2 ETIČKA NAČELA DOKTORSKE PRAKSE

Doktorskii poziv je veoma specifično i osjetljivo zanimanje. Sa jedne strane je profesionalac –

doktor, a sa druge pacijent, bolestan čovjek koji je ugrožen i traži poseban odnos. Svaki doktor bi
trebao da posjeduje određene karakteristike kako bi prema shvatanjima sredine bio etičan i dobar
doktor. Neke od tih karakteristika su iskrenost, humanost i pravednost, nediskriminacija i
poštovanje ličnosti.

2.1 Iskrenost

Obaveza doktora je da daje istinite odgovore i pacijentu pruži što više informacija o njegovoj
bolesti, načinu liječenja, prognozi, eventualnim komplikacija kako bi omogućio pacijentu da
aktivno učestvuje u donošenju odluke o vlastitom liječenju. Sve informacije doktor mora dati na
jednostavan način bez upotrebe medicinske terminologije, vodeći pri tome računa o nivou znanja,
zdravstevnom stanju, psihičkim mogućnostima i uzrastu osobe sa kojom razgovara, kako bi
pacijenti što bolje razumjeli i shvatili te podatake. Također, doktorr mora nastojati da odluku
donese u skladu sa onim što je najbolje za pacijenta.

2.2 Humanost i pravednost

Humanost predstavlja jedan od izvora medicinske etike. Za etički princip dobročinstva, pored
zahtjeva da doktor predano radi za najbolji interes svog pacijenta i niza drugih etičkih zahtjeva. U
svom radu doktor ne smije imati nikakve predrasude, ni po pitanju starosti, rase, pola, religije,
političke angažovanosti kao i seksualne orijentacije pacijenata.
2.3 Nediskriminacija i poštovanje ličnosti

Poštovanje ljudskih prava i nediskriminacija korisnika zdravstvenih usluga treba da obuhvati

prije svega:

 Poštovanje ličnosti svake osobe,

 Jednak tretman za sve korisnike zdravstvene usluge, bez diskriminacije,
 Poštovanje pacijentove privatnost,
 Pravo na zaštitu od zlostavljanja i zanemarivanja,
 Redovno informisanje i obavještavanje,
 Dobrovoljnost i poštovanje slobodne volje pacijenta.
3 OBAVEZE DOKTORA PREMA PACIJENTU

Komunikacija pacijenta i doktora je kompleksan verbalni i neverbalni proces u kojem se razvija

terapijski odnos, pri čemu je jako važan empatijski pristup u kojem doktor procjenjuje
individualne potrebe pacijenta, pruža mu potrebne informacije i daje mogućnost izbora u
liječenju i cjelokupnoj skrbi. Doktor se mora znati suočavati s raznim osobinama pacijenta te
najsloženijim medicinskim i socijalnim situacijama, a može pružiti dobru skrb samo ako razumije
pacijenta. Komunikacijski uspješni doktori stvaraju smislene i dobre odnose s različitim
strukturama ličnosti pacijenata i u različitim situacijama, uz odnos temeljen na razumijevanju i
poštivanju ljudskog života i dostojanstva. Već prvi susret je put prema razvoju dobrog ili lošeg
odnosa doktora i pacijenta i sve njihove interakcije uključuju očekivanja s obje strane. Ako
doktor ili pacijent imaju nerealna i suprotstavljena očekivanja ili postoje drugi faktori koji
ometaju dobru kliničku procjenu, uspješan odnos se nikada neće razviti.

Obaveze doktora su:

 Da osiguraju da njihovo profesionalno ponašanje bude iznad zamjerki.

 Da ne iskorištavaju pacijenta bilo iz seksualnih, osjećajnih ili finansijskih razloga.
 Da tretiraju pacijente sa suosjećanjem poštivajući njegovo ljudsko dostojanstvo.
 Da ne osporavaju tretman ni jednom pacijentu na osnovu njegovih kulturoloških, etničkih,
religijskih, političkih vjerovanja, spola, seksualne orjentacije ili prirode njegove bolesti.
 Da poštuju pravo pacijenta da slobodno bira svoga ljekara, da prihvati ili odbije savjet, i
da donosi vlastite odluke o medicinskom tretmanu i procedurama.
 Da bi pomogli u donošenju pacijentove odluke potrebno je pacijenta informisati o prirodi
njegove bolesti i njenim mogućim posljedicama, o mogućem uzroku i dostupnom
tretmanu sa mogućim dobrim djelovanjima kao i rizicima istog.
 Da čuvaju u povjerenju informacije o pacijentu dobijene od samog pacijenta, ili od
kolega, a odnose se na pacijenta, i objavi ih samo uz pacijentovo dopuštenje. Izuzetak se
može učiniti samo ako je ugroženo zdravlje drugih u okolini, ili na zahtijev suda.
 Da preporučuju samo one dijagnostičke procedure neophodne u liječenju pacijenta i samo
onaj terapijski tretman koji će dovesti do poboljšanja i izlječenja.