Proces ostvarivanja

informiranog pristanka
pacijenta
Pacijenti imaju temeljno zakonsko i etičko
pravo samoodređenja. Valjani pristanak na
liječenje je dakle apsolutno centralno
mjesto u svim oblicima zdravstvene
zaštite.
 Prema ZPP informirani pristanak smješta unutar prava pacijenta na
suodlučivanje u medicinskim postupcima. Ovo pravo se ostvaruje kroz
informiranje o dijagnostičkom i/ili terapijskom postupku te slobodnim
odlučivanjem o prihvaćanju ili odbijanju istoga. Prema istom Zakonu
pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:
– svome zdravstvenom stanju,
– preporučenim pregledima
Zakonski Okvir – prednostima i rizicima tih pregleda

za informirani – pravu na suodlučivanje

– mogućim zamjenama za preporučene postupke,
pristanak – tijeku postupaka,
–i ostalim pravima iz zdravstvenoga osiguranja.
Pacijent, ovim zakonom ima pravo dobiti obavijest na način koji mu je
razumljiv, što znači da obavijest mora voditi računa o dobi, obrazovanju i
mentalnoj sposobnosti pacijenta.
Pravo na
prihvaćanje, Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički,
odnosno terapijski postupak (članak 16. Zakona).
odnosno Svoj pristanak, kao znak prihvaćanja preporučenog
medicinskog postupka, pacijent daje potpisivanjem obrasca
odbijanje suglasnosti. Iznimno, ako je riječ o neodgodivom
medicinskom zahvatu kada bi njegovo ne poduzimanje
medicinskoga ugrozilo život pacijenta ili prouzročilo teža oštećenja zdravlja,
tada se zahvat i medicinski postupci mogu poduzimati i bez
postupka ili potpisanog pristanka, ali samo dok ta opasnost traje.

zahvata
Zakon o zaštiti prava pacijenta oslanja se i oblikuje u širem kontekstu
međunarodnih dokumenata, deklaracija i sudskih procesa.

Već 1767. nalazimo presudu anglosaksonskog suda koja ističe da je razumno da

pacijent zna čemu će biti podređen u nekom medicinskom zahvatu kako bi stekao
hrabrost suočiti se s tim zahvatom.
1849. Worthington Hooker (3.3. 1806 –6.11. 1867), profesor medicine na Yaleu, zastupa
se i brani iskrenost o odnosu liječnik –pacijent kao vrijednost u sebi.

1957. prvi se put spominje izraz informirani pristanak (u postupku Salgo protiv Leland
Stanford Jr. University Board of Trustees), te se liječnik smatra odgovornim ako je
propustio reći važnu informaciju pacijentu o rizicima predloženog liječenja.
1973. nakon otkrivanja Tuskegee (Taskigi) sifilis eksperimenta (1932 – 1972) informirani
pristanak priznaje se kao morali zakon u odnosu prema pacijentu.
Dokumenti koji su pridonijeli razvoju
informiranog pristanka su:
 Nirnberški kodeks (1946.)
 Belmontsko izvješće (1979.)
 Helsinška deklaracija (1964;1975;1983;1989;1996;2000;2002)
 Deklaracija o pravima pacijenata (1981.)
 Deklaracija o ljudskim pravima Svjetskog liječničkog udruženja (1990.)
 Europska deklaracija o unapređenju prava pacijenata (1994)
 Ljubljanska povelja o reformi zdravstvene zaštite (1996.)
 Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene
biologije i medicine (Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini), sastavljena u
Oviedu (1997.)
Informirani pristanak ima četiri temeljna
elementa:
 Priopćavanje informacija (način i pitanje istine)
 Razumijevanje informacije
 Slobodu odlučivanja i
 Sposobnost odlučivanja.

