EVALUACIJA TRETMANA

1. Opis istraživanja

U istraživanju je sudjelovalo 91 studenata Socijalnog rada koji su u akademskoj

godini 2007./2008. upisali kolegij Socijalna gerontologija, a ukupan broj redovitih
studenata upisanih na kolegij bio je 113. Ti su studenti podijeljeni u dvije skupine:
U prvoj su skupini bili studenti koji su slušali samo predavanje iz Socijalne gerontologije u
trajanju od 2 sata. Na tom su predavanju studenti upoznati samo s osnovnim pojmovima i
definicijama iz područja nasilje nad starijima te nekim zakonskim regulativama i
preporukama.
Drugu skupinu tvorili su seminaristi iz kolegija Socijalna gerontologija koja je osim
predavanja iz Socijalne gerontologije dodatno obrađivala temu nasilja nad starijima u trajanju
od 6 sati. Sudjelovali su u prezentaciji aktualnih istraživanja na temu nasilje nad starijim
osobama u obitelji u Hrvatskoj i inozemstvu kako bi ponovili i produbili znanja o nasilju nad
starijim osobama. Zatim su sudjelovali u prezentaciji i raspravi o rezultatima ispitivanja
senzibilnosti za nasilje nad starijima u obitelji kod njihove generacije kako bi ispitivali vlastita
uvjerenja i stereotipa u odnosu na starije osobe. Na kraju cijelog programa vodili su kratak
intervju sa starijim osobama o nasilju gdje su polaznici seminara trebali stupiti u osobni
kontakt sa starijim osobama te upoznati njihovu percepciju nasilja.
Studenti su na početku semestra, u ožujku 2008. godine zamoljeni da sudjeluju u
konstrukcijskoj skali za utvrđivanje nasilja nad starijim koja se sastojala od ukupno 35 pitanja
vezano uz stavove nasilja nad starijim. Studenti nisu bili upoznati s planiranim programom.
Rećeno im je da se radi o normalnom dijelu redovnog nastavnog programa koji su obje grupe
kao studenti Socijologije morali odslušati.
Nakon prve primjene skale uslijedilo je predavanje na temu nasilja nad starijim osobama, a
zatim provođenje intervencija u grupi seminarista. Druga primjena skale provedena je na
kraju semestra, u svibnju 2008. godine.
Već spomenuti mjerni istrument je bila “Skala senzibilnosti za nasilje nad starima”
sastavljena od 35 tvrdnji o različitim stavovima vezano uz nasilje nad starijima. Sadržaj tih
tvrdnji uglavnom se odnosio na ponašanja koje su studenti mogli imenovati nasiljem nad
starijima te koje okolnosti dovode do ove pojave.
Do rezultata došlo se zbrajanjem odgovora pojedinih tvrdnja koji se daju na Likertovoj skali
od 5 stupnjeva (od »uopće se ne slažem« do »u potpunosti se slažem«). Mogući raspon
ukupnog rezultata je od 35 do 175. Stupanj unutarnje pouzdanosti, Cronbach alpha, je 0,94 što
ukazuje na visoku homogenost čestica skale.

2. Rezultati

Rezultati dobiveni nakon prvog mjerenja, dakle na početku semestra ukazuju na relativno
visoku razinu senzibilnosti za nasilje nad starijim osobama kod obje skupine studenata
(tablica 1.).

Tablica 1.
Razlika u stupnju senzibilnosti između skupine studenata koja je slušala samo predavanje
iz Socijalne gerontologije i skupine seminarista iz Socijalne gerontologije u dvije točke
mjerenja1

MJERENJE SKUPINA N M SD t p

1. mjerenje Seminar 47 53,26 12,465

1,212 0,229
Samo 39 50,23 10,266
Predavanje

2. mjerenje
Seminar 47 50,63 11,786
1,752 0,083
Samo 39 46,38 10,307
Predavanje

Svaka skupina pokazuje statistički značajan napredak u stupnju senzibilnosti

za nasilje nad starijim osobama na kraju nastave (tablica 2.).

