovka pala je na pod.
Bila je bljeđa od kutije sa šećerom koja joj je stajala iznad glave, a ispod očiju
imala je ljubičaste sjene poput modrica koje su dramatično odudarale od bljedila
lica.
Danny je oklijevao. Bi li ju trebao pustiti da spava? Ako ju sad probudi,
najvjerojatnije će se samo baciti natrag na posao, a bilo je očito da joj je odmor
potreban.

~183~
Neki to vole vruće
 No taj položaj u kojem je zaspala nije mogao biti udoban. Ionako neće moći
dugo spavati tako skvrčena. A kad se probudi, vrat će ju vraški boljeti.
Donijevši konačnu odluku, Danny je ušao u smočnicu i kleknuo do nje.

~184~
Louisa Edwards
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

E va? - zazvao ju je nježno da ju ne preplaši, no prenula se iz sna kao da ju je

uštipnuo.
- Što? - trepnula je polako i zaškiljila od svjetla, mljackajući na tako nevin
način da se Danny zapitao kakva je bila kao dijete.
- Zaspala si u kuhinji - rekao je i pogledao prema prijenosniku koji je još
uvijek stiskala jednom rukom. - Radila si inventuru? Isuse, Eva, zar nemaš ljude
koji to rade za tebe?
Koja je bila poanta toga da je bogata i moćna ako je sama morala obavljati
takva sranja?
Odmahnula je glavom kao da pokušava otresti san iz mozga, a onda rekla: -
Imam. No u zadnji sam tren imala izmjenu u izazovu, a već sam ih sve poslala
na spavanje. Morala sam samo provjeriti nekoliko sitnica - rekla je i namrštila se
gledajući u svoju naboranu haljinu koju je pokušala izgladiti dlanom. - Sjela sam
samo na sekundu. Ne mogu vjerovati da sam zaspala.
Danny je rukom zadržao uistinu bezobrazan zvuk koji mu je uvijek priskrbio
udarac po leđima od majke. - Eva, hajde. Radila si na parama ova posljednja tri
dana. Moraš se naspavati.
Snuždila se od pokušaja da to zaniječe i rekla: - Moram to završiti. Idući
izazov počinje za koliko... - zastala je da pogleda na sat. - Bože, za četiri sata.
- I sve je spremno - rekao je Danny. - Vidio sam onaj stol vani. Sve si
isplanirala, svi su djelići na mjestu. A što god da još trebaš provjeriti, pusti to
sad.
- Znači, ako sutra ne bude dovoljno Maldon morske soli za sve, samo ću
slegnuti ramenima i reći: O, pa, grozno je biti na vašem mjestu, ali ja sam
trebala pajkiti? Ne.
- Svaki kuhar koji ne uspije smisliti zamjenu za morsku sol, zaslužuje što god
da dobije - čvrsto je rekao Danny. - Dio natjecanja sastoji se od toga da smišljaš
u hodu, zar ne?
- Tako je - odgovorila je nezadovoljno. - Prilično sam umorna i stvarno je
smiješno kasno. Što... hej, a što ti radiš ovdje? Trebao bi se dobro naspavati prije
idućeg izazova! Velik je, znaš. On će odlučiti o tom koja će tri tima ići dalje u
San Francisco.
- Zapravo, spustio sam se dolje da se posvađam s tobom - kroz smijeh je
rekao Danny. Kakvo god da su mu zamjeranje i ljutnja kuhali pod kožom,

~185~
Neki to vole vruće
isparili su one sekunde kad ju je ugledao. - Ili, da budem točniji, nastavim tamo
gdje smo stali.
- Opet o televiziji? Pretpostavljam da si vani vidio kamere - Eva je odmah
osjetila krivicu i skrenula pogled.
- Jesam. Spremne su da uhvate svaku crtu naših izraza lica dok budemo
kuhali.
Bio je to poprilično blag oblik izrugivanja - pomislio je Danny - ni blizu
zajedljivih komentara koje je smišljao dok se bacakao po onoj spravi za mučenje
poznatoj i kao pomoćni krevet na razvlačenje, no Evino lice postalo je prkosno.
- Ne radi se o tom. A da nisi tako beskrajno staromodan i konzervativan i
ignorant... kao da misliš da će ti kamera ukrasti dušu ili nešto slično... bio bi to
sposoban shvatiti.
Danny je ustao i pružio joj ruku. - Ti se rugaš, ali na to se zapravo i svodi ono
što mislim. Kamere u prostoriji mijenjaju stvari. Umjesto na hrani, fokus je na
kuharima.
- Ali to i želim! - Eva ga je pljusnula po ruci i sama ustala. - Ovo cijelo
natjecanje svodi se na upoznavanje s mladim, novim kuharima i njihovim
talentima. Doprinosi tomu da ih se prizna i podiže svijest javnosti o kulinarskim
umijećima. Kako da to postignem ako za natjecanje ne zna nitko osim ljudi koji
su na neki način već uključeni u ugostiteljski svijet?
To... jest već imalo smisla.
- O. K., ali emitirat će se na Cooking Channelu. A ljudi koji ga gledaju, zar
oni već ne misle da su kuhari sjajni?
- Neki od njih - priznala je Eva, sagnuvši se da podigne svoje šminkersko
nalivpero s poda. - Ali većina su samo ljudi koji jednostavno misle da je hrana
zabavna.
- Gurmani - rekao je Danny, no nije uspio prikriti gađenje u glasu. - Hrana
nije igra za mase.
- A zašto ne bi bila? - usprotivila se Eva dok su joj se obrazi rumenili i
izbrisali ono umorno bljedilo od samo nekoliko minuta ranije. - Nisu svi sjajni
kuhari, Danny. No svi ljudi vole jesti.
- Kao prvo, to je glupost. Ako znaš pročitati recept, znaš kuhati. Kao drugo,
prestani se svađati sa mnom!
- Ti si se spustio ovamo da bi se svađao sa mnom! Ja ti samo pružam ono što
želiš.
Pogledao ju je. Bila je zadihana i rumena, a sive su joj oči blistale poput
zvijezda od zanesenih riječi.

~186~
Louisa Edwards
 - Nije svađa ono što želim od tebe - odgovorio je. Jedva je prepoznao svoj
glas, tako dubok, no nije mogao učiniti ništa po tom pitanju.
Zanjihala se na nogama. Dijelom vjerojatno od iscrpljenosti, no barem pola
bilo je od iste želje da se približi, koju je i Danny osjećao. To nije bilo fer.
Njihov otpor počeo je slabjeti, bili su usred noći, oboje su bez odmora radili
danima koji su bili puni frustrirane, nezadovoljene želje. Da se tad dogodilo
nešto između njih... bi li se to uopće brojalo?
Da, bi.
Proklinjući sve, od roditelja koji su mu usadili tako nefleksibilan kodeks časti
do samog sebe koji se nije mogao držati podalje od Eve Jansen, Danny se
okrenuo i izašao iz smočnice.
To što ju je ostavio tamo bila je najteža stvar koju je ikada učinio.
No kad je nakon nekoliko sekundi čuo da je krenula za njim, ta je magnetska
privlačnost pukla, barem u tom trenutku, i Danny je ponovno mogao disati bez
da u svakom udisaju traži njezin miris.
- Dakle, ti želiš da gurmani diljem svijeta doznaju za RSC. Kužim to. Hoću
reći, nije da kužim - kužim, ali...
- Ne, ne kužiš - lagan oprez u njezinim riječima nagnao je Dannyja da se
zaustavi. - Nisu gurmani jedini koji gledaju Cooking Channel. Gledaju ga i
veliki sponzori i obraćaju pozornost na ono što se gledateljima sviđa. Veliki
proizvođači kuhinjskih aparata, proizvođači različitih marki posuđa, čak i tvrtke
koje imaju veze s putovanjima, poput zrakoplovnih tvrtki i hotelskih lanaca - svi
oni imaju novac koji žele potrošiti na sponzorstva, nadajući se da će ih tako
povezivati s najnovijim trendovima.
- Znači sve se vrti oko novca - podsmjehnuo se Danny. - Teško da ću zbog
toga biti oduševljen tom idejom.
- To je zato što radiš za svoju obitelj koja prenosi posao s generacije na
generaciju i već imaš ogromnu podršku - odgovorila mu je Eva, dok su joj se
obrazi još uvijek strastveno rumenili. - Postoje restorani čiji kuhari zaista rade
sjajan posao, eksperimentiraju i igraju se, osmišljavaju nove tehnike - no njihovi
su restorani mali i tek su se otvorili, a kuhari nemaju novaca da zatvore dok traje
RSC. Znaš li koliko talenata propuštamo samo zato što kuhari nemaju dovoljno
novaca da se uključe u natjecanje?
- Nisam nikad o tom razmišljao na taj način.
- A zašto i bi? Nije tvoj posao da sagledaš širu sliku. To je moj posao. Što
natjecanje bude veće i bolje sponzorirano, to više kuhara možemo pomoći. RSC
ne bi trebao biti natjecanje između petnaest posto restorana koji su u samom
vrhu, onih solventnih koji imaju dovoljno osoblja da mogu nadomjestiti kuhare
koji se natječu. Natjecanje bi trebalo biti otvoreno za sve.

~187~
Neki to vole vruće
 Danny je tiho odahnuo i osjetio kako se cijeli svijet ponovno sastavlja oko
njega. Sve je djelovalo drukčije, od kamera preko prekrivenog stola do Eve koja
je uspravno stajala pred njim. Čak i tako klimava i umorna oduzimala mu je dah.
I nije se tu radilo samo o njezinim egzotično ukošenim sivim očima, ni
napućenim ružičastim usnama ni vražjim oblinama njezina vitkog, vižljastog
tijela.
Iznenadilo ga je njezino velikodušno srce i ostavilo ga bez riječi s osjećajem
koji nije mogao definirati ni da je to pokušao.

Eva je prebacila težinu s jedne bolne noge na drugu. - Što? - zahtijevala je.
Samo je stajao tamo i zurio u nju.
- Ti si stvarno dobra osoba - odgovorio je kao da je to neko veliko otkriće.
Eva je nervozno zataknula kosu za uho i počela skupljati stvari sa stola na
koji ih je bacila kad se vratila iz The Blind Tigera. - Nemoj se zanositi. Za posao
je dobro uključiti koliko je god talentiranih kuhara moguće.
Lice mu je poprimilo pronicljiv i samodopadan izraz. - Naravno da je. I
pretpostavljam da je isto tako za posao dobro to da padaš s nogu od posla
pokušavajući raditi šest poslova odjednom, umjesto da pustiš nekomu da ti
pomogne. - Eva je stisnula kutnjake kako ne bi poput histerične
dvogodišnjakinje procijedila nešto o tom kako ne treba ničiju pomoć.
Ja šu, ja šu!, znala je prema očevim riječima vrištati dvogodišnja Eva kad god
bi joj netko pokušao zavezati cipele.
Nadala se ipak da je u međuvremenu odrasla. - Dovoljno mi se pomaže -
oprezno je rekla. - No ovo je natjecanje golemo, nezgrapno događanje s mnogo
djelića i dijelova koji se moraju rješavati u hodu.
- Pa onda delegiraj neke dužnosti onomu svojemu asistentu.
- Drew ima svoje vlastite zadatke - uspjela je to izgovoriti a da joj se ne
omakne da je jedan od njih to da prati tračeve među natjecateljima.
- Eva - uzdahnuo je Danny i rukom prešao preko svoje dvodnevne brade do
stražnjeg dijela vrata. Eva je pokušala ne zamišljati kako su ga te kratke,
svilenkaste dlake greble po vršcima prstiju, pokušavala je ne željeti da su
njezine ruke te koje mu prolaze kroz kosu i masiraju mu napetost u vratu.
- Ne mogu vjerovati da si se spustio ovamo - rekla je - u pravedničkom
gnjevu, spreman da mi očitaš bukvicu o hrani na televiziji, a onda si, kad sam
napokon uspjela objasniti svoj stav, počeo novu svađu o mojim radnim

~188~
Louisa Edwards
navikama! Što je to s tobom. Ne možemo biti zajedno, pa ćeš me iz osvete
gnjaviti do smrti?
- Ne gnjavim te - protestirao je Danny djelujući stvarno uvrijeđeno. - I možda
si ti u pravu što se tiče televizije, ali ja sam u pravu što se tiče posla. Priznaj
makar to.
Eva je skrila osmijeh. Bilo ga je i suviše jednostavno uzrujati. Podigla je palac
i kažiprst i približila ih na udaljenost od dva centimetra. - Možda si malo u
pravu. Ali, Danny, ozbiljno ti kažem, ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
- Mora postojati netko...
Eva je prebacila torbicu preko ramena i potrudila se sakriti ljubomoru u glasu.
- Znam da ti imaš ljude na koje se možeš osloniti i tvoj tim ima tebe. No sa
mnom nije tako, Danny. Ja nemam nikoga.
- To je grozno - rekao je hrabro.
- Pretpostavljam da jest. Ali to je život koji sam odabrala. Ne bojim se
napornog rada i imam neke ciljeve. - Slegnula je ramenima, a taj pokret nanio je
bol njezinim umornim, premorenim mišićima. Dannyjev oštar uzdah dao joj je
do znanja da je uočio njezin grč. Zaklopila je oči kad mu je ljutnja zamračila
lice.
- Postoji razlika između teškog rada i rada koji te polako ubija - rekao je
odlučno, a glas mu je iznenada dolazio s njezine stražnje strane. Položio joj je
ruke na ramena i prosiktao kad su mu čvrsti prsti počeli stiskati čvrste čvorove
na njima.
Eva je zacviljela i gotovo se srušila pod pritiskom njegovih ruku dok joj je
mijesio mišiće kao da mijesi tijesto za kruh. - Još samo nekoliko tjedana - rekla
je. - Mogu ja to.
- Ne bez pomoći - odgovorio je Danny, a dah mu je bio tako topao i mek.
Ruke su mu gorjele preko tankog, uskog materijala njezine haljine, a toplina joj
je tonula u mišiće i opuštala ju bolje od kupke i čaše vina.
Eva je umalo zastenjala kad je nagnula glavu da se nasloni na njegova široka
prsa, samo na trenutak. Sklopila je oči.
- Bez pomoći - nerazgovijetno je rekla, prisjećajući se razgovora s Claire.
Izbori. Ono što je zaslužila. - Želim učiniti sve. Tako da mogu imati sve.
- O. K. To mi baš nema mnogo smisla. Mislim da je vrijeme za krevet.
Eva se promeškoljila i još se više naslonila na njega, uhvativši ga jednom
rukom oko čvrstog, vitkog struka. - Mmmm, da. Odvedi me u krevet.
Dannyjev smijeh zvučao je bolno dok mu je prsni koš vibrirao uz njezina
leđa. - Bože. Ne pomažeš mi baš u tom da budem dobar, znaš?

~189~
Neki to vole vruće
 - Ali ćeš svejedno biti - promrmljala je, napola razočarano, a napola
zadovoljno. Bilo je neke stabilnosti i mira u tom što ga je tako dobro poznavala.
Vjerovala mu da neće iskoristiti taj trenutak slabosti.
- Da - nezadovoljno je gunđao. - Pretpostavljam da hoću. Hajde, zlato, idemo
te odvesti gore.
Dok ju je Danny napola vodio, a napola nosio do njezina apartmana, Eva je
zarila lice u njegov vrat i duboko disala. Bila je sretnija nego što je bila danima
prije toga.
Sve se nekako rasplitalo. Bila je tako blizu, tek nekoliko centimetara udaljena
od svega što je ikada željela - a s Dannyjevim rukama oko sebe, morala se pitati.
Bi li išta od toga bilo važno, da ga ne može imati?
Prije nego što je uspjela promisliti o tom, prije nego što su joj živci dospjeli
oživjeti dovoljno da ju ušutkaju, Eva je lanula:
- Nakon natjecanja. Jednom kad RSC završi, možemo li...?
Zastao je, pogledavši ju u šoku.
Skupivši hrabrost, Eva je stisnula usne i podigla bradu. - Voljela bih vidjeti
kamo će nas to odvesti.
Licem mu se polako razvukao osmijeh, a oči su mu sjale poput vatrometa. -
Da? I ja isto.
I to je bilo to. Grlio ju je, čuvao ju sve do apartmana i Eva je osjećala kao da
lebdi kroz hotel.
Nije to bilo neko obvezivanje, znala je to. Bilo je u magli, neodređeno s
mnogo prostora za razna petljanja. No bilo je to više od ičega što je ikada ikome
ponudila, a činjenica da se činilo kako se i on tako osjeća?
Pa... to je bilo više od šlaga na kraju. To je bio i šlag, i torta i tanjur na kojem
je torta stajala.
To je bilo sve.

~190~
Louisa Edwards
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

D anny se idućeg jutra probudio s energijom čovjeka koji je spavao snom

pravednika dobra... dva, možda čak dva i pol sata.
Možda bi spavao i duže, no kad je napokon pao u krevet, od Evine pospane
senzualnosti kojom mu se stiskala uz bok, bio je tvrd poput kamena; naslanjala
se na njega puna povjerenja, dopustila mu da ju vodi u njezinu sobu i pokrije ju.
Ozbiljno, čim se vrati u New York, Danny je namjeravao odmah uhvatiti
Našu Djevu i prestati s izigravanjem sveca.
Još uvijek nije mogao vjerovati da je uspio smognuti toliko snage da svuče
Evu iz njezine oprave seksi direktorice, ušuška ju i onda jednostavno... ode.
Sveti, prokleti Danny, zaštitnik napaljenih kuhara koji se odriču užitaka.
No nekako je, kad ih je budilica probudila, a Winslow oteturao pod tuš,
osjetio da ima više energije nego što je imao u proteklih nekoliko dana.
Odmoren, svjež i spreman kuhati dok ne padne s nogu.
Zbacivši pokrivače, pokucao je na vrata kupaonice ispod kojih je već počela
prolaziti para i povikao: - Žurno, žurno, Winslow. Moram nešto napraviti prije
nego što se svi skupimo dolje na velikom otvorenju.
Želio je samo provjeriti Evu, vidjeti je li dobro nakon prošle noći. Nije
namjeravao učiniti ništa što bi ih moglo uvaliti u nevolju. No nije mogao prestati
misliti o tom kako se osjećala kao da se nema kome obratiti kad joj zatreba
pomoć. Danny joj je želio dokazati da to nije istina.
Imala je njega.
I dio njega pitao se sjeća li se uopće onog posljednjeg djelića razgovora - u
kojem mu je iskreno rekla da ga želi viđati nakon povratka u New York.
Bila je podosta van sebe pa se nije želio previše nadati. No činjenica da je to
uopće rekla, da je osjetila tu želju, makar na trenutak... činila je Dannyja
dvostruko nestrpljivijim da ju vidi tog jutra.
Začulo se skvičanje tuša. - Zurim koliko mogu. Misliš da sam svakodnevno
tako prekrasan bez imalo truda? Treba se čovjek ipak malo potruditi da bi ovako
izgledao.
Danny je uzdahnuo. - U redu, ali bit ću gotov za sekundu.
Otvorivši vrata s ručnikom omotanim oko uskih bokova i drugim namotanim
u turban na glavi, Win je rekao: - Što to moraš obaviti? Ima li to možda ikakve
veze sa zadatkom zbog kojeg si sinoć usred noći izašao iz sobe?

~191~
Neki to vole vruće
 Sranje.
- Žao mi je ako sam te probudio - promrmljao je Danny i prošao pored
Winslowa da udahne magličast, vlažan zrak kupaonice.
- Nema frke - slegnuo je ovaj ramenima i krenuo za njim natrag u kupaonicu.
Kad je Danny zastao prije nego što je skinuo donji dio trenirke i ušao pod tuš,
Win je prevrnuo očima i razmetljivo mu okrenuo leđa. - Nemaš ti ništa što već
nisam vidio. Izbliza i vrlo intimno. No obećavam da neću gledati.
Osjetivši se glupavo, Danny je skinuo hlače i namjerno se nije žurio s
ulaskom u tuš-kabinu s bokart staklom.
- Vi hetero dečki. Tako se sramite svojeg tijela. Ne da se imaš čega sramiti.
Grrr - rekao je Winslow. Zvučao je kao da se zabavlja, pa se Danny opustio i
otvorio slavinu, uživajući u trenutku u kojem je voda počela padati na njegova
gola ramena. Pokušavao je držati ruke podalje od mlaza; već su gotovo bile
zacijelile, no izravna ga je toplina na njima ipak pekla.
- Što da ti kažem? Ne možemo svi biti prekrasni poput tebe.
- Mmmm. Istina. A laskanje me neće navesti da promijenim temu i zaboravim
na svoje pitanje. Što je s tobom, Daniel? Našao si mačku koju moraš skrivati od
nas?
Danny je laktom udario u keramički držač za sapun i opsovao dok mu je
podlakticom prolazila oštra bol.
- Shvatit ću to kao potvrdan odgovor - rekao je Win, a glas mu je zvučao
nekako čudno i iskrivljeno sve dok Danny nije shvatio da istovremeno priča i
brije se. - O. K., čuvaj svoje tajne. Ne moraš mi reći. Iako ja tebi prepričam sve
svoje dobre tračeve. Poput na primjer... čekaj malo.
Uslijedila je pauza u kojoj je Danny istisnuo šampon na kosu i počeo masirati
glavu. Učinilo mu se kao da su se vrata kupaonice otvorila i zatvorila, a onda se
iznad njega upalila ventilacija koja je uvukla svu paru i nastavila brujati uz zvuk
tekuće vode iz tuša.
- Čuo sam... - započeo je Win priču glasnoćom kakvu imaju šaptači u
kazalištu - ... nešto vrlo zanimljivo o našem tajnovitom Henryju Becku.
Danny je zastenjao i isprao šampon, gurnuvši lice pod mlaz. - Ne valjda još
jednu ludu teoriju o tom kako je Beck bio ubojica za Mossad ili nešto slično.
- Ne, ovo je činjenica - odgovorio je uzbuđeno Win.
Danny se namrštio. - Gdje si ju čuo? I, Win, ozbiljno.
Nije u redu da kopaš po Beckovoj prošlosti. Ako bude želio da znaš tko je i
odakle dolazi, reći će ti.

