EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT BiH

TEHNIČKI FAKULTET
POLJOPRIVREDA

SEMINARSKI RAD
- Mikrobiološka đubriva -

MENTOR: STUDENT:
Prof. dr Ranka Kubiček Emina Radovović

Brčko, maj 2020. god.

SADRŽAJ
1. UVOD...............................................................................................3
2. MIKROBIOLOŠKA ĐUBRIVA....................................................4
2.1. Vrste mikrobioloških đubriva............................................................4
2.2. Mikroorganizmi- mikorize i trihoderma..............................................6

2.3. Mikroorganizmi u zemljištu..............................................................7

3. ZNAČAJ PRIMJENE U OČUVANJU PLODNOSTI

ZEMJIŠTA..........................................................................................9
3.1. Agrotehničke mjere koje omogućavaju sintezu humusa............................9
4. ZAKLJUČAK................................................................................10
LITERATURA..................................................................................11
1. UVOD
Mikrobiološki aktivne materije ili preparati, sa kojima se u zemljište unosi veliki broj
korisnih, odabranih sojeva mikroorganizama radi poboljšanja mineralne ishrane biljaka nekim
biogenim elementom, nazivaju se mikrobiološka đubriva.
To znači da se ovim đubrivima neposredno ne unose biljna hraniva, kao što se to čini
mineralnim i organskim đubrivima, već samo pospješuje obrazovanje mobilnih formi tih
elemenata iz sredine (zemljišta i vazduha) u kojoj se biljke razvijaju.
U osnovi postoje dva procesa kojima mikroorganizmi dodati ovim đubrivima mogu da
učestvuju u procesu snabdijevanja biljaka neophodnim elementima, i to:
- fiksacijom elementarnih oblika nekih elemenata (prije svega azota)
- prevođenjem u redukovane jonske oblike koje biljke mogou neposredno da asimiluju u svoja
organska jedinjenja, ili da se od teže rastvorljivih materija zemljišta stvaraju lakopristupačna
hraniva. [1]
Zemljišni mikroorganizmi imaju značajnu ulogu u ekosistemu. Njihova višestruka korist se
ogleda u fiksaciji, solubilizaciji, mobilizaciji i obnavljanju nutritijenata u zemljištu.
Obogaćivanje zemljišta korisnim mikroorganizmima je biofertilizacija tj. implementacija u
zemljište u formi mikrobioloških đubriva.[2]

3
2. MIKROBIOLOŠKA ĐUBRIVA
Mikrobiološka đubriva predstavljaju čiste kulture aktivnih mikroorganizama koje se gaje na
hranljivoj podlozi. Nazivaju se i bakterijska đubriva. Njihova upotreba je najzastupljenija u
voćarstvu. Mikrobiološka đubriva svoj uticaj na biljke ispoljavaju kroz: [2]
- ubrzanje procesa pretvaranja organske materije u forme koje su pogodne za ishranu voćaka;
- poboljšanje snabdijevanja voćaka azotom;
- oslobađanje elemenata iz teško pristupačnih formi, u forme koje voćke mogu lako koristiti;
- smanjenje koncetracije CO2 u zemljištu;
- umanjenje mogućnosti asfikacije korijena
Mikrobiološka đubriva mogu se koristiti u različitim oblicima: vlažna, tečna, zamrznuta
(granulirana) i suha (u prahu). U praksi se bakterijska đubriva primjenjuju na sledeće načine:
- potapanjem korijena sadnice u suspenziji određenog đubriva,
- zalivanjem voćaka rastvorom smješe živinskog i bakterocidnog đubriva.
Mikrobiološka đubriva po vremenu proizvodnje su novijeg datuma, jošu ivjek sa
ograničenom primjenom, ali i sa tendencijom znatno šire primjene posebno u poljoprivredno
razvijenim mzemljama. Proizvodnja mogućih biljnih hraniva ovim putem je u svakom slučaju
najrentabilnija, bez uticaja na zagađivanje čovjekove sredine, pa ih zato mnogi nazivaju i
pravimjm ekološkim đubrivima.[1]
Najzastupljenija mikrobiološka đubriva, do danas poznata, zanivaju se na bazi sadržaja
slobodnih i simbioznih azotofiksatora, bakterija za mobilizaciju sumpora i gvožđa iz sulfida,
kalijuma iz kalijum-alumo-silikata, mikroorganizama za mobilizaciju fosfora iz organskih i
mineralnih jedinjenja.
Najveću proizvodnju i primjenu u širokoj poljoprivrednoj praksi, u svijetu i našoj zemlji,
imaju đubriva sa simbioznim bakterijama, azotofiksatorima iz grupe Rhizobium, sp. Ova
đubriva se proizvode pod imenom nitragin ili azotofiksin. [1]

