Ispitna pitanja Medijsko pravo, ispit 12.2.

2016

1.Kako prema članku 1. ,Opće odredbe, Zakon o medijima ,zakonodavac

definira ;programski sadržaj;zanimanje novinar;samoregulacijske akte?

Programski sadržaji medija (u daljnjem tekstu: programski sadržaji) su informacije svih vrsta
(vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i ostale informacije) te autorska djela koja se objavljuju
putem medija u svrhu obavješćivanja, te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i
ostalih potreba javnosti.

Novinar je fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili

razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kod nakladnika na
temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu
sa zakonom.

Samoregulacijski akti su pravila novinarske struke i etike, statut medija, kao i drugi akti
kojima se utvrđuju strukovna i druga pravila ponašanja ili uređuju odnosi u medijskoj
djelatnosti, a koje samostalno utvrđuju nakladnici, novinari i njihove udruge.

2. Kako prema članku 3. ,Opća načela , Zakona o medijima ,zakonodavac

definira slobodu medija ?

Sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu
prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja
javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija
za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama,
uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih
osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih
medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa,
kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora
programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

3.Kako prema članku 3. ,Opća načela , Zakona o medijima ,zakonodavac

definira uskratu sloboda medija ?

Slobode medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom

društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira,
sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava
drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i
nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

4.Što je prema članku 3. ,Opća načela , Zakona o medijima ,zakonodavac

zabranio ?

Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu,

rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne
orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati
nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili
nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.
5.Kako je prema članku 4. ,Opća načela , Zakona o medijima ,zakonodavac
zaštitio medije ?

Nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni
na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.

O povredama slobode izražavanja i slobode medija odlučuje sud.

6.Koje su obveze države radi poticanja pluralizma i raznovrsnosti medija

definirane u Zakonu o medijima ?

Poticat će se proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja koji se odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih državljana Republike

Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih Hrvata izvan granica

Republike Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost pripadnika nacionalnih manjina

u Republici Hrvatskoj,

– informiranje javnosti o nacionalnim manjinama i pitanjima ostvarivanja manjinskih prava u

Republici Hrvatskoj, te poticanje tolerancije i kulture dijaloga,

– ostvarivanje ljudskih prava građana i uređivanje pravne i socijalne države, te promicanje

razvoja svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca,

– očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,

– razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti,

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskoga zdravlja,

– medije namijenjene informiranju osoba s posebnim potrebama,

– pokretanje novih tiskanih medija, osobito lokalnih i neprofitnih medija, te medija nevladinih
udruga.
7.Člankom 6. Zakona o medijima ,zakonodavac definirana je dostupnost
javnih informacija te kada su cilju objave informacija putem medija tijela
izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju
javnu službu i/ili dužnost dužni davati točne, potpune i pravovremene
informacije o pitanjima iz svog djelokruga.Što je zakonodavac temeljem tog
istog članka zakona rekao u pogledu uskračivanja davanja informacije ?

U slučaju uskraćivanja javne informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu zbog nezakonite
radnje nadležnom sudu. O tužbi nadležni sud odlučuje u hitnom postupku po posebnom
zakonu, tijekom kojega će preispitati razloge za uskraćivanje javne informacije. Ako sud
utvrdi da ne postoji razlog za uskratu informacije propisan ovim Zakonom, ukinut će odluku o
uskrati informacije i naložiti davanje tražene informacije.

8.Članak 7. Zakona o medijima zakonodavac je dinirao zaštitu privatnosti na

način da je ustvrdio:„Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti,
dostojanstva, ugleda i časti“, ali je s tim u vezi naveo i neka odstupanja od
općeg načela. O čemu je riječ?
Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u
slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.
Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili
obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite
privatnosti kao drugi građani.

9.Kada prema Zakonu o medijima nema prava na zaštitu privatnosti ?

Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani
javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

10. Koja dva posebna uvjeta mora ispuniti Novinski nakladnik da u

Republici Hrvatskoj može osnovati i upisati se u sudski ili drugi registar kao
pravna ili fizička osoba?

– da ima sjedište, odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj,

– da je sjedište uredništva u Republici Hrvatskoj.

11. Novinski nakladnik može se u Republici Hrvatskoj osnovati i upisati u

sudski ili drugi registar kao pravna ili fizička osoba ako uz uvjete propisane
zakonom i ispunjenjem posebnih uvjeta.Što sadrži još jedna obveza
nakladnika definirana zakonom koja se tiće prijave tiska ?

Novinski nakladnik prijavljuje izdavanje tiska u Upisnik koji se vodi pri Hrvatskoj
gospodarskoj komori.
12.Člankom 16. Zakona o medijima zakonodavac definira i medijska naćela i
medijske obveze. Kako glase dva važna medijska načela i medijske obaveze?

Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece,
mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. zabranjuje se objavljivanje
informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.

Mediji su dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela, i
bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.

13.Što je prema Zakonu o medijima „oglas“?

Oglas je plaćena obavijest čiju objavu naruči pravna ili fizička osoba s namjerom da time
pospješi pravni promet proizvoda, usluga, nekretnina, prava ili obveza, pridobije poslovne
partnere ili u javnosti ostvari ugled ili dobro ime. Oglašavanje se obavlja uz novčanu ili drugu
naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Oglas mora biti jasno označen kao takav i vidljivo
odijeljen od drugih programskih sadržaja. Oglas ne smije biti takav da kod gledatelja,
slušatelja ili čitatelja izazove dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija.