Svrha je informiranog pristanka potvrditi autonomiju pacijenta te njegovo pravo na

samoodređenje.
Informirani pristanak nije i ne može biti sveden samo na administraciju u smislu potpisa
pacijenta neovisno koliko je pacijent razumio to što je potpisao.
Informirani pristanak je proces koji osobi pacijenta daje vremena da se slobodno odluči
prihvatiti ili odbiti neki medicinski postupak, te zato mora biti komuniciran na način da
on razumije dobivenu informaciju.
 Istraživanje predstavljeno u disertaciji Luke
Obrasci za Vučemila iz 2015. godine, pokazuje da prema
popisu stanovništva Hrvatske iz 2011., 1.7%
informirani stanovništva nema nikakvo obrazovanje,
29% ima završenu osnovnu školu i 52%
pristanak u srednju školu.
Prema tim podacima 80% odraslog
hrvatskoj- stanovništva u Republici Hrvatskoj ne bi
razumjelo obrasce za suglasnost koji se
razumijevanje koriste u našim bolnicama.

informacije Ti obrasci su previše složeni i stručni, te time

informacije iako dostupne nisu razumljive
većini pacijenata.
Način priopćavanja informacija
Sam proces informiranog pristanka kao komunikacije
ima svoje poteškoće i nejasnoće koje treba prepoznati i
razjasniti.

Način na koji će se priopćiti loša vijest!? Direktno ili

indirektno. Hoće li se govoriti o teškoj bolesti, ozbiljnoj
situaciji, delikatnim postupcima, o terapijama koje nose
ozbiljne rizike? Svakako treba izbjegavati dramatične
izraze i koristiti istinite, ali manje šokantne izraze za uši
pacijenta, posebno kod prvog razgovora.
Način priopćavanja informacija

Jedna od temeljnih problema informiranja pacijenta je pitanje istine

njegova stanja. Međutim u vremenu pluralizma etika nije lako definirati
što je istina. Ova je činjenica prepreka u postavljanju i općih kriterija,
hijerarhija vrijednosti i prioriteta koji bi bili važeći za svih.
H.T.Engelhardt govori o odnosu između liječnika i pacijenta kao o odnosu
moralnih stranaca, jer je kaže pluralizam etika činjenično stanje u
kojemu živimo i radimo, realan ambijent ali problematičan.
U takvom okruženju napuštaju se teoretski problemi i koncentrira se na
rješavanje praktičnih, trenutnih problema. Sa bioetike principa prelazi se
na etiku odgovornosti, a onda i na etiku situacije ili na „snađi se“ etiku.
Način priopćavanja informacija

Informirani pristanak smješta se u jednu kulturu ljudskih prava i poštivanja osobnosti, a

bioetika dužnosti i kreposti ostaje u drugome planu. Jezik prava postaje znak
modernizacije medicine.
No, je li ovaj jezik primjeren ili nije? Primjeren je ako to doprinosi emancipaciji
pacijenta i ako se time stavlja naglasak na suodlučivanje u odnosu liječnik –pacijent.
Primjeren je ako on znači da time liječnik prihvaća i vrjednuje moralne odluke pacijenta
i nastoji na njih odgovoriti (u slučaju Jehovinih svjedoka – transfuzija krvi). Može biti
pak i neprimjeren.
Neprimjeren je i problematičan kada sva odgovornost ide na stranu pacijenta i ne
samo u smislu moralnosti nego i u pravnom smislu. Također je neprimjeren zbog
asimetrije koju smo gore spomenuli. Kako odrediti granice? Koje se granice ne smiju
prijeći? Smije li se na pacijenta vršiti pritisak, ako se smatra da nije dobro odlučio?
Razumijevanje informacije kod informiranog pristanka

Pitanje razumijevanja govora kojim liječnik komunicira s

pacijentom. Kako prilagoditi jezik komunikacije i do koje mjere ga
pojednostaviti da osoba može razumjeti dobivenu informaciju?
Pitanje načina prenošenja informacije ovisi o različitim
faktorima: o uloženom vremenu, o općoj kulturi, psihologiji, o
starosnoj dobi pacijenta, o obrazovanju itd… Također treba imati
svijet o asimetriji odnosa liječnik- pacijent.
S jedne strane liječnik kao nositelj moći, znanja i kompetencije, a s
druge strane pacijent u stanju straha i nerazumijevanja, odbijanja
suradnje.
Stoga nije nebitno kako liječnik prenosi informaciju, odnosno je li
liječnik upoznat sa situacijom u kojoj se nalazi pacijent ili je
koncentriran samo na njegovu bolest ili na konkretan medicinski
postupak.
Razumijevanje informacije kod informiranog
pristanka

