Ribe u ulju

29.11.2003





Sastojci
 1 kg bele rečne ribe ili bilo koje morske ribe (počev od papalina, skuša, oslića pa do prvoklasnih riba)
 začin
 seckana šargarepa
 crni luk
 beli luk
 paradajz
 2 lista lovora
 malo ruzmarina
 1 čašica jabukovog sirćeta
 2 dl ulja

Način pripreme

Za pripremu ovog specijaliteta možete uzeti najjeftiniju belu rečnu ribu, ili pak bilo koju morsku ribu, počev od
papalina, skuša, oslića pa do najskupljih riba. Efekat je uvek dobar, s tim što treba imati na umu da se morska riba
vrlo malo soli (papaline ne treba uopšte soliti!).

Ribu očistiti od krupnih kostiju, peraja i glave (samo veće ribe) i slagati u posudu na čije dno treba staviti neki
podmetač (iz ekspres lonca i sl), ili složiti nekoliko kašika unakrst kako se masa ne bi prilepila za dno. Komade ribe
treba dobro naslagati jedne na druge, kako bi između njih bilo što manje praznog prostora. Svaki red riba treba malo
posuti začinom, po želji i seckanom šargarepom, crnim lukom, belim lukom ili paradajzom.
Kada se naređaju sve ribe, ubaciti 2 lista lovora, eventualno malo ruzmarina i 1 čašicu jabukovog sirćeta, pa naliti
ulje tako da prekrije sve ribe. Ukoliko ste ribe dobro slagali, za navedenu količinu ribe biće vam potrebno najviše 2
dl ulja.

Poklopiti sud i staviti na ringlu uključenu na najslabije, tj. na jedinicu, pa ostaviti da se kuva 10 do 12 sati. Riba je
gotova kada sva tečnost postane bistra. Proces možete ubrzati kuvajući ribu u ekspres loncu. Nakon ovakvog
tretmana, riba nema kosti – one su se razložile.

Deo ovako pripremljene ribe možete ocediti, izmiksovati sa puterom ili margarinom i kuvanim žumancetom i
dobićete ukusnu riblju paštetu.

Gordana Nikolić, Bor

Ljubitelji skuša uživat će u ovom receptu za konzerviranje.

Skuša je riba koja spada u kategoriju “plavih” riba. Riba koja je poznata, kako ribolovcima tako i ostaloj populaciji,
najčešće se lovi udicom, tijekom proljeća i ljeta. Skuša ima izduženo modrozeleno tijelo sa zašiljenom glavom i
velikim očima, a usta su joj dosta velika. Slične je građe kao i tuna ili palamida. Gornji dio tijela ispunjen joj je
različitim crnim prugama te prosječna težina im je oko 1 kg i 45 cm dužine.

Najčešće je možete pronaći na otvorenom moru i na dubinama i od oko 200 metara. Voli proljeće kada temperatura
mora polako počinje rasti.

Oprez! Skuše se brzo kvare stoga se moraju što prije pripremiti. Ukoliko vidite da je skuša plave boje, a meso
bjeličasto, znate da je riba svježe zaleđena. Ako je meso žute boje, preporučujemo Vam onda da radije izaberete
neku drugu ribu, nego da uzmete nju, koja može biti štetna po zdravlje.

Konzerviranje skuše u ulju

Na 1 kg skuša uzmite oko 5 dkg soli, 3 lovorova lista, 2 dkg papra i ulje. Skuše najprije očistite, uklonite im glave,
operite i pustite da se ocijede na krpi. Nakon toga, dobro ih nasolite, naslažite u tepsiju naizmjence rep i dio kod
glave, te dodajte lovrovov list i papar te toliko ulja, da ribe budu pokrivene. Ribe se stave u pećnicu i kad zavriju
ostave se u pećnici najdulje do pet minuta. Tepsiju izvadite iz pećnice i pustite ribe da se ohlade. Posve hladne
skuše složite u staklenku, dodajte papar i lovorov list te nalijte istim uljem i zatvorite pergament-papirom.

Ako se spremaju u patentirane staklene, onda očišćene skuše osolite, složite u staklenku, prelijte uljem i
sterilizirajte 15 minuta kod 90°C.

