Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

ISLAMISTIČKI TERORIZAM
POVRAT IDEOLOŠKIH IDEJA

1
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

1. UVOD

2
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Događaji 11. rujna 2001. godine zauvijek su izmijenili sliku današnjeg

svijeta. Malo je događaja u povijesti koji su obilježeni takvim iznenadnim i
trajnim posljedicama. Od tog dana terorizam, a poglavito islamski terorizam
postao je dominirajućom prijetnjom svjetskoj sigurnosti i izmijenio načine
života većine stanovništva svijeta. Doveo je do radikalnog redefiniranja sustava
nacionalne i globalne sigurnosti, te izmijenio političku sliku svijeta. Islamski
terorizam nije nova pojava, ali je danas u različitim oblicima prisutan na svim
kontinentima, a posredno ili neposredno njegove posljedice osjećaju svi. On je
doveo do izmjene sigurnosne paradigme i njene percepcije u cijelom svijetu. Za
razliku od hladnoratovske paradigme, utemeljene na prijetnji uništenja širokih
razmjera putem nuklearnog oružja, prijetnji agresije i okupacije od strane druge
države ili vojnog saveza, koja je obilježila drugu polovicu 20. stoljeća; početak
21. stoljeća obilježava prijetnja svjetskog terorizma, koji može iznenadno i
smrtonosno udariti bilo gdje i bilo kada u svijetu s nepredvidljivim
posljedicama. Islamistički terorizam i široki spektar organizacija koje ga
provode na svim kontinentima danas je stožerna prijetnja sigurnosti u svijetu.
Razlozi su mnogostruki. Prije svega, ideologija islamizma je globalna,
usmjerena na supremaciju i ideološku borbu ne samo u regijama pretežno
naseljenima muslimanskim stanovništvom već i u svim zemljama koje se
doživljavaju kao neprijateljske i protivne islamističkoj viziji društva.

3
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Terorizam, kao metoda političkog nasilja, odnosno upotreba sile u svrhu

zastrašivanja s ciljem ostvarivanja političkih ciljeva, prisutan je u ljudskoj
povijesti od samih začetaka. Međutim, u današnjem visoko tehnologiziranom
svijetu s iznimnim znanstvenim postignućima teroristi su ovladali sredstvima
koja im omogućuju pothvate kataklizmičkih razmjera. Primjerice japanski
milenaristički pokret Aum Shin Ryikyo, pod vodstvom Yoko Ashahare, izvršio
je napad sarinom na tokijski metro 1995.1, a eksperimentirali su i s antraksom.
Tada je to bilo šokirajuće po svjetsku javnost, no danas više nije pitanje hoće li
teroristi napasti kemijskim i(li) biološkim oružjem, već kada će se to dogoditi i s
kakvim posljedicama. Prijetnja aktiviranja tzv. prljave radiološke bombe 2 ili čak
prave nuklearne realnost je niza zapadnih metropola.

1
Pri tome je smrtno stradalo osmero ljudi, a stotine su bile ozljeđene.
2
Prljava bomba je oružje koje nastaje aktiviranjem brizantnog eksploziva uz tvar koja ima radijacijska svojstva
čime se raspršuju radioaktivne čestice i izaziva dugotrajna kontaminaciju. Za ovakve naprave mogu se koristiti
mnogi materijali koji se koriste u medicini i industriji, te su stoga i relativno lako dostupni.

4
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Nadalje, terorističke organizacije islamističke provenijencije i njihove

operativne ćelije predstavljaju protivnika koji se lako ubacuje u razne pore
društava, no njihova detekcija i uništavanje predstavljaju zadaću kojoj sadašnji
instrumenti sustava obrane i sigurnosti nisu dovoljno dorasli. Njihovo ustrojstvo
je i dalje prvenstveno strukturirano u kontrastu prema linearnim prijetnjama.
Islamski teroristi su naprotiv snaga visoko nelinearne pojavnosti čiji je
energetski (destruktivni) potencijal teško anticipirati te sukladno tome formirati
doktrinarne obrasce suprotstavljanja.
Cijena troškova ulaganja u mjere zaštite i borbe protiv terorizma u 2005.
godini je 191 milijarda američkih dolara, od čega na SAD otpada 84 milijarde.3
Suprotstavljanje terorizmu i različito prihvaćeni pristupi tom problemu izazvali
su jednu od najvećih podjela u međunarodnoj zajednici. Pozicija SAD-a u
proklamiranom ''Ratu protiv terora''4, odnos prema glavnim svjetskim
organizacijama i ostalim državama svijeta u stanju je visokog nesuglasja i
napetosti i dovodi do polatizacija. Antiteroristička koalicija koje je nastala kao
jasan odgovor na surovu prijetnju svjetskom miru danas je izgubila svoj
legitimitet i potporu u većini društava.

3
www.vecerji-list.hr, 27. 5 2005
4
Izraz sam po sebi je proturječan, budući da teror označava represivno djelovanje države prema stanovništvu u
svrhu nametanja političke volje, dok je terorizam djelovanje izvan politike u pravcu nametanja vlastite volje
organima države.

5
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

2. POVRATAK IDEOLOŠKIH SUKOBA

Događaj terorističkog napada na Ameriku 11. rujna 2001. označio je ne

samo novo razdoblje u svjetskoj povijesti, već je na spektakularno strahotan
način najavio veliki povratak ideoloških sukoba. U znaku tog obrata paradigmi
može se postaviti pitanje nije li cjelokupna društvena teorija postala zatočenik
globalne paranoje koja suprotstavlja dva monolitna kulturalna
''fundamentalizma'' – neoliberalni imperij globalizacije i povratak korijenima
kao odgovor na aroganciju Zapada? Sve radikalno-kritičarske prosudbe značenja
udara na New York i Washington kao i uzvratnog ''rata protiv terora'' Georga W.
Busha u Afganistanu i Iraku usmjeravaju se na promišljanje posljedica tog
obrata.

2.1 SMISAO RATA PROTIV TERORA

Kao što gotovo nijedna društvena teorija nije mogla predvidjeti pad
komunizma, tako se i u slučaju Al-Qa'idina rušenja Twinsa pokazalo da
predvidljivost prijelomnih događaja u doba ''kraja povijesti'' više ne pripada
znanstvenoj mašti. Temeljno pitanje i nadalje ostaje isto. U čemu je smisao ''rata
protiv terora'' i je li on uopće nužno sredstvo za preuređenje svijeta na zasadama
univerzalne civilizacije? Drugim riječima, ako je posrijedi povratak ideologije
koja kroz zaposjedanje mreže kulturalnog identiteta želi drugome silom
nametnuti pravila igre, tada je nužno i redefiniranje pojma ''neprijatelja''. Bez
njegove precizne odredbe nemoguće je znati o kakvom je ratu riječ.

6
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Dok je 20. stoljeće sa svoja dva svjetska rata proteklo u znaku frontalnih
imperijalističkih sukoba država-nacija, obračuna liberalizma i komunizma s
nacizmom/fašizmom, Hladni je rat bio formalno čisti ideološki sukob
planetarnih razmjera u želji za porazom neprijatelja putem dominantne kulture
kao nastavka politike drugim sredstvima. Poraz komunizma bio je upravo dokaz
te postavke. Stoga je priča Francisa Fukuyame o ''kraju povijesti'' odgovarala
trijumfu američke ideologije s ključnim riječima: globalni kapitalizam –
demokracija – ljudska prava. Figura klasičnog neprijatelja ''slobodnog svijeta''
isčezla je u mozaik malih, bitno ograničenih suparnika uspostave Amerike kao
liberalno-demokratskog imperija na ''kraju povijesti''. Ova liberalna shema
napretka nije osporavala mogućnost ozbiljnih regionalnih sukoba u svijetu. Ali
svoju utopijsku moć opravdanja nužnosti ''novog svjetskog poretka'' nakon
pobjede Georga Busha 1991. u Zaljevskom ratu protiv Sadama Huseina izvodila
je iz još uvijek neoborive postavke da sa porazom komunizma liberalnom
modelu zapadne moderne ne može suprotstaviti nikakva alternativa koja bi po
moći svojih ideja bila materijalnom silom poputa revolucionarnog zanosa
komunizma.

7
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

3. TEORIJSKI OBRAT

Temeljni obrat u društvenoj teoriji sukoba izveo je Samuel Huntington.

Govor o ''sukobu civilizacija'' kao novoj paradigmi preuređenja svjetskog
poretka ideološke sukobe je zamijenio ratom kultura. Neprijatelj Zapada je
određen frontalno kao uskrsli islamski fundamentalizam uz ''kriminalne države'' 5
kao potencijalne izvore prijetnje Americi i globalnom kapitalizmu uopće.
Neupitnost ispravnosti doktrina ''rata protiv terora'' kao opravdanog rata za
budućnost zapadne civilizacije za Fukuyamu i Huntingtona označava potporu
svim Bushevim avanturama. Dok Huntington suvremenu globalnu politiku vidi
kao doba muslimanskih ratova, temeljni sukob nakon Hladnog rata, što
uključuje terorističke, gerilske i građanske ratove, Fukuyama upozorava da
autokratski režimi u islamskom svijetu ne ugrožavaju samo Ameriku, nego je
njihov cilj moderni svijet uopće. Unatoč primjetnom kritičkom tonu prema
ponašanju američke vanjske politike u podržavanju ''krivih igrača'' od vremena
vijetnamskog rata do Čilea, Irana do ravnodušnosti i neodlučnosti u odnosu na
goruće piatanje izraelsko-palestinskog sukoba, vodeći američki
neokonzervativni teoretičari ne dvoje da je ''islamo-fašizam'' 6 globalni neprijatelj
moderne civilizacije. Rat protiv terorizma nakon Afganistana logično slijedi u
''preventivnom ratu'' protiv iračkog diktatora.

