KINEZIOLOŠKA METODIKA INTEGRIRANOM KURIKULUMU 2 – skripta

VRSTE TJELESNOG VJEŽBANJA DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI

• Organizacija i provedba tjelesnog vježbanja djece rane i predškolske dobi može biti jednostavnija,
složenija i složena.

• Jednostavnije vrste tjelesnog vježbanja su:  spontano,  tematsko i  jutarnje vježbanje.

• Složenije vrste tjelesnog vježbanja su:  „sat“ igre i  pokretna igra.

• Složene vrste tjelesnog vježbanja su:  aktivnost tjelesnog odgoja i  sportski trening koji se
provodi u sportskim igraonicama ili u sportskim klubovima na temu određenog sporta.

 SPONTANO VJEŽBANJE
• Spontano vježbanje odnosi se na neplanirane tjelovježbene aktivnosti djece rane i predškolske dobi
koje ona provode samoinicijativno bez organizacije voditelja.

• Djeca se jednostavno bez pitanja započnu:  penjati i saskakati s penjalice,  provlačiti ispod
penjalice,  ljuljaju se na ljuljačkama,  klackaju na klackalicama,  višekratno saskaču u pješčanik i
slično.

• To su jednostavni kratki motorički zadatci kojima djeca usavršavaju biotička motorička znanja i
istodobno razvijaju motoričke sposobnosti.

• Njihovo trajanje nije određeno, a djeca će jednako tako spontano prestati s određenom aktivnošću
kada se umore ili kada im pažnju privuče neka druga aktivnost.

• Voditelj se ne uključuje, već samo pomno prati aktivnost djece s ciljem čuvanja.

• Voditelj treba prekinuti vježbanje i usmjeriti dijete na drugu primjerenu tjelovježbenu aktivnost ako
je zadatak prezahtjevan.

• Djeca mogu tjelovježbene aktivnosti provoditi više puta dnevno.

• Ova vrsta aktivnosti je iznimno značajna za usavršavanje biotičkih motoričkih znanja i razvoj
motoričkih sposobnosti djece jer tijekom dana osigurava veliku količinu vježbanja.

• Djeca bi u spontanim aktivnostima, primarno na otvorenom prostoru, trebala provoditi najmanje

jedan sat dnevno.

 TEMATSKO VJEŽBANJE
• Tematsko vježbanje djece predškolske dobi odnosi se na jednu planiranu tjelovježbenu aktivnost
koju voditelj postavlja i provodi s djecom.

• Postavljena aktivnost u pravilu je jednostavan motorički zadatak koji se ukratko može opisati.

1
• To su najčešće nekonvencionalni motorički zadatci kojih ima onoliko koliko je bujna mašta voditelja:
 trčanje za balonima,  trčanje s obručem u rukama kao volanom  bacanje lopti u košaru za
rublje,  bacanje lopte preko visoko nategnutog užeta i sl.

• Osim nekonvencionalnih zadataka to mogu biti prepoznatljive standardne aktivnosti djece (vožnja
tricikla, romobila...).

• Voditelj kod većine aktivnosti samo prati vježbanje djece, a usmjerava ga u trenutcima kada se
pojavi potreba za tim (mogućnost ozljeđivanja i sl.).

• U ovisnosti od dobi djeteta tematski zadatci se razlikuju po zahtjevnosti.

• Djetetova zainteresiranost i mogućnosti provedbe pojedine aktivnosti određuju vrijeme trajanja.

• Ono u mlađoj dobnoj skupini iznosi nekoliko (5-7) minuta dok u starijoj može potrajati 20-30
minuta

• Namjena tematskog vježbanja je različita, a najčešće se postavlja sa svrhom aktivne pauze ili
promjene aktivnosti između standardnih programskih sadržaja rada s djecom.

• U mlađoj dobnoj skupini spajanjem nekoliko različitih tematskih zadataka djecu se postupno uvodi
u „sat” organizirane igre

 JUTARNJE VJEŽBANJE

• Voditelji koji rade s djecom predškolske dobi planiraju i provode jutarnje tjelovježbe u
redovitim programima svako jutro prije doručka, ali također i na ljetovanjima i zimovanjima

• Ono se organizira za srednju i stariju dobnu skupinu.

• Provodi se neposredno nakon ustajanja prije doručka u trajanju od 5-6 minuta za srednju,
odnosno 6-7 minuta za stariju dobnu skupinu predškolske dobi.