Autorica: Azra Terzić

Fotografija: Foter
Naučite konzervirati ribu
Objavljeno : 2.9.2014. 15:31:22

Riba se nekad konzervirala zbog oskudice, a danas to uglavnom radimo zbog gastronomskih užitaka.
Konzerviranje je postupak produljivanja trajnosti smrzavanjem, sušenjem, dimljenjem, toplinskom obradom ili dodatkom raznih
prirodnih ili umjetnih konzervansa. Iako je tehnološki napredak olakšao postupke konzerviranja, ljudi su još od davnina koristili
brojne načine produljivanja trajnosti kako bi hranu mogli sačuvati za trenutke oskudica. Tako su poznate i mnoge tradicionalne
metode konzerviranja ribe koje se u današnje vrijeme obilja više pripremaju u gastronomske nego praktične svrhe.
 
Prije nego započnete s bilo kojim postupkom konzerviranja ribe, jako je bitno da odaberete što svježiju ribu. Početna svježina
uvelike će odrediti uspješnost konzerviranja.
Najvažnije je da riba koju ćete konzervirati bude što svježija .

Za pripremu ribe koja se čuva u ulju, odaberite veće plave ribe – skušu, lokardu, palamidu, haringu ili tunu. Očistite je, posložite u
lonac narezanu na veće komade, dodajte soli (dvije do tri velike žlice za svaki kilogram ribe) i prelijte je vinskim octom. Dodajte
ploške luka i listove peršina te vodom potpuno prekrijte sve sastojke. Kuhajte na jakoj vatri do vrenja, a zatim još dva sata
otklopljeno, na laganoj vatri, pazeći da uvijek bude dovoljno vode u loncu. Nakon kuhanja dobro ocijedite komade ribe (najbolje
preko noći u cjedilu), osušite ih, očistite od kože i kostiju, poslažite u čiste staklenke i prelijte uljem – ulje treba u potpunosti
prekrivati ribu. U staklenke dodajte i nekoliko zrna papra, malo kapara i list lovora ili grančicu ružmarina. Staklenke poklopite i
čuvajte u hladnjaku. Ovako pripremljena riba može trajati nekoliko mjeseci.
 
Soljenje inćuna ili srdela
Slani inćuni ili slane srdele dobro su poznat mediteranski specijalitet u kojem sol igra ulogu konzervansa. Za soljenje odaberite što
veće inćune ili srdele – ne trebate ih čistiti, samo obratite pažnju na njihovu svježinu.
konzerviranje inćuni unutra1.jpgSlani inćuni ili srdele poznat su mediteranski specijalitet .
Dno veće plastične posude ili manje drvene bačve posipajte krupnom soli i posložite na nju red ribica. Poredajte ih u jednom sloju,
pravilno jednu uz drugu sa što manje praznina između, glave im okrenite prema obodu posude, a neka im repovi budu okrenuti
prema sredini. Lagano ih pritisnite te ih posipajte krupnom soli. Dodajte toliko soli da izravna sve neravnine, ali da se i dalje nazire
sloj riba. Nastavite slažući sljedeći sloj ribica tako da položajem budu okomite na one u prethodnom sloju, i nastavite dok ne
iskoristite sve inćune, odnosno, srdele. Između svakog sloja riba treba biti sloj soli, a zadnji sloj neka bude sol. Pokrijte sve
poklopcem i opteretite ga kamenom ili nekim drugim teretom čija masa treba biti približna ukupnoj masi upotrijebljene ribe i soli.
Poklopac treba "upasti" u posudu i početi prešati ribe.
 
Nakon tri do četiri dana, razina poklopca će se spustiti i sol će izvući tekućinu iz ribe. Ukoliko u njoj nađete sukrvicu, odlijte je i
zamijenite je koncentriranom otopinom soli. U ovom trenutku smanjite i opterećenje poklopca za dvije trećine (oko 65 %). Sljedeća
tri mjeseca još samo provjeravajte razinu tekućine (uvijek treba dosezati razinu od nekoliko centimetara iznad poklopca) i po potrebi
je odlijevajte ili nadolijevajte otopinu soli. Prije konzumacije, uzmite onoliko ribica koliko vam je potrebno i očistite ih – odstranite
glavu, utrobu i središnju kost.