Socijalne

kompetencije
u ranom
djetinjstvu

Doc.dr.sc.Tijana Borovac
Teorijska
razmatranja i
aktualne
relevantne
spoznaje o
socijalnim
kompetencijama
 KOMPETENCIJE su znanja, praktične, kognitivne, socijalne
vještine te stavovi i vrijednosti relevantni za određeni
profesionalni i životni kontekst ( Europski kvalifikacijski
okvir).

Kompetencije podrazumijevaju iskazanu sposobnost

primjene znanja, vještina, stavova za postizanje željenih
Što su kompetencije ? rezultata, ishoda u osobnom i profesionalnom razvoju. To su
karakteristike osobnosti, motivi i sustav vrijednosti kao i
specifična znanja i sposobnosti koje osoba posjeduje
(Hopkins,2001).

3

Nacionalni kurikulum za rani i
predškolski odgoj i
obrazovanje(2014,26)
uključuje:
osobnu,
 emocionalnu i tjelesnu,
 obrazovnu
 i socijalnu dobrobit
djeteta.
uspješno interpersonalno
(socijalno) funkcioniranje i
razvijanje socijalnih
kompetencija.
Ona uključuje:
• razumijevanje i prihvaćanje drugih i njihovih različitosti (proizašlih iz
vjerskih, rasnih, nacionalnih, kulturoloških i drugih različitosti ili
posebnih potreba)
• usklađenost s obrascima, pravilima, normama i zahtjevima socijalne
grupe/zajednice
• uspostavljanje, razvijanje i održavanje kvalitetnih odnosa djeteta s
drugom djecom i odraslima
• aktivno sudjelovanje, pregovaranje i konstruktivno rješavanje
konfliktnih situacija
• zajedničko (usklađeno) djelovanje djeteta s drugima (djecom i
odraslima)
• etičnost, solidarnost i tolerancija djeteta u komunikaciji s drugima
• mogućnost prilagodbe djeteta novim, promjenjivim situacijama i
okolnostima (fleksibilnost i adaptabilnost)
• percepciju sebe kao važnog dijela zajednice/okruženja
• osjećaj prihvaćenosti i pripadanja
• percepciju sebe kao člana zajednice koji ima priliku i mogućnosti
pružanja doprinosa zajednici
• odgovorno ponašanje djeteta prema sebi i drugima
4
Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i
obrazovanje (2014) potiče se i osnažuje razvoj osam temeljnih
kompetencija za cjeloživotno učenje, koje je obrazovna politika
RH prihvatila iz Europske unije, a to su:
1. Komunikacija na materinskome jeziku
2. Komunikacija na stranim jezicima
3. Matematička kompetencija i osnovne
kompetencije u prirodoslovlju
4. Digitalna kompetencija
5. Učiti kako učiti
6. Socijalna i građanska kompetencija
7. Inicijativnost i poduzetnost
8. Kulturna svijest i izražavanje

5
 Socijalna i građanska kompetencija razvijaju se
Socijalna i građanska poticanjem djeteta na odgovorno ponašanje, pozitivan i
kompetencija tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku
međukulturnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje
i

različitosti; samopoštovanje i poštovanje drugih te

osposobljavanje za učinkovito sudjelovanje u razvoju
demokratskih odnosa u vrtiću, zajednici i društvu na
načelima pravednosti i mirotvorstva.

Ove kompetencije razvijaju se u takvoj organizaciji

odgojno obrazovnoga procesa vrtića koja se oslanja na
stvaranje poticajnoga socijalnog okruženja, poticanje djece
na iznošenje i argumentiranje svojih stajališta te
uključivanje djece u donošenje odluka koje se odnose na
njihovo življenje u dječjem vrtiću.