5
Roug States
6
Fukuyamin termin

8
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Imaginarni ili zbiljski neprijatelj opstojnosti gloalnom imperiju zbog

njegove težnje za vladavinom nad cijelim svijetom kao prostorom globalizacije
nužan je za logiku ''preuređenja svijeta''. Posve je svejedno je li neprijatelj toliko
moćan da ga se treba uništiti ''preventivnim ratom''. Važno je jedino da on
postoji kao manihejska figura zla (Bin Laden, Sadam Husein...). Stoga ideja
permanentnoga ''rata protiv terorizma'' u konačnici nije ništa drugo nego traganje
za idealnim neprijateljem nakon što je s krajem Hladnog rata kultura
nadomjestila ideologiju.

Slaba točka svih teoretičara multikulturalizma i interkulturalizma je u

tome što pretpostavljaju da je modernost nužni put svih nezapadnih civilizacija,
pri čemu je kulturna i religijska različitost nešto samo po sebi neupitno7. Islam
čak ni Huntington ne optužuje za glavnog krivca nemogućnosti modernizacije
arapskog svijeta i prihvaćanja univerzalnih demokratskih načela. Dva su
temeljna problema. Prvi se ogleda u pokušaju stvaranja alternative globalnom
kapitalizmu u političkom i ekonomskom obličju, a drugi je u odgovoru na
pitanje nije li glavna pouka 11. rujna 2001. zapravo u priznanju da je riječ o činu
odmazde za američku potporu svim represivnim i diktatorskim režimima na
Bliskom istoku.

7
Paić, Žarko: U traganju za idealnim neprijateljem, Jutarnji list, 14. 9. 2002. Zagreb, 44-45.

9
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Strategija svakog uzvratnog udara u ''ratu protiv terorizma'' stoga mora

računati na proširenje kruga budućih ''neprijatelja'' koji će to postati ne zbog toga
što Bin Ladena i njemu slične drže svetim figurama ''džihada'', nego zato što
politika George W. Busha nema nikakvu planetarnu viziju totalnog preuređenja
svijeta na istinskim kozmopolitskim, univerzalnim vrijednostima globalne
civilizacije. Praktički se to može pokazati u krajnje agresivnom, militarnom
duhu američke politike na mnoštvo primjera: ograničenje građanskih sloboda,
poseban tretman s ''imigrantima'' iz islamskog svijeta, tretman zarobljenika u
Guantanamu i Abu Graibu, protivljenje legitimnosti Međunarodnog kaznenog
suda, ignoriranje svjetskih konferencija o održivom razvoju.
Potreba za novim vilsonijanizmom čini se razumnom alternativom
sadašnjoj tvrdolinijaškoj avanturi sukobavisokog inteziteta s islamskim
svijetom. Umjesto pogubne politike ''go-it-alone'' zahtijeva se povratak
multilateralizmu, izgradnja novog međunarodnog poretka na odanosti
institucijama koje je Amerika sama stvarala.

10
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

4. TRANSATLANTSKI ODNOSI

Danas se postavlja pitanje je li ''Zapad'' zaista koherentan pojam i bi li

Sjedinjene Države sa svojom vanjskom politikom mogle i same postati centralni
problem međunarodne politike. Nakon 11. rujna došlo je do velikog, spontanog
izljeva podrške koju je svijet iskazivao Sjedinjenim Državama, i Amerikancima,
a europske su vlade odmah stale u red ne bi li SAD-u pomogle u provođenju
njihovog ''rata protiv terorizma''. No poglavito nakon američkog unilateralizma
po pitanju Iraka ovaj proces se izmijenio stubokom.
Kraj povijesti8 trebao je izgledati tako da pobijede zapadne , a ne samo
američke vrijednosti i institucije, zahvaljujući čemu bi liberalna demokracija i
tržišno orijentirano gospodarstvo predstavljali jedini održivi izbor. Hladni rat su
saveznici vodili na osnovu zajedničkih vrijednosti – slobode i demokracije. No
između američke i europske percepcije svijeta otvorio se golem bezdan, a
osjećaj za zajedničke vrijednosti sve je krhkiji.
Europljani su užasnuti doktrinom neograničene borbe koja počinje
preventivnim napadom protiv terorista ili država koje podržavaju teroriste, pri
čemu Sjedinjene Države samostalno donose odluke vezane uz to kada će i gdje
upotrijebiti silu. U to je uključeno pitanje načela, zahvaljujući kojem će
sljedećih godina prekoatlantski odnosi ostati neuralgičnima. Nije u pitanju
slaganje oko načela liberalne demokracije nego oko toga gdje leži pravi izvor
liberalno – demokratske legitimnosti.
Amerikanci teže tome da ne vide ni jedan izvor demokratske legitimnosti
veći od konstitucionalne demokratske nacionalne države, i to u tolikoj mjeri da
neka međunarodna organizacija može imati legitimitet isključivo zahvaljujući
tome što joj je taj legitimitet, kroz proces pregovaranja i ugovaranja, ''uručila''
propisno konstituirana demokratska većina. Takav legitimitet mogu ugovorne
strane povući ili osporiti. Mešunarodni zakon i organizacija ne postoje bez
8
Prema Fukuyami.

11
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

ovakve vrste dobrovoljno sklopljenog sporazuma između suverenih nacionalnih

država.
S druge strane, Europljani su skloni vjerovati da demokratski legitimitet
proistječe daleko više iz volje međunarodne zajednice nego iz volje bilo koje
pojedinačne nacionalne države. Takva međunarodna zajednica nije utjelovljena
ni u jednom konkretnom, pojedinačnom, globalnom, demokratski
konstituiranom poretku. No, ona daje legitimnost postojećim međunarodnim
institucijama, za koje smatra da je djelomično utjelovljuju.
Uzorak unilateralizma Sjedinjenih Država i multilateralizma Europe
primjenjuje se u prvom redu na pitanja sigurnosti i vanjske politike, a tek
sekundarno na pitanja zaštite okoliša.
Europa bi zasigurno mogla trošiti novac za obranu na razini oja bi joj
omogućila da postane ravnopravna Sjedinjenim Državama, no to ne želi.9
Naravno, mogućnost Europe da primjeni silu koju posjeduje uvelike je
oslabljena problemima zajedničkog djelovanja koji proizlaze iz današnjeg
sustava donošenja odluka u Europskoj uniji. No, nemogućnost stvaranja bolje
iskoristive vojne sile jednostavno je političko pitanje.

9
BDP EU-a iznosi 11 bilijuna američkih dolara, a SAD-ov iznosi 7 bilijuna.

12
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

5. AFGANISTAN

Intervencija Sovjetskog saveza u Afganistanu 1979. predstavlja jedan od

ključnih događaja u suvremenom razvoju islamističke ideologije i pokreta
nadahnutih njome. Afganistan je bio jedno od područja svijeta u kojem su dvije
hladnoratovske supersile vodile svoje posredne ratove. Nakon islamske
revolucije u Iranu 1979. stvoreni su uvjeti za daljnje širenje islamizma u regiji.
Afganistan je sedamdesetih prolazio kroz intenzivnu industrijalizaciju i
komunističku indoktrinaciju koju je rigidno provodila tamošnja komunistička
partija. Zemlja se našla u rascjepu između tradicionalizma, utemeljenog na
plemenskom, ruralnom konzervativizmu, fundamentalističkom islamu,
patrijarhatu i zatvorenosti i, s druge strane, izgradnji socijalističkog društva koji
je i prema shvaćanju vrha SSSR-a bio provođen preintenzivno od strane
afganistanske komunističke partije. Sama intervencija sovjetskih snaga bila je
isprovocirana dvostrukom igrom afganistanskog vodstva koje je vodilo tajne
pregovore s američkim predstavnicima s ciljem dovođenja SSSR-a pred svršen
čin. Administracija Ronalda Regana donijela je strategiju suprotstavljanja
komunizmu na svim kontinentima putem lokalnih sukoba i ograničenog
prikrivenog uključivanja. SAD je od početka financijski i materijalno podupirao
afganistanske ustanike, koje su tvorile raznovrsne lokalne organizacije, koje su
se osim s afganistanskom i sovjetskom vojskom učestalo obračunavale i
međusobno. Američki pristup ovom ratu bio je, kao i toliko puta za Hladnog
rata, utemeljen na maksimi ''neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj''. Glavni
saveznici SAD-a, odnosno CIA-e koja je bila operativni izvršitelj ove tajne
operacije, bili su Pakistan, poglavito njegova vojno sigurnosna agencije ISI i
Saudijska Arabija. SAD i svi ostali akteri uključeni na strani otpora
komunistima su iz praktičnih razloga poticali percepciju džihada u islamskom
svijetu kako bi osigurali priljev dobrovoljaca i novčanu i logističku potporu ratu.
Uskoro su islamski fanatici iz cijelog arapskog i azijskog svijeta, ali i iz Europe

13
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

stali pristizati u Pakistan i Afganistan. Također mnoge islamske zemlje,

primjerice Egipat i Saudijska Arabija, su iskoristile datu priliku i ispraznile
zatvore pune političkih zatvorenika islamističke provenijencije, ukrcale ih na
avione i poslali u džihad sa željom da se nikad ne vrate. Ratne vođe koji su imali
najaču podršku iza sebe, uključujući onu Amerikanaca, su u pravilu bili oni koji
su prednjačili u islamizmu, primjerice Gulbudin Hikmatjar, dok je najuspješniji
afganistanski zapovjednik otpora Ahmed Šah Masud10 bio izvan svih američkih
kombinacija.

10
Ubijen od strane Al-Qaide 2001. godine. Dvojca lažnih novinara su ga ubila u samoubilačkoj operaciji tijekom
fingiranog intervjua. Navodno je to bila usluga Osame bin Ladena talibanskom režimu zauzvrat njihovom
gostoprimstvu.

