Skripta za Europsku Uniju;

organizaciju i sisteme

1. Ugovori o Europskom ujedinjenju;

Ugovor iz Pariza potpisan je 18. travnja 1951., a stupanje na snagu 23. srpnja 1952.
godine. Prvi je put šest europskih zemalja odlučilo krenuti putem integracije. Taj je
ugovor omogućio udaranje temelja za izgradnju zajednice uspostavom izvršnog
organa pod imenom „Visoko tijelo”, parlamentarne Skupštine, Vijeća ministara, Suda
i Savjetodavnog odbora. Kako je Ugovor o EZUČ-u, prema odredbama članka 97.
tog ugovora, potpisan na ograničeno razdoblje od 50 godina, istekao je 23. srpnja
2002. Neto vrijednost imovine EZUČ-a u trenutku isteka Ugovora o EZUČ-u je, na
temelju Protokola br. 37 priloženog ugovorima (Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru
o funkcioniranju Europske unije), usmjerena u istraživanja u sektoru industrije
ugljena i čelika kroz Istraživački fond za ugljen i čelik i njegov istraživački program.
Ugovori o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Europske zajednice za
atomsku energiju (EZAE, poznata pod nazivom „Euratom”), odnosno Ugovori iz
Rima, potpisani su 25. ožujka 1957., a stupili su na snagu 1. siječnja 1958. godine.
Za razliku od Ugovora o EZUČ-u, Rimski ugovori sklopljeni su „na neograničeno
vrijeme” (članak 240. Ugovora o EEZ-u i članak 208. Ugovora o Euratomu), što im je
dalo gotovo ustavni status.
Šest zemalja osnivačica bile su Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska
i Njemačka.

2. Europska zajednica za ugljen i čelik;

Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC od European Coal and Steel

Community) osnovana je Pariškim ugovorom 18. travnja 1951. sa zadaćom da od
područja država članica (Belgija, Francuska, SR Njemačka, Italija, Luksemburg i
Nizozemska) stvori jedinstveno tržište za ugljen i čelik.

Bila je prva međunarodna organizacija koja se temeljila na načelima

nadnacionalizma i njome je započeo proces formalne integracije tih zemalja koji je u
konačnici doveo do stvaranja Europske unije.

Osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik prvi je predložio francuski ministar

vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. kao način da se spriječi budući
rat između Francuske i Njemačke. Izjavio je da mu je cilj "učiniti rat ne samo
nezamislivim, već i materijalno nemogućim" što je trebalo postići regionalnom
integracijom, od čega je ECSC bila prvi korak.

Ugovor bi stvorio zajedničko tržište ugljena i čelika među državama članicama što bi
neutraliziralo konkurenciju među europskim državama oko prirodnih bogatstava,
osobito oko Ruhra.

3. Evropska ekonomska zajednica;

Europska ekonomska zajednica (skraćeno EEZ) osnovana je 25. ožujka 1957.

godine u Rimu. Osnovalo ju je šest država članica Europske zajednica za ugljen i
čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a.

EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te
organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest
rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje
životnog standarda unutar Unije.

Stupanjem Maastrichtskog ugovora na snagu, Europska ekonomska zajednica je

promijenila ime u Europska zajednica, te je zajedno s Europskom zajednicom za
ugljen i čelik i Euratomom postala jedan od tri stupa na kojima se temelji Europska
Unija.

4. Parlament EU;
Sastav:
● 705 Zastupnika (Europski parlament ima 705 zastupnik koje građani izravno
biraju.)
● 27 Odbora (Zastupnici sudjeluju u odborima u pripremi rada za plenarne
sjednice Parlamenta)
● 7 Klubova zastupnika(Zastupnici su okupljeni u klubove zastupnika. Oni nisu
podijeljeni prema nacionalnoj pripadnosti, već prema političkom opredjeljenju)
● 45 Izaslanstva(Izaslanstva Parlamenta održavaju odnose i razmjenjuju
informacije s parlamentima zemalja koje nisu članice EU-a.)

Plenarna sjednica
Na plenarnim sjednicama zastupnici glasuju o europskom zakonodavstvu i u
raspravama zauzimaju stajalište o raznim pitanjima.

Glavno tajništvo
Glavno tajništvo pruža potporu zastupnicima i parlamentarnim tijelima u njihovu radu
Pravila o raspodjeli mjesta u svakoj polukružnoj dvorani donosi Konferencija
predsjednika.

Zastupnici u Europskom parlamentu grupiraju se ovisno o političkoj pripadnosti, a ne

nacionalnosti.
Predsjednici klubova zastupnika sjede u prvom polukružnom redu nasuprot
predsjedniku Europskog parlamenta.
U trećem redu sjede uglavnom članovi Predsjedništva (potpredsjednici i kvestori).
Ostala mjesta unutar klubova zastupnika obično se raspodjeljuju po abecednom
redu.

Planovi sjedenja u polukružnim dvoranama

Oba plana sadrže:

brojčani popis s brojem mjesta i imenom zastupnika kojemu je to mjesto dodijeljeno;

abecedni popis zastupnika s brojem mjesta koje im je dodijeljeno.

