Poremećaji Prehrane

Butler
University
Access Provided by:
Zdravlje žena tijekom cijelog životnog vijeka, 2e
Poglavlje 24: Poremećaji prehrane
Melissa C. Palmer; Taylor Modesitt
CILJEVI UČENJA
1. Objasniti patofiziologiju poremećaja hranjenja.
2. Opišite dijagnostičke kriterije poremećaja hranjenja uključujući anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja.
3. Pregledajte nefarmakološke intervencije za liječenje poremećaja prehrane.
4. Usporedite i usporedite farmakoterapiju za liječenje poremećaja prehrane.
5. Formulirati klinički plan za nefarmakološko i farmakološko liječenje bolesnika s poremećajima prehrane uključujući praćenje i edukaciju
pacijenata.
UVOD
Dobra prehrana ključna je za zdravlje i temeljna komponenta rasta i razvoja djece te u upravljanju bolestima djece i odraslih. Nažalost, mnogi
adolescenti i odrasli razviju poremećene obrasce prehrane koji često rezultiraju pretjeranim gubitkom težine, drastičnim promjenama težine ili
pretilošću. Nepridržavanje zdravih obrazaca prehrane i tjelovježbe može rezultirati brojnim zdravstvenim problemima. Nedovoljna tjelesna težina
može biti povezana sa zdravstvenim komplikacijama kao što su hormonski poremećaji, osteoporoza, abnormalnosti elektrolita, napadaji, srčane
aritmije i bolesti srca. 1 Prekomjerna tjelesna težina ili pretilost može dovesti do komplikacija poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti,
,
osteoartritisa, apneje za vrijeme spavanja, bolesti žučnog mjehura, gastroezofagealne refluksne bolesti i raznih vrsta raka. 2 3 Uspostavljanje zdravih
obrazaca prehrane i tjelovježbe ključni su za učinkovito sprječavanje morbiditeta i mortaliteta povezanih s nedovoljno tjelesnom težinom,
prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću.
Poremećeni obrasci prehrane prilično su česti. Pružatelji zdravstvenih usluga trebaju biti spremni procijeniti pacijentovu težinu i prehrambene navike
kako bi otkrili moguću bolest. Pružatelji zdravstvenih usluga također mogu uvesti i ojačati zdravu prehranu i odgovarajuće obrasce vježbanja. Praćenje
smjernica za liječenje i drugih novosti u vezi s kontrolom tjelesne težine i dijetalne prehrane može bolje pripremiti pružatelje zdravstvenih usluga da
započnu dijalog s pacijentom kako bi odgovorili na zabrinutosti ili pregledali moguće probleme.
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje , peto izdanje ( DSM5 ) ažuriran je 2013. što je rezultiralo poglavljem koje je sada
preimenovano u Poremećaje hranjenja i prehrane. 4 Poremećaji navedeni u poglavlju uključuju picu (gutanje neprehrambenih i nehranjivih
materijala), poremećaj preživača (koji uključuje regurgitaciju hrane), poremećaj izbjegavanja/restriktivnog unosa hrane (poremećaj prehrane koji je
sekundaran zbog nedostatka interesa ili izbjegavanja hrane na temelju senzorne značajke), poremećaj prejedanja (BED; novo uključivanje u 5. izdanje
koje karakteriziraju epizode prejedanja) i povijesno klasične dijagnoze anoreksije nervoze (AN) i bulimije nervoze (BN). Ovo poglavlje će se fokusirati
na AN, BN i BED.
Procjenjuje se da je doživotna prevalencija ANa 0,3% do 0,9%, a 90% oboljelih su žene. Doživotna prevalencija BNa je 0,8% do 2,9%, a još jednom žene
čine većinu populacije pacijenata. Procjene prevalencije BEDa su u rasponu od 2% do 3,5%, s nižim omjerom pogođenih žena u odnosu na muškarce
u usporedbi s AN i BN, iako žene i dalje imaju više stope. 5 Prisutnost AN, BN ili BED negativno utječe na kvalitetu života i povezuje se s višim stopama
hospitalizacija, izvanbolničke skrbi i posjeta hitnoj službi u usporedbi sa zdravom populacijom. 6
S l učaj pacijenta (1. dio)
Downloaded 20221218 1:48 P Your IP is 159.242.234.109
Chapter 24: Eating Disorders, Melissa C. Palmer; Taylor Modesitt Page 1 / 25
MT je 22godišnja Afroamerička studentica koja dolazi u svoj studentski wellness centar.
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
Subjektivne informacije
Procjenjuje se da je doživotna prevalencija ANa 0,3% do 0,9%, a 90% oboljelih su žene. Doživotna prevalencija BNa je 0,8% do 2,9%, a još jednom žene
Butler University
čine većinu populacije pacijenata. Procjene prevalencije BEDa su u rasponu od 2% do 3,5%, s nižim omjerom pogođenih žena u odnosu na muškarce
u usporedbi s AN i BN, iako žene i dalje imaju više stope. 5 Prisutnost AN, BN ili BED negativno utječe na kvalitetu života i povezuje se s višim stopama
Access Provided by:
hospitalizacija, izvanbolničke skrbi i posjeta hitnoj službi u usporedbi sa zdravom populacijom. 6
MT je 22godišnja Afroamerička studentica koja dolazi u svoj studentski wellness centar.
Subjektivne informacije
Glavna briga: "Imam problema sa želucem i moje ocjene počinju patiti."
Povijest sadašnje bolesti:Ima napadaje proljeva i zatvora, umor, probleme sa spavanjem i loše raspoloženje. Zabrinuta je jer joj ocjene počinju
patiti. Izolirala se od prijatelja i propustila je nekoliko nedavnih društvenih događaja. Izjavljuje da je oduvijek bila zabrinuta zbog svoje težine i
unatoč tome što ima normalan indeks tjelesne mase (BMI), većinu svog života držala je dijetu. Navodi da je stalno zabrinuta zbog debljanja. Prije
otprilike godinu dana počela je kratko postiti, ali je tada pojela velike količine hrane, uključujući hranu koja je bila bogata kalorijama. Priznaje da se
tijekom tih razdoblja osjeća kao da joj je "život izvan kontrole" i da ne može kontrolirati koliko jede.Pacijentica navodi da su se epizode nastavile
povećavati i da je nedavno napredovala do samoizazvanog povraćanja nekoliko puta tjedno. Sada tvrdi da su ti simptomi počeli utjecati na ključna
područja njezina života.
Povijest bolesti: Generalizirani anksiozni poremećaj i gastroezofagealna refluksna bolest.
Reproduktivna i seksualna anamneza: Redoviti menstrualni ciklusi i nije spolno aktivna.
Obiteljska anamneza: majka—veliki depresivni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj i hipertenzija; otac—posttraumatski stresni
poremećaj, poremećaj konzumiranja alkohola i hiperlipidemija.
Socijalna anamneza: Vikendom pije u društvu i poriče upotrebu svih drugih supstanci.
Trenutačni lijekovi:
Omeprazol 20 mg na usta svako jutro 1 sat prije doručka
Naproksen 500 mg na usta dva puta dnevno s hranom po potrebi za bol od povremenih glavobolja i grčeva.
Alergije: penicilin (koprivnjača)
Objektivne informacije
O pćenito: blago razbarušen izgled
Vitalni znakovi: Krvni tlak 118/71 mm Hg; broj otkucaja srca 90 otkucaja u minuti
2
Mjere: Težina 125 lb; visina 5'8”; BMI = 19 kg/m
Fizikalni pregled: Ne doprinosi se
Laboratorijske vrijednosti: kalij 3,1 mEq/dL (nisko); trigliceridi 105 mg/dL (niski); folna kiselina 2,7 ng/mL (niska); vitamin B 286 pg/mL (nisko)
12
Provjera lijeka u mokraći : Negativno
Test na trudnoću : negativan
ZDRAVA PREHRANA I VJEŽBANJE
Smjernice Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) naglašavaju važnost održavanja težine unutar zdravog raspona za spol, dob i visinu. Zdrava težina
postiže se balansiranjem broja kilokalorija (kcal) unesenih hranom i pićem s brojem kcal potrošenih tijekom dana (kcal in minus kcal out). Dnevne
potrebe za energijom razlikuju se od osobe do osobe i ovise o njihovoj bazalnoj metaboličkoj stopi (BMR) i uobičajenoj tjelesnoj aktivnosti. Ovi
energetski zahtjevi variraju ovisno o spolu, dobi, visini i težini osobe. Spolne razlike postoje u potrošnji energije u mirovanju između žena i muškaraca
zbog razlika u mišićnoj masi između spolova. Općenito, muškarci imaju veću nemasnu tjelesnu težinu (LBW) i, prema tome, viši BMR (kcal/dan) u
usporedbi sa ženama. 7
PATOFIZIOLOGIJA
ZDRAVA PREHRANA I VJEŽBANJE
Butler University
Smjernice Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) naglašavaju važnost održavanja težine unutar zdravog raspona za spol, dob i visinu. Zdrava težina
Access Provided by:
postiže se balansiranjem broja kilokalorija (kcal) unesenih hranom i pićem s brojem kcal potrošenih tijekom dana (kcal in minus kcal out). Dnevne
potrebe za energijom razlikuju se od osobe do osobe i ovise o njihovoj bazalnoj metaboličkoj stopi (BMR) i uobičajenoj tjelesnoj aktivnosti. Ovi
energetski zahtjevi variraju ovisno o spolu, dobi, visini i težini osobe. Spolne razlike postoje u potrošnji energije u mirovanju između žena i muškaraca
zbog razlika u mišićnoj masi između spolova. Općenito, muškarci imaju veću nemasnu tjelesnu težinu (LBW) i, prema tome, viši BMR (kcal/dan) u
usporedbi sa ženama. 7
PATOFIZIOLOGIJA
Smatra se da inherentna ranjivost kroz genetiku u kombinaciji s kulturnim i okolišnim učincima posreduje u patogenezi poremećaja prehrane.
Disfunkcija dopaminergičkog neuromodulatornog sustava povezana je s promjenama u tjelesnim aktivnostima i poremećajima prehrane. Iako nije
uključen u sustav nagrađivanja, serotonin regulira sitost i raspoloženje. 8
Preklapanje u fenotipovima poremećaja prehrane može se djelomično objasniti mutacijskim varijantama gena u istom genu koje rezultiraju suprotnim
učincima, što dovodi do različite prezentacije kao što je preklapanje u ANu između restriktivnih i binging/purging tipova. 9 Približno 10% do 15%
pacijenata kojima je prvobitno dijagnosticiran BN prijeći će na dijagnostički AN. 4 Molimo pogledajte sliku 241 za karakteristike svakog poremećaja
prehrane i potencijalno preklapanje simptoma.
Slika 241
Karakteristike poremećaja prehrane.
SMJERNICE
Nacionalni institut za zdravlje i izvrsnost skrbi (NICE). Poremećaji prehrane: prepoznavanje i liječenje
NICE smjernice iz 2017. daju preporuke o prepoznavanju i liječenju poremećaja hranjenja u vezi s procjenom, praćenjem, liječenjem i bolničkom skrbi
djece i odraslih s AN, BN i BED. 8 NICE ima sjedište u Ujedinjenom Kraljevstvu; stoga može utjecati na generalizaciju na Sjedinjene Države. Ne
preporučuju lijekove kao jedini način liječenja poremećaja hranjenja i ističu važnost psihoterapije. Akutna medicinska skrb preporučuje se za
pacijente s teškim poremećajem ravnoteže elektrolita, pothranjenošću, dehidracijom ili prijetećim zatajenjem organa. Smjernice također naglašavaju
važnost osposobljavanja osoblja za prepoznavanje znakova i simptoma sindroma ponovnog hranjenja.
Svjetska federacija društava biološke psihijatrije (WFSBP). Smjernice za farmakološko liječenje poremeća j a
prehrane
Nacionalni institut za zdravlje i izvrsnost skrbi (NICE). Poremećaji prehrane: prepoznavanje i liječenje
Butler University
NICE smjernice iz 2017. daju preporuke o prepoznavanju i liječenju poremećaja hranjenja u vezi s procjenom, praćenjem, liječenjem i bolničkom skrbi
Access Provided by:
djece i odraslih s AN, BN i BED. 8 NICE ima sjedište u Ujedinjenom Kraljevstvu; stoga može utjecati na generalizaciju na Sjedinjene Države. Ne
preporučuju lijekove kao jedini način liječenja poremećaja hranjenja i ističu važnost psihoterapije. Akutna medicinska skrb preporučuje se za
pacijente s teškim poremećajem ravnoteže elektrolita, pothranjenošću, dehidracijom ili prijetećim zatajenjem organa. Smjernice također naglašavaju
važnost osposobljavanja osoblja za prepoznavanje znakova i simptoma sindroma ponovnog hranjenja.
Svjetska federacija društava biološke psihijatrije (WFSBP). Smjernice za farmakološko liječenje poremeća j a
prehrane
Ove smjernice iz 2011. navode da ne postoje jasni dokazi koji bi preporučili dodavanje farmakoterapije psihoterapiji. 10 Oni navode da pacijenti s
komorbidnim stanjima uključujući depresiju i opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) mogu imati koristi od dodatne farmakoterapije. Za liječenje AN
a, olanzapin može biti dodatna opcija liječenja u smislu povećanja tjelesne težine, metoklopramid može biti koristan za ubrzavanje pražnjenja želuca,
a dodatak cinka može uzrokovati povećanje tjelesne težine i poboljšati simptome raspoloženja. Za liječenje BN, fluoksetinpokazao je korist i dobar
omjer rizika i koristi, a triciklički antidepresivi (TCA) pokazali su korist s umjerenim omjerom rizika i koristi. Za liječenje BEDa, selektivni inhibitori
ponovne pohrane serotonina (SSRI), orlistat , TCA i topiramat imaju korisne dokaze.
Američko psihijatrijsko udruženje (APA). Praktične smjernice za liječenje pacijenata s poremećajima hranjenja,
3. izdanje
Smjernice APA 2006 preporučuju nutricionističku rehabilitaciju i psihosocijalne intervencije kao prvu liniju liječenja poremećaja prehrane. 11 Oni
raspravljaju o lijekovima za promociju kao što je metoklopramid za nadutost i bolove u trbuhu tijekom ponovnog hranjenja. Za BED, SSRI se smatraju
opcijama prve linije liječenja. Za BN, fluoksetinima odobrenje Uprave za hranu i lijekove Sjedinjenih Država (FDA) i smatra se sredstvom prve linije. Za
AN, SSRI u kombinaciji s psihoterapijom mogu se razmotriti za pacijente s komorbiditetima uključujući depresiju, anksioznost i simptome slične OCD
u; i antipsihotici druge generacije (SGA) mogu biti korisni za pacijente s jakim otporom prema dobivanju na težini, teškim opsesivnim razmišljanjem i
poricanjem s delirijskim karakteristikama. Pregled smjernica iz 2012. pregledao je nove dokaze i utvrdio da su smjernice iz 2006. uglavnom ostale
ažurne. Jedina iznimka bilo je uklanjanje sibutramina za liječenje BEDa sekundarno nakon povlačenja FDAe s tržišta Sjedinjenih Država. 12
,
Tablica 241 sažima relevantne smjernice kliničke prakse. 8 1012
Tablica 241
Summary of Guideline Recommendations for Treatment of Eating Disorders
Anorexia Nervosa Bulimia Nervosa Binge Eating Disordera
First A P A: nutritional rehabilitation, psychosocial A P A: nutritional rehabilitation, A P A : nutritional rehabilitation,

line interventions (CBT, IPT, group therapy, family psychosocial interventions (CBT, IPT, behavioral weight control, CBT, SSRIs
therapy), promotility agents PRN family therapy), SSRIs (fluoxetine in (sertraline, citalopram, escitalopram)
NICE: psychological treatment (CBTED, MANTRA, particular) NICE: guided selfhelp (same for adults
SSCM), FTAN (children and young people) NICE: guided selfhelp (adults), FTBN and children/young people)
WFSBP: lack of clear evidence to indicate benefit of (children and young people) WFSBP: SSRIs (citalopram,
combination of pharmacotherapy and psychotherapy WFSBP: fluoxetine escitalopram, sertraline), orlistat
Second A P A: SSRIs + psychotherapy in patients with A P A: IPT, antidepressants to target A P A : IPT, DBT, pharmacotherapy with

