1.

Glavni ciljevi EU:EU svojim postojanjem i provođenjem zajednički definiranih politika

nastoji ostvariti četiri glavna cilja 1. unapređenje stupnja ekonomskog i socijalnog razvoja (
jedinstveno tržište roba, usluga, rada i kapitala, jedinstvena valuta, regionalni razvoj,
podrška zapošljavanju, zaštita okoline,zajednički istraživački rad,suradnja u unapređenju
infrastrukture, itd.) 2. afirmacija uloge Europe u svjetskim razmjerama (zajednička spoljna i
sigurnosna politika EU, razvojna politika EU,humanitarna politika EU,programi suradnje EU)
3. unapređenje i osiguranje prava i interesa europskih građana( Povelju o osnovnim ljudskim
pravima, slobodu kretanja, političke slobode.)

4. osiguranje slobode, sigurnosti i pravde.

2. Nabrojte institucije EU: Institucija koje zajedno sa tzv. specijaliziranim tijelima, imaju
posebnu ulogu u kreiranju i ostvarivanju osnovnih ciljeva Unije. Institucije Europske unije su
- Europski parlament - Vijeće
Europske unije - Europska
komisija -
Europski sud pravde - Sud
revizora

3.Osnovni mehanizmi EU u unapređenju ekonomskog i socijalnog razvoja.Osnovni

mehanizmi EU u unapređenju ekonomskog i socijalnog razvoja su:
- jedinstveno tržište roba, usluga, rada i kapitala -
jedinstvena valuta - regionalni
razvoj - podrška
zapošljavanju - zaštita okoline
- zajednički istraživački rad
- suradnja u unapređenju infrastrukture, itd.

4.Nabrojte specijalizirana tijela EU.Specijalizirana tijela Europske Unije su: - Ekonomski i

socijalni komitet - Komitet regiona
- Europska Centralna banka - Europska
investiciona banka - Europski
ombudsman.

5.Ciljevi ZPP. - povećanje produktivnosti poljoprivrede kroz promociju tehničkog napretka i

osiguranje racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje uz optimalno korištenje resursa, a
posebno rada - osiguranje adekvatnih
primanja za angažovane u poljoprivredi - stabilizacija tržišta
- osiguranje snabdijevanja poljoprivrednim proizvodima
- osiguranje prihvatljivih cijena proizvoda za potrošače

6.Na kojim principima počiva ZPP?Zajednička poljoprivredna politika počivala je na tri

osnovna principa: 1. ujedinjeno
tržište (slobodan promet poljoprivrednih proizvoda na teritorijama zemalja članica zbog čega
je neophodno postojanje i primjena zajednički donesenih mjera i mehanizama)
2.prednost proizvoda iz Zajednice (proizvodima iz Zajednice daje se prednost u odnosu na
uvezene proizvode, posebno kod uvoza po niskim cijenama koje mogu dovesti do
poremećaja na tržištu Zajednice) 3. finansijska
solidarnost (svi troškovi u vezi realizacije ZPP-a pokrivaju se iz budžeta Zajednice).

7.Koje sekcije sadrži fond EAGGF i koja je njihova uloga?Zajednička poljoprivredna politika
finansira se iz Europskog fonda za usmjeravanja i garancije u poljoprivredi (European
Agricultural Guidance and Guarantee Fund - EAGGF) koji predstavlja dio budžeta Unije. Fond
je ustanovljen 1962. godine i sadrži dvije sekcije:
1.sekcija za usmjeravanje (fond za strukturalne promjene i reforme i razvoj ruralnih
područja) 2.garantna
sekcija (fond za pokrivanje troškova u vezi organizacije zajedničkih tržišta)

8.Što javnost očekuje od poljoprivrede?Javnost u zemljama EU od reformiranog ZPP-a

očekuje da poljoprivredno-prehrambeni proizvodi budu zdravstveno sigurni, da se unaprijedi
zaštita životne sredine, da se zaštite male i srednje farme, da se promoviraju i unaprijede
uvjeti života u ruralnim područjima, da se osiguraju stabilni i adekvatni prihodi farmera te da
se poveća značaj i udio organske proizvodnje

