Govorenje istine i privatnost pacijenata

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Svaka osoba ima pravo na točno

informiranje i pouku o svim
Pacijent ima pravo na potpunu
pitanjima koja se tiču njezina
obaviještenost (Zakon o zaštiti
zdravlja (Zakon o zdravstvenoj
prava pacijenata, “Narodne
zaštiti, “Narodne novine”, br.
novine”, br. 169/04.)
75/95., 11/94 i 1/97., dalje - ZOZZ,
čl. 21. t. 6.).
Privatnost u Zakonu
• Pravo na privatnost i povjerljivost jedan je od elemenata na kojima se temelji
odnos pacijenta i liječnika.
• Liječničkom tajnom smatraju se svi podaci koje liječnik sazna o pacijentu
prilikom obavljanja svoje struke.
• Europska povelja o pravima pacijenata
• 6 – Pravo na privatnost i povjerljivost
• Svaki pojedinac ima pravo na povjerljivost informacija, uključujući informacije
vezane za njegovo/njeno zdravstveno stanje i potencijalne dijagnostičke i
terapeutske procedure, kao i na zaštitu njegove ili njene privatnosti u toku
izvođenja dijagnostičkih pregleda, posjeta specijalisti i općenito
medicinskih/kirurških tretmana.
• Pravo na privatnost ZPP/Članak 28.
• Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege
pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.
 Pružanje istinitih informacija pacijentima je jedan
od načina da im se omogući donošenje odluka koje
pogoduju njihovom cjelokupnom zdravlju.

Govorenje Bez znanja o istini, bilo bi neizvjesno mogu li

pacijenti donositi informirane odluke.

istine
Laganje se smatra kršenjem autonomija osobe, a to
je u suprotnosti s pojmovi kao što su osnaživanje
pacijenata, zajedničko donošenje odluka i skrb
usmjerena na pacijenta.
Kant, jedan od vodećih zapadnih filozofa, smatrao je da svatko ima dužnost reći
istinu čak i ako bi mogla biti štetna.

Ako je šteta proizašla iz istine, priopćene na suosjećajan način, onda je to

'nesreća', ali ako šteta proizlazi iz laži, onda je odgovornost onoga koji je lagao.

Kant kaže da je govorenje istine uvijek dužnost. Drugim riječima, s deontološkog

gledište, kompetentnim pacijentima treba se reći istina bez obzira na posljedice.

Dužnost i povjerenje
Fizičke i
psihološke prednosti govorenja istine
• Pozitivne koristi za pacijent; oni koji su dobro informirani imaju tendenciju
suradnje sa zdravstvenim djelatnicima. Jednom kada pacijent zna svoju dijagnozu i
prognozu, on može tolerirati liječenje i bol pozitivnije. Ne uskraćivanje informacija
omogućit će pacijentu planiranje liječenja, traženje drugog mišljenja i određivanje
vlastitih prioriteta.
• Iskrenost pomaže u zaštiti pacijenta od prekomjernog liječenja, uzaludnih
postupaka. Što se tiče psihološke koristi, poznavanje prognoze i dijagnoze je
daleko manje iscrpljujuće za pacijenta od brige za nepoznato jer pacijent koji nema
priliku znati istinu ima veće strahove i brige, tjeskobe i neizvjesnosti.
 Izbjegavanje komunikacije o stvarnosti pacijentove
situacije može izložiti pacijenta značajnom psihološkom
stresu. Prikrivanje, jednom započeto, pa čak i s dobrim
Fizičke i namjerama, teško se zaustavlja. Postoje neki dokazi da
informiranje pacijenata o po život opasnoj bolesti ne
psihološke rezultirati većom anksioznosti, očajem, tugom,
depresijom, nesanicom ili strahom.
prednosti Zapravo, informirani pacijenti bolje komuniciraju sa
govorenja zdravstvenim djelatnicima, što rezultira većim
povjerenjem u pruženu skrb.
istine Nadalje, ne informirani palijativni pacijent lišen je onoga
što se naziva "dobrom smrću„.
 Liječnici moraju upoznati i razmotriti kulturni
kontekst pacijenta.
Ne samo da postoji potreba za utvrđenim dobrom
odnosom s pacijentom, nego povećana svijest i
Prednosti razumijevanje kulturnih razlika u govorenju istine
pomaže oblikovati etiku govorenja istine.
govorenja Takva kulturološka osjetljivost dopušta liječnicima
istine poštivati ​i prihvaćati pacijentove vrijednosti, vjerska
i kulturna uvjerenja. To je i jedan od pozitivnih
pristupa pružanju skrbi u međukulturalnom odnosu
liječnik-pacijent te donošenju odluka o liječenju.
 Poštovanje pacijenta kao osobe može uključivati i
pravo pacijenta da ne dobije informaciju.

