ZVONČICA

Zvončica je lijepa priča za djecu o vjeri u sebe i poznavanju svojih mogućnosti, o vili
Zvončici iz Nigdjezemske, prijateljici Petra Pana.

Godinu za godinom izmjenjuju se godišnja doba donoseći lijepe promjene. Pahulje su se polako

počele otapati i otkrivati tragove proljeća. Ljetno cvijeće cvate sve dok jesenje lišće ne ispuni
prirodu prekrasnim bojama. Ali ta se čuda ne događaju sama od sebe, one su djelo prekrasnih
vila. Sa svakim dječjim smijehom rodi se jedna vila.

Jedne noći u Londonu dok je padao snijeg dijete se prvi put nasmijalo, a potom je taj smijeh
krenuo ususret svojoj sudbini. Ostavio je iza sebe ljudski svijet i u obliku maslačka odletio prema
zvijezdi zdesna. Nakon toga je otišao prema svjetlosti i prešao na drugu stranu gdje se nalazila
čarobna zemlja Nigdjezemska.

Smijeh je nastavio letjeti prema otoku, sve više ubrzavajući kako bi se što prije približio
prekrasnom mjestu u samom srcu Nigdjezemske, gdje je sve bilo moguće i gdje su čarolije bile
dobrodošle. Bijaše to dom vila, čuvena Vilinska dolina.

“Hajde, moramo ići!” – rekle su vile prateći došljakinju.

Najbrža od svih vila iskoristila je svoju brzinu i usmjerila maslačak prema krošnji na Vilinskom
stablu. U tom je trenutku prišao čuvar praha Ivor i na maslačak posuo vilinski prah. Odjednom se
maslačak pretvorio u malenu i čudesnu vilu.

Nova je vila podigla pogled i tada joj je prišla vilinska kraljica.

“Rođena iz smijeha i okružena radošću, došla si u naš dom i donijela nam sreću. Dobro nam
došla u Vilinsku dolinu!” – pozdravila ju je kraljica i potom pomogla malenoj vili raširiti krila.

Nova je vila u čudu promatrala sve oko sebe. Svidjelo joj se kako prstići zveckaju i pritom
prosipaju prah. Najviše su joj se svidjela krila.

Tada su počele dolaziti i druge vile noseći brojne predmete. Životinjska vila Lana donijela je jaje,
Hitra vila s brzim krilima donijela je vjetar, vodena vila Kapljica vodu, vrtna vila Ružica cvijet, a
Iskrica svjetlo.

“Ove će ti vile pomoći da otkriješ koji je tvoj dar” – rekla je Vilinska kraljica.
Malena je vila položila ruke na cvijet. Njegov je sjaj odmah izblijedio. U tom je trenutku
posegnula za kapljicom vode, ali ona je nažalost ishlapila. Uskoro je nestao i vjetar. Nije znala
što bi mogao biti njen dar.

Vila više nije htjela dotaknuti ni jedan cvijet, bojala se da bi opet mogla pogriješiti. Kada je
prolazila pored čekića, počeo se sjajiti i u tom se trenutku podigne i poleti prema njoj.

“Nisam još vidjela da nešto tako snažno sjaji.” – rekla je vodena vila Kapljica.

“U pravu si.” – složila se Ružica. “Malena vila bi mogla imati rijedak dar!”

Hitra je bila zadovoljna jer je imala jedan od rijetkih darova i bila je oduševljena što će tako
ostati.

“Dođite majstori! Pozdravite najnovijeg člana našeg društva!” – viknula je Vilinska kraljica.

Brbljava grupa neurednih vila i vilenjaka okupila se oko kraljice. Zvončica se iznenadila jer je
mislila da su sve vile elegantne baš kao one koje je prve ugledala.

“Bok društvo, ja sam Clank!” – viknuo je krupni vilenjak.

“Baš nam je drago da si s nama!” – pridružio se drugi vilenjak Bobble, koji je imao naočale.