AUGUST ŠENOA, PRIJAN LOVRO

PRIPOVJEDAČ
Pripovjedač je u prvom licu i zove se August Šenoa. Pripovijetka ima uokvirenu kompoziciju
o čemu će pričati Pataftina skupina te se pripovjedač U prvom i trećem djelu nalazi kod
prijatelja vlastelina na selu za vrijeme berbe grožđa gdje upoznaje mladu udovicu koja tvrdi
da nema dobre hrvatske književnosti tj. Da nema dobrih / zanimljivih priča u njihovoj
domovini tj. Hrvatskoj .On joj, da joj dokaže suprotno, počinje pripovjediti priču o svojemu
dragom prijatelju za vrijeme njegovih studija u Pragu – Lovri. Tada počinje glavni dio
pripovijetke. Pripovjedač je subjektivan jer je poznavao našeg glavnog lika, te nekoliko puta
iznosi svoje mišljenje i osjećaje kao naprimjer : „Najviše zabavljasmo se večerom čitajući
pjesničke plodove. Pročitasmo zajedno Danteovu >Božju komediju<, Aristova >Bijesnog
Orlanda<, Micsova, Berangera, Čelakoslavskog i mnogo drugih pjesnika. Za takvih časova
bijaše Lovro van sebe; oko mu blistalo, na lica bi mu skočila krv. Kada mu pročitah
>Alpuharu< od Mickiewicza, mal' da nije poludio od zanosa. Meni su te rasprave osobito
mile bile.“ te „Ne poznavajuć s prvine pobliže ćudi Minkine, stao sam gatat je ženska od
srca, glava pametna, ma i nešto zrelija bila, a tim da je osvojila Lovru.“ Sada ću vam pročitati
dio gdje se vidi kako je Lovro, osim pripovjedača zapravo i lik iz vremena nakon što je Lovro
završio sve ispite „Dođe i taj nesretni osmi dan. Valjalo se dijelit. Meni bijaše mučno i Lovri.
Kao braća probivasmo toliko veselih i tužnih dana, a sada se dijeliti! Ispratih ga na kolodvor.
Izgubismo se.“ „Od onog vremena ne dobih već pisma od prijana Lovre. Ni jesam se tomu ni
najmanje čudio. “