14
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Svojom politikom u afganistanskom ratu Amerikanci su pustili duha iz

boce, naoružali su islamiste i najsuvremenijim naoružanjem 11, poticali su
ideologiju sukoba s ''Velikim sotonom'' i izbjegavali razmišljati o posljedicama
koje će izazvati rezultati rata u Afganistanu na razini nižoj od globalne. Strateški
gledano pobjeda nad SSSR-om u Afganistanu značila je jedan od završnih
udaraca za komunistički pokret u cjelini.12 Time je srednjoročno označio veliku
pobjedu SAD-a u globalnom srazu, ali je ujedno zametnuo klicu koja će dovesti
do rasplamsavanja najveće prijetnje globalnoj sigurnosti na početku 21. stoljeća
- terorizmu. Mnogi mudžahedini13 će se vratiti iz Afganistana i poneseni
uspjehom i slavom u svojim će matičnim zemljama nastaviti borbu za uspostavu
poretka utemeljenom na konzervativnim principima islama. Činjenica da su
pobijedili u ratu u kojem im je protivnik bila, kako se vjerovalo, najmoćnija
vojska svijeta dala im je osjećaj kako se islam može proširiti svijetom putem
nasilja. Kraj Hladnog rata i nestanak SSSR-a ostavit će islamistima jedinog
takmaca na globalnoj sceni u vidu SAD-a koji će uskoro u njihovim očima
postati nova inkarnacija ''Velikog sotone''.
Povlačenje SSSR-a ujedno će označiti nestanak interesa SAD-a za
Afganistan koji će potonuti u krvavi građanski rat koji će iznjedriti novu snagu –
talibane: fundamentalistički pokret sponzoriran iz Pakistana prema kojem će
SAD u početku imati benevolentan stav.

11
Najpoznatiji je slučaj s prijenosnim protuzračnim sustavom Stinger.
12
Potrebno je naglasiti da SSSR nikad nije bio uključen u afganistanski sukob u razmjeru kako su SAD bile u
Vijetnamu. Naime, broj uključenih sovjetskih snaga nikad nije dosegao ni 200 000.
13
Izraz koji je u Afganistanu korišten za strane borce.

15
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

6. DRUGI MANDAT G. W. B.

Strategijski gledano može se tvrditi da je reizbor Georga W. Busha u

studenom 2004., te premoćni trijumf republikanaca nad demokratima, na
izborima za senat i kongres, potencijalno najveći uspjeh najradikalnijih
islamista, poglavito onih nazora istovjetnih Bin Ladenu. Naime, njihova
koncepcija koja nalikuje milenarističkim, kataklizmičkim revolucionarnim
vizijama preobrazbe postojećih svjetskih društvenih, kulturnih i političkih
poredaka temelji se na maksimi što gore to bolje. Cjelokupno djelovanje
islamista je prvorazredno usredotočeno na radikalizaciju međunarodnih politika
i proizvodnju tenzija u cijelom svijetu, sve u svrhu kreiranja kaosa i stanja
posvemašne nesigurnosti.
Glavna opasnost islamistima su umjerene demokratske političke snage
centra jer oni su im zapreka u radikalizaciji javnog mnijenja ciljanih zemalja. Od
krucijalne važnosti im je ponajprije što snažnija radikalizacija političke scene u
Sjedinjenim Američkim Državama. SAD su doživljene kao glavni protivnik
islamizmu, u prvom redu zbog činjenice što je kraj Hladnog rata i faktička
pobjeda u njemu, dovela Ameriku u položaj neosporno najmoćnije vojne sile u
novijoj povijesti. Barem je tako izgledalo do 11. rujna 2001. Islamisti smjeraju
sukob globalnog razmjera u kojem trebaju neprijatelja koji će izazvati dovoljno
snažnu reakciju u islamskom, ali i svom ostalom svijetu. Potreban im je suparnik
za dugotrajni konflikt kojim se ostvaruje snažna ideološka mobilizacija i
stvaraju preduvjeti za postepeno infiltriranje u političke, propagandne, kulturne i
gospodarske centre moći, koji su preduvjet za borbu kakvu oni priželjkuju.

16
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

George W. Bush i njegova prva administracija mogu se sagledavati u

dvije dijametralno različite etape, onu prije i onu nakon 11. rujna 2001. Prva
faza obilježena je dolaskom na vlast u prilično diskutabilnim izbornim uvjetima,
čime je legitimitet Busha bio nedostatan za provođenje snažnijih političkih
odluka, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Taj period najlakše je
opisati kao iznimno pasivan i neuvjerljiv, poglavito u komparaciji s prethodnim
predsjedničkim administracijama. Događaji 11. rujna 2001. dovest će do
neočekivanog obrata. Naime od tog trenutka George W. Bush postaje
prvenstveno personifikacija američkog bijesa izazvanog dotad nezamislivim
terorističkim napadom na SAD. Ovaj događaj će, uz cijeli niz reperkusija na
ukupan međunarodni poredak, iz temelja izmijeniti američke političke i
društvene prilike. Val konzervativizma, nošen na valu opće paranoje uzrokovane
iznenadnim buđenjem svijesti o prijetnjama osobnoj i nacionalnoj sigurnosti,
doveo je na političku scenu niz pitanja kakva su bila potisnuta suvremenom
političkom praksom na čitavom Zapadu. Militarizacija politike, ogrnute
tradicionalnim vrijednostima kršćanskog fundamentalizma, postaje gotovo
jedinom maksimom Bushevog političkog angažmana. Diskurs takve politike
obojan je imperijalnim i konfrontacijskim sadržajima, usredotočenim na
podilaženje afektima mase u turbulentnom i kaotičnom trenutku. Takve reakcije
donijet će Bushu podršku javnog mnijenja kakva nije zabilježena desetljećima,
dajući mu položaj nacionalnog lidera u vremenu krize. Ovime je njegov položaj
osnažen do te mjere da je sustav kontrole izvršne vlasti izgubio većinu moći
čime je predsjednička administracija nenadano stekla priliku oživotvoriti

17
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

strateške ciljeve na domaćem i vanjskom planu. Slabost i loši rezultati na polju

ekonomije bili su pretežak uteg da bi složeni geopolitički planovi mogli doći na
red, osobito stoga što je javnost bila nezainteresirana za njih. Rat u Iraku postat
će glavnom odrednicom Busheve vladavine s jedne strane, dok će druga biti
sadržana u promoviranju konzervativnih ideala američkom u društvu uz
uvođenje odgovarajućih zakonskih odredbi14.
George W. Bush pokazat će se idealnim suparnikom po zahtjevima
islamskih ekstremista, ispunjavajući skoro sva njihova očekivanja. Radikalizirat
će američku javnost, bezrezervno podržati izraelsku politiku prema
Palestincima, uvesti razdor s europskim zemljama i UN-om i, prije svega,
ilegalno okupirati Irak i pretvoriti ga u svjetsko krizno žarište. S druge strane,
George Bush svoj reizbor u prvom redu može zahvaliti činjenici da su
sigurnosna pitanja imala presudnu preferencijsku važnost kod američkog
biračkog tijela. Upravo stanje u kojem Al-Qa'ida i dalje uspješno funkcionira, s
istim čelnicima kao i u trenutku napada na SAD, misije u Afganistanu, a
ponajprije u Iraku izmiču kontroli, omogućila je Bushu reizbor. Paradoks je da
su mu zapravo strategijski porazi omogućili ostanak na vlasti, ponajprije zbog
faktora psihologije društva da odbija mijenjati karizmatičnog ratnog vođu dok
rat traje. Ova pojavnost toliko je ukorijenjena u socijalnoj svijesti Amerikanaca
da je potisnula i činjenice o katastrofalnim propustima u protuterorističkim
mjerama prije 11. rujna 2001., falsificiranje dokaza o prijetnji oružja za
masovno uništavanje u Iraku, gubitku vjerodostojnosti pred saveznicima,
debaklu u pacificiranju Bliskog istoka i gospodarskoj krizi. Izborna pobjeda
omogućuje američkom predsjedniku nastavak dosadašnje vanjske politike
temeljene na beskompromisnom ostvarenju proklamiranih, ali često i prikrivenih
nacionalnih interesa. S obzirom da sada ima snažan četverogodišnji legitimitet,
za pretpostavit je da će ova Busheva administracija nastaviti vrlo agresivno

14
Patriot Act

18
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

nastupanje na globalnoj razini, poglavito u sklopu objavljene borbe protiv

terorizma.15
Temeljni problem SAD-a danas u međunarodnoj zajednici je to što
vlastitu nacionalnu sigurnost percipira kao globalnu.16 Iz ovog su proizašle sve
tenzije na relaciji SAD-a prema glavnim svjetskim akterima kao što su UN, EU,
NATO. Prema Kissingeru: ''Isključivo oslanjanje na diplomaciju značilo bi
ponavljanje upravo one pogreške zbog koje su Sjedinjene države same
onemogućile svoje djelovanje u svakom ratu u proteklih pedesete godina''.17

15
Termin War Against Terror, kako je službeni naziv, pojmovno je pogrešan jer bi označavao borbu protiv
represivnog djelovanja državnih subjekata prema svojim stanovnicima.
16
''Ključni problem u raspravi o ''osovini zla'' nije američko nastojanje da nametne međunarodni poredak , nego
treba li svaki član koalicije imati pravo veta na temeljno shvaćanje sigurnosti.'' Kissinger Henry: zašto Busheva
fraza ''osovina zla'' izaziva gorčinu i kod neprijatelja i kod saveznika, Globus, 8. 3. 2002., 60-61.
17
Kissinger Henry: Nova teška faza borbr protiv terorizma: Irak Sadama Huseina, Globus, 25. 1. 2002., 34-35

