Đubrivo

Đubrivo je smjesa tvari koja se koristi u poljoprivredi ili vrtlarstvu za poboljšanje rasta biljki.
Đubriva se grubo mogu podijeliti na organska i anorganska (mineralna), gdje je osnovna razlika
izvor iz kojeg je đubrivo nastalo, a ne nužno sastav nutrijenata.
Organska đubriva i neka neorganska đubriva dobivena iz ruda, su se koristila vijekovima, dok su
hemijski sintetizirana neorganska đubriva počela da se razvijaju tokom industrijske revolucije.
Organska đubriva sadrže prirodne organske materijale (npr. đubre, kompost) i prirodno
prisutne mineralne depozite (npr. šalitra – natrijum nitrat). Životinjski izvori, raspadajući
životinjski izmet su također izvori orgasnkog đubriva
Organska đubriva tipično imaju manji sadržaj nutrijenata, rastvorljivost i brzinu oslobađanja
nutrijenata u odnosu na anorganska đubriva.
Anorganska đubriva se često sintetiziraju u toku Haber-Bosch-ovog procesa, koji se koristi za
sintezu amonijaka. Amonijak se koristi kao sirovina za stočnu hranu i druga azotna đubriva, npr.
amonijum nitrat i urea. Ovi koncentrovani proizvodi se mogu razblaživati vodom pri čemu se
dobija koncentrovano tečno đubrivo
Đubriva tipično sadrže sljedeće elemente (u varijabilnim proporcijama):

 tri primarna makronutrijenta: azot, fosfor i kalij

 tri sekundarna makronutrijenta: kalcij, sumpor, magnezij
 mikronutrijente ili mineralne elemente u tragovima: bor, hlor, mangan, željezo, cink,
bakar, molibden i selen.
Složena đubriva (NPK) danas se sve više upotrebljavaju i mogu biti miješana i kompleksna.
Ako u složenom đubrivu ima dva hraniva onda su to dvojna, a ako su zastupljena tri hraniva
onda su to trojna đubriva. Sastav složenih đubriva označava se brojevima što se često naziva
kombinacijom ili formulacijom.
Tako postoje složena đubriva 11:11:11, 15:15:15, 10:30:20, 0:25:25 i druga. Uvijek se prvi broj
odnosi na sadržaj azota, drugi fosfora, a treći kalijuma. Tako u kombinaciji 10:30:20 u 100 kg
đubriva ima 10 kg azota (N), 30 kg fosfora (P2O5) i 20 kg kalijuma (K2O).