14.Što se prema Zakonu o medijima ne smatra oglašavanjem ?

Oglašavanjem se ne smatraju:

– izjave nakladnika u svezi s njegovim programskim sadržajima i sporednim proizvodima koji

proizlaze iz programa,

– besplatne najave izvođenja javnih radova i usluga, te dobrotvornih aktivnosti,

– besplatno prezentiranje umjetničkih djela.

15. Zakonom o medijima definirane su i druge prijeporne situacije oko

oglašavanja ?navedi neke od njih?

Besplatno oglašavanje mora biti posebno označeno.

Nije dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje. Prikrivenim oglašavanjem smatrat će se

svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji način
plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.

Sponzorirani programski sadržaji moraju pri objavljivanju biti jasno označeni kao takvi
imenom sponzora ili njegovim znakom.

Za sadržaj oglasnih poruka odgovoran je isključivo oglašivač.

Nije dopušteno oglašavanje oružja i streljiva, pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih

proizvoda, lijekova i medicinskih postupaka koji su dostupni jedino na liječnički recept, te
droge, alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući
način, s obzirom na spol ili spolno opredjeljenje.

16.Kako definiramo što je šteta prema Zakonu o medijima?

Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te
nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

17.U kojim situacijama nakladnik ne odgovara za učinjenu štetu?

Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz
akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog
povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a
postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u
dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz

njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno
ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik

slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je
ta informacija dana u dobroj vjeri.

18.Za što prema Zakonu o medijima odgovara glavni urednik ?

Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom, za sve objavljene informacije.

Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na uredničku obradu objavljene informacije (izbor
naslova, podnaslova, teksta ispod fotografije i slično).

19.Kojim se aktom uređuju odnosi između nakladnika ,glavnog urednika i

novinara u pogledu njihovih međusobnih prava ?

Statut medija je samoregulativni akt kojim se osobito utvrđuje način sudjelovanja novinara u
postupku imenovanja i razrješenja glavnog urednika, sloboda rada i odgovornost novinara, te
uvjeti i postupak po kojem glavni urednik i urednici imaju pravo na ostavku uz pravičnu
otpremninu u slučajevima takve promjene u vlasničkoj ili upravljačkoj strukturi medija koja
dovodi do bitne promjene u programskoj osnovi ili programskom sadržaju toga medija (tzv.
klauzula savjesti).
20.Nepravomoćnom presudom Opčinskog suda u Zagrebu u postupku
Tomislav Karamarko protiv Nakladnika „Nacional“ ,sud je presudio da je
Nacional objavom autoriziranog intervjua kriv za objavu očevidne klevete .O
kakvoj se pravnoj situaciji radi?

21.Kako u pravilu Nakladnik nadoknađuje nematerijalnu štetu?

Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom

nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava

22.Kada istjeće rok za podnošenje tužbe za naknadu štete ?

Tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja
za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

23.Nakladnik je dužan sa svakom osobom od koje naručuje novinarski prilog

prethodno zaključiti ugovor u skladu s propisima i statutom medija. Ugovorom
se uređuju i autorska prava vezana za novinarski prilog?

Nakladnik je dužan sa svakom osobom od koje naručuje novinarski prilog prethodno

zaključiti ugovor u skladu s propisima i statutom medija. Ugovorom se uređuju i autorska
prava vezana za novinarski prilog.

24. Pravo novinara na izražavanje stajališta važno je pravo u okviru medijskog

prava.Ono podrazumijeva da novinar ima pravo izražavati stajalište o svim
događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Novinaru se ne
može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaća ili izmijeniti položaj u uredništvu,
odnosno umanjiti ili obustaviti od isplate ugovorena naknada ili njezin dio
zbog iznošenja stajališta.Na kome je teret dokazivanja u slučaju spora?

Teret dokazivanja je na nakladniku.

26. Što sadrži pravo pravo novinara da odbije izvršiti nalog

urednika ,nakladnika?

Novinar ima pravo odbiti pripremiti, napisati ili sudjelovati u oblikovanju priloga čiji se
sadržaj protivi pravilima novinarske struke i etike, o čemu se pisano očituje glavnom
uredniku.

27. Zakon o medijima štiti izvore informacija kojim se koriste novinari o

kakvim je pravnim situacijama riječ ?
28.U odnosu na zakon o trgovačkom pravu kod medija primjenjuje se
poseban princip transparentnosti vlasničke strukture.Što predviđa taj pravni
izuzetak?

Dionice nakladnika koji obavlja djelatnost javnog informiranja moraju glasiti na ime.

29.U odnosu na zakon o trgovačkom pravu kod medija primjenjuje se

poseban princip transparentnosti vlasničke strukture.Što predviđa taj pravni
izuzetak kada su u pitanju strane osobe vlasnici?

Odredbe o ograničenju vlasništva utvrđene zakonom primjenjuju se i na strane pravne i

fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno prebivalište, osim
ako je zakonom određeno drugačije.

30.Zaštita tržišnog natjecanja važan korak regulacije medijskog prostora.kada

nastupa nedopuštena koncentracija medijskog poduzetnika na tržištu ?

Nedopuštena je svaka koncentracija poduzetnika na tržištu naklade općeinformativnih

dnevnika odnosno na tržištu općeinformativnih tjednika kojom bi tržišni udjel sudionika
konkretne koncentracije poduzetnika na tržištu nakon njene provedbe prelazio 40% ukupno
prodane naklade općeinformativnih dnevnika odnosno tjednika u Republici Hrvatskoj.

