Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad - Uzgoj Ribe U Ribnjacima
Seminarski Rad - Uzgoj Ribe U Ribnjacima
BLACE
1.2 Osnovna definicija menađžmenta kroz tržišno upravljači razvoj Republike Srbije
Mendžment predstavlja veštinu, a danas sasvim sigurno i posebnu naučnu disciplinu, koja je usmerena
ka iznalaženju takvih mera i akcija kojima se poboljšava realizacija različitih aktivnosti i poduhvata i čini
efikasnijim funkcionisanje i razvoj različitih privrednih i društvenih sistema.
Menadžment kod nas nije izučavan dugi niz godina, sve do 90-tih godina prošlog veka, kada burno
počinje da ulazi u praksu i literaturu naše zemlje u kojoj je u tom trenutku vladalo socijalističko
samoupravno privređivanje i upravljanje. A ne na osnovama tržišnog privređivanja, što zbog
nedostataka, neminovno dovodi do naknadnog razvijanja upravljačkih pristupa rešavanju raznovrsnih
problema što u prvu ruku je i osnovna karakteristika budućeg modernog menadžmenta i upravljanja.
Brzi tehnološki razvoj potencira potrebu korišćenja i razvijanje upravljačkih metoda i pristupa, odnosno
upotrebu menadžmenta kao naučne discipline koja se bavi upravljanjem poslovnim sistemima i
procesima i upravljanjem svim organizovanim sistemima, radi poboljšanja njihove efikasnosti.
2
Što ukratko sve ovo znači da se suština klasičnog rukovodjenja sastoji u tome što se sva ovlašćenja i
inicijative spuštaju piramidalno nadole putem uzastopne delegacije, dok se odgovornost piramidalno
naviše vraća ka vrhu.
Menadžment koristi znanja iz mnogih disciplina, kao što su: tehnologija, ekonomija, informatika,
psihologija, i dr, razvijajući nova znanja i nove upravljačke pristupe, a istovremeno ove discipline koriste
menadžment pristup u rašavanju sopstvenih aktuelnih problema i tako proširuju svoje domete.
Menadžeri na svim menadžment nivoima obavljaju četiri ključne menadžment funkcije: planiranje,
organizovanje, vođenje i kontrolu koja se postiže putem spoljnih nagrada kao što su novac, vlast i status.
3
U hemijskom sastavu vode bitna je količina rastvorenog kiseonika i (pH) reakcija vode, njihova količina u
vodi se stalno meri, dok se merenje količine ostalih hemijskih elemenata vrši u ciklusima, povremeno.
Smatra se da je za život riba i ostalih organizma koji žive u vodi ribnjaka neophodno 10 važnih i 7 manje
važnih hemijskih elemenata. Za osnovne elemente smatraju se: kiseonik, vodonik, ugljenik, azot,
sumpor, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum i gvožđe, a manje važni su natrijum, hlor, fluor, silicijum,
mangan, jod i arsen. Nedostatak nekih od navedenih elemenata u vodi može dovesti do negativnih
posledica bilo na ribi, bilo na drugim organizmima, pa se tako može poremetiti životna ravnoteža unutar
samog ribnjaka.
Kiseonik bez kojeg nije moguć život vodenih životinja nalazi se u vodi u rastvorenom obliku i o njegovim
količinama i mogućnostima nadoknade ribarski stručnjaci uvek moraju voditi računa. Deo kiseonika
obezbeđuje se iz atmosfere preko vodenog ogledala ribnjaka, a deo se stvara, odnosno oslobađa
asimilacijom vodenih biljaka.
Ako je osigurana ravnoteža, dopuna kiseonika u vodi je neprekidna i dovoljna za potrebe organizama
koji ga koriste. Ako je ravnoteža poremećena, nastaje nestašica kiseonika koja može biti izazvana
truljenjem organskih materija, nestašicom svetlosti, povećanjem temperature vode ili zagađenjem vode.
Dugotrajna nestašica kiseonika izaziva kod riba smanjenje aktivnosti i iskorišćavanja hrane, time se riba
iscrpljuje i smanjuje joj se opšta otpornost prema drugim nepovoljnim ekološkim faktorima i
uzročnicima bolesti. To stanje poremećene ravnoteže rastvorenog kiseonika izaziva štete i kod drugih
vodenih životinja.
Da bi se sprečio nedostatak kiseonika, treba odmah pristupiti dopuni kiseonika i po mogućnosti pronaći
uzročnike pojave nestašice kiseonika. Dopuna kiseonika osigurava se proticanjem sveže vode kroz
ribnjak, ubacivanjem kiseonika aeracijom, provetravanjem vode pomoću crpki, a zimi otklanjanjem
ledene kore i izrezivanjem rupa u njoj radi dovoda vazduha. Sadržaj kiseonika u velikoj meri zavisi od
temperature vode, što je voda hladnija sposobnija je da rastvori više kiseonika.