9.Navedite razloge za reformu ZPP. Među razlozima za dosadašnje i aktuelne reforme ZPP-a
treba izdvojiti: -Visoke cijene,
tehnološki napredak, viškovi. -Budžetski troškovi
-Međunarodni odnosi
-Proširenje EU -Loš
imidž ZPP-e -
Posebni zahtjevi

10. ISO standardi su numerirani i format im je sljedeći:

"ISO[/IEC] [IS] nnnnn[:yyyy]: "Naziv"; “nnnnn" predstavlja broj standarda, "yyyy" godinu
objavljivanja, a Naziv" opisuje predmet.

11.Koji podirektoriji karakteriziraju prehrambene proizvode? Unutar direktorija Industrijska

politika i unutrašnje tržište dio legislative o prehrambenim proizvodima razvrstan je u
slijedeće poddirektorije: -Prehrambeni proizvodi
-Prehrambene boje -Zaštitna
sredstva
-Ostale odredbe
13.Koji sektori su uređeni legislativom o sigurnosti hrane? -U oblasti sigurnosti hrane
Komisija nastoji stvoriti odgovarajuće legislativno okruženje za primjenu minimalnih
sigurnosnih mjera u kompleksnoj i raznolikoj agro-prerađivačkoj industriji.
-Europska uprava za sigurnost hrane (EFSA). Uredba 32002R0178 dodijelila je EFSA-i
posebnu ulogu i zadatke, među kojima su: -osigurati
neovisno naučno stajalište u pogledu sigurnosti hrane i ostalim pitanjima u vezi sa njom, kao
što su: ishrana i zaštita životinja, zaštita biljaka, genetski modificirani organizmi i ishrana
- iznošenje mišljenja o tehničkim pitanjima kod uobličavana politike i legislative u vezi sa
proizvodnjom i prometom hrane - skupljanje i
analiza podataka u vezi potencijalnih rizika i kontrole u čitavom lancu
- prepoznavanje i sprječavanje rizičnih situacija u što ranijem stadiju
-pomoć Komisiji u izvanrednim situacijama kroz pružanje naučno utemeljenih savjeta i
formiranje „ad hoc” tijela za upravljanje krizama -
održavanje stalnog dijaloga sa javnošću i njeno informiranje o potencijalnim rizicima i
stanjima izvanrednih situacija

14.Nabrojte kategorije članstva u ISO-u?Postoje tri kategorije članstva u ISOu:

Tijela članovi su nacionalna tijela koja se smatraju najreprezentativnijim tijelima za
standarde u svakoj zemlji članici. Ovo su jedini članovi ISOa koji imaju pravo glasa. Zemlje
koje nemaju vlastite organizacije za standarde spadaju u kategoriju dopisnih članova. U ovoj
kategoriji članovi se obavještavaju o radu ISOa, ali nemaju pravo učestvovanja u radu na
standardizaciji. I na kraju postoje članovi pretplatnici za zemlje sa manjim ekonomijama. Oni
plaćaju umanjene članarine, ali mogu pratiti razvoje novih standarda.ISO Internacionalni
standardi nisu ni na koji način obavezujući ni za vladu ni za industriju.

15.Na kojim nivoima se provodi standardizacija? Standardizacija može biti granska (grupna
ili resorska), nacionalna ili međunarodna.Granska standardizacija se provodi u okviru
ovlaštenih granskih organizacija za tehnička istraživanja i standardizaciju, odnosno unutar
određene grane privrede, industrijskih i poslovnih udruženja, itd. Ona mora biti u skladu sa
integralnim sistemom nacionalne standardizacije.
Nacionalna standardizacija se vrši na nivou jedne države.Nacionalni sistemi standardizacije
treba da budu što više uključeni u međunarodnu standardizaciju.
Međunarodna standardizacija se vrši preko ovlaštenih međunarodnih organizacija (ISO, IEC,
FAO i druge).Međunarodni standardi se donose tako što se usaglašavaju stavovi između
zemalja članica.