line depression, anxiety, obsessive thoughts; SGAs for concomitant psychiatric symptoms topiramate, zonisamide, or imipramine
delusions and extreme resistance to weight gain NICE: CBTED (adults and children/young NICE: CBTED; medication should not
NICE: FPT, CBTED/AFPAN (children and young people); medication should not be sole be sole treatment (same for adults and
people); medication should not be sole treatment treatment children/adolescents)
WFSBP: pharmacotherapy targeting concomitant WFSBP: fluvoxamine, sertraline, WFSBP: TCAs, topiramate, zonisamide,
psychiatric symptoms, promotility agents PRN, zinc topiramate, ondansetron naltrexone, atomoxetine
supplementation
AFPAN = adolescentfocused psychotherapy for anorexia nervosa; APA = American Psychiatric Association; CBT = cognitive behavioral therapy; CBTED: eating
disorderfocused cognitive behavioral therapy; DBT = dialectical behavior therapy; FPT = eating disorderfocused focal psychodynamic therapy; FTAN = anorexia
nervosafocused family therapy; FTBN = bulimia nervosafocused family therapy; IPT = interpersonal psychotherapy; MANTRA = Maudsley anorexia nervosa
treatment for adults; NICE = National Institutes of Health; PRN = pro re nata (“as needed”); SGAs = secondgeneration antipsychotics; SSCM = specialist supportive
clinical management; SSRIs = selective serotonin reuptake inhibitors; TCAs = tricyclic antidepressants; WFSBP = World Federation of Societies of Biological Psychiatry.
poricanjem s delirijskim karakteristikama. Pregled smjernica iz 2012. pregledao je nove dokaze i utvrdio da su smjernice iz 2006. uglavnom ostale
Butler University
ažurne. Jedina iznimka bilo je uklanjanje sibutramina za liječenje BEDa sekundarno nakon povlačenja FDAe s tržišta Sjedinjenih Država. 12
Access Provided by:
,
Tablica 241 sažima relevantne smjernice kliničke prakse. 8 1012
Tablica 241
Summary of Guideline Recommendations for Treatment of Eating Disorders
Anorexia Nervosa Bulimia Nervosa Binge Eating Disordera
First A P A: nutritional rehabilitation, psychosocial A P A: nutritional rehabilitation, A P A : nutritional rehabilitation,

line interventions (CBT, IPT, group therapy, family psychosocial interventions (CBT, IPT, behavioral weight control, CBT, SSRIs
therapy), promotility agents PRN family therapy), SSRIs (fluoxetine in (sertraline, citalopram, escitalopram)
NICE: psychological treatment (CBTED, MANTRA, particular) NICE: guided selfhelp (same for adults
SSCM), FTAN (children and young people) NICE: guided selfhelp (adults), FTBN and children/young people)
WFSBP: lack of clear evidence to indicate benefit of (children and young people) WFSBP: SSRIs (citalopram,
combination of pharmacotherapy and psychotherapy WFSBP: fluoxetine escitalopram, sertraline), orlistat
Second A P A: SSRIs + psychotherapy in patients with A P A: IPT, antidepressants to target A P A : IPT, DBT, pharmacotherapy with

line depression, anxiety, obsessive thoughts; SGAs for concomitant psychiatric symptoms topiramate, zonisamide, or imipramine
delusions and extreme resistance to weight gain NICE: CBTED (adults and children/young NICE: CBTED; medication should not
NICE: FPT, CBTED/AFPAN (children and young people); medication should not be sole be sole treatment (same for adults and
people); medication should not be sole treatment treatment children/adolescents)
WFSBP: pharmacotherapy targeting concomitant WFSBP: fluvoxamine, sertraline, WFSBP: TCAs, topiramate, zonisamide,
psychiatric symptoms, promotility agents PRN, zinc topiramate, ondansetron naltrexone, atomoxetine
supplementation
AFPAN = adolescentfocused psychotherapy for anorexia nervosa; APA = American Psychiatric Association; CBT = cognitive behavioral therapy; CBTED: eating
disorderfocused cognitive behavioral therapy; DBT = dialectical behavior therapy; FPT = eating disorderfocused focal psychodynamic therapy; FTAN = anorexia
nervosafocused family therapy; FTBN = bulimia nervosafocused family therapy; IPT = interpersonal psychotherapy; MANTRA = Maudsley anorexia nervosa
treatment for adults; NICE = National Institutes of Health; PRN = pro re nata (“as needed”); SGAs = secondgeneration antipsychotics; SSCM = specialist supportive
clinical management; SSRIs = selective serotonin reuptake inhibitors; TCAs = tricyclic antidepressants; WFSBP = World Federation of Societies of Biological Psychiatry.
a
Lisdexamfetamin je dobio odobrenje FDAe za upotrebu u krevetu nakon objave trenutnih smjernica.
Podaci iz referenci8,1012 (prikaz, ostalo)..
PREVENCIJA
Programi prevencije poremećaja prehrane koji ciljaju na temeljne čimbenike rizika za patologiju prehrane procijenjeni su u kontroliranim ispitivanjima
i imaju neke korisne dokaze. Proučavani su čimbenici rizika za patologiju prehrane kao što su percipirani pritisak mršavosti, tjelesna masa, negativni
učinak i nezadovoljstvo tijelom. The Body Project, Sorority Body Image Program, Healthy Weight Intervention, Girl Talk, Student Bodies i Weigh to Eat
primjeri su preventivnih programa. 13 Općenito, literatura je ograničena u ovom području.
ANOREKSIJA NERVOZA
Klinička prezentacija
Žene i muškarci s ANom pokazuju pretjeranu procjenu oblika i veličine svog tijela, što dovodi do kontinuirane i usredotočene težnje za mršavljenjem,
što je često uspješno, što rezultira abnormalno malom težinom. AN se obično pojavljuje tijekom adolescencije ili mlade odrasle dobi, često potaknut
značajnim životnim događajem. Iako se AN rijetko javlja izvan gore navedenih životnih faza, simptomi se mogu pojaviti kasnije u životu. Tijek bolesti
može biti različit, ponekad s oporavkom nakon jedne epizode, iako često s kroničnim simptomima. 4
Smatra se da potiskivanje osovine hipotalamushipofizanadbubrežna žlijezda (HPA), osovine hipotalamushipofizaštitnjača (HPT) i osovine
hipotalamushipofizagonade (HPG) kroničnim gladovanjem, stresom i pretjeranom tjelovježbom pridonosi manifestacijama ANa, što u konačnici
dovodi do prehrambenog kompromisa i fizioloških poremećaja. Pacijenti se mogu pojaviti kao restriktivni podtip, podtip pročišćavanja ili njihova
kombinacija. Amenoreja, sniženi trijodtironin (T3), leukopenija, poremećaji elektrolita, sinusna bradikardija i niska gustoća kostiju česte su tjelesne
manifestacije. Mršavost je jedno od najlakše prepoznatih obilježja. Lanugo ili sitne dlake na tijelu također se opažaju zbog gubitka
Žene i muškarci s ANom pokazuju pretjeranu procjenu oblika i veličine svog tijela, što dovodi do kontinuirane i usredotočene težnje za mršavljenjem,
Butler University
što je često uspješno, što rezultira abnormalno malom težinom. AN se obično pojavljuje tijekom adolescencije ili mlade odrasle dobi, često potaknut
Access Provided by:
značajnim životnim događajem. Iako se AN rijetko javlja izvan gore navedenih životnih faza, simptomi se mogu pojaviti kasnije u životu. Tijek bolesti
može biti različit, ponekad s oporavkom nakon jedne epizode, iako često s kroničnim simptomima. 4
Smatra se da potiskivanje osovine hipotalamushipofizanadbubrežna žlijezda (HPA), osovine hipotalamushipofizaštitnjača (HPT) i osovine
hipotalamushipofizagonade (HPG) kroničnim gladovanjem, stresom i pretjeranom tjelovježbom pridonosi manifestacijama ANa, što u konačnici
dovodi do prehrambenog kompromisa i fizioloških poremećaja. Pacijenti se mogu pojaviti kao restriktivni podtip, podtip pročišćavanja ili njihova
kombinacija. Amenoreja, sniženi trijodtironin (T3), leukopenija, poremećaji elektrolita, sinusna bradikardija i niska gustoća kostiju česte su tjelesne
manifestacije. Mršavost je jedno od najlakše prepoznatih obilježja. Lanugo ili sitne dlake na tijelu također se opažaju zbog gubitka
samotermoregulacije. Psihijatrijske značajke također mogu biti prisutne, uključujući depresivno raspoloženje, samonametnutu izolaciju, nesanicu,
razdražljivost,i opsesivno kompulzivne značajke.4 Prehrambeno ponašanje može uključivati rezanje hrane na male komadiće, izbjegavanje obroka,
usvajanje veganske ili vegetarijanske prehrane, ekstremno brojanje kalorija i/ili druga tajnovita ponašanja povezana s hranom.
Pojedinci s poremećajima prehrane, osobito oni s ANom, imaju visoku prevalenciju komorbidnih medicinskih stanja koja mogu prožeti gotovo svaki
tjelesni sustav. Ove komplikacije uzrokuju 50% smrti u bolesnika s ANom. 14 AN ima najvišu stopu smrtnosti od svih stanja mentalnog zdravlja,
procijenjenu do 18% u dugoročnim studijama, obično zbog samoubojstva ili otkazivanja organa. 15 Osim već spomenutih smetnji, pacijenti mogu patiti
od sindroma ponovnog hranjenja, prolapsa mitralnog zaliska, alopecije, disfagije, neplodnosti, osteoporoze, pancitopenije, cerebralne atrofije i
respiratornog zatajenja. 14
Patofiziologija
Snažna genetska komponenta potencijalno postoji s AN, s predloženom nasljednošću od 33% do 84%. 16 Genetske komponente koje bi mogle biti
uključene su gen HTR1D, koji kodira serotoninski (5HT) receptor 1D; gen OPRD1 delta opioidnog receptora; i ERBB3, koji veže neuregulin i također je
uključen u shizofreniju. 17
Povijesno gledano, smatralo se da je AN dominantan u zapadnim društvima s visokim idealima ženske privlačnosti i mršavosti. Utvrđeno je da su crte
osobnosti kao što su početni maladaptivni perfekcionizam i afektivna labilnost povezane s ograničenjem prehrane. 18 Procjena 10 studija koje su
ispitivale odnos između opsesivno kompulzivnog poremećaja osobnosti (OCPD), OKPa i ANa pronašla je pozitivan odnos između OCPDa i/ili OKPa
kod pacijenata s ANom s prekomjernom tjelovježbom kao dijelom patologije u sedam uključenih studija. 19 Ostali čimbenici rizika za AN mogu
uključivati seksualno zlostavljanje, loše roditeljske odnose i profesionalne ili rekreacijske pritiske. 5
Otkrivanje, probir i dijagnoza
DSM5 uključuje tri bitna kriterija AN a i specifikatore remisije i težine koji se mogu vidjeti u tablici 242 . 4 Događa se križanje između podtipova.
Pojedinci s podtipom prejedanja/pročišćavanja izloženi su većem riziku od upotrebe droga i alkohola . Približno polovica pacijenata susrest će se s
restriktivnim tipom, a ostatak spada u podtip prejedanja/pročišćavanja.
Tablica 242
, ,
Klasifikacija poremećaja prehrane4 5 6 8
Anoreksija nervoza bulimija nervoza P o r e m ećaj prejedanje
Ključni Mora imati sve tri Must have all three features Must have all three features

kriteriji karakteristike 1. Ongoing occurrences of binge eating 1. Ongoing occurrences of binge eating that includes
1. Limiting caloric intake which includes consumption of a larger consumption of a larger amount of food than what is
below minimum amount of food than what is considered reasonable and loss of sense of control over
requirements with considered reasonable and loss of eating
resultant very low body sense of control over eating 2. Binge episodes characterized by the following:
weight 2. Maladaptive compensatory measures consuming food in an uncharacteristically rapid manner;
2. Strong fear of weight including purging, inappropriate use of eating beyond feeling comfortably full; consuming food
gain with subsequent medications (diuretics, laxatives), or when not experiencing hunger; feeling repulsed and sad
hindrances to weight overexercise following binging
gain including possible 3. Overly critical bodily selfevaluation 3. Occurrence of significant emotional disturbance
over exercise and following binging
purging
3. Overly critical bodily
selfevaluation and/or
Butler University
DSM5 uključuje tri bitna kriterija AN a i specifikatore remisije i težine koji se mogu vidjeti u tablici 242 . 4 Događa se križanje između podtipova.
Access Provided by:
Pojedinci s podtipom prejedanja/pročišćavanja izloženi su većem riziku od upotrebe droga i alkohola . Približno polovica pacijenata susrest će se s
restriktivnim tipom, a ostatak spada u podtip prejedanja/pročišćavanja.
Tablica 242
, ,
Klasifikacija poremećaja prehrane4 5 6 8
Anoreksija nervoza bulimija nervoza P o r e m ećaj prejedanje
Ključni Mora imati sve tri Must have all three features Must have all three features

kriteriji karakteristike 1. Ongoing occurrences of binge eating 1. Ongoing occurrences of binge eating that includes
1. Limiting caloric intake which includes consumption of a larger consumption of a larger amount of food than what is
below minimum amount of food than what is considered reasonable and loss of sense of control over
requirements with considered reasonable and loss of eating
resultant very low body sense of control over eating 2. Binge episodes characterized by the following:
weight 2. Maladaptive compensatory measures consuming food in an uncharacteristically rapid manner;
2. Strong fear of weight including purging, inappropriate use of eating beyond feeling comfortably full; consuming food
gain with subsequent medications (diuretics, laxatives), or when not experiencing hunger; feeling repulsed and sad
hindrances to weight overexercise following binging
gain including possible 3. Overly critical bodily selfevaluation 3. Occurrence of significant emotional disturbance
over exercise and following binging
purging
3. Overly critical bodily
selfevaluation and/or
minimal insight of
significance of
excessively low body
weight
Frequency Undefined At least weekly during past 3 months At least weekly during past 3 months
Differential Weight loss due to AN, BED, depression, borderline personality Obesity, BN, depression, borderline personality disorder

diagnoses depression or a medical disorder
condition, substance use,
OCD, body dysmorphic
disorder
Severity Based on BMI value Based on frequency of inappropriate Based on frequency of binge eating episodes

compensatory episodes per week
Remission Partial or full Partial or full Partial or full
Lifetime 0.3%0.9% 0.8%2.9% 2%3.5%