31.Distribucija tiska komercijalna je aktivnost koja se temelji na Općim

uvjetima distribucije.Distributeri tiska obvezni su utvrditi i objaviti na
uobičajeni način Opće uvjete za distribuciju tiska te ne smiju odbiti
distribuciju tiska drugog nakladnika koji to zatraži i izjavio da prihvaća
objavljene Opće uvjete. Što se zbiva u situacijama kada distributer uzme u
distribuciju tiskovinu koja nema impresum ?

Distributer tiska ima pravo odbiti distribuciju medija bez impresuma. Preuzimanjem u
distribuciju medija koji ne sadrži impresum distributer uz nakladnika toga medija preuzima
odgovornost za informacije objavljene u tom mediju.

32.Zakon o medijima definirao je odnos prema pornografskom sadržaju.Što je

u pogledu distribucije pornografskog materijala definirao zakonodavac ?

Zabranjeno je javno izlaganje i oglašavanje tiskovina s naslovnicom pornografskog sadržaja.

Ova se zabrana ne odnosi na prodaju pornografskih tiskovina u posebnim prodavaonicama.

Tiskovina pornografskog sadržaja mora imati vidno upozorenje da sadrži pornografiju, kao i
upozorenje da je njezina distribucija zabranjena maloljetnim osobama.
33. Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi
ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili
interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela,
ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha
ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.U kojem se roku
podnosi zahtjev za ispravak netočno objavljene informacije?

Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije.

34.Što podrazumjevamo pod pojmom ispravak netočno objavljene

informacije?

Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje
pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i
okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u
objavljenom tekstu.

35.Što se događa s objavom ispravka netočne informacije ukoliko je osoba

međuvremenu umrla ?

Ako je osoba na koju se odnosi informacija umrla, pravo na objavljivanje ispravka i pravo
odgovora imaju njezina djeca, posvojenici, bračni drug, roditelji, posvojitelji, braća i sestre, ili
pravna osoba ako se informacija odnosi na djelatnost pokojnika u vezi s tom pravnom
osobom.

36.U pogledu objave ispravka netočne informacije Zakon o medijima

propisuje i posebne obveze nakladnika u pogledu objave ispravka?

Ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu
programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na
koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od
dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo
ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova
vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije
objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

37.Što u zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

elektronički mediji?

Elektronički mediji: audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije.

38.Što u zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

elektroničke publikacije ?

Elektroničke publikacije: urednički oblikovane internetske stranice i/ili portali koji sadrže
elektroničke inačice tiska i/ili informacije iz medija na način da su dostupni širokoj javnosti
bez obzira na njihov opseg.
39.Što u zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom
audiovizuelna medijska usluga ?

audiovizualna medijska usluga: usluga definirana člankom 56. i 57. Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica, za
koju uredničku odgovornost ima pružatelj medijskih usluga te čija je osnovna namjena
emitiranje programa za informiranje, zabavu ili obrazovanje opće javnosti putem
elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim
komunikacijama. Takva audiovizualna medijska usluga je televizijsko emitiranje ili
audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako
su definirani ovim Zakonom.

40.Što u zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

audio vizualni program ?

audiovizualni program: skup pomičnih slika sa ili bez zvuka koji predstavlja zasebni element
unutar rasporeda ili kataloga programa koji uspostavlja pružatelj medijskih usluga i čiji su
oblik i sadržaj usporedivi s oblikom i sadržajem televizijskog emitiranja. Primjeri programa
uključuju igrane filmove, športske događaje, situacijske komedije, dokumentarne filmove,
dječje programe i izvorne drame.

41.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

urednička odgovornost?

urednička odgovornost: primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom

organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom odnosno
radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim
uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za
sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije
određeno.

42.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

pružatelj medijskih usluga ?

pružatelj medijskih usluga: fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir
audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način
na koji su oni organizirani.

43.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

audiovizuelna medijska usluga na zahtjev?

audiovizualna medijska usluga na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga):

audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje
programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga
programa koji odabire pružatelj medijskih usluga
44.Pravne norme pretežno stvara država (putem političkih elita koje su na
vlasti). Te su norme utkane u Ustav i zakone.Tko još sudjeluje u stvaranju
prava?

45.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

audiovizuelna komercijalna komunikacija ?

audiovizualna komercijalna komunikacija: slike sa ili bez zvuka koje su oblikovane za

izravno ili neizravno promicanje roba, usluga ili imidža fizičke ili pravne osobe koja se bavi
gospodarskom aktivnošću. Takve slike prate ili su uključene u program uz plaćanje ili sličnu
naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije
uključuju, između ostalog, televizijsko oglašavanje, sponzorstvo, teletrgovinu i plasman
proizvoda.

46.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

prikrivena audiovizuelna komercijalna komunikacija ?

prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija: predstavljanje riječima ili slikom robe,

usluga, imena, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača robe ili pružatelja usluga u
programima, kada je namjera pružatelja medijskih usluga koristiti takvo predstavljanje kao
oglašavanje koje bi moglo zavarati javnost u pogledu njegovog obilježja. Takvo se
predstavljanje smatra namjernim, posebno ako je izvršeno uz plaćanje ili sličnu naknadu.

47. u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

urednička odgovornost?

urednička odgovornost: primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom

organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom odnosno
radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim
uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za
sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije
određeno.