19
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

7. POTRAGA AMERIKE ZA NEPRIJATELJEM U

POSTHLADNORATOVSKOM PORETKU

Novo razdoblje u američkim odnosima sa svijetom počelo je 11. rujna

2001. u 8 sati i 41 minutu, kad je prvi oteti avion udario u Svjetski trgovinski
centar.18 Nametnuvši joj osjećaj ranjivosti, taj je napad istodobno Ameriku
upoznao s novom vrstom ratovanja - u kojem ne postoji crta bojišnice.
Hladni rat i bipolarna podjela svijeta u kojoj je postojao jasan ideološki
sukob, čiji su akteri bili transparentni, a eskalacija u armagedonski vojni sraz
bila je uvijek moguća; bili su tvorci homogenizacije američkog društva i snažne
potpore vlasti u njenom tumačenju i obrani nacionalnih i vitalnih interesa.
Strategijski promišljano takav svjetski poredak bio je od interesa Sjedinjenim
Američkim Državama omogućivši im globalnu prisutnost na kopnima i morima,
te kontrolu sirovina i geopolitičkih pravaca na svim kontinentima.
Posthladnoratovski poredak ili Novi svjetski poredak19, bitno je sputao vladu u
ostvarivanju dugoročnih nacionalnih interesa, koji su zbog svoje naravi morali
biti obavijeni krinkom sigurnosnih prijetnji, a u pravilu se odnose na kontrolu
energetskih i vodnih resursa. Stoga je devedesete godine prošlog stoljeća
obilježilo traženje prijetnje koja bi mogla, barem donekle, zamijeniti prethodnu
komunističku i stvoriti uvjete kontrole (manipulacije) javnosti. Osobito
zanimljivim metama pokazali su se međunarodni terorizam, latinoamerički
narkokarteli, islamski fundamentalizam, ili općenito nestabilnost zemalja trećeg
svijeta. No sve su one bile nedovoljne da bi izazvale dovoljnu pozornost
stanovništva da bi postalo spremno dati čelnicima izvršne vlasti odriješene ruke
u kreiranju vanjske politika, a osobito u financiranju iste.

18
To je ujedno bio drugi pokušaj rušenja tornjeva od strane Al-Qa'ide, prvi je bio neuspješan 2003. godine i
odnio je 5 života, ali nije ozbiljnije oštetio zgrade. Plan je bio kombijem napunjenim priručnim eksplozivom i
parkiranim u podzemnoj garaži srušiti jedan toranj na drugi.
19
Prijedlog naziva koji je prvo ponudila nevladina organizacija South Commision, a poslije preuzela
administracija Georga Busha starijeg. Noam Chomsky: Stari i novi svjetski poretci, 11-16.

20
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Problem SAD-a u današnjoj konstelaciji20 snaga u svijetu nije održanje

vojne nadmoći, već je sadržano u činjenici da Amerika više nije u stanju
konkurirati ostalim ekonomskim subjektima kao što su Kina, Europska unija,
Japan, Indija. Premda je rušenje ideoloških podjela na kraju dvadesetog stoljeća
donijelo izniman profit američkom gospodarstvu, liberalizacija gospodarskih
tokova u globaliziranom svijetu, dugoročno ugrožava gospodarsku moć SAD-a.
Negativna bilanca trgovinskih odnosa prisiljava Ameriku na strategijsko
planiranje koje će i dalje osiguravati svjetsku supremaciju. Ključ ovog rješenja
je u dominaciji nad svjetskim zalihama fosilnih goriva. Prema postojećim
projekcijama ona će biti iscrpljena za oko 50 godina. Ta brojka se odnosi na
postojeća nalazišta i ne uključuje nalazišta u zoni Kaspijskog jezera.

Napad na New York i Washington 2001. promijenit će stanje stvari u

pravcu dovođenja protuterorističke borbe u središte napora cjelokupne nacije.
Napad na Irak, koji će se dogoditi za manje od godinu dana od tad, pokazat će u
kojem pravcu je skrenuta ova inicijativa.21
20
Današnji svjetski poredak mnogi analitičari nazivaju kolateralnim sustavom podjele moći u kojem svijet
funkcionira s diverziranim institucionalnim središtima moći kao što su UN, NATO, EU i dr. ali nijedan nema
globalnu supremaciju.
21
''Druga faza mora početi još dok je živa uspomena na napad na Sjedinjene Države i dok su snage koje je
Amerika angažirala dostupne kao podrška diplomaciji.'' Kissinger Henry: Nova teška faza borbr protiv
terorizma: Irak Sadama Huseina, Globus, 25. 1. 2002., 34-35.

21
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Ne treba dvojiti da iza svih nastojanja izvlačenja Afganistana sa ''crnog dna'', na

kojeg su ga gurnuli teroristi i talibani pretvorivši cijeli jedan narod u svoje taoce,
ne stoji samo altruizam pojedinih državnika i koalicija. Riječ je o strateškoj
važnosti Afganistana čije značenje s energetske točke gledanja proizlazi iz
njegovog zemljopisnog položaja kao potencijalne tranzitne rute za izvoz nafte i
prirodnog plina iz središnje Azije do Arapskog mora.

22
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

8. DŽIHAD

Jedno od stožernih pitanja u definiranju islamizma je dilema džihada.

Ekstremno tumačenje ovog fenomena, prema većini militanata je slično. Ima
dvije dimenzije, s jedne to je samopročišćenje koje se očituje u poniznosti prema
bogu i naporu u vlastitu usavršavanju pojedinca. S druge strane to je borba u ime
islama za njegovo širenje i obranu gdje god i kad je to moguće. Islamisti drže
kako pravi musliman mora ispunjavati obije dimenzije džihada. Oni tumačenje
islama izvode iz Kurana i Muhamedovog tumačenja džihada, prema kome je
osvajanje svetih gradova bio mali džihad nakon kojeg slijedi onaj veliki u nutrini
svakog sljedbenika. Velika većina muslimanskih teologa samo ovo posljednje
danas smatra džihadom dok ostale konotacije odbacuju.

Dubinski promatrano politička ideologija islamizma je u svojoj srži

isprazna i ne zadovoljava minimalne kriterije najosnovnijeg teoretskog modela
konstituiranja političkog i društvenog poretka. Sinonim za sveukupni poredak
kod islamista je šerijetski zakon, tumačen u svom fundamentalno
pojednostavljenom obliku. Samim time sfera politike je ugurana u teokratsku
interpretaciju mističnih objava i tumačenja.
Međutim, striktno gledajući, Bin Laden i većina drugih vođa terorističkih
skupina djeluju protivno islamskom vjerskom zakonu budući da na sebe

23
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

preuzimaju funkcije isključivo predviđene za imenovane vjerske autoritete.

Tako Bin Laden objavljuje fatve premda nema nikakvo uporište za njihovo
donošenje.22

22
''Islamski narodi su trpili agresiju, tlačenje i nepravdu od strane Cionističko-križarske alijanse i njihovih sluga.
Dužnost je svakog plemena na Arapskom poluotoku voditi džihad i očistiti zemlju od križarskih okupatora.
Njihovo bogatstvo pripada onima koji ih ubiju.'' Osama bin Laden 1996. Schmitt, Michael: Counter-Terrorism
and the Use of Force in International Law, George C. Marshall – European Center for Security Studies, 2002.,
Garmischparteinkirchen, 5-6.

24
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

9. SUVREMENE METODE ISLAMSKOG TERORIZMA

Dvije su glavne inovacije koje su islamisti inkorporirali u svoj operativni

model terorističkog djelovanja diljem svijeta. Prva je samoubilački terorizam, a
druga su otmice sa ili bez javnih smaknuća.

9.1. SAMOUBILAČKI NAPADI

Samoubilački teroristički napadi na vojne i civilne ciljeve postali su

stvarnost na svjetskoj pozornici. U središte pozornosti došli su zahvaljujući
smrtonosnim udarima Al-Qa'ide od Amerike do Azije, dok su u Izraelu i
Zapadnoj obali i Gazi postali skoro uobičajena pojava. Njihovo temeljno
obilježje je visoka efikasnost koja se očituje u ljudskim i materijalnim žrtvama i
faktor da izazivaju paniku i stanje kolektivne psihoze. Uzrok tome su dvije
glavne osobine: tzv. jednosmjerno planiranje i nebrojeni visoko ranjivi i
dostupni, s terorističkog aspekta, isplativi ciljevi.
Činjenica da terorist, ili grupa njih, u slučaju samoubilačke akcije ostaju
lišeni potrebe planiranja izvlačenja i sigurnog bijega s mjesta izvršenja napada
daje im iznimnu fleksibilnost u planiranju prilaza i napada na cilj, kao i izbor
sredstava kojima se djeluje na izabrani cilj. U slučaju napada na civilni cilj
uspjeh je ponajprije ovisan o kreativnosti planera, a spektar mogućnosti im je,
zbog uvjeta suvremenog života u gradovima, vrlo širok. Zastrašujuća je
činjenica to što islamistički teroristi nemaju poteškoća u novačenju osoblja za
samoubilačke pothvate. Još od početaka civilizacije poznato je da
najdjelotvornije oružje predstavlja ljudska jedinka koja je u potpunosti odlučna
žrtvovati svoj život zbog vjere u više ciljeve. Dobrovoljci koji se odlučuju na
ovakve krajnje postupke zabilježeni su u gotovo svim zemljama u kojima
dominira islam, ali i u skupinama islamskih fanatika izoliranim u zapadnim
društvima. Profil ovih samoubojica-terorista, koji se u islamskom svijetu

25
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

nazivaju mučenicima23, obuhvaća sve društvene klase i slojeve, kao i dobne i

spolne razlike. Borba protiv ovog fenomena izrazito je složena, zahtjeva
iznimno skupu i obuhvatnu sigurnosnu i obavještajnu mrežu, te iziskuje znatna
financijska sredstva. Postoje, načelno, dvije razine obrane od ovakvog napada:
pasivni i aktivni. Pasivni je poduzimanje mjera preventive u oblike prevencije
izloženosti pogodnih rizičnih ciljeva teroristima, putem mjera tehničke zaštite i
ljudskog nadzora. Aktivni pristup je djelovanje u pravcu fizičkog uništenja
prijetnje, odnosno, onemogućavanje uvjeta pogodnih djelovanju terorista i
njihovih simpatizera. Ovo je osobito složeno stoga jer suvremene terorističke
organizacije djeluju u mrežnom sustavu s visoko autonomnim ćelijama, pri
čemu je njihova veza s čelnicima posredna i minimalna. Struktura ovih skupina
je osobito homogena i teško ju je penetrirati. Naime, uspješno detektiranje i u
konačnici njeno uništenje ponajprije zahtjeva podatke dobivene iznutra skupine,
za što je potrebno nerijetko višegodišnje infiltriranje agenata.
Najbolji primjer koji govori o tome koliko je teško suzbiti samoubilački
terorizam je slučaj Izraela koji ima i najveće iskustvo na tom polju. Drži se kako
Izrael na okupiranim područjima unutar Palestinske populacija ima prema
mnogim procjenama i do 20 000 konfidenata, no ni to nije dostatno da bi se
spriječilo skupine kao što su Hamas, Palestinski islamski džihad i Brigade
mučenika Al-Aqse u nebrojenim pokušajima samoubilačkih terorističkih
napada. Izraelska reakcija prošla je cijeli niz faza; od većih pokreta vojnih
operacija, ubijanja političkih i vojnih čelnika organizacija, represije nad civilnim
stanovništvom i zaključno na kraju s izgradnjom zida između Izraela i Zapadne
obale i Gaze. Nijedno od nabrojenog nije dalo dovoljnu sigurnost, a uvelike je
iscrpilo obje strane.

