EVROPSKA UNIJA

ORGANIZACIJA I SISTEMI
 
Vijeće Evropske unije

 Zajedno sa Evropskim parlamentom Vijeće

obavlja zakonodavne i proračunske funkcije.

 Često označeno i kao Vijeće ili Vijeće ministara.

 Vijeće Evropske unije je vrhovno zakonodavno

tijelo Evropske unije koje donosi odluke kao

jedinstvena institucija, te je stoga jedna od
centralnih institucija EU.
 Mada je formirano od predstavnika vlada

država članica i kao takav njihov je organ.

 Vijeće je tijelo koje se bavi kreiranjem zajedničkih
solucija i zastupanjem zajedničkih interesa, a
specifično je i po tome što je istodobno izvršno i
legislativno tijelo, nacionalno i unijsko, tijelo sektorske
i opće nadležnosti, te instanca odlučivanja ali i
pregovaranja.
 Vijeće EU djeluje na temelju odredbi Osnivačkih
ugovora, na njima bazira nadležnosti i svoje pravno
obavezujuće odluke, te svoje djelovanje podvrgava
kontroli Evropskog suda.
 Vijeće ministara je sastavljeno od predstavnika svake
države članice EU na ministarskom nivou. Vijeće ne
mogu činiti zamjenici članova - ministara ili drugi niži
predstavnici, jer članovi Vijeća moraju biti ovlašćeni da
preuzimaju obaveze u ime svojih vlada, kao i da imaju
ovlasti da obavezuju vladu koju predstavljaju. Ugovor
o EZ, član 203.
 Pored predstavnika svake države članice na
ministarskom nivou, Vijeće ministara čini i
jedan predstavnik Komisije, obično komesar
nadležan za određenu oblast.
 Vijeće EU se održava u devet različitih

sastava, što ovisi od oblasti koja je predmet

razmatranja.
 Kada u vijeću zasjedaju ministri vanjskih

poslova i ministri određenih drugih oblasti, ili

kada istovremeno zasjeda više sektorskih
vijeća, što je u praksi čest slučaj, onda je riječ
o tzv. Džambo (jumbo) vijeću.
 1. Vijeće za opća pitanja i vanjske odnose;
2. Vijeće za ekonomiju i finansije;
3. Vijeće za saradnju u oblasti pravosuđa i
unutarnjih poslova;
4. Vijeće za socijalnu politiku, zdravlje i zaštitu
potrošača;
5. Vijeće za pitanja konkurencije, tj. unutarnje
tržište, industriju i istraživanje;
6. Vijeće za transport, telekomunikacije i energiju;
7. Vijeće za poljoprivredu i ribarstvo;
8. Vijeće za životnu sredinu i
9- Vijeće za obrazovanje, omladinu i kulturu.
Ova vijeća se obilježavaju kao specijalna ili
sektorska
 Vijećeza opća pitanja i vanjske
odnose
(General Affairs and External Rela-
tions Council - GAERC)
smatra kao najvažnije i najviše,
odlučuje o pitanjima vanjske i
sigurnosne politike, onim
pitanjima od općeg značaja, kao i
o svim ostalim pitanjima koja su
izvan resorskih šema.
 Uloga Vijeća EU je da predstavlja interese
država članica na nivou EU, ali primarno
ostvarivanje zajedničkih ciljeva EU, tako da su
opšte nadležnosti vijeća da bude:
1. konačna instanca zakonodavnog postupka;
2. inicijator kontrole zakonitosti (pred
Evropskih sudom);
3. organ političke koordinacije i
4. tijelo sa specifičnim provedbenim
nadležnostima
 za nadležnosti Vijeća često ističe da su
nedovoljno precizne, može se reći da su one
u Ugovoru EZ identifikovane kao:
1. obezbjeđivanje usklađivanja općih
ekonomskih politika država članica;
2. kao mjesto donošenja odluka i
3. kao prenošenje odlukama Vijeća na
Komisiju nadležnosti za provedbu propisa
koje ono donosi
 Neki autori te nadležnosti vide kao pet ovlasti Vijeća:
1. Vijeće definiše i sprovodi zajedničku spoljnu i
sigurnosnu politiku Evropske unije koja se temelji na
smjernicama Evropskog vijeća. Vijeće također
koordinira aktivnosti država članica u oblasti
pravosuđa u unutarnjih poslova, te usvaja mjere u
oblasti policijske i pravosudne saradnje u krivičnim
stvarima. Međutim u oblastima koje su ostale u
nadležnostima država članica (pravosuđa i
unutarnjih poslova, vanjske i sigurnosne politike i
neka ekonomska pitanja) Vijeće služi kao forum za
razmjenu mišljenja država članica.
2. Vijeće ima aktivnu legitimaciju po tužbama za
poništenje akata Zajednice i tužbi zbog propuštanja.
3. Vijeće zaključuje, u ime Zajednice i Unije,
međunarodne ugovore između Evropske
unije i jedne ili više država članica ili
međunarodnih organizacija.
4. Vijeće može od Komisije da zatraži
preduzimanje istraživanja za koje smatra da
koristi u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i da
mu podnese odgovarajuće prijedloge. Vijeće
može da prenese svoje zakonodavne ovlasti
na Komisiju.
5. Vijeće usvaja budžet Zajednice.
 Pošto Komisija generalno raspolaže pravom
inicijative u oblasti usvajanja akata, dok
Vijeće to pravo nema na takav način, niti
generalno pravo oblikovanja teksta tokom
zakonodavnog postupka, ipak bez njegove
saglasnosti nije moguće usvojiti propis, tako
da Vijeće ostaje najvažnija poluga
legislativnog postupka.
 Vijeće EU zasjeda u Briselu i tri puta godišnje

