Autorsko pravo i sloboda govora

Indira Bekrić I-2190/16

Sažetak:

Sloboda govora sastavni je dio mnogih zakonodavstava kao i Opće deklaracije o ljudskim
pravima. Ti zakoni stupaju na snagu onda kada ta sloboda ugrozi prava drugih ljudi u tolikoj
mjeri koja dovodi do štetnih posljedica. Danas nije dovoljno da samo novinari znaju etička
načela jer su mediji svima omogućili sudjelovanje u javnim objavama. Budući da svi mogu
sudjelovati u javnome komuniciranju, bilo bi nužno da se svi sudionici komunikacijskih
postupaka upoznaju s osnovnim etičkim pravilima. Nikome ne treba braniti javne objave, ali
medijski i  etički obrazovani primatelji poruka tražit će one medije kojima mogu vjerovati, one
koji poštuju osnovna etička načela novinarstva i koji vlastitu granicu slobode ne šire iza granice
ugrožavanja prava drugih ljudi. 
Pojam i sadržaj ljudskih prava važno je pitanje svake zajednice, te se tom pitanju treba posvetiti
posebno velika pažnja danas, s obzirom da smo svjedoci stalne borbe za pravo slobode govore u
vidu raznih protesta koje možemo često da vidimo.

Literatura:

 http://hdd.hr/2018/10/26/sloboda-govor/
 http://www.media.ba/bs/magazin-novinarstvo/sloboda-izrazavanja-kao-ljudsko-pravo
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Sloboda_govora
 https://www.liberties.eu/hr/news/sloboda-govora-liberties-zagovaranje/12506
 https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/je-li-u-hrvatskoj-ugrozena-sloboda-govora-evo-sto-
kazu-strucnjakinje-foto-20190220
 http://civilnodrustvo.ba/media/45432/analiza-osnovne-slobode-sloboda-govora-udru
%C5%BEivanja-i-pristupa-informacijama-organizacija-civilnog-dru%C5%A1tva-u-
bih.pdf
Izrada

Sloboda govora predstavlja pravo da svaka osoba bez straha izrazi svoje mišljenje o određenom
stavu. Naziva se još i sloboda izražavanja. Sloboda govora predstavlja razmjenu ideja i mišljenja
u druptvu koje obezbjeđuju njegov napredak. Ona postoji kako bi građani mogli izražavati svoje
nezadovoljstvo određenim aktivnostima koje provodi država ili kako bi mogli davati prijedloge
promjena koje žele vidjeti u društvu.

Posebnu pozornost kada je u pitanju sloboda govora uzeli su mediji i novinari, te se oni nazivaju
i četvrtom granom vlasti, iz razloga što oni aktivno vrše nadzor svih aktuelnih događaja pa i rada
državne vlasti.
Kada se osvrnemo na historiju svi režimi shvatali su važnost slobode govora kao alata koji
kontrolira rad države, te su znali da je cenzurisanje važno za održavanje režima i širenja straha
među narodom. cenzura je ograničavala razmjenu ideja, te se na taj način smanjivala mogućnost
okončanja režima.

Iako danas živimo u vremenu koje omogućava najveću slobodu u odnosu na sva prošla vremena,
još uvijek postoje države u kojima nema slobode govora te se ista kažnjava zatvorom.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da je se krug zaštite slobode izražavanja
proširio tokom godina. takođe ističe da sloboda izražavanja ima svoj aktivni i pasivni dio.
Aktivni dio koriste novinari i to samo dio koji garantira pravo izražavanja, dok se pasivni dio
odnosi na gledaoce i on im garantuje da oni imaju pravo da čuju vijesti i ideje.
Evropski sud za ljudska prava ističe da ako se zabrani ili ograniči sloboda izražavanja, to će
štetiti ne samo novinarima tj. medijskim kućama, već i korisnicima tih informacija, kojiimaju
pravo da dobiju te informacije.

Kako smo već naveli, neke zemlje EU ne poštuju slobodu govora, te vrše pritisak u korsit vlade.
Medijima se nameće previše propisa kao što su zahtjevi oko sadržaja koji jako opterećuju
medije, zatim obaveza pokrivanja trenutnih događaja ili čak zahtjev da određeni dio programa
sadrži evropska pitanja. Takođe sama EU ograničava slobodu govora, kao što su amandmani na
Direktivu o audiovizuelnim medijskim uslugama, Direktivu o autorskim pravima i Kodeks
ponašanja u borbi protiv ilegalnog govora mržnje na Internetu ne poštuju slobodu govora.

Neki od primjera ugroženosti slobode govora jesu slučajevi u susjednoj Hrvatskoj i to presuda
zbog autoriziranog intervjua s državnim dužnosnikom, zatim tužba HRT protiv svojih novinara i
sl.Kada je u pitanju BiH, pravo na slobodu izražavanja, prikupljanja i širenja informacija
zakarantirano je Ustavom BiH, kao i zakonodavno pravnim okvirom. Zakoni su napravili balans
između slobode izražavanja i zaštite ugleda i ličnosti, takođe osiguravaju izvore informacija te
sprečavaju vlast da tuži za klevetu, čime se daje podrška civilnom društvu i novinarima.

U BiH ima oko 250 medija, stotine portala i oko 2,18 miliona korisnika Interneta, što osigurava
pluralizam stavova i mišljenja. U zakonskoj regulativini u BiH nema nikakvih ograničenja za
pristup Internetu pa tako u BiH 57% populacije koristi Internet. Takođe postoje i jasna zakonska
načela po kojima komunikacijski kanali mogu biti predmet nadzora policijksih i sigurnosno-
obavještajnih agencija BiH.
U demokratskom društvu bilo bi nemoguće propisati samo slobode, bez spominjanja njihova
ograničenja, iz razloga što bi neki mogli ugrožavati ista prava drugih. Budući da nije lako odrediti
tu granicu dosega nečijih prava do razine kad ona počinju ograničavati prava drugih ljudi,
važnost učenja i razumijevanja etike postaje još veća. Najbolje stanje je kad ljudi koji koriste
svoje pravo na slobodu govora sami paze da ne povrijede prava drugih, neovisno o zakonskim
propisima. Postavlja se pitanje, da li bi to isto društvo moglo ispuniti?