Tablica 2.
Razlika u stupnju senzibilnosti između dvije točke mjerenja (na početku nastave i na kraju
nastave) za sve studente zajedno 2

SKUPINA MJERENJE N M SD t p

1
Članak, str. 56
2
Članak, str. 56
 Svi 1. mjerenje 91 51,88 12,025
Studenti 3,286 0,001
2. mjerenje 91 48,89 11,461

Iz ovih je tablica vidljivo da je do povećanja senzibilnosti, odnosno, do smanjenja negativnog

stava prema starijima došlo u obje skupine. Međutim, statistički značajnu razliku u smjeru
povećanja senzibilnosti za nasilje nad starijim skupinama dostiže jedino skupina koja je
slušala samo predavanje.

3. Evaluacija programa

U članku se kratko, ali jasno ukazuje na postignute rezultate programa. Postignuti su ciljevi, naime
povećanje senzibiliteta studenata prema nasilju nad starijima, navedeni na kraju članka pod naslovom
“Zaključak”. Do pozitivnog rezultata došlo je u obje skupine, međutim ono što nas zanima je zašto je
u skupini koja nije prošla intenzivan tretman uz seminare i detaljna obrađivanja tog problema
došlo do boljeg rezultata.
Prva primjedba upućena provedbi programa i njegovoj evaluaciji jest sama skupina studenata
na kojima je vršen tretman. Uzorak nije nasumce izabran, a s obzirom na to da su uzorak na
kojemu je proveden program bili studenti socijalnog rada koji samim odabirom tog studija
pokazuju veću senzibiliziranost za socijalnu problematiku, upitno je može li se ovdje govoriti
o uspjehu. Ta je primjedba međutim i navedena u samom članku autora 3 .
Nadalje autori spominju da se “upravo zbog tog visokog stupnja senzibilnosti na samom
početku nastave i kod jedne i kod druge skupine studenata teško moglo očekivati dobivanje
4
veće promjene samim nastavnim programom i korištenim nastavnim intervencijama.”
Smatram da je kontradiktorno govoriti u samom početku programa, koji je provodi s ciljem
istraživanja nekog društvenog problema, o očekivanim slabijim promjenama. Djelotvornije bi
bilo provesti program u, primjerice, srednjim školama gdje postoji puno veća koncentracija
različitih mišljenja i stavova, pa bi bilo zanimljivo ponoviti to istraživanje u različitim