48.Što u Zakonu o elektroničkim medijima podrazumijevamo pod pojmom

radijski program?

radijski program: urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta (vijesti,
mišljenja, obavijesti, poruke i druge informacije) te autorska djela koja se objavljuju putem
radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne
komunikacije.
51. U opčim načelima Zakona o elektroničkim medijima jamči se sloboda
izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija. Te da nijedna
odredba ovoga Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru
ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.U spomenutim
načelima zakonodavac je odredio i odnos prema hrvatskom jeziku.Što je točno
definirano na tu temu te na temu izuzetaka od ovih odredbi?

Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom

pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovoga Zakona.

Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što
se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga članka.

52.Koje skupine pravnih normi razlikujemo?

53.Zakon o elektroničkim medijima svoju nadležnost za pružatelje

audiovizualnih medijskih usluga koje su u nadležnosti Republike Hrvatske
ako su osnovani na njezinom području ili ako se prema stavku 7. ovoga članka
predmnijeva da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske. Zakon o
elektroničkim medijima .No za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na
koje se ne mogu primijeniti odredbe stavka 1. do 6. ovoga članka (npr.nema
sjedište u RH,nije registriran u RH ,a emitira program u RH mogu se
primijeniti odredbe o nadležnosti ovog Zakona u dvije situacije.O kojim je
situacijama riječ?

– upotrebljavaju satelitsku vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj,

– ne upotrebljavaju satelitsku vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u

Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.

54.Što se događa u situacijama kada se ne može utvrditi da li pružatelj audio

vizualnih medijskih usluga podpada pod nadležnost Zakona o elektroničkim
medijima .

Ako se prema stavku 2. do 7. ovoga članka ne može utvrditi potpada li pružatelj

audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države
članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti
one države članice u kojoj je osnovan u smislu značenja članka 48. do 50. Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih
država članica.
55.Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i
audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih
europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji
Vijeća Europe .Može li u pojedinim slučajevima RH ograničiti slobodu
objavljivanja tih usluga?

Može, samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

56. Kada je djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa od

interesa je za Republiku Hrvatsku?

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike

Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu, te ostvarivanje
prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj,

– ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne

države te civilnog društva,

– djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima,

– osobe s invaliditetom i posebnim potrebama,

– ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena,

– očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva,

– kulturu javnog dijaloga,

– razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i športa,

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja,

– poticanje medijske pismenosti.

57.Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge

omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje kojim
informacijama?

– nazivu pružatelja medijskih usluga,

– adresi na kojoj je pružatelj medijskih usluga osnovan ili ima sjedište,

– detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke
pošte ili internetsku stranicu, što omogućava brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s
njime, te

– nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.

58. Zakonodavac je u Zakonu o elektroničkim medijima naveo tri programske

situacije kada je zabranjeno (nije dopušteno) objavljivanje nekih informacija
o kojim je to informacijama i sadržajima riječ.

Nisu dopuštene audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i
nacionalnu sigurnost.

U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati

poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože,
spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla,
imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili
obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog
identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih,
nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godine

života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili
počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz
djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.

59.U pogledu audio vizualne komunikacije zakon o elektroničkim medijima

navodi z obveze i zabrane kojih se mora pridržavati elektronički nakladnik kao
naprimjer Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah
prepoznatljiva kao takva ili Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne
komercijalne komunikacije ili Audiovizualna komercijalna komunikacija ne
smije koristiti podsvjesne tehnike .Navedi sadržaj što audiokomercijalna
komunikacija ne smije sadržavati ?

– dovoditi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva,

– uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničke
pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije,

– poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost,

– poticati ponašanje koje je iznimno štetno za zaštitu okoliša.

60.Prema Zakonu o elektroničkim medijima sponzorirane audiovizualne

medijske usluge i programi moraju zadovoljavati i neke uvjete , o kojim je to
uvjetima riječ?
– ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov
raspored, ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost
pružatelja medijskih usluga,

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim
upućivanjem na tu robu i usluge,

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju ugovora o sponzorstvu,

– sponzorirani programi moraju jasno biti određeni kao takvi imenom, logotipom i/ili drugim
simbolom sponzora, kao što je primjerice upućivanje na njegov/e proizvod/e ili
njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov prepoznatljivi znak na primjeren način za programe
na početku, tijekom i/ili na kraju programa.

61.Kako Zakon o elektroničkim medijima definira ponašanje medijskog

nakladnika kod sponzoriranja programa vijesti ili informativnih programa ?

Vijesti i informativni program ne smiju biti sponzorirani.

62.Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati

pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja
je upisana u sudski ili drugi propisani registar u Republici Hrvatskoj u skladu
s ovim Zakonom i posebnim propisom, a koja je dobila koncesiju te sklopila
ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i Zakonom o koncesijama.Koje
uvjete,pored opčih i programskih mora ispuniti nakladnik ?
Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka pored općih i programskih uvjeta
propisanih ovim Zakonom, nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke,
prostorne, financijske i kadrovske uvjete.

Uvjete iz stavka 2. ovoga članka i postupak utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće
za elektroničke medije, uz prethodno mišljenje Hrvatske agencije za poštu i elektroničke
komunikacije o tehničkim i prostornim uvjetima.

63.Što sadrži Programska osnova općeg televizijskog ili radijskoga

programskog kanala ?