~192~
Louisa Edwards
 - Nisam to ja doznao, kunem se. Ali slušaj ovo, Danny. To s tim Mossadom
nije baš bilo do kraja pogrešno - Beck je bio u vojsci! Zapravo, bio je u
mornarici, no nije bio tuljan ili ubojica.
Danny je trepnuo da mu voda iscuri iz očiju. To je već imalo smisla. Neke od
stvari koje je Beck izgovorio u posljednjih nekoliko mjeseci, stvari koje je znao,
način na koji je kuhao...
- No to uopće nije najsočniji dio - likovao je Win.
- Bože. Želim li ja uopće ovo odslušati do kraja? - upitao je Danny. Isključio
je vodu i otvorio vrata da dohvati ručnik.
U ruci mu se stvorio debeo, dugačak ručnik i Danny je promrmljao zahvalu,
obrisavši lice, otvorio je oči i ugledao odjevenog Winslowa koji je gotovo
levitirao od suspregnutog, slavodobitnog sjaja.
- Definitivno to želiš čuti, moj čovječe, jer objašnjava tooooliko toga. Sve što
se odvilo otkako smo stigli ovamo. Hoću reći, svi smo kužili da Beck otprije
poznaje onu koku sa Zapadne obale, Skye Gladwell, zar ne? Nitko ne prasne
onako silovito na čovjeka kao što je on prasnuo na Ryana Laroussea ako
posrijedi nije nešto duboko i osobno.
- O. K., to je istina - složio se Danny dok se hitro brisao, nakon čega je
napravio kilt od ručnika prije nego što je izašao iz tuš-kabine.
- Ja sam mislio da ju je možda jednom kresnuo. Zgodna je, ako ti se sviđa
takav hipi isfur Majke zemlje i, znaš već, cice.
- Prevršio si mjeru, kuharu - upozorio ga je Danny, trudeći se da se ne naceri.
- Što misliš da bi Beck učinio da te čuje?
- Beck me ne može čuti - odgovorio je Win - inače to ne bih govorio. Bilo bi
me strah za goli život, čovječe, jer je Beck završio sa Skye Gladwell. A želiš li
znati kako?
- Prekinuli su - pokušao je pogoditi Danny krenuvši prema umivaoniku i
svojoj četkici za zube.
Winslow se pojavio u zrcalu iza njega, a zelene su mu oči zadovoljno sjale. -
Mnogo je bolje od toga. Razveli su se.
Danny se umalo ugušio pranjem zuba jer mu je, kad je naglo udahnuo, pjena
od mentola začepila dišni put. - Ma ne! I, molim te, nemoj komentirati na moj
refleks gušenja.
- Stvarno nisi zabavan. I, o da, dušo. Bili su u braku - Winslow je zdušno
kimnuo glavom. - No želiš li čuti najbolji dio?
- Nudiš li mi kakav drugi izbor? - upitao je Danny pljujući pastu za zube u
umivaonik, no u tom trenutku to je već bilo retoričko pitanje. Morao je znati sve,
tako da se može pripremiti za bilo kakav mogući udar koji se spremao timu.

~193~
Neki to vole vruće
 Winslow se nagnuo prema njemu i energično mu se tijelo gotovo umirilo. I to
po prvi put otkako ga Danny poznaje. - Razišli su se, ali se nikada nisu službeno
razveli.
Danny se okrenuo prema Winu, a srce mu je opasno tuklo. To je već bilo
nešto.
- Hoćeš reći...
- Tako je - ozbiljno je rekao Win. - Beck i Skye Gladwell još su uvijek u
braku.
Kakvo sranje.
Danny nije želio razmišljati o tom kako bi ta nova informacija mogla izazvati
katastrofu za njegov tim.
- Jesi li siguran? Kako znaš?
- Te su informacije javne! Pronašli smo ih na internetu. I prestani se
izvrdavati. Sad kad sam ti ja ispričao svoju tajnu... - rekao je Winslow i podigao
obrve - ... ti meni moraš ispričati svoju.
Potpuno smeten, Danny je podigao britvicu i na trenutak se zagledao u nju.
Ne. Preopasno. Prerezat će si vrat s obzirom na to kako su stvari krenule od
ranog jutra. Bacio je britvicu natrag na umivaonik i rekao: - Znaš što?
Win je ispustio nestrpljiv zvuk. - Hajde, priznaj. Ili nemoj učiniti ni to, samo
potvrdi jer imam teoriju.
- Naravno da imaš - zastenjao je Danny. - Čuj, Win, ne želim...
- O Evi Jansen je riječ, zar ne? - rekao je Win i pobjedonosno pokazao
kažiprstom prema stropu, poput detektiva koji nešto shvati u crtanom filmu.
Danny je znao da mu nije uspjelo potpuno skriti grč na licu kad ga je
zaslijepio Winov snježnobijeli osmijeh.
- O. K., da. Imao sam nešto s Evom prije nego što je natjecanje započelo.
Ništa ozbiljno i to je sad gotovo.
Zašto se onda osjećao kao lažac kad je izgovorio ovo posljednje?
- Znao sam! - uzviknuo je Winslow i pljesnuo rukama poput malog djeteta za
svoj prvi rođendan. No prepreden, sumnjičav osmijeh na njegovu licu nije baš
odgovarao toj slici.
- Pa ako se više ne štepate24, zašto danas ujutro moraš obaviti nešto vezano za
nju?
- Nikada nisam rekao da to ima veze s njom - istaknuo je Danny. - Sranje,
koliko je sati?
24
žarg. hodati, ići, ljubovati.

~194~
Louisa Edwards
 Morao je krenuti.
Jurnuvši kroz hladan, suh zrak hotelske sobe, Danny je požurio prema svojem
kovčegu i počeo prekopavati po njem da pronađe neke malo čišće traperice.
Beck je bio budan i usred svoje uobičajene jutarnje rutine sklekova i
trbušnjaka čiji je broj mumljao sebi u bradu.
Danny je, gledajući u Beckova široka leđa, malo oklijevao nakon što se
odjenuo. Bi li trebao nešto reći? Poput... čega? Nije imao što reći. Još je uvijek
mislio da nije u redu kopati po nečijoj prošlosti. Bolje da pričeka da Beck sam
odluči olakšati dušu. Jednog dana ili kad se to pretvori u problem.
- No ipak ima veze s njom - doviknuo je Winslow iz kupaonice. - Duguješ mi,
Danny. Izvoli se očitovati.
Požurio je da zaustavi bilo kakvu daljnju diskusiju o tom što mu duguje i
zašto, rekao je: - Da, ima veze s Evom, O. K.? Brinem se za nju. Previše je toga
preuzela na sebe i to ju iscrpljuje.
- Pa? - Winslow se naslonio na okvir vrata, trljajući dlanom svoju obrijanu,
sjajnu glavu. - Nije li to njezina stvar?
Uputio mu je izraz za koji se nadao da će mu prenijeti ironiju činjenice da se
Winslow Jones ne želi petljati u tuđa posla. Win je imao toliko obzira da se
zarumeni, no podigao je bradu. - Ozbiljan sam, čovječe. Što planiraš učiniti?
Danny je sjeo na rub kreveta i navukao čarape. - Samo ću provjeriti je li se
naspavala i ustala na vrijeme za izazov.
- Zašto? - upitao je Beck ustavši iz svog položaja za vježbu na podu, dok su
mu se prsa blago nadimala.
S dva para očiju koja su ga proučavala, Dannyju se njegov plan odjednom
učinio klimavim i možebitno glupim.
Sagnuvši se da zaveže vezice na svojim crnim Chuck Taylor tenisicama,
Danny je rekao: - Zato. Ona je... ne znam, teško joj je i moram joj pomoći. -
Danny je podigao pogled taman da uhvati onaj zabrinuti koji su razmijenila ova
dvojica.
- Znaš - rekao je Win s neuobičajeno blagim tonom glasa koji ga je uvjeravao.
- Ne žele svi da im se pomaže.
- Moram se složiti. Eva Jansen ne djeluje kao osoba koja traži da ju se vodi za
ruku i mazi - polako je dubokim glasom rekao Beck.
- Treba joj pomoć - odgovorio je Danny, a zatim prekopao po hlačama koje je
nosio prijašnji dan da pronađe novčanik i karticu za otključavanje sobe. - Ne želi
to priznati, ali samo što nije pregorjela.
I Danny ju je morao vidjeti.

~195~
Neki to vole vruće
 - Možda, ali... - Winslow je još uvijek djelovao sumnjičavo.
- Dečki, skinite mi se - rekao je Danny s više samopouzdanja nego što ga je
zapravo imao. - Nije da joj pokušavam smjestiti otkaz, samo želim da se malo
odmori. Sve što želim jest provjeriti kako je. Pobrinuti se da pojede doručak.
Takve stvari. A sad, nemojte zakasniti na okupljanje timova - podsjetio ih je
krenuvši prema vratima. - Imate četrdeset i pet minuta.
Bez zastajanja da čuje još glupih savjeta o tom kako treba prestati biti ono što
jest i brinuti se o ljudima do kojih mu je stalo, Danny je krenuo prema kuhinji.
Imao je neki osjećaj da će Eva već biti tamo i šljakati.
No kad se spustio, nije joj bilo ni traga. Umjesto toga, naišao je na Thea
Jansena udubljenog u ozbiljan razgovor s nekim drugim muškarcem. Danny je
provirio kroz vrata.
Bio je to Kane Slater. O čem su ti tipovi tako srčano raspravljali? Prema
onome što je vidio tijekom proteklog tjedna otkako se Theo pojavio, nisu baš
bili vrlo srdačni jedan prema drugome.
Ne tiče te se, rekao je Danny sam sebi, otresavši se Winove navike zabadanja
nosa koja je prešla na njega.
No taman kad je pomaknuo ruku kako bi pustio da se vrata tiho zatvore, Theo
je rekao nešto što mu je u glavi odjeknulo poput gonga i zamrzio ga na mjestu.
- Tako će biti najbolje - zatutnjao je Theov glas, gladak i suptilno sugestivan.
- Za sve, uključujući i Evu. Znam da ti je prijateljica. Ako ne želiš misliti o
nama, barem misli na nju. Što, dovraga?
Postavivši nogu između vrata, Danny je provjerio hodnik. Na njem nije bilo
nikog tko bi mogao svjedočiti tom glupom, autodestruktivnom činu
prisluškivanja.
Što je bilo dobro jer nije bilo šanse da samog sebe prisili odstupiti.

Kaneu je dan bio dobar. K vragu, nikad nije bio sretniji. Okružen
entuzijastičnim ljudima, nevjerojatno talentiranim kuharima, dane je provodio s
jednom od svojih najboljih prijateljica, a noći s najzgodnijom, najpametnijom,
najduhovitijom, najboljom ženom koju je ikad imao prilike upoznati. A Kane se
družio s Madonnom! Znači, to je imalo neku težinu.
Trebao je znati da ne može potrajati.
Ako ga je život nečemu naučio, onda je to bilo da mora zgrabiti dobre stvari i
pokušati izvući što više od njih jer ništa ne traje vječno. Da ga je netko pitao,
iskreno bi priznao da je to pokušao napraviti i s Claire, no nije znao koliko je bio
uspješan u tom.

~196~
Louisa Edwards
 Uvijek se činilo da ima još nešto u svezi nje, u svezi njih i toga što bi mogli
učiniti zajedno. Visjelo je to negdje van dohvata ruke, poput posljednje,
savršene ljetne breskve na vrhu stabla.
Kad ga je Theo Jansen zamolio da se nađu rano ujutro, prije nego što izazov
počne, Kane je pretpostavio da to ima veze s natjecanjem. Doletio je sav svjež i
prpošan, a tijelo ga je, od noći provedene s Claire, boljelo iz najboljih razloga.
Nije se šalila kad je ispričala onu priču o pregladnjelom lavu. Dobro ga je
iskasapila.
I nikad ni u čem nije više uživao.
No kad se spustio u kuhinju, u njoj nije bilo nikoga, što ga je iznenadilo.
Snimateljska je ekipa sigurno morala postaviti set. Ali ne, tamo je bio samo
Theo. Sam i besprijekoran, nasred kuhinje, zureći samodopadno u kamere.
- Željeli ste razgovarati sa mnom? - upitao je Kane osjetivši se u tom trenutku
nelagodno u svojim poderanim motociklističkim čizmama, ispranim trapericama
i običnoj bijeloj kratkoj majici.
Ti nisi klinac, a ovo nije tvoj stari. Skuliraj se.
- Da - odgovorio je ovaj i okrenuo se prema vratima s mirnim izrazom
čovjeka koji s njim kani razgovarati kao muškarac s muškarcem. Kane je morao
uzeti trenutak da potisne trenutačno grčenje želuca na taj izraz.
Naravno da je prva stvar koju je Theo izgovorio bila: - Hvala ti što si se tako
rano spustio, sine.
Uh.
- Nema problema - Kane je ušetao u kuhinju, ruku zabijenih u džepove
traperica i pokušavajući se ne uzrujavati zbog činjenice što ga nije oslovio s
gospodine. Navike iz djetinjstva teško su umirale, no mogle su se suzbiti, ako se
dobro koncentrirao.
- Nešto me brine u svezi... pa, u svezi tebe, zapravo.
To je bilo neočekivano. Kane ni nije znao što je uopće mogao očekivati od
tog razgovora, no ipak. Je li zabrljao nešto tijekom odlučivanja ili što? - Zašto?
- Brine me tvoja veza s Claire Durand - nježno je rekao Theo. - Nadam se da
se nisi previše vezao. Ona je impresivna žena koju je teško zaboraviti. Ja to
znam najbolje. -
Sramežljivo se nasmijao kao da u tom trenutku ukorava samog sebe, zbog
čega je Kane poželio da mu se svidi, iako mu se srce u prsima pretvorilo u led. -
Ne morate brinuti zbog mene. Claire i ja sve smo to već prošli. Možda jesam
mlad ili mlađi, no znam što želim.

~197~
Neki to vole vruće
 Theo je nakrivio glavu, a oči su mu zamišljeno potamnjele. - No jesi li
razmišljao o tom kako će ono što želiš utjecati na ženu do koje tvrdiš da ti je
toliko stalo?
Kaneovi su se mišići stisnuli kao da će pobjeći - ili se potući - i morao se
svjesno truditi da opusti svaki prst koji je instinktivno stisnuo u šake. - Ne želim
biti bezobrazan ili nešto, ali mislim da ste prešli granicu. I možda ste nekada bili
s Claire, no ona je sad sa mnom. Davno ste uprskali svoje šanse s njom.
- To je istina - rekao je i podigao dlanove koje je spojio kao da će početi
moliti. - Claire mi je jasno dala do znanja da je odabrala tebe.
Srce u Kaneovu prsnom košu poskakivalo je poput sretne ribice. - Onda
pretpostavljam da je ovaj razgovor završen.
- Ne tako brzo, sine.
Kane je zaškrgutao zubima i procijedio: - Ja nisam Vaš sin.
Theovo se strogo lice malo smekšalo. - Naravno da nisi. Ispričavam se. Riječ
je samo o tom da si vršnjak moje kćeri. Mnogo sam griješio s njom - no nadam
se da počinjem ispravljati te greške.
- Ne razumijem kakve to veze ima sa mnom? - Kaneovi prsti pronašli su
konac na rubu majice i počeli ga izvlačiti.
- Nikakve - složio se Theo. - No ima veze s Claire. Želim ju natrag u svoj
život. Natrag u Evin život. Mogu Claire pružiti budućnost kakvu zaslužuje. Zar
joj ti to ne želiš?

~198~
Louisa Edwards
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

K aneovo sretno, treperavo riblje srce upravo je bilo očišćeno. Pokušavao je

sabrati misli i uložio je sav svoj glasovni trening u to da ih protisne kroz
stisnuto grlo koje ga je peklo.
- Zbog čega mislite... - Kane je teško progutao. - Da joj možete pružiti bolju
budućnost od one koju želi sama sebi?
Preko Theova lica prešao je izraz neodlučnog poštovanja.
- Claire je pametna. I ima snažnu volju! Kad sam ju upoznao prije petnaest
godina, bila je gastronomski freelance novinar, pisala je kritike restorana u
lokalnim novinama i usput se bavila korekturom da plati račune. Od toga je
napredovala do svojeg mjesta izvršne urednice najvažnijeg specijaliziranog
lifestyle časopisa na svijetu - a znaš li kako je do toga došlo?
Tako da je bila sjajna? Kane nekako nije vjerovao da će ga taj odgovor
impresionirati. Odmahnuo je glavom želeći vidjeti u kojem će smjeru ići Theova
priča.
- Claire nikad nije dopustila da joj išta stane na put. Mnoge žene skrenu sa
svojeg puta zbog toga što se udaju ili dobiju djecu - rekao je i slegnuo
ramenima. - Ne osuđujem. To je jednostavno tako. No Claire nikad nije bila
takva. Znala je što želi, bacila se na ostvarenje svojeg cilja i laserski je
odstranjivala sve što bi joj se našlo na putu. Zbog toga je zaradila mnogo
poštovanja, a to baš nije lako za ženu koja živi u svijetu kojim još uvijek vladaju
muškarci.
- Znate, već joj se odavno divim. Ne govorite mi ništa novo - rekao je Kane i
prekrižio ruke na prsima. - Što zapravo želite reći?
- Želim, mladiću, reći to... - rekao je Theo i spojio ruke na leđima - ... da je do
toga došla teškim radom i odricanjem. Na vrhu je, a to zna biti samotan posao.
Mislim da oboje znamo ponešto o tom.
- Mislim da nas dvojica nemamo baš mnogo toga zajedničkog, gospodine
Jansen.
- Ah, ali tu se varaš. Obojica volimo Claire i Evu. I obojica znamo da na vrhu
nije samo samotno, već i opasno. Uvijek postoji netko tko te vreba pod tim
vrhom i jedva čeka da te s njega sruši. A u Clairinu slučaju, gubitak poštovanja
gurmanske zajednice, ugostitelja i oglašivača koji su pokretačka snaga
Delicieuxa - ne bi uzrokovali samo da izgubi svoje mjesto na vrhu. Mislim da bi
ju to ubilo.

~199~
Neki to vole vruće
 - Gospodine Jansen... - Kane si je uzeo trenutak da zabavljeno odmahne
glavom. - To što sam glazbenik, ne čini me podložnijim za to da budem u
središtu dramatičnih tračeva drugih ljudi.
No nekako ga je ipak činilo. Je li Jansen bio u pravu? Bi li veza s Kaneom
Claire zakomplicirala život i to na načine koje trenutačno nije mogla ni
zamisliti?
- Za razliku od tebe... - odgovorio je Theo - ... ja Claire mogu pružiti
bezrezervnu podršku u profesionalnom smislu - nitko o njoj neće loše misliti,
bude li sa mnom.
Ono što je ostalo nerečeno bila je činjenica da to ne mora nužno značiti da će
netko imati loše mišljenje o njoj bude li s Kaneom. Razmišljao je o tom kako se
Claire protivila njihovoj vezi, o stvarima koje je govorila da samu sebe odgovori
od nje. Je li mislila na to?
U Kaneovo grlo spustio se težak osjećaj straha i na trenutak je pomislio da će
se zagrcnuti.
- Ako bude sa mnom, ljudi će pričati - rekao je osjećajući kako se guši. Znao
je kako to ide s paparazzijima. Već je bio veteran u borbi s tračevima s crvenog
tepiha. Rekli bi da je opljačkala kolijevku25, nagađali bi o njezinim godinama,
njihovu seksualnom životu, njezinoj težini i čemu bi god mogli, a sve da
podignu prodaju i stvore skandal.
- A to nije baš imidž koji želi imati kao visokopozicionirana, cijenjena članica
profesionalne kulinarske zajednice.
- Nije - odgovorio je Kane. - Svjestan sam toga.
- A postoji i osobna strana priče - nastavio je Theo, nježno i meko i
nepopustljivo poput jastuka kojim bi stiskao Kaneovo lice dok ne ostane bez
kisika. - Claire i Eva oduvijek su imale krasan odnos. Više od svega, želim
pružiti Evi ono što joj je toliko dugo nedostajalo - obitelj koju su joj smrt njezine
majke i moje disfunkcionalno tugovanje oduzeli.
Kroz Kaneovu krv protutnjala je ljutnja koju je jedva dočekao. - Mislite da će
to što ćete se igrati mame i tate izbrisati sve silne godine tijekom kojih ste bili
usran otac? Vaša je curica sada odrasla, Jansen.
Theo je napravio grimasu kao da je Kane pogodio u samu srž. Poželio je da
mu je to pružilo više satisfakcije. - Znam da moja kći više nije dijete. No još je
uvijek moje dijete i tvoja prijateljica. I jedna od najvažnijih ljudi u Clairinu
životu. Želim im pružiti bližu povezanost - no ti tu trebaš učiniti ispravnu stvar.
- A to je?