Ovlasti

Parlament djeluje kao suzakonodavac, dijeleći s Vijećem ovlast usvajanja i

izmjenjivanja zakonodavnih prijedloga te odlučivanja o proračunu EU-a. On također
nadzire rad Komisije i drugih tijela EU-a te surađuje s nacionalnim parlamentima
država EU-a, od kojih dobiva njihova mišljenja.

5. Vijece EU;

Vijeće je nezaobilazan donositelj odluka u EU-u.

U većini slučajeva Vijeće pregovara o zakonodavnim aktima i donosi ih zajedno s

Europskim parlamentom putem redovnog zakonodavnog postupka poznatog i kao
"suodlučivanje". Postupkom suodlučivanja koristi se u područjima politike za koja je
nadležan samo EU ili su u zajedničkoj nadležnosti EU-a i država članica. U tim
slučajevima Vijeće donosi zakone na osnovi prijedloga koje je podnijela Europska
komisija.

Vijeće je odgovorno za koordiniranje politika država članica u određenim područjima

kao što su:

ekonomska i fiskalna politika: Vijeće koordinira ekonomsku i fiskalnu politiku država

članica kako bi ojačalo ekonomsko upravljanje u EU-u, prati njihove proračunske
politike i jača fiskalni okvir EU-a te se također bavi pravnim i praktičnim aspektima
upotrebe eura, financijskim tržištima te kretanjima kapitala
obrazovanje, kultura, mladi i sport: Vijeće u tim područjima donosi okvire politike EU-
a i planove rada kojima se utvrđuju prioriteti za suradnju između država članica i
Komisije
politika zapošljavanja: Vijeće sastavlja godišnje smjernice i preporuke za države
članice koje se temelje na zaključcima Europskog vijeća o stanju u području
zapošljavanja u EU-u

Vijeće definira i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a na osnovi

smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće. To uključuje razvojnu i humanitarnu pomoć
EU-a, obranu i trgovinu. Zajedno s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i
sigurnosnu politiku Vijeće osigurava jedinstvo, dosljednost i učinkovitost vanjskog
djelovanja EU-a.

Vijeće ovlašćuje Komisiju da u ime EU-a pregovara o sporazumima između EU-a i

zemalja nečlanica te međunarodnih organizacija. Na kraju pregovora Vijeće na
temelju Komisijina prijedloga odlučuje o potpisivanju i sklapanju sporazuma. Vijeće
donosi konačnu odluku o sklapanju sporazuma, nakon suglasnosti Europskog
parlamenta (koja je potrebna u područjima na koja se primjenjuje postupak
suodlučivanja) i ratifikacije sporazuma u svim državama članicama EU-a.

Sporazumi mogu obuhvaćati široka područja poput trgovine, suradnje i razvoja ili
određene sektore kao što su tekstilna industrija, ribarstvo, carine, promet, znanost i
tehnologija itd.

Vijeće s Parlamentom donosi proračun EU-a.

Proračun se odnosi na razdoblje od jedne kalendarske godine. Obično se donosi u

prosincu i na snazi je od 1. siječnja sljedeće godine.

6. Sudska vlast u EU;

Od osnivanja 1952. zadaća Suda Europske unije je osiguravanje „poštivanja prava u

tumačenju i primjeni“ Ugovorâ.

U okviru te zadaće Sud Europske unije:

nadzire zakonitost akata institucija Europske unije,

osigurava da države članice poštuju obveze koje proizlaze iz Ugovorâ, i
daje tumačenje prava Europske unije na zahtjev nacionalnih sudaca.
Sud, dakle, predstavlja sudbenu vlast Europske unije i u suradnji sa sudovima
država članica osigurava jedinstvenu primjenu i tumačenje prava Unije.
Sud Europske unije, čije je sjedište u Luxembourgu, čine dva suda: Sud i Opći
(osnovan 1988.) Službenički sud, osnovan 2004., je prestao sa svojim aktivnostima
1. rujna 2016. nakon što je prenio svoje ovlasti Općem sudu u kontekstu reforme
ustroja sudova Unije.

S obzirom na to da svaka država članica ima svoj jezik i poseban pravni sustav, Sud
Europske unije je višejezična institucija. Njegovo jezično uređenje jedinstveno je u
odnosu na druge sudove u svijetu, jer svaki od službenih jezika Europske unije može
biti jezik postupka. Sud naime mora u cijelosti poštovati višejezičnost zbog potrebe
komunikacije sa strankama na jeziku postupka i osiguravanja širenja sudske prakse
u svim državama članicama.

Članovi:

• Sud: 162 člana

• Opći sud: 119 članova (od 1989.)
• Službenički sud: 15 članova (2005. – 2016.)
• 27 sudaca
• 11 nezavisnih odvjetnika
• 1 tajnik
• 54 suca
• 1 tajnik

7. Komisija EU;
8. Ideja Europskog ujedinjenja - historijat;
9. Europsko udruženje slobodne ekonomije (EFTA?!);
10. Europsko vijece;
11. Evropska centralna banka;
12. Evropski vrhovni sud;