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine

skupine,

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja,

– predviđeni maksimalni opseg oglasnih sadržaja,

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela,

– vrijeme objavljivanja.
64.Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog
kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje postotak
specijaliziranog programskog sadržaja .Koji udio specijaliziranog sadržaja
mora sadržavati takva programska shema ?

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 70% moraju biti istovrsni
programi,

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja,

– predviđeni maksimalni opseg oglasnih sadržaja,

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela,

– omjer europskih djela iz članka 41. i 42. ovoga Zakona, audiovizualnih djela neovisnih
proizvođača iz članka 43. i 44. ovoga Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog
televizijskog programa,

– vrijeme objavljivanja.

65.Kod promjena ili dopuna programske sheme temeljem Zakona o

elektroničkim medijima iz nakladnik televizije i/ili radija dužan je poduzimati
Zakonom propisane aktivnosti.Kako teče prema Zakonu izmjena programske
sheme?

Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 1. i 3. ovoga članka nakladnik televizije
i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici
pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa. Mišljenje uredništva utvrđuje se većinom
glasova.

Za promjenu, odnosno dopunu programske osnove iz stavka 1. i 3. ovoga članka koja se

odnosi na više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija, nakladnik
televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz
zahtjev za prethodnu suglasnost nakladnik televizije i/ili radija prilaže mišljenje iz stavka 4.
ovoga članka.

66. Audiovizualni ili radijski programi obzirom na njihov utjecaj trebaju

osobito poticati razvoj nekih vrijednosti .O kojim je to vrijednosnim sadržajima
riječ.

– objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne

slobode te pridonositi poštivanju tuđih mišljenja i uvjerenja,
– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju
slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi,

– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u

kulturnom životu,

– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske

slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca,

– promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.

67.Koje kriterije moraju zadovoljiti audiovizualni ili radijski programi?

– događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno
zastupljeni,

– vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i
profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja,

– mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti
razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje.

68.Što nije dopušteno u audiovizualnim i radijskim programima ?

– objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka,

– objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja,

– na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a
posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.

69.Koja je obaveza nakladnika televizije ili radija u pogledu čuvanja snimke

objavljenog programa ?

Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili
radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenoga programa najmanje 90 dana
od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do
okončanja spora.

Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovoga članka dužan je na zahtjev Vijeća za
elektroničke medije bez odgode dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog
programa.

70. Što sve nije dopušteno oglašavati (članak 30 i 31) a sadržano je i u

Zakonu o nedopuštenom oglašavanju?

U oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koje koriste maloljetnike,

izbjegavat će se sve što bi moglo nauditi njihovim interesima imajući obzira prema njihovoj
posebnoj osjetljivosti i podložnosti te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta
maloljetnicima.

Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući
način, s obzirom na spol ili spolno opredjeljenje.

Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika

predstavničkih tijela, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.

Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i

duhanskih proizvoda te droge.

Oglašavanje lijekova i medicinskih proizvoda mora odgovarati uvjetima propisanim Zakonom

o lijekovima, Zakonom o medicinskim proizvodima i podzakonskim aktima donesenim na
temelju tih Zakona te odredbama ovoga Zakona.

Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i zdravstvenih usluga.

Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako Zakonom o
hrani i podzakonskim propisima donesenim na temelju toga Zakona nije drugačije propisano.

Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića iz stavka 4. ovoga članka mora

udovoljavati sljedećim pravilima:

71. Zakonodavac je vremenski ograničio trajanje oglašavanja i spotova.

Koliko minuta po jednom satu ne smije prijeći trajanje spotova i oglašavanja?

Trajanje spotova za oglašavanje i spotova za teletrgovinu unutar pojedinog sata, uz izuzeće za

televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za
televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 34.
stavka 2. ovoga Zakona, ne smije prijeći 12 minuta.

72.U kom vremenskom intervalu je dozvoljeno prekidanje filmova, serija , ili

dokumentarnih emisija radi oglašavanja?

Prijenos filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije),

kinematografskih djela i informativnih programa može se prekidati oglašavanjem i/ili
teletrgovinom jednom u svakom predviđenom razdoblju od 30 minuta.

73. Tijela državne uprave kao i pravne osobe u pretežitom vlasništvu

Republike Hrvatske dužne su dio godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi
svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili
radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili
radija.O kojem je postotku udjela riječ?

Tijela državne uprave kao i pravne osobe u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne
su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na
oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika
televizije i/ili radija.
74.Vlastita proizvodnja medijskog sadržaja važno je obilježje svakog
nakladničkog posla. Vlastitom proizvodnjom smatramo informativne,
kulturno-umjetničke, glazbene, športske i druge emisije te drugi izvorno
proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi čiji je proizvođač nakladnik
televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov
račun.Na koji udio vlastite proizvodnje obvezuje Zakon o elektroničkim
medijima ?

Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 20% dnevnog vremena objavljivanja
svakoga audiovizualnog programa nakladnika televizije a od toga najmanje 50% između 16 i
22 sata, osim ako ovim Zakonom nije određeno drugačije.

75. Što podrazumijevamo pod pojmom hrvatska audiovizualna djela?

Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu su djela izvorno proizvedena na hrvatskom
jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske
kulturne baštine

76.Što podrazumijevamo pod pojmom europska audiovizualna djela?

– djela koja potječu iz država članica Europske unije,

– djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj

televiziji te ispunjavaju uvjete propisane stavkom 3. ovoga članka,

– djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na

audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja
ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma.