23
Iz razloga što je prema Kuranu strogo zabranjeno samoubojstvo, pa ih nazivaju šehidima – poginulim borcima.

26
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Današnje terorističke skupine, kao što je primjerice Hamas, imaju jezgru

od svega nekoliko desetaka ljudi24, koji se međusobno poznaju i vrlo su
nepropusni. Činjenica da se operacija izvodi na način da njeni izvršioci u njoj
pogibaju briše većinu tragova koji bi istragom mogli dovesti do planera,
zapovjednika i financijera. Tako je, primjerice, modus djelovanja Al-Qa'ide
dijelom rekonstruiran, prvenstveno, zahvaljujući operacijama koje su propale i
izvršitelji su uhvaćeni.25

9. 2. OTMICE

Rat u Iraku, točnije razdoblje borbe različitih pokreta protiv američke

okupacije, donijeli su novi masovno korišteni instrument pritiska islamista (ali i
ne samo njih) u vidu otmica s prijetnjama i izvršenjima javnih egzekucija.
Premda je to bila već ustaljena praksa u Čečeniji i Filipinima, Irak će ovu surovu
praksu učiniti svjetski relevantnom. Svrha ovih otmica ponajprije je djelovanje
na javno mnijenje ciljanih zemalja, a time posredno i na njihovo državno
čelništvo. Prizori bespomoćnih taoca koji očajnički mole za život i njihova
24
Misli se na operativni dio koji se još naziva i vojnim, dok politički i humanitarni ima na stotine članova.
25
Slučajevi na Filipinima, Tanzaniji i u Seatellu.

27
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

brutalna smaknuća, ritualnog karaktera, emitirana putem televizije ili Interneta

pokazala su se efektnim sredstvom na putu slabljenja podrške stanovništva vlasti
koju drže odgovornom za patnje svojih državljana i izazivanje nepotrebnih
rizika. Primjer otetih talijanskih humanitarki za koje je premijer osobno platio
otkupninu jasno je dokazao kako vješto pripremljena i medijski eksploatirana
patnja pojedinačne osobe može imati snažniji udar na destabiliziranje javnosti
od dotad uobičajenih prizora ratne okrutnosti.
Čečenski teroristi su u više navrata izvodili masovne otmice stotina civila,
koje su sve odreda završile teškim krvoprolićima26, a islamistička organizacija
Abu Sajaf isključivo tome ima zahvaliti globalni značaj27.

26
Budjenovsk, Pervomajskaja, Moskva, Beslan.
27
Otmice Zapadnih turista.

28
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

10. NAČIN DJELOVANJA AL - QAIDE

Prema postojećim saznanjima američke obavještajne zajednice svaka

vojna i teroristička28 operacija Al-Qaide ima četiri faze provedbe, a svaku od
pojedinih faza provode drugi ljudi, koji se ne moraju poznavati. Prva faza
planiranja akcije odnosi se na izviđanje terena i obavještajno prikupljanje
podataka. Za prvu fazu bitno je da se u nju uključe osobe koje odlično poznaju
teren na kojem se planira operacija. To su osobe koje imaju širok krug
poznanstava, u rasponu od policajaca do građevinara. Primjerice, radi planiranja
napada u Keniji uspostavljen je kontakt s tvrtkom iz Sudana koja je gradila
američko veleposlanstvo u Keniji. Pomno se bilježi vrijeme kad je najviše ljudi
u određenom objektu i intervali u kojem se smjenjuje osiguranje radi najlakšeg
pristupa cilju napada.
U drugoj fazi svi prikupljeni podaci dostavljaju se Osami bin Ladenu ili
nekom od njegovih najbližih suradnika koji odlučuju o nastavku ili odustajanju
od operacije, ovisno o tome hoće li akcija snažno odjeknuti u javnosti, nanijeti
goleme ljudske i materijalne žrtve i skriti što više tragova koji bi mogli otkriti
njegovu odgovornost.

28
Važno je istaknuti da islamisti ne prave razliku između napada na vojne i civilne mete, već ih oboje smatraju
legitimnimvojnim operacijama.

29
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Nakon odluke o nastavku priprema vrhovno vijeće Al-Qaide koje se

naziva Shura29, neka vrsta koordinativnog tijela među terorističkim skupinama,
akciju pretvara u djelo. Skupina regrutiranih pripadnika Al-Qaide odlazi u
zemlju gdje će izvršiti napad i obavlja pripreme koje se odnose na odabir i vrstu
naoružanja prikladnog za napad, unajmljuje vozila ili plovila, nabavlja lažne
dokumente, počinje legalne poslove, osniva manje tvrtke i traži siguran smještaj
za izvršitelje operacije, u pravilu samoubojice.
U posljednjoj fazi dolaze izvršitelji napada, brinu se o vlastitoj sigurnosti,
ne izlažu se previše u javnosti i komuniciraju isključivo na zatvorenim
sastancima u najužem krugu bez upotrebe pisama, telefona i drugih
komunikacija. Za komuniciranje svojih članova putem pisama ili telefona, samo
u najnužnijim slučajevima Al-Qaida koristi riječi koje imaju drugo značenje:
alati znače oružje, krumpir znači granata, namirnice su lažni
dokumenti i slično. Također, uspješno se koriste prednostima informatičke
tehnologije koja omogućava šifriranu i prikrivenu komunikaciju, primjerice
steignografija30.
Godine 1992. i 1993. čelni čovjek Al-Qaide za vojne i terorističke
operacije Mohammed Atef odlazi u Somaliju kako bi organizirao napade na
snage SAD-a i UN-a u Somaliji. Nakon svakog povratka podnosi izvješće
Osama bin Ladenu , koji se u to vrijeme nalazi u Sudanu. U terorističkom
napadu u Somaliji poginulo je 18 pripadnika američkih oružanih snaga31.
Nakon toga napada vodeći članovi Al-Qaide odlaze u Keniju i
uspostavljaju građevinske poslove putem tvrtki Asma Ltd.i Tranzite King. U
poduzećima se nalaze i neki čelni ljudi Al-Qaide poput Mohammeda Alefa i
Abu Ubadiaha al Bamshirija. Mohammed Alef planira napad na američko
veleposlanstvo, fotografira objekt i radi skicu za napad koje prezentira Bin
Ladenu u Sudanu. U lipnju 1998, dvojica operativaca Al-Qaide, Fahid
29
Arapski – vijeće.
30
Postupak sličan mikroskopskom pohranjivanju teksta u točku na uobičajenom tekstu.
31
Operacija Code Irene, čiji je debakl doveo do povlačenja SAD-a iz Somalije.

30
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Mohammed Ali Moslam i Sheik Ahmed Salim, kupuju kamion u koji planiraju
postaviti eksploziv. U kamionu je na dan napada bio i Mohammed Rashed
Daoud Al Owali, Saudijac, pripadnik Al-Qaide koji je zajedno s drugom
dvojicom trebao poginuti u eksploziji kamiona bombe pred američkim
veleposlanstvom u Keniji. Međutim, u posljednji je trenutak pobjegao s mjesta
događaja i ostao živ, te kasnije poslužio istražiteljima za sklapanje slike o
terorističkoj skupini Al-Qaidi.
Al Owali je još 1996. pristupio terorističkoj organizaciji Al-Qaida,
slijedeće godine obučavao se u afganistanskom kampu Khaldan i poslije bio
regrutiran za samoubilačku misiju u Keniji kamo je doputovao 2. kolovoza, pet
dana prije napada. Prema njegovu iskazu glavni koordinator napada na američko
veleposlanstvo u Keniji bio je Fazull Abdullah Mohammed, stručnjak za
eksplozive koji je početkom 90-tih prošao obuku u jednom od terorističkih
kampova Al-Qaide u Afganistanu i uvježbavao terorističke skupine za napad na
američke vojnike u Somaliji 1993. Boraveći u Keniji Mohammed je putem
prijenosnog računala izravno komunicirao s Bin Ladenom. Prema američkim
obavještajnim službama, Muhammed je napustio Keniju tjedan dana nakon
napada na američko veleposlanstvo i trenutačno je na listi najtraženijih terorista.
Owalijeva uloga u napadu na američko veleposlanstvo bila je da kamionom
bombom spriječi intervenciju američkih marinaca iz osiguranja, probije ulazna
vrata zgrade veleposlanstva SAD-a ručnom granatom, a zatim da kamion udari u
zgradu veleposlanstva i aktivira bombu, Al Owali je kod sebe imao ključeve
prtljažnika u kojem se nalazila bomba koju bi, ukoliko ne bi došlo do eksplozije
tada morao ručno aktivirati. Međutim, u zadnji čas, Owali je odustao od
samoubilačke misije, izletio iz kamiona, uputio projektil prema američkim
marincima na ulazu kako bi olakšao prilaz kamionima i pri tome se ozlijedio.
Odmah potom uputio se u bolnicu gdje su mu sanirali ozljede. U bolnici se
riješio ključeva prtljažnika automobila i preostalog streljiva koji su poslije
pronađeni. Pet dana poslije uhićen je i odveden u kenijski zatvor. Prije uhićenja

31
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

iz hotela Hilltop nazvao je vezu Al-Qaide u Jemenu i zatražio da mu se hitno

dostavi dodatni novac kako bi uspio pobjeći iz Kenije. Prisluškujući tih dana
sve telefonske pozive iz Kenije u druge zemlje, obavještajne službe presrele su
razgovor Al Owalija i jemenske veze, a naknadno je utvrđeno da je osoba iz
Jemena nazvala Osamu bin Ladena i priopćila mu Owalijev zahtjev.
Zanimljivo je da je napad na američko veleposlanstvo u Keniji izabran,
među ostalim, i stoga što je na njegovu čelu bila žena, Prudence Bushnell,što je
prema Bin Ladenu, neprihvatljivo shvaćanje uloge žene u društvu. Drugi je
razlog to što Bin Laden nije simpatizirao Keniju zbog njenih prozapadnih
gledišta i načina života.

