I NVENCIJA

Naziv invencija (lat. inventio = pronalazak, otkriće) upotrebljava se od XVI. st. za raznolike vokalne ili instru-
mentalne skladbe. One su kraćeg trajanja bez strogo određenog oblika, a sadrže nešto novo u strukturi ili
glazbenom sadržaju. Mogu biti pisane za solo instrument ili instrument uz pratnju bassa continua.

Najpoznatiji primjer invencija su skladbe J. S. Bacha za čembalo. Godine 1720. Bach sastavlja zbirku didakti-
čkih skladbi (Clavier-Büchlein vor Wilhelm Friedemann Bach) koja sadrži razne kraće skladbe. Zbirka sadrži i
15 dvoglasnih skladbi zvanih Praeambulum te 15 troglasnih skladbi zvanih Fantasia. Godine 1723. J. S. Bach
revidira te skladbe i mijenja im imena u Inventio za dvoglasne i Sin onia za troglasne skladbe, a danas su
poznate i kao Dvoglasne invencije te Troglasne invencije.

U tim skladbama Bach koristi tonalitete do četiri predznaka, organizirane po kromatskom principu: C-dur,
c-mol, D-dur, d-mol, Es-dur, E-dur, e-mol, F-dur, -mol, G-dur, g-mol, A-dur, a-mol, B-dur i h-mol. Taj
postupak najavljuje korištenje svih kromatskih tonaliteta u zbirci preludija i uga Das Wohltemperierte
Klavier. Karakteristike navedene u ovom tekstu, kao i primjeri skladbi, temelje se upravo na Bachovim dvo-
glasnim i troglasnim invencijama koje se smatraju najrazvijenijim primjerima skladbi ovog tipa.

OPĆE KARAKTERISTIKE
Invencija je poli ona skladba u kojoj se tema i motivi obrađuju raznim imitacijskim postupcima. Tema se
može imitirati na raznim intervalima i na različite načine (inverzija, kanonska imitacija, stretta…), koristeći i
složenije poli one postupke kao što je obrtajni kontrapunkt. Modulacije su u bliske sporedne tonalitete
(osnovni, subdominantni i dominantni tonaliteti te njihovi paralelni tonaliteti).

Invencije su uglavnom trodijelnog oblika, slične strukturi uge. U rjeđim slučajevima mogu biti dvodijelnog
oblika, strukturirane kao barokni dvodijelni oblik.*
Moguća je i kombinacija dvodijelne i trodijelne strukture: Inventio 6 u E-duru J. S. Bacha ima tri dijela pri
čemu prvi dio invencije ujedno čini prvu polovicu baroknog dvodijelnog oblika (vidljivo po znakovima pona-
vljanja i tonalitetnom planu), a drugi i treći dio zajedno čine drugu polovicu baroknog dvodijelnog oblika.

Međustavak je dio skladbe između dva tematski važnija odlomka tj. javlja se između dva dijela invencije ili
dva nastupa teme i sadrži modulacije. Često sadrži sekvencu građenu od motiva teme, ali može biti i slo-
bodne građe s novim sadržajem. U slučaju vrlo kratke teme (npr. J. S. Bach: Inventio 1, notni primjer 01)
međustavak može sadržavati i cijelu temu ali u nekom drugom obliku, često u inverziji.
Razlikujemo unutarnji i vanjski međustavak: unutarnji (interni) međustavak je kraći i spaja dva nastupa
teme, dok je vanjski (eksterni) međustavak opsežniji i spaja pojedine dijelove skladbe.

Tema u invenciji najčešće traje jedan ili dva takta, ali može biti i kraća od takta (npr. Inventio 1 u C-duru ima
temu koja traje pola takta tj. dvije dobe) ili duža do četiri takta (npr. Inventio 9 u -molu). Tema je speci ična
po nekom glazbenom elementu (upečatljivo melodijsko kretanje, intervalski pomak, ritamska igura…), a
može sadržavati i modulaciju, pa se naziva modulirajuća tema. Početni, najprepoznatljiviji motiv teme još
se naziva glava teme, a taj motiv se često javlja u međustavcima kao model sekvence.

Neke invencije sadrže i kontrasubjekt - to je speci ična melodijska linija tj. kontrapunkt temi koji se više
puta javlja uz temu. Kontrasubjekt je istog trajanja kao i tema, ili nešto kraći, a pisan je tehnikom obrtajnog
kontrapunkta jer se tijekom skladbe može pojaviti u dionici ispod ili iznad teme. Invencija može sadržavati i
više različitih kontrasubjekata.