Za uzgoj riba i uopšte životinja u vodi, najviše odgovara voda sa (pH) vrednostima od 7.5 do 8. Aktivna
reakcija (pH) vrednost vode menja se po sezonama, zimi i u jesen ona je uglavnom postojana, dok je leti
podvrgnuta velikim dnevnim kolebanjima. Dnevne promene (pH) vezane su najviše sa razvojem
fitoplanktona, to jest potrošnjom CO 2 u asimilacionim procesima i oslobađanjem CO 2 u procesima
disanja. Naročito se velike oscilacije javljaju u vreme razvoja modrozelenih algi.
U vodotoku koji snabdeva ribnjak vodom, mogu se nalaziti otrovne materije, kao hlor, fenol, amonijak i
dr, koje štetno deluju na živi svet u ribnjaku. Te materije mogu doći u ribnjak prirodnim putem, kao nus
proizvod biljnog i životinjskog sveta i kao otpadne vode industrije, tako da se o njihovoj koncentraciji
mora voditi računa.
U tehnološkom uzgoju ribe važnu ulogu ima produktivnost ribnjaka, od koje zavisi ukupno proizvedena
količina ribe po hektaru, i pomoću koje se prati prosečna masa ribe, kvalitet mesa i procentualni sadržaj
masti.
Ribnjaci se prema njihovoj produktivnosti dele na visoko produktivne i ribnjake male produktivnosti.
U visoko produktivne ribnjake treba unositi toliko veštačkog đubriva da se sadržaj i sastav organskih i
mineralnih materija i biogenih elemenata u njima ne smanjuje, a pod uslovom da se kiseonički režim
održava u optimalnim granicama.
4
Ribnjake male produktivnosti treba đubriti većim količinama veštačkog đubriva imajući u vidu
poboljšanje fizičko-hemijskog sastava dna i vode ribnjaka, ali tako da kiseonički režim ostane u
optimalnim granicama. Iz toga proizilazi da na lošim zemljištima treba više ulagati a to znači da će
proizvodno finansijski efekat biti manji.
Da bi se postigla što veća proizvodnja treba dobro upoznati hemijsko-biološke parametre u proizvodnom
procesu unutar ribnjaka.
Ribnjak možemo smatrati poljoprivrednim zemljištem koje je pokriveno vodom, na kojem se stvara
određena biomasa. Ta biomasa sastoji se od fitoplanktona, zooplanktona, makrofita i faune bentosa. Da
bi se stvorili što povoljniji uslovi za uzgoj ribe sva raspoloživa fitomasa i zoomasa mora se u potpunosti
iskoristiti za ishranu šarana, što je osnova jeftine proizvodnje u šaranskim ribnjacima. Takođe treba
uključiti i neke naučne discipline koje se uopšte primenjuju u stočarstvu: selekcija, ishrana i zoohigijena.
Posebno treba pratiti hidrohemijski režim koji se specifično menja unutar uzgojnog razdoblja šarana.
Važnu ulogu ima i primena agrotehnike (đubrenje azotom i fosforom) koja omogućava povećanje
fitomase, a time preko hranjenja ribe i povećavanje produktivnosti ribnjaka. Koliko i kakvim đubrivima
treba đubriti ribnjak mora pokazati hemijska analiza dna i vode , kao i hidrobiološke analize.
Prihranjivanje šarana u ribnjaku vrši se na određenim mestima koja su označena kolcima ili plovcima.
Broj takvih hranilišta određuje se prema veličini ribnjaka i intenzitetu proizvodnje a ona moraju biti na
dubini od 1 do 1.5 m gde su donekle zaštićna od vodenih ptica. Hrana se na hranilišta dovozi čamcem za
izbacivanje hrane, ili običnim čamcem iz koga se hrana izbacuje ručno, lopatom. Osim ovoga načina
danas se upotrebljavaju automatske hranilice i samohranilice za prihranjivanje konzumnog šarana,
naročito na malim ribnjacima.
Ukoliko se hrana baca iz čamca direktno u ribnjak broj hranilišta se određuje na osnovu površine ili broja
komada šarana u ribnjaku, tako da je na 3 ha površine ribnjaka, odnosno, na 3000 do 5000 komada
šarana potrebno jedno hranilište. Kod automatskih hranilica računa se na trostruko veći broj riba,
odnosno 9000 do 15000 riba po jednoj automatskoj hranilici.
Da bi se mlade deverike razvile treba izvršiti đubrenje ribnjaka veštačkim đubrivom, što omogućava
pojačano razviće fitoplanktona, a preko njih i zooplanktona. Količina đubriva koja je potrebna za
đubrenje površine iznosi oko 0.46 kg na 1 kg prinosa.