U siječnju 2000. članovi Al-Qaide pokušali su malim brodom punim

eksploziva izvršiti napad na američki razarač, međutim brod s eksplozivom je
prije toga potonuo. U listopadu 2000. ponovljen je udar na američki razarač
USS Cole na isti način kao što je to trebao biti i izveden u siječnju, dok
razarač obnavlja rezerve pogonskog goriva u jemenskoj luci Aden. Tada je
poginulo 17 američkih mornara a 40 ih je ranjeno. Nekoliko pripadnika Al-
Qaide u samoubilačkoj misiji na USS Cole bilo je prije toga na vojnoj obuci u
terorističkim kampovima u Afganistanu. Zapovjednici operacije bili su Abdel el-
Rahman Hussein Zaafani i Jamal al-Badawi. Obojica su bili pripadnici
jemenskih ćelija Al-Qaide.
U prosincu 1999. Alžirac Ahmed Resam zaustavljen je i uhićen na
kanadsko-američkoj granici nakon što su carinici pronašli u kamionu veliku

32
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

količinu eksploziva za izradu bombe. Resam je priznao kako je pripadnik Al-

Qaide te da je planirano bombu postaviti na međunarodni aerodrom u Los
Angelesu pred doček Nove godine. Također je priznao kako se obučavao u
kampu Al- Qaide u Afganistanu s ciljem da ubije što veći broj američkih civila i
vojnika u SAD-u.
Mjesec dana prije napada na WTC i Pentagon, propagandni video snimci
Al- Qaide na kojima su prikazani obuka terorista i ciljevi njihovih
samoubilačkih misija podijeljeni su na području Bliskog istoka i muslimanskih
zemalja. Cilj tih snimaka bio je ohrabriti druge muslimane da se pridruže borbi
protiv izraelskih i američkih ciljeva, kako vojnih tako i civilnih. Slične video
snimke bile su objavljene i prije napada na američko veleposlanstvo u Tanzaniji
i Keniji 1998. godine.
Napadima na američke ciljeve u Tanzaniji, Keniji, Jemenu, kao i
najnovijima na tlu SAD-a nisu prethodila nikakva upozorenja ili dojave, a
Osama bin Laden nikada nije godinama preuzeo odgovornost niti za jedan od
njih unatoč dokazima. Tek će od 2003. godine početi praksu preuzimanja
odgovornosti za počinjene napade.

U kolovozu 2001., prije napada na SAD, Bin Laden je izdao zapovijed

svim najbližim suradnicima da se sklone u Afganistan i napuste sve države u
kojima su bili, prije svega zbog vlastite sigurnosti, jer se očekivalo nešto veliko.

33
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Niti jedna teroristička organizacija nema istodobno motiva i kapaciteta da

učini ono što se dogodilo 11. rujna, jedino Al-Qaida pod okriljem Osame bin
Ladena, zaključuju analitičari zapadnih obavještajnih službi.

34
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

11. ISLAMISTIČKI TERORISTIČKI POKRETI DANAS

11. 1. OSAMA BIN LADEN I AL-QA'IDA

U početku se držalo kako će napad na SAD za Al-Qa'idu predstavljati

taktičku pobjedu ali i strateški poraz i uništenje. Američka intervencija na
Afganistan oduzela je Osami bin Ladenu operativnu bazu u kojoj je imao
idealne uvjete za djelovanje što je san svakog progonjenog teroriste, uostalom
malo tko mu je davao velike šanse da će dugo moći izbjeći osvetu Amerikanaca.
Međutim, događanja su potvrdila da je Al-Qa'ida uspjela preživjeti i, štoviše,
nastaviti s napadima. Izgubila je dio čelnika, Mohamed Atef je poginuo u
Afganistanu, Khalid Sheik Mohhamed uhvaćen je u Pakistanu kao i desetak niže
rangiranih operativaca, no Bin Laden i Ayman Al-Zawahiri su uspjeli
pregrupirati organizaciju i ne posustaju u nastavku operacija od Azije do
Zapadne Europe. Njihovo javno pojavljivanje na muslimanskim televizijskim
postajama i internet sajtovima brojnije je nego ikad do sad, što nedvojbeno
potvrđuje njihovo samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Činjenica da obavještajne
službe, prvenstveno CIA, koje raspolažu s proračunima u milijardama američkih
dolara i tisućama službenika i agenata, te svim dostupnim oblicima tehničke
podrške, nisu u stanju već više od tri godine uništiti Osamu bin Ladena i njegove
sljedbenike jasan je pokazatelj koliko je protuteroristička borba složena i
neizvjesna.
Nakon invazije Afanistana Al-Qa'ida i s njom povezane organizacije
izveli su krvave napade na Baliju32 i u Madridu33, pri čemu je ovaj drugi imao
osobit strateški značaj dovevši do smjene vlade i povlačenja Španjolske iz Iraka.
Također, napad na sjedište Ujedinjenih naroda u Bagdadu, u kojem je poginuo i
voditelj misije Vieira de Mello, doveo je i do povlačenja te organizacije.

32
Krajnji izvršioci su bili pripadnici Al Jamma Yslamie
33
Izvšila ih je ćelija alžirske Salafitske skupine povezana s Al-Qa'idinom mrežom.

35
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Stanje u Afganistanu nije stabilizirano, drži se da je Bin Laden još uvijek

u pograničnom prostoru granice s Pakistanom, gdje je posljednji put i zabilježen
njegov boravak tijekom borbi u regiji Tora Bora. Osim Kabula, koji je pod
kontrolom ISAF-a34, ostatak zemlje je još pod kontrolom ratnih vođa, a
talibanske snage i dalje uživaju podršku među stanovništvom.
Bin Ladenova poruka upućena Amerikancima, pred samo otvaranje
birališta za predsjedničke izbore 2004., bila je doživljena od islamista kao
nepobitan dokaza trijumfa u dosadašnjem tijeku rata s ''velikim sotonom''.

11. 2. ABU MUSAB AL-ZARQAVI - Tanzim Qa'idad Jihad fi Bilad al-

Rafidayn

Čovjek koji Amerikancima zadaje još više briga je Abu Musab Al-
Zarqavi, pravim imenom Ahmad Nazzal Al-Khalayleh najeksponiraniji vođa
ustanka u Iraku, ujedno i najekstremnijih nazora u cijelom spektru islamista koji
zajedno sa simpatizerima Saddama Husseina ruše postojeću vlast Ahmeda
Alawija. Al-Zarqavi, prema američkim obavještajnim podacima, stoji iza većine
samoubilačkih napada i otmica, te vodi gerilsku miliciju Tanzim Qa'idad Jihad fi
Bilad al-Rafidayn koja uspješno odolijeva američkim i snagama iračke vlasti35.

34
International Security Assistance Force.
35
Najveća operacija od služenog završetka operacije Iraqi Freedom, koju su Amerikanci poduzeli bila je
usmjerena na uništenje Al-Zarqavija i njegovih pristaša u Faludži, no oni su se uspjeli probiti iz okruženja.

36
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Ni ucjena na njegovu glavu od 25 milijuna američkih dolara (istovjetna

onoj kakva je bila za bivšeg iračkog diktatora Husseina) nije dala rezultata.
Mnoge obavještajne analize pokazuju kako je Al-Zarqavi zapravo preuzeo ulogu
koja je donedavno pripadala Bin Ladenu36. Al Zarqavi je ranjen u američkom
bombardiranju u svibnju 2005. u pokrajni Al Anbar.

11. 3. ČEČENSKI ISLAMISTI

Prije svega, nužno je jasno razgraničiti čečenske pobunjenike unutar njih

samih. Radi se o čitavom mozaiku različitih organizacija bitno drukčijih
političkih nazora. Ujedinjuje ih činjenica da se oružano suprotstavljaju
nositeljima federalne vlasti. Čečenski separatisti kreću se u rasponu od bivših
visokih zapovjednika oružanih snaga bivšeg SSSR-a, kao što su pokojni Aslan
Mashadov i Džohar Dudajev, preko ratnih vođa koji su prihvatili islamizam kao
sredstvo, primjerice Šamil Basajev i Salman Radujev (umro u ruskom zatvoru),
do izvornih islamista koji su u Čečeniju došli radi džihada, kao što je Hattab
(otrovan 2004.). Ove frakcije su često na rubu međusobnog sukoba. I premda su
najeksponiraniji pripadnici čečenskog otpora upravo oni koji su najekstremniji
po svojim metodama, oni ipak čine manjinu, dok je većina u snagama Aslana

36
Reuters, 13. prosinca 2004.

37
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

Mashadova, koji je ubijen u akciji FSB-a u ožujku 2005. Pitanje je koliko su

čečenski gerilci istinski islamisti, a koliko je to prihvaćanje ideologije koja im
omogućuje financiranje rata, te posljedica inzistiranja na obrascu koji ima za cilj
stvaranje šire pobune na prostorima naseljenima islamskim stanovništvom
unutar Ruske Federacije. Čečenski teroristi, zasad, napadaju ciljeve unutar
Rusije s dva cilja. Prvi je sijanje panike i nesigurnosti među civilnim
stanovništvom, a drugi je daljnja eskalacija sukoba na vjerskoj osnovi islam –
kršćanstvo.