77. Nakladnik televizije mora nastojati da europska djela čine većinski udio
njegovoga godišnjeg vremena objavljivanja.O kojem je udjelu(postotak) riječ?

Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovoga članka
mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i
načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir
njegove obveze informativnoga, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim
gledateljima, a pri tome je najmanji početni opseg 20%.

78.Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni

proizvođač) može biti pravna ili fizička.Zakonodavac obvezuje nakladnika na
korištenje sadržaja neovisnih proizvođaća audio vizuelnih djela ali
istovremeno i odraničava postotak tog sadržaja u programskoj shemi .O
kojim je motivima riječ u pogledu poticanja i ograničenja riječ i o kojem se
postotku radi ?

da nakladnik televizije može imati najviše 25% udjela kapitala u proizvođaču ili upravljačkih
odnosno glasačkih prava,

79.Što podrazumijevamo pod pojmom pravo na kratku informaciju u Zakonu

o elektroničkim medijima ?

Za potrebe kratkih vijesti svaki nakladnik televizije i/ili radija osnovan u Europskoj uniji ima
pod jednakim uvjetima pravo na pristup događajima od značajnog interesa za javnost koje na
osnovi isključivih prava prenose nakladnici televizije i/ili radija koji su unutar nadležnosti
Republike Hrvatske.

80.Što podrazumjevamo pod pojmom pravo javnosti na praćenje događaja od

značajne važnosti za društvo ?

Nakladnik televizije ne smije na temelju dobivenih isključivih prava emitirati događaje za

koje se smatra da su od značajne važnosti za društvo, na način kojim bi znatnom dijelu
javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog
prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa

81.Što podrazumjevamo pod pojmom neprofitni audiovizualni i radijski

proizvodi ?

Neprofitnim audiovizualnim i/ili radijskim programom smatra se program koji dnevno

objavljuje najmanje 50% vlastite proizvodnje informativnih, kulturnih, obrazovnih i zabavnih
sadržaja, pri čemu najmanje 25% dnevne produkcije mora služiti zadovoljavanju
informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba
javnosti.

82.Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija zakonodavac je u

Zakonu o elektroničkim medijima zaštitio putem,javnosti
vlasništva,ograničenjem koncentracije ,koncesijskim ugovorom a u cilju
promicanja i razvoja pluralizma osigurava sredstva putem Fonda za
pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.Tko osigurava sredstva za ovaj
fond?

Izvor financijskih sredstava Fonda su sredstva osigurana odredbama ovoga Zakona i Zakona o
Hrvatskoj radioteleviziji

83.Što sve potičemo sredstvima Fonda za pluralizma i raznovrsnosti

elektroničkih medija?

– ostvarivanje prava građana na javno informiranje,

– poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine,

– razvoj odgoja, obrazovanja, znanosti i umjetnosti,

– poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika,

– poticanje posebnih programa na područjima od posebne državne skrbi,

– nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj,

– poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova,

– poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.

84.Vijeće za elektroničke medije upravlja Agencijom te obavlja zadaće

regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Vijeće u svojem radu ima
ovlasti upravnog vijeća u smislu Zakona o ustanovama.Kome podnosi izvještaj
o svom radu Vijeće za elektroničke medije ?

Pružatelji medijskih usluga dužni su do 31. siječnja svake kalendarske godine Vijeću za
elektroničke medije dostaviti podatke o pravnoj osobi i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu
te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno postale imatelji
dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga, s podatkom o postotku dionica ili udjela.

85.Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu

istaknuli zalaganjem za poštivanje demokratskih načela i vladavinu prava,
izgradnju i unapređenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike
Hrvatske, razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za
zaštitu slobode izražavanja. Može li član Vijeća biti državni dužnosnik,
dužnosnik u izvršnoj ili sudbenoj vlasti, ili dužnosnik političke stranke ?

Član Vijeća ne može biti državni dužnosnik, dužnosnik u izvršnoj ili sudbenoj vlasti, kao ni
dužnosnik političke stranke.

86. Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora

sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje
koncesije. ) Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj,
županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim
propisom.Koji obuhvat stanovništva zahvača koncesija na državnoj razini a
koji na regionalnoj razini?

Područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike
Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije.

87. Kada prestaje koncesija po Zakonu o elektroničkim medijima ?

1. istekom vremena na koje je dana,

2. ako se pružatelj medijskih usluga odrekne koncesije,

3. prestankom pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestankom obrta,

4. ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje

djelatnosti za koju je koncesija dana,

5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji,

6. trajnim oduzimanjem koncesije.

87a.Što podrazumijevamo pod običajnim poredkom ,moralnim odnosno

pravnim poretkom?

Pravni poredak je sastavni dio društvenog poretka koji pored pravnog obuhvaća i druge
posebne poretke, kao što su npr. ekonomski, politički, moralni. Za razliku od ostalih, pravni
poredak je sastavni dio društvenog poretka i regulira pravo. On predstavlja ukupnost prava
svakog određenog društva i ponašanja ljudi

88. Kaznena djela protiv časti i ugleda su vrlo složena kaznena djela .Uperena
su protiv elementarnih (osnovnih) prava pojedinca ili kolektiva a ona zapravo
znače negiranje ljudskih kvaliteta i vrijednosti ali i odricanje od izvršavanja
socijalnih funkcija.Obzirom na društvenu opasnost i zapriječenu kaznu u
koju grupu kaznenih djela smo je svrstali?