• Vježbe koje se primjenjuju moraju biti djeci poznate, što znači da se tijekom jutarnjeg
vježbanja ne uče nove vježbe.

• Sadržaji jutarnjeg vježbanja većinom su opće pripremne vježbe, ali mogu se postavljati i
sadržaji:  hodanja,  sporijeg trčanja,  malih poskoka i  skokova te  vrlo jednostavne
igre.

• Kratkoročni cilj jutarnjeg vježbanja je stvaranje ugodnog raspoloženja kod djece za

aktivnosti koje slijede tog dana.
• Ono naravno ima i dugoročnu odgojno-obrazovnu i zdravstvenu ulogu u odrastanju
djeteta.
• Jutarnje vježbanje treba provoditi, kad god je to primjereno, na otvorenom prostoru.
• Ukoliko se provodi u zatvorenom prostoru prozori moraju biti otvoreni, prostor prozračen i
čist.
• Tek nakon jutarnjeg tjelesnog vježbanja djeca odlaze na umivanje i doručak

2
SLOŽENIJE I SLOŽENE VRSTE TJELESNOG VJEŽBANJA
„SAT“ ORGANIZIRANE IGRE
• „Sat“ igre je organizacijska vrsta vježbanja koji se sastavlja od:

 2-4 kratke tematske igre (trčanje za balonima, trčanje s obručem u rukama kao volanom, bacanje
lopti u košaru za rublje, bacanje lopte preko visoko nategnutog užeta) ili  nekoliko kratkih
elementarnih igara.

• Trajanje najčešće iznosi 15-20 minuta.

• Ovisno o dobnoj skupini voditelj odlučuje koliko i kakve igre će provesti na jednom „satu“ igre.

• Prevladava u djece mlađe i srednje dobne skupine, a nešto manje se provodi u starijoj dobnoj
skupini predškolske dobi.

• U ovom načinu vježbanja naziru se osnovne postavke aktivnosti tjelesnog odgoja, ali samo sa
stajališta određivanja opterećenja.

• Zbog toga se kao prva postavlja igra nižeg do umjerenog intenziteta cikličkog tipa, a zatim slijede
postupno zahtjevnije igre sa stajališta intenziteta opterećenja.

• Posljednja igra treba biti niskog intenziteta (mirnija) s ciljem funkcionalnog i emotivnog smirivanja
dječjeg organizma

POKRETNA IGRA ( VJEŽBANJE UZ PRIPOVJEDANJE)

• U predškolskom uzrastu djeca najlakše pamte brojalice, recitacije, pjevanja, bajke, basne,
pripovijetke, pa kada je pripovijedanje (priča) voditelja u funkciji igre nastaje pokretna igra.

POKRETNA IGRA – Uživljavanjem u sadržaj priče djeca imitiraju zečiće, medvjediće, ptičice, ribice i
ostala stvarna (mama, tata, baka, djed, brat, sestra…) ili izmišljena bića (iz bajki, crtanih filmova, likovi
svima poznatih igračaka…)

• Moć uživljavanja djece nedokučivo je velika, a kolika će uistinu biti za vrijeme igre ovisi o:  znanju i
mašti voditelja,  njegovoj kvalitetnoj pripremi i  provedbi pokretne igre

• Za kvalitetnu provedbu pokretne igre treba istaknuti:  značaj izražajnog govora voditelja, 
njegovo moduliranje glasom i  uživljavanja u vođenje pokretne igre na razini glumca u kazalištu

• U svim pokretnim igrama djeca ne uče kretnje ili gibanja već ih izvode samoinicijativno i nitko ih ne
smije ispravljati

• Djeca u pokretnoj igri moraju paziti;  kako da se što prije i bolje sakriju,  kako da pobjegnu od
onoga koji ga lovi,  kako da nekoga spase i slično.

• Djeca se u igri uživljavaju u razne uloge igrajući se lovca, zeca, lisice.

• Ona pretvaraju stolac u vlak, tramvaj, dok im u drugoj igri stolac služi kao tunel ili mišja rupa. •
Djeca u igri osmišljavaju, ali i ponavljaju stečene predodžbe:  auto trubi,  avion leti,  vlak ne
može krenuti bez vozača...

• Pokretne igre mogu biti kraćeg i duljeg trajanja. Npr. kraća pokretna igra „Traži, traži“ Dijete psić
traži svog brata psića (plišani psić), a djeca mu pomažu riječima toplo-hladno

3
• Dulje pokretne igre započinju pričom koja se provlači tijekom cijelog vremena njena provođenja.