25
eng. robbing a cradle - fraza koja se koristi uglavnom za zrelije muškarce koji se upuštaju u veze s upola
mlađim ženama.

~200~
Louisa Edwards
 - Odstupi. Pusti Claire da ode. Tako će biti najbolje. - Theo je zastao, na
njegovu dostojanstvenom, zrelom licu moglo se vidjeti kajanje. - Za sve,
uključujući i Evu. Znam da ti je ona prijateljica. Ako već ne želiš imati obzira
prema nama, barem ga imaj prema njoj.
Topao, odvratno iskren ton Theova glasa bio je pun žaljenja i nekako je
čudno, tupo odzvanjao u Kaneovim ušima. Bio je disonantan akord koji je ga je
smetao i prenuo Kanea iz njegove trenutačne slabosti. Osjetio je kako mu se
obrve spuštaju sve dok je, u pravedničkom gnjevu, jedva vidio Thea.
Taj je seronja pokušavao manipulirati njime. Radio je na Kaneovu osjećaju
krivnje, suosjećanja, kakvim god ranjivostima koje je mogao očitati i rasturao ih
poput ubojitog rifa na gitari.
No otišao je predaleko. Theo je probudio Kaneov natjecateljski duh - duh koji
ga je gonio da vježba kao manijak, iako je mogao odsvirati melodiju na svakom
instrumentu samo nekoliko sekundi nakon što ga je isprobao, duh koji ga je
nagnao da u dobi od osamnaest godina ode od kuće kako bi postao dijelom
sjajne glazbene scene u Austinu, duh koji ga je tjerao da radi, snima, piše i
putuje na turneje sve dok nije postao jedno od najvećih imena glazbene
industrije.
Nitko se nije mogao igrati s Kaneom Slaterom.
- Želite da odstupim? Natjerajte me.
Theo je trepnuo. - Molim?
- Nisam mucao - rekao je i spustio svoje u znak obrane prekrižene ruke na
bok, uhvativši se palcima za prazne prstene na remenu. Na kraju krajeva, on je
ipak bio izvođač. Poznavao je snagu govora tijela.
- Gospodine Slater - uzdahnuo je Theo patnički. - Molim Vas, nemojte biti
teški. Samo odugovlačite s neizbježnim.
Kane se nasmijao, a njegov mu je borben duh naglo ispunio pluća. - Ne
vjerujem u neizbježnost. Igra nije gotova dok ne završi. A ja sam u njoj da bih
pobijedio, Jansen. Claire je moja i ona će to i ostati.
Theo je napokon odustao od uloge sućutnog mentora. Na njegovu naočitom,
zrelom licu pojavio se grč iskonske iznerviranosti. - Idiote, ona se samo igra s
tobom. Imaj malo samopoštovanja. Pokušavam ti pomoći da se ne osramotiš.
- Jebite se i Vi i Vaša pomoć. - Kane je mogao osjetiti kako se crveni od
bijesa ili možda od šoka zbog toga što je čuo svoj najcrnji strah izgovoren na
glas.
- U redu - rekao je Theo i nije dramatično podigao ruke, no Kane je po trzaju
u njegovim ramenima vidio da je upravo to želio. - Neka bude po tvom. No kad
Claire dođe k sebi i uvidi da u svojem životu nema mjesta za nekog poput tebe,
bit ću tamo i čekati da ju pokupim.

~201~
Neki to vole vruće
 Kane se nije bojao dramatičnih gesti. Podigao je obrvu i nagnuo se dovoljno
blizu da Theovu ljutitom licu došapne pozdrav: - Neka najbolji pobijedi.

Danny je trepnuo i odmaknuo se od kuhinjskih vrata.

Osjećao se kao da je zakopan pod lavinom novih informacija, a njegov se
mozak trudio da ih sve obradi.
Pokušao se tiho pomaknuti jer nije želio saznati kako bi epski katastrofalno
bilo to da Theo i Kane shvate da je načuo cijeli taj dijalog. Odmaknuo se još
jedan korak od vrata i morao suzbiti vrisak kad mu je noga stala na nešto toplo i
savitljivo.
Poskočio je valjda kilometar u zrak i spustio se da bi pred sobom ugledao
Claire Durand.
Glupavo je spustio pogled da bi vidio na što je stao. Oh. Na nogu Claire
Durand.
Claire Durand. Glavna sutkinja RSC-a. I predmet razgovora koji je upravo
prisluškivao.
Podigavši uspaničen pogled na njezino lice, Danny se gotovo momentalno
opustio. Mogao joj je prijeći preko noge međugradskim autobusom i ona ne bi
registrirala njegovu prisutnost.
Sva je njezina pozornost bila usmjerena na kuhinjska vrata i dva muškarca iza
njih, dok joj je lice bilo jezivo bezizražajno.
Trenutak kasnije, Kane Slater odgurnuo je vrata kuhinje, a obrazi su mu se
rumenili pod preplanulim dječačkim tenom.
Dannyjevo se lice zgrčilo i ništa na svijetu nije želio više od toga da nestane s
puta toj katastrofi koja samo što se nije odigrala, osim ako to nije bilo da nekako
izbjegne privlačenje pozornosti na sebe. No i jedno i drugo bilo je sporno; nije
uspio pokrenuti noge dovoljno brzo prije nego što se Kane gotovo zabio u
Claire, a njegovo se iznenađenje sukobilo s militantnom odlučnošću koja mu je
cijelo tijelo pretvorila u napregnutu, napetu tempiranu bombu.
- Claire! Koliko si dugo ovdje? Kad je odgovorila, blijede joj se usne gotovo
nisu pomicale: - Dovoljno dugo da čujem kako se Theo i ti svađate oko mene
kao dva mala dečka oko igračke.
Kane je napravio grimasu, no još je uvijek bio toliko ljut i nije bio spreman
učiniti ono u što ga je Danny telepatskim pogledom pokušavao uvjeriti da učini.
Ispričaj se. Reci da ti je žao i stvarno to misli. Ulizuj se. Hajde!

~202~
Louisa Edwards
 Umjesto toga, Kane je odmahnuo glavom. - Da, bilo je gadno. Želio bih da to
nisi morala čuti.
Uhhh, krivo. Danny je stisnuo oči pokušavajući izblijedjeti u pozadinu tog
debakla koliko je god to bilo moguće, no morao je otvoriti jedno oko da vidi
kako je to Claire podnijela.
A to je bilo kako je i očekivao - bila je bijesna. Na onaj leden, intenzivan
način u kojem je govorila tako tiho da se morao napregnuti da ju čuje.
- Oh, sigurna sam da nisi želio da čujem kako polažeš pravo na mene, iznosiš
naše privatne stvari i likuješ...
Zastala je, a kroz masku joj je probilo nešto divlje i mučno i činilo se kako je
Kane napokon shvatio da je nešto uistinu pošlo po zlu.
- Ne! Claire, to nije bilo ono što sam...
No bilo je prekasno. Podigla je ruku i uspjela ponovno uspostaviti tako čvrstu
kontrolu nad samom sobom da se Danny ne bi bio čudio da su joj se sve kosti
polomile.
- Stani. - Napokon, kao što se Danny svo vrijeme bojao da će se dogoditi,
Clairin pogled prebacio se na jednog jedinog posramljenoga gledatelja njihove
predstave.
- Hajde, dopusti mi da ti objasnim - pokušao je Kane.
- Oh, mislim da si doveo sasvim dovoljno ljudi da se osvjedoče našem
privatnom odnosu. - Clairin se ton ni u jednom trenutku nije povisio da bude
glasniji od šapata, no bio je dovoljno oštar da odreže sva Kaneova opravdavanja.
Danny se nije mogao pretvarati da nije svjedočio svemu što se dogodilo,
pokušao se nasmiješiti i ugazio ravno u okršaj. - Hej, nemojte obraćati pozornost
na mene. Samo sam tražio Evu, a ona očito nije ovdje, tako da idem. Daleko. Da
vas pustim da porazgovarate o tom.
Kane mu je uputio zahvalan osmijeh, no Claire je rekla:
- Nema potrebe. Ostali kuhari samo što nisu stigli, a mi imamo raspraviti
samo stvari koje se tiču suđenja. Gospodine Slater?
Krenula je i odgurnula vrata kuhinje, pridržavši ih za Kanea visoko podignute
glave i lica blijedog od suspregnutih emocija.
Uslijedila je duga, napeta pauza u kojoj Kane nije učinio ništa doli gledao u
nju dok je Danny zadržavao dah.
Kane je napokon krenuo. Hodao je natrag prema kuhinji, no kad je dostigao
Claire, nagnuo se prema njoj i rekao: - U redu. Neka bude po tvom - no nismo
završili, Claire. Čula si me kako Theu govorim da te se neću odreći bez borbe,
ne? E pa, svaka je riječ koju sam izgovorio istina. Čak i ako to znači da ću se

~203~
Neki to vole vruće
morati boriti s tobom. Nešto je zasjalo u Clairinim tamnim očima, nešto od čega
je Danny napokon ispustio zrak koji je zadržavao, no prije nego što je uspjela
odgovoriti do njih je dopro diskretan, melodičan zvuk koji je signalizirao
spuštanje dizala.
Kane je bez osvrtanja umarširao u kuhinju, a Claire ga je pratila. Dobacila je
Dannyju brz pogled i napućila usne kao da je željela nešto reći.
Danny je smjesta kimnuo glavom, nadajući se da joj je to dalo do znanja da
razumije i da mu može vjerovati da će šutjeti o svem što je čuo. Kimnula je i
pustila da se vrata zanjišu za njom u trenutku kad su Ike Bryar i njegov Južni tim
počeli izlaziti iz lifta.
Danny se zanjihao na petama i počeo pucati kostima šake dok je razmišljao o
svem što je čuo.
Bryar, tip obrijane glave koji je tog jutra oko glave zavezao rubac u stilu
Karate Kida, palcem je pokazao preko ramena.
- Što je s našom glavnom sutkinjom?
Danny je slegnuo ramenima i skrenuo pogled. - Imaju sastanak sudaca prije
izazova. Jansen i Rock Zvijezda isto su u kuhinji. Još nije sedam, pa sam im
mislio dati još par minuta.
Ike je glasno, posprdno otpuhnuo i svom se svojom pozamašnom težinom
naslonio na vrata čime ih je još više otvorio.
- Hej, već je sedam po mojem satu. Oh! Što je ovo? Kuhinja je otvorena! Pa
pretpostavljam da sranje može početi.
- Uživaj! - rekao mu je Danny kroz smijeh. - Ja ću čekati svoje dečke. Vidimo
se unutra.
Zavrtio je glavom dok su južnjačke siledžije ulazile u kuhinju, zviždeći uz
vedre pozdrave.
Vrata dizala ponovno su se otvorila, kroz njih je prošla još jedna hrpa kuhara
podižući u sekundi razinu buke u tihom hotelskom hodniku i Dannyja je
preplavila bujica ljudi koji su ulazili u kuhinju.
Svi su žurili prema stolovima svojeg tima, odmatali najlonske role za noževe i
postavljali pribor po mjestima na kojima će ih njihove ruke automatski tražiti
bez mnogo razmišljanja.
Nekoliko minuta kasnije ušla je i Eva, u kratkoj haljinici koja je izgledala kao
da je nekad savršeno iscrtavala njezinu liniju.
No tog je dana sjajna meka ljubičasta tkanina visjela na njezinim koščatim
ramenima, i naborala se kad je prebacila ruku preko ramena svojeg asistenta
kako, bi mu nešto šapnula.

~204~
Louisa Edwards
 Asistent Drew nacerio se i kliznuo da prepriječi put Theu Jansenu, odvevši ga
u stranu dok je Eva sastančila sa snimateljima.
- Hamm. Nije te ošinula pogledom. To je dobar znak.
Danny je nervozno pogledao Winslowa i priznao: - Nisam još uspio
porazgovarati s njom.
- Dobro - rekao je Win. - Pogledaj ju! Izgleda sjajno!
Činilo se da Cheney, tip s kojim je sjedila u The Blind Tigeru, nešto traži od
nje i djelovao je iznervirano kad je odmahnula glavom na način koji je govorio
da se ispričava.
Danny se namrštio. - Smršavjela je u ovih tjedan dana. Već je ranije izgledala
savršeno.
- Rekao bih ti da se previše brineš, no to si već toliko puta čuo i nikada nisi
obraćao pozornost na to - rekao je Winslow.
- Nema smisla da se trudim. Hej, ali barem možeš biti siguran da će danas
sjediti i pojesti nešto sa sucima.
Eva je završila raspravu koju je vodila s Cheneyjem, koji se potom okrenuo
prema tri snimatelja i pozvao ih da se skupe dok se Eva široko smiješila.
- Dobro jutro, kuhari!
Svi su ju u zboru pozdravili, no stupnjevi su pozitivnosti u pozdravima
varirali. Tim Zapadne obale djelovao je umorno kao da se još nisu uspjeli
aklimatizirati na vremensku razliku.
Ryan Larousse i njegova banda izgledali su kao i inače - kao da bi radije
povlačili pištolje nego noževe; bili su spremni za akciju.
Danny se pokušavao pribrati nakon jutarnje drame kojoj je svjedočio. Ovo je
bio trenutak koji su svi čekali - posljednji izazov prije finala. Ništa nije bilo
toliko važno kao da prođu i budu izabrani među tri tima koji će nastaviti s
natjecanjem.
To tepanje samome sebi držalo ga je sve dok Eva nije počela opisivati s čim
će se morati suočiti.
- Možda ste primijetili da za današnji izazov imamo dodatne kamere! -
zadovoljno je pokazala na njih. - A s povećanom uključenošću Cooking
Channela, uvodimo i nekoliko promjena. Sudačka struktura bit će malo drukčija
- objasnit ću to za minutu. Zasada je sve što trebate znati to da morate ignorirati
kamere. Jednostavno zaboravite da su ovdje i kuhajte najbolje što možete! Ovaj
je izazov važan, ljudi. Sretno svima. - Preko ramena je dobacila: - Jesmo li
spremni, gospodine Cheney?
- Snimamo - odgovorio je i okrenuo kameru prema njoj.

~205~
Neki to vole vruće
 Osmjehnuvši se još jednom široko, gotovo manijakalno,
Eva je krenula prema stolu koji je bio prekriven stolnjakom.
- Sjećate li se što sam na početku natjecanja rekla o važnosti timskog rada? Pa
danas ću vas podijeliti u dva tima.
Kroz natjecatelje je poput metka prozujala napetost. Danny je šokirano zurio
u nju. Timski izazovi bili su najgori, prisila da radiš zajedno s protivnikom
dodavala je razinu stresa i nužnosti strateškog planiranja ionako napetoj
situaciji.
Ignorirajući mrmljanje kuhara, Eva je rekla: - Srednji zapad udružit će se s
Jugom. Danny je imao samo sekundu da odahne zbog toga što neće morati imati
posla s onom tempiranom bombom Ryanom Larousseom prije nego što je Eva
nastavila: - A to znači, Zapadna obalo? Vi kuhate s Istočnom obalom.
Win se ukočio kraj njega, a Danny je u tom trenutku shvatio što to točno
znači.
Beck i Skye Gladwell - bračni par koji se razišao u istom timu. Danny je
osjetio kako mu puls ubrzava i nestaje mu zraka. Je li već bilo vrijeme za
paniku?
- Današnji je izazov nešto s čim se mnogo kuhara mora suočiti u jednom
trenutku karijere. - Eva je teatralno strgnula stolnjak sa stola i otkrila akvarij s
jastozima, pladanj s lososima, odrescima i cijelim, očišćenim pilićima straga.
No dio od kojeg se Dannyju sledila krv u žilama bila je ogromna replika torte
na tri kata od bijelih ruža sa sićušnim plastičnim parom u crnom smokingu i
lepršavoj haljini boje bjelokosti.
- Pripremat ćete jelovnik za kušanje budućih mladenaca.
Winslow se ukočio do njega. I moglo se čuti kako je zinuo.
- Jesi li dobro? - Danny je prestrašeno stavio ruku na njegovo rame.
- To nije slučajno - Win je šapnuo tako razrogačenih očiju da se bjeloočnica
jasno vidjela. - Jednostavno nije. O, moj Bože! Što sam to učinio?
Eva je još uvijek pričala, objašnjavajući izazov; nešto o tradicionalnim
elementima koje ljudi očekuju vidjeti na vjenčanju - gumastoj piletini i
prepečenim odrescima, bla, bla, bla. Danny je već znao na čem će on raditi - na
jebenoj svadbenoj torti - pa se okrenuo prema Winslowu.
Koji je bio potpuno van sebe. Win nije patio u tišini. Imao je naviku poludjeti
u stresnim situacijama, no Danny ga nikada nije vidio takvog. Izgledao je kao da
će se srušiti preko svoje daske za rezanje.
- O čem to pričaš? Što si učinio?

~206~
Louisa Edwards
 Winslow se tako snažno uhvatio za nehrđajući čelik pulta da su mu zglobovi
na rukama potpuno pobijeljeli. - Spetljao sam se s krivom osobom, to je ono što
sam učinio.
Danny je pratio njegov pogled u smjeru Drewa koji je stajao na jednom kraju
prostorije i čavrljao s Theom Jansenom.
- Ispričao sam mu o Becku i Skye Gladwell - zastenjao je Winslow. - Zbog
mene su to počeli istraživati. Bila je to igra, kao igranje detektiva! Samo je on
saznao sve one stvari o kojima sam ti jutros pričao; o njihovu braku, ali se
zakleo da neće nikome reći. Bože. Sigurno je to rekao šefici jer je ovaj izazov
previše bolestan da bude prokleta slučajnost.
Kao da je osjetio dva para očiju na sebi, Drew je pogledao prema njima. Kad
je vidio Winov izdan pogled pun optužbi, problijedio je, a cijelo mu se lice
skupilo poput pergamenta. Promrmljao je nešto Jansenu i požurio iz prostorije.
To je za Dannyja bila sva potrebna potvrda Winovih riječi.
Smjestili su im.
Eva je iskoristila Winov odnos s njezinim asistentom kako bi izvukla
informacije, a onda je hladno, bešćutno smislila izazov koji je trebao izazvati
vatromet i uzbuđenje za njezine ljubljene gledatelje Cooking Channela.
Samo jedan pogled na Beckovo kameno, stoičko lice i oči koje su bile bazeni
nijeme boli koja je gorjela kroz njegov granitni izraz bio je dovoljan da
Dannyjeva ćud ispali u stratosferu.
Neće se samo tako izvući s tim.