2.1. Vrste mikrobioloških đubriva

Najčešće se koriste sledeća mikrobiološka đubriva:
- Azotofiksatori, povećavaju količinu azota u zemljištu. Đubriva mogu biti sa slobodnim i
simbiotskim azotofiksatorima, pa na osnovu toga imaju različite komercijalne nazive:
Azotobakterin, Rizotrofin, Nitrogin, Azotofiksin i dr.
- Fosfobakterin-ova đubriva sadrže bakterije koje mineralizuju organska jedinjenja sa fosforom
i pretvaraju ih u oblike lako dostupne korjenovom sistemu biljaka.
- Mikorizin, sadrži mikorizne gljive koje se mogu inokulirati na korijen mladih sadnica,
neposredno pred sadnju. Mikorizin se sastoji od gljiva sposobnih da potpomažu ishranu voćaka
(apsorpciju vode i hranljivih elemenata). Koristi se u formi vlažnog đubriva.

4
- Humivorin, unosi se u zemljište sa stajnjakom ili kompostom. Sastoji se od raznih bakterija
sposobnih da humus pretvaraju u mineralne materije pogodne za ishranu biljaka.
- Silikobakterin, doprinosi oslobađanju kalijuma iz alumo silikata. Sojevi ovih
mikroorganizama proizvode veće količine ugljene kiseline i na taj način rastvaraju alumo
silikate i druge minerale kalijuma.[2]
Komponente mikrobioloških đubriva su uglavnom Azotobacter, Azospirillum, Bacillus,
Pseudomonas i druge.
Pošto je azot veoma značajan u ishrani biljaka, posebno mjesto se pridaje bakterijama koje
snabdijevaju biljke azotom. To su bakterije iz grupe azotofiksatora koje elementarni,
atmosferski azot prevode u oblike pristupačne biljkama. Ove bakterije se nalaze u neposrednoj
blizini korijena i azot predaju neposredno biljkama.
Za rast biljaka neophodan je i fosfor, koji je prisutan u zemljištu u formama koje su
nepristupačne biljkama.
Bakterije iz roda Bacillus i Azotobacter mogu da sintetišu organske kiseline i fosfataze koje
će nepristupačan fosfor prevesti u biljkama pristupačnu formu. Kalijum je u zemljištu u obliku
alumosilikata. Zahvaljujući aktivnosti bakterija iz roda Bacillus, postaje pristupačan biljkama.
Neke bakterije zahvaljujući prisustvu siderofora doprinose snabdijevanje biljaka gvožđem.
Takođe je poznato da bakterije iz roda Pseudomonas mogu transformisati organske forme
sumpora u neorganski i na taj način ga učiniti pristupačnim za biljke.
Ovo ukazuje da se primjenom mikrobioloških đubriva koja u sebi sadrže miješane populacije
mikroorganizama može poboljšati snabdijevanje biljaka neophodnim nutritijentima uz
istovremeno očuvanje životne sredine i proizvodnju zdravstveno bezbijedne hrane.
Pored toga ove bakterije imaju sposobnost sinteze biljnih hormona tipa giberalina, auksina,
čime se dodatno stimuliše biljni rast i utiče na otpornost biljaka. Unošenjem mikrobioloških
Đubriva u zemljište utiče se na tok i usmjeravanje mikrobioloških procesa u zemljištu što će
uticati na rast, razviće biljaka ali i na zemljište.
Neki od mikroorganizama koji su unijeti u zemljište odlikuju se mogućnošću sinteze sluzavih
materija koje igraju značajnu ulogu u slijepljivanju mikroagregata što doprinosi formiranju fine
strukture zemljišta.
Nakon izumiranja mikroorganizama unijetih u zemljište povećava se ukupna biomasa, a
efekti će se odraziti u sledećoj vegetaciji. Povećanjem organske biomase dovešće do povećanja
plodnosti zemljišta i stvaranje biljkama neophodnih mineralnih nutritijenata.[2]
Nitragini, odnosno azotofiksni predstavljaju preparate sa visokim titrom odabranih sojeva
Rhizobiuma, od najmanje 200 do 1200x10-6 u 1cm3 nekog organskog nosača (hranjive
podloge), koji je prethodno sterilisan. Kao hranjiva podloga za umnožavanje odabranih, čistih,
najaktivnijih sojeva ovih bakterija, najčešće se koristi dobro razložen treset (kao čvrsti nosač)
ili suspenzija klasičnih mikrobioloških hranjivih podloga. [1]

5
2.2. Mikroorganizmi- mikorize i trihoderma
Mikoriza predstavlja simbiotsku vezu između korijena biljke i određenih sojeva gljivica u
zemljištu.
Zahvaljujući mikorizi, biljka značajno povećava površinu apsorpcije svog korjenovog
sistema, od 100 pa čak do 1000 puta, i postepeno i apsorpciju hraniva i vode.
Prednosti:
*Razvoj korjenovog sistema (apsorptivne površine, tj. površine za upijanje hranljivih
materija)
*Bolja apsorpcija hranljivih materija
*Otpornost na stres izazvan presađivanjem
*Otpornost na stres izazvan vodom, kao i na visoku zaslanjenost
*Umanjenje antagonizma za usvajanje različitih hraniva
*Unaprjeđenje strukture zemljišta i slabljenja usljed iscrpljenosti
*Veća efiksnost primjenjenih đubriva
*Efekat biostimulansa

Slika 1. Mikorizni mikroorganizmi- učinci na proizvodnju i kvalitet proizvoda.

