Professional Documents
Culture Documents
IMPERATIV
Imperativ ili zapovjedni način koristimo kada od nekoga nešto zahtjevamo, tražimo,
naređujemo, dajemo uputstva, a upotrebljava se za 2. lice jednine , 2. lice množine i 3. lice
množine kada se nekome obraćamo sa Vi/Sie.
2. lice imperativa jednine može imati nastavak –e koji se u govornom jeziku uglavnom
izostavlja, a u 2. licu množine dobija nastavak -t ili –et:
npr.2. lice jednine: Mach die Tür zu! Zatvori vrata! – u 2.licu se izostavlja nastavak za
prezent –st .
ili za 2.lice množine: Macht die Tür zu! – Zatvorite vrata! Imperativ za 2.lice množine je
identičan sa prezentom, samo se ne koristi zamjenica „Ihr“
U 3.licu množine kada se nekome obraćamo sa Vi, imperativ bi glasio: Machen Sie die Tür
zu! – Zatvorite vrata!
Primjeri:
Nastavak –e u 2. licu često se izostavlja, ali kod nekig glagola ga ipak koristimo radi lakšeg
izgovora:
Antworte bitte!/Odgovori!
Glagoli koji u prezentu u 2.licu jednine mjenjaju e u „i“ ili e u „ie“, zadržavaju ovu promjenu i
u imperativu :
Hilf mir mal bitte! – Molim te pomozi mi!, u suprotnom djeluje dosta neljubazno i neučtivo
(Hilf mir!) Isti slučaj je i sa „bitte“
Primjeri:
Mach mal bitte die Tür zu! (ovako izražen imperativ djeluje mnogo prijatnije i učtivije)