~207~
Neki to vole vruće
 TRIDESETO POGLAVLJE

T
o nije fer.
Od bijesnoga glasa se naježila. Okrenula se i ugledala Dannyja s
muževnim rukama prekriženim na prsima u bijeloj kuti i očima iz kojih je
sijevalo.
Evi je zastalo srce. Znao je.
Instinkt koji je naslijedila od oca glatko ju je prebacio na modalitet kontrole
krize, premda joj se srce naglo vratilo u život i bolno udarilo o prsni koš.
- Žao mi je ako ste nezadovoljni sa zadatkom Vašeg tima, kuharu Lunden -
praznim je glasom hladno rekla. - No shvaćate da je cilj ovog natjecanja
dokazati da Vaš tim može prevladati ometanja i izazove i pripremiti sjajna jela.
- Kulinarske izazove, svakako - kroz zube je procijedio Danny. - Ometanja
koja se tiču funkcioniranja u profesionalnoj kuhinji? Bez problema. No postoji
još nešto.
- O čem on to priča, Eva? - upitao ju je otac čije su se obrve zabrinuto skupile.
- Ni o čem - smeteno ga je uvjeravala Eva koja nije mogla skinuti pogled s
Dannyjeva ledenog bijesa.
- Pričam o tom kako si iskoristila neetično stečene informacije o našim
osobnim životima protiv nas - Dannyjeve su se usne stisnule u grču koji je
djelovao bolno prije nego što su se opet izravnale u tanku crtu. - Otišla si
predaleko, Eva.
Duž Evinih leđa prostrujala je panika i zaustavila se u grlu, stotinu različitih
misli kružilo je i pikiralo poput roja stršljenova. Napokon je uspjela skinuti
pogled s Dannyja i prosiktala je Cheneyju da ugasi kamere.
Cheney se namrštio, očito nespreman odustati od snimanja najbolje akcije
koju je dotad vidio. Iza Eve je njezin otac vladarski podigao ruku i zamahnuo
davši signal Cheneyju da nastavi snimati.
- Tako je - rekao je Danny, a poruga u tonu ogrubjela je njegov dubok, mek
glas. - Neka nastave snimati. Morate uhvatiti svaki detalj ove sjajne drame da
potaknete kućanice diljem Amerike na gledanje vašeg showa. - Usne su mu se
iskrivile od gađenja koje je osjećao. - Hoću reći, što, dovraga, još uvijek radimo
ovdje? Ovo se ne tiče hrane, barem ne više.
- Danny, prestani - bio je to Winslow koji je prenio tračeve Drewu. Povukao
ga je za rukav. Zelene oči bile su mu ogromne i djelovale su povrijeđeno.

~208~
Louisa Edwards
 - Ne. - Danny je stisnuo šake na kojima su pobijeljeli zglobovi. - Nije u redu
to što pokušava učiniti.
- Moram se složiti s tim.
Sve glave u kuhinji okrenule su se na Clairinu smrtno ozbiljnu izjavu. Eva je
ostala zuriti. Nije mogla vjerovati kojom je brzinom sve počelo izmicati
kontroli.
- Claire - zalajao je Theo, no prijek pogled koji mu je poslao njezin prijatelj
ušutkao ga je.
- Ako ovaj mladić govori istinu, da si nekako postavila ovaj izazov tako da
iskoristiš privatan život kuhara kako bi stvorila dramu, moram se složiti s njim.
Otišla si predaleko.
Eva je bila vrlo svjesna kamera sa svoje desne strane i njihova pogleda bez
treptanja koji je upijao svaki otkucaj tog strašnog trenutka.
S obzirom na to da ju je javno osudilo dvoje ljudi do čijeg joj je mišljenja bilo
najviše stalo, Eva nije imala izbora, nego suočiti se s realnošću onoga što je
učinila.
Bilo joj je zlo od početka kajanja za koje je znala da će s vremenom postati
samo još gore; Eva je pokušala biti drska.
Jedina stvar koju je mogla učiniti bilo je ublažiti štetu. Nastaviti s natjecanjem
i riješiti to kasnije.
Polako je duboko udahnula i svjesno s lica i iz glasa izbrisala bilo kakvu
izražajnost. Mir. Morala je biti mirna. Ublažiti tu situaciju. Znala je da će biti
teže bude li gledala Dannyja u oči, stoga se okrenula prema svojoj najstarijoj
prijateljici. U glavi je gotovo mogla čuti očev glas koji ju je upozoravao da ne
posustane, ne pokaže slabost...
- Hvala ti na doprinosu, Claire. No kako kaže pravilnik, izazovi su dio
slobode odlučivanja koordinatora natjecanja. A to znači - mene. A u ovom
trenutku, koji prema riječima kuhara Lundena nije fer, bilo bi podjednako
nepravedno prema drugim timovima da počnem mijenjati stvari samo zato jer se
on požalio.
No čak i kad je to izgovarala, mogla je čuti kako plitko zvuči. Teško je
progutala knedlu u grlu i bacila pogled prema Dannyju, iako to nije željela.
Uhvaćena u zamku njegova intenzivnog pogleda, izgubila je nit. Kuhinja je
utihnula u jednom otkucaju srca. Dva. Tri.
- Dobro - rekla je i prekinula tišinu uz uzdah olakšanja kao kad se probije na
površinu hladnog bazena. - Formirat ćemo timove nasumično. Možemo li Se s
tim složiti?

~209~
Neki to vole vruće
 Bez čekanja odgovora, krenula je prema stolu s namirnicama i zgrabila drveni
držač za noževe i četiri noža koja su imala jednake drške. U prazne rupe držača
zabila je dva noža s oštricom od dvadeset centimetara i dva noža s oštricom od
dvadeset i pet centimetara. Bilo ih je nemoguće razlikovati.
Podignuvši težak držač, Eva se vratila na sredinu prostorije i spustila tu stvar
na stol ispred Dannyja.
Ovo je najbolje što mogu učiniti, pokušala mu je dati do znanja pogledom.
Naglas je rekla: - Neka svaki tim pošalje po jednog kuhara koji će izvlačiti
nož.
Danny je izvukao jedan od dužih noževa čija je metalna oštrica zaškripala po
drvu.
Narukvice oko gležnjeva Skye Gladwell meko su zveketale dok je prilazila.
Izvukla je jedan od kraćih noževa i na trenutak ostala zuriti u njega. Lice joj je
bilo bezizražajno, no Eva je mogla vidjeti olakšanje na Beckovu licu. Osjećaj
grižnje savjesti zakopao je svoje prste u njezin prsni koš, no nije smjela misliti
na to. Pozvala je preostala dva kuhara.
Ike Bryar izvukao je nož od dvadeset i pet centimetara i time združio Južni
tim s timom Istočne obale. Što je značilo da su dečki Ryana Laroussea morali
raditi sa Skye Gladwell.
Eva je krajičkom oka uhvatila grč na Beckovu licu. Nije ga mogla kriviti, i
njoj se ta kombinacija činila opasnom. Možda je to značilo da će Cheney ipak
dobiti dobar materijal.
No nekako joj se to nije činilo važno kao minutu prije toga.
- Oformili smo timove - objavila je Eva i napravila korak unatrag. - Počnite
kuhati. Vratit ću se za nekoliko sati da provjerim kako ste.
Kuhari su se pokrenuli poput konja na trkama i Eva im se sklonila s puta.
Jedino je Danny na trenutak zastao. Oštro je promatrao Evino lice. Još se uvijek
ljutio, bez obzira na promjenu timova. Još ju je uvijek osuđivao sa svakim
treptajem svojih plavosivih očiju. Još je uvijek bio... je li to bila povrijeđenost?
Evina su se prsa stegnula i istisnula joj zrak iz pluća, a kad se okrenuo, ona je
slijepo napipala vrata da izađe iz kuhinje.
Izgubila ga je.
Ta joj je spoznaja poput kamena stajala u grlu, gruba i nepopustljiva. Što je
god rekla noć prije toga, on ne želi više imati posla s njom.
Vani na hodniku zrak je bio hladniji, no nije ga mogla udahnuti. Trebala joj je
minuta, samo minuta da bude sama sa sobom i obradi sve što se odigralo, to
kako je sve uprskala, kako je uništila svoje nade koje je jedva prepoznala.
Trebalo joj je zraka.

~210~
Louisa Edwards
 Umjesto toga, ugledala je svojeg asistenta u stolici kraj dizala. Lice mu je bilo
blijedo, napeto i jadno.
- Drew - rekla je, a zabrinutost joj je ogrubjela glas. - Jesi li dobro? Jesi li ti to
plakao? Reci mi što nije u redu?
Pognuvši lice da sakrije natečene oči, Drew je šmrcnuo. - Neće mi to nikad
oprostiti.
- Tko?
- Win! Winslow Jones - Drewov bolan jecaj odjeknuo je u malom prostoru. -
Zna da sam ti prenosio detalje i informacije o njima i siguran sam da misli da
sam se družio s njim samo da doznam što više o njihovu prljavom vešu. Ali to
nije istina. Stvarno mi se sviđao.
Evino se grlo začepilo, oči su ju pekle kao da je zurila ravno u vruću pećnicu.
Očaj na njegovu mladom licu proboo je Evino srce. Opravdavala je svoje
postupke važući potrebe mnogih, nepoznatih, neopjevanih talentiranih kuhara
koji si nisu mogli priuštiti natjecanje i prava na privatnost ovih nekoliko drugih i
mislila je da se može nositi sa svojim izborom. Sigurna u svoju odluku da zaigra
igru Cooking Channela taman do one mjere do koje je željela.
No nikada nije željela da se dogodi ovo.
- Bože, Drew. Žao mi je. Nisam željela da budeš povrijeđen.
- Znam - rekao je, no još ju uvijek nije gledao. - Preboljet ću to. Hoću reći,
mislim da Winslow nije mislio imati sa mnom ništa ozbiljnije. Ili barem ne
onoliko ozbiljno koliko sam želio.
Glas mu je pukao, i Eva ga je morala ponovno zagrliti jer je između njih
ostala visjeti neizgovorena činjenica da Drew nikada neće dobiti šansu da dozna
kako se zapravo osjećao Winslow Jones.
Drew se na trenutak ukočio u njezinu zagrljaju, no ubrzo je uzdahnuo i
položio svoju bodljikavu glavu na njezino rame. Grleći njegovo mršavo tijelo,
Eva je zurila u zid pred sobom i razmišljala o činjenici da Drew nije bio jedina
osoba koja je izgubila šansu da vidi kamo bi mogle krenuti stvari s čovjekom
kojeg je... volio.
O, Bože. Što sam to učinila?

Winslow je bio, kako bi on to rekao, zgodno rastrojen. Nakon jutarnjeg meteža,

koncentracija mu je pala i bila je puna rupa poput ribeža, a živci su mu bili tanki
kao da je netko uzeo taj ribež i njime mu izribao golu kožu.

~211~
Neki to vole vruće
 Danny ga je bodrio koliko je mogao, no ovaj timski izazov svodio se na
individualna jela. Pobijedit će tim koji će imati najveći broj jela koja suci
najbolje ocijene... i taj će tim ići u finale.
Tim s najmanjim brojem izgubit će. A jedna polovica tog tima bit će
eliminirana.
Ovaj izazov bio je kraći od prvog. Svi sastojci nalazili su se u Limestoneovoj
kuhinji, tako da su izbjegli kupovinu u Fresh Foodsu. Na raspolaganju su imali
četiri sata do ručka tijekom kojih se testirala njihova brzina smišljanja i
pripreme. A sad je pred njima bilo cijelo poslijepodne kako bi dovršili jela i bili
ih spremni prezentirati sucima u pet popodne.
Najveći prekidač trebao je biti trenutak u kojem će suci ocjenjivati jela. A
nakon deset rundi, kuhari iz posljednja dva tima kuhat će jedan protiv drugog.
Postojali su određeni sastojci koje su oba tima morala koristiti - jastozi, losos
i tako dalje. Uobičajena svadbena hrana, dosadna i nimalo inspirativna. Zadatak
natjecatelja bio je da od uobičajenog jelovnika napravi sjajan jelovnik.
Imali su pet sljedova, a svaki tim trebao je prezentirati dvije varijante svakog
slijeda. Dvije juhe, dvije salate, dva predjela i dva deserta. Ovo zadnje odnosilo
se, naravno, na svadbenu tortu - nešto čime se Danny bavio samo na satovima
kuhanja, a nikada u stvarnom životu.
A njegovu pozornost odvlačila je implozija koja je njegov tim satrla iznutra.
Najmirniji od svih nekim čudom bio je Beck. Kad je Winu po dvadeseti put
za redom ispao nož i odrezao mu nokat na palcu, Beck je bio taj koji je ostavio
svog jastoga i odvukao ga do sudopera da mu zamota prst dok ga je njegova
ogromna, tiha prisutnost štitila poput neprobojnog zida.
Max se odlučio za perad i na drugom kraju stola radio čudne i zanimljive
eksperimente s prženom pilećom kožicom. Do njega je, pognuta nad endivijom
stajala Jules, koja je sjeckala salatu koju je namjeravala poslužiti s komadićima
govedine i zabrinuto gledala u Winslowa i Becka.
Njezin pogled susreo je Dannyjev. Oboje su širom otvorili oči i zabrinuto
podigli obrve. No što su mogli učiniti? Morali su ići dalje.
Jules je barem imala taj luksuz da ne razumije što je točno značilo kad je
pjenjača Skye Gladwell iskočila iz njezinih ruku, zazvečala na podu i odskočila
pred Becka u trenutku kad je trčao natrag prema njihovu stolu. Jules nije bila
svjesna dubokih, podvodnih struja koje su se izmjenjivale između dvoje kuhara
u trenutku kad je Beck podigao pjenjaču s poda i vratio ju Skye s čistom drškom
okrenutoj prema njoj, tako da su mu se prsti umazali kremom pa je ponovno
morao otići do sudopera da ih opere.
No Danny je vidio te stvari. I vidio je kako se Beckov pogled zadržao na
Skyeinim prstima, na kojima nije bilo nikakvog prstenja. Uočio je čak i drveno,

~212~
Louisa Edwards
emocionalno prazno povlačenje na Skyeinu lijepom licu, izraz toliko drukčiji od
onoga na koji je bio navikao dotad.
Danny je vidio sve i to mu je prsa ispunilo žučnim gnjevom.
Kako je Eva mogla pomisliti da bi bilo u redu da Becka i Skye stavi u isti
tim? I to da planiraju svadbeni ručak, ni manje ni više. Činjenica da su sad radili
s timom s Juga nije baš pretjerano smirila Dannyja.
Ignorirao je Evu kad se spustila natrag u kuhinju poslije ručka da provjeri
kako su i ispriča im kako će funkcionirati suđenje. I apsolutno nije primjećivao
zabrinute poglede onog malog štakora od njezina asistenta kao ni način na koji
mu je, da ga umiri, položila ruku na rame i tiho mu nešto šapnula.
Vjerojatno traži od njega da dozna još osobnih, intimnih tajni koje je se ne
tiču, pomislio je Danny i zlovoljno pritisnuo tipku na mikseru na najjaču
moguću brzinu okretaja. Oštrice su poletjele i rasprskale topljene sljezove
kolačiće i šećer u prahu u oblak.
Danny nije mogao odoljeti da ju još jednom ne ošine pogledom. Uočio je
njezino bljedilo, drhtave pokrete, a u prsima mu se, prije nego što ju je uspio
potisnuti, razvila instinktivna zabrinutost.
Potapšala je svojeg asistenta Malog Štakora po leđima i nježno ga gurnula
prema vratima, a zatim zastala i pogledom prešla preko kuhinje.
Njezine su potamnjele oči pronašle njegove, a na dug, tup trenutak Dannyjev
se mozak potpuno ispraznio. Bila je toliko srcedrapajuće ljupka čak i s tom
nesrećom koja joj je podrhtavala u kutovima usana.
Ta misao prenula je Dannyja iz njegova smiješnog zurenja. Podsmjehnuo se
više sebi nego njoj i vratio natrag svojoj temperamentnoj šećernoj pasti.
Ako ne pogodi temperaturu, neće imati pravu konzistenciju. Odlučio se za
tekuću pastu jer je imala bolji okus, no bilo ju je teže izvesti od one koja je u
sebi imala želatinu i voćni glicerin.
Divlje se namrštio i zanio kemijskim detaljima, odlučan u tom da sve ostalo
potisne iz svijesti. To mu je polazilo za rukom sve dok se kraj njega niotkuda
nije pojavio namršten Beck.
- Znam da znaš sve o meni i Skye - rekao je bez uvoda. - Win mi je rekao.
Sve.
Dannyjevo srce postalo je umorno od svog tog stezanja i opuštanja. U
njegovoj obitelji postojala je povijest srčanih bolesti! Nadao se samo da će RSC
htjeti platiti za njegov možebitan srčani udar.
- Tako mi je žao, čovječe - iskreno je rekao.

~213~
Neki to vole vruće
 - Nikad se nemoj ispričavati za stvari koje nisu tvoja krivnja - Beck je uvijek
bio tako nevjerojatno miran. - Nisi ti stvorio tu situaciju. Niti Win, a ni Eva
Jansen.
- Kako to možeš reći? - prosiktao je Danny, svjestan kamera koje su bile
posvuda i mikrofona koji su sve bilježili. - Namjerno je tražila prljav veš i
iskoristila ga za ovaj izazov.
Beck je odlučno odmahnuo glavom. - To nije važno. Ja sam skrivao tu tajnu,
a nisam trebao. Trebao sam to otpustiti prije mnogo godina, ali bilo je...
komplicirano. Da sam to raščistio sa samim sobom i ostao pri sebi kad me ono
malo govno Larousse isprovocirao, Eva Jansen nikada ne bi saznala za to. Prema
tome, ovo je više moja krivnja, nego njezina, tvoja ili Winova. I molim te da
prestaneš razbijati glavu s tim. Bez veze se živciraš.
Danny ne bi bio više iznenađen ni da ga je Beck uhvatio za gležnjeve i
okrenuo naopačke. - Mislim da te nikad nisam čuo da toliko pričaš u komadu.
Naznaka osmijeha dotakla je Beckove čvrste usne. Pokazao je na svoj nož za
školjke od nehrđajućeg čelika i rekao: - I prestani ružno gledati Evu Jansen. I
ona će sa sucima kušati naša jela, za slučaj da si to smetnuo s uma. Ne treba nam
da ju ljutimo.
Čim je to rekao, okrenuo se na svoju stranu i slomio crvenog, kuhanog
jastoga, vadeći meko meso iz njegovih kliješta.
A Danny je ostao sam osjećajući sve veće poštovanje i divljenje spram člana
svojeg tima - i s potrebom da Evi Jansen kaže što točno misli o njoj.

~214~
Louisa Edwards
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

C laire ju je pronašla u praznoj sudačkoj prostoriji kako sjedi za golim stolom i

zuri u zid.
- Cherie? Tvoj snimatelj, onaj neugodan Cheney, rekao mi je da ti kažem da
suđenje ne možemo snimati u ovoj prostoriji jer nema dovoljno mjesta. Vrati se
u kuhinju, skoro je vrijeme.
Eva ju je jedva čula. - Mrziš li me? Kad sam ja to postala loša osoba?
Claire je udahnula i sjela na stolicu do Evine. - Ne mrzim te i nisi loša.
Bijesno je zatreptala da odagna suze koje su joj zamaglile vid. Okrenula se
prema svojoj najbližoj prijateljici, očajna od želje da shvati. - Ali jesam! Toliko
sam željela da snimaju RSC.
Claire je napućila usne i rekla: - A zašto je to bilo tako?
- Da pomognem publicitetu natjecanja kako bi dobili više novaca i mogli biti
demokratičniji te omogućimo da se više kuhara natječe.
- Eva - Claire je odmahnula glavom, a svjetlo je obasjalo crvene i zlatne niti u
kestenjastoj punđi na njezinu potiljku.
- Jako te volim, ali moraš biti iskrena prema samoj sebi. Da su tvoji motivi
uistinu bili tako čisti, bi li sada osjećala toliku krivnju?
Eva je zastala. Bože. Toliko je dugo bila tako samouvjerena da je bilo teško
kopati po mračnim dubinama vlastitih namjera. No Clairin ju je izravan
pragmatizam, istovremeno strog i suosjećajan, prikovao za stolicu.
- Stvarno želim otvoriti RSC prema više kuhara, onako kako je to zamislila
moja majka - rekla je dok ju je nesigurnost štipala i navodila da skrene malčice
ulijevo i dobro se zagleda u svoje vlastite motive.
- Vjerujem da je tako, no istodobno želiš impresionirati oca - rekla je nježno
Claire.
Teška, komplicirana istina počela se skupljati u Evinoj glavi, odgurujući u
stranu sve ono što je mislila da razumije o sebi i izborima koje je činila.
Željela je napraviti golem uspjeh s RSC-om jer je na nekoj razini mislila da će
to njezinu ocu dokazati da je spremna preuzeti Jansen Hospitality kad on ode u
mirovinu.
- O, moj Bože, stvarno sam jadna - zastenjala je i spustila glavu na stol.