Kazneni zakon protiv ugleda i časti

89. Uvreda (čl.199.KZ) Kleveta (čl.200.KZ) Sramoćenje ,(čl.201.KZ) dio su

pravnih normi koje se odnose na kaznena djela protiv časti i ugleda .Koja
vrsta kaznenih djela je izmjenama i dopunama KZ brisana 2012.?

Najznačajnije izmjene predlažu se kod kaznenih djela protiv časti i ugleda. Naime,nakon
donošenja Kaznenog zakona 2011. godine na kritike je posebno naišlo kazneno djelo
sramoćenja. Uočeni su i određeni problemu u praksi i različita tumačenja odredbe. U
kritikama se ističe da se njegovim uvođenjem ograničena sloboda informiranja i da ono
predstavljalo korak natrag u usporedbi s dotadašnjim zakonodavnim rješenjem. Prvenstveni
cilj koji se htio ostvariti njegovim uvođenjem bio je otklanjanje pravnih nedostataka u
oblikovanju klevete u Kaznenom zakonu iz 1997. (Narodne novine, br. 110/97,
27/98,50/2000, 129/2000, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 84/2005, 71/2006,
110/2007,152/2008 i 57/2011 – u daljnjem tekstu: KZ97). Stoga nema razloga za ukidanjem
odredbe osramoćenju, ali se predlažu izmjene koje imaju za cilj pojednostavljenje
pretpostavki za isključenje protupravnosti tog kaznenog djela, čime će se umanjiti mogućnost
pogrešne interpretacije zakonskog teksta i posljedično donošenje presuda na temelju takve
interpretacije. Po svom sadržaju kazneno djelo sramoćenja nije potpuna novost. Ono što sadA
predstavlja samostalno kazneno djelo sramoćenja bilo je i prije kazneno djelo, obuhvaćeno u
prvom redu klevetom, a u određenim slučajevima i iznošenjem osobnih i obiteljskih prilika i
predbacivanjem kaznenog djela. U KZ97 kleveta je bila oblikovana po uzoru na jugoslavenski
Krivični zakonik iz 1951. tako da je obuhvaćala „pravu“ klevetu, tj. svjesno iznošenje
difamantnih tvrdnji, ali i klevetu počinjenu s neizravnom namjerom, kod koje počinitelj ne
zna je li tvrdnja istinita, ali pristaje i na tu mogućnost, pa i klevetu kod koje je počinitelj u 2
skrivljenoj zabludi o neistinitosti tvrdnje. U potonjem slučaju sud je mogao osuditi počinitelja
za klevetu i kad se nije znalo je li njegova tvrdnja neistinita. Takva je situacija česta u praksi,
npr. počinitelj izjavljuje da je drugi primio mito, ali ne zna pouzdano je li to drugi zaista
učinio. Pod određenim uvjetima takve slučajeve treba kažnjavati, ali oni ne predstavljaju
klevetu budući da nije dokazana neistinitost tvrdnje kao uvjet za postojanje kaznenog djela
klevete. Prema pozitivnom zakonskom rješenju takve su situacije obuhvaćene sramoćenjem.
Kazneno djelo sramoćenja obuhvaća one slučajeve koji su ranije neopravdano tretirani kao
kleveta. Kleveta kao kazneno djelo ostaje, ali se ograničava na slučajeve u kojima počinitelj
zna da iznosi neistinu. Temeljno obilježje klevete je neistinitost tvrdnje, za razliku od
sramoćenja kod kojeg je dovoljno da tvrdnja može škoditi časti i ugledu drugoga, dok
neistinitost tvrdnje nije nužni uvjet za osudu. Ta razlika nije samo terminološke i doktrinarne
naravi nego ima i značajne praktične učinke. Prvo, kleveta je teže kazneno djelo od
sramoćenja. Nije svejedno iznosi li počinitelj neistinitu tvrdnju znajući da je neistinita
(kleveta) ili samo dopušta da je tvrdnja neistinita ili je čak u skrivljenoj zabludi o ne istinosti
(sramoćenje). To je došlo do izražaja u propisanoj kazni koja je za klevetu teža nego za
sramoćenje. Drugo, isključenje protupravnosti moguće je kod sramoćenja, ali ne i kod
klevete. KZ97 je dopuštao isključenje protupravnosti i kod „prave“ klevete (kada počinitelj
svjesno iznosi lažne tvrdnje), što je bila njegova najveća slabost na koji način je bilo
ozakonjeno pravo na laž. Ta slabost je u Kaznenom zakonu otklonjena. Treće, kod klevete
privatni tužitelj mora dokazati sva obilježja kaznenog djela, pa prema tome i neistinitost
tvrdnje i počiniteljevo znanje da iznosi neistinitu tvrdnju, dok kod sramoćenja privatni tužitelj
mora dokazivati samo da je okrivljenik iznio ili pronio tvrdnju i da je ta tvrdnja difamantna, tj.
da može škoditi časti i ugledu drugoga. Zbog opisanih slabosti široke koncepcije klevete
usvojene u KZ97, važeći Kazneni zakon usvojio je rješenje prihvaćeno u modernim
europskim zakonima (švicarskom, njemačkom, austrijskom, slovenskom itd.) koji razlikuju
klevetu i sramoćenje. Na taj se način hrvatsko kazneno pravo uskladilo s dominantnim
stajalištima suvremenog europskog kaznenog prava. Pritom se kritika neopravdano upućuje i
samom nazivu „sramoćenje“ koji je adekvatni hrvatski prijevod riječi „difamacija“, kako se
najčešće u zapadnoeuropskim zakonicima naziva to kazneno djelo. U ranijoj hrvatskoj
kaznenopravnoj literaturi predlagao se naziv „ogovaranje“, od čega se odustalo budući da
navedeni termin obuhvaća bezazlene tvrdnje izrečene u užem krugu koje nemaju težinu
svojstvenu ovom kaznenom djelu.
Međutim, obzirom da se predloženim izmjenama kazneno djelo sramoćenja dodatno sužava,
izmijenjen je i naziv navedenog djela u teško sramoćenje, a sve kako bi se naglasilo da će
samo najteža kršenja zaštićenih vrijednosti (časti i ugleda) dovesti do kaznene odgovornosti
počinitelja.
Najvažnija novost koju donosi ovaj Prijedlog zakona je posebna odredba kojom se
proširuju razlozi isključenja protupravnosti za kaznena djela uvrede i sramoćenja. Ovom se
odredbom jasnije nego do sada određuju pretpostavke pod kojima sud može osloboditi
okrivljenike koji su difamantne tvrdnje iznijeli u javnom interesu (to su najčešće novinari, ali
i druge osobe koje sudjeluju u javnom životu). Također je olakšan dokaz istine ili dobre vjere,
koji je u sadašnjem Kaznenom zakonu isključen pod uvjetima iz ne posve transparentne
odredbe članka 148. stavka 4. Ovim se izmjenama ujedno daju jasnije upute sudovima, čime
3
je olakšan i položaj okrivljenika u postupku. Nova odredba će u velikoj mjeri olakšati obranu
novinarima i spriječiti neopravdane osude.
Ovim Prijedlogom zakona ostaje se pri koncepciji usvojenoj u novom Kaznenom
zakonu, prema kojoj postoje tri kaznena djela protiv časti i ugleda: uvreda, sramoćenje i
kleveta. Shvaćanje prema kojem tu problematiku treba prepustiti građanskom pravu
svojstveno je angloameričkom pravu, dok je u europskom kontinentalnom pravu kojemu
pripada i hrvatsko povreda časti i ugleda sankcionirana kroz kazneno pravo. Sankcije
građanskog prava (naknada štete) ostaju u granicama privatnog odnosa počinitelja i žrtve i ne
izražavaju društvenu osudu. Suprotno tome, upravo je društvena osuda jedna od svrha
kažnjavanja počinitelja kaznenog djela proklamiranih u članku 41. Kaznenog zakona.
Propisivanje kaznenih djela protiv časti i ugleda opravdano je i prema Europskoj konvenciji o
zaštiti ljudskih prava koja propisuje slobodu izražavanja i mogućnost ograničenje iste (članak
10.)