prevalence
Male to 1:6 1:3 1:1.75

female
ratio
AN = anoreksija nervoza; BN = bulimija nervoza; BED = poremećaj prejedanja; OCD = opsesivno kompulzivni poremećaj.
Uz procjenu ispunjava li pojedinac kriterije DSM5 , potrebno je provesti procjenu drugih simptoma, ponašanja i mentalnog statusa. Trendovi visine i
težine, obrasci vježbanja, stavovi o težini i obiteljska povijest važni su aspekti koje treba uzeti u obzir. Fizički pregled trebao bi uključivati visinu, težinu,
vitalne znakove, procjenu kardiovaskularnog sustava, pregled kože i procjenu samoozljeđivanja.
Zdravstvenim djelatnicima na raspolaganju su različiti alati za pomoć u procjeni prehrambenih navika. Neke standardizirane ljestvice mogu se koristiti
za procjenu i/ili probir općih poremećaja prehrane. YaleBrownCornellova ljestvica poremećaja prehrane (YBCEDS) alat je za provjeru od 65 stavki
ratio
Butler University
Access Provided by:
AN = anoreksija nervoza; BN = bulimija nervoza; BED = poremećaj prejedanja; OCD = opsesivno kompulzivni poremećaj.
Uz procjenu ispunjava li pojedinac kriterije DSM5 , potrebno je provesti procjenu drugih simptoma, ponašanja i mentalnog statusa. Trendovi visine i
težine, obrasci vježbanja, stavovi o težini i obiteljska povijest važni su aspekti koje treba uzeti u obzir. Fizički pregled trebao bi uključivati visinu, težinu,
vitalne znakove, procjenu kardiovaskularnog sustava, pregled kože i procjenu samoozljeđivanja.
Zdravstvenim djelatnicima na raspolaganju su različiti alati za pomoć u procjeni prehrambenih navika. Neke standardizirane ljestvice mogu se koristiti
za procjenu i/ili probir općih poremećaja prehrane. YaleBrownCornellova ljestvica poremećaja prehrane (YBCEDS) alat je za provjeru od 65 stavki
ocijenjen od strane pružatelja zdravstvenih usluga. 20 Rezultate treba ocijeniti psiholog. Test stavova prehrane (EAT26) koristi se za procjenu
simptoma i stavova tipičnih za poremećaje prehrane, a osobe s rezultatima većim ili jednakim 20 upućuju se na daljnju dijagnostičku procjenu. 21
Inventar poremećaja hranjenja3 (EDI3) je dijagnostička ljestvica s 91 stavkom za samoocjenjivanje koja se često koristi u istraživanjima. 22Upitnik za
ispitivanje poremećaja hranjenja (EDEQ) alat je za samoocjenjivanje od 41 stavke koji se fokusira na ponašanja i misli tijekom posljednja 4 tjedna. 23
Terapijski izazov
Kako biste mogli uključiti probir za poremećaje prehrane u svoje susrete s pacijentima?
Otkrivanje i kasnija dijagnoza mogu biti teški kod pacijenata koji imaju naizgled nepovezane tegobe. Postoje različiti znakovi upozorenja koji se
protežu kroz spektar ponašanja, psiholoških i fizičkih domena, komplicirajući otkrivanje i dijagnozu. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi biti
svjesni takvih znakova i razmotriti mogućnost poremećaja prehrane, kao što je AN, kada procjenjuju pacijenta jer je rano otkrivanje kritično za
smanjenje negativnih ishoda. Iako su dostupni mnogi alati za probir, najučinkovitiji alat za probir koji je dostupan pružateljima zdravstvenih usluga je
um otvoren za mogućnost prisutnosti poremećaja prehrane. 8
Liječenje
Ciljevi
Ciljevi liječenja ANa trebali bi uključivati (1) vraćanje zdrave tjelesne težine koja omogućuje povratak menstruacije i ovulacije ako izostanu, (2) liječenje
svih postojećih komplikacija, (3) poboljšanje suradnje pacijentice u odabranim modalitetima liječenja, (4) edukaciju o zdravom prehrane i prehrane,
(5) pomaganje pacijentu u prepoznavanju i mijenjanju disfunkcionalnih misli i osjećaja, (6) liječenje svih komorbidnih psihijatrijskih poremećaja, (7)
uključivanje pacijentovog sustava socijalne podrške i obitelji u proces oporavka, i (8) sprječavanje recidiva. 11
Nefarmakološka terapija
Trenutačno se intenzitet liječenja bira na temelju razine oštrine. Preporuke pokazuju da se većina pacijenata može liječiti izvanbolnički
psihoterapijom. 8 Hospitalizacija se mora razmotriti ako je prisutan značajan medicinski ili psihijatrijski rizik ili ako ambulantno liječenje ne uspije. 24
Postavke liječenja za sve poremećaje prehrane mogu uključivati intenzivne izvanbolničke programe, djelomične bolničke programe, rezidencijalne
centre za liječenje i bolničke programe. Liječenje bi se trebalo sastojati od ponovnog hranjenja odgovarajućim tempom, povećanja tjelesne težine i
psihosocijalnih intervencija.
Ponovno hranjenje sastoji se od regulacije i osiguravanja odgovarajućih kalorija i hranjivih tvari za pacijente s ANom. Cilj liječenja je tjedni porast
tjelesne težine od 0,5 do 1 kg u bolničkim uvjetima i 0,5 kg u izvanbolničkim uvjetima. Potpunu parenteralnu prehranu treba izbjegavati osim ako nema
jasne potrebe; međutim, može se razmotriti nazogastrično hranjenje ako je neophodna prehrana koja održava život. Početak s 30 do 40 kcal/kg/dan s
titracijom do 70 do 100 kcal/kg/dan može postići porast težine od 1 do 1,5 kg/tjedan. Brzo ponovno hranjenje ili početak previsokog unosa kalorija
može rezultirati sindromom ponovnog hranjenja. Sindrom ponovnog hranjenja karakteriziran je hipofosfatemijom, hipomagnezijemijom,
hipokalemijom, preopterećenjem tekućinom i tiaminomnedostatak kao posljedica promjena elektrolita i neravnoteže tekućine. Treba pažljivo pratiti
razine elektrolita. 25 Kako bi dodatno povećali ili održali tjelesnu težinu nakon što se ona vrati, bolesnici s ANom trebaju nastaviti s visokokaloričnom
nutritivnom planom procijenjenom na 50 do 60 kcal/kg/dan, iako se moraju uzeti u obzir faktori specifični za bolesnika. Tjelesna aktivnost treba
promovirati kondiciju, a ne postizanje kalorijskog deficita.
Drugi modaliteti identificirani su kao moguće mogućnosti liječenja. Ponavljajuća transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS) smatra se održivom
opcijom liječenja AN nakon objave niza slučajeva ( n = 10) uspješnih rTMS tretmana i drugih studija slučaja koje pokazuju dugotrajnije poboljšanje
nakon 20 sesija. 26 Četiri komplementarna zdravstvena pristupa ocjenjivala su akupunkturu, terapiju jakim svjetlom, masažu i opuštanje. 27 Nisu
korištene uobičajene mjere ishoda, niti je ijedna studija prijavila značajan učinak na težinu ili BMI.
Chapter 24: Eating Disorders, Melissa C. Palmer; Taylor Modesitt
Psihoterapija Page 8 / 25
Od tri poremećaja prehrane o kojima se raspravlja u ovom poglavlju, psihološke intervencije za AN imaju najmanje potpornih podataka. Korištenje
psiholoških tretmana tijekom akutne faze liječenja upitno je jer se učinak može negativno utjecati na početku. Česta je i rezistencija na liječenje zbog
promovirati kondiciju, a ne postizanje kalorijskog deficita.
Butler University
Drugi modaliteti identificirani su kao moguće mogućnosti liječenja. Ponavljajuća transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS) smatra se održivom
Access Provided by:
opcijom liječenja AN nakon objave niza slučajeva ( n = 10) uspješnih rTMS tretmana i drugih studija slučaja koje pokazuju dugotrajnije poboljšanje
nakon 20 sesija. 26 Četiri komplementarna zdravstvena pristupa ocjenjivala su akupunkturu, terapiju jakim svjetlom, masažu i opuštanje. 27 Nisu
korištene uobičajene mjere ishoda, niti je ijedna studija prijavila značajan učinak na težinu ili BMI.
Psihoterapija
Od tri poremećaja prehrane o kojima se raspravlja u ovom poglavlju, psihološke intervencije za AN imaju najmanje potpornih podataka. Korištenje
psiholoških tretmana tijekom akutne faze liječenja upitno je jer se učinak može negativno utjecati na početku. Česta je i rezistencija na liječenje zbog
pretjeranog straha od debljanja. Unatoč tome, terapija prve linije za AN smatra se kognitivno bihevioralnom terapijom (KBT), interpersonalnom
,
psihoterapijom (IPT), psihodinamskom terapijom, obiteljskim intervencijama ili grupama podrške (licem u lice i putem interneta). 8 1012
Pregledano je šesnaest studija KBTa za AN i pronađena su poboljšanja u ishodima kao što su BMI, simptomi ANa i šira psihopatologija. 28 Međutim,
CBT nije pokazao dosljednu superiornost u odnosu na druge vrste terapije kao što su IPT, obiteljska terapija i savjetovanje o prehrani.
,
Smjernice za liječenje također preporučuju IPT i obiteljsku terapiju, osobito kod oboljelih adolescenata. 8 11 Metaanaliza četiri ispitivanja koja su
procjenjivala obiteljsku terapiju kod adolescenata s ANom zaključila je da je bolja od individualnog liječenja. 29 Općenito, klinička ispitivanja su imala
visoku stopu neuspjeha liječenja i/ili prekida liječenja što je dovelo do pretpostavke o upitnoj ukupnoj učinkovitosti.
Farmakološka terapija
Farmakoterapija se preporučuje samo kod pacijenata koji ne reagiraju na psihoterapiju i obično tek nakon što se tjelesna težina vrati na oporavak
zbog nedostatka dokaza koji podupiru dobrobit. Literatura o farmakoterapijskim tretmanima za AN je ograničena i većina ispitivanja ima mali uzorak.
Jedno ispitivanje u kojem je korišten fluoksetin procijenilo je 31 bolničku ženu (dobi 1645 godina) koje su se vratile na najmanje 65% svoje idealne
2,
tjelesne težine, sa srednjim BMIom pri randomizaciji od 15 mg/m 30 pacijenata je randomizirano na placebo ili fluoksetin 60 mg svaki dan uz
nastavak psihoterapije. Nije pronađena razlika između dviju skupina u pogledu debljanja, psiholoških značajki ANa, anksioznosti ili depresije.
Fluoksetin je također proučavan kao tretman za sprječavanje recidiva kod pacijenata koji su vratili težinu. Randomizirano, dvostruko slijepo, placebom
2
kontrolirano ispitivanje procijenilo je učinkovitost fluoksetina u bolesnika s minimalnim BMI od 19 kg/m . 31 Četrdeset i devet sudionika primalo je
fluoksetin titriran na 60 mg svaki dan s maksimalnom dozom od 80 mg dnevno, a 44 sudionika primalo je placebo. Nije primijećena razlika između
krakova liječenja za primarne ishode oporavka i vremena do relapsa. Otvorena ispitivanja s citalopramom i sertralinom dovršena su bez učinka na
povećanje tjelesne težine. 32Unatoč nedostatku dokaza za liječenje ANa, SSRI imaju poželjniji profil nuspojava u usporedbi s drugim lijekovima
uključenim u ovo poglavlje i mogu se koristiti zajedno s psihoterapijom u bolesnika s komorbidnom depresijom, anksioznošću ili opsesivno
kompulzivnim simptomima.
Otvoreno ispitivanje izokarboksazida pokazalo je poboljšano raspoloženje i simptome tjeskobe, ali nije pokazalo značajnije povećanje težine tijekom 6
tjedana. 32 Utvrđeno je da klomipramin potiče glad i apetit, ali je rezultirao nižim debljanjem u usporedbi s placebom. Amitriptilin također nije pokazao
nikakvu korist. Bupropion je kontraindiciran u bolesnika s ANom zbog povećanog rizika od napadaja. 11 Ni TCA ni inhibitori monoaminooksidaze
(MAOI) se često ne koriste zbog povezanih profila nuspojava i mogućnosti značajnih interakcija između lijekova s MOAI.
SGA, ili atipični antipsihotik, koji je najviše proučavan je olanzapin . Otvorene studije pokazale su povećani dobitak na težini, iako je jedna od tih studija
otkrila da su učinci bili ograničeni na prejedanje/pročišćavanje tipa AN. 32 Sustavni pregled olanzapina uključivao je podatke iz 22 izvješća o
slučajevima, 2 otvorena ispitivanja ( n = 35), jedno randomizirano kontrolirano ispitivanje (RCT) ( n = 15) i dvije retrospektivne studije ( n = 32). 33 Većina
ispitanika uspješno je dobila na težini i pokazala poboljšanje psiholoških simptoma s olanzapinom od 2,5 do 15 mg svaki dan. Ispitivanje olanzapina u
adolescenataili placebo koji se koristi kao pomoćni lijek uz modifikaciju ponašanja nije pokazao korist. 32 Dvije otvorene studije kvetiapina pokazale su
poboljšano povećanje tjelesne težine i simptome raspoloženja, ali mala dvostruko slijepa studija kvetiapina nije otkrila utjecaj na osnovne simptome
AN. 32 Prikazi slučajeva risperidona pokazali su moguću učinkovitost, iako jedino dvostruko slijepo ispitivanje nije pokazalo značajnu korist kod
adolescenata u usporedbi s placebom. 32 Aripiprazol je minimalno proučavan sa serijama slučajeva koji sugeriraju utjecaj na strah od jela. 32
Antipsihotici prve generacije (FGA), poznati i kao tipični antipsihotici, pokazali su ograničenu sposobnost poboljšanja sustava nagrađivanja hrane
posredovanog dopaminom. Međutim, niz slučajeva niske doze haloperidola kod pacijenata s ANom otpornim na liječenje pokazao je povećanje
tjelesne težine kada se koristio zajedno s psihoterapijom. 32
4tjedna dvostruko slijepa studija litijeva karbonata u odraslih s ANom otkrila je malu prednost za povećanje tjelesne težine u kombinaciji s dvojnom
bihevioralnom terapijom. 32 Zabrinutost zbog toksičnosti litija ograničava upotrebu.
AN. 32 Prikazi slučajeva risperidona pokazali su moguću učinkovitost, iako jedino dvostruko slijepo ispitivanje nije pokazalo značajnu korist kod
Butler University
adolescenata u usporedbi s placebom. 32 Aripiprazol je minimalno proučavan sa serijama slučajeva koji sugeriraju utjecaj na strah od jela. 32
Access Provided by:
Antipsihotici prve generacije (FGA), poznati i kao tipični antipsihotici, pokazali su ograničenu sposobnost poboljšanja sustava nagrađivanja hrane
posredovanog dopaminom. Međutim, niz slučajeva niske doze haloperidola kod pacijenata s ANom otpornim na liječenje pokazao je povećanje
tjelesne težine kada se koristio zajedno s psihoterapijom. 32
4tjedna dvostruko slijepa studija litijeva karbonata u odraslih s ANom otkrila je malu prednost za povećanje tjelesne težine u kombinaciji s dvojnom
bihevioralnom terapijom. 32 Zabrinutost zbog toksičnosti litija ograničava upotrebu.
Primjena metoklopramida može se smatrati kratkotrajnom za nadutost i bolove u trbuhu tijekom dojenja. 11 Suplementacija cinkom proučavana je u
pedijatrijskoj i odrasloj populaciji. 32 Rezultati upućuju na poboljšanje debljanja jer se korigiraju niske koncentracije cinka. Jedna pedijatrijska studija,
međutim, nije pronašla korelaciju između koncentracije cinka i povećanja tjelesne težine. Kalcij i vitamin D preporučuju se ako se nedostaci pripisuju
smanjenom unosu hranom i/ili izlaganju sunčevoj svjetlosti. 11
U jednoj dvostruko slijepoj ukriženoj studiji na skupini pacijenata s podtipom AN binging/purging i BN, naltrekson je bio povezan sa smanjenim
binging/purgingom u 18 od 19 pojedinaca. 32 Ispitivani su kanabinoidi kao što su 9tetrahidrokanabinol i dronabinol , iako se smatralo da prvi
uzrokuje disforiju i promjene spavanja. Smatralo se da potonji samo povećava težinu za otprilike 1,5 lb. Iako i opijatski i kanabinoidni sustav imaju
važnu ulogu u prehrambenim znakovima, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo njihovo mjesto u terapiji.
Podrška za ciproheptadin proizlazi iz dvostruko slijepe studije završene 1970. godine koja je pokazala povećani dobitak težine u odnosu na placebo.
Novija studija pokazala je minimalnu učinkovitost. 32
Postoje ograničeni dokazi o korištenju hormonske terapije za nadomjestak poboljšanja mineralne gustoće kosti (BMD) u bolesnica s ANom. 11 Prva
linija terapije za nizak BMD trebala bi biti nutritivna rehabilitacija s vraćanjem težine i povratkom menstruacije. Iako su potrebna daljnja istraživanja,
pregledni članak o bolestima kostiju u ANu preporučio je razmatranje 17β estradiol flastera s cikličkim oralnim progesteronom u pacijenata starijih
od 15 godina koji ne mogu dobiti na težini i imaju BMD Zrezultat manji od 2.0. 34
P r aćenje
Čak i ako trenutno nisu podvrgnuti liječenju poremećaja hranjenja, pacijenti s ANom trebali bi dobiti barem godišnji nadzor kod pružatelja primarne
zdravstvene zaštite koji uključuje tjelesnu težinu, BMI, krvni tlak, relevantne krvne pretrage, sve probleme sa svakodnevnim funkcioniranjem, procjenu
rizika ( vezano uz fizičko i mentalno zdravlje), elektrokardiogram i rasprava o mogućnostima liječenja. U bolesnika koji još nisu ušli u pubertet
potrebno je pratiti rast i razvoj. Skeniranje BMDa može se uzeti u obzir za djecu koja su bila pothranjena 1 godinu ili više, za odrasle koji su bili
pothranjeni 2 godine ili više, te za pacijente bilo koje dobi s bolovima u kostima ili rekurentnim prijelomima. 8
BULIMIJA NERVOZA
Slično ANu, počeci BNa nalaze se u adolescenciji ili mladoj odrasloj dobi s neuobičajenim početkom izvan tog dobnog raspona. Osobe s BNom često
2
su unutar normalnog raspona do prekomjerne težine (BMI 18,529,9 kg/m ). BN je najčešći poremećaj prehrane kod sportaša s ravnomjernom
distribucijom među društvenim klasama. 4 Prodromalno razdoblje često se može identificirati unatrag, a općenito uključuje elemente nezadovoljstva
tijelom i strah od debljanja. Kao i kod ANa, stresni događaj može izazvati početak. Tijek bolesti također može varirati između kroničnosti i povremenih
relapsa, iako su ukupne stope remisije veće od AN. 35
Uobičajeno otkriće među prehrambenim navikama kod onih s BNom uključuje restrikciju hrane u kalorijama i vrsti (obično odabrana „dijetalna”
hrana) između epizoda prejedanja i čišćenja. Pojedinci obično još uvijek zadržavaju najmanje 1200 kcal/dan čak i uz ponašanje čišćenja. Javljaju se
tajnovita ponašanja u vezi s jedenjem, a često su povezana sa sramom i krivnjom povezanima s ponašanjem prejedanja. Može biti prisutna uporaba
ipekakuane, diuretika, laksativa i pretjerana tjelovježba. 4 Kao i kod ANa, djevojke i žene mogu imati amenoreju. 4
Uz kontinuirano pročišćavanje, mogu se pojaviti poremećaji elektrolita i tekućine koji mogu biti dovoljno ozbiljni da zahtijevaju hitnu pozornost.
Moguća su rijetka, ali ozbiljna stanja kao što su puknuća jednjaka, ruptura želuca i srčane aritmije. Kronična upotreba ipekakuane može imati
nuspojave na kardiovaskularni sustav uključujući miopatije. Kronična uporaba laksativa također dovodi do gastrointestinalne ovisnosti. 4
Fizički znakovi uključuju gubitak zubne cakline, povećanje žlijezda slinovnica i žuljeve na dorzalnoj površini ruke koji se koriste za izazivanje
povraćanja, također poznat kao Russellov znak. Psihijatrijski poremećaji uključuju simptome depresije i anksioznosti, s ukupno većom učestalošću
4
bipolarnih i depresivnih poremećaja u ovoj populaciji bolesnika.
Patofiziologija
ipekakuane, diuretika, laksativa i pretjerana tjelovježba. Kao i kod ANa, djevojke i žene mogu imati amenoreju.
Butler University
Uz kontinuirano pročišćavanje, mogu se pojaviti poremećaji elektrolita i tekućine koji mogu biti dovoljno ozbiljni da zahtijevaju hitnu pozornost.
Access Provided by:
Moguća su rijetka, ali ozbiljna stanja kao što su puknuća jednjaka, ruptura želuca i srčane aritmije. Kronična upotreba ipekakuane može imati
nuspojave na kardiovaskularni sustav uključujući miopatije. Kronična uporaba laksativa također dovodi do gastrointestinalne ovisnosti. 4
Fizički znakovi uključuju gubitak zubne cakline, povećanje žlijezda slinovnica i žuljeve na dorzalnoj površini ruke koji se koriste za izazivanje
povraćanja, također poznat kao Russellov znak. Psihijatrijski poremećaji uključuju simptome depresije i anksioznosti, s ukupno većom učestalošću
bipolarnih i depresivnih poremećaja u ovoj populaciji bolesnika. 4
Patofiziologija
Smatra se da je nasljednost BNa 28% do 83%. 16 BN se smatra impulzivnim i/ili kompulzivnim poremećajem prehrane s promjenama u
kortikostrijatnim krugovima sličnim onome što se vidi u studijama o populaciji ovisnika. 36 Predložena je veza između polimorfizma gena za receptor
oksitocina rs53576 i BN na temelju studije koja je ispitivala 262 žene, od kojih je 90 imalo dijagnozu BN. 37
BN također ima tendenciju biti istaknut u kulturama u kojima se značajna vrijednost pridaje mršavosti, relativnom obilježju zapadnog svijeta. 4
Potencijalni čimbenici rizika uključuju ranu menstruaciju, pretilost u djetinjstvu, nisko samopouzdanje i poteškoće s suočavanjem i osjećaj
usamljenosti. Potrebna su daljnja istraživanja psihobiologije BN jer je manje razvijena od dostupne literature o AN.
DSM5 uključuje tri osnovne dijagnostičke značajke za BN koje su navedene u tablici 242 specifikacije za remisiju i težinu. Epizode prejedanja su
tajnovite i često planirane unaprijed kako bi se osiguralo da se čišćenje može dogoditi bez otkrivanja. Trebalo bi se koristiti općim alatima za probir i
dijagnostiku poremećaja prehrane i uspostaviti otvoreni terapijski odnos od strane pružatelja zdravstvenih usluga.
Liječenje
Ciljevi
Ciljevi liječenja BNa trebali bi uključivati (1) smanjenje ili eliminaciju prejedanja/pročišćavanja, (2) liječenje svih postojećih komplikacija, (3)
poboljšanje sudjelovanja bolesnika u odabranim modalitetima liječenja koji bi mogli uključivati postizanje i održavanje zdrave težine, (4) edukaciju o