~215~
Neki to vole vruće
 - To sam ti željela reći, cherie - Claire je položila vitku ruku na stražnji dio
Evina vrata. Njezina hladna utjeha na posramljenoj vrućoj koži pomogla joj je
da ponovo počne disati. - Nisi jadna. Ti si ljudsko biće, s kompleksnim
osjećajima i razlozima iz kojih činiš ono što činiš. Bolja si nego što misliš. Ja
vjerujem u tebe.
Te riječi, tako jednostavne i jednostavno izgovorene, pale su na Evino srce
poput kiše na spaljenu zemlju.
Nije sve izgubila.
Još je uvijek imala barem jednog prijatelja na svijetu, a taj je prijatelj vjerovao
da će učiniti pravu stvar. Možda je vrijeme da pokuša.
Možda će iznenaditi samu sebe.
Dok je sat odbrojavao prema nuli, svi su u kuhinji mahnito radili na tom da
isprobaju konačan okus i prilagode začine prije nego što savršeno serviraju jela.
Danny je kriomice pogledao protivnički tim. Pod glasnim vodstvom Ryana
Laroussea, izabrali su da sudjeluju u pripremi jela, a završna jela dodjeljivali su
drugim kuharima. Skye Gladwell nije djelovala sretno s tim, stojeći s rukama
prekriženim na prsima i pobunjeničkim izrazom lica.
Danny je suosjećao s njom. Ta mu se strategija činila čudnom, i bila je na
strani onih koji su bili agresivniji u odabiru jela za kraj. A to je, nesumnjivo, bio
Ryan Larousse.
Ranije mu je Winslow, koji je šizio oko najmanjih detalja, šapnuo: - Ne misliš
li da smo i mi to trebali dogovoriti tako? Jesmo li ludi što ćemo svi raditi svoja
jela?
- Nema šanse - uvjeravao ga je Danny. - Razgovarali smo s južnjacima i
znamo da sva naša jela pristaju jedna uz druga. Osim toga, mi smo individualci.
Svi imamo neki svoj osebujan stil i to trebamo pokazati.
No gledajući u konačan ishod na tanjurima, malo se zabrinuo. Njihov tim
definitivno nije bio kohezivan kao onaj pod Larousseovom željeznom rukom.
Ike Bryar i njegovi ljudi napravili su svoju stvar, a Danny i njegovi - svoju.
Nije to baš bio pokazni primjer timskog rada.
Kad je sat odbrojio, tri suca ušla su u kuhinju, a Danny je pogled držao
prikovan za stol pred sobom, na kojem je njegova verzija svadbene torte
izgledala prekrasno i nadao se da je ukusna barem upola toliko.
U tom i jest bio sav problem pripreme kolača - bilo je teško testirati okus dok
ga je pekao. Danny je ponekad zavidio ostatku svojeg tima i tome kako su
stotinama čistih žlica kušali jelo u svakoj fazi njegove pripreme. No na kraju,
njegovo je srce pripadalo slatkomu i držao se toga.

~216~
Louisa Edwards
 Dannyju su jela njegova tima djelovala snažno i naglašavala su jednostavne,
domaće klasike. Možda nisu bila elegantna i revolucionarna, no s obzirom na
metež i napetost jutra, svaki je kuhar prirodno naginjao prema hrani za dušu.
Usijana ljutnja koja ga je zapalila u trenutku kad je doznao koliko je duboka
bila Evina izdaja, dotad je malo izblijedjela, ohladila se i umirila metodičkim i
poznatim procesom pretvaranja brašna, šećera i maslaca u nešto rafinirano i
ukusno.
No tu je bio i problem sa samopoštovanjem, zar ne? Nije to mogao samo tako
pustiti bez da joj ne kaže što ju ide.
Pa zašto se onda nije oglašavao i osuđivao ju prije nego što je suđenje
započelo?
Danny je kriomice pogledao suce koji su stajali zdesna kamerama i čekali
znak producenta. Oko mu je skrenulo na Evu koja je stajala do njih, i kao da mu
podsvijest nije bila spremna nositi se s njom, pogled mu je prešao na Kanea
Slatera koji je djelovao smirenije nego ranije. No uglavnom zbog toga što je sve
uspio zamaskirati stavom rock-zvijezde i kao da se nadao da to nitko neće
primijetiti.
Claire Durand, s druge strane, imala je najhladniji stav koji je Danny ikada
vidio jer je djelovala potpuno opušteno, mirno i čak se i smiješila odmah do
Kanea. Danny se bio spreman kladiti da je bio jedina osoba u kuhinji koja je
mogla vidjeti prikrivene plamenove ljutnje u njezinu pogledu kad god bi
pogledala u Kanea i Thea.
Koji nikada nije djelovao toliko samodopadno, primijetio je Danny, dok
njegovo uznosito lice nije pokazivalo ništa osim odobravanja razvoja situacije i
samouvjerenosti u to da je on glavni u svem.
A onda je ostala Eva. Glava joj je bila pognuta, a uho blizu Cheneyjevih usta
koja su joj davala naputke ili informacije o tom što god da kamere nisu smjele
zabilježiti i Danny joj nije mogao vidjeti lice. Zbog toga je osjetio oštro
probadanje u srcu i smjesta je ponovno skrenuo pogled.
Neće još ništa reći, odlučio je tada. Toliko drame i uzbuđenja pred kamerom?
Molim vas. Nije joj htio dati gušta. No nakon suđenja, kad budu znali koja je
strana izgubila, a suci krenu odlučivati koji će tim poslati kući - tad će joj nešto
reći.
Ignorirajući unutarnji glas koji mu se rugao jer je posustao, Danny je raširio
noge i prekrižio ruke na prsima i mirno promatrao ocjenjivanje.
To što je bio posljednji na redu nagrizlo mu je živce. Mislio je da se nikad
neće naviknuti na to.
- O. K., kuhari, vrijeme je isteklo - viknula je Eva i krenula prema centru
kuhinje. - Odložite noževe.

~217~
Neki to vole vruće
 Suci su ju slijedili i poredali se ispred praznog stola u prednjem dijelu
prostorije na kojem sada nije više bilo sastojaka.
Tip s dreadlocksima iz Skyeina tima - Danny još uvijek nije mogao upamtiti
njegovo ime - napravio je vegetarijansku juhu od pastrnjaka i čipsom od repe i
kiselim vrhnjem s mirisom šafrana. Borio se protiv standardnije verzije juhe od
tikve sa smeđim maslacem i prženom kaduljom koju je napravio jedan od dečki
Ikea Bryera.
Suci su umočili žlice i kušali obje juhe.
- Dobra dubina okusa u ovoj juhi od pastrnjaka - prokomentirao je Theo. -
Kažete da je vegetarijanska?
- Potpuno - odgovorio je Dreadlocks.
- Mora da ste dugo pekli povrće u temeljcu da izvučete ovakav okus - rekla je
Claire, a tip je kimnuo. Djelovala je zadovoljno.
- Meni se sviđa juha od tikve - rekao je Kane i dodao - ali mi je malo dosadna.
- Smeđi maslac obično popravi stvar - složio se Theo - no u ovom je slučaju
pretežak, kao da vuče juhu prema dolje.
- No sviđa mi se pržena kadulja. Ona podiže cijelo jelo - rekla je Claire.
Danny nije mogao vjerovati kako mu srce snažno tuče. Nije očekivao da će
biti tako, da će moći slušati suce dok kušaju jela.
Zadržao je zrak, čekajući presudu dok su se suci dogovarali ispod glasa.
- Ovaj bod ide Srednjem zapadu i Zapadnoj obali - objavila je Eva, a obraze
joj je oblilo blago rumenilo.
Još uvijek nije pogledala u Dannyjevu smjeru, niti jednom otkako je ušla. No
nije da mu je to bilo važno.
Preko puta kuhinje, drugi je tim eksplodirao od veselja dok se Dreadlocks
frajerski vraćao prema njihovu stolu sa širokim osmijehom na licu. Nesretan se
klinac iz Južnog tima spuštenih ramena vratio u red.
- Sljedeće?
I tako se to nastavilo, a svako je suočavanje Dannyja ispunjavalo napetošću i
iščekivanjem. Morao se jako truditi kako bi u glavi zbrajao bodove - oni su
drugi odnijeli i idući bod za svoju drugu juhu, sjajnu juhu od pržene rajčice koja
je pobijedila Winovu ne baš tako inspirativnu englesku gustu juhu od graška i
salate.
A salata od sjeckanog komorača Južnog tima nije mogla pobijediti
nevjerojatnu malu poslasticu koju je pripremio tim Zapadne obale. Bile su to
mlade zelene salate s avokadom i grejpom u slatko-kiselom umaku od prošeka.

~218~
Louisa Edwards
 No kad je Beck istupio sa svojom salatom, Danny je prekrižio prste i bio je
gotovo siguran da će timovi Istočne obale i Juga napokon dobiti svoj prvi bod.
Nije bilo važno što će ju isporučiti Larousseov dečko - ništa nije moglo
pobijediti Beckovu slavnu salatu od jastoga.
Bio je to jednostavan tanjur zelene salate ukrašen egzotičnim gljivama,
preliven vinaigrettom od šampanjca, optočen savršenim komadićima jastogovih
kliješta poširanim u maslacu. A cijela stvar bila je posuta zmijinom travom. Bilo
je to ubojito jelo; kad god su ga kao specijalitet nudili u Lundenovoj taverni,
bilo bi rasprodano u nekoliko minuta.
Suci su reagirali otprilike kao i stalni gosti Taverne - orgazmičkim uzdasima i
neskrivenim užitkom. Dok se Beck vraćao natrag u red sa šakom u zraku u znak
pobjede, Danny je osjetio kako mu se prsa nadimaju čistim ponosom.
Da, Winslow možda nije bio sav svoj i izgubio je bod, no nije se predao. A
Beck, koji je bio još smeteniji, sabrao se i pobijedio.
Još su uvijek zaostajali za dva boda, no po prvi put Danny je dopustio sam
sebi pomisliti kako će sve to na kraju možda ispasti dobro.
Možda će se uspjeti izboriti za sljedeći krug, i trebao je biti vraški sretan zbog
toga, no zašto se onda osjećao tako praznim?
Bodovi su divlje letjeli kroz sljedeće krugove, razlika se prednosti neprestano
smanjivala i povećavala; protivnički tim pobijedio je sa svojim prvim glavnim
jelom, no Max i Jules oboje su bili dobri, a suci su hvalili njihovu kreaciju.
Zabadala Ryana Laroussea složila su nekoliko dobrih jela i svi su bili na
visini zadatka.
Na kraju je Max dobio bod za svoj pečeni francuski pileći batak26 ukrašen
savršenim listićima prokulice i pečenom pilećom kožom koja je svojom
hrskavom slanom teksturom pružala savršen kontrast. A Jules je odnijela svoj s
dva medaljona pisanice, jednim u umaku od prošeka, a drugim u bernaise
umaku, bogatom maslacem.
Ike Bryar bio je taj koji je tim Istočne obale i Juga izvukao sa začelja sa
svojim laganim, hrskavim kroketima od lososa, punjenim graškom i velikim,
sočnim komadima mesa posloženim na kukuruznom grizu posluženim uz pirjani
kelj.
Kad su mu suci dodijelili bod, bio je to onaj koji je po prvi put izjednačio
timove i svi oko Dannyja zaurlali su od sreće.
Odlučivali su deserti. Ako im uspije zadržati taj zamah, ovi drugi neće imati
šanse protiv njih.

26
eng. French chicken leg - batak kojemu su prethodno očišćeni svo meso i kosti, da bi se kasnije meso ponovno
složilo oko kosti i peklo u foliji.

~219~
Neki to vole vruće
 Dok se kuhinja smirivala za sljedeću prezentaciju, Danny je nervozno shvatio
da Ryan Larousse još nije bio predstavio svoje jelo. Činio mu se kao tip vođe
koji bi stavio samog sebe u najbolji položaj za hvalu, odabirući svoje najjače
jelo. Je li to značilo da će napokon pokazati neki pristojan desert?
Opuštenost njegova tijela pokazivala je da nije nimalo zabrinut. Potapšao je
po ramenu posljednjeg člana tima Zapadne obale i s podsmijehom pogledao u
Dannyjevu smjeru.
Danny se uspaničio. Stisnuo je šake da ostane na mjestu, iako je sve u
njegovu umornom, bolnom tijelu željelo preskočiti kuhinju i, ili šakom izbrisati
taj smiješak s Larousseova lica ili potrčati prema sucima i dati im da prvo
procijene njegovu tortu.
No unaprijed su odlučili redoslijed i nije bilo dobrog načina na koji bi mogao
zamijeniti mjesta a da pritom ne uvrijedi članove svojeg tima s Juga. I što je
Danny mogao znati? Možda su cupcakeovi od meda i kreme od vanilije koje je
pripremio debeljuškasti klinac s Juga bili božanski. Možda će suci ispaliti iz...
sranje.
Jedan od timova s Južne obale u rukama je držao preslatki tanjur profiterola.
Držeći dah sve dok se umalo nije onesvijestio, Danny je čekao odgovor
sudaca.
- Sami cupcakeovi nisu mi tako dobri. Malo su preslatki - rekla je Claire i
elegantno obrisala kremu s usana.
- Meni se sviđaju - promrmljao je Kane i prkosno pojeo svoj do kraja. Danny
je poželio utisnuti poljubac na dvodnevnom bradom obrasli obraz rock-zvijezde.
- No profiteroli - rekla je Claire i namrštila se koncentrirajući se. - Tako su
zanimljivi. I sviđa mi se što su se oba tima igrala idejom individualnih deserta.
No profiteroli su mi manje banalni.
Hajde, hajde.
Dannyjeva tiha molba prošla je nezapaženo i nitko nije odgovorio na nju, jer
iste sekunde kad su suci prestali vijećati i okrenuli se prema natjecateljima,
Danny je znao što će reći.
- Bod ide Zapadu/Srednjem zapadu - rekla je napokon Eva i po prvi put
pogledala u Dannyja. U njezinim je očima vidio istu onu spoznaju koja mu se
prelila preko glave poput kante ledene vode.
O svem će odlučiti Danny.

~220~
Louisa Edwards
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Z brajajući i ne skidajući pogled s Dannyja, Eva je rekla:

- Tim Zapada/Srednjeg zapada ima pet bodova, a tim Istočne obale/juga
ima četiri. Posljednji će bod ili donijeti pobjedu Zapadu/Srednjem zapadu ili
ćemo biti prisiljeni imati krug koji će odlučiti o pobjedniku. Kuhari? Jeste li
spremni predstaviti posljednje jelo?
Danny je skrenuo pogled. Nije mogao izdržati težinu emocije u Evinim
očima. Nije znao što osjeća, što želi od njega.
Nije na to mogao misliti u tom trenutku. Morao se usredotočiti na to da mu
ruke prestanu podrhtavati da mu ta prokleta torta ne ispadne na putu do
sudačkog stola. Osjećao se kao da ide na vješala na vlastitu egzekuciju. Krenuo
je, a torta u rukama održavala je ravnotežu dok je hvatao korak Ryana
Laroussea.
Koji je isto predstavljao... tortu. Tortu koja je izgledala kao neobičan komad
avangardne skulpture, bila je snježnobijela s listićima kokosa i nečim što je
svjetlucalo i izgledalo kao dijamanti.
Sranje.
- Vidim da ste se odlučili da nećete rezati prije suđenja - rekao je Theo i
kimnuo u smjeru Dannyjeva pladnja.
Zvučao je neutralno, no Dannyjev obrambeni sustav odmah je proradio. -
Želio sam da vidite pun efekt njezinih dekoracija - rekao je. - Kod svadbenih
torti barem pola odlazi na njihov izgled.
A njegova je torta izgledala vraški dobro, ako se Dannyja pitalo. Čak i uz
svoje super kritično oko bio je zadovoljan time kako je izgledala. Premaz se
sjajio poput sirove svile, gladak i prekrasan omatao se oko njezina dva kata.
Možda je bio prenapadan za vjenčanja, no ovo je bio RSC. Danny si je dao
oduška.
Duge, vrijedne sate proveo je prčkajući oko kandiranog šećera i boja za hranu
izrađujući male pupoljke koji su izgledali gotovo previše stvarno da bi ih se
pojelo. Koristeći kandirani šećer, izvukao je i satensku vrpcu koja se spuštala niz
tortu s obje strane. Cijela je stvar blistala pod jarkim svjetlom kuhinje. Bilo je to
čisto, savršeno umjetničko djelo.
- I lijepa je. No ovo je kulinarsko natjecanje - podsjetila ga je Claire. - Pa će i
okus biti važan.

~221~
Neki to vole vruće
 Progutavši žučljiv odgovor koji mu je već bio na vrhu jezika, Danny je rekao:
- Svjestan sam toga.
Danny nije mislio da je ikada u životu bio nečega svjesniji. Svaki udarac srca
potresao mu je prsni koš i lupao kroz tijelo. Dah mu je bio plitak, kao da u
prostoriji nema dosta kisika i njegovo ga tijelo pokušava sačuvati. Iza lijevog
uha spustila mu se kap znoja, od čega je osjetio žmarce duž kralješnice i podigle
su mu se dlake na rukama.
- A što mislimo o Ryanovoj torti? Poprilično je impresivna - Eva je upitno
pogledala u Laroussea.
- To su kokos i mango - glatko je odgovorio Larousse. - Svi smo u timu
razmjenjivali ideje, dobro smo surađivali i željeli smo napraviti nešto neobično.
Ne nekakvu standardnu, dosadnu bijelu tortu s premazom od vanilije.
Namjerno je pogledao u Dannyjevu tortu koja je čekala da ju se prosudi.
- Zato sam se odlučio za tortu ukrašenu kokosom, vrlo tankim slojevima s
prekrasnom kremom od manga. Uživajte.
Nemojte uživati, nemojte uživati, mantrao je Danny tiho dok je Larousse
pažljivo rezao i aranžirao tortu na zasebne tanjure.
No činilo se kako ga suci ne čuju. Kad su im se lica ozarila, Danny je osjetio
kako mu se steže čvor u trbuhu.
- Jako je dobra ova torta - rekla je Claire, uzela je još jedan zalogaj vilicom i
napućila usne.
- Mango - sretno je zastenjao Kane. - To kao da je moj kriptonit, čovječe. Je li
to unutra sok od limete?
- Jest - požurio je odgovoriti Larousse. - Malo kiseline istakne slatkoću i
kompleksnost tog voća, zar ne?
O, stvarno? Danny je suzbio podsmijeh. Stavio je limetu u kokos, je li?
- Da, hvala ti na informaciji - kratko je rekla Eva, odgurnuvši tanjur. -
Kušajmo drugu.
Danny nije mogao uživati čak ni u kratkom izrazu sumorne ljutnje Ryana
Laroussea na to kako ga je Eva odrezala - bio je previše zaposlen promatrajući i
najmanje trzaje mišića na licima sudaca dok su uzimali prve zalogaje njegove
svadbene torte.
Nije ih mogao pročitati. Uopće.
Duž Dannyjeve linije kose počele su izbijati kapljice znoja i želio je očistiti
komad osušenog premaza na prednjem dijelu kute, no natjerao je samog sebe da
se umiri.
- Je li to... badem u torti? - upitao je Kane, zvučeći iznenađeno.

~222~
Louisa Edwards
 Danny je prije odgovora morao pročistiti grlo. - Da. Krema između slojeva
jest od đumbira, cimeta i maslaca s komadićima badema.
- Vrlo je lagana i vlažna - prokomentirala je Claire.
- Što nije uobičajeno za tortu koja ima dovoljno strukturalnog integriteta za
više od jednog kata - Theo je djelovao impresionirano.
Eva je prva završila svoj komad i stražnjim dijelom vilice pokupila onih
nekoliko mrvica koje su preostale. - Sviđa mi se njezina nježnost - rekla je
gledajući u suce. - Suptilna je, ali lijepa.
Odbijao je smiriti se zbog Evine pohvale - malo smo zakasnili s lim, poželio
joj je reći. Danny je podigao bradu i zadržao pozornost na pravim sucima.
Njihovo će mišljenje odlučiti o ovom krugu.
Njegovi su dečki bili umorni. Trebao im je odmor - emocionalan i psihički.
Od pomisli na to da moraju krenuti u neočekivan izazov za pobjedu povraćalo
mu se, no to im je bila jedina šansa. Morao se držati toga.
Tišina se nepodnošljivo razvukla dok su se suci okrenuli i šapćući poveli
svoju debatu. Nije želio primijetiti da je Eva bila sve nervoznija zbog smjera u
kojem je kretao razgovor.
Odlučno je skrivao zabrinutost i čekao. Napokon su se suci okrenuli prema
stolu. Eva je djelovala blijedo, a u očima joj se krilo nešto krhko i oštro, kao da
bi ju još jedan udarac mogao slomiti.
- 0vo je bila teška odluka - rekla je dovoljno glasno da ju mogu čuti svi
kuhari. - I svela se na stil. Na kraju je sudačko tijelo odlučilo da je jedan kuhar
uistinu utjelovio duh timskog rada, inovacije i uzbuđenja koje smo zatražili na
početku ovog izazova.
Dannyjev se želudac stisnuo. Već je znao što će reći, onog trenutka kad je
njezin pogled pao na njega i zapleo se na njegovo čvrsto zurenje.
Eva je morala jednom progutati, dvaput prije nego što je procijedila: - Ovaj
bod ide Ryanu Larousseu. Pobijedio je tim Zapada/Srednjeg zapada.
Svijet je stao.
Ilije to možda bio samo Danny koji je prestao disati, prestao slušati... da je u
tom trenutku mogao prestati postojati, učinio bi to.
Bilo je to potpuno onesposobljavanje, ona vrsta od koje se činilo da mu glava
lebdi jedan metar iznad tijela i nije čuo ništa osim nejasnog udaranja svog srca.
No to je stanje trajalo samo nekoliko sekundi. Onda je opet pao u svoje tijelo, a
poznata bol višesatnog stajanja na nogama, trčanja po kuhinji, stajanja i
naginjana nad vrućom pećnicom, postala je još i bolnija zbog trenutka kratkog
izbivanja iz tijela.