Pravo na
odbijanje U nekima slučajevima, pacijenti ne žele da im se
informacije kaže istina ili da imaju potpune informacije o svojem
zdravstvenom stanju, ili bi radije da o tome budu
obaviješteni članovi obitelji. Neki su sretni što im se
ne daje loše vijesti i rado prepuštaju odluku o
vlastitom liječenju liječniku ili članovima obitelji.
 Tajna je podatak koji je poznat samo
određenom krugu osoba, i pri tome postoji
određena društvena norma koja brani
Liječnička iznošenje podatka izvan tog kruga.

(profesionalna)
tajna Tajna znači i određeno znanje činjenica, do
kojih se došlo u obavljanju nekog poziva ili na
neki drugi način, i koje ne mogu biti priopćene
u javnosti, a da se time ne šteti interesima
pojedinca ili zajednice.
 • Profesionalna tajna je podvrsta privatne tajne.
• Zaštita profesionalne tajne od osobitog je značenja s
obzirom na osobno pravo na privatnost i njezino
protupravno otkrivanje redovito krši nečije pravo na
privatnost.
• Profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili
obiteljskom životu koje saznaju svećenici, odvjetnici,
Profesionalna tajna zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe
u obavljanju svog poziva.
• Kazneni zakon propisuje da je profesionalna tajna
podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji
saznaju odvjetnici, branitelji, javni bilježnici, doktori
medicine, doktori stomatologije, primalje ili drugi
zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici skrbništva,
vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svoga
zvanja (KZ, čl. 89. st. 1. t. 16.)
 • Liječnička tajna je načelo medicinske etike koja se
odnosi na ono što je bolesnik povjerio svom liječniku.
• Koncept liječničke tajne star je nekoliko tisuća godina i
naznake toga instituta mogu se naslutiti još u
Hamurabijevu zakoniku, a kasnije i u Hipokratovoj
zakletvi.
• Hipokrat je u zakletvu unio temeljna deontološka
Liječnička tajna načela koja su u to vrijeme bila na snazi u Grčkoj.
• Polagali su je svi liječnici koji su pripadali
Hipokratovom društvu.
• Dio koji se odnosi na liječničku tajnu glasi:
• Što pri svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u
dodiru s ljudima, koliko se ne bude smjelo javno znati,
prešutjet ću i zadržat ću tajnu.
 Čuvanje liječničke prije XIX. stoljeća je samo moralna dužnost liječnika,
i ima isključivo etički karakter.

U francuskom zakonodavstvu, otkrivanje se liječničke tajne odobravalo

Čuvanje u posebnim slučajevima. Tako je Luj XI. 1447. godine odobrio povredu
liječničke tajne u slučajevima prijestupa “uvrede Veličanstva”, a Luj XIV.

liječničke
1666. godine za slučajeve dvoboja i zločina.
Za otkrivanje tajne od strane zdravstvenog djelatnika po prvi put je bila

tajne
utvrđena kazna u Pruskom općem zemaljskom pravu iz 1794. godine.

Dužnost čuvanja liječničke tajne je zaštićena autoritetom države u

francuskom Kaznenom zakoniku iz 1810. godine, na način da je
povreda liječničke tajne okvalificirana kao kazneno djelo protiv osobe.
 Zakonom o zaštiti tajnosti podataka propisuju se
pojam, vrste i stupnjevi tajnosti te mjere i postupci
za utvrđivanje, uporabu i zaštitu tajnih podataka.
Zakonom o
zaštiti Tajna je podatak koji je zakonom, drugim propisom,
općim aktom ili drugim aktom nadležnog tijela

tajnosti donesenim na temelju zakona, određen tajnim.

podataka Prema vrsti tajne podaci su državna, vojna,

službena, poslovna ili profesionalna tajna, a prema
stupnju tajnosti podaci mogu biti državna tajna, vrlo
tajni, tajni i povjerljivi.
 U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka
osoba ima pravo na povjerljivost svih podataka
koji se odnose na stanje njezina zdravlja.
Pravo na
povjerljivost Pravo na povjerljivost podataka koji se odnose
na stanje zdravlja pacijenta proizlazi iz prava
osobnosti, pošto osobnost nije samo
psihološka kategorija, nego je i pravni pojam.
Pravo na čl. 9. Opće deklaracije o ljudskim pravima
privatnost,
koje je temelj čl. 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima

prava na
čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava,
tajnost
liječničkih čl. 8. Povelje o temeljnim ljudskim pravima Europske unije

podataka,
zajamčeno je: i u Smjernici 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti
fizičkih osoba s obzirom na postupanje s osobnim podacima, te o
slobodnom prometu tih podataka
Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i
poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te
odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore.

Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja

moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko
dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno
pravo na informiranost i samostalno odlučivanje (ZOLJ, čl. 19.).

Pravo na povjerljivost/privatnost i
tajnost podataka
 Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu
tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta
(ZOZZ, čl. 122. st. 1.).