• Djeca na poticaj voditelja započnu razgovor o odlasku na bazen, na izlet, u grad, na more ili bilo
koju njima poznatu temu.

• Intenzitet ovisi o dijelovima igre.

• Dulje pokretne igre započinju se provoditi u mlađoj, a najučestalije se provode u srednjoj dobnoj
skupini.

• Njeno trajanje najčešće iznosi 15-20 minuta.

• Dulje pokretne igre, kao i „sat“ igre, prijelazni su organizacijski načini vježbanja kojima se djeca
spontano prilagođavaju na složene organizacijske načine vježbanja (aktivnost tjelesnog odgoja u
vrtićima i/ili sat tjelesnog vježbanja u sportskim igraonicama ili sportskim klubovima).

• Kod provedbe bilo kojeg sadržaja na „satu“ igre ili tijekom pokretne igre treba izbjegavati
svrstavanja djece u vrste, kolone i slično.

• To se naročito odnosi na mlađu dobnu skupinu, jer se djeca te dobi samostalno ne mogu svrstavati.

• Voditelj mora dobro poznavati provedbu, opis i tekst igre.

• Za opis igre voditelj unaprijed mora utvrditi najmanji mogući skup djeci razumljivih riječi kojima
ukratko dočarava igru.

• Tekst igre mora naučiti besprijekorno.

• Pripremiti pomagala i provjeriti njihovu ispravnost te ih odložiti nedaleko od sebe.

• Pripremanje djece za igru u pravilu započinje pričanjem nekog doživljaja, događaja ili priče koja je
povezana s planiranom igrom.

• Ponekad se pripremanje može provoditi tako da voditelj i djeca postavljaju pomagala za igru po
vježbalištu.

• Sadržaj i smisao igre određuje njen završetak, a one se mogu završiti prebrojavanjem uhvaćenih
„likova”, pohvalom djece za njihovo sudjelovanje, razgovorom o igri i sl.

• Pohvaliti sve sudionike!

SLOŽENE VRSTE TJELESNOG VJEŽBANJA

1) AKTIVNOST TJELESNOG VJEŽBANJA
• Aktivnost tjelesnog odgoja u redovitom programu provodi odgojiteljica ili odgojitelj.

• U vrtićima se provodi dva puta tjedno, a trebalo bi ga provoditi najmanje tri puta tjedno.

• Treba ga održavati u prijepodnevnim satima najmanje 60 minuta nakon doručka jer nakon
popodnevnog odmora (spavanja) djeca odlaze kućama

2) SPORTSKI TRENING
4
• Učlanjivanje najčešće provode roditelji ponekad autonomno, a ponekad s obzirom na
iskazani interes djece.
• Pojačana socijalizacija djeteta.
• Struktura treninga, a time svrha i obilježja pojedinih dijelova treninga ista su kao kod
aktivnosti tjelesnog odgoja.
• Sadržaji treningau cijelosti su usuglašeni s potrebama pojedinog programa univerzalne
sportske škole, koturaljkanja, ritmike i plesa, plivanja, tenisa, skijanja, sportske gimnastike itd

5
• Sportski trening najčešće traje 60 minuta (tenis, klizanje...).

• U ponekim sportskim klubovima traje 45 minuta (sportska gimnastika).

• Ovakva vrsta tjelesnog vježbanja provodi se u pravilu samo s djecom starije dobne skupine.

KINEZIOLOŠKE AKTIVNOSTI DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI

ŠETNJE- vrijeme koje dijete provede hodajući na zraku.
NE - kada su visoke ili niske temperature, gusta magla, kada pada jaka kiša ili mokar snijeg

 Sastavni dio svakodnevnog programa rada (posebno vrtići koji nemaju prilike da se slobodno
kreću po dvorištu ili igralištu).
 Neposredno prije šetnje treba djecu pripremiti, a i prije polaska još jedanput pregledati
odjeću i obuću.
 Ide se prijepodne, a vraća neposredno prije ručka.
 Dužina puta = dječja dob
 Što su djeca mlađa, dužina puta je kraća!
 U naseljenome mjestu najbolje je da djeca idu u paru.
 Dobro je da se djeca vraćaju drugim putem.
 Za vrijeme šetnje treba održavati stalan kontakt s djecom, riječima ili pogledom.
 Usmjeravati dječju pozornost na cilj promatranja.
 Po dolasku u vrtić treba očistiti odjeću i obuću, oprati se i pripremiti za narednu aktivnost.
 Trajanje šetnje ovisi o njezinu cilju, dobi djece, atmosferskim prilikama i kakvoći puta.