16.Nabrojte grupe standarda kvaliteta.Postoje četiri grupe standarda kvaliteta, odnosno

postoje četiri načina za donošenje standarda kvaliteta: -zakonski propisi,
- standardi preduzeća, -
industrijski standardi (granski standardi),
- standardi klasifikacije (potrošački standardi).
17.Navedite neke od standarda, osim ISO, koji se primjenjuju u prehrambenoj industriji.
Međunarodne organizacije koje se bave standardizacijom u oblasti poljoprivrede i
prehrambenih proizvoda, pored ISO, su: -Commission du Codex Alimentarius (CAC) je
međunarodno tijelo koje su osnovale FAO i WHO sa ciljem provođenja programa koji se
odnose na standardizaciju hrane. Oni daji popise koji se odnose na higijenu hrane, nutritivnu
vrijednost hrane, mikrobiološke norme, aditive, rezidue pesticida, kontaminente,
označavanje, prezentiranje i metode analiza i uzorkovanja. -Evropska
ekonomska komisija (UN/ECE) je preko svog komiteta za poljoprivredu utvrdila standarde za
lako kvarljive prehrambene proizvode, te standarde koji se odnose na organizaciju trgovine i
kontrole kvaliteta lako kvarljivih proizvoda.

18.Što je Codex Alimentarius (CA)?Codex Alimentarius je skupina normativa o sigurnosti

prehrambenih proizvoda i kvalitetu proizvoda, koja je osnovana još 1963 od strane FAO
(Organizacija za hranu i poljoprivredu) i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) -
Ujedinjenih nacija (UN).Sve zemlje članice EU su članovi u Codex Alimentarius. Pored
postupaka za osiguranje sigurnosti prehrambenih proizvoda (npr. sprovođenjem HACCP-a ili
slučajne kontrole) sadrži Codex Alimentarius i specifične standarde za proizvode, koji
utvrđuju postupke proizvodnje, definiraju mikrobiološke opasnosti, i označavanje proizvoda
kao informaciju za krajnjeg potrošača.To podrazumijeva: oznaku standarda, područje
djelovanja, faktore koji utječu na sastav i kvalitetu, dodatke (aditivi), kontaminante, higijenu,
težinu i dimenziju, označavanje i deklaraciju, analize i metode za uzimanje uzoraka.

19.Koji odbori čine povjerenstvo CA?Povjerenstvo Codex Alimentariusa sastoji se od brojnih

odbora: -9 odbora koji se odnose na opće zahtjeve,
-11 odbora za pojedine proizvode,
-3 međuvladine skupine, kao i
-6 regionalnih koordinacijskih odbora,koji su osnovani kako bi pomogli u prepoznavanju
prednosti i spornih pitanja u posebnim područjima.

20.Koje popise tehničkih odbora poznajete?Razlikuje se popis tehničkih odbora po području

i popis tehničkih odbora prema oznaci.

21.Koje zahtjeve treba zadovoljiti kod uvoza/izvoza animalnih proizvoda?Za većinu

proizvoda, veterinarska služba mora biti u mogućnosti demonstrirati da su sljedeći
fundamentalni principi zadovoljeni prije nego što zahtjev bude razmatran:
1.Stanje zdravlja životinja treba zadovoljavati potrebe EU za uvoz životinja/proizvoda;
2.Da veterinarska služba može osigurati brzo, redovito informiranje o postojanju i pojavi
određenih zaraznih bolesti kod domaćih životinja na svojoj teritoriji, a posebice onih koje se
nalaze na listi A i B OIE-a (Office International des Epizooties, World organisation for animal
health)
3.Da postoje i da se provode zakonska rješenja o upotrebi određenih štetnih tvari, a
posebice zabrana ili odobravanje upotrebe tih tvari, njihove distribucije, stavljanja na tržište i
određivanja njihovog propisivanja i inspekcije;

4.Da postoji zadovoljavajući program monitoringa o prisutnosti određenih supstanci i

njihovih ostataka (rezidua) u živim životinjama i njihovim proizvodima za koje se traži dozvola
izvoza;