6
SOCIJALNA KOMPETENCIJA

→ sposobnost pojedinca da inicira i razvija zadovoljavajuće recipročne

socijalne odnose
→ sposobnost stvaranja i usklađivanja fleksibilnih, prilagodbenih reakcija
na socijalne zahtjeve
→ sposobnost stvaranja i iskorištavanja socijalnih prilika

7
Primjer 1.

Pavle i Lovro, obojica

petogodišnjaci, zaokupljeni
su slaganjem tvrđave od
Lego kocaka. Ivan, također
petogodišnjak, prilazi im sa
željom da se uključi u
njihovu aktivnost.
“Sagradimo neboder!”
predlaže on i dohvati
nekoliko kocaka.
8
 Zašto se neće
igrati sa mnom ?

Pavle i Lovro, osupnuti,

pogledaju u Ivana.
“Odlazi! Ne možeš se
igrati s nama!” izjave oni
odlučno i okrenu mu leđa.
Pognute glave, Ivan se
udalji žalostan, pitajući se
zašto se drugi ne žele
igrati s njim.
( Katz & McClellan, 1999.)

9
Što je Ivan trebao Zašto Pavle i Lovro nisu
učiniti kao suigrač primili Ivana u igru ?
da bi ga prihvatili
u igru ?

Koja socijalna znanja i

umijeća su potrebna za
uspješno uključivanje u
igru?
 Primjer 2.

U drugom dijelu prostorije, Ana i

Josip ( također petogodišnjaci)
igraju se “restorana”. Karla im se
tiho približi.
Oni pogledaju u Karlu i pozdrave
je, ali je ne pozivaju da im se
pridruži. Karla ih nenametljivo
promatra nekoliko minuta.

11
“Izvolite vaš hamburger,
gospođo.” Kaže Josip dok stavlja
tanjur pred Anu.
“Hvala vam konobarice.” (sic.), KOJA SOCIJALNA ZNANJA I
odgovara Ana. VJEŠTINE „LEŽE” IZA OVOG
“Izgleda ukusno”, komentira Karla. KARLINOG PONAŠANJA ?
Josip se okrene Karli i upita”Biste li
i vi željeli nešto pojesti?”
“Da, molim.” kaže Karla.
Nakon što je uspješno obavljeno
Karlino uključivanje u igru, troje se
djece igraju zajedno ostatak jutra.
( Katz & McClellan, 1999.)
12
Temeljna kompetencija potrebna za uspješnu interakciju u vršnjačkoj
skupini

PREDUVJET • odlaganje ispunjavanja

NAIZMJENIČNOSTI želja
• shvaćanje da je
poželjno i normalno
čekati svoj red
• primjereno ponašanje
kada se “dođe na red”

13
14
 REGULACIJA EMOCIJA
REGULACIJA EMOCIJA

Sposobnost obuzdavanja frustracija

dovoljno dugo kako bi se riješio sukob
(razvija se iz rane interakcije s roditeljima i
djetetova prirođena temperamenta)
Sposobnost prepoznavanja opasnosti,
prevladavanja straha i tjeskobe,
podnošenja samoće i razvijanja
prijateljstava
Razvoj strategija koje služe upravljanju
emocijama (uspješnost interpersonalnog
funkcioniranja)
15
 SOCIJALNA ZNANJA I RAZUMIJEVANJE

SOCIJALNA ZNANJA poznavanje normi i socijalnih pravila grupa kojima

pojedinac pripada, vladanje jezikom kojim se služe vršnjaci (temeljni
vokabular).

SOCIJALNO RAZUMIJEVANJE sposobnost predviđanja tuđih reakcija na

uobičajene situacije, razumijevanje tuđih osjećaja, razvijanje sposobnosti
za komunikaciju (sudjelovanje u raspravama, pregovaranje, dogovaranje,
pokretanje interakcije, naizmjenično uključivanje, prihvaćanje kompromisa
te suosjećanja s drugima).