u Luksemburgu.
 Predsjedavajući se rotira među državama
članicama svakih šest mjeseci, po redoslijedu
o kojem jednoglasno odlučuje Vijeće.

 Predsjedavajući saziva Vijeće na sopstvenu

inicijativu, na traženje jednog od njegovih
članova ili na zahtjev Komisije.

 Predsjedavajući priprema sjednice Vijeća,

utvrđuje dnevni red sesije i predsjedava
njezinim radom.
 Predsjedavajući utvrđuje prijedlog dnevnog reda
označavajući predmete o kojima je moguće glasati
bez prethodne rasprave -tzv. A tačke, te one za
koje je potrebna rasprava -tzv. B tačke.
 Nakon Amsterdamskih izmjena potvrđen je sistem
saradnje aktuelnog predsjedavajućeg sa
predstavnikom države koja je imala predsjedništvo i
države koja treba da preuzme tu ulogu i oni se
označavaju kao Trojka, tj. predsjedavajući trio
(Presidential Trio).
 Tako da novu rotacionu listu predstavljaju po tri
države koje pokrivaju određeno osamnaestomje-
sečno razdoblje, a kriterij za formiranje grupe su
geografski položaj, ekonomska snaga i
pripadništvo tzv. staroj ili novoj članici
 Vijeće odlučuje običnom (prostom) većinom,
kvalificiranom većinom i jednoglasno.
 Prosta većina kao sistem glasanja najrjeđe je

zastupljen u Vijeću i u njemu svaka država

članica ima po jedan glas, a najviše se koristi
pri određenim proceduralnim pitanjima.
 U jednoglasnom odlučivanju svaka država

članica ima veto na svaki propis o kome se

donosi odluka i koristi se u onim oblastima
Ugovora o EU koje su politički najosjetljivije,
kao npr. kada Vijeće odlučuje o broju općih
pravozastupnika, broju komesara u Komisiji i
sl.
 Kvalificirana većina je danas najčešći oblik
glasanja u Vijeću, prema kome su na različit
način raspoređeni glasovi među državama
članicama i gdje se vodi borba između malih i
velikih država za veći broj glasova.
 Pri odlučivanju kvalifikovanom većinom, u

skladu sa odredbama člana 205-, glasovi se

vrednuju prema određenoj formuli
(ponderisanje) koje načelno uzima u obzir
brojnost stanovništva pa su glasovi, shodno
tome, određeni prema državama članicama
na sljedeći način:
 Francuska, Italija i Njemačka po 29 glasova;
 Poljska i Španija po 27 glasova;
 Rumunija 14 glasova;
 Holandija 13 glasova;
 Belgija, Češka, Grčka, Mađarska i Portugal po

