Kronična upala prostate

Kronična upala prostate odnosno kronični prostatitis jedan je od entiteta koji

spadaju u upalne bolesti prostate. To je bolest koja traje najmanje tri mjeseca, a
tegobe koje su najistaknutije su bol u području perineuma, penisa, skrotuma ili
unutrašnjeg dijela natkoljenice te simptomi poremećaja donjeg urinarnog trakta.
Kronična upala prostate
Kronični prostatitis
Klinička slika kronične upale prostate
Kako nastaje i zašto se javlja kronična upala prostate
Postavljanje dijagnoze bolesti
Liječenje kroničnog bakterijskog prostatitisa
Liječenje kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici
Kronični prostatitis
Uzrok kroničnog prostatitisa/sindroma kronične zdjelične boli može biti upalne,
imunološke, anatomske, psihosomatske ili neurološke etiologije.
Akutni bakterijski prostatitis je, kao i kronični, uzrokovan infekcijom prostate.
Kronični bakterijski prostatitis je bolest koja traje najmanje tri mjeseca, a
vodeći simptomi su bol u području perineuma (međice), penisa, skrotuma (mošnje) ili
unutrašnjeg dijela natkoljenice te mogu biti prisutni simptomi poremećaja funkcije
donjeg dijela mokraćnog sustava. Uzrok kroničnog prostatitisa/sindroma kronične
zdjelične boli može biti upalne, imunološke, anatomske, psihosomatske ili
neurološke etiologije.

Kronična upala prostate uključuje različite oblike upale te je upravo zbog toga
američki National Institutes of Health podijelio upalne bolesti prostate u
različite skupine, tzv. dogovorna podjela prostatitisa (NIH-konsenzus), kako
slijedi: (1) akutni bakterijski prostatitis; (2) kronični bakterijski prostatitis;
(3) kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici, koji može biti upalni
ili neupalni, te; (4) asimptomatski prostatitis.

Klinička slika kronične upale prostate

Kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici se dijeli na upalni i
neupalni oblik ovisno o prisutnosti leukocita u eksprimatu prostate, spermi ili
urinu nakon masaže prostate.
Kronični bakterijski prostatitis najčešći je uzrok ponavljajućih infekcija
mokraćnog sustava kod muškaraca. Tegobe traju tri mjeseca ili dulje. Bolesnici se
žali na bol u području perineuma, penisa, s unutrašnje strane natkoljenice ili u
području donjeg dijela leđa, a često imaju i tegobe vezane uz mokrenje. Od strane
prostate javljaju se još i tegobe poput nelagode u testisima, boli ili nelagode
suprapubično, anorektalne osjetljivosti, seksualne disfunkcije te bolne
ejakulacije. Najčešće se izmjenjuju simptomatska i asimptomatska razdoblja.
Digitorektalnim pregledom većinom se nađe bezbolna i klinički benigna prostata.

Što se tiče kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici, klinička

slika ovog oblika prostatitisa je vrlo varijabilna. Bolesnici se najčešće žale na
tegobe slične onima kod kroničnog bakterijskog prostatitisa, a najizraženije tegobe
su bolovi. Tegobe su izražene tijekom minimalno tri mjeseca u zadnjih šest mjeseci
te značajno smanjuju kvalitetu života bolesnika. Kronični prostatitis/sindrom
kronične boli u zdjelici se dijeli na upalni i neupalni oblik ovisno o prisutnosti
leukocita u eksprimatu prostate, spermi ili urinu nakon masaže prostate.

Kako nastaje i zašto se javlja kronična upala prostate

Najvažnijim čimbenikom za utvrđivanje upalnog procesa prostate kod kroničnog
bakterijskog prostatitisa smatra se nalaz povećanog broja leukocita u eksprimatu
prostate. Mikrobiološki se kao najčešći uzročnici većinom verificiraju uobičajene
bakterije koje se razmnožavaju u prostati. Među najučestalijim uzročnicima su
Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus spp. i Pseudomonas
aeruginosa. Među rjeđe uzročnike ubrajamo bakterije Ureaplasma urealyticum,
Mycoplasma hominis, Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Haemophilus
influenzae te pojedine anaerobe, viruse i gljive.