16
 SOCIJALNA UMIJEĆA

Pokušaj Posvećivanje Doprinos

pristupanja pozornosti tekućoj
grupi drugima raspravi

• pričekati, • izraziti divljenje za • uključivanje u

• utvrditi smjer tuđi uradak razgovor na
aktivnosti grupe, • tražiti informacije o primjeren način
• dati nenametljiv, ali tuđoj aktivnosti • dijaloške razmjene
relevantan
• izboriti se za riječ
doprinos

17
SOCIJALNE DISPOZICIJE

DISPOZICIJE

• razina znatiželje
• kreativnost
Razmjerno trajne
• šaljivost
navike ili načini
• plahovitost
reagiranja u različitim
• škrtost/velikodušnost
često opetovanim
• svadljivost…
situacijama

18

DJECA RANE I PREDŠKOLSKE
DOBI
Poticati djecu da razvijaju
vještine u socijalnim, tjelesnim
i kognitivnim područjima.
Omogućiti djeci da provode
vrijeme s drugom djecom
različitih dobnih skupina kao
primjera učenja i uvježbavanja
socijalnih kompetencija.
POTICANJE RAZVOJA
SOCIJALNIH
KOMPETENCIJA
OSNOVNOŠKOLSKA DJECA
Pomoći djeci da pronađu
načine kako se ponašati u
konfliktnim situacijama ( bez
pobjednika i gubitnika).
Uvažavanje sebe, drugih,
razvoj samopoštovanja i
pozitivne slike o sebi.
Pozitivna društvena
orijentacija ostvarivanje
prijateljstava, prihvaćenost,
empatija, fleksibilnost, smisao
za humor i optimizam.
ADOLESCENTI
Snalaženje u mreži socijalnih
odnosa. Pripadanje vršnjačkim
grupama. Osnaživanje u
planiranju i ostvarivanju
ciljeva. Poticati u uvježbavanju
zdravih reakcija u situacijama
u kojima bi se mogli osjećati
pod pritiskom, nepoželjnih
ponašanja, pozitivan razvoj
autonomije i nezavisnosti.
PRIJATELJSTVO I
POPULARNOST
DJECE RANE I
PREDŠKOLSKE
DOBI
PRIJATELJSTVO I POPULARNOST DJECE RANE I PREDŠKOLSKE
DOBI

• Vasta i sur. (2005) prijateljstvo → trajan odnos između dvije osobe koji obilježavaju
odanost, prisnost i uzajamnu privlačnost
• Klarin (2000) definira prijateljstvo kao uzajaman odnos privlačenja između dvoje
pojedinaca istog spola recipročne interakcije koja im omogućuje zadovoljenje
potreba za druženjem, intimnošću i prisnošću.
• Prva prijateljstva omogućuju djetetu oplemeniti svoje sposobnosti i vještine. U
ranome djetinjstvu dijete kao prijatelja navodi ono dijete s kojim provodi vrijeme u
igri. Oni prepoznaju da njihovo prijateljstvo podrazumijeva dijeljenje, međusobno
sviđanje, pomaganje, pružanje emocionalne podrške i sl. (Jurčević-Lozančić, 2016).

21
• Prijateljstvo u djetinjstvu ima različite funkcije. Ono može djetetu pružiti:
„(1) podršku, ojačati samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi; (2)
emocionalnu sigurnost; (3) naklonost i mogućnosti za intimno otkrivanje;
(4) sporazumnu provjeru interesa, nada i strahova; (5) instrumentalnu i
informacijsku podršku; (6) razvoj interpersonalne osjećajnosti te (7)
prototipove za kasnije romantične, bračne i roditeljske veze (Newcomb i
Bagwell, 1995; Sullivan, 1953).
• No, možda najvažnija funkcija prijateljstva je postojanje izvanobiteljske
baze sigurnosti iz koje dijete može istraživati učinke svojeg ponašanja,
svojih vršnjaka i njihovog okruženja.“ ( Rubin i sur. 2011, 315)
22
• Istražujući prijateljstva u institucijskom kontekstu, Andrilović i Čudina–
Obradović (1994) naglašavaju kako djeca biraju prijatelja prema sličnosti
s njima samima. Navode neke kriterije koji utječu na izbor prijatelja,
poput sličnosti prema dobi, spolu, rasi i ponašanju.

