Novakov roman smatra se najboljim dijelom hrvatskog realizma. Priča se bavi temom propadanja jedne stare patricijske obitelji pa je roman obiteljski. On je istovremeno i društveni jer se bavi povijesnim i socijalnim okolnostima toga vremena. Roman ima političkih elemenata što je karakteristično za razdoblje realizma. Kao apsolutni autoritet pojavljuje se, naravno, lik oca Ante koji određuje živote svih ostalih likova. Najveće su žrtve Stipančićeva egoizma njegova djeca,Lucija i Juraj, koji su isto tako žrtve kao i njihova majka, no samo jer se ne mogu valjano suprotstaviti. Ante svoje vlastite neostvarene ambicije pokušava ostvariti preko sina Jurja. Zbog svoje posvećenosti sinu, potpuno zanemaruje kćer Luciju. Sinu treba dati sve. Lucija nema nikakvih prava jer ona je ženski slaba, nesposobna za velike, muške stvari. Njeno je mjesto u kući,oko kuhinje, a dužnost joj je da sluša glavu obitelji, bio to njen otac ili neki budući muž. Luciju da se zavole. To je također i jedan od temeljnih problema romana. Ulomak se bavi problemom očeve bezgranične ljubavi prema sinu, dok kćerku zanemaruje. Sina Jurja smatrao je neopisivo inteligentnim te ga je poslao u Beč na školovanje, a Luciji nije htio ništa platiti jer to smatrao nepotrebnim: ”surovo je uskraćivao i neznatne troškove što bi ih za nju mati od njega tražila”. Isto tako, otac je htio Luciju u potpunosti vezati za sebe: ”Htio je da Lucija boravi u njegovoj sobi, te mu čita, a onda je podučava”, no ona to nije nikako htjela, nije voljela svog oca i bilo joj je mučno kad je morala biti s njim: ”Idem kad moram. Ali da znate kako mi teško teku časovi u očevoj sobi.” Majka pokušava biti neutralna, između oca i kćeri te se i kod Ante zalaže za Luciju, ali i obrnuto. Majka nema laku ulogu jer bi htjela da Lucija bude dobra s ocem, a on samo izražava agresiju nad Valpurgom govoreći da ne zna odgajati svoju kćer, da je to dijete koje nema osjećaja. U cijelom djelu vide se velike razlike u Antinu odnosu prema Luciji i prema Jurju. Kada se Juraj rodio, Ante je bio jako ponosan, hvalio se svima i pripremao je veliku proslavu. No, kada se rodila Lucija, uopće nije mario za nju. Kako su mu djeca odrastala, razlika je bila znatno vidljiva. Sinu je platio školovanje, a kada je Lucija htjela u školu, to Ante nije dopustio jer nisu imali dovoljno novaca. U vrijeme kada je djelo nastalo odnos roditelja prema djeci, kao i cijelo društvo, bio je patrijarhalan. Tako se i Ante ponašao prema svojoj djeci. Sve bogatstvo trošio je da bi školovao sina, a na Luciju koja je tu samo kao kućna lutka. Danas i u današnjem odgoju gotovo da nema razlike između muške i ženske djece. Lucija je djevojka kojoj su joj sudbina i život bili određeni još od rođenja. Želi se školovati i ima želju za životom, želi imati svoju ljubav, svoju obitelj, svoje znanje, ali njezin otac to smatra nepotrebnim i ne dozvoljava joj. Isto tako, traži društvo: ”i danas sam još zatvorena u ovim tamnim sobama kao u samostanu” Neka pogleda moje vršnjakinje kakav im je život pa će vidjeti govorim li pravo.”. Na kraju i ona umire, preosjećajna je i ne može više izdržati.