UTICAJ MOTIVACIJSKE INTERVENCIJE NA MOTORIČKE

SPOSOBNOSTI UČENIKA

Složene sadržaje tjelesnog i zdravstvenog vaspitanja uspješno možemo ostvariti samo

onda ako unaprijed predvidimo - to jest, planiramo šta i kako ćemo raditi u jednom
dužem vremenskom periodu.To znači da unaprijed, to se od nas na poslijetku i
očekuje, predvidimo kako i na koji način ćemo izvršiti realizaciju vaspitno-
obrazovnog rada sa učenicima tokom programiranog vremenskog perioda (Mekić i
sar. 1998.). Temeljno polazište u pristupu planiranju čini definiranje ciljeva i zadataka
koje hoćemo realizirati u toku predviđenog perioda (Talović i sar. 2003.).
Osmišljavanje i modeliranje nastavne jedinke kao četvrti segment tematskog
planiranja ima osnovni uvjet da obezbijedi i osigura pravilnu postupnost u radu, gdje
se prije svega mora voditi pažnja o utilitarnosti, a posebno ako gledamo rezultate
inicijalnog stanja, jer brže i bolje provođenje procesa transformacija, posebno dobro
sačinjen plan i program u sastavljanju nastavnih jedinki osigurava i podrazumijeva
svestraniji utjecaj tjelesnog vježbanja na organizam učenika (Hodžić 1989.).
Neophodno je ipak uvijek imati na umu i voditi posebnu pažnju da svaki sat tjelesnog
vaspitanja treba da bude izazov za učenika, što ujedno čini i bolju motivaciju za
samostalan rad i angažman. Raznovrsnost, zanimljivost odabranih oblasti čine osnovu
za veći interes i motivaciju s tim da uvijek treba znati, da tokom rada samo jedna nova
jedinka može biti u glavnom dijelu sata (Skender 2004.). Predmet istraživanja su
morfološke karakteristike i motoričke sposobnosti učenika Tehničke škole Zenica,
starosti od 14 do 16 godina, uključenih u dodatnu nastavu (vannastavnu aktivnost) i
organizaciju Saveza izviđača Bosne i Hercegovine. Ovim istraživanjem smo željeli
izvršiti provjeru konkretnog predmeta istraživanja - morfološke karakteristike i
motoričke sposobnosti učenika tehničke škole - uključenih u dodatnu nastavu
(vannastavnu aktivnost), sa posebno definiranim sadržajem rada, i u okviru Projekta
utvrditi relacije dva antropološka sistema, prvog antropološkog podsistema - skup
morfoloških varijabli, i drugog antropološkog podsistema - skup motoričkih
varijabli.Osnovni problem, ovog istraživanja je razvoj morfoloških karakteristika i
motoričkih sposobnosti kroz rad u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja - dodatnoj
nastavi (vannastavna aktivnost), dok drugi problem, podrazumijeva utvrđivanje
značajnosti, efikasnosti i veličine utjecaja ponuđenog modela rada, baziranog na 4
školska sata sedmično, kao i njegovu prednost nad aktuelnim klasičnim Programom
rada u srednjoj školi, baziranom na samo dva školska sata sedmično. Eventualni treći
problem koji može proisteći iz ovog istraživanja je utvrđivanje efikasnosti ovakvog
modela rada sa aspekta optimalnog razvoja karakteristika u oba integrativna
antropološka prostora, kao i eventualnu prednost pred aktuelnim klasičnim Planom i
programom rada u osnovnoj školi.
Doprinos originalnog programa
motivacije učenika poboljšanju njihovih motoričkih sposobnosti i smanjenju
izostanaka sa nastave je očigledan. Na 6 od 9 varijabli utvrđena je statistički značajna
razlika i to za varijable MAGKUS, MREPOL, MFLPRK i MRCDT na nivou
značajnosti od 0.01. Za varijable MAGOSS i MKTOZ uočena razlika je na nivou
0.05, ali imajući u vidu da je na inicijalnom merenju u oba ova testa kontrolna grupa
imala bolji rezultat (za test MAGOSS statistički značajno),ova razlika je objektivno
značajnija. Razlozi
zbog kojih je došlo do statistički značajnog pomaka rezultata eksperimentalne grupe u
odnosu na kontrolnu mogu se hipotetički tražiti u eksperimentalnom programu
motivacije učenika po kojem je rađeno sa eksperimentalnom grupom. Naime, sigurno
je da je za postizanje dobrih rezultata na ovim testovima motivisanost učenika od
izuzetnog značaja, s obzirom da delom testiraju i izdržljivost. Iz ove grupe testova (na
kojima je postignuta statistički značajna razlika) test MKTOZ najmanje tretira
bilo koju vrstu izdržljivosti (p=0.048). Testovi na kojima nije bilo statistički značajne
razlike, ni na inicijalnom, ni finalnom merenju su MFEBML, MFESDM i MFE20V.
To su testovi za procenu eksplozivne snage, koja je izuzetno genetski determinisana i
nerealno je očekivati značajne promene, pogotovo u kratkom vremenu.
U Mitrovićevom (1980) istraživanju, rezultati postignuti na finalnom merenju
biomotoričkih sposobnosti pokazuju prednost eksperimentalne grupe. NJegovi
rezultati su u skladu sa našim rezultatima, što ide u prilog tezi da je ocena jako
stimulativno sredstvo. Naš eksperimentalni program dokazao je pozitivan uticaj na
veći broj merenih motoričkih varijabli nego Salis i sar. (Sallis, at al., 1997).
NJihov dvogodišnji program sproveden na 955 učenika 4. i 5. razreda doprineo je
poboljšanju snage i izdržljivosti trbušnih mišića, kao I kardiorespiratorne izdržljivosti.
Sibinović i saradnici (Sibinović, Mandarić, Mikalački, & Stojiljković, 2011) takođe
utvrđuju značajne pozitivne efekte eksperimentalnog programa aerobika, kako na
motoričke sposobnosti učenika 8. razreda, tako i na njihovu motivaciju za učešće u
nastavi fizičkog vaspitanja. Kalaja i saradnici (Kalaja, Jaakkola, Liukkonen, &
Digelidis, 2012) na uzorku finskih učenika-trinaestogodišnjaka, nakon 33 sedmice,
takođe postižu značajno bolje rezultate sa eksperimentalnom grupom. NJihov
eksperiment imao je za krajnji cilj sprečavanje višegodišnjeg pada aktivnosti finskih
učenika. I drugi autori koji su istraživali efekte svog eksperimentalnog programa na
časovima fizičkog vaspitanja dobili su rezultate slične našim: eksperimentalni
program doveo je do poboljšanja motoričkih sposobnosti učenika .
Manji broj izostanaka pripadnika eksperimentalne grupe može se objasniti načinom
organizovanja časova tokom eksperimentalnog programa. Učenici su bili podeljeni u
grupe koje se nisu menjale tako da bi odsustvo jednog učenika iz grupe bilo štetno za
njegovu grupu. Ovo je bio dodatni motiv za učenike koji izostaju samo sa časova
fizičkog vaspitanja (‘’osuda grupe’’). Inače, u evidentiranju izostanaka nisu se
računali oni časovi fizičkog vaspitanja kada učenici nisu bili u školi ceo dan. Na
osnovu navedenog, može se tvrditi da je eksperimentalni tretman uticao na smanjenje
broja izostanaka sa nastave fizičkog vaspitanja. Ovo je u skladu sa rezultatima
Mitrovićevog (1980) istraživanja, gde je ocena, takođe, bila motivaciono sredstvo.