PRIREDBE- omogućuje djeci da prikažu svoj rad “sami pred sobom” i pred širom javnošću
 Sadržaji predstave bi trebali biti plod redovitog rada djece i odgojitelja.
 Priredbe se mogu održavati tijekom cijele godine.
 Mogu se održavati unutar svake dobne skupine i između skupina.
 Djeca starije dobne skupine mogu imati priredbu za djecu mlađe ili srednje dobne skupine.
 Sadržaji mogu biti iz tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja.
 Mogu biti i kombinacija sadržaja iz drugih odgojnoobrazovnih područja.

IZLETI
 Izleti - predstavljaju mogućnost da se djeca upoznaju s pravim vrijednostima prirode i da se nauče
njome koristiti.

 Izleti se mogu na temeljiti na pješačenju ili u kombinaciji s prijevozom.

 Izleti se mogu organizirati: ✓u proljeće, ✓u ljeto i ✓u jesen.

 Da bi izlet uspio, mora biti dobro pripremljen, organiziran i proveden.

 Treba odrediti cilj i zadaće (program izleta).

6
 Obaviti organizacijsko-tehničke pripreme: ✓odrediti mjesto ✓pravac kretanja ✓utvrditi dan i sat
polaska i povratka

✓mjesto okupljanja ✓način kretanja ✓ razraditi program zanimanja u tijeku izleta i pri dolasku na cilj
✓uputiti djecu i roditelje kako se trebaju pripremiti, što ponijeti i drugo.

 Pripremu za izlet čini i kontakt s roditeljima, izračunavanje troškova, način odlaska i povratka i sl.

 Utvrditi odredište izleta, koje mora biti sigurno za djecu (da u blizini nema jama, velikih strmina, da
postoji mogućnost zaklona u slučaju nevremena i sl.)

 Obavijestiti roditelje i dobiti njihovu suglasnost.

 Dogovoriti koliko će roditelja i koji, uz odgojitelja, pratiti djecu.

 Razgovarati sa djecom o izletu radi stvaranja potrebne atmosfere.

 Za vrijeme izleta treba se pridržavati plana i programa, a jedan je od temeljnih uvjeta da se na

vrijeme krene na izlet i na vrijeme vrati.

ZIMOVANJE
 Zimovanja su oblik organiziranog višednevnog boravka u prirodi i to najčešće u planinama na
snijegu.

 Mogu se provoditi u primorskim krajevima

 Prednosti: ✓boravak djece u posebno povoljnim klimatskim prilikama ✓mogućnost bavljenja

aktivnostima za koje mnoga djeca nemaju uvjete u mjestu stanovanja ✓provođenje većeg dijela dana
na svježem zraku ✓boravak u krugu svojih vršnjaka i pod istim krovom (vrijednosti života u kolektivu).
• Prije polaska potrebno je poduzeti pravodobne i temeljite pripreme u vezi s: 1. organizacijom
zimovanja 2. životom i radom na zimovanju 3. tjelesnom pripremom djece.

PRIPREMA ZIMOVANJA

• Treba pozornost posvetiti izboru mjesta zimovanja.

• Ovisi o: 1. cilju zimovanja 2. dobi djece 3. klimatskim uvjetima

• Pravodobna i pravilna priprema opreme:

1. Koju opremu ponijeti?

2. Kako i gdje nabaviti?

3. Na što treba paziti prilikom izbora i kupovanja opreme?

4. Kako opremu pripremiti za transport?

5. Pregledati opremu prije polaska!

7
ORGANIZACIJA
 Izraditi dnevni raspored: ✓ustajanje ✓jutarnje tjelesno vježbanje ✓uređenje kreveta ✓jutarnja
higijena ✓doručak ✓prijepodnevni program ✓odlazak s terena i priprema za ručak ✓ručak
✓poslijepodnevni odmor ✓užina ✓poslijepodnevni program i odlazak na teren ✓slobodno vrijeme
✓priprema za večeru ✓večera ✓večernji program ✓priprema za spavanje ✓spavanje

SADRŽAJI I AKTIVNOSTI
• Na otvorenom: ✓prirodni oblici kretanja u snijegu ✓sanjkanje ✓igre na snijegu ✓aktivnosti na ledu
(bez klizaljki) ✓klizanje na ledu ✓hodanje na skijama, igre na skijama i s njima ✓skijanje ✓snježno
gradilište ✓šetnje i izleti ✓natjecanja

•U zatvorenom prostoru: ✓elementarne igre ✓tjelesne aktivnosti uz glazbu ✓dječji plesovi ✓igre i
zadaci u rukovanju, odijevanju, skidanju, spremanju opreme, odjeće i obuće ✓kvizovi znanja
✓likovno izražavanje ✓maskenbal ✓prikazivanje prigodnih dvd-a

LJETOVANJE
 Ljetovanje je organizirani višednevni boravak u prirodi u posebno povoljnim klimatskim uvjetima.