~223~
Neki to vole vruće
 Danny je iza sebe čuo kako su ostali kuhari potpuno poludjeli. Dok su suci
čestitali svima koji su pobijedili, rukujući se i dodatno hvaleći svoja
najomiljenija jela, Danny je ostao stajati i pokušao to obraditi.
Izgubio je. Izmaknulo mu je za dlaku - nade i snovi njegova oca za restoran
koji je trebao biti naslijeđe njegovim sinovima ovisili su o Dannyjevoj
sposobnosti, a on se prepao. Danas će ih možda eliminirati i poslati kući
podvijenih repova, a sve zbog toga što se Danny nije uspio sabrati i odigrati igru
do kraja.
Sve je to bila njegova krivnja.
Premda ga je ta spoznaja preplavila, oči su mu potražile Evino ukočeno tijelo
dok je krenula prema kuharima koji su pobijedili, a njezinoj uobičajenoj tečnoj
energičnosti nije bilo ni traga.
Da, to je bila Dannyjeva krivnja. No imao je pomoć pri skretanju s tračnica. U
tom trenutku u grlu mu je zapela knedla osvetoljubive ogorčenosti hladne poput
čelika.
Iz razmišljanja o osveti prenula ga je ruka koja je posegnula preko ostataka
dviju svadbenih torti koje su napuštene ležale na stolu.
Danny je trepnuo u ispružen dlan Ryana Laroussea.
- Smislili ste sjajan meni - rekao je Larousse, a u njegovu tonu nije bilo ni
traga podrugljivosti.
- Ali vi ste pobijedili - rekao je Danny, a u prsnom košu nevoljko mu se počeo
buditi osjećaj poštovanja. Od toga mu je bilo malo lakše nastaviti. - Zaslužili ste
to. Trudili ste se, a mi smo popustili pod pritiskom. Čestitam, čovječe.
Na Larousseovu licu pojavio se grč nezadovoljstva. - Da, nisam želio da tako
ispadne. Znam da sam ranije bio kreten prema Skye Gladwell i vašem dečku
Becku, ali... - Na trenutak kao da se borio sam sa sobom, kao da nije siguran želi
li stvarno otići tako daleko i ispričati se. Danny nije bio potpuno iznenađen kad
je odlučio promijeniti tijek razgovora.
Stisnuo je usne, podigao bradu i rekao: - Nadam se da ću vidjeti tebe i tvoj
tim u finalu. Nadam se da vas neće izbaciti. Sretno.
Danny je posegnuo za Larousseovom rukom koja je još uvijek stajala u zraku
i jednom ju stisnuo. - Hvala, čovječe - rekao je iskreno.
- Zapravo, vrijeme je da se suci povuku i rasprave baš o tom.
Danny se ukočio na zvuk Evina glasa iza sebe. Dok se okretao prema njoj,
osjetio je kako mu se ramena čeliče, a kralješnica uspravlja i ukrućuje. Dugo je
šutjela, a usne su joj ostale napola otvorene kao da je imala još nešto reći.
Trenutak se protegnuo i bivao je sve duži i duži, poput grijanog šećera
razvučenog u karamelu, no ramena su joj se spustila i okrenula se, prekinuvši

~224~
Louisa Edwards
čaroliju. Danny ju namjerno nije gledao kako odlazi. Svaki pogled na nju bolio
ga je kao da mu netko zabija nož u stražnji dio vrata.
Pretražujući pogledom gužvu, pronašao je ostatak svojeg tima. Skupili su se
oko svojeg stola. Max je prebacio ruku preko Julesinih vitkih ramena. Beck je
stajao malo dalje od svih ostalih, a izraz lica bio mu je tako shrvan i distanciran
da je Danny odjednom shvatio koliko se Beck zapravo otvorio otkako je došao u
Lunden.
No sada više nije bio takav. Beck je izgledao kao kameni div, a njegova
bezizražajna bezosjećajnost još se više isticala jer je stajao do Winslowa, koji
nije mogao skriti osjećaje s lica čak i da mu je život o tom ovisio.
Malo dalje Evin je asistent počeo skupljati suce i usmjeravati ih prema
kuhinjskim vratima. Prošao je pored Wina, koji je prebrzo pognuo glavu da
uhvati Drewov pogled pun nade. No Danny ga je vidio, kao što je vidio i to da
su onaj prekrasan sjaj u Winslovovim očima, ona životna energija koja je Wina
činila tako magnetski privlačnim, kao rukom odneseni.
I samo tako počele su ga peći ljutnja i povrijeđenost koje su palile sve pred
sobom, dok je sve na što je Danny mogao misliti bila želja da se zatrči među
suce, počne optuživati, ponizi Evu onako kako je ona pokušala poniziti Becka i
povrijedi ju onako kako je ona povrijedila Winslowa.
Kao da osjeća pogled na njima, Max se ogledao i namrštio.
Miran izraz lica njegova brata proželo je nešto poput sućuti i Danny je
ustuknuo. Odmahnuo je glavom dajući bratu znak da mu ne prilazi.
Danny je kliznuo u hodnik u trenutku kad su suci nestali u jednoj od soba niže
u njem. Po prvi put u nekoliko sati udahnuo je zrak koji nije bio vruć i slankast
od bjesomučnog rada u kuhinji.
Nije imao živaca baviti se Maxovim zen plitkoumnostima o tom kako je sve
sudbina, usud ili je tako jednostavno trebalo biti, a nije bio spreman ni sabrati se
i namjestiti prihvatljiv izraz lica za ostatak tima.
Sve što je Danny želio bila je osveta.

~225~
Neki to vole vruće
 TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

StigaoEvajenikada
trenutak istine.
dotada nije razumjela tu frazu.
Clairine mudre riječi neprestano su joj prolazile kroz glavu. Natjerale su ju da
sagleda samu sebe i bude iskrena o onom što je vidjela.
Slika je bila pomalo strašna.
Ne izvana - poprilično je dobro izgledala tog dana, pomislila je. Njezina
svilena haljina boje lavande, a savršen kroj lepršao je oko nje i omekšao nove
kutove njezina tijela koji su nastali slučajno.
Stres... najbolja dijeta!
Ležeran kaki pamučni sako upotpunio je kombinaciju i učinio ju
profesionalnom, no cipelama je ugodila sama sebi.
Evi je tog jutra trebalo nešto što će ju podići iz onih mokasina s petom od pet
centimetara.
Bila je dovoljno tašta da joj bude drago što izgleda seksi jer je to
najvjerojatnije bilo njezino posljednje pojavljivanje pred kamerom za RSC.
Ono što će učiniti promijenit će sve. A to je značilo da će odustati od svojeg
cilja da ju otac napokon počne poštovati - no nije ni da joj je to baš sjajno
polazilo za rukom.
Uostalom, u svojoj srži bila je poslovna žena. Pregovori u kojima bi vlastito
samopoštovanje zamijenila za očevo? To bi bio poprilično usran posao.
Srce joj je bilo poput smotuljka nekuhanog tijesta u grlu dok je sjedala za
sudački stol i započinjala debatu o tom bi li kući trebali poslati Južni tim ili onaj
s Istočne obale.
Bilo je tad ili nikad.
Dok je ustajala, lica okrenuta prema njima da se ne predomisli i uplaši, u
sljepoočnicama joj je pulsirala krv. - Pričekajte prije nego što počnete. Imam
vam nešto reći.
Clairine su se oči širom otvorile, a onda ih je, na Evin odlučan izraz, smekšao
sućutan pogled. - Sada?
Mučan, neugodan osjećaj u njezinu želucu pojačao se, no Eva ga je potisnula.
- Da, sada. Ako ne završim s tim, dobit ću čir na želucu ili nešto slično.

~226~
Louisa Edwards
 - Da te ostavimo nasamo s ocem? - upitala je Claire i već ustala i posegnula za
kvakom na vratima iza sebe dok se Theo zaprepašteno namrštio.
Eva je prijateljici uputila zahvalan osmijeh, no on se urušio sam u sebe prije
nego što je uspjela započeti prvu rečenicu.
- Ne, molim vas, ostanite. Ovo se tiče i vas.
Claire je brzo nakrivila glavu i zastala s rukom na kvaki. Vrata su već bila
dovoljno široko otvorena da se Eva počne brinuti o tom da bi ju njezina
prijateljica mogla ostaviti da se grči na vjetru bez ikakve moralne podrške.
No tad je Claire ponovo sjela i prekrižila ruke na stolu. - Pa, hajde, kreni -
rekla je svojim tihim naglaskom i Eva je osjetila kako ju preplavljuje topao
osjećaj zahvalnosti i potiskuje mučninu i nervozu.
- Pa? - podigao je Theo čupavu obrvu u njezinu smjeru.
- S čim je povezana ova nova drama?
Eva je teško progutala i još se jednom pokušala nasmiješiti. Ni taj joj osmijeh
nije ostao na licu. - Žao mi je, tata - rekla je. - Ovo ti se neće svidjeti.
Evinu pozornost privukla su vrata koja su se odškrinula. Na njima se na
trenutak pojavio tračak nečeg bijelog, no njezin umoran, izmučen mozak smjesta
je identificirao da je riječ o rukavu kuharske kute. Dah joj je zastao u plućima
dok je zurila u odškrinuta vrata.
Eto. I ponovo je iza njih bljesnula bijela boja i nešto se pomaklo, a Eva je
nekako točno znala o kom je riječ.
- Danny - zazvala je promuklo. - Molim te, uđi. Ono što imam reći tiče se i
tebe.
Nakon duže pauze, vrata su se širom otvorila. Bila je u pravu. Na njima je
stajao Danny, a naočito mu je lice prkos učinio oštrim i gotovo
neprepoznatljivim.
- Kuharu Lunden - promrmljao je njezin otac, a na licu mu je bljesnula
spoznaja.
Imajući na umu da je stvar i gora nego što je Theo mogao zamisliti, Eva je
teško progutala i pripremila se. Podigla je glavu i zadržala pogled na svakoj
osobi u prostoriji, zaustavivši ga na Dannyjevim čelično plavim očima.
Sad ili nikad.
Ne ispuštajući Dannyjev pogled, posegnula je ispod stola i otvorila aktovku.
Ruke su joj bile neobično mirne dok je izvlačila bunt Cheneyjevih papira.
- Ovo su ugovori o kojima sam pregovarala s Cooking Channelom. Daju
producentima pravo na sav materijal koji je Cheney dosada snimio, kao i na sve
što kamere zabilježe od sada do kraja natjecanja.

~227~
Neki to vole vruće
 Dannyjeve su oči ljutito sijevnule, a onda se širom otvorile kad je Eva uzela
prvih nekoliko stranica i poderala ih po sredini.
- Što to, dođavola, radiš? - zahtijevao je Theo. A glas mu je odzvanjao u
utihnutoj prostoriji.
- Zaključujem naš dogovor s Cooking Channelom - brzo, ali odlučno
odgovorila je Eva. To je ispravna stvar, podsjetila je samu sebe, dok je slušatelje
preplavio vidljiv val šokiranosti.
Uspjela je poderati još nekoliko papira prije nego što je njezin otac umalo
preskočio sudački stol kako bi zgrabio preostale stranice ugovora.
Eva je ustuknula van njegova dohvata, parajući papir dok se pomicala, a Theo
se zaustavio. Kao da je shvatio da jurenje kćeri oko stola nije baš
najdostojanstveniji odgovor na nastalu situaciju, duboko je udahnuo i objema
rukama zagladio svoju, sijedima prošaranu, kosu.
- Smijem li pitati zašto si odabrala odbaciti sve na čem smo radili otkako je
tvoja majka prvi put zamislila ovo natjecanje?
Eva je na trenutak zaklopila oči. To pitanje pogodilo ju je poput šake. - Tata...
- mrzila je taj molećiv ton svojega glasa, no nije si mogla pomoći. Morala ga je
natjerati da shvati. - Ovo nije ono što je mama željela za RSC.
- Ne razumijem kako to misliš - priprijetio je Theo. - To je ono što sam ja
želio i ono što si obećala iznijeti. Bojim se da ćeš mi morati objasniti svoje
ponašanje.
Danny je na vratima prebacio svoju težinu s noge na nogu i privukao njezin
pogled. Njegovo bezizražajno lice djelovalo je čelično, no bez obzira na to kako
ju je rezao njegov pogled, Evi je bilo drago da je ondje.
Danny je više od svih zaslužio čuti istinu od nje.
- Imala sam nekoliko... pogrešnih procjena - rekla je Eva podižući bradu. -
Napravila sam neke stvari kojima se ne ponosim, a sve u ime većeg ugleda
showa na televiziji. Kompromitirala sam sebe, svoj moral za ovo natjecanje.
- Cherie - Clairin mek, nesretan glas umalo je uništio Evu, no uspravila se i
zauzela borben stav.
- Sve za što me Danny optužio... istina je. Nikada nisam mislila otići tako
daleko i ni u kojem slučaju nisam željela utjecati na konačan ishod natjecanja,
no vjerujem da se upravo to dogodilo. Moje je ponašanje, tata, bilo recipročno
suprotno vrijednostima koje je mama zamislila kao one koje će RSC reflektirati.
Natjecanje je trebalo biti slavljenje onoga što kuhari mogu učiniti u kuhinji, a ne
otkrivanje onoga što rade u svojim privatnim životima. Iznevjerila sam ju i
ukaljala njezino naslijeđe i tako mi je, tako žao.

~228~
Louisa Edwards
 Tuga i posramljenost gorjele su u Evinim očima, no zadržala je glavu visoko i
suočila se sa šokiranim pogledima ljudi koje je najviše voljela. To je bio najteži
dio.
- Pa ću vam sada prepustiti da sudite o meni. Ako odlučite da trebam u
potpunosti napustiti projekt, to ću i učiniti - čim Cheneyju i njegovoj ekipi
kažem da spakiraju torbe i vrate se u L. A. No prije nego što odem, imam jednu,
posljednju molbu.
To što je natjerala samu sebe da pogleda u Dannyja bila je jedna od najtežih
stvari koje je u životu morala učiniti.
- Molim vas, nemojte zbog mojih grešaka penalizirati tim Istočne obale. I to
ne govorim samo zato što sam... što sam se zaljubila u jednog od njih.
Danny je trepnuo, a vilica mu se opustila kao da će mu se usta otvoriti od
iznenađenja, no nije rekao ni riječ. U tišini otkucaja srca koji su uslijedili, Eva je
osjetila kako se njezino para na pola, krhko poput papira koje je držala u
rukama.
To je bio kraj. Izgubila ga je.
No nije još završila. To što je napokon dopustila samoj sebi da skrene pogled
s Dannyja trebalo joj je olakšati situaciju, no budući da se morala suočiti s
ocem... to i nije bilo neko olakšanje.
- Sumnjao si u to bi li mi trebao prepustiti vođenje natjecanja. Tata, ali ipak si
mi dopustio da pokušam. Uživala sam u izazovu. I žao mi je ako sam te
razočarala. Žao mi je što sam te iznevjerila. Ali sebe sam iznevjerila još više -
glas joj je tu napokon pukao i Eva je dopustila da joj crvena struja poniženja
zarumeni vrat i obraze.
To je bilo to. Nikad joj neće prepustiti uzde Jansen Hospitalityja. Sve je
izgubila.
- O, Eva - namrštio joj se otac, a bore njegova vremešnog lica bile su dublje
no ikad. - Ponekad moraš iznevjeriti da bi uspjela.
Vratila joj se glavobolja. Pulsirala joj je u sljepoočnicama i zabijala šiljke boli
u lubanju. - Što bi to uopće trebalo značiti?
- To znači... - Theo je uzdahnuo. - Da si u pravu. Tvoja bi majka mrzila ideju
da RSC bude na televiziji. I bila bi i više nego bijesna zbog načina na koji sam te
gonio da to dogovoriš. Bio sam toliko fokusiran na to da ga dovedemo na
sljedeću razinu da sam zaboravio na ono što je zapravo važno.
Eva je kimnula, a olakšanje joj se počelo cijediti niz leđa poput hladne vode. -
Natjecanje.
Theo je napravio grimasu kao da ga nešto boli. - Ne, Eva. Ne natjecanje.

~229~
Neki to vole vruće
 Eva je začuđeno stisnula šake, gužvajući papire koje je još uvijek držala u
znojnim dlanovima. - Ne razumijem.
- Trebao sam ti to davno reći. - Theo je polako obišao stol i stao pred nju. -
No sve donedavno, bio sam previše zaokupljen vlastitim problemima da
primijetim što se događa. A sada, sa svim tim neredom... Eva, želim da znaš.
Ja... divim ti se zbog onog što si danas učinila. Za to je trebalo petlje, nečeg što
će ti trebati želiš li uspjeti u restoranskom poslu.
Eva se pokušala nasmiješiti, a njezino slomljeno srce bilo je preplavljeno
tolikim osjećajima da zapravo nije znala što osjeća.
Stavivši joj ruke na ramena, Theo joj se zagledao u oči kao da pokušava
utisnuti svoje riječi u njezin mozak. - Eva. Još uvijek moramo sjesti i razgovarati
o tom što će biti kad odem u mirovinu, no bez obzira na sve, još si uvijek moja
kći. I još te uvijek volim.
Glavobolja je morala biti razlog tomu što su joj oči toliko suzile. Ili šok. Eva
nije znala što da kaže. - Pa... pretpostavljam da se nećeš previše ljutiti zbog toga
što ću snimateljsku ekipu poslati kući i napustiti natjecanje?
- Već sam ti rekao da si bila u pravu glede Cooking Channela. Prestani se
izmotavati. Još je uvijek djelovao malčice namrgođeno zbog toga, a taj poznat
prizor učinio je Evin osmijeh manje drhtavim.
- A natjecanje ne napuštaš - nepokolebljivo je objavila Claire. - O tom nema
rasprave. Ja sam glavni sudac i ne pristajem na to.
- Hoćete reći da mogu ostati? - Jedva je mogla povjerovati u to. Eva je
automatski pogledala u oca, djelomično sigurna u to da će biti kažnjena zbog
neposluha.
Ali Theo joj je zagladio kosu i dlanom joj dotaknuo lice na način na koji to
nije činio otkako je odrasla. Uzvratio joj je osmijeh, no i u njegovim očima
drhtale su suze i Eva je gotovo izgubila razum. - Pa... znači li to da se ne ljutiš
na to što sam bio najgori otac na svijetu?
- O, tata - zajecala je Eva i bacila se u zagrljaj za koji je dugo vremena
smatrala da ga nije zaslužila.
- Činjenica da si priznala da si pogriješila... - rekao je Theo usana pritisnutih
na njezino tjeme - ... to je jedna od prvih stvari koje dobar izvršni direktor mora
naučiti. I jedna od najtežih za ljude poput tebe i mene.
- Kako si ti naučio tu lekciju? - upitala je Eva u njegovo rame.
- Pa... - mogla je čuti osmijeh u njegovu glasu. - Imao sam tvoju mamu koja
me podsjećala na moju ekstremnu pogrešivost. Nikad mi nije dopuštala da
mislim kako sam savršen.

~230~
Louisa Edwards
 Evino grlo stegnulo se od boli. - Nedostaje mi - priznala je, drhteći od
neobične novine pričanja s ocem o ženi čiji je gubitak oblikovao njihove živote.
- I meni. Svakoga dana. Ali, Eva, ona bi bila tako ponosna na ženu kakvom si
postala - promrmljao je Theo u njezinu kosu. - A i ja sam.
Eva se stisnula uz njegova jaka, čvrsta leđa kako bi pustila da ju topla snaga
njegova zagrljaja ohrabri za zadatak koji je slijedio.
Kad je dosegla vrhunac tog osjećaja kao da će sići s uma i početi vrištati ako
još neko vrijeme ostane na mjestu, odmaknula se.
- Vau, kakva drama - rekla je, iznenada postavši svjesna publike. Clairine su
oči bile zamagljene, a Kane se trudio da gleda bilo kamo osim izravno u Evu i
njezina oca.
Danny... Dannyja više nije bilo.
Možda nije izgubila sve. Ali je sasvim sigurno izgubila Dannyja Lundena.
Zauvijek.
Stegnuta srca, Eva je popravila očev okovratnik i obrisala mrlju šminke koju
je ostavila na ramenu njegova sakoa. - Sad idem razgovarati sa snimateljima i
pustit ću vas da odlučite o tom koji ćete tim poslati natrag kući.
- Tako je - rekao je Theo i sjeo, pročistivši grlo. - Ne bismo trebali pustiti da
tim koji je izgubio previše visi na vjetru, čekajući da dozna koji je od njih
eliminiran.
- A onda moramo uhvatiti prvi avion za San Francisco tako da mogu početi
pripreme za sljedeći krug - rekla je Eva i unijela koliko je god mogla vedrine u
svoj glas. Njoj je zvučao poprilično lažno, no možda nitko drugi to nije
primijetio. - Imam mnogo toga napraviti!
Mahnuvši Kaneu, na čiju je tihu prisutnost gotovo zaboravila u naletu
priznanja i odrješenja, Eva je pobjegla u hodnik i na trenutak zastala kako bi
došla do zraka.
Učinjeno je. Sad se opet mogla pogledati u zrcalu. A situacija s ocem ispala je
bolja nego što se usudila nadati, no nekako, čak i s čistom, neopterećenom
dušom i uvjerenošću u očevu ljubav i poštovanje, Eva se osjećala iscijeđenom.
Upropaštenom.
Nije mogla zavaravati samu sebe. Način na koji ju je Danny ranije gledao,
kao da je netko koga nikad prije nije vidio - i nije želio upoznati - rekao joj je
sve što je trebala znati o mogućnosti da ga natjera da shvati.
Osim toga, što je trebao shvatiti? Eva je znala da je u Dannyjevim očima
počinila jedini istinski neoprostiv grijeh.
Povrijedila je članove njegova tima. Njegove dečke.

