Toranj

114 jezika
 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest

Pomagala













 Ovo je glavno značenje pojma Toranj. Za druga značenja pogledajte Toranj
(razdvojba).

Najpoznatiji toranj: Eiffelov toranj

Toranj je, u širem smislu, svaka ljudska tvorevina (građevina) koja je viša no što je
šira, izgrađen često na veoma maloj osnovi; u užem smislu, to je
visok arhitektonski objekt različita tipa i raznovrsne namjene. Tornjevi se grade
upravo zbog njihove visine koja im daje različite prednosti, te mogu biti samostalni
(Eiffelov toranj u Parizu) ili dio većeg arhitektonskog kompleksa (Kosi toranj u Pisi).

Etimologija[uredi | uredi kôd]
Tor je izvedenica iz latinskog turris, koje opet vuče korijene iz grčkog τύρσις a
povezano je s pred-indoeuropskim mediteranskim jezicima, prije svega
s ilirskim toponimom Βου-δοργίς. lidijskim Τύρρα, Τύρσα, što se veže s narodom
Tirencima (Τυρρήνιοι) ali i Tuski (*Turs-ci), što je bio grčki i latinski naziv
za Etruščane (Kretschmer Glotta 22, 110ff.).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Kosi toranj u Pisi je zapravo kampanil

Tornjevi se koriste još od prapovijesti. Najstariji poznati tornjevi su kružni tornjevi na

zidinama neolitskog grada Jerihona (8000. pr. Kr.) i kasniji
brojni mezopotamijski tornjevi. Neki od najstarijih sačuvanih primjera su strukture
zvane broch u sjevernoj Škotskoj, koje su zapravo valjkaste kuće-tornjevi. Ovi i
kasniji feničanski i starorimski primjeri dio su fortifikacijskog obrambenog sustava te
se nazivaju kulama. Kasnije se kule koriste i za druge svrhe (npr. sat-kula pronađen
u Mogadoru iz 1. st. pr. Kr. Je izveden od feničanskih i kartaških izvora. Rimljani su
rabili oktogonalne tornjeve[1] kao element Dioklecijanove palače u Splitu, koja datira
oko 300. godine, dok su Servianske zidine (4. st. pr. Kr.) i Aurelianove zidine (3. st.)
imali četvrtaste tornjeve. Kinezi koriste tornjeve kao integralni dio Kineskog zida za
vrijeme dinastije Qin (210. pr. Kr.).
U islamskoj arhitekturi, još od ranih građevina (džamija u Samari), oni su važan dio
džamije (minaret) s kojega se poziva na molitvu (ezav). Zanimljiv je
nedovršeni Hassanov toranj u Maroku, koji je napušten 1199. god. i danas stoji samo
kao spomenik.[2]
Toranj u ranokršćanstvu postaje važan dio kršćanskog graditeljstva (zvonik crkve), te
kasnijih srednjovjekovnih burgova i gradova. Najpoznatiji srednjovjekovni toranj
je Kosi toranj u Pisi izgrađen od 1173. do 1372. god.
Himalajski tornjevi su kameni tornjevi koji se većinom nalaze u Tibetu, a izgrađeni su
u 14. i 15. stoljeću[3]