90. Što podrazumijevamo pod pojmom predbacivanje kaznenog dijela?

tko predbaci drugome počinjeno kazneno djelo zbog kojeg je pravomoćno oglašen krivim

91. u slučaju slobode izražavanja mišljenja i prava na čast i ugled susrećemo

se s načelom antinomija (grč.), proturječje između dvaju načela, dviju pravnih
normi ili dvaju zaključaka izvedenih iz podjednako vjerojatnih premisa.No s
antinomijom se susrećemo i kod primjene jedne druge slobode .Sloboda
izražavanja je temeljno ljudsko pravo i za mnoge ljude je ono svetinja za
koju se vrijedi boriti i žrtvovati.S druge strane pravo na slobodu vjere
drugo je fundamentalno pravo kojim se osigurava poštivanje vjerskih
svetosti.Koje je od spomenutih sloboda važnija ?

Sloboda vjere

92. Hrvatski KZ ne definira pojam što je uvreda no sudska praksa i pravna

teorija definirala je što je uvreda.Kako glasi pravo određenje što je uvreda ?

Uvreda je svako očitovanje kojim se omalovažava osjećaj osobne vrijednosti ili izražava
nepoštivanje ljudskog dostojanstva druge osobe ČASTI, UGLEDA

93. Jeli neka izjava predstavlja uvredu ocjenjuje sud, uzima u obzir sve
okolnosti konkretnog slučaja ali još neke okolnosti .O čemu je riječ?

94. Mediji u trci za senzacionalizmom otvoreno pišu i govore o okolnostima

za koje se smatra da predstavljaju negativne društvene pojave.Takve okolnosti
nisu najčešće predhodno dovoljno ispitane ,provjerene ,ali su objavljene.
Snosi li medij kaznenu odgovornost za za tako objavljene Informacije ?
95. U kojim prilikama zakonodavac dopušta povrede privatnosti iznošenjem
osobnih ili obiteljskih prilika mada se one mogu smatrati i sramoćenjem
dijelom povrede ugleda i časti pojedinca ?

96. Indiskrecija ili ogovaranje iznošenje ili prenošenje u praksi se često

odnosi na difamirajuće činjenice riječ je o stvarnim ili tobožnjim postupcima
.Koje oblike difamacije u tobožnjim postupcima razlikujemo ?

97.Što sve podrazumjevamo pod pojmom pravo?

98.Koje su osnovne karakteristike prirodnog prava?

99.Koje su osnovne karakteristike pozitivnog prava?

100. U svakom društvu postoji veći broj društvenih normi pomoću kojih
društvo nastoji osigurati ostvarenje svojih raznovrsnih ciljeva. Po čemu se te
društvene norme mogu razlikovati?