 U toku ljetnih mjeseci i izvan mjesta boravka.

 Na moru, uz jezera, rijeke i u planinama.

 Ljetovanja omogućavaju: ✓organiziran i zdrav način provođenja slobodnog vremena ✓bave se

aktivnostima za koje kod kuće i u vrtiću nemaju uvjeta ✓djeca mogu steći nova iskustva i znanja ✓u
društvu vršnjaka spoznaju život u kolektivu ✓unaprijede svoje zdravlje aktivnim odmorom

ORGANIZACIJA LJETOVANJA

 Pri izradi plana i programa treba brinuti o: ✓konkretnim uvjetima ✓dobi i broju djece ✓trajanju
ljetovanja ✓klimatskim uvjetima ✓interesima i potrebama djece.

Osigurati kontinuitet aktivnosti. Izraditi dnevni raspored: ✓ustajanje i jutarnje tjelesno vježbanje
✓uređenje spavaonice ✓jutarnja higijena ✓doručak ✓realizacija prijepodnevnog programa
✓priprema za ručak ✓ručak ✓poslijepodnevni odmor ✓užina ✓poslijepodnevni program ✓slobodno
vrijeme ✓priprema za večeru ✓večera ✓večernji program ✓priprema za spavanje ✓spavanje

SADRŽAJI I AKTIVNOST
 Aktivnosti na otvorenim sportskim površinama: ✓prirodni oblici kretanja ✓igre ✓rekreativne
aktivnosti ✓natjecanja

• Sadržaji i aktivnosti u prirodi: ✓prirodni oblici kretanja ✓igre ✓terenske igre ✓orijentacijsko
pješačenje ✓šetnje ✓izleti

8
• Sadržaji i aktivnosti u vodi i uz vodu: ✓prirodni oblici kretanja ✓igre u vodi ✓obuka neplivača
(vježbe navikavanja na vodu, vježbe disanja, vježbe ronjenja i gledanja u vodi, vježbe plutanja, vježbe
klizanja i kretanja u vodi, vježbe za usavršavanje plivanja “svojom tehnikom”, plivanje)

JEDNOSTAVNIJE ORGANIZACIJSKE POSTAVE VJEŽBANJA

 Jednostavnije organizacijske postave vježbanja omogućuju istodobno izvođenje motoričkog
zadatka tako da se djeca stalno zadržavaju na istom vježbovnom mjestu.

 Ove postave vježbanja mogu se nazvati nepromjenjive.

 Pod tim uvjetom motorički zadatci se mogu izvoditi na tri načina:

a) jedan istovjetni motorički zadatak istodobno (najljepši kip)

b) jedan istovjetni motorički zadatak naizmjenično (kolut naprijed)

c) više različitih motoričkih zadataka sukcesivno (uzastopno) (trčanje sa zadacima).

 Jednostavnijim postavama vježbanja pripadaju: ▪ pojedinačna postava, ▪ postava dvojke, ▪ postava

trojke, ▪ postava četvorke i ▪ paralelna postava vježbanja

 Jednostavnije postave vježbanja mogu se primjenjivati u svim dijelovima aktivnosti tjelesnog odgoja

.  U njima sva djeca izvode isti motorički zadatak ili istu motoričku aktivnost u isto vrijeme.

 Motorički zadatak ili motorička aktivnost se češće provodi tako da se djeca zadržavaju na istom
vježbovnom mjestu ili na istom prostoru vježbališta.

 Rjeđe se provodi tako da mijenjaju prostor po vježbalištu.

POSTAVA POJEDINAČNO (FRONTALNI OBLIK RADA)

 U ovoj postavi vježbanja djeca istodobno izvode isti motorički zadatak ili aktivnost pojedinačno,
sami za sebe, dakle bez suradnje s drugim djetetom ili djecom.