6
Trichoderma spp. je korisna mikroskopska gljivica koja ima direktan antagonizam na mnoge
patogene gljive koje žive u zemljištu i na biljkama. Ona se nalazi u zemljištu poboljšavajući
zdravlje biljaka i povećavajući njihovu otpornost na bolesti, stim što nema štetnog efekta na
korisne mikroorganizme.[3]
Glavno dejstvo Trichoderme je mikrobiotični antagonizam, koji se pojavljuje kroz različite
mehanizme:
PREDACIJA - Trichoderma direktno napada patogene gljivice
STVARANJE METABOLITA - To su toksične materije protiv patogenih gljivica
KONKURENCIJA - Trichoderma stvara sinbioznu vezu sa korijenom biljaka,odnosno
obostranu prednost što stvara fizičku prepreku protiv patogenih hifa na korenu.
Trichoderma sprječava razvoj mnogih patogenih gljivica kao što su: Alternaria, Armillariaspp,
Botrytis, Colletotrichum, Fusarium, Phythophtora, Pythium, Rhizoctonia, Sclerotinia,
Xantomonas, itd.
HRANJIVO I FITOSTIMULATIVNO DEJSTVO
Trichoderma povećava produktivnost biljke zahvaljujući njenoj:
- Inaktivacija toksičnih sastojaka u zoni korena
- Povećava apsorpciju hranjivih materija u zemljištu[3]

2.3. Mikroorganizmi u zemljištu

Većina organizama u zemljištu pripada mikroflori pod kojom se podrazumijevaju
mikroorganizmi: bakterije, gljive, aktinomicete i alge.
Sloj zemljišta oko korjenovog sistema se naziva rizosferom. Koncentrisanje
mikroorganizama u zoni rizosfere uslovljeno je aktivnošću korijena, koji u spoljašnju sredinu
izlučuju organske i neorganske supstance. Korjenove izlučevine stvaraju bogatu sredinu za
razvoj mikroorganizama. Mikroorganizmi za uzvrat fiksiraju azot iz zemljišne atmosfere,
razlažu zemljišne minerale i mineralizuju organsku materiju, stvarajući tako preduslove
korjenovom sistemu za usvajanje esencijalnih hranjivih elemenata. [4]
Najznačajnija uloga zemljišnih mikroorganizama predstavlja njihova aktivnost kojom se
omogućava kruženje hranljivih elemenata u zemljištu. Zemljišni mikroorganizmi hranljive
elemente transformišu iz organskih jedinjenja u neorganske oblike koje biljke mogu da usvoje.
Pored ovoga, pojedini neorganski, nepristupačni oblici hranljivih elemenata, zahvaljujući
njihovoj aktivnosti, prevode se u pristupačne oblike za biljke.
Sve ove transformacije u zemljištu koje se dešavaju pod uticajem mikroorganizama mogu se
obuhvatiti sledećim procesima:
- Razlaganje - proces kojim se razlaže organski kompleks zemljišta na organska jedinjenja.
- Mineralizacija - proces kojim se jedinjenja organske materije prevode u neorganske oblike
koje biljka može usvojiti.
- Imobilizacija - proces kojim se neorganski joni prevode u organske komplekse i bivaju
ugrađeni u biomasu mikroorganizama, a koji postaju dostupni biljkama tek njihovim
odumiranjem i njihovom mineralizacijom.

7
- Transformacija mineralnih oblika - proces prevođenja mineralnih oblika hranljivih elemenata
u jonske, koji tako mogu postati pristupačni za biljke. [4]

Slika 2. Uloga zemljišnih mikroorganizama za kruženje hranjivih materija.

U procesu razlaganja biljni i životinjski organski ostaci se prevode u različita organska i

neorganska jedinjenja.
Ovi procesi dobijaju na intenzitetu pri dovoljnoj količini vlage, kiseonika i povoljnoj
temperaturi, a to je razlog što u nekim slučajevima oni ne daju krajnje produkte pa se nedovoljno
razložene supstance nagomilavaju.
U toplim i sušnim predjelima, sadržaj organske materije u zemljištu je minimalan, jer se pri
visokim temperaturama i dobroj aeraciji ona potpuno mineralizuju. [4]

Slika 3. Mikroorganizmi u zemljištu.