~231~
Neki to vole vruće
 A kad je izbor pao na Evu i njegove dečke, nije sumnjala u to koga će
odabrati.
Svaki put.

~232~
Louisa Edwards
 TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

D annyjevu mozgu podigao se tornado konfuznih misli i oprečnih emocija.

Ono što je Eva rekla, što je učinila, ono što je riskirala kako bi ispravila
stvari... Jedva je to mogao probaviti.
Kad se Cheney javio na mobitel i namrštio, a potom istrčao iz kuhinje u
hodnik, Dannyju je zastao dah.
Učinila je to. Stvarno je to učinila.
Do trenutka kad su se suci vratili, kamere su bile isključene, a snimateljska
ekipa skupljala je kablove i pokrivala objektive. No čak i opća zbunjenost koju
je to izazvalo nije mogla skrenuti pozornost kuhara koji su zabrinuto iščekivali
informaciju o tom koji će tim biti izbačen iz natjecanja.
Siroti Winslow, koji je u neizvjesnosti čekao presudu, doimao se kao da se
hiperventilacijom pokušava dovesti u stanje budne kome.
Prebacivši ruku preko njegovih ramena, Danny ih je obojicu primirio i
pronašao utjehu u čvrstoj prisutnosti svojih ljudi oko njih.
Kuhinjom je zavladao tajac, a čak su i dva pobjednička tima zastala dok su
čekala da čuju tko će otići kući.
Claire Durand iskoračila je, a njezino lijepo, strogo lice nije odavalo ni tračak
mučne sućuti koju je spazio na njoj dok se Eva ispovijedala.
Umjesto toga, djelovala je smireno i krajnje profesionalno dok je otvarala usta
iz kojih je stizala presuda.
- Prije svega, kao što ste mogli primijetiti, napušta nas snimateljska ekipa.
Odlučili smo da nećemo nastaviti s nastojanjima ekranizacije RSC-a, kako
bismo natjecanje vratili njegovu korijenju - hrani.
Ta informacija pokrenula je manju lavinu šoka među okupljenim kuharima,
no svi su smjesta ušutjeli kad je Claire podigla ruku, suviše nestrpljiva da
izgovori ostatak svoje objave da bi dodatno razvlačila taj trenutak neizvjesnosti.
- Sad kad smo to rekli, nakon pomnog promišljanja, sudačko je tijelo odlučilo
da će se odluka svesti na individualna jela prezentirana u posljednjem izazovu.
Oba tima pripremila su zanimljivu večeru, pružila nam mnogo toga u čem smo
uživali i dala nam misliti. No na kraju, od ukupnog broja bodova koji je postigao
zajednički tim Istočne obale i Juga, većinu su osvojili kuhari tima Istočne obale.
Dannyjevo je srce ubrzalo i osjetio je Winslowovu ruku koja je posegnula za
njegovom i snažno ju stisnula.

~233~
Neki to vole vruće
 - S obzirom na to... - nastavila je Claire - ... sa žaljenjem moram reći da je tim
iz Atlante taj koji će napustiti natjecanje.
Win se objesio ispod Dannyjeve ruke, čak iako je Max sretno uzviknuo i
povukao Jules u naručje te ju stao vrtjeti. Beck je spustio glavu, a lice mu je
potpuno prekrila kosa.
Ike Bryar poveo je svoju ekipu prema sucima da se rukuju i zahvale im na
pruženoj prilici. Bilo je očito da je razočaran kad se vratio i dlanom pljusnuo o
dlan svakog člana tima Istočne obale.
- Hej, nekoga su morali izbaciti, a ovog smo puta to bili mi - rekao je.
Winslow se uspio oporaviti da podigne šaku u pozdrav, a Bryar se nacerio. -
Bila mi je čast raditi sa svima vama. Razvalite ih u San Franciscu. Navijat ćemo
za vas!
Danny mu je zahvalio i promatrao ga kako okuplja svoj tim i odlazi, dok je
ostatak kuhinje eksplodirao u promuklom slavlju.
No Dannyju nekako nije bilo do slavlja.
Nekim čudom, upravo je Max bio taj koji je primijetio da je odsutan. - Danny,
dečko! Dolazi ovamo i pripremi se za zabavu! Ryan Larousse pronašao je
nekakav šampanjac i sad ćemo nazdraviti.
Danny je pokušao otpiliti brata. - Nisam raspoložen. Samo vi dajte.
- Nisi raspoložen? - Max ga je pogledao kao da su mu iz ušiju iznenada
iznikla dva cvijeta od karameliziranog šećera. - Čovječe. Dopusti da ti objasnim.
Upravo smo prošli u finale. Za dlaku smo izbjegli to da odemo kući, no umjesto
toga preživjeli smo da kuhamo još jedan dan! Žao mi je ako nisi raspoložen, ali
moraš popiti šampanjac. To ti je moralna obaveza.
Prešavši rukom preko lica, Danny se pokušao izvući iz vlastite snuždenosti. -
Da, u pravu si. O. K. Pokaži mi put.
Max je zastao. - Čekaj. Ti stvarno nisi sretan?
- Dobro sam - odgovorio je Danny. - Spominjao si neki šampanjac?
- Nisi ti dobro.
- Nećeš me uvući u raspravu - rekao je Danny. Počeo se živcirati. - Želiš da
budem sretan i slavim, iako smo jebeno izgubili? U redu. Sretan sam. Idemo
slaviti.
Max je zadržao bocu iza leđa. - Vau, kako ti loše stoji sreća.
- Što hoćeš od mene? - zarežao je Danny. Bio je na rubu živaca.
- Želim znati što se to, dođavola, događa? Zašto je Winslow cijeli dan na rubu
suza? Zašto je Beck ukočeniji nego inače? I zašto ti izgledaš kao da ti je netko

~234~
Louisa Edwards
dodao košarkašku loptu prekrivenu psećim izmetom i zatražio od tebe da driblaš
njome do centra?
- Sada to više nije važno - odgovorio je Danny. - Provukli smo se. I u pravu
si, tim zaslužuje slavlje.
Maxovo lice zategnulo se od frustracije. - Aludirao sam na to da ti zaslužuješ
slaviti. Uvijek to radiš. Preuzimaš na sebe sve loše, a onda sve dobro prepuštaš
drugima. Čovječe, visoko postavljaš letvicu. Ponekad ju je poprilično teško
doseći.
Dannyju se zacrvenjelo pred očima, a kaos i gnjev u njegovu mozgu počeli su
se stapati u jednu lasersku točku koja je ciljala ravno u glavu njegova brata. - Ja?
A što je s tobom? Godinama sam živio u tvojoj sjeni, Max, a tebe čak nije ni
bilo tamo da to vidiš. Nema ničeg težeg od uspoređivanja s utvarom. Sinom iz
mašte, koji je uvijek mogao biti savršen jer nije bio stvaran.
Maxove oči zamaglile su se od boli, no usne su mu se razvukle u čvrstu crtu.
Onako kako bi to uvijek bilo kad je bio ozbiljan u svezi nečeg. - Grozno mi je
što si morao proći kroz to. Užasno mi je sve kroz što ste radi mene morali proći
kad sam otišao. Ali, Danny, ispričao sam se milijun puta. Na kraju ćeš ipak
morati početi vjerovati da sam to zaista i mislio.
- Vjerujem da ti je žao. No to ne mijenja na težini toga koliko je bilo jezivo.
Isprike nisu beznačajne, no jesu li dovoljne? I one ne čine ništa po pitanju toga
da mi olakšaju vjerovati kako će ljudi ostati uz mene i neće me ostaviti na
cjedilu.
Sranje, odakle sad to?
Max je naravno odmah shvatio sve. Stisnuo je oči i grlom boce pokazao na
grupu sudaca koji su razgovarali s timom Zapadne obale. - Je li to možda
povezano s tim kamo si nestao nakon izazova? Primijetio sam da si se vratio
sam i da Eva Jansen nije objavila posljednju sudačku odluku. Što se događa?
Jules mi kaže da ti se sviđa naša ljupka koordinatorica natjecanja.
- Da - nasmijao se Danny, a glas mu je zvučao suho i hrapavo. - Da, to je to.
Sviđa mi se.
Max je nakrivio glavu. - Zgodna je. Što želiš reći? Zaljubljen sam u Jules, no
nisam mrtav.
- Da, zgodna je - odgovorio je Danny i hitro se nagnuo prema Maxu. Iz ruku
mu je oteo bocu i počeo izvijati žicu na čepu. - Isto je tako i lažljivica,
iskorištavačica i manipulatorica.
I priznala je sve to, podsjetio ga je glas u glavi. Ispričala se - i bilo je očito da
je isprika iskrena.
No je li to bilo dovoljno?

~235~
Neki to vole vruće
 - Isuse. Reci mi kako se zaista osjećaš - namrštio se Max i pogledao u bocu
šampanjca.
No Danny je bio iznad toga da prihvaća pomoć. Ponovo ga je preplavila
navala zaštitničkoga gnjeva, od čega su mu se pokreti ubrzali i postali snažniji. -
Želiš znati zašto su se Win i Beck uzrujali? Zbog nje. Povrijedila ih je.
S posljednjim, opakim uvrtanjem, čep je izletio iz boce, za njim i mlaz
pjenušavog vina, a mjehurići su u slapovima padali prema podu.
Danny se zagledao u svoju mokru ruku koja je stiskala vrat boce i stao teško
disati. Max mu je nježno uzeo bocu iz ruke i rekao: - Meni se čini da si
povrijeđen ti, Danny.
- Ne - odgovorio je i odmahnuo glavom. - Nije to važno. Ono što je važno
jest...
- Ono što je važno - prekinuo ga je Max, a u glasu mu se mogla osjetiti
čelična nota - jesi ti. Tvoji osjećaji. Ti si važan, Danny. Prestani se skrivati iza
svoje potrebe da brineš o drugima.
Činilo se kao da je Max tim riječima otključao vrata koja je Danny godinama
pažljivo držao zatvorenima i zaključanima. Snažno se stresao, a kosti su mu od
toga počele vibrirati. Stiskao je zube dok je pokušavao shvatiti lavinu emocija
koje su se sudarale u njem.
Da, bila je tu ljutnja na to kako su Evini postupci utjecali na Winslowa i
Becka. Ona je bila stvarna, no istovremeno je bila pomiješana u monstruoznoj
mješavini boli, izdaje, bijesa i razočaranja koji su toliko potresali Dannyja da
je ustuknuo.
Max ga je privukao u zagrljaj. Ruke njegova brata bile su snažne, odlučne i
čvrste i blokirale su ostatak prostorije dok su se Dannyjevi obrambeni sustavi
pretvarali u prah.
Mene. Povrijedila je mene.
A sad kad je to shvatio, nije znao što da učini u vezi s tom spoznajom, osim
da ostane stajati i pokuša disati kroz tu oluju.
- Hajde - šapnuo mu je nježno Max u uho. - Samo to izbaci iz sebe.
- Koješta. - Danny je odgurnuo Maxova prsa, a pluća su mu odjednom
proradila. - Neću plakati, ako je to ono čemu si se nadao.
- A, slatko, moj je mali braco odrastao.
- Začepi - rekao je Danny smijući se, a onda se odmaknuo i prošao rukom
kroz kosu.
Max ga je prijateljski udario u rame i podigao bocu šampanjca kako bi otpio
gutljaj ravno iz nje. Obrisao je usta i nacerio se, no zabrinutost u njegovim

~236~
Louisa Edwards
očima srušila je i posljednje, napukle komadiće zida koji je Danny podigao da se
zaštiti od brata. - Ozbiljno. Jesi dobro, čovječe?
Danny je duboko udahnuo i ozbiljno promislio o pitanju.
Eva ga je povrijedila. No na nekoj je razini razumio zašto je to učinila.
Razumio je što je pokušavala postići, iako je otišla predaleko. A ono što je rekla
na kraju, ono što ga je natjeralo da se okrene i pobjegne, prije negoli popusti
nagonu da ju zgrabi u naručje i usnama joj njezina tužna, prekrasna usta razvuče
u osmijeh...
Zaljubio sam se.
Kroz Dannyjeva prsa prostrujalo je sjećanje i ispunilo ga nečim oštrim,
šiljastim i vedrim. Bilo je to nešto vrlo nalik nadi.
- Nisam siguran što ću učiniti - polako je rekao Danny - ali mislim da ću biti
dobro. Hvala, Max.
- Hej - nacerio se Max. - Čemu služe starija braća ako ne tomu da ti kažu kad
se ponašaš kao panj.
- Ti si dobar brat - rekao mu je Danny. - Uvijek si to bio. Čak i kad smo bili
klinci.
Preko Maxova lica prešla je sjena. - Nisam baš uvijek. Ne kad sam otišao.
- Ne, ali... - Danny je uzdahnuo. - I ti si samo čovjek. Donio si lošu odluku. Ili
se barem takvom činila u to vrijeme, ali tko zna? Možda je to bilo dobro za tebe.
To te je učinilo čovjekom kakav si danas, tipom kojeg Jules voli, bratom kakav
mi je danas trebao. Ne mogu žaliti zbog toga - rekao je i duboko udahnuo. - I
prestat ću tražiti od tebe da žališ zbog toga.
Max je trepnuo. - Vau. Čovjek ti dobaci mrvicu emocionalne inteligencije, a ti
odmah kreneš u napad s njom.
Danny se opet nasmijao, osjećajući se lakšim no godinama prije toga. Činilo
se kao da je pustio da mu nešto teško i bolno sklizne s ramena. - Da, pa kažu da
su otvoreni razgovori dobri za čovjeka.
- I jesu - odgovorio je Max. - Kad sam u Japanu boravio u hramu, mnogo su
pričali o tom da se treba suočiti s vlastitim osjećajima. Ponekad su stvari koje su
govorile podsjećale na dijaloge o sili između Obi-Wana i Lukea. No prilično
sam siguran da su se redovnici sjetili tih stvari mnogo prije Georgea Lucasa.
Max je slegnuo ramenima i otpio još jedan gutljaj iz boce.
- Uglavnom, kad sam se vratio, trošio sam mnogo vremena na vlastitu gorčinu
i glupost i neotpuštanje ljutnje - no kad sam napokon počeo pričati o tom, činilo
se kao da je riječ o nekakvoj magiji. Otpale su s mene. Bio sam poput zmije koja
se rješava kože koja joj više nije potrebna.

~237~
Neki to vole vruće
 Danny je jezikom pritisnuo unutrašnjost obraza. - U redu, sad si me već počeo
malo brinuti.
- Odjebi - rekao je Max i nacerio se. - Sve što sam htio reći bilo je da se
oglasiš kad te netko povrijedi.
Zanjihao je bocu prema Dannyju. - Nemoj to držati u sebi jer će ti jednog
dana čep samo izletjeti i raznijeti se po nekom.
- Vau - rekao je Danny bezizražajnog lica. - Kakav si ti pjesnik. Pokušavaš
dostići Kanea Slatera u stihoklepstvu?
- Možeš samo sanjati o tom da si pametan poput mene.
- To je istina. Mudrost dolazi s godinama. Koliko još imamo do ponovnog
slavlja tvoje tridesete?
- Ooh - Max se uhvatio za prsa. - Ravno u sridu! Hajde, dosta je ovog
pekmezastog razgovora za cure. Idemo se zabavljati!
Danny se nasmijao, ali ga je odbio bacivši pogled prema vratima iza kojih su
nestali suci. - Ti samo idi, ja imam nešto obaviti.
Max se suzdržao od zadirkivanja dovoljno dugo da Dannyja muški potapša po
ramenu i ohrabrujuće podigne obrvu. - Iskušat ćeš naš novootkriven mehanizam
emocionalnog sučeljavanja na Evi Jansen? Sretno, mali. Isprva zna malo zapeći,
no s vremenom ide lakše.
Danny je sumnjao u to. Čak nije bio siguran ni u to što planira reći. Mahnuo
je glasnim, nasmijanim članovima svojeg tima koji su skakutali i kliznuo iz
kuhinje. Sve što je znao bilo je da ne može pustiti Evu da ode, a da joj ne kaže
što osjeća spram nje.

~238~
Louisa Edwards
 TRIDESET PETO POGLAVLJE

E va je naslonila glavu na hladan plastični prozor i poželjela da avion napokon

poleti da može namjestiti sjedalo. Tupo ju je boljela svaka kost u tijelu, a bol
se pojačavala što je više sjedila, kao da je samo pokret sprečavao da joj se
zglobovi ne zamrznu.
Stisnuvši šaku na prsa, Eva se namrštila. Ništa ju nije toliko boljelo kao
otvorena praznina prsnog koša. Činilo joj se kao da joj je netko dubilicom za
dinju izvadio srce.
Stvarno je bilo gotovo. Sve je upropastila i čak iako je to pokušala popraviti,
nije mogla zavaravati samu sebe. Daniel Lunden više ju nikada neće ni
pogledati. Zaklopila je oči i čeznutljivo razmišljala o tom da pobjegne u san.
Možda će sanjati nešto lijepo.
- Mimozu?
Otvorila je oči i okrenula se prema stjuardu u prolazu s riječima: - Ne, hvala.
Nisam naručila nikakvu... oh!
Nad praznim prolazom, držeći u ruci čašu s pjenušcem i sokom od naranče,
nije se naginjao stjuard.
Bio je to Danny.
- Što radiš ovdje? - lanula je. Strava joj je želudac pretvorila u olovo. - O, ne...
ne mogu vjerovati da su tvoj tim poslali kući. Možda ih mogu odgovoriti od
toga!
Počela je petljati po pojasu, a nervozni prsti klizali su joj se po metalnoj ploči,
no Danny je sjeo do nje i pokrio joj ruku svojom velikom rukom.
Pod njegovim toplim, suhim prstima Eva se umirila, ostao je tek drhtaj koji
joj je prošao tijelom na njegov dodir.
Nije shvaćala što se dogodilo i ostala je zuriti u njihove spojene ruke,
pokušavajući naći smisao u tom prizoru.
- Došao sam zbog tebe - rekao je Danny.
Namrštila se. Sve su riječi imale smisla, no ona ga nekako nije uspjela
dokučiti.
- Da vičeš na mene? - upitala je i odjednom se opet osjetila umornom. -
Hajde, daj sve od sebe. Bog zna da to zaslužujem.
Stisnuo je prste. - Ne - snažno je i odlučno odgovorio. - Eva, pogledaj me.
Izgledam li ti ljutito?

~239~
Neki to vole vruće
 Umirila se i podigla pogled na oštre crte njegovih jagodica, finu jamicu na
bradi, treptaj njegovih nepravedno dugih trepavica, prije nego što se zaustavio
na njegovim promjenjivim olujno plavim očima.
Nasmiješio joj se, a taj jednostavan pregib njegovih širokih, velikodušnih
usana u Evinu je prsnom košu vratio njezino srce u lepršav, snažan život.
- Ako nisi ovdje da bi vikao... i niste eliminirani iz natjecanja - niste, zar ne?
Danny je odmahnuo glavom, a osmijeh mu je još uvijek igrao na licu.
Osjećaj olakšanja pretresao ju je do nožnih prstiju. Hvala Bogu. Nije ga
koštala natjecanja. Bit će joj dovoljno teško živjeti sa spoznajom što je izgubila -
nije znala kako bi podnijela to da je uzrokovala i da Danny izgubi sve do čega
mu je bilo stalo.
- Tvoj mi je asistent ustupio svoje sjedalo - objasnio je Danny. - Ionako je
imao nekog nedovršenog posla s Winslowom, a ja nisam mogao pustiti da prođe
još i jedan sat a da ti ne kažem kako mi je žao.

