FINANSIJSKA TRŽIŠTA

Finansijska tržišta su mjesta fizička ili virtuelna, na kojima se finansijska sredstva prenose od ljudi koji imaju
višak raspoloživih sredstava, ljudima koji imaju manjak sredstava.

Finansijska tržišta obveznica i akcija su bitna kod usmjeravanja finansijskih sredstava od onih koji ne znaju
produktivno da ih uposle ka onima koji to znaju, što dovodi do veće ekonomske efikasnosti.

Aktivnosti na ovim tržištima takođe imaju direktan učinak na bogatstvo pojedinaca, preduzeća i ponašanje
potrošača kao i na ukupan rezultat cijele privrede.

1. Glavna podjela finansijskih tržišta je ona koja ih svrstava u dvije osnovne kategorije:

a) tržište novca (kratkoročno tržište) i

b) tržište kapitala (dugoročno tržište).

Ova podjela izvršena je sa stanovišta roka dospijeća finansijskih instrumenata kojima se trguje na tim
finansijskim tržištima. Tržište novca je segment finansijskih tržišta za kratkoročne oblike finansijske aktive,
odnosno to je mjesto gdje se trguje žiralnim novcem i vrijednosnim papirima koji imaju rok dospjeća kraći od
godinu dana. Osnovni učesnici na ovim tržištima su banke. Ovo tržište obezbjeđuje likvidnost i solventnost
privrednim subjektima.

Tržište kapitala je segment finansijskih tržišta na kome se trguje finansijskom aktivom čiji je rok dospijeća duži
od jedne godine. Na ovom tržištu prevashodno se trguje dugoročnim vrijednosnim papirima, instrumentima
duga i vlasničkim instrumentima. Emitenti na ovom tržištu dolaze do sredstava za svoje dugoročno finansiranje.
Na njemu posebnu ulogu imaju takozvani institucionalni investitori (investicione kompanije i fondovi, penzioni
fondovi, osiguravajuća društva i dr.) jer su oni najveći vlasnici pojedinih oblika finansijske aktive.

2. Polazeći od mjesta na kome se transakcije odvijaju i područja koje pokrivaju, finansijska tržišta se mogu
podijeliti na: a) lokalna, b) nacionalna (domaća) i c) međunarodna (eksterna). Lokalna tržišta se odnose na uže
područje jedne zemlje. Nacionalna tržišta se odnose na cijelu zemlju. Međunarodna tržišta se odnose na više
zemalja.

3. Sa stanovišta prirode prava koja se nalaze u osnovi finansijskih instrumenata, razlikuju se: a) tržišta osnovnih
vrijednosnih papira i b) tržišta izvedenih vrijednosnih papira.

Tržišta osnovnih vrijednosnih papira sadrže dva tržišta:

1) tržišta instrumenata duga i

2) tržište vlasničkih instrumenata.

Na tržištu instrumenata duga trguje se instrumentima duga koji predstavljaju oblik vrijednosnih papira kojima
se uobličavaju dužničko povjerilački odnosi, odnosno kreditni odnosi. Tu spadaju različiti vrijednosti, kao što
su obveznice, komercijalni zapisi, certifikati i slično, kojima se vrši kreditiranje poslova emitenta.

Emisijom ovih vrijednosnih papira emitent prikuplja – pozajmljuje sredstva za svoje finansiranje, jer kupci
takvih vrijednosnih papira pozajmljuju novčana sredstva emitentu, čime postaju kreditori i nalaze se u ulozi
koju ima banka kod direktnog kreditiranja. Emitent ima obavezu i da kupcu ove vrste vrijednosnih papira plaća
kamatu prema rokovima dospijeća, kao i da plati – vrati glavnicu. Kao što se vidi između instrumenata duga i
kreditiranja, postoje sličnosti ali i razlike. Na tržištu vlasničkih instrumenata trguje se akcijama ili dionicama.
Kupci ovih vrijednosnih papira ne postaju kreditori, kao kod kupovine instrumenata duga, već postaju vlasnici
dijela kapitala emitenta i stiču pravo na buduće prihode (dividendu) od emitenta. Tržišta izvedenih vrijednosnih
papira, ili derivativna tržišta, nastala su razvojem izvedenih vrijednosnih papira, odnosno finansijskih derivata.
Ovi vrijednosni papiri nazivaju se izvedeni zato što njihova vrijednost zavisi od vrijednosti neke druge aktive
koja se nalazi u njihovoj osnovi. Ta druga aktiva može biti roba, osnovne vrijednosni papiri, kamatna stopa,
devizni kurs i slično.

4. Polazeći od vremena plaćanja i isporuke finansijske aktive razlikuju se:

a) promptna i

b) terminska tržišta.

Karakteristika promptnih (gotovinskih) tržišta je da se poslovi i transakcije koje se na njima zaključe odmah
realizuju. Isporuka finansijske aktive i plaćanje vrše se odmah po zaključenju posla. Karakteristika terminskih
tržišta je da se na njima zaključuju terminski (ročni) poslovi, koji predstavljaju sporazum učesnika da realizuju
određene finansijske transakcije u budućnosti. Ovdje spadaju tržišta izvedenih vrednosnih papira, odnosno
derivativna tržišta.

5. Polazeći od emisije vrednosnih papira, odnosno od prirode transakcije, razlikuju se:

a) primarna i

b) sekundarna tržišta.

Podela finansijskih tržišta na primarna i sekundarna izvršena je prema tome da li se na njima vrši prva
kupovina i prodaja finansijskih instrumenata koje su kreirale deficitarne ekonomske jedinice, ili dalja
kupoprodaja. Ova podjela ima smisla samo kada se radi o finansijskim instrumentima koji se mogu dalje
prodavati. Primarna tržišta su ona na kojima se vrši primarna emisija pojedinih vrijednosnih papira. Na njima se
obavlja prva transakcija vrijednosnih papira, odnosno, na njima se uvode nove vrijednosnice na tržište. I na
ovim, kao i na drugim tržištima, postoje dvije kategorije subjekata – kupci i prodavci. Kupci kupuju novo
emitovane vrijednosne papire i ujedno postaju njihovi prvi vlasnici. U pitanju je prva kupovina tek emitovane
dionice. Kupac u ovom slučaju ima položaj investitora, jer kupovina za njega znači investiciju, s obzirom na to
da od kupljene vrijednosnice očekuje prihode veće od ulaganja koje je imao pri kupovini v.p. Prodavci
novoemitovanih v. p. imaju ulogu emitenta koji preko primarnog tržišta dolaze do sredstava za svoje
finansiranje. Sekundarna tržišta su ona na kojima se trguje već emitovanim v.p. Na njima se obavlja preprodaja,
odnosno, druga i naredna transakcija v.p. Ova tržišta omogućavaju preprodaju finansijske aktive, da bi se došlo
do likvidnih finansijskih sredstava, jer ova tržišta obezbjeđuju likvidnost finansijske aktive, a to znači da
obezbijeđuju likvidnost privrednim subjektima. Jedna od bitnih funkcija sekundarnih tržišta je da ona određuju
cijenu finansijske aktive, čime se postiže efikasnost poslovanja i upravljanja. Na berzama se odvijaju, po
pravilu, samo sekundarne finansijske operacije. Ovo znači da su berze finansijske institucije sekundarnih
finansijskih tržišta. Međutim, neke specijalizovane finansijske organizacije više su orijentisane na primarna
finansijska tržišta, pošto preuzimaju prodaju novoemitovanih v.p. Sekundarna tržišta postoje za skoro sve vrste
vriednosnih papira– obveznice, akcije, opcije, fjučerse.