 Položaj djeteta u pojedinačnoj postavi vježbanja može biti čeoni, bočni, polubočni, proizvoljni
(slobodno) ili okrenut leđima.

 Raspoređivanje djece u pojedinačnoj postavi vježbanja ovisi o obilježjima strukture motoričkog

zadatka.

 Motorički zadaci i aktivnosti mogu započeti iz svih načina svrstavanja djece (vrste, kolone,
proizvoljno…) budući se ova postava primjenjuje u svim dijelovima aktivnosti.

POSTAVA DVOJKE (RAD U PARU)

 Dvojke su postava vježbanja u kojoj dvoje djece u pravilu surađujući izvršavaju istodobno isti
motorički zadatak.

9
 Dva djeteta kod započinjanja provedbe motoričkog zadatka mogu biti postavljeni jedan prema
drugom: ▪ bočno, ▪ čeono, ▪ leđima ili ▪ jedan iza drugog.

 U glavnom A dijelu aktivnosti motorički zadatci su takvi da se uvijek izvode u suradnji između djece.

 U dvojkama djeca rijetko provode cijeli glavni A dio, ali kada ga provode tada se ne provodi samo
jedan motorički zadatak.

 Provodi se više različitih sadržaja koji se uzastopno (sukcesivno) mijenjaju, a djeca ostaju u
dvojkama.

 Dvojke se najčešće primjenjuju za vježbanje na jednom vježbovnom mjestu kod složenijih postava
vježbanja.

 Položaj voditelja prema djeci ovisi od posebnosti programskog sadržaja (ispred postave čeono ili
okrenut leđima, ali i vrlo često unutar postave kada ispravlja pogreške).

 Kod formiranja parova treba brinuti o: ▪ spolu, ▪ tjelesnoj visini i masi, ▪ sposobnostima, ▪
motoričkim postignućima i ▪ željama djece (kada je to moguće i opravdano).

POSTAVA TROJKE (RAD U TROJKAMA)

 Vježbanje u trojkama je postava u kojoj se djeca svrstaju u trojke, pa svaka trojka u pravilu
surađujući istodobno izvršava isti motorički zadatak.

 bočno (A), polubočno (B), jedan iza drugoga (C), istosmjerno u krug (D), nasuprotno bočno (E)
i nasuprotno čeono (F)

 Trojke se rijetko primjenjuju u uvodnom i pripremnom dijelu aktivnosti.

 Najčešće se koriste u glavnom A dijelu za organizaciju vježbanja cijele skupine djece.

POSTAVA ČETVORKE (RAD U ČETVORKAMA)

 Vježbanje u četvorkama je postava u kojoj se djeca svrstaju u četvorke, pa svaka četvorka u pravilu
surađujući istodobno izvršava isti motorički zadatak.

 Četvorke su kao i trojke, za razliku od dvojki, rijetko primjenljive u uvodnom i pripremnom dijelu
aktivnosti. Pripremne vježbe u četvorkama na švedskim klupama

PARALELNA POSTAVA VJEŽBANJA

 Paralelna postava vježbanja podrazumijeva podjelu skupine djece na više skupina (odjeljenja) koji u
isto vrijeme izvode isti motorički zadatak zadržavajući se na istom vježbovnom mjestu.

 Ova postava vježbanja može se primjenjivati u svim dijelovima aktivnosti.

10
 U glavnom A dijelu djeca mogu sukcesivno (uzastopno) provoditi nekoliko tjelovježbenih zadataka,
dok voditelj mijenja programske sadržaje.

 Glavni B dio - sve elementarne štafetne igre.  Završni dio - elementarne štafetne igre ili zadaci
niskog intenziteta u paralelnoj postavi vježbanja

 Paralelna provedba programskih sadržaja smanjuje broj djece po vježbovnom mjestu=višestruko

povećanje broja ponavljanja istog motoričkog zadataka.

 Svrha paralelne postave vježbanja u glavnom A dijelu aktivnosti je usavršavanje motoričkih

zadataka.

SLOŽENIJE ORGANIZACIJE POSTAVE VJEŽBANJA

 Primjenjuju se isključivo u A dijelu aktivnosti.

 One omogućuju izvođenje različitih motoričkih zadataka na različitima vježbovnim mjestima. 

Skupine djece se izmjenjuju po vježbovnim mjestima.

 Odgojitelj nakon postavljanja vježbovnih mjesta na početku glavnog A dijela ne mijenja programske
sadržaje, već djeca mijenjaju vježbovna mjesta.

 izmjenična  paralelno-izmjenična  stanična  kružna  stazna  poligonska postava vježbanja.