zdravu prehranu i prehranu, (5) pomoć pacijentu u prepoznavanju i promjeni disfunkcionalnih misli i osjećaja, (6) liječenje svih komorbidnih
psihijatrijskih poremećaja, (7) uključivanje pacijentovog sustava socijalne podrške i obitelji u proces oporavka, i (8) sprječavanje recidiva. 11
Važna intervencija je razvoj strukturiranog plana obroka. 38 Potrebno je provesti procjenu nutritivnog unosa, uključujući i bolesnike s normalnom
težinom. Adekvatan nutritivni unos važan je korak za smanjenje ciklusa prejedanja i čišćenja.
Najpoznatiji psihološki tretman za BN je CBT. CBT za BN cilja na neprilagodljivi ciklus pretjerane dijete koji može dovesti do prejedanja i čišćenja nakon
čega slijedi psihološka nevolja. CBT za BN podržava se iu pojedinačnim sesijama iu grupnim postavkama, što dovodi do smanjenja simptoma BN
uključujući prejedanje i posljedične kompenzacijske mehanizme. Utvrđeno je da su stope remisije 30% do 60%. 39 Iako dokazi nisu tako jaki za IPT za
,
kratkoročno rješavanje simptoma, proučavan je u dva velika ispitivanja u usporedbi s KBTom. 40 41 Obje studije kada se uzmu zajedno pokazale su da
su dugoročne koristi bile slične između dviju psihoterapija; međutim, smatra se da je stopa poboljšanja s IPTom sporija.
Neinferiornost, RCT online chata naspram grupne terapije licem u lice za 149 odraslih sudionika s BNom otkrila je da KBT isporučen putem online
platforme za grupni chat nije bio inferioran i učinkovit za BN u usporedbi sa standardnijom grupnom terapijom za remisiju i smanjenje prejedanje i
pročišćavanje. Zamijećeno je da je proces oporavka duži za online grupni chat, iako se smatra održivom opcijom za pojedince s problemima
povezanim s pristupom skrbi. 42
Dok postoji relativno malo literature u vezi s psihološkim intervencijama za adolescente s BNom, nekoliko serija slučajeva kao i dva skromna RCTa
ispitivali su upotrebu obiteljske terapije ili KBT prilagođene adolescentima (CBTA). U jednoj studiji, 130 sudionika u dobi od 12 do 18 godina bilo je
randomizirano na KBT, obiteljsku terapiju (FBT) ili suportivnu psihoterapiju (SPT), te su prošli 18 ambulantnih sesija tijekom 6 mjeseci. Utvrđeno je da
su 43 sudionika FBTa imala višu stopu apstinencije (39%; definirano kao da nema prejedanja/pročišćavanja tijekom prethodna 4 tjedna) u usporedbi s
CBTom (20%) na kraju liječenja i 6mjesečnog praćenja. Statistička značajnost izgubljena je nakon 12mjesečnog praćenja.
Sedam studija s ukupno 102 ispitanika (uključujući dvije studije slučaja s po jednim subjektom) procijenilo je upotrebu terapije jakim svjetlom u BNu.
44 Sve osim jedne studije otkrile su poboljšanja
Rezultati su pomiješani s četirima studijama koje su otkrile značajno smanjenje i prejedanja i čišćenja.
raspoloženja i simptoma depresije.
Dok postoji relativno malo literature u vezi s psihološkim intervencijama za adolescente s BNom, nekoliko serija slučajeva kao i dva skromna RCTa
ispitivali su upotrebu obiteljske terapije ili KBT prilagođene adolescentima (CBTA). U jednoj studiji, 130 sudionika u dobi od 12 do 18 godina bilo je
Butler University
randomizirano na KBT, obiteljsku terapiju (FBT) ili suportivnu psihoterapiju (SPT), te su prošli 18 ambulantnih sesija tijekom 6 mjeseci. Utvrđeno je da
Access Provided by:
su 43 sudionika FBTa imala višu stopu apstinencije (39%; definirano kao da nema prejedanja/pročišćavanja tijekom prethodna 4 tjedna) u usporedbi s
CBTom (20%) na kraju liječenja i 6mjesečnog praćenja. Statistička značajnost izgubljena je nakon 12mjesečnog praćenja.
Sedam studija s ukupno 102 ispitanika (uključujući dvije studije slučaja s po jednim subjektom) procijenilo je upotrebu terapije jakim svjetlom u BNu.
Rezultati su pomiješani s četirima studijama koje su otkrile značajno smanjenje i prejedanja i čišćenja. 44 Sve osim jedne studije otkrile su poboljšanja
raspoloženja i simptoma depresije.
Tri studije komplementarnih zdravstvenih pristupa uključujući hipnozu, opuštanje i rTMS nisu otkrile značajne učinke na smanjenje ili apstinenciju od
prejedanja ili čišćenja. 27
Smjernice NICE preporučuju da se lijekovi ne nude kao jedini tretman za BN, a liječenje bi se prvenstveno trebalo usredotočiti na psihosocijalne
intervencije. 8 APA smjernica navodi da se u ograničenim okolnostima, kada psihosocijalne intervencije nisu izvedive, fluoksetin može smatrati prvom
linijom liječenja BNa. 11 WFSBP smjernice govore o tome da su SSRIi pokazali učinkovitost, a TCAi i topiramat preporučuju se i podupiru potpunim
dokazima iz kontroliranih studija i umjerenim omjerom rizika i koristi. 10
Fluoksetin je jedini lijek koji je odobrila FDA za liječenje BN. 45 Međutim, studije drugih SSRIa uključujući citalopram i sertralin također su pokazale
učinkovitost. 10 Pri dozama na višoj granici raspona doziranja, pokazalo se da SSRI smanjuju epizode prejedanja/pročišćavanja bez obzira na
,
komorbidna psihijatrijska stanja uključujući depresiju i anksioznost. 10 46 U kontroliranim ispitivanjima, fluoksetin je smanjio broj epizoda
prejedanja/pročišćavanja za 70%, pri čemu su više doze (60 mg/dan) pokazale bolju učinkovitost u usporedbi s nižim dozama (20 mg/dan). 10 Jedna
studija uspoređivala je fluoksetinmonoterapija s individualnom KBT i kombinacijom fluoksetina i psihoterapije tijekom 16 tjedana. Skupine koje su
primale monoterapiju fluoksetinom i kombiniranu terapiju nisu pokazale statističku superiornost u odnosu na samu psihoterapiju. 10
Placebom kontrolirano ispitivanje fluoksetina u bolesnika liječenih KBTom ili IPTom zbog refraktorne BN pokazalo je smanjenu učestalost epizoda
prejedanja/pročišćavanja u skupini koja je primala fluoksetin . 10 Istraživači su zaključili da fluoksetin može biti koristan kod pacijenata koji su pokazali
otpornost na psihoterapiju. Jedan RCT s fluoksetinom proveden je tijekom 52 tjedna i pokazao je da su osobe koje su odgovorile na fluoksetin imale
znatno dulje vrijeme do recidiva uz smanjenje učestalosti epizoda prejedanja/čišćenja i zaključeno je da nastavak liječenja fluoksetinom u osoba koje
,
su odgovorile poboljšava ishode i smanjuje rizik od recidiva. 10 47 Fluoksetin je proučavan kod adolescenata s BNom i može biti učinkovit tretman za
ovu dobnu skupinu. 10 Citalopram je proučavan u placebom kontroliranom ispitivanju s nekoliko skupina liječenja, kao monoterapija i u kombinaciji s
flutamidom. 10 Prejedanje je značajno smanjeno s flutamidom , ali nije dokazana značajna razlika uskupini koja je primala monoterapiju citalopramom
. 10 RCT koji je uspoređivao citalopram i fluoksetin nije pronašao značajne razlike između skupina liječenja. 10 U dva odvojena RCTa provedena tijekom
12 tjedana, sertralin100 mg dnevno i fluvoksamin 200 mg dnevno pokazali su značajno smanjenje epizoda prejedanja/čišćenja u usporedbi s
placebom. 10
Početak djelovanja SSRIa za BN nije dobro dokumentiran, no vjerojatno će biti nakon 2 do 4 tjedna. 45 U kombinaciji dvaju skupova podataka ( n =
785), pacijenti koji nisu imali smanjenje od najmanje 60% u bingingu i/ili pročišćavanju do 2. tjedna liječenja vjerojatno neće odgovoriti na fluoksetin.
48
Topiramat u srednjoj dozi od 100 mg dnevno pokazao je učinkovitost u kontroliranim ispitivanjima u trajanju od 10 tjedana, sa smanjenjem epizoda
prejedanja/pročišćavanja za 44%. 10 RCT je pokazao značajno smanjenje epizoda prejedanja/čišćenja i težine, kao i poboljšano opće zdravlje i kvalitetu
života. 10
Unatoč činjenici da su TCA dokazali učinkovitost u liječenju BNa, korisnost je ograničena podnošljivošću i sigurnošću. 10 Nekoliko kontroliranih
ispitivanja TCA uključujući imipramin , amitriptilin i dezipramin pokazalo je značajno poboljšanje u učestalosti prejedanja, ponašanju čišćenja,
prehrambenom ponašanju, globalnom kliničkom statusu i depresivnoj simptomatologiji. 10 Studija s tri kraka koja je uspoređivala monoterapiju
dezipraminom s KBT i kombiniranom terapijom (KBT plus dezipramin ) rano je prekinuta zbog nedostatka koristi od dezipraminaskupinu s
monoterapijom u usporedbi s druga dva kraka studije i visoku stopu odustajanja zbog nuspojava. 49 Kontrolirano ispitivanje amitriptilina pokazalo je
da nema značajne razlike u odnosu na placebo u pogledu debljanja i žudnje za ugljikohidratima. 10
MAOI su proučavani, ali je korisnost značajno ograničena sigurnošću i podnošljivošću. U kontroliranom ispitivanju fenelzina u 25 pacijentica s BNom,
primijećeno je značajno smanjenje epizoda prejedanja, međutim, nuspojave su bile zabrinjavajuće. 10 Istraživači su zaključili da fenelzin može biti
učinkovit tretman za BN kod pacijenata sposobnih za održavanje dijete s niskim udjelom tiramina.
Litij ima ograničene podatke koji podupiru njegovu upotrebu i općenito se izbjegava zbog rizika od toksičnosti. 10 U RCTu litija u 91 žene s BNom, nije
prehrambenom ponašanju, globalnom kliničkom statusu i depresivnoj simptomatologiji. 10 Studija s tri kraka koja je uspoređivala monoterapiju
Butler University
dezipraminom s KBT i kombiniranom terapijom (KBT plus dezipramin ) rano je prekinuta zbog nedostatka koristi od dezipraminaskupinu s
monoterapijom u usporedbi s druga dva kraka studije i visoku stopu odustajanja zbog nuspojava. 49 Kontrolirano ispitivanje amitriptilina pokazalo je
Access Provided by:
da nema značajne razlike u odnosu na placebo u pogledu debljanja i žudnje za ugljikohidratima. 10
MAOI su proučavani, ali je korisnost značajno ograničena sigurnošću i podnošljivošću. U kontroliranom ispitivanju fenelzina u 25 pacijentica s BNom,
primijećeno je značajno smanjenje epizoda prejedanja, međutim, nuspojave su bile zabrinjavajuće. 10 Istraživači su zaključili da fenelzin može biti
učinkovit tretman za BN kod pacijenata sposobnih za održavanje dijete s niskim udjelom tiramina.
Litij ima ograničene podatke koji podupiru njegovu upotrebu i općenito se izbjegava zbog rizika od toksičnosti. 10 U RCTu litija u 91 žene s BNom, nije
bilo značajne razlike u odnosu na placebo nakon 8 tjedana. 50 Karbamazepin je ispitivan u ograničenoj populaciji bolesnika, međutim uspješno
liječenje prvenstveno je dokazano u bolesnika s komorbidnim bipolarnim poremećajem. 10
Bupropion je proučavan i pokazao je učinkovitost u smanjenju epizoda prejedanja/pročišćavanja, međutim, četiri subjekta u studiji doživjela su grand
,
mal napadaje. 10 51 Bupropion je apsolutno kontraindiciran u bilo kojeg bolesnika s anamnezom ili aktivnim poremećajem prehrane zbog rizika od
,
napadaja. Prikazi slučajeva potpune remisije ponašanja prejedanja/pročišćavanja opisani su uz liječenje duloksetinom . 10 52
Ondansetron i trazodon pokazali su određenu korist u ograničenim ispitivanjima. U RCTu od 46 pacijentica s BNom, trazodon je značajno smanjio
epizode prejedanja/pročišćavanja u usporedbi s placebom. 10 U RCTu od 26 pacijenata s BNom koji su liječeni ondansetronom u dozi od 4 mg dnevno
u odnosu na placebo tijekom 4 tjedna, primijećeno je značajno smanjenje epizoda prejedanja/čišćenja i normalizacija prehrambenog ponašanja. 10
Stimulansi i naltrekson također su proučavani u ograničenim ispitivanjima. U studiji na 10 pacijenata s BNom otpornom na antidepresive, naltrekson
300 mg dnevno, sedam od deset pacijenata pokazalo je smanjenje simptoma BNa za 75%. 10 Istraživači su zaključili da naltrekson može biti koristan
kod BNa otpornog na liječenje. Druga studija uspoređivala je učinkovitost naltreksona od 50 do 100 mg dnevno s naltreksonom od 200 do 300 mg
dnevno kod 16 pacijenata s BNom. 10 Zaključili su da se preporučuje samo liječenje visokim dozama ( naltrekson 200300 mg dnevno).
Liječenje metilfenidatom je dokumentirano u bolesnika s BNom otpornim na liječenje i klasterom B poremećaja osobnosti. 10 Pacijenti su pokazali
smanjenje epizode prejedanja/pročišćavanja, koja je trajala tijekom razdoblja praćenja od 10 do 12 mjeseci; međutim, s obzirom na potencijalne rizike
liječenja i status kontroliranih tvari, metilfenidat se trenutačno ne preporučuje rutinski. Aripiprazol je također proučavan s nekim obećavajućim
rezultatima, međutim, profil nuspojava povezanih s antipsihoticima ograničava kliničku korisnost. 10
Sveukupno, SSRI, TCA i topiramat imaju najviše dokaza koji podupiru upotrebu u farmakološkom liječenju BNa. 10 Iako je fluoksetin jedini lijek koji je
FDA odobrila za liječenje BNa, drugi SSRIi imaju korisne dokaze koji podupiru upotrebu. 10 TCA i topiramat ograničeni su u kliničkoj korisnosti zbog
profila nuspojava. 10
Terapijski izazov
Kada biste preporučili antipsihotike u liječenju poremećaja prehrane?
P r aćenje
Smjernice NICE preporučuju praćenje ravnoteže tekućine i elektrolita u bolesnika s poremećajima prehrane i kompenzacijskim ponašanjem
uključujući povraćanje, uzimanje laksativa ili diuretika ili unos vode. Potreba za praćenjem elektrokardiograma temelji se na procjeni rizika uključujući
sljedeće čimbenike: brzi gubitak tjelesne težine, pretjeranu tjelovježbu, ozbiljno ponašanje čišćenja srca, bradikardiju, hipotenziju, prekomjerni unos
kofeina , lijekove, slabost mišića, neravnotežu elektrolita i prethodni abnormalni srčani ritam. 8
Tjelesna stanja koja bi mogla uzrokovati promjene u prehrambenim navikama i težini treba uzeti u obzir i po potrebi ih riješiti. Za sve pacijente treba
prikupiti povijest visine i težine, obrasce vježbanja, stavove o težini i obiteljsku anamnezu. 8
POREMEĆAJ PREJEDANJE
Kao i kod AN i BN, BED se može pojaviti u adolescenciji i mladoj odrasloj dobi, iako se BED razlikuje po tome što češće počinje u kasnijem životu.
Prejedanje se javlja u širokom spektru težinskih kategorija. Postoji povezanost između pretilosti i onih koji traže liječenje zbog prejedanja; međutim,
važno je razdvojiti ta dva stanja jer se procjenjuje da 70% pretilih osoba nema problema s stalnim prejedanjem. 53 Osobe s BEDom često pokušavaju
držati dijetu nakon pojave epizoda prejedanja. Stope remisije za BED su veće u usporedbi s AN i BN. 4
Tajnovita ponašanja u vezi s jedenjem javljaju se s posljedičnim sramom i krivnjom zbog prejedanja. Prejedanje se može dogoditi čak i kada osoba nije
POREMEĆAJ PREJEDANJE Butler University
Access Provided by:
Kao i kod AN i BN, BED se može pojaviti u adolescenciji i mladoj odrasloj dobi, iako se BED razlikuje po tome što češće počinje u kasnijem životu.
Prejedanje se javlja u širokom spektru težinskih kategorija. Postoji povezanost između pretilosti i onih koji traže liječenje zbog prejedanja; međutim,
važno je razdvojiti ta dva stanja jer se procjenjuje da 70% pretilih osoba nema problema s stalnim prejedanjem. 53 Osobe s BEDom često pokušavaju
držati dijetu nakon pojave epizoda prejedanja. Stope remisije za BED su veće u usporedbi s AN i BN. 4
Tajnovita ponašanja u vezi s jedenjem javljaju se s posljedičnim sramom i krivnjom zbog prejedanja. Prejedanje se može dogoditi čak i kada osoba nije
gladna. Psihološki stres u vezi s epizodama prejedanja ponekad je očit, ali nije uvijek lako otkriti.
Osim pretilosti, sve više istraživanja ukazuje na medicinske komorbiditete kao što su dijabetes melitus, hipertenzija i dislipidemija. Kod žena, BED je
povezan s menstrualnom disfunkcijom i sindromom policističnih jajnika. 54 BED je često povezan s komorbidnim psihijatrijskim stanjima, najčešće
bipolarnim poremećajem, depresijom, anksioznošću i ovisnošću. 4
Patofiziologija
Nasljednost BEDa procjenjuje se na 41% do 57%. 16 Slično BNu, BED se smatra impulzivnim i/ili kompulzivnim poremećajem prehrane s promjenama
u kortikostrijatnim krugovima. Dorzalnostriatalni impulzivni i/ili kompulzivni način nagrađivanja povezan s konzumacijom hrane preuzima ventralno
striatalni sustav nagrađivanja. Potreba za prejedanjem povezana je s hiperaktivnošću orbitofrontalnog korteksa i prednjeg cingularnog korteksa
zajedno s nedovoljnom aktivnošću inhibitornih kontrolnih mehanizama. 36
Ograničena istraživanja također ukazuju na povezanost opioidnog mu receptora s predisponirajućim čimbenicima rizika kao što je povećana
osjetljivost na nagradu. 55 Na temelju dosadašnjih dokaza, smatra se da se BED javlja sličnim stopama u većini industrijalizovanih zemalja. 4 Odnos
između osobnosti, ovisničkog ponašanja i BMI identificiran je kao važan put istraživanja. Nedavna studija na 146 odraslih osoba s prekomjernom
tjelesnom težinom i pretilih osoba, s dijagnozom BED ili bez nje ( n = 42, 104), u usporedbi s kontrolnom skupinom normalne tjelesne težine ( n = 73)
nije otkrila razliku između odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom težinom/pretilih osoba s dijagnozom BED i oni bez BED dijagnoze u pogledu
ponašanja ovisnosti. 56Ovisnička ponašanja mjerena su korištenjem različitih ljestvica, uključujući potvrđenu Barrattovu ljestvicu impulzivnosti i
ljestvicu ovisnosti Eysenckovog revidiranog upitnika osobnosti.
Prema DSM5 , dijagnostički kriteriji BED imaju jednu bitnu značajku: ponavljajuće epizode prejedanja koje se javljaju najmanje jednom tjedno tijekom
3 mjeseca. 4 Prejedanje je definirano s tri kriterija i ima specifikatore koji se odnose na ozbiljnost ( Tablica 242 ). Iako je prejedanje također značajka
BNa i može biti prisutno u ANu, BED se razlikuje jer epizode prejedanja nisu praćene neprilagodljivim kompenzacijskim mehanizmima poput
zlouporabe laksativa ili čišćenja. BED simptomi se ne smiju javljati isključivo tijekom epizoda AN ili BN.
Uz korištenje prethodno spomenutih općih ljestvica poremećaja prehrane, pitanja o obrascima prehrane, apetitu, osobnim osjećajima u vezi s tijelom i
bilo kakvom namjernom gubitku težine često će otkriti je li potrebna daljnja intervencija. Neophodan je pozitivan terapijski odnos između pružatelja
zdravstvenih usluga i pacijenta. Ljestvica prejedanja (BES) također je dostupna kao alat za provjeru sa 16 stavki. 57 Rezultat od 27 ili veći ukazuje na
ozbiljno prejedanje. Provjera poremećaja prejedanja (BEDS7) također je nedavno razvijena kao alat za samoprocjenu pitanja Likertove ljestvice na
temelju dijagnostičkih kriterija DSM5 BED.
Tjelesna stanja koja bi mogla uzrokovati promjene u prehrambenim navikama i težini treba uzeti u obzir i po potrebi ih riješiti. Treba prikupiti povijest
visine i težine, obrasce vježbanja, stavove o težini i obiteljsku povijest.
Liječenje
Ciljevi
Ciljevi liječenja BEDa trebali bi uključivati (1) smanjenje ili uklanjanje epizoda prejedanja, (2) liječenje svih prisutnih komplikacija, (3) poboljšanje
sudjelovanja bolesnika u odabranim modalitetima liječenja koji bi mogli uključivati postizanje i održavanje zdrave težine, (4) edukaciju o zdravu
prehranu i prehranu, (5) pomoć pacijentu u prepoznavanju i promjeni disfunkcionalnih misli i osjećaja, (6) liječenje svih komorbidnih psihijatrijskih
poremećaja, (7) uključivanje pacijentovog sustava socijalne podrške i obitelji u proces oporavka, i (8) sprječavanje recidiva. 11
Sveobuhvatno liječenje BEDa trebalo bi riješiti prejedanje putem psihoterapije ili bihevioralnih intervencija. Može uključivati farmakoterapiju,
rješavanje statusa tjelesne težine (ako je potrebno) i liječenje bilo koje povezane psihopatologije. CBT i IPT su proučavani za psihološku intervenciju
BEDa. CBT je dodatno usmjeren na neprilagođene ideje o prekomjernoj težini i gubitku težine sa stopama remisije od približno 50%. 58 KBT za KREVET
Ciljevi liječenja BEDa trebali bi uključivati (1) smanjenje ili uklanjanje epizoda prejedanja, (2) liječenje svih prisutnih komplikacija, (3) poboljšanje
Butler University
sudjelovanja bolesnika u odabranim modalitetima liječenja koji bi mogli uključivati postizanje i održavanje zdrave težine, (4) edukaciju o zdravu
Access Provided by:
prehranu i prehranu, (5) pomoć pacijentu u prepoznavanju i promjeni disfunkcionalnih misli i osjećaja, (6) liječenje svih komorbidnih psihijatrijskih
poremećaja, (7) uključivanje pacijentovog sustava socijalne podrške i obitelji u proces oporavka, i (8) sprječavanje recidiva. 11
Sveobuhvatno liječenje BEDa trebalo bi riješiti prejedanje putem psihoterapije ili bihevioralnih intervencija. Može uključivati farmakoterapiju,
rješavanje statusa tjelesne težine (ako je potrebno) i liječenje bilo koje povezane psihopatologije. CBT i IPT su proučavani za psihološku intervenciju
BEDa. CBT je dodatno usmjeren na neprilagođene ideje o prekomjernoj težini i gubitku težine sa stopama remisije od približno 50%. 58 KBT za KREVET
potiče povećanu suzdržanost i razvoj hranjivog i skromnog plana obroka. Studija na 162 bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom s BED ispitivala