*Neki analitičari koriste termin rečenica za dijelove invencije, slično kao naziv provedba za dijelove uge.

Pripremio: Danijel Legin, docent 1/2 Ak. god. 2023./2024.

f
f
f
f
f
f
f
f
f
f
f
01. J. S. Bach: Inventio 1 u C-duru, BWV 772

&c ≈ œ œ œ œ œ œ œ œ Primjer kratke teme koja traje pola takta.

02. J. S. Bach: Inventio 5 u Es-duru, BWV 776

M M m
b œ œœœœœ œ œ
&b bc ‰ œœœ œ œ œ ‰ œœœ œ œ œ œ œ œ œ œœœœœ œ œ œ œ
Tema ove invencije je puno duža, traje četiri takta. U prvom taktu se izlaže osnovni motiv (glava teme) koji
se u drugom taktu sekventno ponavlja sekundu uzlazno. U trećem i četvrtom taktu tema se razvija s novim
sadržajem koji je melodijski različit ali je ritam četvrtog takta isti kao u trećem taktu. Ova tema je speci ična
i po tome što na kraju modulira u dominantni B-dur (modulirajuća tema) u kojem zatim nastupa odgovor.

STRUKTURA INVENCIJE

Dvoglasna invencija počinje izlaganjem teme u gornjoj dionici nakon čega slijedi odgovor u donjoj dionici.
Tema može nastupiti jednoglasno (npr. Inventio 1 u C-duru), može biti praćena slobodnim kontrapunktom
(npr. Inventio 15 u h-molu) ili uz temu nastupa i kontrasubjekt (npr. Inventio 6 u E-duru). U prvom dijelu
tema može nastupiti nekoliko puta u okviru osnovnog tonaliteta, a česta je imitacija u oktavi.
Međustavak modulira u dominantni ili paralelni tonalitet, uglavnom sadrži sekvencu građenu od motiva
teme i najčešće završava kadencom u novom tonalitetu.

Drugi dio invencije počinje nastupom teme u dominantnom ili paralelnom tonalitetu u donjoj dionici nakon
čega slijedi odgovor u gornjoj dionici. U nastavku se razrađuje materijal teme, sadrži modulacije u bliske
tonalitete, a tema može nastupiti i promijenjena (npr. u inverziji ili varirana). Međustavak na kraju drugog
dijela modulira u osnovni tonalitet za nastup završnog, trećeg dijela invencije.

Treći dio invencije najčešće počinje u osnovnom tonalitetu ali moguće su neke iznimke. Primjerice, treći dio
u Inventio 1 u C-duru počinje u paralelnom a-molu koji zatim modulira u osnovni C-dur.

Troglasna invencija je građena po sličnom principu kao i dvoglasna ali uz raznovrsnije mogućnosti obliko-
vanja budući da ju karakterizira bogatija poli ona struktura tj. troglasni kontrapunkt. Tema najčešće traje
jedan, dva ili četiri takta i prva dva nastupa teme su u gornjim dionicama dok je treći u bas dionici.

Prvi dio invencije počinje nastupom teme koji je praćen kontrapunktom, što razlikuje invenciju od uge koja
počinje jednoglasno. Prvo imitacijsko izlaganje teme često odgovara ekspoziciji uge po principu tonika-
dominanta-tonika. Ako je odgovor na dominanti, može biti realan ili tonalitetan. Nakon odgovora može se
pojaviti kraći unutarnji međustavak prije trećeg nastupa teme. Nakon trećeg nastupa teme slijedi vanjski
međustavak koji modulira u dominantni ili paralelni tonalitet i priprema nastup drugog dijela invencije.

Drugi dio invencije počinje nastupom teme u dominantnom ili paralelnom tonalitetu, sadrži modulacije u
sporedne tonalitete, može sadržavati više internih međustavaka sa sekvencama, a na kraju vanjski među-
stavak modulira u početni tonalitet i priprema završnu dio skladbe.

Treći dio invencije najčešće je u osnovnom tonalitetu, može sadržavati strettu i ponekad codu na samom
kraju skladbe.

Pripremio: Danijel Legin, docent 2/2 Ak. god. 2023./2024.

f
f
f
f