5 Da je veterinarska služba sposobna provesti sve neophodne zdravstvene kontrole;

6. Da postoje efektivne mjere za sprječavanje i kontrolu određenih zaraznih bolesti životinja.

22. Kontrola rezidua. EU ima detaljnu legislativu na snazi o upotrebi i monitoringu nad
širokim spektrom veterinarskih lijekova i drugih supstanci u svim klasama životinja i njihovim
proizvodima namijenjenih ishrani ljudi. Kontrola nad zabranjenim supstancama koje se mogu
naći u životinjama/proizvodima namijenjenih izvozu treba biti ozakonjena i mora se
provoditi.Glavna pretpostavka za sve treće zemlje koje žele izvoziti u EU je postojanje
djelotvornog programa monitoringa za one supstance koje se tiču proizvoda namijenjenih
izvozu. Ovaj program se mora podnijeti Europskoj Komisiji na predodobravanje, prije nego
bilo koji drugi dio procedure odobravanja može započeti.Nadalje, rezultati svakog godišnjeg
programa monitoringa, skupa sa programom za slijedeću godinu moraju se dostavljati
Europskoj Komisiji svake godine.Laboratorije, koje ispunjavaju standarde EU legislative,
moraju postojati.

23. Stanje zdravlja životinja.Mora postojati sustav kontrole bolesti životinja, čiji rad i rezultat
treba biti zabilježen i treba se moći prikazati njegovo djelovanje. To bi trebalo uključivati
registraciju držatelja životinja, označavanje životinja i kontrolu kretanja na takav način da se
može potvrditi sukladnost sa zahtjevima zdravstvenog certifikata EU.Plan postupanja u
izvanrednim situacijama za kontrolu i/ili iskorjenjivanje žarišta bolesti s liste A OIE-a, trebao
bi postojati i biti operativan.Za izvoz živih životinja, treba postojati još čitav niz dodatnih
operativnih programa za kontrolu/iskorjenjivanje određenih zaraznih bolesti i trebaju biti
provedena ispitivanja za dokazivanje slobode od određenih bolesti ovisno o vrsti
životinja.Također treba naglasiti da za neke proizvode životinjskog porijekla mogu biti
tražene dodatne mjere zdravstvene kontrole, npr. meso iz zemalja gdje se prakticira
cijepljenje protiv slinavke i šapa, može trebati proći dodatan proces dozrijevanja (uključujući
i iskoštavanje) da bi se osiguralo uništavanje virusa, dok je minimalan tretman potreban za
mesne proizvode ako je situacija zdravlja životinja u zemlji zadovoljavajuća.
24. Standardi za mjerodavna tijela.Između različitih stvari koje se traže, slijedeće je od
posebnog značaja u procjeni djelovanja mjerodavnih tijela vlasti:

1. Struktura upravljanja
2. Neovisnost:
3. Sredstva:
4. Personal:
5. Zapošljavanje i trening:
6. Zakonska osnova:
7. Prioritizacija i dokumentacija kontrola:
8. Laboratorijska služba:
9. Kontrola uvoza:
10. Kontrola zdravlja životinja (Općenito):
11. Kontrola sigurnosti hrane:

25. Zdravstveni certifikati.Uvoz životinja i životinjskih proizvoda u EU mora pratiti

zdravstveni certifikat kakav je određen u EU legislativi. On postavlja uvjete koji moraju biti
zadovoljeni i provjere koje moraju biti poduzete da bi se uvoz dozvolio. Detalji koji se trebaju
certificirati su određeni specifičnom EU legislativom, koja uključuje i modele certifikata koji
se koriste.