je CBT i IPT u grupnom okruženju. 59Slične stope remisije postojale su za obje terapije na kraju liječenja, koje se sastojalo od 20 tjednih sesija (79%
odnosno 73% za CBT i IPT), i nakon 12mjesečnog praćenja (59% i 62% za CBT odnosno IPT).
Budući da mnogi pacijenti s BEDom imaju prekomjernu tjelesnu težinu, pokazao se interes za strategije bihevioralnog mršavljenja (BWL). U jednoj
posebnoj studiji, sudionici su bili randomizirani u IPT, BWL ili CBT vođene skupine samopomoći. 60 Terapija je završena kroz 20 sesija za IPT i BWL, i
završena preko 10 sesija za CBT. Nisu primijećene značajne razlike na kraju 6 mjeseci, ali nakon dvogodišnjeg praćenja IPT i KBT imali su stope remisije
od 60% u usporedbi sa samo 40% s BWL. Iako je poboljšani gubitak tjelesne težine primijećen s BWL grupom na kraju 6 mjeseci, taj se značaj izgubio
nakon dvogodišnjeg praćenja.
Otprilike jedna trećina do jedna polovica pacijenata s BED nema dovoljno koristi od psiholoških ili bihevioralnih tretmana. Stoga bi kombinirano
liječenje s farmakoterapijom i psihoterapijom moglo dati bolje rezultate. Od sedam studija koje su ispitivale kombiniranu farmakoterapiju i KBT, šest
nije pokazalo poboljšane rezultate. 61 Jedna studija ispitivala je dodatak topiramata KBTu i kombinacija je poboljšala rezultate u odnosu na placebo s
KBTom. Dvije druge studije pokazale su da je psihološko liječenje superiornije u odnosu na fluoksetin u odnosu na KBT i dva odvojena SSRIa u
usporedbi u otvorenom ispitivanju. 61Ostale moguće psihološke intervencije uključuju terapije temeljene na svjesnosti. Metaanaliza ispitala je 19
2
studija terapija koje se temelje na svjesnosti, i iako je pronađena velika heterogenost (I = 93%), također su primijećeni srednji do veliki učinci. 62
NICE smjernice ne preporučuju lijekove kao jedini tretman za BED i primarno se usredotočuju na psihosocijalne intervencije. 8 APA smjernice navode
da postoji znatna količina dokaza koji podržavaju upotrebu SSRIa u liječenju BEDa. 11 Oni navode da se mogu razmotriti topiramat , zonisamid i
imipramin ako liječenje SSRIima ne uspije. 14 WFSBP smjernice navode da su citalopram , escitalopram i sertralin sigurni i učinkoviti u smanjenju
prejedanja, a orlistat je siguran i učinkovit u smanjenju težine. 10 Raspravljaju o topiramatui TCA smanjuju učestalost prejedanja s umjerenim omjerom
,
rizika i koristi. Osim toga, lisdeksamfetamin ima odobrenje FDA za umjereno do teško BED, ali odobrenje je stiglo nakon smjernica kliničke prakse. 8 10
, ,
11 63
U RCT ispitivanjima, lisdeksamfetamin od 50 do 70 mg dnevno pokazao je smanjeni rizik od recidiva prejedanja tijekom 6 mjeseci kod pacijenata koji su
odgovorili na kratkotrajno liječenje. 63 Relaps se dogodio u 3,7% pacijenata koji su nastavili uzimati lijek tijekom 6 mjeseci u usporedbi s 32,1% u
placebo skupini. 63
SSRI su povezani sa smanjenom učestalošću prejedanja, s potencijalom poboljšanja simptoma depresije i anksioznosti koji se pojavljuju istovremeno.
,
10 64 RCTa sertralina , citaloprama , escitaloprama , fluoksetina i fluvoksamina pokazala su učinkovitost u smanjenju epizoda prejedanja i BMI. 10
Slično BNu, općenito su potrebne veće doze za bolju učinkovitost. U 24tjednom RCTu od 108 bolesnika s BEDom, fluoksetin i fluvoksamin davani su
sami ili u kombinaciji s KBTom. U CBT plus fluvoksaminskupini, primijećeno je veće smanjenje simptoma u usporedbi s drugim krakovima liječenja. 10
drugih RCTova s fluoksetinom pokazalo je smanjenje učestalosti prejedanja, ali bez dodatnog gubitka težine. 10 U jednogodišnjoj studiji praćenja
placebom kontroliranog ispitivanja, pokazalo se da je CBT učinkovitiji od fluoksetina i fluvoksamina u liječenju BEDa. 10 Čini se da dodavanje
fluoksetina CBT skupini nije dalo značajnu korist.
U 6tjednom RCTu od 34 bolesnika s BEDom, sertralin je pokazao statistički značajna smanjenja učestalosti prejedanja, ukupnih rezultata težine
simptoma i BMIa. 10 Sertralin je također proučavan u 8tjednom RCTu 34 pacijenta sa sindromom noćnog jedenja, varijantom BEDa, i bio je povezan
sa značajnim poboljšanjem simptoma. 10
Lijekovi s noradrenalinskim djelovanjem proučavani su s nekim korisnim dokazima. 10tjedni RCT od 40 bolesnika s atomoksetinom od 40 do 120 mg
dnevno bio je povezan sa smanjenom učestalošću prejedanja. 10 Serija slučajeva od 35 pacijenata liječenih venlafaksinom tijekom 120 dana pokazala
10
je značajno smanjenje učestalosti prejedanja i dobro ih je podnosila. Klinička uporaba TCA ograničena je zabrinutošću za sigurnost i podnošljivost.
,
Butler University
U 6tjednom RCTu od 34 bolesnika s BEDom, sertralin je pokazao statistički značajna smanjenja učestalosti prejedanja, ukupnih rezultata težine
simptoma i BMIa. 10 Sertralin je također proučavan u 8tjednom RCTu 34 pacijenta sa sindromom noćnog jedenja, varijantom BEDa, i bio je povezan
Access Provided by:
sa značajnim poboljšanjem simptoma. 10
Lijekovi s noradrenalinskim djelovanjem proučavani su s nekim korisnim dokazima. 10tjedni RCT od 40 bolesnika s atomoksetinom od 40 do 120 mg
dnevno bio je povezan sa smanjenom učestalošću prejedanja. 10 Serija slučajeva od 35 pacijenata liječenih venlafaksinom tijekom 120 dana pokazala
je značajno smanjenje učestalosti prejedanja i dobro ih je podnosila. 10 Klinička uporaba TCA ograničena je zabrinutošću za sigurnost i podnošljivost.
,
Nekoliko RCTova pokazalo je učinkovitost topiramata u smanjenju epizoda prejedanja i BMIa. 10 64 U 14tjednom RCTu od 61 pacijenta s BEDom,
topiramat je značajno smanjio težinu, učestalost prejedanja, BMI i simptome OKPa. 10 Tijekom 42tjedne studije praćenja s 43 pacijenta koji su
prethodno završili RCT s topiramatom , lijek je bio povezan sa smanjenom učestalošću prejedanja i gubitkom težine. 10 Međutim, 68% pacijenata
prekinulo je zbog nepridržavanja protokola ( n = 17) ili nuspojava ( n = 14). Zonisamidje pokazao sličnu učinkovitost. U 16tjednom RCTu sa 60
pacijenata, zonisamid je značajno smanjio učestalost prejedanja, tjelesnu težinu, BMI i simptome OKPa. 10 Lamotrigin , akamprosat , baklofen i
okskarbazepin su proučavani, ali nema korisnih dokaza koji podupiru njihovu upotrebu. 10 Divalproex zapravo može pogoršati prejedanje i dovesti do
debljanja. 10
Kako je liječenje BEDa napredovalo, naglasak je bio na korištenju lijekova koji ili suzbijaju prejedanje, rezultiraju gubitkom težine ili kombinacijom
,
oba. 45 64 Kao rezultat toga, nekoliko lijekova protiv pretilosti je proučavano u liječenju BEDa, međutim, nijedan od njih nije odobren od strane FDA. 45
Uzimanje lijekova protiv pretilosti treba uvijek biti popraćeno promjenama načina života koje uključuju prehranu i tjelovježbu. 45
Orlistat je proučavan u 24tjednom RCTu na 89 pacijenata s BEDom i pokazao je značajan gubitak težine i smanjenje simptoma poremećaja prehrane.
,
10 64 Phentermine / topiramate je odobren za regulaciju tjelesne težine i kao dodatni tretman za pretilost. 45 Izvješća o slučajevima fentermina /
topiramata u BEDu opisala su značajna smanjenja težine, BMI i učestalosti prejedanja tijekom 3 mjeseca liječenja. Trenutno se provodi 65 RCT. 66
Lorcaserin , bupropion / naltrekson i liraglutidodobreni su od FDA za regulaciju tjelesne težine i identificirani su kao obećavajući tretmani za BED u
nedavnom pregledu liječenja; međutim, nedostaje literatura koja bi poduprla uporabu za ovu određenu indikaciju. 45
Općenito, SSRI imaju najkorisnije dokaze koji podupiru upotrebu u farmakološkom liječenju BEDa. 10 Osim toga, lisdexamfetamin je nedavno
proučavan i dobio je odobrenje FDA za liječenje BEDa. 63 Lijekovi protiv pretilosti, kao što je orlistat , također se mogu uzeti u obzir kada su popraćeni
, ,
promjenama načina života uključujući prehranu i tjelovježbu. 10 45 64
Terapijski izazov
U kojim područjima sveobuhvatnog liječenja BEDa biste mogli najučinkovitije intervenirati?
P r aćenje
NICE smjernice preporučuju praćenje ravnoteže tekućine i elektrolita u bolesnika s poremećajima prehrane i kompenzacijskim ponašanjem; međutim,
BED po definiciji ne uključuje ove kompenzacijske osobine. 8 Potreba za praćenjem elektrokardiograma temelji se na procjeni rizika i čimbenicima
specifičnim za pacijenta.
PRAĆENJE POREMEĆAJA ISHRANE
Pregledni članak koji ispituje 27 studija otkrio je širok raspon recidiva od 9% do 52%, uz napomenu da je u različitim ispitivanjima korišteno nekoliko
različitih definicija recidiva. Čak i tako, prva godina nakon liječenja smatra se najvažnijom s najvećim rizikom od recidiva unutar prva 3 mjeseca. 15 Isti
pregled sugerirao je da su kraća razdoblja praćenja povezana s nižim stopama recidiva.
Studija praćenja koja je trajala 2,5 godine procijenila je ishode za pacijente s poremećajima prehrane, vrijeme do remisije i prediktore vremena do
remisije u 78 pacijenata (35 AN, 30 BN, 13 nespecificiranih poremećaja prehrane). 67 Otprilike polovica pacijenata postigla je remisiju sa srednjim
vremenom do remisije od 27 mjeseci. Postojala je razlika u trendu između dijagnostičkih skupina s pacijentima s nespecificiranim poremećajem
hranjenja koji su imali remisije brže nego pacijenti s BNom, koji su remisija bili brži od pacijenata s ANom.
EDUKACIJA PACIJENATA
NICE smjernice pružaju korisne informacije za javnost u vezi s poremećajima prehrane, uključujući kako dobiti pomoć, tretmane za odrasle i djecu,
preglede, brigu o fizičkom zdravlju, upravljanje drugim stanjima, trudnoću i usluge podrške. Bolesnike treba savjetovati o redovitoj stomatološkoj
njezi i pregledima, osobito ako je riječ o povraćanju. Osim toga, potrebno je osigurati odgovarajuću apsorpciju farmakoloških lijekova ako pojedinac
Studija praćenja koja je trajala 2,5 godine procijenila je ishode za pacijente s poremećajima prehrane, vrijeme do remisije i prediktore vremena do
Butler University
remisije u 78 pacijenata (35 AN, 30 BN, 13 nespecificiranih poremećaja prehrane). 67 Otprilike polovica pacijenata postigla je remisiju sa srednjim
Access Provided by:
vremenom do remisije od 27 mjeseci. Postojala je razlika u trendu između dijagnostičkih skupina s pacijentima s nespecificiranim poremećajem
hranjenja koji su imali remisije brže nego pacijenti s BNom, koji su remisija bili brži od pacijenata s ANom.
EDUKACIJA PACIJENATA
NICE smjernice pružaju korisne informacije za javnost u vezi s poremećajima prehrane, uključujući kako dobiti pomoć, tretmane za odrasle i djecu,
preglede, brigu o fizičkom zdravlju, upravljanje drugim stanjima, trudnoću i usluge podrške. Bolesnike treba savjetovati o redovitoj stomatološkoj
njezi i pregledima, osobito ako je riječ o povraćanju. Osim toga, potrebno je osigurati odgovarajuću apsorpciju farmakoloških lijekova ako pojedinac
nastavi s ponašanjem pročišćavanja idealnom primjenom bilo kojeg farmakološkog tretmana prije spavanja. Treba pružiti informacije o opasnostima
prekomjerne upotrebe laksativa i pretjerane tjelovježbe. Djecu i adolescente treba također savjetovati o učincima poremećaja prehrane na rast i
razvoj. 8U idealnom slučaju dijetetičari bi trebali razviti plan prehrane i raditi s pacijentom kako bi osigurali razumijevanje i provedbu plana prehrane.
SPOLNE/SPOLNE RAZLIKE
Iako se općenito govoreći, smatralo se da poremećaji prehrane gotovo isključivo pogađaju ženski spol, marginalno je priznato da su muškarci također
pogođeni od prvog medicinskog opisa ANa 1689. Nedavne procjene omjera muškaraca i žena za AN su 1:6. 68 U uzorku od 2980 odraslih Amerikanaca,
0,3% muškaraca je u nekom trenutku bilo pogođeno ANom u usporedbi s 0,9% žena. Postoci iz ove iste studije za BN bili su 0,5% odnosno 1,5%
muškaraca i žena. Postoci BED bili su čak i viši s nižim omjerom zahvaćenih spolova kod 2% muškaraca i 3,5% žena. Pretilost u djetinjstvu, natjecateljski
sportovi i homoseksualnost smatraju se čimbenicima rizika specifičnima za muškarce.
Proučavano je pretjerano vježbanje i smatra se da je vjerojatnije prisutno kod muškaraca, ali samoizazvano povraćanje i korištenje laksativa ili
diuretika češće je kod žena. 68 Dok žene često žele biti mršave, muškarce pokreće želja za povećanjem mišićne mase. Retrospektivna naturalistička
studija imala je za cilj istražiti daljnje spolne razlike procjenom 267 sudionika (223 žene, 44 muškarca) uključujući kliničku sliku i komorbiditete. Nalazi
studije su pokazali da je restriktivni tip AN češći kod žena, a BED je najčešći poremećaj prehrane kod muškaraca. Također je podržao gore navedene
razlike u kompenzacijskim mjerama među spolovima. Utvrđeno je da je BMI manje pogođen kod muškaraca.
Prospektivna studija pod nazivom “Growing Up Today Study” ispitala je 7067 muškaraca u dobi od 13 do 26 godina o ponašanju poremećaja prehrane,
zabrinutostima za mišićavost i vitkost te zdravstvenim korelatima. Muškarci koji su upali u tečajeve prejedanja/čišćenja i problema s mišićnošću imali
su mnogo veće stope prekomjernog opijanja i upotrebe droga. 69 Doista, dodatni pregled primijetio je da je prejedanje najčešći poremećaj prehrane
kod muškaraca. 70
Djelomično zbog različitih fokusa na sliku tijela između spolova, ali i zbog općeg nedostatka prisutnosti muškaraca u studijama, trenutni dijagnostički
kriteriji su iskrivljeni prema prezentacijama koje se najvjerojatnije mogu primijetiti kod žena. Ograničeni dokazi upućuju na slično smanjenje kvalitete
života i produktivnosti zajedno s ukupnim mentalnim blagostanjem između žena i muškaraca s poremećajima prehrane. 71 Prepreke muškarcima koji
traže liječenje uključuju stigmu i modele usluge usmjerene na žene. 70
Iako je literatura ograničena u pogledu uključivanja LGBTQI2 zajednice, postoje studije koje sugeriraju da su transrodne odrasle osobe izložene većem
riziku od poremećaja prehrane. 72 Od uzorka zajednice od 126 heteroseksualnih pojedinaca i 388 lezbijki, gejeva i biseksualnih pojedinaca, nisu
pronađene razlike u prevalenciji poremećaja prehrane između heteroseksualnih žena u usporedbi s lezbijkama i biseksualnim ženama. 73 Rezultati
ankete iz dodatne studije također nisu otkrili značajnu razliku između heteroseksualnih žena i lezbijki u poremećenim mjerama prehrane, kao ni
razliku u nezadovoljstvu tijelom ili težnji za mršavošću. 74 Potrebna su daljnja istraživanja.
Procjena: pacijent doživljava ponavljajuće epizode prejedanja koje karakterizira jedenje veće količine hrane nego što bi većina pojela tijekom
vremenskog okvira od 2 sata i percipiran gubitak kontrole. Ona koristi kompenzacijske mjere kako bi izbjegla debljanje, uključujući samoizazvano
povraćanje, koje se događa nekoliko puta tjedno dulje od 3 mjeseca. Bila je zabrinuta zbog svoje težine unatoč normalnom BMIu. Dakle, pacijent
zadovoljava DSM5 dijagnostičke kriterije za BN. Trenutno ne prima nikakvu terapiju i podložna je i psihoterapiji i lijekovima.
Plan: Započnite KBT za BN (1620 sesija u trajanju od 1 sata tijekom 45 mjeseci) i fluoksetin 20 mg na usta svaki dan; povećati do ciljne doze od 60
mg/dan. Uputiti pacijenta registriranom dijetetičaru radi nutritivne procjene i kontinuirane njege i nutritivnog praćenja. Preporuka stomatološkog
pregleda.
Obrazloženje: pokazalo se da fluoksetin smanjuje broj prejedanja i epizoda čišćenja za približno 70% u placebom kontroliranim ispitivanjima. Više
doze (60 mg/dan) pokazale su bolju učinkovitost u usporedbi s dozama od 20 mg/dan.
P r aćenje: Suicidalne misli (pacijent je < 24 godine); štetni učinci (gastrointestinalni poremećaji, nesanica, glavobolja); učinkovitost liječenja; težina;
BMI; kompletna krvna slika; kompletan metabolički panel; svakodnevno funkcioniranje; Oralna higijena; elektrokardiogram i bol/prijelomi kostiju.
riziku od poremećaja prehrane. 72 Od uzorka zajednice od 126 heteroseksualnih pojedinaca i 388 lezbijki, gejeva i biseksualnih pojedinaca, nisu
pronađene razlike u prevalenciji poremećaja prehrane između heteroseksualnih žena u usporedbi s lezbijkama i biseksualnim ženama. Butler University
73 Rezultati
Access Provided by:
ankete iz dodatne studije također nisu otkrili značajnu razliku između heteroseksualnih žena i lezbijki u poremećenim mjerama prehrane, kao ni
razliku u nezadovoljstvu tijelom ili težnji za mršavošću. 74 Potrebna su daljnja istraživanja.
Procjena: pacijent doživljava ponavljajuće epizode prejedanja koje karakterizira jedenje veće količine hrane nego što bi većina pojela tijekom
vremenskog okvira od 2 sata i percipiran gubitak kontrole. Ona koristi kompenzacijske mjere kako bi izbjegla debljanje, uključujući samoizazvano
povraćanje, koje se događa nekoliko puta tjedno dulje od 3 mjeseca. Bila je zabrinuta zbog svoje težine unatoč normalnom BMIu. Dakle, pacijent
zadovoljava DSM5 dijagnostičke kriterije za BN. Trenutno ne prima nikakvu terapiju i podložna je i psihoterapiji i lijekovima.
Plan: Započnite KBT za BN (1620 sesija u trajanju od 1 sata tijekom 45 mjeseci) i fluoksetin 20 mg na usta svaki dan; povećati do ciljne doze od 60
mg/dan. Uputiti pacijenta registriranom dijetetičaru radi nutritivne procjene i kontinuirane njege i nutritivnog praćenja. Preporuka stomatološkog
pregleda.
Obrazloženje: pokazalo se da fluoksetin smanjuje broj prejedanja i epizoda čišćenja za približno 70% u placebom kontroliranim ispitivanjima. Više
doze (60 mg/dan) pokazale su bolju učinkovitost u usporedbi s dozama od 20 mg/dan.
P r aćenje: Suicidalne misli (pacijent je < 24 godine); štetni učinci (gastrointestinalni poremećaji, nesanica, glavobolja); učinkovitost liječenja; težina;
BMI; kompletna krvna slika; kompletan metabolički panel; svakodnevno funkcioniranje; Oralna higijena; elektrokardiogram i bol/prijelomi kostiju.
Edukacija pacijenata
Fluoksetin povećava kemikaliju u vašem mozgu zvanu serotonin koja pomaže smanjiti simptome poremećaja prehrane i poboljšati
raspoloženje. Potrebno je najmanje 4 do 6 tjedana da se vidi puni učinak, iako možete primijetiti korist i prije tog vremena. Ovaj lijek se mora
uzimati dosljedno svaki dan kako bi djelovao kako je predviđeno. Najvjerojatnije će se ova doza povećati kako bi se postigla najveća korist.
Ako uzmete previše lijeka ili ga koristite u kombinaciji s određenim lijekovima koji se izdaju bez recepta ili na recept, možete biti izloženi riziku
od serotoninskog sindroma. Serotoninski sindrom uključuje simptome zbunjenosti, ubrzan rad srca, visoki krvni tlak, halucinacije, želučane
tegobe, visoku temperaturu i ukočene mišiće.
Najčešće nuspojave su želučane tegobe, glavobolja, poremećaji spavanja i seksualni poremećaji. Ove nuspojave obično se javljaju u prvih
nekoliko dana nakon početka uzimanja lijeka ili ako se doza poveća i obično su prolazne, iako seksualna disfunkcija može potrajati. Nazovite
svog liječnika ako imate problema s lijekovima.
SAŽETAK
Za sve poremećaje prehrane, nutritivna rehabilitacija trebala bi biti kamen temeljac liječenja. Postoji ograničen broj istraživanja o kombinaciji
psiholoških intervencija i farmakoterapije. Literatura o farmakoterapijskom i bihevioralnom liječenju odraslih s ANom je rijetka i neuvjerljiva.
Upotreba samih lijekova za liječenje ANa je neprikladna. KBT se preporučuje za smanjenje stope recidiva kod odraslih nakon vraćanja težine.
Općenito, farmakoterapiju treba izbjegavati dok se težina ne vrati. Obiteljska terapija je korisnija kod adolescenata.
Liječenje BNa treba uključivati primarni fokus na psihosocijalne intervencije, uz farmakoterapiju koja se nudi kao pomoćna terapija ili nakon
neuspjeha psihosocijalne terapije. Najviše dokaza ima CBT. Fluoksetin ima odobrenje FDA za liječenje BN.
Slično tome, psihosocijalne intervencije trebale bi biti prva linija za BED. KBT, bihevioralna kontrola tjelesne težine i SSRIovi smatraju se opcijama prve
linije liječenja. Farmakološki lijekovi uključujući antidepresive, antikonvulzive i lijekove protiv pretilosti proučavani su za liječenje BED a, pri čemu je
lisdeksamfetamin jedini lijek odobren od strane FDA.
Stvarna prevalencija poremećaja prehrane vjerojatno je podcijenjena. Kao rezultat toga, istraživanje optimalnih tretmana bilo je izazov, a stope
odustajanja i otpor prema liječenju dodatno su poteškoći. Dok dodatna istraživanja ne budu dostupna, trenutna literatura pokazuje da psihoterapija i
farmakološke intervencije kako su opisane imaju koristi, iako ograničene u nekim slučajevima.
REFERENCE
1. Westmoreland P, Krantz MJ, Mehler PS. Medical complications of anorexia nervosa and bulimia. Am J Med. 2016;129:30–37. [PubMed: 26169883]