12 glasova;
 Austrija, Bugarska, Švedska po 10 glasova;
 Danska, Finska, Irska, Litvanija i Slovačka po

7 glasova;
 Estonija, Kipar, Latvija, Luksemburg i

Slovenija po 4 glasa;
 Malta 3 glasa.
 Ukupan broj glasova od 2007. godine je 345, a
kvalificiranu većinu predstavlja 255 glasova iz
najmanje 14 država, a 91 glas je potreban za
blokirajuću manjinu. Pitanje kvalificirane većine
usložnjeno je dodatno uvođenjem demografskog
kriterija ili demografskog sigurnosnog ventila, na
način stoje uz nužni broj glasova i određeni broj
država uvedeni kriterij broja građana Unije.
 Tako da je novi sistem svojevrsni sistem

trostruke većine, u kome su određeni broj

glasova i većina država - obavezni elementi, dok
određeni postotak građana Unije postaje
relevantan kada se u glasanju na to pozove neka
od država članica.
 Prema Ugovoru iz Lisabona utvrđen je sistem
glasanja u Vijeću na način da se odluke smatraju
donesenima ako za njih glasa najmanje 55%
država članica u Vijeću, pod uslovom daje u tim
glasovima obuhvaćeno najmanje 15 država
članica koje obuhvaćaju najmanje 65%
stanovništva Unije, što čini tzv. sistem dvostruke
kvalificirane većine (double тајогћу voting sys-
tem). Primjena tog sistema glasanja odgođena
je, na zahtjev Poljske do 1. decembra 2014.
godine, s daljnjim prelaznim periodom u kojem
bi se postojeći sistem ponderisanih glasova,
utvrđen Ugovorom iz Niče (2003.) mogao
primjenjivati do 31. marta 2017. godine
 Na zahtjev Poljske donesena je i odluka, koja
je ušla u Protokol kao sastavni dio Ugovora iz
Lisabona prema kojoj, ako od 1. decembra
2014. do 31. marta 2017. godine najmanje tri
četvrtine država članica ili države članice koje
predstavljaju najmanje tri četvrtine
stanovništva Evropske unije (što će biti uslov
za konstituiranje tzv. blokirajuće manjine -
blocking minority) upozore na svoje
neslaganje sa odlukom koju Vijeće donosi
kvalificiranom većinom, Vijeće je obavezno
razmotriti problem i u razumnom roku iznaći
zadovoljavajuće rješenje
 Osim toga ako od l. aprila 2017. najmanje
55% država članica ili države članice koje
predstavljaju najmanje 55% stanovništva
Evropske unije (što je uslov za konstituiranje
tzv. blokirajuće manjine) ukažu na svoje
neslaganje sa odlukom koje Vijeće donosi
kvalificiranom većinom, Vijeće je obavezno
razmotriti problem i u razumnom roku iznaći
zadovoljavajuće rješenje.
EVROPSKA KOMISIJA
EUROPEAN COMMISSION

 Komisija je ključna institucija Evropske unije,

čije članove imenuju vlade država članica, ali
oni djeluju nezavisno od njih, zastupajući ne
interese država članica, nego prije svega
interese Unije, brinući primarno da se propisi
koje je usvojilo Vijeće Evropske unije na
pravilan način provedu u praksi
Logotip Europske komisije
Rukovođena općim interesima Unije,
obavljajući poslove predviđene Osnivačkim
ugovorima, Komisija na principima
institucionalne nezavisnosti kako prema
Evropskom vijeću i Evropskom parlamentu,
tako i prema državama članicama - ustvari
procjenjuje, koordinira i promovira različite
skupne i kolektivne interese, imajući u vidu
prvenstveno opće interese Unije kao cjeline.
 Značenje Komisije može podrazumijevati