8
3. ZNAČAJ PRIMJENE U OČUVANJU PLODNOSTI
ZEMJIŠTA
Najpovoljniji uslovi za rad mikroorganizama u zemljištu su: ona neutralne reakcije (pH
vrijednost 6,50-7,20), dobre strukture, povoljnih vodno-vazdušnih svojstava (60-70% vode u
porama) i zemljišta sa sadržajem organske materije, odnosno humusa, iznad 2%. [5]

3.1. Agrotehničke mjere koje omogućavaju sintezu humusa

Agrotehničke mjere koje omogućavaju sintezu humusa su prije svega zaoravanje žetvenih
ostataka, primjena stajnjaka, komposta, mikrobioloških đubriva, pravilna obrada zemljišta,
popravka hemijskih svojstava zemljišta i plodored.[4]
Kako bi se umanjili negativni efekti intenzivne poljoprivredne proizvodnje primjenjuju se
mikroorganizmi koji bi dijelom mogli zamijeniti mineralna đubriva i pesticide. Čiste kulture
mikroorganizama primjenjuju se za proizvodnju đubriva, stimulatora rasta biljaka i preparata
za zaštitu od bolesti i štetočina.
Mikrobiološka đubriva sadrže odabrane kulture mikroorganizama koja se unose u zemljište
kako bi se intenzivirali određeni procesi i povećao sadržaj pristupačnih hraniva.
Poslije žetve pšenice, ječma, kukuruza, soje, suncokreta i drugih biljnih vrsta, mogu se
koristiti preparati za razgradnju žetvenih ostataka jer u svim granama biljne proizvodnje poslije
ubiranja usjeva na parceli ostaju korijen i nadzemni žetveni ostaci. Na gazdinstvima koja
nemaju stoke, slama, kukuruzovina i ostaci drugih biljnih vrsta ostaju kao sporedni proizvodi.
Prednost primjene mikrobioloških đubriva su smanjeni troškovi poljoprivredne proizvodnje,
smanjena upotreba skupih mineralnih đubriva, bolje iskorištavanje hranljivih elemenata u
zemljištu, mikroorganizmi izlučuju materije rasta, polisaharide, enzime, vitamine i
aminokiseline, stimulišu rast i razvoj biljaka i povećavaju prinos.
Pored toga značaj njihove primjene je što ne zagađuju zemljište i podzemne vode, povećavaju
biološku aktivnost zemljišta, održavaju ekološku ravnotežu u zemljištu, pospješuju proizvodnju
zdravstveno bezbjedne hrane, a mogu se primjenjivati i u organskoj proizvodnji.[5]

9
4. ZAKLJUČAK
Kako pomoći biljkama da se dobro razvijaju i donesu visok prinos, rješenje je da se koriste
mikrobiološka đubriva. Veliki prinosi i dobri ekonomski rezultati u savremenoj poljoprivrednoj
proizvodnji podrazumijevaju potpunu agrotehniku, odnosno intenzivnu obradu zemljišta,
navodnjavanje adekvatnu primjenu đubriva, kompleksnu zaštitu biljaka od bolesti i štetočina
kao i maksimalno korištenje genetskog potencijala gajenih biljaka. Ali, sve to prouzrokuje
mnogobrojne negativne posljedice na ekološki sistem i kvalitet života.
Primjena mikrobioloških đubriva ili biofertilizacija u savremenoj poljoprivrednoj
proizvodnji predstavlja unošenje živih mikroorganizama u zemljište sa ciljem poboljšanja
snabdijevanja biljaka neophodnim hranjivim elementima. Biljka je jedino živo biće koje u
prirodi živi u dve sredine, atmosferi i pedosferi.
Mikrobiološka sfera, broj korisnih mikroorganizama i zreo humus u zemljištu, su osnov za
planiranje dobrog i kvalitenog prinosa. Unošenjem ovih bakterija u rizosferu biljaka ubrzavaju
se procesi transformacije organske materije i biljka se snabdijeva potrebnim hranivima. [6]

10
LITERATURA:
1. Džamić R., Stevanović D., Agrohemija, Beograd 2014 god.
2. https://www.pmf.ni.ac.rs/download/master/biologija/radovi/2016/2016-06-27-id.pdf
3. https://www.hoya-vs.com/proizvodi/mineralna-i-organska-dubriva/mikrobioloska-dubriva/
4. http://www.zdravasrbija.com/lat/Zemlja/Povrtarstvo/1228-Mikroorganizmi-u-zemljistu.php
5. https://www.agroklub.ba/ratarstvo/mikrobioloska-dubriva-znacaj-primjene-u-ocuvanju-
plodnosti-zemljista/56625/
6. https://agroinfonet.com/poljoprivreda/ratarstvo/mikrobioloska-dubriva/

11