IZMJENIČNA POSTAVA VJEŽBANJA

 Podrazumijeva podjelu djece na dvije i više skupina (ovisno o broju različitih zadataka) koje se
nalaze pored svog vježbovnog mjesta u određenoj postavi (vrsti, koloni, polukrugu, ili dr.).

 Svako dijete iz skupine jedno za drugim na svom vježbovnom mjestu izvodi zadani motorički
zadatak, a nakon određenog vremena djeca na poticaj odgojitelja mijenjaju vježbovna mjesta.

 Prilikom odabira i realizacije izmjenične postave vježbanja treba brinuti o tome da svi zadaci koji se
provode budu djeci poznati ili da je najviše jedan zadatak djeci nepoznat (onaj s kojim se do tada nisu
susreli).

PARALELNO-IZMJENIČNA POSTAVA VJEŽBANJA

 Svrha vježbanja je usavršavanje motoričkih znanja.

 Skupina djece najčešće se podijeli u četiri skupine djece zbog čega se postavlja četiri vježbovna
mjesta.

 Nakon predviđenog vremena, dvije i dvije skupine izmjenjuju vježbovna mjesta i nastavljaju s
vježbanjem.

 3 paralelna vježbovna mjesta

 2 paralelna vježbovna mjesta s 3 programska sadržaja

11
 U ovisnosti od razine uvježbanosti motoričkih zadataka, odgojitelj odlučuje pored koje će skupine
djece provesti većinu vremena.

DOPUNSKE VJEŽBE
 Dopunske vježbe su jednostavni, djeci poznati motorički zadatci koji funkcionalno različito
nadopunjuju programske sadržaje glavnog A dijela aktivnosti.

 Njihova svrha je smanjenje pasivno provedenog vremena djece na vježbovnom mjestu-povećava se

efektivno vrijeme vježbanja.

 Primjenjuju se samo kada je na vježbovnom mjestu mnogo djece, a motorički zadatak se izvodi
naizmjenično.

 5 vrsta dopunskih vježba koje se nazivaju po njihovom djelovanju: utilitarna, kompenzatorna,

korigirajuća, relaksirajuća i kombinirana.

POSTAVA VJEŽBANJA
 Poligon je pojam koji se odnosi na vježbalište s preprekama, koje vježbač prolazi određenim
redoslijedom u proizvoljnom, zadanom ili što kraćem vremenu.

 Poligoni: nepromjenjivi i promjenjivi.

 Nepromjenjivi (fiksni) se postavljaju na otvorenom prostoru.

 Promjenjivi se postavljaju u sportskim dvoranama pomoću prenosivih sprava i pomagala.

 Svrha poligonske organizacijske postave vježbanja odnosi se na situacijsko usavršavanje motoričkih

znanja i podizanje motoričko-funkcionalnih sposobnosti vježbača.

 Poligon mora biti sastavljen od potpuno automatiziranih struktura gibanja.

 Odabrane strukture gibanja temelje se na procjeni odgojitelja o stupnju usavršenosti motoričkih

znanja djece.

 Najčešće se postavljaju koordinacijski jednostavnija gibanja.

 Vježbovna mjesta moraju biti protočnavrijeme svladavanja svakog vježbovnog mjesta mora biti
relativno podjednakog trajanja.

 Poligon se sastavlja od 7 do 20 vježbovnih mjesta u ovisnosti od:  broja djece,  raspoloživog

prostora i  materijalne strane procesa vježbanja.

12
METODE RADA
 Metoda = postupak - zadani cilj

 Metode rada u TZK su međupovezani skupovi postupaka pomoću kojih odgojitelj priprema i
provodi svaki motorički zadatak

METODE PRIKAZIVANJA
 Metodama prikazivanja odgojitelj djetetu predočava motorički zadatak.

 Novi zadatak - prije izvođenja

 Poznati zadatak - prije i za vrijeme izvođenja

 Omogućuju predodžbu kod djeteta o određenom motoričkom gibanju, odnosno prikaz motoričkog
gibanja

 Razlikujemo: 1. Metodu usmenog izlaganja

2. Metodu pokazivanja (demonstracije)

METODA USMENOG IZLAGANJA

13
 Sastoji se od više sastavnica: (a) najavljivanje, (b) opisivanje i (c) objašnjavanje motoričkog zadatka.

 Tijekom rada odgojitelj uključuje i ostale postupke ove metode: obrazlaganje i raspravljanje.