U većini slučajeva bakterijski prostatitis javlja se kao posljedica upale u

mokraćnom sustavu. Među rizične faktore ubrajamo strikturu uretre, upalu mokraćne
cijevi uzrokovanu spolno prenosivim bolestima te zahvati poput transrektalne
biopsije prostate.

Kronični bakterijski prostatitis razvija se kao bolest s mnogim žarištima na

prostati. Bakterije se uglavnom nalaze unutar acinusa i vodova, na površini
urinarnog katetera ili na kamencima u urotraktu. Ponekad različiti vanjski
čimbenici poput vožnje biciklom, hladnoće i konzumiranja alkohola mogu uzrokovati
kliničku manifestaciju same bolesti.

Etiologija kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici je često

nepoznata. Klinička slika oba oblika ove bolesti (upalni i neupalni) je jednaka, a
uzroci su multimodalni. Faktor koji uzrokuje sam početak bolesti može biti
infekcija, trauma, autoimuna bolest, neurološko zbivanje u području zdjelice. Kao
posljedica često nastaje kronična neuropatska bol te disfunkcija dna zdjelice što
izrazito umanjuje kvalitetu života bolesnika.

Postavljanje dijagnoze bolesti

Digitorektalnim pregledom u većini slučajeva nađe se bezbolna i klinički benigna
prostata. Za dijagnozu, gradaciju težine bolesti te praćenje učinkovitosti terapije
koriste se upitnici. Od značaja su nam bakteriološke analize urina i sedimenta
urina te analiza eksprimata prostate.

Tzv. test četiri čaše pokazao se kao optimalan test za dijagnozu kroničnog
bakterijskog prostatitisa kojim se otkriva patogeni uzročnik iako je kompliciran i
skup. Stoga se izvodi i pokus s dvije čaše koji je gotovo jednako uspješan.

Za sindrom kronične boli u zdjelici ne postoji zlatni standard kad je u pitanju

testiranje. Koriste se upitnici i razne druge dijagnostičke pretrage. Kod bolesnika
s neupalnim oblikom bolesti ne mogu se dokazati mikrobiološki patogeni stoga je
liječenje takvih bolesnika često izazovno i neuspješno.

Liječenje kroničnog bakterijskog prostatitisa

Osim antibiotskog liječenja, kombinira se i liječenje nesteroidnim pa čak i
steroidnim protuupalnim lijekovima, a po potrebi mogu se uključiti i alfa-
blokatori.
Liječenje ovisi o detektiranom uzročniku i pridruženim simptomima. Glavna metoda
liječenja kod kroničnog bakterijskog prostatitisa uključuje antibiotike. Unatoč
visokoj rezistenciji mokraćnih patogena, fluorokinoloni su i dalje prva linija
antibiotika koju koristimo u liječenju zbog prodora u tkivo. Rastuća otpornost
mikroorganizama na fluorokinolone zahtijeva upotrebu i drugih antibiotika ovisno o
izoliranom patogenu te ovisno o lokalnim smjernicama i osjetljivosti te eventualnim
alergijama bolesnika. Sukladno navedenome, osim fluorokinolona u upotrebi su i
kotrimoksazol, azitromicin, doksiciklin i metronidazol.

Oralno antibiotsko liječenje fluorokinolonima traje minimalno četrnaest dana, a

nakon postavljene dijagnoze kroničnog bakterijskog prostatitisa terapija treba
trajati četiri do šest tjedana. U slučaju otkrivanja unutarstaničnih patogena
liječenje treba provesti makrolidima iili tetraciklinima. U slučaju da se radi o
uzročniku spolno prenosive bolesti, liječiti treba i spolne partnere. Osim
antibiotskog liječenja, kombinira se i liječenje nesteroidnim pa čak i steroidnim
protuupalnim lijekovima, a po potrebi mogu se uključiti i alfa-blokatori.

Liječenje kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici

Ako se radi o dugotrajnim simptomima sindroma kronične boli u zdjelici treba
razmotriti i druge bolesti i poremećaje. Simptomi kroničnog bakterijskog
prostatitisa ili sindroma kronične boli u zdjelici mogu maskirati i prostatičnu
tuberkulozu.

Osim etiološke mikrobiološke terapije, tu je i simptomatska te imunomodulatorna

terapija. Za liječenje boli koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi, a pristup
je često multimodalan. Ovi bolesnici često zahtijevaju multidisciplinarni pristup
liječenju.