Tehnologizacija medicine vodi koncentraciji na organizam, na

mogućnosti popravljanja, a ne na cjelokupnu sliku i integritet osobe
pacijenta.
Zato je u procesu informiranog pristanka svakako nezaobilazna empatija.
Ne radi se samo o tome da da se postavi dijagnoza i ocrta stanje već da se
uspostavi ljudski odnos s pacijentom, jer taj ljudski odnos itekako
doprinosi kvaliteti liječenja.
 Kod informiranog pristanka nužna je komunikacija licem u

Razumijevanje lice, što je ujedno izraz poštivanja druge osobe, pacijenta.

Taj postupak ne može se svesti na jedan susret, posebno kod
informacije priopćavanja teških dijagnoza, zato što se odnos liječnik –
pacijent izgrađuje na međusobnom povjerenju i ne smije
kod ovisiti samo o spontanosti.
Informirani pristanak nije dakle samo forma, već ima i sadržaj
informiranog po kojemu mora biti odgovor na ljudsko pravo o
informiranosti.
pristanka Informiranost osobi omogućuje da ostvaruje svoje pravo na
slobodu, autonomiju, samoodređenje, vlastitu volju…
Sloboda odlučivanja
Kod informiranog pristanka javlja se napetost između načela
dobročinstva i načela autonomije osobe.
Nalazimo se pred heteronomijom normi. Što učiniti ako je
cijena poštivanja autonomije i slobode, gubitak temeljne
vrijednosti ljudskog života? Ima li sloboda pacijenta granica?
Je li ona vezana za njegovu patnju, za njegovu odgovornost
prema drugima, je li vezana za njegovo loše psihičko stanje ili
neku bolest psihe? Ili je pak ta sloboda apsolutna i liječnik joj
mora udovoljavati do poništenja te iste slobode kao u pitanju
o eutanaziji?
 Za dobar proces informiranog pristanka liječnik mora imati
širu sliku o pacijentu i o njegovom psihičkom stanju te stupnju
njegovog razumijevanja informacije. (primjer ginekologija)
Zatim neki ljudi koji nose teške dijagnoze, maligne bolesti,
žele znati koliko im je vremena preostalo, drugi to ne žele.
Kada i kako reći pacijentu koliko mu je vremena preostalo,
Sloboda treba li liječnik prešutjeti tu informaciju, ograditi se od
procjene, ili treba li nagađati pod pretpostavkom da to može
odlučivanja dodatno opteretiti bolesnika?
Svakako liječnik treba biti svjestan da ta informacija, rijetko
100% pouzdana može doprinijeti smanjenju kvalitete života
pacijenta samim time što su mu „dani odbrojeni“, izazvati tkz.
Damoklov sindrom.
Sposobnost odlučivanja

Proces informiranog pristanka ima u novije vrijeme puno etičkih dilema s kojima se
susreće i liječnik kao i pacijent. To su dileme biološkog testamenta, distanazije,
eutanazije, beskorisnih postupaka itd… a ono što te dileme može olakšati je dijalog u
istini, osobna komunikacija, izgradnja povjerenja između pacijenta i liječnika.
Nezaobilazno je pitanje dakako i ono pitanje slobode i autonomije. Imaju li
sloboda i autonomija neka ograničenja, ili je današnja medicina isključivo
medicina ispunjenja želja a ne potreba?
Proces informiranog pristanka ima svoju specifičnost i kad su pacijenti djeca,
odnosno maloljetne osobe te kada su pacijenti psihijatrijski bolesnici.
Dijete, odnosno maloljetna osoba ima pravo na informiranost ali naravno kako i
koliko ona može shvatiti informaciju. Važno je zato aktivno uključiti roditelje ili
druge odgovorne osobe u donošenje odluka.
Sposobnost odlučivanja

Posebno je osjetljivo i teško pitanje informiranog

pristanka kod duševno oboljelih osoba u kojoj
liječnik mora biti itekako oprezan i odmjeriti kada i
kako tražiti pristanak pacijenta jer je osoba sa
psihičkim poteškoćama puno ranjivija i osjetljivija.