Čuvanje
profesionalnu Profesionalnu tajnu dužni su čuvati i drugi radnici u
tajnu zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti
te studenti i učenici škola zdravstvenog usmjerenja, koji u
praktičnom dijelu nastave dolaze u doticaj s pacijentom,
kao i sve druge osobe koje u obavljanju svojih dužnosti
dođu do podataka o zdravstvenom stanju pacijenta.
Apsolutna obveza čuvanja liječničke tajne

Apsolutna obveza čuvanja liječničke tajne mogla se zahtijevati i poštivati dok je postojao samo
neposredni odnos između liječnika i pacijenta.

Zaštita liječničke tajne postaje sve teža zbog kompjuterizacije medicinske dokumentacije, tele-
medicine i elektroničke obrade podataka, obavljanja medicinske intervencije u različitim
ustanovama, sudjelovanja u pružanju medicinske usluge sve većeg broja osoba i sve više vrsta
zdravstvenih djelatnika, ali i zbog sve većeg opravdanog ili neopravdanog interesa javnosti i
medija za informiranjem o zdravstvenom stanju pojedinih pacijenata (javnih osoba, mogućih
zaraznih bolesti i sl.).
Povrede liječničke tajne

Do povrede liječničke tajne dolazi najčešće usmeno ili pisanim putem,

i drugm načinima povrede liječničke tajne kao što su objavljivanje
fotografskih snimaka, neopreznim objavljivanjem podataka o
pojedinim bolesnicima u stručnoj literaturi i sl.

Do odavanja liječničke tajne može doći nepažnjom, iz neznanja (o

pravu na privatnost i o propisima kojom je to pravo zaštićeno) ili
namjerno (primjerice, zbog samoisticanja ili koristoljublja).
 • KZ propisuje da se će doktor medicine, doktor
stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik koji
neovlašteno otkrije tajnu koju je saznao u obavljanju
svoga zvanja kazniti novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do šest mjeseci (KZ, čl. 132. st. 1.), a kazneni
Kazneni zakon postupak za navedeno kazneno djelo pokreće se
povodom prijedloga (KZ, čl. 132. st. 3.). Kazneno djelo
odavanja liječničke tajne mogu izvršiti samo one osobe
koje vrše zdravstvenu službu, što u širem tumačenju
može obuhvatiti i zdravstvenu administraciju.
 • Zbog odavanja liječničke tajne liječnik može
odgovarati i prekršajno.
• Liječnik koji ne poštuje obvezu čuvanja liječničke
tajne, može se kazniti novčanom kaznom u iznosu od
5.000,00 do 10.000,00 kuna (ZOLJ, čl. 59. t. 3.).
• Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do
50.000,00 kuna može se za prekršaj kazniti i
Prekršajna zdravstvena ustanova ako povrijedi pravo na
odgovornost povjerljivost podataka (ZOZPP, čl. 41. st. 1. t. 8.), te
odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi s
novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do
10.000,00kuna.
• Psihijatrijska ustanova može se kazniti novčanom
kaznom u iznosu od 5.000,00 do 300.000,00 kuna za
prekršaj ako povrijedi obvezu čuvanja profesionalne
odnosno službene tajne.
 Povreda čuvanja profesionalne, liječničke tajne teža je
povreda obveze iz radnog odnosa (ZOZZ, čl. 122. st.
3.).
Pravilnik o
disciplinskom Za povredu liječničke tajne liječniku se mogu izreći
sljedeće disciplinske mjere i kazne: ukor, javni ukor,
postupku novčana kazna, privremeno oduzimanje odobrenja za
samostalan rad od mjesec dana do godine dana,
Hrvatske trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad.

liječničke komore
Uz svaku navedenu mjeru i kaznu, osim uz mjeru
trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad,
liječniku se može odrediti disciplinska mjera dodatne
izobrazbe.
 Otkrivanje profesionalne tajne
Dužnost čuvanja liječničke tajne nije apsolutna, pa liječnik ne postupa neovlašteno, odnosno protupravno ako tajnu otkrije iz
opravdanih razloga.
ako su ga pacijent ili njegov zakonski zastupnik oslobodili te obveze

ako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju pretpostavku da je ovlaštena osoba (pacijent ili njegov zakonski zastupnik)
suglasna s otkrivanjem tajne;
ako podatke koji predstavljaju liječničku tajnu radi liječenja pacijenta treba odati drugom liječniku

ako čuvanje tajne bitno ugrožava život ili zdravlje pacijenta, ili život, zdravlje ili neki drugi pretežniji interes trećih osoba

ako ga na odavanje tajne obvezuju zakonski propisi (i u tom slučaju liječnik o tome treba izvijestiti pacijenta);

ako podatke koji predstavljaju liječničku tajnu, treba dostaviti ovlaštenim tijelima;

ako podatke koji predstavljaju liječničku tajnu, objavljuje na predavanjima ili u znanstvenim publikacijama (uz zaštitu identiteta
pacijenta) te
ako čuvanje tajne bitno ugrožava neki pretežniji interes samog liječnika
 • J. Čizmić, Pravo pacijenata na obaviještenost, s
Literatura: posebnim osvrtom na zaštitu tajnosti...Zb. Prav. fak.
Sveuč. Rij. (1991) v. 29, br. 1, ???-??? (2008)