instituciju u užem smislu koju čini 28 članova

- komesara, ali i mnogoljudni administrativni
aparat sa sjedištem u Briselu
Šta je Komisija
 Komisija je tijelo koje u sebi
objedinjuje elemente:
zakonodavne, izvršne i nadzorne
vlasti, a njezin položaj je
preciziran odredbama čl. 211-
219 Ugovora na osnovu kojih se
može govoriti o ključnim
funkcijama Komisije
Ključne funkcije Komisije
 kao „savjesti EU" imajući u vidu njezinu ulogu „čuvara”
ugovora i promotora općih interesa;
 kao akter zakonodavne procedure, u što spada
iniciranje postupka i finalno oblikovanje akta;
 kao provedbeni organ, kako neposrednim djelovanjem
(iznimno) tako i nadzorom nad onim što u vezi toga
poduzimaju nacionalni nadležni organi (u pravilu);
 kao budžetski organ, uključujući nadzor nad
prikupljanjem i utroškom sredstava;
 kao tijelo koje predstavlja Uniju u odnosima sa
međunarodnim organizacijama i trećim zajednicama
 Sažeto iskazano kao osnovna pokretačka snaga za sve
akcije u Evropskoj uniji
Komisija i Vijeće EU
 Komisija inicira prijedloge i odluke Vijeća EU s
tim da u pojedinim oblastima kao što su
vanjska i sigurnosna politika, te saradnja u
oblasti pravosuđa i unutarnjih poslova,
Komisija dijeli svoje pravo inicijative s
državama članicama. U nekim oblastima
određene nadležnosti između Komisije, Vijeća
(i parlamenta) su podijeljene.
Prema Ugovoru iz Niče
 Komisiju od 1. januara 2005. godine čini 27
članova - komesara, odnosno povjerenika, po
jedan predstavnik iz svake države članice. Članove
Komisije sporazumno dogovaraju zemlje članice, a
potvrđuje ih Evropski parlament kojem je Komisija
odgovorna, a mandat im traje pet godina
 Članovi Komisije mogu biti samo državljani država
članica. Budući da su nezavisni u obavljanju svojih
funkcija, članovi Komisije vršeći svoje zadatke ne
smiju primati uputstva bilo koje vlade ili tijela.
Način izbora članova Komisije -
komesara više puta je mijenjan
 Po ovoj proceduri Evropsko vijeće na nivou šefova
država i vlada, na način kvalificirane većine, imenuje
osobu koju nominuje za predsjednika Komisije. Ovo
imenovanje odobrava Evropski parlament.
 Na osnovu prijedloga svake države članice sastavlja se
lista kandidata za članove Komisije, koju uz
zajedničku saglasnost imenovanog predsjednika,
Vijeće usvaja kvalificiranom većinom. Članovi Komisije
imenovani na ovaj način i predsjednik, kao cjelina
(tijelo) proslijeđuju se na odobrenje Evropskom
parlamentu. Nakon parlamentarnog saslušanja i
dobijene saglasnosti Parlamenta, predsjednika i druge
članove Komisije postavlja Vijeće, odlučujući
kvalificiranom većinom.
Značajna je uloga Predsjednika Komisije
 Poslije uvođenja Amsterdamskih amandmana
predviđeno je da predsjednik politički usmjerava rad
Komisije (čl. 219.), a dobio je i znatno širi manevarski
prostor u odnosu na pojedinačnu političku
odgovornost komesara. Značajna je uloga
Predsjednika Komisije u raspodjeli resora, bilo da pri
konstituiranju Komisije sam donosi odluku o tome,
bilo pri njezinoj eventualnoj rekonstrukciji.
 Nadležnosti predsjednika se ogledaju:

1. u ovlašćenju da utiče na imenovanje komesara,

2. da utvrđuje dnevni red Komisije,
3. da inicira poduzimanje određene političke akcije,
predsjedava Komisijom,
4. te predstavlja Komisiju u odnosima sa drugim
institucijama i državama članicama.
U nekim oblastima Komisija je dobila
isključive zakonodavne ovlasti koje se
ogledaju u:
 donošenju propisa u pogledu javnih

poduzeća i poduzeća kojima države članice

osiguravaju posebna ili isključiva prava.
Komisija kod ovih slučajeva donosi
odgovarajuće direktive i odluke da bi njihovo
osnivanje i fukncioniranje bilo u skladu sa
pravilima konkurencije i nediskriminacije.
Komisija donosi i uredbe u pogledu
slobodnog kretanja ljudi.
Vijeće ministara svojim odlukama može da
delegira na Komisiju ovlasti za sprovođenje
propisa koje donosi Vijeće, što se označava
kao kvazizakonodavna ovlast, a Vijeće ove
ovlasti najčešće prenosi u oblastima
poljoprivrede, ribarstva, zajedničkoj
trgovinskoj politici i konkurenciji.
 Rad Komisije na koju su delegirane ovlasti

