Što je sepsa?

Sepsa je upalni odgovor organizma na prisutnost bakterija ili njihovih otrova u

cirkulaciji. Zbog mnogih nedoumica kad je riječ o sepsi, bakterijemiji, infekciji, te
neprimjerene uporabe tih naziva evo sljedećih definicija:
o Infekcija je mikrobijalna pojava karakterizirana upalnim odgovorom na
prisutnost ili invaziju mikroorganizama normalno sterilnih tkiva domaćina.
o Bakterijemija znači prisutnost živih bakterija u krvi.
o Bepsa je sustavni odgovor na infekciju (bakterije ili njihovi otrovi u
cirkulaciji), a za postavljanje dijagnoze su potrebna dva od sljedećih mjerila:
o temperatura > 38 ili < 36
o frekvencija srca >90/min
o frekvencija disanja > 20/min. ili PaCO2 < 32 mmHg
o leukociti >12,0, < 4,0 ili >10% nesegmentiranih.
o Teška sepsa je sepsa udružena s organskom disfunkcijom, hipoperfuzijom
ili hipotenzijom. Hipoperfuzija i perfuzijske abnormalnosti mogu uključivati
laktacidozu, oliguriju ili akutne alteracije stanja svijesti.
o Septički šok je sepsa s hipotenzijom (sistolički tlak < 90 mmHg ili redukcija
sistoličkog tlaka za >40 mmHg od bazalne vrijednosti) unatoč prikladnoj
resuscitaciji tekućinama, a uz to su prisutni poremećaji perfuzije
(laktacidoza, oligurija, poremećaj svijesti).
o Višestruko zatajivanje organskih sustava - prisutnost poremećene
funkcije organskih sustava, u bolesnika sa sepsom u kojih se funkcija ne
oporavlja bez intervencije.
o Sindrom sustavna upalnog odgovora jest sindrom koji se po svojim
obilježjima ne razlikuje od sindroma sepse, a i mjerila su mu ista (vidi
naprijed), no uzročni čimbenici nisu bakterije i njihovi toksini.

Klinička slika
Klinička je slika sepse dvojako određena. Na jednoj su strani znaci infekcije, a na
drugoj sustavni odgovor organizma (vidi mjerila). Osnovno upalno zbivanje može biti
u svakome organskom sustavu pa će znaci biti različiti. Ako je riječ primarno o upali
pluća, pojavit će se znakovi dispneje, tahipneje, kašlja, bolova u prsima. Ako je riječ
o upali bubrega, dominirat će bolovi u slabinama, zimice, tresavice, učestalo
mokrenje, možebitno pečenje pri mokrenju. Ako je pak riječ o intraabdominalnom
upalnom procesu (upala žučnjaka, gušterače, potrbušnice, divertikula debelog
crijeva), uz opće znakove pojavit će se bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor
stolice, napuhanost. Ako je pak riječ o primarno ginekološkoj infekciji, prevladavat će
znakovi s te strane (npr. septički abortus, akutni adneksitis). Primarni upalni proces
koji uzrokuje sepsu može biti i u krvožilnom sustavu (septički tromboflebitis,
endokarditis), živčanom sustavu (gnojni meningitis), kao i u koži i potkožnom tkivu
(furunkuli, karbunkuli, flegmone).
Dijagnoza
Dijagnoza se sepse postavlja na osnovi klinički jasno prisutne infekcije nekoga
organskog sustava te uz znake sustavnog odgovora organizma. Postoji cijeli niz
mogućih kliničkih znakova sepse, kao i cijeli niz mogućih laboratorijskih poremećaja,
u krvnoj slici, elektrolitima, acidobaznom statusu, koagulacijskom mehanizmu,
enzimima, metabolitima, glukozi, ureji, kreatininu, bilirubinu, no ni jedan klinički znak
ni laboratorijski parametar nije patognomoničan za sepsu. Laboratorijski su parametri
korisniji u praćenju bolesnika i prosudbi liječenja nego u samoj dijagnostici sepse.
Uvijek treba uzeti uzorke za bakteriološke analize, ponajprije hemokulture, i to tri do
šest uzoraka (aerobnih i anaerobnih) u razmaku od petnaest do trideset minuta, a uz
to uzeti prema kliničkoj slici, kulturu mokraće, sputuma, likvora, stolice, bris ždrijela,
noga, kožnih promjena, analne regije; možebitne punktate poslati također na
bakteriološku analizu (ascites, pleuralni izljev, perikardijalni izljev).

Liječenje
Osnovni je cilj u liječenju sepse eradikacija upalnog žarišta, bilo samo uporabom
antibiotika ako je riječ o nekirurškoj sepsi (npr. meningitis sa sepsom, pneumonija sa
sepsom, pijelonefritis sa sepsom, bez opstrukcije kanalnog sustava i sl.), a ako je
riječ o kirurškoj infekciji (npr. empijem koleciste, apsces gušterače, zagnojena
pseudocista gušterače, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure itd.), tad
je uz antibiotsku terapiju nužan i kirurški zahvat. Izbor antibiotika će ovisiti o
pretpostavljenom mjestu infekcije odnosno pretpostavljenom uzročniku (gram-
pozitivnom ili gram-negativnom, aerobnom ili anaerobnom), kao i o uvjetima u kojima
je nastala infekcija (kod kuće ili u bolničkim uvjetima, kad se očekuje hospitalni
rezistentni soj) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama (imunokompromitirani
su bolesnici skloni nastanku infekcija bakterijama koje u pravilu ne izazivaju ili veoma
rijetko bolest u imunokompetentnih osoba). Uz kirurški zahvat i antibiotike, u liječenju
je sepse bitna i ostala terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitskog i acido-
baznog statusa, oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija (vidi
"Liječenje šoka")