Eva je toliko snažno trgnula glavom da je udarila dupli prozorčić aviona. Danny
se trznuo i posegnuo prema njoj, no izmaknula je glavu.
- Za što tebi ima biti žao? Ja sam ta koja je sve upropastila.
Samoprijezir u njezinu glasu oderao je Dannyjeve živce poput noža koji čisti
ribu od ljuski.
- Da, zabrljala si - složio se. - No znam zašto si to učinila. I nisam te trebao
optuživati za to što smo izgubili - to je bilo jadno. Mi smo kuhari. Naš je posao
raditi i uz bol i uz otegotne okolnosti. Jedna od prvih stvari koje nas je otac
naučio bila je da svoje probleme ostavljamo na pragu kuhinje.
- To je... iznimno velikodušno od tebe - rekla je, ali tako prigušeno da je
Danny pomislio kako zapravo nije shvatila bit.
- Opraštam ti - pojasnio je, ne skidajući pogled s nje. A onda je napravio
grimasu. - Sve dok ti možeš oprostiti meni što sam umalo eksplodirao na tebe i
osramotio te pred tvojim ocem.
- Ne, to nije... - započela je, a onda zastala. - Da, naravno da ti opraštam. No
ne čini mi se da je to ista situacija - hoću reći, zapravo to nisi učinio.
- Zato što nisam imao priliku - istaknuo je. - Sama si se bacila na tračnice,
prije nego što sam te ja mogao baciti.
- Žao mi je ako sam ti pokvarila zabavu.

~240~
Louisa Edwards
 Sranje, to nije išlo u smjeru koji je planirao. - Sigurno ne želiš mimozu? -
upitao je, a u glasu mu se mogao osjetiti tračak očajanja.
- Ne, hvala. - Smireno se, kamenog lica, namjestila u sjedalu. - Ako je to sve
što si došao reći, Danny, zahvalna sam ti na razumijevanju i oprostu. To je više
nego što sam očekivala od tebe. I svakako više nego što sam zaslužila. Ono što
zaslužujem jest zapravo sjediti ovdje, tako blizu tebe, i biti svjesna da... - zastala
je, spotičući se o svoje riječi, a Dannyja je zaboljelo srce kad joj je maska malo
napukla. - Znajući da mi je stalo do tebe. Ali, molim te, ako si mi zaista
oprostio, bi li jednostavno mogao... bi li mi učinio uslugu i ostavio me samu?
Sad je ona bila ta koja je zvučala očajno, a taj je preokret poprilično ohrabrio
Dannyja. - Ne, mislim da ne bih mogao - rekao je nonšalantno i namjestio se u
sjedalu. - Nikad prije nisam bio u San Franciscu. Misliš li da ćemo imati
vremena posjetiti Golden Gate Bridge?
Od tog šoka naglo je raširila oči, a obrazi su joj se zarumenjeli. Bila je
prokleto slatka kad bi se iznervirala. - Danny! Stvarno se nećeš iskrcati i ostaviti
me na miru?
- Nakon što se tvoj asistent polomio da prebaci kartu na moje ime? Nema
šanse. I kao što sam rekao, uzbuđen sam što ću vidjeti San Fran.
- Nemoj ga tako zvati. Stvarno. Ljudi će ti se smijati.
- U redu - složio se Danny. - A da ga zovem Frisco? Ooh, hajdemo na
Ghirardelli Square. Sviđa mi se kako peku čokoladu.
Eva je zurila u njega kao da ga nikada prije nije vidjela. Dugo su sjedili u
tišini, prije nego što je procijedila. - Jesi li dobro? Ponašaš se... ne shvaćam to.
- Stvarno? Mislio sam da je poprilično očito - odgovorio je Danny.
- E, pa, nije. - Sviđala mu se oštrina njezina glasa, volio je kad bi postala tako
žustra i vedra kao kolač od bjelanjaka i limuna. - Morat ćeš me uputiti.
- Natjecatelji imaju tjedan dana da se odmore prije nego što započne finale. Ja
ću svojih tjedan dana provesti u San Franciscu s tobom, pomažući ti u
pripremama. Ili lutajući uokolo po cijele dane, razgledavajući znamenitosti dok
ti radiš na pripremama, kako god. Sa mnom se sve može lako dogovoriti.
- Otkad to?
Ignorirajući njezino mrmljanje, bezbrižno je nastavio: - No dio o kojem nema
rasprave... - Nagnuo se prema njoj kako bi bio siguran da sluša. - ... jest taj da
ćeš se, svake večeri kad završiš s poslom, vratiti u hotel ili se naći sa mnom u
restoranu i dopustiti mi da ti budem podrška.
Disanje joj se ubrzalo - mogao je to vidjeti po ubrzanom podizanju i spuštanju
njezina prsnog koša. No sve što je rekla bilo je: - Ne razumijem, Danny, što to
pričaš?

~241~
Neki to vole vruće
 - Govorim ti da nisi sama. I da više nikada ne moraš biti sama. Ne u San
Franciscu... i ne u tom da ti je stalo... znaš, do mene.
Ups. To je zvučalo čudnije nego što se nadao. Možda je trebao bolje
isplanirati što će reći.
Činilo se da se Eva ne slaže s tim. Oči su joj sjale, cijelo joj je lice sjalo dok
su se osjećaji nade, straha, olakšanja, ljubavi i početaka vjere svi sudarili u
njezinu izrazu lica u eksploziji sreće.
- Danny - izustila je. - Stvarno to misliš?
Nagnuo se prema njoj i nosom joj prešao preko obraza, priljubivši ga uz
njezinu meku kožu koja je slatko mirisala po limunu. - Svaku riječ.
- Ali što je s tvojim timom? - Ustuknula je, a usne su joj se nekako
namrgodile. - Zaista ćeš ih ostaviti da sami idu u San Francisco?
Danny je osjetio naglo probadanje, no otpustio je taj osjećaj. - Oni su
odgovorne odrasle osobe. Recimo to tako. U svakom slučaju, vrijeme je da
prerežemo pupčanu vrpcu. Uvijek ću biti tu za njih, no ne trebaju me da vodim
računa baš o svem. A meni ne treba to da mi to dopuštaju. Ne više.
Zastao joj je dah, onaj majušan breket zraka na njegovu obrazu. - Što se
promijenilo?
- Pronašao sam tebe, Eva. Ti si ona o kojoj odsad na dalje želim voditi računa.
Čak ni to što je stisnula oči nije moglo rastjerati sreću koja je isijavala iz Eve.
No glas joj je bio ozbiljan kad je rekla: - I ti ćeš mi dopustiti da i ja vodim
računa o tebi. Zar ne?
Danny se pretvarao kao da razmišlja o tom. - Poradit ću na tom.
Naslonivši čelo na njegovo, Eva je zaklopila oči. - Ne mogu vjerovati da se
ovo događa. Kad sam danas ušla u sudačku prostoriju, mislila sam da ću sve
izgubiti. Umjesto toga, otac mi je rekao da me voli bez obzira na sve, a sad si i ti
tu.
- Tu sam - složio se Danny. - I govorim ti otprilike istu stvar.
Na trenutak se zagrcnula, a kad ju je poljubio, usne su joj bile slane od suza.
Nešto u načinu na koji su joj usne drhtale ispod njegovih govorilo je Dannyju da
joj je potrebno to reći naglas.
- Volim te, Eva. Bez obzira na sve.
Danny je te riječi izgovorio u njezine usne poput tajne, no srce mu nikada nije
bilo otvorenije.
- Kad mi je otac dopustio da preuzmem Rising Star Chef ove godine, mislila
sam da je to moja prilika. Moja zlatna prilika. Ona koja će mi donijeti sve ono

~242~
Louisa Edwards
što sam oduvijek željela - to se i dogodilo. No daleko najbolja stvar koju mi je
donijela jest ona za koju nikad nisam ni znala da ju želim.
Iskrenost u njezinu glasu, istina iza njezinih riječi natjerale su Dannyjevo srce
da udara jače.
- Volim te i nastavit ću te voljeti - zaklela se, a ovlažene su joj oči sjajile. - Ti
si taj za mene, Daniel Lunden.
- Hmmm. Znači nema više plejgirl27 zapadnog svijeta, ha? Slamaš time
mnoga srca, Eva.
- Pih. Što će mi svi ti dečki kad imam najboljeg ovdje u svojem naručju?
Danny se nacerio. - Ne znam. Zabave, gala večeri, muškarci koji pred tobom
padaju ničice. Možda će ti nedostajati te tvoje divlje, lude avanture.
Podigla je jednu savršeno oblikovanu obrvu, a na licu joj se pojavio izraz koji
je obožavao. Zločest, opasan, zavodljiv, uzbudljiv... kad smo već kod stvari za
koje on nikada nije znao da je uvijek želio.
- Tko kaže da se spremam napustiti svoje divlje i lude načine? - zaprela mu je
u uho, primaknuvši se vijugavo njegovu tijelu.
Danny se namjestio u sjedalu, poželjevši da je to unaprijed predvidio i zgrabio
jednu od onih plavih deka da im pokrije krila.
- Eva...
Osjetio je njezin osmijeh na obrazu. - Ne brini, Danny. Odsad pa nadalje i
ubuduće, sve moje divlje i ludo rezervirano je za tebe. Kad smo već kod toga,
jesi li ikada čuo za Mile High Club28?
Danny je zastenjao i nasmijao se, a onda ju zgrabio i pritisnuo usta na njezine
prepredene usne. Žudno se pomicala uz njega, otvorivši ih.
- Bože, tako ti je sjajan okus - promrmljao je.

27
eng. playgirl - inačica engleske riječi playboy koja označava bogatog, mlađeg čovjeka koji živi bez obaveza,
lagodnim životom, a glavni su mu ciljevi zabava i užitak u mondenom društvu.
28
Prakticiranje seksa u avionu. Istraživanje provedeno u listopadu 2008. pokazalo je da se svaki deseti putnik
odlučuje na seks u avionu, a polovica ispitanika mašta o tom činu. Nakon istraživanja na Heathrow aerodromu u
Londonu 2010., filozof Alain de Botton napokon je razotkrio zašto putnici avionom riskiraju sve (za takav čin
predviđene su drakonske novčane kazne, a nerijetko se događa da nakon presude nadležnog suda, praktikanti
izgube posao i ugled, no kompanije se najčešće drže pravila da je sve dopušteno ako postoji granica dobrog
ukusa te ukoliko se nitko od suputnika izričito ne požali) kako bi se pridružili “mile high clubu”. Filozof je
proveo tjedan dana promatrajući putnike koji prolaze kroz aerodrom i otkrio da ih strah od smrti tjera na
razmišljanje i promjenu stavova. Naime, podsvjesno prihvaćanje činjenice da bi u avionu mogli poginuti
nadražuje njihove životinjske preživljavačke strasti koje se ponekad ne mogu zanemariti. Isto tako, postoje tvrtke
koje dopuštaju ovakve aktivnosti. Primjerice, Virgin Airlines dopušta seks u zrakoplovu, a putnici prvog razreda
na raspolaganju imaju i velike, udobne krevete. Naime, vlasnik Virgina, Richard Branson, navodno je upravo
prilikom seksa u avionskoj kabini zaključio da se želi baciti u avioprijevoznički posao.

~243~
Neki to vole vruće
 - Kakav je? - Obožavao je to što je jedan poljubac bio dovoljan da ostane bez
daha.
Idemo vidjeti što mogu dva poljupca.
Od dva poljupca usne su joj se zarumenjele, a ušne resice zasjale. Zadovoljno
ju je proučavao, a onda joj šapnuo: - To je okus nade i sreće, zabave i
iščekivanja. Kao cijeli svijet koji još nisam vidio i mogućnost da ga istražimo
zajedno. Imaš okus po ljubavi, Eva.
Nagnuvši još jednom glavu, Danny ju je ponovo poljubio.
- Pomalo kiseo, pomalo sladak. Složen. Jedan od onih kojih se ne mogu
zasititi, bez obzira na to koliko ih puta probam.
Nakrivila je glavu, šutke tražeći još poljubaca, a Danny je bio i više nego
sretan da joj ih može pružiti.
Ljubio ju je dok se avion kretao po pisti, i ubrzavajući, dobivao zamah.
Ljubio ju je dok su učinili skok koji je prekinuo spone gravitacije. Ljubio ju je
dok su prolazili kroz oblake, bez težine i slobodni.
Potreban bi bio cijeli životni vijek - možda i duže - za otkriti svaku nijansu
okusa usta Eve Jansen.
I Danny je bio spreman dati sve od sebe.

SVRŠETAK

Marta

www.crowarez.org

~244~
Louisa Edwards
 “NEKI TO VOLE VRUĆE” RECEPTI

Kompot od limuna meyer i šljiva

0.9 kg otkoštenih čvrstih crvenih šljiva, izrezanih na osmine
(otprilike 5 velikih šljiva)
3/4 šalice laganog smeđeg šećera
1/2 žličice naribane korice limuna Meyer
2 žličice cijeđenog soka limuna Meyer
2 grančice svježeg timijana

Pomiješajte šljive, šećer, koricu limuna i sok u velikom loncu za pirjanje.

Kuhajte na laganoj vatri, često miješajući i po želji dodajte još šećera. Nakon 30
minuta dodajte grančice timijana i kuhajte još 15 do 20 minuta.
Kad šljive potpuno omekšaju, a smjesa se malo zgusne, maknite lonac s vatre.
Ne brinite, postat će gušći i više nalik kompotu kako se bude hladio. Izvadite
grančice timijana i pustite da se kompot ohladi da kraja. Kompotom prelijte
sladoled ili biskvit ili ga, uz Dannyjevu kremu za kolače, iskoristite kao nadjev
između slojeva torte od palačinki.

Dannyjeva krema za kolače

1 cijeli štapić vanilije
1 1/2 šalica mlijeka s niskim udjelom mliječne masti
1/2 šalice vrhnja za tučenje
3 žlice gustina
5 žumanjaka
1/2 šalice zrnatog šećera (podijeljenog u 6 žlica i 2 žličice)
4 žlice hladnog nesoljenog maslaca, izrezanog na komade

~245~
Neki to vole vruće
Pomiješajte mlijeko i vrhnje u loncu za pirjanje srednje veličine s duplim dnom.
Po dužini na pola razrežite štapić vanilije, izvadite crne sjemenke i ubacite ih u
mlijeko, a zatim dodajte i ljusku. Umiješajte 6 žlica šećera i na srednje jakoj
vatri kuhajte dok ne zavri. Dok se smjesa grije, svakoju malo dobro promiješajte
tako da se sav šećer rastopi.
Dok čekate da mlijeko zavri, tucite žumanjke u zdjeli srednje veličine dok
smjesa ne postane potpuno glatka. Umiješajte 2 žličice šećera i miješajte sve dok
ne napravite kremu u kojoj se šećer počinje otapati - to ne bi trebalo trajati
predugo, pola minute trebalo bi biti dovoljno. Dodajte gustin, žlicu po žlicu,
miješajući nakon svakog dodavanja, a na kraju - shvatili ste već - sve još dobro
promiješajte sve dok žumanjci ne poblijede, a cijela smjesa počne nalikovati
pasti.
U međuvremenu je mlijeko već moralo zakuhati. Kad postane toliko vruće da
mu se na površini počnu stvarati mali mjehurići, izvadite ljusku vanilije i bacite
ju. Izvadite malu šalicu vrućeg mlijeka. Umiješajte ju u smjesu žumanjaka -
činite to polako kako se jaja ne bi pretvorila u kajganu. Polako dodajte kipuće
mlijeko žumanjcima, djelo vrijeme miješajući sve dok vam se ne učini da će
vam otpasti ruka ili dok ne izlijete svo mlijeko - što god da se prvo dogodi.
Prebacite pjenušavu smjesu u prvi lonac i stavite na srednje jaku vatru.
Nastavite miješati! Znam da vas boli lakat, no isplatit će vam se. I skoro je
gotovo - samo 45 sekundi ili minuta energičnog miješanja bit će dovoljna da se
smjesa pretvori u gustu, sjajnu kremu.
Maknite lonac s vatre i umiješajte maslac i komad timijana. Procijedite kremu
u čistu zdjelu kroz sito pritišćući ju stražnjim dijelom žlice ili špatulom. Ovaj je
korak možda malo naporan, ali tako će vam krema biti savršeno glatka, bez
ikakvih grudica!
Prekrijte zdjelu prozirnom folijom tako da folija padne po površini kreme.
Tako vam se neće stvoriti kožica. Kad to učinite, stavite zdjelu u hladnjak!
Ostavite da se krema slegne i dobro ohladi - tri sata bit će dovoljna ili ju
napravite unaprijed i ostavite da se hladi preko noći.
Ovakve kreme mogu vam poslužiti za mnogo toga - princes krafne, eklere ili
ju možete preliti na tijesto za pite i na nju staviti svježe voće... ili ju možete
iskoristiti za tortu od palačinki!

Evine palačinke
1 šalica mlijeka s malim udjelom mliječne masti
2 velika jajeta
2 žlice šećera u prahu

~246~
Louisa Edwards
1/2 žličice naribane limunove korice
3/4 kg brašna za sve namjene
1 žličica soli
1 žličica praška za pecivo
maslac za kuhanje
šećer u prahu za serviranje

Sve sastojke stavite u mikser, redoslijedom kojim su navedeni. Miksajte 1

minutu. Ako se za staklo ili plastiku zalijepi brašno, samo ga špatulom sastružite
natrag.
S tijestom će biti lakše rukovati ostavite li ga pola sata da se slegne - no ako
nemate vremena, ne morate to činiti.
Kad ste spremni peći palačinke, zagrijte tavicu srednje veličine na vatri
srednje jačine. Morat ćete se malo igrati vatrom da vidite koji vam plamen
odgovara - kao što je Danny objasnio, ako bude prevruće teško ćete odvajati
tanko tijesto od tave kad ga budete željeli okrenuti. Bolje je početi s manjom
vatrom, a potom ju pojačavati.
Otopite otprilike žličicu maslaca (trećinu žlice) u tavi. Kad se pjena slegne, iz
miksera izvadite četvrt šalice tijesta (količina će ovisiti o veličini vaše tave - od
previše tijesta dobit ćete predebele palačinke; stavite li premalo tijesta, palačinka
neće doći do rubova tave). Izlijte tijesto na sredinu vruće tave, brzo okrećite tavu
sve dok se tijesto u potpunosti ne razlije po njoj i stvori krug.
Vratite tavu natrag na vatru i pustite da se palačinka peče sve dok joj se
rubovi ne počnu uvijati i poprime koricu. Ako želite, špatulom možete podići
tijesto kako biste vidjeli je li ispod poprimilo smeđu boju. Okrenite palačinku
špatulom, vršcima prstiju ili, ako ste pustolovnog duha, možete ih pokušati
okrenuti u zraku onako kako je to radila Julia Child29. Ja osobno preporučujem
prste - to je najjednostavniji, najnježniji način i njime ćete najlakše izbjeći
pucanje nježnih palačinki.
Palačinku na drugoj strani pecite 20 do 30 sekundi, a onda pustite da sklizne
iz tave u tanjur. Ponavljajte postupak sve dok ne potrošite svo tijesto - od ovog
recepta možete napraviti 8 do 10 palačinki, ovisno o veličini tave.

29
Slavna američka kuharica po kojoj je 2009. snimljen film ‘Julie&Julija’; američka grande dame kulinarstva.
Julia je, svojim knjigama i svojim televizijskim kuharskim emisijama, pod geslom “visoka kuhinja - za običnog
čovjeka!”, čuda francuske kuhinje uvela u kuhinje američkih domova. Amerikancima je otvorila čudesan svijet
gastronomskih užitaka i stubokom izmijenila način na koji Amerika jede.

~247~
Neki to vole vruće
 Ljudi, znam da vam se ovo možda čini zeznuto, ali doista nije! Zahtijeva tek
malo prakse. A dobra je vijest ta da će sve što pripremate s palačinkama skriti
bilo kakve nesavršenosti... možete ih premazati pekmezom, zarolati i posuti
šećerom u prahu, presaviti ih oko limunovog soka sa zrnatim šećerom ili...
naslagati ih u tortu od palačinki.

PRIPREMA TORTE OD PALAČINKI:

Iz hladnjaka sat vremena prije pripreme izvadite kompot i kremu tako da se
zagriju do sobne temperature. Položite prvu palačinku na pladanj, premažite ju
kremom, a zatim preko nje stavite drugu palačinku. Tu palačinku premažite
kompotom i na nju stavite drugu palačinku i nastavite tako, izmjenjujući nadjev
sve dok torta ne bude željene veličine. Udvostručite recept za palačinke kako
biste potrošili sav kompot i kremu i napravili višu tortu. Najljepšu palačinku
ostavite za posljednji, gornji sloj i nju nemojte premazivati.
Ostavite da se torta hladi dva sata. Prije posluživanja pospite tortu šećerom u
prahu, a onda ju razrežite. Upotrijebite oštar nož. Slojevi bi se trebali dobro
držati zajedno, no bit će krhkiji od onih normalne torte. I posebniji! Morat ćete
se malo potruditi, no sve se može unaprijed pripremiti i ni jedan dio za sebe nije
pretjerano težak. Ovo je odličan recept kojim možete impresionirati šefa ili
svojtu! Ili jednostavno njime članovima svoje obitelji pokazati koliko su vam
važni...

~248~
Louisa Edwards