kontrolišu odbori eksperata iz država članica

u okviru postupka komitologije.
 Kao nadnacionalno tijelo koje zastupa
interese Evropske unije i prvenstveno
zadužena za iniciranje politike, Komisija to
čini na više načina a ogleda se u njezinim
ovlastima da inicira podnošenje prijedloga
Evropskom parlamentu i Vijeću u svim
oblastima, u podnošenju nacrta budžeta, a
posebno u predlaganju različitih razvojnih
programa, obrazovanja novih organa,
akcionih planova i slično koji nisu
obavezujući pravni akti tipa direktiva, uredbi i
odluka, ali se njima razvijaju zajedničke
politike EU
 Takve su inicijative npr. jedan od osnovnih
političko-programskih dokumenata iz sredine
osamdesetih godina - Bijela knjiga o pripremi
pridruženih zemalja centralne i istočne Evrope
za integracije u unutarnje tržište EU, te Zelena
knjiga o uspostavljanju Evropskog javnog
tužioca. Među izvršnim ovlastima iz nadležnosti
Komisije, pored ovlasti da izvršava budžet u
granicama odobrenih sredstava, Komisija je bila
zadužena da rukovodi i organizira slanje
pomoći trećim zemljama u okviru PHARE
programa i LOMA konvencije, a zadužena je da
vodi pregovore sa potencijalnim i pridruženim
kandidatima, gdje Komisija podnosi mišljenje
Vijeću na temelju koga započinje ili zaključuje
pregovore.
 Komisija također održava sve potrebne veze
sa organima UN i njihovim specijaliziranim
agencijama, Vijećem Evrope, Organizacijom
za ekonomsku saradnju i razvoj, te
predstavlja Zajednicu u spoljnim trgovinskim
odnosima i međunarodnim organizacijama.
 Komisija ima posebnu ulogu u procesu

kandidiranja i prijema novih članica Evropske

unije (Evropski sporazumi; Sporazumi o
pridruživanju).
 Svaki član Komisije ili komesar ima svoj
kabinet, a cijeli proces izbora članova
kabineta je neformalan i bazira se na
slobodnoj volji komesara, a čest je slučaj da
svoje saradnike komesar dovodi iz države
porijekla.
 Komisija ima na raspolaganju stalne službe,

opće i unutarnje, koja zapošljavaju više od

30.000 službenika, što je više od dvije trećine
ukupno angažiranih u administraciji Evropske
unije. Oko polovinu čine službenici (civil
servants) a ostali su tehničko i pomoćno
osoblje.
Administrativne službe kao ključni
dio Evropske komisije

organizirane su u tzv. generalne
direktorate koji pokrivaju određenu
oblast, te u posebne jedinice za istraživanje,
prevođenje i pravne službe. Trenutno djeluje
24. generalnih direktorata kroz
segmentunutarnje politike, segment
vanjskih odnosa i segment
unutarnjih službi.
Generalni sekretarijat
 usmjerava i koordinira rad u cijeloj Komisiji kako bi
sve inicijative bile usklađene sa predsjednikovim
političkim prioritetima
 upravlja postupkom donošenja odluka u Komisiji
 posreduje između Komisije i drugih institucija i

tijela
 osigurava da Komisijin rad podupire

visokoučinkovita i transparentna administracija

 vodi razvoj politike u određenim međusektorskim

aktivnostima politike (npr. europski semestar

koordinacije gospodarskih politika, mehanizam
suradnje i provjere za Bugarsku i Rumunjsku) i
poslovnim politikama (npr. Komisijin plan za bolju
regulativu)
Generalni sekretarijat
 ima zadatak pripreme sjednica Komisije
i potrebih administrativnih poslova a
pravna služba daje pravne savjete
Komisiji i njezinim službama. Poslovi
pravne službe su razdjeljeni između
više grupa (teams) koje pokrivaju
različite oblasti prava a na čelu
pravne službe je generalni
direktor, iako sama služba nije
generalni direktorat.
Evropska upravna akademija
 obrazujeadministrativne
uposlenike - službenike i radnike.
Akademija je stvorena početkom
2005. godine, posebnim
međuinstitucionalnim
sporazumom iza koga stoje
Ekonomsko- socijalni odbor,
Odbor regija i Evropski
ombudsman.
Broj članova Evropske komisije 17
 Broj članova Evropske komisije (tzv. povjerenika)
od 2014. godine smanjuje se s postojećih 27 na
17. Komesari (povjerenici) će se birati prema
sistemu rotacije među državama članicama na
mandat od pet godina.
 Smanjuju se isto tako oblasti u kojima se odluke
donose jednoglasno, odnosno konsenzusom.
 Prema Ugovoru iz Lisabona (2009.) odluke se
mogu donositi većinom glasova u pedeset novih
oblasti, uključujući pravosudnu i policijsku
saradnju, kao i obrazovnu i ekonomsku politiku.
Funkcija predsjednika Komisije
 U Lisabonu dodatno osnažena:
1. članovi Komisije rade u skladu sa političkim
smjernicama koje utvrđuje predsjednik;
2. predsjednik određuje unutarnju
organizaciju Komisije, uključujući i
raspodjelu tzv. resora; i
3. predsjednik postavlja potpredsjednike
Komisije osim visokog predstavnika za
vanjsku i sigurnosnu politiku koji tu
funkciju dobija prema odredbama Ugovora.
Predsjedavanje Evropskom unijom,
 Vijeće Europske unije, koje se često naziva
samo Vijeće, jedna je od triju temeljnih
institucija EU, koja predstavlja zajedničke
interese država članica.
 Vijeće ne treba brkati s Europskim Vijećem,
koje je posebna institucija EU koju sačinjavaju
šefovi svih država članica i predsjednik
Europske Komisije, a koje predvodi predsjednik
kojeg bira samo Europsko Vijeće.
 Vijeće se sastaje u 10 različitih konfiguracija,
ovisno o području političkog upravljanja pod
raspravom. Svaka se konfiguracija sastoji od 27
ministara iz svake države članice koji su
nadležni za upravljanje u rečenom području.
Vijeće Europske unije
Logo Vijeća Europske unije.

Glavna dvorana za sastanke u Vijeću.

Sjedište Vijeća u zgradi Justus Lipsius u
Bruxellesu.
 Tako Vijeće Europske unije, zajedno s Europskim
vijećem, predstavlja glavnu instituciju u kojoj
nacionalne vlasti ulaze u interakciju, raspravljaju i
donose odluke o legislativi i mjerama i
programima EU.
 Osim što zakonodavne odgovornosti dijeli s
Europskim parlamentom, odgovarajući na
legislativne i budžetske prijedloge Europske
komisije, Vijeće je glavno tijelo za odlučivanje sa
zadatkom koordiniranja mjera i programa među
državama članicama (primjerice donošenjem
okvira, smjernica ili preporuka) i bavljenja
problemima do kojih može doći između vlada.
 Nadalje, ono ima nadležnost nad oblikovanjem i
implementacijom sigurnosne i vanjske politike EU.
Predsjedništvo Vijeća EU
 Predsjedništvo Vijeća EU ustanovljeno je
1958. kao dio Europske ekonomske zajednice
i organizirano kao šestomjesečno
predsjedanje koje se rotira između izvornih
članova.
 Međutim, predsjedanje kako ga danas znamo

definirano je 2009. Lisabonskim ugovorom,

koji je unio razne promjene kako bi povećao
kontinuitet i koordinaciju Vijeća pod
pritiskom rastuće europske zajednice.
 Neke od ključnih promjena koje su utjecale na
predsjedanje bile su odvajanje Europskog
Vijeća, koje sad predvodi novouvedeni
dugoročni predsjednik (Donald Tusk),
prenošenje nadležnosti nad vanjskom
politikom i sigurnosnim pitanjima s
predsjedanja na Visokog predstavnika unije za
vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te
uvođenje trija predsjedništava kako bi se
olakšalo tranziciju između predsjedništava i
poboljšalo koordinaciju i kontinuitet.
 Svaka zemlja predsjeda tokom razdoblja od šest
mjeseci, ali se njeno vodstvo smatra dijelom trija
kojemu ta zemlja pripada.
 Tri zemlje koje uzastopno predsjedaju sačinjavaju trio
i od njih se očekuje da se dogovore oko zajedničkih
dugoročnih ciljeva i prioritetnih pitanja, te imaju
zadatak surađivati na zajedničkoj agendi koja ima
služiti kao temelj svakog pojedinog programa.
 Budući da rješavanje većine pitanja i prijedloga
zahtijeva više od šest mjeseci, takvo bi grupiranje
trebalo osigurati razdoblje od 18 mjeseci (odnosno tri
predsjedanja) kako bi se bez prekida radilo na
određenom pitanju i osiguralo višu razinu
kontinuiteta.
 K tome, predsjedavajuća trija trebaju stvoriti
okruženje u kojem male i neiskusne zemlje dobivaju
podršku od iskusnijih partnera u triju.
 Usprkos opisanim promjenama institucije
predsjedanja, glavni su zadaci ostali isti:
predsjedavajuća zemlja predstavlja Vijeće prema
drugim institucijama EU, a njen je glavni zadatak
planirati i voditi sastanke u Vijeću i njegovim
pripremnim tijelima.
 Drugim riječima, ministri predsjedajuće zemlje

organiziraju i olakšavaju diskusiju između ministara

sviju država članica kako bi se došlo do dogovora i
koordiniralo zajedničke interese i djelovanje.
 Ugovorom iz Lisabona (2007./2009.) predviđeno je

da se sistem rotacije modificira, odnosno da se

primjenjuje u svim konfiguracijama zasjedanja Vijeća
EU, osim u konfiguraciji za opće i vanjske poslove.
Vijećem EU za vanjske poslove predsjedavat će visoki
predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Od države članice se očekuje da predsjedajući
Vijećem preuzme nekoliko uloga:
 1) ulogu administratora kroz pripremanje i organiziranje
formalnih i neformalnih sastanaka, kao i podnošenjem i
distribuiranjem prateće dokumentacije i agenda,
 2) ulogu koordinatora radnih odnosa između Vijeća i
drugih institucija EU,
 3) ulogu zaduženog za oblikovanje agende programa
svojeg šestomjesečnog predsjedanja, 4) ulogu
posrednika tokom pregovora između ministara iz raznih
zemalja kako bi se došlo do dogovora i našlo
prihvatljive kompromise,
 5) ulogu predstavnika vijeća pred međunarodnim
akterima eksterno i drugim EU institucijama interno.
 Vladanje tehničkim, administrativnim i
diplomatskim odgovornostima pokazalo se
važnim kriterijem uspješnog predsjedanja.
Pokazalo se da za manje, a osobito novije članice
EU posebnu zadaću predstavljaju visoki zahtjevi
na resurse te stručnost predsjednika i državnih
službenika; ona obuhvaća kako sposobnost
rješavanja birokratskih zahtjeva tako i sposobnost
facilitiranja pregovora i lobiranja kako bi se došlo
do sporazuma.
 Primjerice, unatoč općoj pozitivnoj ocjeni
slovenskog predsjedanja, ono je dobilo i kritike
svoje sposobnosti stvaranja koalicija i lobiranja,
kao i zbog “nedostatka neformalnog znanja među
slovenskim službenicima te slabe koordinacije
među nositeljima politika u različitim područjima.
 Za male i nove države članice kakva je
Hrvatska, osigurati odgovarajuće logističke,
administrativne i diplomatske kapacitete
predstavlja ozbiljan izazov, ali i test zrelosti u
očima drugih država članica.
 Primjerice, prema procjenama hrvatske Vlade

Hrvatska će tokom predsjedanja biti

odgovorna za organiziranje 1400 sastanaka
na različitim razinama u Bruxellesu, oko 20
sastanaka i konferencija na ministarskoj
razini i 200-250 tehničkih sastanaka koji će
se odigrati u Hrvatskoj, kao i barem jedan
samit lidera EU – za koji je već objavljeno da
će u fokusu imati odnose EU – zapadni
Balkan.