Najpoznatije terorističke operacija koje su poduzeli bile su izvedene

zauzimanjem bolnice u dagestanskom gradu Kizlyaru 1995. godine, zauzimanje
bolnice u Buđenovsku 1996. godine, kazališta u Moskvi 2002. godine, simultano
rušenje dvaju putničkih zrakoplova u kolovozu 2004. godine i zauzimanje škole
u Beslanu.
Prema američkim tvrdnjama dio boraca koji su u Čečeniju stigli izvana
prešao je u Irak pronašavši tamo još veći izazov. To je postalo razvidnim nakon
niza ubitačnih zasjeda u kojima su uništavani i najsuvremeniji američki tenkovi
M1A3 Abrams i to najsuvremenijim ruskim prenosnim protuoklopnim
sustavima.

38
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

11. 4. PALESTINSKI ISLAMISTI

Palestinske političke i vojne i(ili) terorističke organizacije od samih

početaka bile su iznimno heterogene i međusobno konfliktne, a obuhvaćale su
okvir od ultrakomunista usmjerenih na svjetsku revoluciju, panarabista,
umjerenjaka, do radikalnih islamskih fanatika. Danas su iščezli oni
komunističke provenijencije, no islamističke organizacije su u stalnom rastu.
Najsnažnije su Hamas, Palestinski islamski džihad i Hezbolah, pri čemu je ovaj
posljednji, koji je pod izravnom kontrolom Irana, ograničio svoje aktivnosti
otkad se Izrael povukao s juga Libanona.
Dvije najutjecajnije palestinske terorističke skupine koje prakticiraju
samoubilačke napade su Hamas i Islamski Džihad, no od početka 2002. godine
brojem izvedenih samoubilačkih akcija konkurira im i skupina Brigade
mučenika Al Aqse. Najveća palestinska teroristička organizacija je Hamas
(Harakat al-Muqawama al-Islamiya – Islamski pokret otpora) osnovan 1987.
godine na području Zapadne obale kao vojni ogranak Muslimanskog bratstva.
Zalaže se za uspostavu islamske države na prostoru cijele nekadašnje Palestine
te je i samim time ogorčeni protivnik bilo kakvog dogovora s Izraelom. Lider
Hamasa je Ramadan Shallah koji živi u Damasku u Siriji, no mnogo je poznatiji
bio duhovni vođa Hamasa slijepi šeik Ahmed Jassin, koji je ubijen u ožujku
2004. u izraelskom napadu helikopterom.
Osim borbe protiv Izraela, Hamas održava i mrežu socijalnih ustanova, te
je danas popularnošću i podrškom koju uživa među Palestincima glavni
konkurent i prijetnja Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji. Hamas je i vjerska
i humanitarna i gospodarska i vojna organizacija, koja djeluje kroz lokalne
džamije, kulturna društva, političke ćelije, pomažući stanovnicima palestinskih
naselja na razne načine.
Islamski džihad je radikalna islamistička skupina – bitno slabija i
malobrojnija od Hamasa – koja je nastala na području pojasa Gaze tijekom

39
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

sedamdesetih godina. Njihov unutrašnji ustroj je velikim dijelom nepoznat, a

Islamski džihad, kao i Hamas, održava veze s Iranom i Sirijom otkuda prima i
pomoć. Veliki broj pripadnika Islamskog džihada Palestinsko nacionalno vijeće
zatvorilo je tijekom druge polovice devedesetih, no pušteni su na slobodu nakon
raspada mirovnih pregovora u listopadu 2000. godine.
Treća palestinska skupina koja se služi samoubilačkim napadima jesu
Brigade mučenika al-Aqse – razmjerno nova teroristička skupina čiji se nastanak
vezuje uz pokret Fatah Jasera Arafata. Za razliku od prve dvije skupine, Brigade
mučenika al-Aqse se ne mogu smatrati islamistima, već se ideološki napajaju
palestinskim nacionalizmom.
Prvih godina samoubilačkih napada mete palestinskih napada bili su
uglavnom izraelski vojni ciljevi, da bi se poslije njihovo djelovanje premjestilo i
gotovo isključivo fokusiralo na izraelske civilne ciljeve. Ukupno je do danas u
Izraelu izvedeno više od stotinu samoubilačkih terorističkih napada, čemu treba
pribrojati i dugi niz potencijalnih akcija koje su izraelske snage sigurnosti
zaustavile u početku ili u fazi pripreme.
Palestinski bombaš samoubojica ili Šehid, kako ga nazivaju u krugovima
palestinskih militanata, najčešće je neoženjen, mlađi muškarac s područja
Zapadne obale, koji je u većini slučajeva i sam izgubio nekog od bliže rodbine
tijekom sukoba s Izraelom. No, posljednjih godina su u nekoliko slučajeva
registrirane i žene samoubojice te prvi samoubojica regrutiran među izraelskim
Arapima, što je u oba slučaja trend koji ozbiljno zabrinjava izraelske snage
sigurnosti.
Tehnika samoubilačkih napada je krajnje jednostavna: eksploziv se vezuje
za tijelo samoubojice koji se infiltrira u naseljeno mjesto sa židovskom većinom
gdje za cilj napada izabire javno mjesto s mnogo ljudi. Analiziraju li se dosad
izvedene samoubilačke akcije uočava se da su gotovo svi napadi počinjeni u
autobusima, trgovačkim središtima, na autobusnim postajama i restoranima.

40
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

11. 5. HEZBOLAH

Hezbolah je teroristička organizacija koja djeluje na području Libanona i

koja okuplja lokalne šijitske muslimane. U prijevodu ''Božja stranka'', Hezbolah
je osnovan 1982. godine u jeku građanskog rata u Libanonu te se ideološki
temelji na radikalnom islamizmu. Hezbolah je osnovan od strane šijitskih
radikalnih klerika predvođenih karizmatičnim Muhamedom Huseinom
Fadlallahom, koji po svaku cijenu žele zaustaviti širenje zapadnjačkog utjecaja u
Libanonu te koje je zabrinulo izraelsko uplitanje u građanski rat u Libanonu.
Utemeljitelji Hezbolaha su najvećim dijelom inspirirani islamskom revolucijom
u Iranu 1979. godine, a Iran – koji i sam najvećim dijelom nastanjuju šijitski
muslimani – vrlo brzo postaje jedan od glavnih sponzora Hezbolaha. Izvorno,
Hezbolah namjerava uspostaviti islamsku republiku u Libanonu, da bi nakon
kraja građanskog rata odustao i zauzeo nešto umjerenija politička stajališta.

Osamdesetih godina Hezbolah ima oko pet tisuća pripadnika i uglavnom

ima utjecaja u siromašnim šijitskim južnim predgrađima Beiruta, te u dolini
Bekaa koju kontroliraju Sirijci. Osim Hezbolaha, libanonske šijite okuplja i
konkurentska milicija AMAL. Prvih godina postojanja skupina nema čvrstu
strukturu, te kao dijelovi Hezbolaha funkcioniraju i terorističke skupine kao
Islamski Džihad i Revolucionarna organizacija pravde. Iako je središte njegovih

41
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

aktivnosti u Libanonu, Hezbolah ima čelije u više država, uključujući i niz

europskih zemalja, te navodno i u Sjedinjenim Državama.
Godinu dana nakon nastanka, Hezbolah je još razmjerno nepoznata
skupina čiji naziv zvuči poznato samo suparničkim libanonskim milicijama, no
stvari će se uskoro stubkom promijeniti. Između proljeća 1983. i ljeta 1985.
godine Hezbolah je pokrenuo veliki val samoubilačkih napada koji je velikim
dijelom usmjeren na zapadnjačke ciljeve u Libanonu. Svakako najpoznatije
terorističke akcije u sklopu te kampanje su samoubilački napadi u Beirutu
tijekom 1983. godine. Prvi veliki samoubilački napad izvodi 18. travnja 1983.
godine, napadom automobilom bombom na američko veleposlanstvo u Beirutu.
U zgradi veleposlanstva, koja je gotovo u potpunosti uništena, poginulo je 63
ljudi. No to je bio samo početak napada uperenih protiv strane prisutnosti u
Libanonu. Iste godine 21. listopada izvedena je nova velika samoubilačka
akcija: simultani napadi automobilima bombama na stožer američkih marinaca
na Beirut-skom aerodromu te na vojarnu francuskih padobranaca. Prva faza
samoubilačkog napada počinje u 6:20 ujutro kad se bombaš samoubojica
transportnim vozilom zaletio u zgradu u aerodromskom kompleksu. Tu je bila
stacionirana većina od 1600 američkih vojnika. Vozilo je eksplodiralo i srušilo
zgradu te zatrpalo stotine marinaca. U tom samoubilačkom napadu poginuo je
241 američki vojnik. Tek nekoliko minuta nakon eksplozije u američkoj bazi,
drugi bombaš samoubojica je na sličan način napao francusku vojarnu ubivši 58
Francuza.
Za američke oružane snage je samoubilačka akcija u Beirutu predstavljala
veliki udarac i najveći gubitak ljudi nakon Vijetnamskog rata, dok Francuzi
mogu izdvojiti taj samoubilački napad kao najveću pljusku nakon kraja
Alžirskog rata.
Hezbolahovi samoubilački napadi su neizravno polučili i važne političke
konzekvence, naime Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Italija u

