Intervju s umjetnikom

-intervjuirala sam svoju sestričnu, pošto se bavi crtanjem i slikanjem i pohađa

Akademiju likovnih umjetnosti u Rijeci

1. Koji faks pohađaš i kako si se odlučila baš za to?

- Studiram na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Na 5. sam godini,

smjer slikarstvo. Oduvijek me privlačila umjetnost, još kao mala sam počela sa
kreativnim idejama.

2. Što te u tvom radu najviše nadahnjuje, i koja bi svoja djela, do sad nastala,
posebno istaknula?

- Pošto se bavim apstrakcijom, najviše me nadahnjuje sam proces rada, u smislu

stvaranja novih mogućnosti, te novi načini za nekakva rješenja. Također, naravno,
krajnji rezultat koji mnogo govori o nama kao osobi, karakteru…

3. Zašto si se počela baviti baš apstrakcijom i koju tehniku koristiš? Tko ti je

uzor?

- U srednjoj školi pa i ranije sam bila fascinirana realizmom i hiperrealizmom,

kako nešto mogu prikazati što realnije. No nakon par godina „kopiranja
stvarnosti“ sam shvatila da to za mene nije umjetnost. To je samo kopija i
usavršavanje kako nešto tehnički bolje izvesti (kao robot). Barem sam ja to tako
počela gledati. Nisam mogla vidjeti umjetnikovu dušu u radu, nema njegovog
karaktera. To me počelo odbijati, jer sam sama počela tražiti dubinu i smisao u
umjetnosti. Nemam za uzor umjetnika, ali mi enformel služi kao inspiracija.

4. Da li se služiš još nekim tehnikama i materijalima osim akrilnih boja?

- Prije sam češće koristila ulje, sada dosta manje jer su akrilne boje pogodne za
moju vrstu slikarstva. Znam raditi kombiniranu tehniku s kolažem. Lijepiti novine,
špage, te možda sjeckati na dijelove neke svoje stare radove i uklopiti ih u novi.

5. Da li radiš još neke stvari osim apstrakcije?

- Pored apstrakcije povremeno slikam i nadrealizam. Bavim se snovima i

meditacijom gdje stvaram izmišljene prostore, bića, stvari, a opet ih uklopim u
neku priču s dubljim značenjem. Zanimljivo je kako svaka osoba ima svoju
perspektivu gledanja iste stvari. Možeš pokrenuti diskusiju.

Lucija Grubišić, 4.e

26. veljače 2021.