2. Centers for Disease Control and Prevention. Adult obesity causes & consequences. https://www.cdc.gov/obesity/adult/causes.html. Accessed March
29, 2018.
odustajanja i otpor prema liječenju dodatno su poteškoći. Dok dodatna istraživanja ne budu dostupna, trenutna literatura pokazuje da psihoterapija i
farmakološke intervencije kako su opisane imaju koristi, iako ograničene u nekim slučajevima. Butler University
Access Provided by:
REFERENCE
1. Westmoreland P, Krantz MJ, Mehler PS. Medical complications of anorexia nervosa and bulimia. Am J Med. 2016;129:30–37. [PubMed: 26169883]
2. Centers for Disease Control and Prevention. Adult obesity causes & consequences. https://www.cdc.gov/obesity/adult/causes.html. Accessed March
29, 2018.
3. Mehler PS, Rylander M. Bulimia nervosa – medical complications. J Eat Disord . 2015;3:12. [PubMed: 25866627]
4. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders . 5th ed. Arlington, VA: American Psychiatric Association;
2013.
5. Yilmax Z, Hardaway JA, Bulik CM. Genetics and epigenetics of eating disorders. Adv Genomics Genet . 2015;5:131–150. [PubMed: 27013903]
6. Ágh T, Kovács G, Supina D. A systematic review of the healthrelated quality of life and economic burdens of anorexia nervosa, bulimia nervosa, and
binge eating disorder. Eat Weight Disord . 2016;21:353–364. [PubMed: 26942768]
7. National Institutes of Health. Clinical guidelines on the identification, evaluation, and treatment of overweight and obesity in adults, an evidence
report. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK2003/?report=reader. Accessed December 19, 2018.
8. National Institute for Health and Care Excellence (NICE). Eating disorders: recognition and treatment. May 2017.
https://www.nice.org.uk/guidance/NG69/resources. Accessed March 12, 2018.
9. Manhew AJ, Pigeyre M, Couturier J, et al. An evolutionary genetic perspective of eating disorders. J Neuroendocrinol . 2018;106(3):292–306.
10. World Federation of Societies of Biological Psychiatry (WFSBP) guidelines for the pharmacological treatment of eating disorders. World J Biol
Psychiatry . 2011;12:400–443. [PubMed: 21961502]
11. American Psychiatric Association. Practice guideline for the treatment of patients with eating disorders. 3rd ed. June 2006.
https://psychiatryonline.org/pb/assets/raw/sitewide/practice_guidelines/guidelines/eatingdisorders.pdf. Accessed March 12, 2018.
12. American Psychiatric Association. Guideline watch (August 2012): practice guideline for the treatment of patients with eating disorders, 3rd ed.
August 2012. https://psychiatryonline.org/pb/assets/raw/sitewide/practice_guidelines/guidelines/eatingdisorderswatch.pdf. Accessed March 12,
2018.
13. Shaw H, Stice E, Black Becker C. Preventing eating disorders. Child Adolesc Psychiatr Clin N Am . 2009;18(1)199–207.
14. Mehler PS, Brown C. Anorexia nervosa – medical complications. J Eat Disord . 2015;3:11. [PubMed: 25834735]
15. Khalsa SS, Portnoff LC, McCurdyMcKinnon D, et al. What happens after treatment? A systematic review of relapse, remission, and recovery in
anorexia nervosa. J Eat Disord . 2017;5:20. [PubMed: 28630708]
16. Cuesto G, Everaerts C, Leon LG, et al. Molecular bases of anorexia nervosa, bulimia nervosa and binge eating disorder: shedding light on the
darkness. J Neurogenet . 2017;31(4):266–287. [PubMed: 28762842]
17. Mostaid MS, Lloyd D, Liberg B, et al. Neuregulin1 and schizophrenia in the genomewide association study era. Neurosci Biobehav Rev .
2016;68:387–409. [PubMed: 27283360]
18. Lavendar JM, Mason TB, Utzinger LM, et al. Examining affect and perfectionism in relation to eating disorder symptoms among women with
anorexia nervosa. Psychiatry Res. 2016;241:262–272.
19. Young S, Rhodes P, Touyz S, et al. The relationship between obsessivecompulsive personality disorder traits, obsessivecompulsive personality
disorder and excessive exercise in patients with anorexia nervosa: a systematic review. J Eat Disord. 2013;1:16. [PubMed: 24999397]
20. Mazure CM, Halmi KA, Sunday SR, et al. The YaleBrownCornell Eating Disorder Scale: development, use, reliability, and validity. J Psychiatr Res .
Chapter 24: Eating Disorders, Melissa C. Palmer; Taylor Modesitt
1994;28:425–445. [PubMed: 7897615] Page 19 / 25
21. Garner DM, Olmsted MP, Bohr Y, et al. The eating attitudes test: psychometric features and clinical correlates. Psychol Med . 1982;12:871–878.
[PubMed: 6961471]
18. Lavendar JM, Mason TB, Utzinger LM, et al. Examining affect and perfectionism in relation to eating disorder symptoms among women with
anorexia nervosa. Psychiatry Res. 2016;241:262–272. Butler University
Access Provided by:
19. Young S, Rhodes P, Touyz S, et al. The relationship between obsessivecompulsive personality disorder traits, obsessivecompulsive personality
disorder and excessive exercise in patients with anorexia nervosa: a systematic review. J Eat Disord. 2013;1:16. [PubMed: 24999397]
20. Mazure CM, Halmi KA, Sunday SR, et al. The YaleBrownCornell Eating Disorder Scale: development, use, reliability, and validity. J Psychiatr Res .
1994;28:425–445. [PubMed: 7897615]
21. Garner DM, Olmsted MP, Bohr Y, et al. The eating attitudes test: psychometric features and clinical correlates. Psychol Med . 1982;12:871–878.
[PubMed: 6961471]
22. Clausen L, Rosenvinge JH, Friborg O, et al. Validating the eating disorder inventory3 (EDI3): a comparison between 561 female eating disorder
patients and 878 females from the general population. J Psychopathol Behav Assess . 2011;33:101–110. [PubMed: 21472023]
23. Fairburn CG, Belgin SJ. Assessment of eating disorders: interview or selfreport questionnaire? Int J Eat Disord . 1994;16:363–370. [PubMed:

7866415]
24. Miniati M, Mauri M, Ciberti A, et al. Psychopharmacological options for adult patients with anorexia nervosa. CNS Spectr . 2016;21(2):134–142.
[PubMed: 26145463]
25. Marzola E, Nasser JA, Hashim S, et al. Nutritional rehabilitation in anorexia nervosa: review of the literature and implications for treatment. BMC
26. McClelland J, Kekic M, Bozhilova N, et al. A RCT of neuronavigated repetitive transcranial magnetic stimulation (rTMS) in anorexia nervosa. PLoS
One . March 2016;11:e0148606. [PubMed: 27008620]
27. Fogarty S, Smith CA, Hay P. The role of complementary and alternative medicine in the treatment of eating disorders: a systematic review. Eat
Behav. 2016;21:179–188. [PubMed: 26970732]
28. GalsworthyFrancis L, Allan S. Cognitive behavioral therapy for anorexia nervosa: a systematic review. Clin Psychol Rev . 2014;34:54–72. [PubMed:

24394285]
29. Couturier J, Kimber M, Szatmari P. Efficacy of family based treatment for adolescents with eating disorders: a systematic review and metaanalysis.
Int J Eat Disord. 2013;46:3–11. [PubMed: 22821753]
30. Attia E, Haiman C, Walsh BT, et al. Does fluoxetine augment the inpatient treatment of anorexia nervosa? Am J Psychiatry . 1998;155:548–551.
[PubMed: 9546003]
31. Walsh BT, Kaplan AS, Attia E, et al. Fluoxetine after weight restoration in anorexia nervosa. JAMA . 2006;295:2605–2612. [PubMed: 16772623]
32. Frank GKW, Shott ME. Role of psychotropic medications in the management of anorexia nervosa: rationale, evidence, and future prospects. CNS
Drugs. 2016;30:419–442. [PubMed: 27106297]
33. Dunican KC, DelDotto D. The role of olanzapine in the treatment of anorexia nervosa. Ann Pharmacother . 2007;41:111–115. [PubMed: 17190846]
34. Misra M, Golden NH, Katzman DK. State of the art systematic review of bone disease in anorexia nervosa. In J Eat Disord . 2016;49:276–292.
35. Harrington BC, Jimerson M, Haxton C, et al. Initial evaluation, diagnosis, and treatment of anorexia nervosa and bulimia nervosa. Am Fam
Physician . 2015;91:46–53. [PubMed: 25591200]
36. Donelly B, Touyz S, Hay P, et al. Neuroimaging in bulimia nervosa and binge eating disorder: a systematic review. J Eat Disord. 2018;6:3. [PubMed:

29468065]
37. Kim YR, Kim JH, Kim CH, et al. Association between the oxytocin gene polymorphism (rs53576) and bulimia nervosa. Eur Eat Disord Rev .
2015;23:171–178. [PubMed: 25773927]
38. American Dietetic Association. Position of the American Dietetic Association: nutrition, intervention in the treatment eating disorders. J Am Diet
Assoc . 2011;111:1236–1241. [PubMed: 21802573]
39. Wilson GT, Zandberg LJ. Cognitivebehavioral therapy guided selfhelp for eating disorders: effectiveness and scalability. Clin Psychol Rev .
2012;32:343–357. [PubMed: 22504491]
29468065]
Butler University
Access Provided by:
37. Kim YR, Kim JH, Kim CH, et al. Association between the oxytocin gene polymorphism (rs53576) and bulimia nervosa. Eur Eat Disord Rev .
2015;23:171–178. [PubMed: 25773927]
38. American Dietetic Association. Position of the American Dietetic Association: nutrition, intervention in the treatment eating disorders. J Am Diet
Assoc . 2011;111:1236–1241. [PubMed: 21802573]
39. Wilson GT, Zandberg LJ. Cognitivebehavioral therapy guided selfhelp for eating disorders: effectiveness and scalability. Clin Psychol Rev .
2012;32:343–357. [PubMed: 22504491]
40. Agras WS, Walsh T, Fairburn CG, et al. A multicenter comparison of cognitivebehavioral therapy and interpersonal psychotherapy for bulimia
nervosa. Arch Gen Psychiatry . 2000;57:459–466. [PubMed: 10807486]
41. Fairburn CG, Jones R, Peveler RC, et al. Three psychological treatments for bulimia nervosa: a comparative trial. Arch Gen Psychiatry .
1991;48:463–469. [PubMed: 2021299]
42. Zerwas SC, Watson HJ, Hofmeier SM, et al. CBT4BN: a RCT of online chat and facetoface group therapy for bulimia nervosa. Psychother
Psychosom . 2017;86:47–53. [PubMed: 27883997]
43. Le Grange D, Lock J, Agras WS, et al. Randomized clinical trial of familybased treatment and cognitivebehavioral therapy for adolescent bulimia
nervosa. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry . 2015;54:886–894. [PubMed: 26506579]
44. Beauchamp MT, Lundgren JD. A systematic review of bright light therapy for eating disorders. Prim Care Companion CNS Discord . October
2016;18:5.
45. Agras WS. Treatment of eating disorders. In: Schatzberg A, Nemeroff CB, eds. The American Psychiatric Association Publishing Textbook of
Psychopharmacology . 5th ed. Arlington, VA: American Psychiatric Association Publishing; 2017.
46. Goldstein DJ, Wilson MG, Ascroft RC, et al. Effectiveness of fluoxetine therapy in bulimia nervosa regardless of comorbid depression. Int J Eat
Disord . 1999;25:19–27. [PubMed: 9924649]
47. Goldstein DJ, Wilson MG, Thompson VL, et al. Longterm fluoxetine treatment of bulimia nervosa. Br J Psychiatry . 1995;166:660–666. [PubMed:

7620754]
48. Sysko R, Sha N, Wang Y, et al. Early response to antidepressant treatment in bulimia nervosa. Psychol Med . 2010;40:999–1005. [PubMed:

20441691]
49. Barlow J, Blouin J, Blouin A, et al. Treatment of bulimia with desipramine: a doubleblind crossover study. Can J Psychiatry . 1988;33:129–133.
[PubMed: 3284630]
50. Hsu LKG, Clement L, Santhouse R, et al. Treatment of bulimia nervosa with lithium carbonate. A controlled study. J Nerv Men Dis . 1991;179:351–
355.
51. Horne RL, Ferguson JM, Pope HG, et al. Treatment of bulimia with bupropion: a multicenter controlled trial. J Clin Psychiatry . 1988;49:262–266.
[PubMed: 3134343]
52. Hazen E, Fava M. Successful treatment with duloxetine in a case of treatment refractory bulimia nervosa: a case report. J Psychopharm .
2005;20:723–724.
53. de Zwaan M. Binge eating disorder and obesity. Int J Obes Relat Metab Disord . 2001;25(Suppl):S51–55. [PubMed: 11466589]
54. Olguin P, Fuentes M, Gabler G, et al. Medical comorbidity of binge eating disorder. Eat Weight Disord. 2017;22:13–26. [PubMed: 27553016]
55. Davis C. The epidemiology and genetics of binge eating disorder (BED). CNS Spect . 2015;20:522–529.
56. Davis C, Mackew L, Levitan RD, et al. Binge eating disorder (BED) in relation to addictive behaviors and personality risk factors. Front Psychol.
2017;8:579. [PubMed: 28487663]
57. Ambrogne JA. Assessment, diagnosis, and treatment of binge eating disorder. J Psychiatr Nurs Ment Health Serv. 2017;55:32–38.
58. Wilson GT, Grilo CM, Vitousek KM. Psychological treatment of eating disorders. Am Psychol . 2007;62:199–216. [PubMed: 17469898]

Butler University
54. Olguin P, Fuentes M, Gabler G, et al. Medical comorbidity of binge eating disorder. Eat Weight Disord. 2017;22:13–26. [PubMed: 27553016]
Access Provided by:
55. Davis C. The epidemiology and genetics of binge eating disorder (BED). CNS Spect . 2015;20:522–529.
56. Davis C, Mackew L, Levitan RD, et al. Binge eating disorder (BED) in relation to addictive behaviors and personality risk factors. Front Psychol.
2017;8:579. [PubMed: 28487663]
57. Ambrogne JA. Assessment, diagnosis, and treatment of binge eating disorder. J Psychiatr Nurs Ment Health Serv. 2017;55:32–38.
58. Wilson GT, Grilo CM, Vitousek KM. Psychological treatment of eating disorders. Am Psychol . 2007;62:199–216. [PubMed: 17469898]
59. Wilfley DE, Welch RR, Stein RI, et al. A randomized comparison of group CBT and group IPT for the treatment of overweight individuals with binge
eating disorder. Arch Gen Psychiatry . 2002;59:713–721. [PubMed: 12150647]
60. Wilson GT, Wilfley DE, Agras WS, et al. Psychological treatments of binge eating disorder. Arch Gen Psychiatry . 2010;67:94–101. [PubMed:

20048227]
61. Grilo C. Psychological and behavioral treatments for binge eating disorder. J Clin Psychiatry . 2017;78(Suppl):S20–24.
62. Godfrey KM, Gallo LC, Afari N. Mindfulnessbased interventions for binge eating: a systematic review and metaanalysis. J Behav Med .
2015;38:348–362. [PubMed: 25417199]
63. Hudson J, McElroy SL, FerreiraCornwell MC, et al. Efficacy of lisdexamfetamine in adults with moderate to severe binge eating disorder. JAMA
64. McElroy SL, Guerdjikova A, Mori N, et al. Pharmacological management of binge eating disorder: current and emerging treatment options. Ther
Clin Risk Manag . 2012;8:219–241. [PubMed: 22654518]
65. Guerdjikova A, Fitch A, McElroy SL. Successful treatment of binge eating disorder with combination phentermine/topiramate extended release.
Prim Care Companion CNS Disord . 2015;17:2. DOI: 10.4088/PCC.14l01708.
66. Dalai SS, Adler S, Najarian T, et al. Study protocol and rationale for a randomized doubleblinded crossover trial of phenterminetopiramate ER
versus placebo to treat binge eating disorder and bulimia nervosa. Contemp Clin Trials. 2018;64:173–178. [PubMed: 29038069]
67. Clausen L. Time to remission for eating disorder patients: a 2½year followup study of outcome and predictors. Nord J Psychiatry. 2008;62:151.
[PubMed: 18569780]
68. Valente S, Girolamo GD, Forlani M, et al. Sexspecific issues in eating disorders: a clinical and psychopathological investigation. Eat Weight Disord.
2017;22:707–715. [PubMed: 28853004]
69. Calzo JP, Horton NJ, Sonneville KR, et al. Male eating disorder symptom patterns and health correlated from 13 to 26 years of age. J Am Acad
Child Adolesc Psychiatry . 2016;55:693–700. [PubMed: 27453083]
70. Mitchison D, Mond J. Epidemiology of eating disorders, eating disordered behavior, and body image disturbances in males: a narrative review. J
Eat Disord . 2015;3:20. DOI: 10.1186/s403370150058y.
71. Raevuori A, KeskiRahkonen A, Hoek HW. A review of eating disorders in males. Curr Opin Psychiatry. 2015;27:426–430.
72. McClain Z, Peebles R. Body image and eating disorders among lesbian, gay, bisexual, and transgender youth. Pediatr Clin North Am .
2016;63(6):1079–1090. [PubMed: 27865334]
73. Feldman MB, Meyer IH. Eating disorders in diverse lesbian, gay, and bisexual populations. Int J Eat Disord . 2007;40(3):218–226. [PubMed:

17262818]
74. Yean C, Benau EM, Dakanalis A, et al. The relationship of sex and sexual orientation to selfesteem, body shape satisfaction, and eating disorder
symptomatology. Front Psychol. 2013;4:Article 887:1–11. [PubMed: 23382719]
PITANJA
Butler University
73. Feldman MB, Meyer IH. Eating disorders in diverse lesbian, gay, and bisexual populations. Int J Eat Disord . 2007;40(3):218–226. [PubMed:
Access Provided by:
17262818]
74. Yean C, Benau EM, Dakanalis A, et al. The relationship of sex and sexual orientation to selfesteem, body shape satisfaction, and eating disorder
symptomatology. Front Psychol. 2013;4:Article 887:1–11. [PubMed: 23382719]
PITANJA
1 . Dysfunction of which neuromodulatory system is associated with eating disorders?
A . Glutamate
B . Gammaaminobutyric acid
C . Dopamine
D . Histamine
2 . A 26year old white woman presents to his primary care provider with complaints of fatigue, reduced ability to concentrate, and difficulty sleeping.
When questioned about appetite and eating habits, the patient reports episodes of eating fatty foods until she is uncomfortably full. She then has
feelings of shame and embarrassment, which have caused her to eat only when she is alone. This has been occurring for the past six months. The
patient denies restricting food intake or inducing vomitus. What is the likely diagnosis?
A . Binge eating disorder
B . Anorexia nervosa
C . Bulimia nervosa
D . Avoidance/restricting food intake disorder
3 . Which patient meets DSM5 diagnostic criteria for bulimia nervosa?
A . A 13year old female adolescent who recently began eating one meal a day to lose weight
B . A 16year old female adolescent using laxatives twice weekly for the past month for weight loss
C . A 32year old woman who is overweight which she attributes to her weekly binge episodes
D . A 28year old woman of normal weight who induces vomiting twice weekly for the past four months
4 . A 14year old female adolescent has recently been diagnosed with anorexia nervosa and is undergoing refeeding. Her mother inquires about non
pharmacological treatment options and asks your opinion. What is your response?
A . Family therapy should be considered after patient completes refeeding.
B . Psychological interventions are not efficacious for anorexia nervosa.
C . Cognitive behavioral therapy (CBT) should be started right away.
D . The combination of psychotherapy and pharmacotherapy has clear evidence to support benefit.
5 . A 26year old woman is undergoing CBT for anorexia nervosa. However, the patient is still exhibiting a severe preoccupation with counting calories
and weighing herself several times per day. What medication is best to initiate in this patient?
A . Quetiapine
B . Fluoxetine
C . Bupropion
D . Metoclopramide
6 . A patient diagnosed with bulimia nervosa has had a suboptimal response with psychotherapy. Per the National Institute for Health and Care
Excellence (NICE) guideline, what is the appropriate next step?
A . Quetiapine Butler University
Access Provided by:
B . Fluoxetine
C . Bupropion
D . Metoclopramide
6 . A patient diagnosed with bulimia nervosa has had a suboptimal response with psychotherapy. Per the National Institute for Health and Care
Excellence (NICE) guideline, what is the appropriate next step?
A . Cognitive behavioral therapy plus fluoxetine
B . Sertraline only
C . Topiramate only
D . Interpersonal therapy (IPT) plus bright light therapy
7 . A 17yearold patient takes fluoxetine 20 mg orally daily for bulimia nervosa. During a checkup appointment, the patient endorses ongoing purging
episodes. She reports good adherence to fluoxetine, only missing a dose 12 times per month. She also denies purging in the hour after taking the
medication or experiencing adverse reactions. The patient is also seeing a therapist weekly and partaking in CBT. What is the best choice to optimize
the patient's treatment?
A . Add topiramate
B . Increase fluoxetine dose
C . Switch to citalopram
D . Add naltrexone
8 . A patient is picking up a new prescription for citalopram. During the counseling session, the patient reports citalopram is for a diagnosis of bulimia
nervosa and asks how long it will take for the medication to begin working. What should the pharmacist tell the patient?
A . 1 week
B . 2 4 weeks
C . 6 8 weeks
D . 12 weeks
9 . A 30yearold woman is diagnosed with a binge eating disorder. The provider tells you the patient has comorbidities of seasonal allergies and
attentiondeficit hyperactivity disorder (ADHD), which are managed with cetirizine 10 mg orally daily as needed and lisdexamfetamine 30 mg orally
daily. What is your recommendation to treat the new diagnosis of binge eating disorder?
A . Start sertraline
B . Start topiramate
C . Increase lisdexamfetamine
D . Recommend behavioral weight loss
10. Which patient should receive a bone mineral density (BMD) scan?
A . 16godišnja adolescentica sa simptomima anoreksije nervoze koji su počeli prije 6 mjeseci
B . 11godišnja adolescentica koja je slomila ruku pri padu niz stepenice
C . 30godišnjak s dijagnozom poremećaja prejedanja
D . 26godišnja žena s konstantnim indeksom tjelesne mase (BMI) od 16 tijekom 3 godine
A . 16godišnja adolescentica sa simptomima anoreksije nervoze koji su počeli prije 6 mjeseci
Butler University
B . 11godišnja adolescentica koja je slomila ruku pri padu niz stepenice Access Provided by:
C . 30godišnjak s dijagnozom poremećaja prejedanja
D . 26godišnja žena s konstantnim indeksom tjelesne mase (BMI) od 16 tijekom 3 godine

Poremećaji Prehrane

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poremećaji Prehrane

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

Anorexia Nervosa Bulimia Nervosa Binge Eating Disordera

First A P A: nutritional rehabilitation, psychosocial A P A: nutritional rehabilitation, A P A : nutritional rehabilitation,

Second A P A: SSRIs + psychotherapy in patients with A P A: IPT, antidepressants to target A P A : IPT, DBT, pharmacotherapy with

Anorexia Nervosa Bulimia Nervosa Binge Eating Disordera

First A P A: nutritional rehabilitation, psychosocial A P A: nutritional rehabilitation, A P A : nutritional rehabilitation,

Second A P A: SSRIs + psychotherapy in patients with A P A: IPT, antidepressants to target A P A : IPT, DBT, pharmacotherapy with

Anoreksija nervoza bulimija nervoza P o r e m ećaj prejedanje

Ključni Mora imati sve tri Must have all three features Must have all three features

Anoreksija nervoza bulimija nervoza P o r e m ećaj prejedanje

Ključni Mora imati sve tri Must have all three features Must have all three features

Frequency Undefined At least weekly during past 3 months At least weekly during past 3 months

Differential Weight loss due to AN, BED, depression, borderline personality Obesity, BN, depression, borderline personality disorder

Severity Based on BMI value Based on frequency of inappropriate Based on frequency of binge eating episodes

Remission Partial or full Partial or full Partial or full

Lifetime 0.3%­0.9% 0.8%­2.9% 2%­3.5%

Male to 1:6 1:3 1:1.75

1. Westmoreland P, Krantz MJ, Mehler PS. Medical complications of anorexia nervosa and bulimia. Am J Med. 2016;129:30–37. [PubMed: 26169883]

1. Westmoreland P, Krantz MJ, Mehler PS. Medical complications of anorexia nervosa and bulimia. Am J Med. 2016;129:30–37. [PubMed: 26169883]

3. Mehler PS, Rylander M. Bulimia nervosa – medical complications. J Eat Disord . 2015;3:12. [PubMed: 25866627]

5. Yilmax Z, Hardaway JA, Bulik CM. Genetics and epigenetics of eating disorders. Adv Genomics Genet . 2015;5:131–150. [PubMed: 27013903]

14. Mehler PS, Brown C. Anorexia nervosa – medical complications. J Eat Disord . 2015;3:11. [PubMed: 25834735]

23. Fairburn CG, Belgin SJ. Assessment of eating disorders: interview or self­report questionnaire? Int J Eat Disord . 1994;16:363–370. [PubMed:

28. Galsworthy­Francis L, Allan S. Cognitive behavioral therapy for anorexia nervosa: a systematic review. Clin Psychol Rev . 2014;34:54–72. [PubMed:

31. Walsh BT, Kaplan AS, Attia E, et al. Fluoxetine after weight restoration in anorexia nervosa. JAMA . 2006;295:2605–2612. [PubMed: 16772623]

33. Dunican KC, DelDotto D. The role of olanzapine in the treatment of anorexia nervosa. Ann Pharmacother . 2007;41:111–115. [PubMed: 17190846]

36. Donelly B, Touyz S, Hay P, et al. Neuroimaging in bulimia nervosa and binge eating disorder: a systematic review. J Eat Disord. 2018;6:3. [PubMed:

47. Goldstein DJ, Wilson MG, Thompson VL, et al. Long­term fluoxetine treatment of bulimia nervosa. Br J Psychiatry . 1995;166:660–666. [PubMed:

48. Sysko R, Sha N, Wang Y, et al. Early response to antidepressant treatment in bulimia nervosa. Psychol Med . 2010;40:999–1005. [PubMed:

53. de Zwaan M. Binge eating disorder and obesity. Int J Obes Relat Metab Disord . 2001;25(Suppl):S51–55. [PubMed: 11466589]

54. Olguin P, Fuentes M, Gabler G, et al. Medical comorbidity of binge eating disorder. Eat Weight Disord. 2017;22:13–26. [PubMed: 27553016]

58. Wilson GT, Grilo CM, Vitousek KM. Psychological treatment of eating disorders. Am Psychol . 2007;62:199–216. [PubMed: 17469898]

58. Wilson GT, Grilo CM, Vitousek KM. Psychological treatment of eating disorders. Am Psychol . 2007;62:199–216. [PubMed: 17469898]

60. Wilson GT, Wilfley DE, Agras WS, et al. Psychological treatments of binge eating disorder. Arch Gen Psychiatry . 2010;67:94–101. [PubMed:

73. Feldman MB, Meyer IH. Eating disorders in diverse lesbian, gay, and bisexual populations. Int J Eat Disord . 2007;40(3):218–226. [PubMed:

You might also like

Lifetime 0.3%0.9% 0.8%2.9% 2%3.5%

23. Fairburn CG, Belgin SJ. Assessment of eating disorders: interview or selfreport questionnaire? Int J Eat Disord . 1994;16:363–370. [PubMed:

28. GalsworthyFrancis L, Allan S. Cognitive behavioral therapy for anorexia nervosa: a systematic review. Clin Psychol Rev . 2014;34:54–72. [PubMed:

47. Goldstein DJ, Wilson MG, Thompson VL, et al. Longterm fluoxetine treatment of bulimia nervosa. Br J Psychiatry . 1995;166:660–666. [PubMed: