OSNOVE EKONOMIJE – 3. CJELINA - 2.

DIO

1. Međunarodne financijske institucije?

Međunarodni monetarni fondovi, međunarodna banka za obnovu i razvoj, europska
investicijska banka, europska banka za obnovu i razvoj, europski savez udruženja financijskih
kuća.

2. Međunarodni monetarni fond?

Specijalizirana organizacija UN –a, sjedište u Washingtonu. Svaka zemlja članica posluje s
fondom putem svog ministarstva financija, središnje banke ili druge financijske institucije –
fond posluje samo s tim ustanovama. Izvori sredstava fonda su kvote – svaka članica ih je
dužna uplatiti. Kriterij za visinu kvote je gospodarski položaj zemlje, opseg vanjske trgovine,
veličina nacionalnog dohotka i broj stanovnika. Zadatci: međunarodne monetarne suradnje,
unapređenje međunarodne razmjene i poticanje razvoja svjetske trgovine, unapređenje
stabilnosti međunarodnih odnosa i pomoć očuvanju stabilnosti valute, pomoć zemljama
članicama pri uspostavljanju međunarodnih sustava plaćanja i razvijanja multilateralnog
sustava plaćanja, pomoć zemljama članicama u rješavanju problema uravnoteženja platne
bilance i odobravanje sredstava kako bi se poremećaji ublažili.

3. Međunarodna banka za obnovu i razvoj?

Osnovana 1945. godine, sjedište u Washingtonu. Banka je osnovana da pod uvjetima
povoljnijim od tržišnih financira obnovu i razvoj u zemljama u razvoju usmjeravanjem
financijskih sredstava iz razmijenjenih zemalja – danas je isključivo banka za razvoj. Odobrava
zajmove izravno vladi određene zemlje ili uz jamstvo vlade lokalnim bankama i gospodarskim
subjektima. U početku su sredstva bila namijenjena izgradnji infrastrukture. Danas: razvoj
poljoprivrede i sela, uređenje gradova, poboljšanje prehrane stanovništva, unapređenje
javne uprave.

4. Europska investicijska banka?

Osnovana 1958. godine, financijska institucija EU – a, sjedište u Luksemburgu. Članice EIB – a
su zemlje članice EU – a – raspored udjela je prema ekonomskoj snazi zemlje. Služi kao
mehanizam za olakšanje mobilizacije kapitala unutar EU – a te za priljev kapitala iz zemlje
izvan EU – a. Financira zemlje članice: financiranje projekata za razvoj manje razvijenih
područja, modernizacija gospodarstva, projekti od zajedničkog interesa, ulaganja u mala
poduzeća. Zemlje nečlanice – financiranje infrastrukturnih projekata (od interesa i za zemlje
članice. Zemlje buduće članice: komunikacijska infrastruktura, jačanje konkurentske
sposobnosti, zaštita i očuvanje usluga, zdravstvo, obrazovanje.

5. Europska banka za obnovu i razvoj?

Osnovana 1990. godine. Sjedište u Londonu. 39 zemalja članica i dvije institucije EU i
Europska investicijska banka. Zadaće: financiranje projekata u privatnom sektoru koji ne
mogu pronaći izvor financija na tržištu, ulaganje u privatne poslovne organizacije i trgovačka
društva, pruža dugoročne zajmove uz povoljne kamatne stope, banka ne ulazi u poslove
kreditiranja izvoza i poslove osiguranja.
6. Europski savez udruženja financijskih kuća?
Sastoji se od specijaliziranih davatelja potrošačkih kredita u Europi. 17 članica iz 17 zemalja –
financijske kuće, specijalizirane banke, vlastita financijska društva i univerzalne banke.
Primarni je izvor informacija o specijaliziranim pružateljima potrošačkih kredita u EU. Glavna
zadaća je predstavljanje specijalizirane industrije potrošačkih kredita.

7. Međunarodne organizacije?
Ujedinjeni narodi i organizacije zemalja izvoznica nafte.

8. Ujedinjeni narodi?
Međunarodna organizacija čiji su članovi samostalne, neovisne države. Organizacija je
univerzalna po članstvu, ovlastima i globalnim ciljevima. Glavna zadaća je jačanje
međunarodnog mira i sigurnosti. Provedba – specijalizirane agencije UN – a ili organizacije u
sustavu UN – a. Temeljni dokument je povelja UN –a. Dan UN –a je 24. listopada 1945.
godine. RH je postala članica 22. svibnja 1992. godine. 6 glavnih tijela UN – a: opća skupština,
vijeće sigurnosti, gospodarsko i socijalno vijeće, starateljsko vijeće, tajništvo, međunarodni
sud pravde. Specijalizirane ustanove samostalne organizacije: međunarodne organizacije
rada, organizacija za prehranu i poljoprivredu, svjetska organizacija za intelektualno
vlasništvo, organizacije UN – a za industrijski razvoj, međunarodni fond za poljoprivredni
razvoj.

9. Organizacija zemalja izvoznica nafte?

Međunarodna organizacija osnovana 1960. godine na inicijativu pet zemalja izvoznica nafte:
Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela. Osnivanje – težnja zemalja u razvoju za
vlastitu ekonomsku samostalnost, neovisnost i nesmetano iskorištavanje prirodnih
bogatstava. Aktivna članica UN – a o trgovini i razvoju. Glavne zadaće: usklađivanje i
ujednačavanje naftne politike unutra zemalja članica, osiguranje pravedne i stabilne
proizvođačke cijene nafte. Konferencije OPEC – a održavaju se dva puta u godini. Sjedište u
Beču. Osnivanje fonda OPEC – a zadaća: jačanje financijske suradnje među zemljama
članicama OPEC – a i ostalim zemljama u razvoju kako bi se potaknuo gospodarski razvoj.
Zemljama odobrava zajmove za financiranje razvojnih projekata.

10. Regionalne ekonomske organizacije i integracije?

Teže uskladiti ekonomske politike, ukloniti prepreke i ograničenja u međunarodnoj razmjeni,
primijeniti jedinstvenu politiku prema zemljama nečlanicama.

11. Ekonomska integracija?

Različiti oblici djelomičnog povezivanja nacionalnih gospodarstava pri čemu zemlje članice
zadržavaju samostalnost djelovanja unutar nacionalnih granica, ali i prema trećim zemljama.

12. Učinci ekonomskih integracija?

Proširenje tržišta, poticanje tržišnog natjecanja, razvoj ekonomskog obujma, poticanje novih
investicija, broj korištenja raspoloživim proizvodnim čimbenicima, veća pokretljivost rada i
kapitala.
13. Zona slobodne trgovine?
Najjednostavniji oblik ekonomske investicije. Temelji se na slobodnoj međunarodnoj trgovini.
Ukidanje carina i drugih ograničenja u međusobnoj trgovini. Svaka zemlja i dalje primjenjuje
svoju vlastitu carinsku strukturu prema trećim zemljama.

14. CEFTA?
Srednjoeuropska zona slobodne trgovine je zona slobodne trgovine u Europi. Na početku
1991. godine sklopile su sporazum o zoni slobodne trgovine kojim se ukidaju carinske i
necarinske prepreke u međusobnoj trgovini. Svaka potencijalna zemlja članica za ulazak u
CEFTA – u treba ispunjavati sljedeće uvjete: da je članica svjetske trgovinske organizacije, da
je s europskom unijom sklopila sporazum o pridruživanju, da je sklopila bilateralne
sporazume o slobodnoj trgovini sa svakom zemljom članicom CEFTA – e. novi ugovor 2006.
godine potpisale su zemlje članice Albanija, BIH, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija,
Crna Gora i Srbija. Koristi su od članstva u CEFTA – i regionalna privlačnost ujedinjenog tržišta
za strane izravne investicije koje omogućuju nove investicije, što je vrlo važno za završetak
privatizacija u zemljama članicama. Članstvo u CEFTA – i samo je jedno od dionica u stjecanju
punopravnog članstva u Europskoj uniji. Zemlje članice danas su Albanija, BIH, Crna Gora,
Kosovo, Makedonija, Moldavija.

15. Carinska unija?

Ujedinjavanje dviju ili više država u jedno carinsko područje sa zajedničkom carinskom
granicom i tarifom – zajednička carinska tarifa prema trećim zemljama ne primjenjuje se u
međunarodnoj razmjeni.

Efekt stvaranja trgovine – dio domaće proizvodnje zamjenjuje se uvozom jeftinijih stranih
proizvoda iz zemalja članica čiji su proizvođači učinkovitiji.

Efekt skretanja trgovine – uvozom jeftinijih proizvoda izvan unije zamjenjuju se skuplji
proizvodi iz unije.

16. Zajedničko tržište?

Ima sva obilježja carinske unije ali omogućuje i slobodnu pokretljivost rada i kapitala. Teži se
usklađivanju mjera ekonomske politike.

17. Ekonomska zajednica?

Najviši je stupanj ekonomske imigracije. Jedinstveno ekonomsko i političko područje. Članice
napuštaju elemente nacionalnog ekonomskog suverniteta prema unutra i prema trećim
zemljama.
18. GATT?
Zamisao osnivanja međunarodne trgovinske organizacije zajedno s međunarodnim
monetarnim fondom i međunarodnom bankom za obnovu i razvoj. Zadatak ITO – a je trebao
biti uvođenje discipline u svjetsku trgovinu i uvođenje područja zapošljavanja, robnog
ugovaranja, međunarodnog investiranja, usluga te ograničavajuće poslovne prakse, tj.
primjene protekcionističkih mjera. Uveden je 1947. godine. Privremeni multilateralni
višestrani sporazum kako bi se uklonila diskriminacija trgovine – ukidanje kvantitativnih
ograničenja na trgovinu, kvota te smanjenjem carina. Zemlje potpisnice GATT –a prihvatile su
sljedeća načela: načelo diskriminacije – uvjetuje da mjere ograničenja uvoza svake zemlje
budu nediskriminacijske prema svim članicama, načelo zaštite domaćeg gospodarstva –
ukidanje količinskih i ostalih necarinskih ograničenja, iznimka: količinska ograničenja radi
zaštite poljoprivrede i očuvanja ravnoteže platne bilance, načelo daljnjeg smanjivanja carina
– primjenjuje se multilateralnim pregovorima, učinci multilateralnih pregovora: smanjenje
trgovinskih ograničenja, osobito carina, posljednji pregovori nisu uspješni – zemlje u razvoju
smatraju da bogate zemlje previše štite poljoprivredu, novi problem je očuvanje okoliša.

19. Protekcionizam?
Zaštitna politika koju provodi neka zemlja kako bi domaće gospodarstvo zaštitila od strane
konkurencije primjenom carina i drugih necarinskih ograničenja.

20. ITO?
Nesuglasice između zemalja članica Bretton – Woodskog sastanka – institucija nije nastala.
Privremeno rješenje: potpisan sporazum kao okvir za regulaciju i liberalizaciju svjetske
trgovine.

21. WTO?
Rezultat jednog od multilateralnog pregovora – urugvajski krug – nastanak WTO – a kao
institucionalnog okvira za uvođenje, administriranje i djelovanje multilateralnog trgovinskog
sporazuma među zemljama članicama, s radom započela 1995. godine. Temeljni cilj WTO –a
je uklanjanje necarinskih trgovinskih prepreka i njihova zamjena s carinama (smanjenje
carinskih stopa na što je moguće nižu razinu). Načelo nediskriminacije – uključuje načelo
najpovlaštenije nacije i načelo nacionalnog tretmana – jednakost pristupa svim članicama,
načelo reciprociteta – obostrana korist, načelo slobodne trgovine – poticanje konkurencije i
dodatne pomoći nerazvijenim zemljama obveza je pokretanja novih multilateralnih krugova,
načelo transparentnosti – određuje carinu kao osnovni instrument zaštite nacionalnog
gospodarstva, zabranjuje necarinska ograničenja.
22. GATS?
Uveden je 1955. godine. Temeljni dokument kojim se uređuje trgovina uslugama.
Obuhvaćene su sve usluge kojima se trguje na međunarodnom tržištu bez obzira na način na
koji se one obavljaju. Međunarodna trgovina usluga odnosi se na usluge koje se pružaju na
području jedne zemlje korisnicima iz neke druge, usluge koje pružaju državljani jedne zemlje
na području neke druge zemlje, usluge koje se osiguravaju aktivnošću subjekata jedne zemlje
na području neke druge zemlju. Odredbe GATS –a primjenjuju se na transport, osiguranje i
obrazovanje – proširene su na kretanje osoba, financijske usluge, telekomunikacije i usluge u
zračnom prometu. Financijske i telekomunikacijske usluge najosjetljivije su područje
pregovora zbog uske povezanosti s pitanjima suverniteta i inegriteta, monetarne politike i
stabilnog financijskog sustava. Kršenje prava intelektualnog vlasništva jača rastom svjetske
trgovine. Krivotvorenje, kopiranje i piratstvo sve se više šire i prepreke su slobodnoj trgovini.

23. TRIPS?
Dodatak je GATT –u. Stupio je na snagu 1995. godine. Prvi put se uvodi pojam prava
intelektualnog vlasništva u multilateralni trgovinski uz reguliranje zaštite. Obvezujući za sve
članice WTO –a. Sporazum propisuje jedinstvene minimalne standarde i razdoblja u kojima
zemlja članica mora donijeti propise kojima se jamči zaštita intelektualnog vlasništva: zaštita
robnih žigova, zaštita industrijskog dizajna, patentna zaštita farmaceutskih i kemijskih
proizvoda, proširena zaštita proizvođača na svjetskoj razini, zabrana zlouporabe i prisvajanja
zemljopisnih oznaka proizvoda.

24. Plurilateralni sporazumi?

Primjenjivi su samo među zemljama potpisnicama - rezultat urugvajskog kruga. Četiri
plurilateralna sporazuma odnose se na državne, javne nabave, trgovinu civilnim
zrakoplovima, međunarodne proizvode od mlijeka, međunarodne proizvode od govedine.

25. Globalizacija?
Sociološko tumačenje – proces povezivanja, komunikacija i međusobne ovisnosti naroda u
različitim oblastima.

Ekonomsko tumačenje – proces povezivanja industrijskih i financijskih aktivnosti na

svjetskom tržištu.

26. Obilježja globalizacije?

Liberalizacija svjetskog gospodarstva, tj. kretanje dobara i kapitala, visok stupanj razvoja
tehnologije, razvoj telekomunikacija uz znatan pad cijena komunikacija, razvoj tržišnog
gospodarstva i nastojanja prema stabilnosti na mikrorazini i makrorazini, pravo tržišnog
natjecanja na jedinstvenom svjetskom tržištu, privatno vlasništvo kao najracionalniji oblik
vlasništva, ali ne isključujući državno vlasništvo, razvoj demokracije uz poštovanje prava i
sloboda pojedinaca.

27. Liberalizacija?
Slobodan i nesmetan protok proizvoda, usluga i kapitala kojim se ukidaju mnoge prepreke u
međunarodnoj razmjeni. Nije sveobuhvatan proces zbog ograničenja u kretanju ljudskog
kapitala.
28. Deregulacija?
Mjera koja dopušta raznovrsne poslovne veze i odnose između domaćih i stranih poslovnih
subjekata te poticanje konkurencije bez uplitanja države.

29. Privatizacija?
Prodaja domaćih proizvodnih i uslužnih poduzeća privatnim domaćim ili stranim ulagačima.