 Kvaliteta svih sastavnica usmenog izlaganja izravno ovisi o:  vokabularu,  dikciji i  retoričkim
mogućnostima odgojitelja.

USMENO IZLAGANJE
 Upotreba usmenog izlaganja prvenstveno ovisi o:  složenosti strukture gibanja i  razini
naučenosti motoričkog znanja.

 Jednostavno i složeno gibanje

 Faza učenja, faza usvajanja i faza automatizacije

1. Najavljivanje - usmeni postupak odgojitelja kojim se izriče naziv motoričkog zadatka.

2. Opisivanje - usmeni postupak odgojitelja kojim upućuje djetetu bitne informacije o izvedbi
motoričkog zadatka.

3. Objašnjavanje je usmeni postupak odgojitelja koji djetetu ukazuje na kinetičke i kinematičke

značajke gibanja i njihovu povezanost u izvedbi motoričkog zadatka.

METODA DEMONSTRACIJE
 Metoda demonstracije -zorni postupak neposrednog (uživo) ili posrednog (video zapisom)
pokazivanja motoričkog zadatka.

 Motorički zadatak mora se pokazati tako da ga vide sva djeca!

 Pokazivanje nepoznatog (novog) motoričkog znanja provodi se na početku faze usvajanja (najmanje
dva puta).

METODA DEMONSTRACIJE NEPOSREDNA DEMONSTRACIJA

 Prikazuje se na 3 načina:  standardno (uobičajeno),  modelirano (uobličeno) i  imitirajuće

(oponašajuće) pokazivanje. S

STANDARDNA DEMONSTRACIJA

 Standardno (uobičajeno) pokazivanje podrazumijeva tipično izvođenje motoričkog gibanja po

standardima nekog sporta.

MODELIRANA DEMONSTRACIJA

 Modelirano (uobličeno) pokazivanje ima za cilj preciznije pokazivanje prostornih značajki gibanja: 
usporenim izvođenjem gibanja ili  olakšavanjem uvjeta izvođenja gibanja.

IMITIRAJUĆA DEMONSTRACIJA

14
  Imitirajuće (oponašajuće) pokazivanje motoričkog zadatka:  može se koristi po potrebi tijekom
cijelog procesa vježbanja,  s ciljem da se djetetu omogući zorno prepoznavanje pogrešaka.

 Odgojitelj ne smije imitirati izvedbu djeteta tako da ismijava njegovo izvođenje.

 Oponašanje dijete mora doživjeti zabavnim.

IMITIRAJUĆA DEMONSTRACIJA METODA DEMONSTRACIJE

 Novi motorički zadatak koji se počinje učiti (faza usvajanja) uvijek treba pokazati odgojitelj.

POSREDNA DEMONSTRACIJA

 Odnosi se na pokazivanja motoričkog zadatka video zapisom.

 Faza usvajanja i faza usavršavanja.

 Veliki broj ponavljanja.

 Usporeno kretanje (naglasak na bitne detalje).

METODA DEMONSTRACIJE  Demonstracija uživo!  Autoritet pred djecom.

POMOĆNA VIZUALNA SREDSTVA

 To su najčešće:  slike u knjigama,  fotografije-posteri,  kinogrami i  demonstracijske ploče,

crtanje

SINTETIČKA METODA UČENJA

 Sintetička metoda učenja - izravno učenje cjelovite strukture motoričkog gibanja.

 Dijete zadatak izvodi u cjelosti.

 Učiniti uvid i stvoriti predodžbu o motoričkom zadatku.

 Demonstracija motoričkog zadatka – kvalitetni standardni način izvedbe.

 Ispravno prikazati sve prostorno-vremenske značajke gibanja.

 Istaknuti ključne faza strukture gibanja (nakon usmene najave koja prethodi demonstraciji).

 Pozitivno utječe na motivaciju.

 Dominira u ranom i predškolskom odgoju i nastavi s učenicima mlađe školske dobi (7-11 godina).

 Metodički postupak - ubrzava proces usvajanja i omogućuje sintetičko izvođenje motoričkog

gibanja.

15
METODA SIGURNOSTI
 Za djecu rane i predškolske dobi karakteristična je povećana tjelesna aktivnosti i sklonost
istraživanju novih pojava oko sebe što ponekad može dovesti do ozljeđivanja. Zbog toga je iznimno
bitno voditi brigu o sigurnosti djece tijekom provedbe tjelesnog vježbanja.

16