26.Uvoz robe u posebnom režimu. Savezno ministarstvo za prehranu, poljoprivredu i zaštitu

potrošača donosi propise o robama u posebnom režimu kao i o zabrani uvoza
problematičnih prerađevina u cilju zaštite javnog zdravlja, te ih ukida nakon prestanka
opasnosti uvoza. U pravilu se određene biljke i njihovi dijelovi mogu iz trećih zemalja uvesti
u Njemačku samo na carinskim ispostavama na kojima je prisutna služba za zaštitu biljaka. Iz
biljno-zdravstvenih razloga velik broj biljki iz trećih zemlja, pa tako i BiH, mogu se u
Njemačku uvesti samo ako izvoznik raspolaže certifikatom o zdravlju biljaka iz zemlje
porijekla ili uvjerenje o tranzitu. Izvoznici prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla u
Njemačku mogu te robe uvesti samo preko određenih ulaznih carinskim ispostava na kojima
je prisutna veterinarska služba koja će na licu mjesta ispitati službena uvjerenja o
zdravstvenoj ispravnosti tih roba koja su izdala ovlaštena mjesta u zemlji porijekla
robe.Lijekovi: uvoz i izvoz lijekova regulira Zakon o lijekovima koji se može naći kod Saveznog
ministarstva zdravlja. Lijekovi se mogu uvoziti u Njemačku samo ako su ti lijekovi dobili
dozvolu (Zulassung) da se smiju koristiti na njemačkom tržištu. Lijekove može uvoziti samo
određeni krug osoba kao što su ljekarne, veletrgovci i farmaceutska preduzeća. Uvoz od
strane privatnih osoba je zabranjen
28. Sigurnost hrane u proizvodnji.Standardi u pojedinim postrojenjima predloženim za
odobrenje za izvoz u EU moraju biti barem jednaki zahtjevima odgovarajuće EU legislative.
Uvjeti su isti kao i oni za postrojenja u zemljama članicama.Od posebnog je značaja da se
gore navedeni standardi ispune prije nego što se postrojenje predloži komisiji za odobrenje.
Ako to nije slučaj za svaku slijedeću inspekciju na licu mjesta, to će se odraziti negativno na
procjenu sposobnosti mjerodavnih tijela da dostignu EU standarde.

Posebna pažnja mora se posvetiti instalaciji i djelovanju efikasnog službenog sistema

kontrole, uključujući zapise o provedenim kontrolama i njihovom rezultatu, jer je to
najvažniji element za stjecanje povjerenja u sposobnost postrojenja da udovolji standardima
EU.

Službenici u postrojenjima za proizvodnju moraju biti u mogućnosti da djeluju neovisno od

proizvođača. Mora postojati sistem supervizije, nad ovim službenicima na regionalnom i
centralnom nivou.

Kao opći princip, postrojenja trebaju ispunjavati EU standarde tijekom proizvodnje za EU, a
nacionalne standarde u drugo vrijeme. U svim slučajevima ovaj predmet treba biti pojašnjen
tijekom posjete inspekcije FVO-a.

29. Privremeni uvoz. U Njemačkoj postoje sljedeće mogućnosti privremenog uvoza:

-Specijalna skladišta: roba se tretira kao da nije uvezena u svrhu privremenog skladištenja
-Dorada: roba se privremeno uvozi u EU iz trećih zemalja u svrhu procesuiranja i kasnijeg re-
eksporta - Privremena upotreba: uvoz robe bez carine i taksa u svrhu izlaganja na sajmovima
uz naknadni re-eksport -Prerada pod carinskom kontrolom: izuzeće od carina ukoliko se
roba koristi za točno utvrđene svrhe. Sve dok se privremeno uvezene robe nalaze na
području EU, one stoje pod carinskim nadzorom. Bitno je voditi računa da roba mora ostati
nepromijenjena, te su dopušteni samo postupci koji služe za očuvanje kakvoće predmetne
robe (npr. čišćenje).

30. Propisi o tranzitu robe:Carinski postupak „roba u tranzitu” služi pojednostavljenju

prijevoza robe preko više zemalja bez ispunjavanja carinskih formalnosti za uvoz i izvoz
zemalja kroz koje se obavlja prijevoz. Kako se u ovom slučaju ne naplaćuje carina, za ovu je
vrstu prijevoza najvažnija sigurnost i određeni rok u kojem roba treba stići na odredište.
Stoga prometna sredstava moraju biti „zabravljena” što znači moraju imati carinsku plombu,
koja osigurava da je roba sukladna popratnim transportnim dokumentima.