¡ najsavršeniji polifoni (instrumentalni) oblik

¡ jedna tema (monotematika) → provodi se

kroz oblik postupkom imitacije

¡ fuga je najčešće dvo-, tro- ili četveroglasna

(može imati do 8 glasova)
Oblik fuge je trodijelan (tri provedbe):

¡ ekspozicija

¡ razvojni dio

¡ završni dio
¡ započinje jednoglasnim izlaganjem teme
(dux = vođa)

¡ slijede drugi glasovi jedan za drugim,

imitirajući temu u kvinti ili oktavi
(comes = odgovor)

¡ ekspozicija završava kada svi glasovi jednom

donesu temu
¡ tema nastupa više puta u srodnim
tonalitetima (modulacije)

¡ MEĐUSTAVCI – prijelazni dijelovi koji

povezuju temu
¡ iznosi temu u osnovnom tonalitetu, a
redoslijed i broj imitacija je slobodan

¡ u ovom dijelu često se koristi STRETTO

(tal.tjesnac) → vrsta imitacije u kojoj drugi
glas donosi temu prije završetka teme u
prvom glasu
¡ fuga je rijetko samostalna skladba

¡ dio je baroknog dvostavačnog ciklusa i

najčešće joj prethodi PRELUDIJ
¡ J. S. Bach: Preludij i fuga u c – molu,
WKl. I. sv. Br. 2