5
3. PRINOS I PROIZVODNJA RIBE
Sastav hrane:
40% kukuruza = 101.805 kg
15% pšenica = 38.177 kg
20% soje = 50.903 kg
5% ribljeg brašna = 12.726 kg
20% ječma = 50.903 kg
upotreba veštačkog đubriva 139.650 kg x 0.46 kg = 64.239 kg
azotno đubrivo 50%
fosfor 50%
6
3.2.2. SPORTSKO - REKREATIVNI RIBNJAK
upotreba veštačkog đubriva 2.257 kg x 0.46 kg = 1.038 kg
azotno đubrivo 60%
fosfor 40%
4.3. HRANA
A. Za šaranski ribnjak
Kukuruz 101.805 kg
Pšenica 38.177 kg
Soja 50.903 kg
Ječam 50.903 kg
Veštačko đubrivo kompleksno NPK 64.239 kg
B. Za sportsko- rekreacioni ribnjak
Veštačko đubrivo kompleksno 1.038 kg
4.4. DIZEL GORIVO ZA MEHANIZACIJU 1.500 l
4.5. ELEKTRIČNA ENERGIJA 25.000 kNJh
4.6. TROŠKOVI MATERIJALA ZA UGOSTITELJSTVO NA RIBNJAKU 12.000 Eu.
7
Od sezonskih radnika na ovim poslovima radili bi:
Radnici na izlovu ribe
30 dana 10 izvršilaca
Radnici u ugostiteljstvu
120 dana 3 izvršilaca
Ukupno 13 izvršilaca
6. SPECIFIKACIJA RADOVA
8
6.3. Elektrooprema
Dovođenje električne energije i razvoda sa elektromotornim pogonom i rasvetom 28000 Eura
PTT veze 4000 Eura
UKUPNA VREDNOST RADOVA I ELEKTRO OPREME 32000 Eura
7. REKAPITULACIJA
7.1. GRAĐEVINSKI RADOVI 75960 Eura
7.2. TEHNOLOŠKA OPREMA 1.28000 Eura
7.3. ELEKTRO RADOVI 32000 Eura
7.4. PROJEKTOVANJE I STRUČNI POSLOVI INVESTITORA 20000 Eura
UKUPNO 255960 Eura
9. TROŠKOVI PROIZVODNJe
9.1.a Troškovi sirovina i repromaterijala
šaranska mlađ (100 gr/komadu) 14.250 kg x 6 Eu/kg = 85500 Eu.
mlađ deverike ( 60 gr/komadu) 800 kg x 4 Eu/kg = 3200 Eu.
9.2.b Hrana (kukuruz, pšenica, soja, ječam)
za šaranski ribnjak 44307 Eu.
rekreacioni ribnjak ( NPK) 1.038 t x 12Eu/t = 124 Eu.
troškovi za ugostiteljsku delatnost 12000 Eu.
Ukupno sirovina i materijal 145131 Eu.
9
9.3.c Troškovi energije
Električna energija 25000kNJ x 0.024 Eu/kNJ 600 Eu.
Dizel gorivo 1.500 l x 1 Eu/l 3000 Eu.
Ukupno energija 2100 Eu.
10
10. BILANS USPEHA
11. RENTABILITET
1.478.067
G.T.R.= 24%
6.094.336
812 .937
M.P.S. = 1.478.067
0.55
2 .736.461
K= 0.45
6.094.336
11
Za pokriće fiksnih troškova i obezbeđenje praga rentabilnosti (proizvodnje i plasmana bez gubitaka i bez
dobitaka) potrebno je proizvesti i prodati
- 33.516 kg šarana I klase
- 542 kg deverike
i obezbediti prihod od ugostiteljstva od 9600 Eura u prvoj godini poslovanja.
12
11 ZAKLJUČAK
U ovom radu bilo je reči o značaju menadžmenta privatnog ribnjaka, koji obezbeđuje skladno
povezivanje ljudi koji pribavljaju, raspoređuju i koriste sredstva za rad i resurse u cilju uspešnog
poslovanja preduzeća.
Svaka organizacija ima pravo da odluči kakvu će upravljačku strukturu imati radi što uspešnijeg
poslovanja. Pošto je podela rada skoro pa uvek potrebna u procesu poslovanja, ona uvek nužno iziskuje
koordinaciju između radnih grupa, ali i između pojedinaca u radnim grupama, pa se u nadležnosti
organizovanja javljaju i aktivnosti koordinacije koju vrše menađžeri.
Menađžeri utiču na organizacioni sistem preduzeća svojom unutrašnjom snagom kao i svojim
sposobnostima i znanjem, što podstiče ciljeve njegovog poslovanja.
Tako zaključujemo zakljucujemo iz gore navedenog da u Srbiji zbog slabijeg konzumiranja ribe I ribljih
proizvoda, isto tako zbog velikih ulaganja je nedovoljno isplatljivo baviti se tom vrstom delatnosti.
13