Slika 1. Pokojnik sa savinutim rukama u laktovima iz groba br.

89 s lokaliteta Pakoštane – Crkvina (foto:

K. GUSAR)

Nove promjene pogrebnih običaja u kasnom srednjem vijekudonose još neke novosti.
Dopušten je pokop u crkvi, premještanje kostiju u posebno predviđene kosturnice, kao i način na
koji su se unutar obiteljskih grobnica tretirale kosti ranije preminuloga. Prilikom ukopa u već
prethodno izgrađene grobnice, vadile su se kosti starijeg pokojnika (osoba iz uţeg ili šireg
obiteljskog kruga), a u grob se polagao novi pokojnik, dok su stare kosti vraćene u grob pa ih se
često pronalazi kraj nogu, na nogama ili rjeđe na prsima zadnje pokopane osobe. Lubanja se
posebno izdvajala i postavljala uz glavu novog pokojnika kako bi se poštivala orijentacija
starijeg pokopa. Kod takvih obiteljskih grobnica, teško je ustanoviti koji nalaz se veţe uz kojeg
kostura.1
U tom je razdoblju zabiljeţen običaj da se tijelo pokojnika nakon smrti opere vodom,
umota u tkaninu koja se zašije, poloţi u lijes u kojem se tijelo nalazilo za vrijeme mise. Pri
dolasku do groba, tijelo se vadilo iz lijesa i s tkaninom biva poloţeno unutar grobne rake.2 Na
osnovu arheoloških istraţivanja ustanovljeno je da taj običaj ne prevladava na svim

1
D. JELOVINA, 1975., 74-75; M. KOLEGA, 1996., 45, Ţ. DEMO, 2007., 35; H. GJURAŠIN, 2010.a, 113.
2
Ţ. DEMO, 2007., 35.
kasnosrednjovjekovnimgrobljima jer su zabiljeţeni ostaci ţeljeznih čavala, kao i fragmenti drva
koji svjedoče o pokopu s lijesom.3

3
D. JELOVINA, D. VRSALOVIĆ, 1981., 68.