3
članak, str. 58
4
članak, str. 58
ustanovama. Sigurna sam da bi se došlo do razlika u rezultatu pa bi se moglo evaluirati s
potpuno drugog stajališta.
Ono na što se u članku višestruko ukazuje jest vidljiv pomak svih distribucija prema manjim
vrijednostima koje ukazuju na veću razinu senzibilnosti za nasilje nad starijima.
Promjedba ovom programu leži prije svega u nedostatnom objašnjenju tog rezultata. Iako
autori priznaju da rezultati nisu bili u skladu s početnim očekivanjima, osim razgovora s
nekoliko slučajno odabranih studenata-seminarista nisu poduzete nikakve detaljnije analize.
Ti su studenti naveli da su upravo kao sudionici seminara iz Socijalne gerontologije dobili
puno više uvida iz područja nasilja nad starijima, dok je jedan dio studenata doživio suvišnom
i pretjeranom količinu nastavnog sadržaja iz područja nasilja nad starijima na seminaru iz
Socijalne gerontologije. Dakle zasićenost programa u skupini seminarista bi mogao objasniti
lošije rezultate. S obzirom na sredstva i vrijeme uloženo u program koji su prolazili
seminaristi, rezultira kontraproduktivno ako upravo u njihovoj skupini taj program izaziva
zasićenost i lošije rezultate nego u skupini koja je odslušala manje razrađen program.
Metoda kojom su sakupljeni podaci u ovom istraživanju, pokazali su se lošim indikatorima
realnog mišljenja. Izražavanje stavova na način da se zaokruži na skali od jedan do pet nisu
nužno pokazatelji pravog mišljenja, budući da mnogi studenti jednostavno zaokružuju “zlatnu
sredinu” što je i ovdje bio slučaj. Iz navedenih, takozvanih ambivalentnih tvdnji, ne da se
točno zaključiti rezultat. Poznato je također da su ambivalentni stavovi manje stabilni, slabiji
prediktori ponašanja i više povodljivi. Trebalo bi se usmjeriti veću pozornost na one tvrdnje
kod kojih se u većem postotku javlja izrazit ambivalentan ili distanciran stav prema fenomenu
nasilja nad starijima u obitelji.
Nadalje, kako sami autori u svom radu tvrde, praćenje djelotvornost nastave odnosno ishoda
obrazovnog procesa kod nas je dosta zanemareno područje. Stoga su, smatraju, dodatni ciljevi
ovog rada demonstriranje mogućnosti evaluacije doprinosa pojedinih oblika nastave u
postizanju očekivanih ishoda te poticanje daljnjih evaluacijskih istraživanja u području
djelotvornosti obrazovnog procesa na Studiju za socijalni rad.
Autori samo naglašavaju da je cijeli kolegij bio obogaćen i drugim sadržajima koji su mogli
djelovati na općenit stav studenata prema starijim osobama, pa tako posredno i
na njihovu senzibilnost za problematiku nasilja nad starijima 5. Međutim sami autori spominju
da taj aspekt nisu mjerili u svom istraživanju, iako zasigurno utječe na dobivene rezultate.
Posljednja primjedba, na koju opet ukazuju i sami autori, jest raspodjela studenata u skupini
koju nisu imali pod kontrolom. Naime, svi studenti iz skupine koja je samo slušala predavanje
5
članak, str. 60
imala su obavezu redovitog dolaska na predavanja. U tu su skupinu ušli oni kod kojih su
zabilježeni podaci i za prvo i za drugo mjerenje. U skupini seminarista bili su i oni koji su
morali ove godine upisati seminar iz Socijalne gerontologije iako su možda imali osobni
otpor prema tom području djelatnosti socijalnog rada, ali nisu imali drugi izbor. U tom slučaju
moglo se dogoditi da je skupina koja je slušala samo predavanje brže mijenjala stav prema
starijim osobama u odnosu na skupinu seminarista.
Stoga se spominje da bi se u budućim istraživanjima moglo uvrstiti dodatnu kontrolnu
skupinu studenata nižih godina koja npr. uopće ne sluša kolegij Socijalne gerontologije, koja,
dakle, nije toliko upoznata s problematikom.
Ipak, gledajući ove rezultate u cjelini, mogli bismo steći dojam da studenti imaju jasno
negativan stav prema nasilju nad starijima kao pojavi, ali su ambivalentniji na području
uzroka gdje su spremniji atribuirati dio uzroka ponašanju samih starijih i jednostavnom
činjenicom da stariji i mlađi žive zajedno.
Iako je program dobro zamišljen i svakako bi mogao doprinjeti poboljšanju odnosa mladih i
starijih osoba, sama provedba i evaluacija ukazuju na mnoge propuste. Prvo, uzorak koji nije
nasumce odabran i stoga smanjuje kriterije evaluacije te analize njegove učinkovitosti. Drugo,
autori ne objašnjavju razlike u rezultatima obje skupine. Treće, metoda anketiranja ne
pokazuje uvijek stavove studenata, a kod ambivalentnih odgovora skloniji su prepisivanju
razloga starijima ili okolnostima, poput suživota. Četvrto, nisu imali pod kontrolom
raspodjelu studenata.
Zaključno, moglo bi se reći da, iako je vidljiv napredak u senzibilnosti za nasilje nad
starijima, nije se pokazao dovoljno velik da bude i statistički značajan na relativno malom
uzorku studenata. Moglo bi se zaključiti iz navedenoga da su sama predavanja dovoljna za
izazivanje povećanja senzibilnosti za nasilje nad starijima. Istraživanje u cjelini pokazuje da je
nužno sustavno evaluirati ne samo proces već i ishode nastave kao bi se na najbolji način
pronašlo pravi oblik nastave koja zaista smanjuje negativne stavove prema starijim osobama.
Pohvalno je da su sami autori uvidjeli problematiku provedbe program i da su sami ukazali na
nedostatke u evaluaciji. Stoga je uz neka gore navedena odstupanja u svrhu poboljšanja
programa vrlo moguće da će se program moći iskoristiti i za daljnija istraživanja na području
nasilja nad starijim osobama.