42
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

veljači 1984. godine povlače se iz Libanona, a nekoliko mjeseci poslije to je

učinila i Francuska.
Hezbolah je u više navrata poduzeo samoubilačke akcija protiv izraelskih
snaga u Libanonu te regularne libanonske vojske. U Libanonu je od 1983. do
1999. godine izvedeno ukupno oko pedesetak samoubilačkih akcija, od čega se
gotovo polovina može pripisati Hezbolahu. Paralelno sa samoubilačkim
napadima, Hezbolah vodi konvencionalni rat protiv Izraela i suparničkih
libanonskih milicija te formira vlastite paravojne postrojbe. Veliku pozornost
mu priskrbljuju i brojne otmice zapadnih državljana, od kojih posljednje pušta iz
zarobljeništva na iranski pritisak tek 1992. godine. Utjecaj Hezbolaha u
Libanonu počinje djelomično slabiti nakon 1989.godine i smrti iranskog
ajatolaha Homeinija, kada slabi i iranska pomoć.
Hezbolahovi militanti nisu razoružani na temelju mirovnog sporazuma iz
1990. godine kojim je okončan građanski rat u Libanonu, te je Hezbolah i dalje
aktivan na području južnog Libanona. Nakon što je Izrael u veljači 1992. ubio
vođu Hezbolaha Abasa Musavija, skupina je poduzela samoubilački napad na
izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu u kojem je poginulo 29 ljudi.
Hezbolah sebi pripisuje zasluge za povlačenje izraelske vojske s juga
Libanona u lipnju 2000. godine te time uvelike dobiva na popularnosti među
libanonskim muslimanima. Nakon završetka građanskog rata Hezbolah stvara
političko krilo s kojim sudjeluje na parlamentarnim izborima te ulazi i u
libanonski parlament. Transformacija Hezbolaha iz vojno-terorističke
organizacije u politički pokret nije stala s osnivanjem političke stranke, već
organizacija istodobno razvija mrežu poslovnih i karitativnih djelatnosti te
osniva čak i svoju televiziju.

43
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

12. ZAKLJUČAK

Raskol između Sjedinjenih Država i Europe, koji se pojavio 2002. godine

nije samo prijelazni problem koji odražava stil Busheve vlade ili situaciju u
svijetu u svjetlu 11. rujna. to je odraz sve različitijih stajališta o položaju
demokratske legitimnosti unutar šire zapadne civilizacije.37
Osama bin Laden, Al-Qa'ida, talibani i radikalni islamisti općenito
predstavljaju zapadnim demokratskim društvima ideološke izazove koji su na
određeni način veći od onih što ih je predstavljao komunizam. No, dugoročno
gledano, nije lako uvidjeti nudi li islamizam, kao vladajuća ideologija nekog
društva, u realnom svijetu baš neku realističnu alternativu.
Ne samo da je njegova privlačnost nemuslimanima prilično ograničena, on ne
udovoljava ni težnjama većine samih muslimana.
Jedno je sigurno islamistički terorizam nije problem koji će biti razrješen
u skoroj budućnosti. Ne postoji ni vizija kako bi ga se moglo najdjelotvornije
suzbijati. Tek odnedavno počelo se sustavno proučavati njegovu povijest,
uzroke koji su doveli do njegove ekspanzije i psihologiju njegovih sljedbenika.
Suzbijanje terorizma mjerama fizičkog uništenja terorista i njihovih potpornih
elemenata može biti samo jedan od ključnih sadržaja sveukupnih napora za
uništenjem ove prijetnje, ali nikako ne i najuspješniji. Ključnim će biti
usporavanje, a u konačnici, možda, i nestanak potpore terorističkim
organizacijama u društvima u kojima djeluju. Avanture nalik američkoj
okupaciji Iraka za posljedicu će imati katastrofu u vidu stvaranja kriznih
svjetskih crnih rupa iz kojih će se godinama po svijetu širiti pogubni i izvježbani
fanatici apokaliptičnih vizija preuređenja čovječanstva.
Ostaje za nadati se kako će pogreške zapadnih zamalja u nastupanju
prema islamskom svijetu još od križarski ratova, preko kolonijalizma do Bliskog

37
Fukuyama, Francis: Hoće li Sjedinjene Države sa svojom vanjskom politikom same postati središnji svjetski
problem?, Globus, 18. 9. 2002., 54-55.

44
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

istoka danas, biti dovoljna opomena za daljnje ophođenje prema ovom

današnjem prijetećem okružju.

45
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

13. LITERATURA

- Ham, Peter: Western Unity and the Transatlantic Security Challenge,

George C. Marshall – European Center for Security Studies, 2002.,
Garmischparteinkirchen
- Harmon, Christopher: Terorizam danas, Golden marketing, 2002.,
Zagreb
- Landau, Elaine: Osama bin Laden: Rat protiv Zapada, Izvori, 2001.,
Zagreb
- Ostojić, Mile: Velika igra: Afganistan, Alfa, 1987., Zagreb
- Rashid, Ahmed: Talibani: Islam, nafta i nova velika igra u Srednjoj
Aziji, AGM, 2002., Zagreb
- Roland, Jaquard: Osama bin Laden: U ime islama…-Tajni dosje o
najtraženijem teroristu na svijetu, AGM, 2001., Zagreb
- Schmitt, Michael: Counter-Terrorism and the Use of Force in
International Law, George C. Marshall – European Center for Security
Studies, 2002., Garmischparteinkirchen
- Val, Aleksandar del: Islamizam i Sjedinjene države – Alijansa protiv
Evrope, Službeni list SRJ, 1998., Beograd
- Wilkinson, Paul: Terorizam protiv demokracije – Odgovor liberalne
države, Golden marketing, 2002., Zagreb
- Zinn, Howard: Terorizam i rat, Prometej, 2003. Zagreb
- Kissinger, Henry: Zapadu prijete islamski križari, Globus, 6. 12. 2002.
Zagreb
- Kissinger, Henry: Rat koji je predsjednik George Bush najavio mora biti
dobiven, Globus, 21. 9. 2001., Zagreb
- Kissinger, Henry: Presudna faza američke antiterorističke akcije tek
dolazi, Globus, 2. 11., Zagreb

46
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

- Kissinger Henry: Nova teška faza borbr protiv terorizma: Irak Sadama
Huseina, Globus, 25. 1. 2002., Zagreb
- Kissinger Henry: Zašto Busheva fraza ''osovina zla'' izaziva gorčinu i
kod neprijatelja i kod saveznika, Globus, 8. 3. 2002., Zagreb
- Kissinger Henry: Svrgavanje Sadama Huseina je nužnost, ali nakon
rata SAD mora pomoći u obnovi Iraka, Globus, 16. 8. 2002., Zagreb
- Kissinger Henry: Amerika mora preventivno djelovati protiv Iraka, a
naši saveznici ne mogu biti samo promatrači, Globus, 13. 9. 2002.,
Zagreb
- Fukuyama, Francis: Hoće li Sjedinjene Države sa svojom vanjskom
politikom same postati središnji svjetski problem?, Globus, 18. 9. 2002.,
Zagreb
- Engdahl, William: Bush planira 4. svjetski rat, Globus, 11. 3. 2005.,
zagreb
- Rendulić, Zlatko: Teroristi će pokušati napast SAD virusom velikih
boginja, Nacional, 20. 8. 2002., Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Pentagon postaje ministarstvo laži, Nacional, 26. 2.
2002., Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Kenneth Williams – agent FBI koji je predvidio
napad na SAD, Nacional, 28. 5. 2002., Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Putin će biti kriv ako se Ruska federacija
raspadne, Nacional, 7. 9. 2004., Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Al Qaeda tjera SAD iz Iraka, Nacional, 2. 9. 2003.,
Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Nova velika ofenziva Al Qaede, Nacional, 25. 11.
2003., Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Prvi plan za napad 11. rujna uključivao je 22
aviona, Nacional, 22. 6. 2004., Zagreb

47
Ivana Brnada Islamistički terorizam – povratak ideoloških sukoba

- Mihovilović, Maroje: Sharonova opasna igra, Nacional, 23. 3. 2004.,

Zagreb
- Mihovilović, Maroje: Sistani osvojio Najaf bez ispaljenog metka,
Nacional, 31. 8. 2004., Zagreb
- Barberić, Hrvoje: Samoubilački napadi kao oruđe rata, Obrana, 28. 11.
2003. Zagreb
- Barberić, Hrvoje: Operacija ''Code Irene'' 1993., Obrana, 1. 6. 2003.,
Zagreb
- Barberić, Hrvoje: Kazalište u Moskvi, Obrana, 16. 5. 2003., Zagreb
- Lončar, Tomislav: Transatlantsko (ne)razumijevanje, Obrana, 14. 3.
2004., Zagreb
- Grubišić, Gordana: Američka sigurnosna reforma, Obrana, 31. 1. 2003.,
Zagreb
- Mastnak, Tomaž: Bushov rat je križarski, Feral tribune, 20. 4. 2002.,
Split
- Žižek, Slavoj: O refleksima terorističkih napada i američkog vojnog
odgovora na njih, Feral tribune, 20. 10. 2001., Split
- Žižek, Slavoj: Amerkancima treba suditi, Feral tribune, 27. 10. 2001.,
Split
- Cvrtila, Vlatko: O posljedicama američko-britanske intervencije u
Afganistanu, Feral Tribune, 22. 10. 2001, Split
- Creveld, Martin van: Amerika ne može dobiti rat protiv terorizma,
Nacional, 9. 10. 2001., Zagreb
- Paić, Žarko: U traganju za idealnim neprijateljem, Jutarnji list, 14. 9.
2002. Zagreb
- Chomsky, Noam: Amerika širi teror, Feral tribune, 27. 4. 2002., Split
- Rushkoff, Douglas: Nakon 11. rujna Amerikanci su razvili križarski
mentalitet, Nacional, 24. 5. 2002., Zagreb

48