Svakako treba uvijek djelovati po načelu

dobročinstva osobito kada liječnik nije u
stanju dobiti potpuni informirani pristanak od
strane pacijenta. Slično je i u hitnim
slučajevima.
 Za osobe koje nisu sposobne dati svojevoljni pristanak
potpisivanjem izjave (maloljetna osoba, osoba bez svijesti, osoba s
težom duševnom smetnjom te poslovno nesposobna osoba),
sukladno članku 17. Zakona, obrazac suglasnosti potpisuje
zakonski zastupnik ili skrbnik. Slijepa osoba, gluha osoba
koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i
gluhoslijepa osoba, prihvaća pojedini dijagnostički,
odnosno terapijski postupak izjavom u obliku
Sposobnost javnobilježničkog akta, ili pred dva svjedoka iskazanom
izjavom o imenovanju poslovno sposobne osobe koja će u
odlučivanja njezino ime prihvaćati ili odbijati pojedini takav postupak.
U interesu pacijenta, zakonski zastupnik ili skrbnik, može
suglasnost u bilo koje vrijeme povući potpisivanjem izjave o
odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog
postupka. Ukoliko su interesi pacijenata kojima je imenovan
zastupnik ili skrbnik i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno
skrbnika suprotstavljeni, zdravstveni radnik dužan je odmah o
tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb (članak 17.
stavak 2. Zakona).
 Prema članku 19. Zakona, za znanstveno istraživanje nad pacijentom
nužan je izričiti pristanak obaviještenog pacijenta. Pristanak
obaviještenog pacijenta u smislu Zakona je, pisana, datirana i od
pacijenta potpisana suglasnost za sudjelovanje u određenom
znanstvenom istraživanju ili medicinskoj nastavi, dana na temelju
preciznih i na razumljiv način dokumentiranih obavijesti o prirodi,
Znanstveno važnosti, posljedicama i rizicima ispitivanja.
Znanstvena istraživanja nad pacijentom mogu se poduzeti ako su
istraživanje ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
a) nema zamjene usporedive učinkovitosti za istraživanje na
nad b)
ljudima,
rizici kojima se izlaže pacijent nisu nerazmjerni mogućim
pacijentom c)
koristima od istraživanja,
istraživanje je odobrilo nadležno etičko povjerenstvo nakon
nezavisnog ispitivanja njegove znanstvene vrijednosti, važnosti
cilja istraživanja i ocjene njegove etičke prihvatljivosti,
d) pacijenti su upoznati o svojim pravima i e) pribavljen je pristanak
obaviještenog pacijenta.
Radi se o projektu kojega
trebamo izgraditi zajedno i koji
uključuje:

-zdravstvene potrebe pojedinaca

-zaštitu općega dobra
-razvijanje senzibilnosti u odnosu s ljudima,
njihovim problemima i različitostima
-naučiti slušati pacijente
-preuzimati odgovornosti ne samo od strane
liječnika u procesu liječenja nego i od strane
pacijenta u očuvanju vlastitoga zdravlja,
-ispravno profesionalno ponašanje i
personalizirani pristup pacijentu te
-razvoj znanstvenih kompetencija kao i onih
tehničkih i menadžerskih
INFORMIRANI JE PRISTANAK PROCES KOJI JE:

 osoban
 svjestan,
 informiran,
 razumljiv,
 aktualan,
 interdisciplinaran,
 istinit,
 iskazan,
 opoziv,
 slobodan
 potpun