U amaterskom zboru u kojemu se pjevaju tradicijske pjesme, put učenja pjevanja pjesme je

proces. Taj proces sastoji se od nekih prepreka i izazova koje zbor i zborovođa trebaju nadvladati
kako bi vježbom došli do što bolje glazbene izvedbe. Prikazat će se dio tehničkih problema tijekom
učenja i uvježbavanja pjesme dvoglasnog pjevanja. Naglasak neće biti na isticanju problematike, već
na savjetima koji pomažu što kvalitetnijem procesu učenja pjesme.

Zborove najčešće vodi zborovođa. Prije nego što se započne proces učenja pjevanja, zborovođa
mora biti dobro pripremljen kako bi mogao podučavati. Dobro je znati napamet pjevati intonacijski
točno i primjereno glazbenoizražajno oba glasa. Pjevajući jedan glas, važno je unutar sebe u mislima
čuti/znati zvučanje drugog glasa. Takvim pristupom zborovođa može koordinirati i u potrebnom
trenutku pomoći zboru pri održavanju intonacije. Napamet naučena partitura omogućava brže
snalaženje u njoj, a dobra glazbena izvedba voditelja zbora služi budućoj dobroj glazbenoj izvedbi
zbora. Osim dobro pjevati, ako zborovođa koristi korepeticijski instrument (a, najčešće koristi), treba
znati dobro i usvojeno svirati oba glasa. Korisno je da može svirati jedan glas, a pjevati drugi itd. Sve
te vještine koje zborovođa valja imati, nisu prvenstveni uvjet, već samo mogu pomoći pri boljem
razumijevanju i razlučivanju dvoglasnog pjevanja. Osim toga, valja znati jednostavno harmonijski
pratiti, ali i složeno. Razlog tomu je što jednostavna harmonijska pratnja pruža bolji uvid u melodiju
same pjesme, jer nema previše zvukova. Bogata harmonijska pratnja pruža veći glazbeni doživljaj,
stoga može biti opasnost pri uvježbavanju jer može zbuniti zboraše.
Pjevanje pjesme treba uvježbavati odvojenim dionicama/glasovima kako se glasovi ne bi
međusobno bunili. Nakon što zborovođa izvede jednom pjesmu u cijelosti pjevajući prvi glas, valja i
otpjevati drugi glas, a zatim posebno podučavati prvo drugi glas. Drugi glas u pjesmi je zahtjevniji,
odnosno teže „ulazi u uho“, jer je prvi glas pjesme najčešće narodu poznat, a i inače je lakše pamtljiv.
Preporuča se nakon obrade prvog glasa, ponovno ponoviti drugi glas kako se zboraši drugog glasa ne
bi poveli pjevajući prvi. Zatim se dionice spajaju, odnosno vježba se dvoglasno pjevanje. Dobro je da
su zboraši fizički udaljeni po dionicama-prvi glas sjedi grupirano nešto odvojen od drugog glasa.
Sigurnije pjevače valja postaviti na granicu, jer će oni akustički bolje odvojiti zvučanje prvog i drugog
glasa, a ostali zboraši se mogu povesti slušanjem i intonacijski točnije pjevati. Nakon spajanja
dionica, valja ponovno odvojiti zahtjevnije dijelove pjesme, odnosno nanovo uvježbavati odvojene
glasove. Višestruko ponavljanje pojedinih dijelova pjesme pomaže boljem pamćenju melodije. Treba
imati mjeru u ponavljanju i uvježbavanju dijelova pjesme, a također i u propjevavanju cijele pjesme.
Postoji mogućnost kako će se zbor zamoriti te će time opasti interes za pjevanjem. Interes, odnosno
koncentracija najviše doprinose kvalitetnom pjevanju, stoga zborovođa treba pri vježbanju biti
umjeren, odnosno osluškivati potrebe pjevača.
Važno je odmah pri startu učenja pjesme raditi na artikuliranom izgovaranju teksta tijekom
pjevanja. Može se izgovor teksta i raditi recitiranjem, no ne mora. Dobra artikulacija glasova(teksta)
bolje oblikuje pjevni ton, a i pjesma s razumljivim tekstom ima veće značenje od same melodije u
pjesmi.
Nakon dobro uvježbane intonacije i artikulacije radi se na dinamici. Nije nužno raditi
dinamiku na kraju vježbanja. Drugim riječima, dobro je odrediti (pjevajući demonstrirati) fraze i
dinamiku u pjesmi tijekom samog početnog učenja. Time se postiže da zbor lakše upamti prirodu
same pjesme. No bez obzira na to, valja posebno istaknuti obrađivanje dinamike kako bi zbor
osvijestio tiše od glasnijih dijelova u pjesmi.
Ako u zboru nije jasno definiran voditelj zbora, tada se ova problematika rješava dogovorom
među zborašima ili neprestanim osluškivanjem i međusobnim prilagođavanjem kako bi izvedba bila
što uspješnija i ujednačenija.
 Zborovođa ima najveću ulogu i onaj je koji rješava probleme tijekom učenja pjesme. Važna je
dobra priprema zborovođe, a i sama budnost i pravoremeno reagiranje tijekom učenja pjesme. Valja
biti umjeren u uvježbavanju radi održavanja koncentracije zbora. Zbor treba biti suradljiv te povjerljiv
naspram voditelja koji uči pjevati pjesmu.
Nije nužno odvajati uvježbavanje pjesme od uobičajene ugodne aktivnosti pjevanja. Tehnički
problemi se rješavaju kako bi izvedba bila što uspješnija i autentičnija glazbenokulturnoj izvedbi
nekog naroda. Bez obzira, valja tijekom uvježbavanja imati na umu kako je i uvježbavanje dio
pjevanja u kojemu se može glazbeno uživati i izraziti.