LIBERTAS MEĐUNARODNO SVEUČILIŠTE

ZAGREB

DIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ FIZIOTERAPIJE

LIJEČNIČKE POGREŠKE

STUDENT: Martina Ilić i Lea Pavlović

KOLEGIJ: Biomedicina i etika
MENTOR: doc. dr. sc. Damir Mladić

Zagreb, 2022.
SADRŽAJ
1.UVOD ........................................................................................................................................................ 2
2.ŠTO JE TO LIJEČNIČKA POGREŠKA? ............................................................................................ 3
2.1. KLASIFIKACIJA LJEČNIČKIH POGREŠAKA ....................................................................... 3
2.2. DA LI SU LJEČNICI DUŽNI REĆI DA SU POGRIJEŠILI ? ................................................... 4
3. SLUČAJEVI GREŠKI ........................................................................................................................... 5
3.1. PRVI SLUČAJ ................................................................................................................................. 5
3.2. DRUGI SLUČAJ .............................................................................................................................. 5
3.3. TREĆI SLUČAJ .............................................................................................................................. 6
4. STATISTIČKI POKAZATELJI ........................................................................................................... 6
5. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 7
6. LITERATURA ........................................................................................................................................ 8

1
1.UVOD

Pojam liječnička greška potječe iz medicine, stvorio ga je čuveni patolog Rudolf Virchow u
drugoj polovini 19. stoljeća pod nazivom stručna greška liječnika (Kunstfehler der Arzte) i
definirao kao kršenje općepoznatih pravila umijeća liječnika zbog pomanjkanja dužne pažnje ili
opreza. Zbog prigovora na ovakav termin, osobito da stvara dojam o medicini kao znanosti sa
čvrstim i nepromjenjivim pravilima, pojam stručne greške napušten je i u sudskoj praksi
zamijenjen pojmom greška u tretmanu (Behandlungfehler). Ovakvom izmjenom naziva željelo
se naglasiti da je to širi pojam od pojma stručne greške, jer obuhvaća ne samo greške u liječenju,
nego i greške u dijagnozi, profilaksi i naknadnoj skrbi. Pravna literatura pokazuje da je liječničke
greške moguće klasificirati prema različitim kriterijima. Food in health and disease, scientific-
professional journal of nutrition and dietetics - Special edition Tako ih je moguće razvrstati na
one koji nastaju činjenjem i one koje se sastoje u propuštanju; na grube ili teže i lakše; na greške
po stadijima medicinske intervencije, dijagnostičke, terapijske, profilaktičke; na tehničke i
taktičke; na opće, elementarne, u organizaciji rada, u informiranju itd. Sa gledišta Zakona o
zdravstvenoj zaštiti; liječničku grešku čini liječnik koji pri pružanju zdravstvene zaštite ne
postupi prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima. Svakako
treba razlikovati komplikaciju od medicinske greške, shvaćajući komplikaciju kao neženjen
ishod medicinskog postupka različit od pogreške. Medicinska pogreška nastaje uslijed
odstupanja od osnovnih principa medicinske znanosti i važećih profesionalnih pravila, jer
pogrešno je postupati suprotno od standarda razumnog liječenja i važeće prakse i dovoditi do
situacije koju bi bilo moguće pravilnim postupkom spriječiti. U hrvatskom odštetnom pravu
primjenjuje se ona varijanta subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja štetnika predmnijeva
(presumira). Kaznena djela protiv zdravlja ljudi usmjerena su prvenstveno na očuvanje zdravlja
ljudi. Propisivanjem pojedinih ponašanja u okviru pružanja zdravstvene zaštite kao kaznenih
djela, zakonodavac je želio zaštititi tjelesni integritet pacijenta i bolesnika.

2
2.ŠTO JE TO LIJEČNIČKA POGREŠKA?

Postavlja se pitanje što je to liječnička pogreška? U medicinskim i pravnim krugovima koriste se

različiti nazivi za ono što se smatra liječničkom pogreškom - liječnička pogreška ili greška,
stručna pogreška i štetni događaj. S druge strane, u medicinskim krugovima rabi se i pojam
komplikacija kao negacija liječničke pogreške. Prva definicija liječničke pogreške ne potječe iz
prava, već iz medicine, a formulirao ju je patalog Rudolf Virchov sredinom 19. stoljeća pod
nazivom ,,stručna greška liječnika“ i definirao kao ,,kršenje općepriznatih pravila umijeća
liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza.“

2.1. KLASIFIKACIJA LJEČNIČKIH POGREŠAKA

Liječničke greške moguće klasificirati prema različitim kriterijima s tim da osnovna podjela
kreće od onih koji su nastali činjenjem i onih koji su nastali nečinjenjem. Liječničke pogreške
možemo još podijeliti i na grube ili teže i lakše; na greške po stadijima medicinske intervencije,
dijagnostičke, terapijske, profilaktičke; na tehničke i taktičke; na opće, elementarne, u
organizaciji rada, u informiranju itd. Jedno od oblika liječničke pogreške nastale nečinjenjem
(propuštanjem) je i nepružanje medicinske pomoći. Kod ove vrste liječničke greške ključno je
pitanje: kada nastaje obveza liječnika da ukaže liječničku pomoć? Radi se o nepružanju
neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je takva pomoć potrebna zbog izravne opasnosti za
njezin život. Liječnička radnja u danoj situaciji nameće se kao hitna, neizostavna, neizbježna,
čije propuštanje može dovesti do ugrožavanja pacijentovog života.

3
2.2. DA LI SU LJEČNICI DUŽNI REĆI DA SU POGRIJEŠILI ?

Liječnici se u velikoj mjeri protive kaznenoj odgovornosti liječnika za grešku, no kaznena

odgovornost je legitiman mehanizam za osiguranje kvalitete liječničkih usluga (Zečević i Škavić,
2012). Bitna razlika između ova dva tipa odgovornosti je u standardu dužne pažnje koji liječnik
treba povrijediti da bi uslijedila odgovornost, te cilju koji se želi postići ovim tipovima
odgovornosti. Kod građanske odgovornosti liječnika glavni cilj jest nadoknaditi štetu žrtvi, a
glavni cilj kaznene odgovornosti je zaštita općeg interesa i odgojna funkcija samog kaznenog
postupka i presude putem kojih se utvrđuju određene moralne i društvene vrijednosti. Uz ove
dvije svakako treba spomenuti i disciplinsku odgovornost, koju sankcioniraju stručne udruge, a
najteža sankcija je obično gubitak licence. Odgovornost liječnika je osobna i subjektivna, jer što
vrijedi za druga područja, vrijedi i za medicinske djelatnike, a svatko odgovara za svoj čin i u
granicama svoje krivnje. Odgovornost liječnika pokriva odgovornost za vlastito ponašanje,
odgovornost za sredstva liječenja, te odgovornost za postupke drugih .Uz odgovornost liječnika
postoji i odgovornost zdravstvenih djelatnika, odnosno onih koji obavljaju određene poslove
prema uputi i pod nadzorom pojedinih djelatnika koji samostalno obavljaju poslove zdravstvene
zaštite. Svakako treba reći i da je odgovornost liječnika razmjerna djelokrugu dužnosti, pri čemu
vrijedi pravilo, što veći djelokrug dužnosti veća je i odgovornost. Ali to ne znači da ne postoje
ograničenja kada se radi o odgovornosti liječnika, dapače i odgovornost liječnika ima svoje
granice. Te granice su postavljene u ljudskoj prirodi, pa se ni liječnika ne čini odgovornim za
nemoguće (Bošković, 2007). Kada se razmatra postupak liječnika u konkretnim slučajevima,
bitno je utvrditi je li liječnik učinio sve što je u danim okolnostima bilo moguće. Naime,
mogućnost počinjenja ovog kaznenog djela postojat će i ako pružena medicinska pomoć nije bila
adekvatna, a na to okolnosti slučaja nisu utjecale (Roksandić Vidlička, 2010). Kao ni svaka
druga osoba, ni liječnik nije dužan pružiti pomoć nekoj osobi ako bi time doveo u opasnost svoj
vlastiti život. Međutim, liječnik je obvezan otići u područje u kojem vlada epidemija zarazne
bolesti, iako to može biti opasno za njegov život. Postoji i kazneno djelo i u slučaju kad je pomoć
pružena, ali nije bila pružena „onako kako je bila potrebna.

4
3. SLUČAJEVI GREŠKI

3.1. PRVI SLUČAJ

Dijete staro 18 mjeseci dolazi u kliniku s curenjem iz nosa. Budući da je inače dobro,
dijete se cijepe nakon 18 mjeseci. Nakon što dijete i njezina majka napuste kliniku,
shvatite da je pacijentica bila u klinici tjedan dana ranije i da je tada također primila
cijepljenje. Treba li roditeljima reći pogrešku liječnika?
Rasprava o slučaju
Greška je trivijalna. Osim nelagode od nepotrebne imunizacije, nije nastala nikakva šteta.
Ipak, otvoren i pošten pristup pogreškama je najprikladniji. Iako će roditelji u početku
možda biti ljuti zbog nepotrebne injekcije, cijenit će vašu iskrenost. S druge strane, ako
otkriju pogrešku i povjeruju da ste bili nepošteni, njihov gubitak povjerenja bit će
značajan.

3.2. DRUGI SLUČAJ

Tromjesečno dijete primljeno je u bolnicu s novo dijagnosticiranim defektom

ventrikularnog septuma. Dijete je u ranoj fazi kongestivnog zatajenja srca i indiciran je
digoksin. Nakon što je s liječnikom dogovorena odgovarajuća doza, napisana je narudžba
za lijek. Trideset minuta kasnije beba povrati, a zatim doživi srčani zastoj i umre.
Otkriveno je da je prilikom pisanja narudžbe digoksina pogrešno postavljen decimalni
zarez i dijete je dobilo 10 puta više digoksina. Koja je dužnost liječnika ovdje? Hoće li
liječnik biti tužen ako kaže istinu
Rasprava o slučaju
Ovaj nesretni događaj predstavlja ozbiljnu pogrešku s dubokim implikacijama za
pacijenta i obitelj. Liječnik duguje ovoj obitelji iskreno objašnjenje. Obitelj mora čuti
kako liječnik izražava svoje žaljenje. Svaki pokušaj skrivanja pojedinosti događaja bio bi
nepošten, bez poštovanja i pogrešan. Iako može uslijediti tužba, manje je vjerojatno da će

5
 roditelji pokrenuti parnicu ako se s njima postupi pošteno i preuzme odgovornost za
pogrešku.

3.3. TREĆI SLUČAJ

Trogodišnji dječak dolazi u odjel hitne pomoći. Liječnik je dan prije dječaku dijagnosticirao
pijelonefritis. Dječaku je dana intramuskularnu injekciju antibiotika i poslala kući na oralni
antibiotik. Danas povraća i ne može zadržati antibiotik. Dok se liječnik priprema ima osjećaj
da je dječak trebao biti primljen dan ranije. Trebate li roditeljima reći da je njihov liječnik
pogriješio? Kako bi se trebali nositi s ovim neslaganjem?

Rasprava o slučaju

Medicinska praksa nije egzaktna znanost. Liječnici se često neće složiti oko toga što je
najprikladnije liječenje u određenom slučaju. Često su to legitimna neslaganja s više od
jednog prihvatljivog načina djelovanja. Samo zato što bi jedan liječnik drugačije vodio
pacijenta ne znači da je drugi liječnik pogriješio. U tom slučaju, liječnici bi trebali
međusobno porazgovarati o slučaju i objasniti zašto bi oni liječili djecu s pijelonefritisom
drugačije. Međutim, u situacijama u kojima standardna praksa varira, roditeljima ne treba
reći da je učinjena pogreška.

4. STATISTIČKI POKAZATELJI

Prema procjeni Instituta za medicinu SAD-a, oko 3% bolesnika koji dođu u bolnicu
postaju žrtve liječničke pogreške, a svaki četvrti umre zbog liječničke pogreške. Smatra
se da bi se 70% svih medicinskih pogrešaka moglo spriječiti. Statistički podaci iz 1999.
godine govore da je u SAD-u umrlo između 44.000 i 96.000 pacijenata u bolnicama zbog
liječničke pogreške. Podaci za Europsku uniju govore da je 23% građana izravno
pogodila medicinska greška, 18% smatra da su pretrpjeli ozbiljnu liječničku pogrešku u
bolnici, a 11% navodi da im je propisan pogrešan lijek.

6
5. ZAKLJUČAK
Medicinski standard u pružanju zdravstvene usluge zasnivaju se na općoj obvezi liječnika da
tijekom medicinskog tretmana poštuju odgovarajući medicinski protokol. Liječnik u
obavljanju svoje djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, a povreda tako
nametnutog standarda određuje se kao štetna radnja. Sami postupci za utvrđivanje liječničke
odgovornosti su dugotrajni i vrlo iscrpljujući. Sudskim postupkom bi trebao utvrditi da je
došlo do liječničke pogreške. Oštetnopravni postupci mogu djelovati kao prevencija od
nastupa štetnih događaja što može potaknuti liječnike da u provođenju medicinskih tretmana
još više postupaju s povećanom pažnjom. Odštetnopravni sustav treba smatrati poticajnim u
smislu kontinuiranog poboljšanja zdravstvene skrbi. Bitno je potaknuti promjene da se uvedu
novi i brži načini rješavanja problematike liječničkih pogrešaka. Sami sudski postupci u
pogledu liječničkih pogrešaka su dugotrajni i teško dokazivi. Potrebno je naći novi način
rješavanja takvih sporova radi da bi što brže došli do rješenja. Svaki pokušaj skrivanja
pojedinosti događaja bio bi nepošten, bez poštovanja i pogrešan.

7
6. LITERATURA

1. https://depts.washington.edu/bhdept/ethics-medicine/bioethics-topics/detail/70