23
• Među najčešćim dobitima koje donosi prijateljstvo Klarin (2006) navodi:
emocionalna sigurnost, pozitivna slika o sebi, socijalna kompetencija,
zadovoljenje potrebe za intimnošću, usvajanje prosocijalnog ponašanja i
zadovoljstvo.
• model prijateljstva kojega predlažu Bukowski i Hoza (1989) a koji se sastoji
od triju dimenzija prijateljskog odnosa: uzajamnost, broj uzajamnih
prijatelja i kvalitetu prijateljstva. Uzajamnost je ključni element prijateljske
veze. Kako bi dvoje djece činilo dijadu u prijateljskoj vezi, preduvjet je da
jedan drugoga izaberu za najboljeg prijatelja. Procjena sviđanja mora biti
dvosmjerna da bi se zadovoljilo kriterij uzajamnosti. Uzajamnost
predstavlja prvu razinu hijerarhijskog modela prijateljstva ili prvu dimenziju
prijateljstva (Hartup, 1996; Hartup i Stevens, 1997).

24
PROSOCIJALNO
PONAŠANJE,ALTRUIZAM
I EMPATIJA
PROSOCIJALNO PONAŠANJE,EMPATIJA I ALTRUIZAM

→ prosocijalno ponašanje, empatija i altruizam, uglavnom se odnose na

temeljnu motivaciju skrbi za druge, ali bez očekivanja određene koristi ili
društvene nagrade.
→ Različiti oblici socijalnoga ponašanja koji su inicirani željom da se
pomogne drugima u zadovoljavanju njihovih potreba ili otklanjanje
teškoća, na činjenje dobrih djela što uključuje dijeljenje s drugima,
pomaganje i suradnju

26
Zašto se neka djeca
češće ponašaju
prosocijalno ?

 Interakcija genetskih
čimbenika
 Iskustvo socijalizacije
 Različiti situacijski čimbenici
 Emocionalna i socijalna
inteligencija

27
 • Nina(4,5) Jer je drugima teško pa
Zašto pomažem? da ne počne plakati onaj kome
treba pomoć
• Pavel(5,4) Pomažem zato što neki
ne mogu sami , zavežem cipele,
malima dam ruku da ne padnu na
toboganu…spremim igračke.
• Ema(5,4) Pomažem mami jer i ona
meni uvijek pomogne.

28
EMPATIJA

• Hoffman-empatija je kognitivna svjesnost o unutrašnjim stanjima druge

osobe, njezinim mislima, osjećajima, opažanjima i namjerama ; empatija
je posredovana emotivna reakcija za drugu osobu
• Korijene empatije pronalazimo u emocionalnoj pismenosti koja
podrazumijeva shvaćanje, uvažavanje osjećaja, mišljenja drugih te
poštivanje razlika u stavovima drugih, počinje aktivnim slušanjem
Goleman (2008) 29
Poticajno
okruženje -
preduvjet razvoja
socijalnih
kompetencija
ELEMENTI VRTIĆKOG
PROGRAMA KOJI
PRIDONOSE SOCIJALIZACIJI

 Ustrojba fizičkog okruženja

 Organizacija vremena
 Stupanj formalnih
/neformalnih aktivnosti
 Tretman igre

31
USTROJBA FIZIČKOG
OKRUŽENJA

 djeluje opsegom prostora,

rasporedom opreme ...
 određuje veličinu vršnjačkih
grupa, tipove interakcija
među djecom, te djecom i
odraslima ..
 ustroj fizičkog prostora
otkriva koncepciju
programa

32
Stvaranje
emocionalnog i
estetskog ozračja

lijep, osoban, prijateljski

prostor za druženje i
aktivnosti →stimulira
proces socijalizacije

33
ORGANIZACIJA
VREMENA

 ravnoteža vremena
provedenog u formalnim i
neformalnim aktivnostima
 dovoljno vremena za igru
 dovoljno vremena za
vršnjačku interakciju
 “glatki” prijelazi među
aktivnostima ...

34
STRUKTURA I OPREMA
INTERESNIH CENTARA

Materijali u centrima su konkretni,

stvarni i važni za djecu
 lako dostupni, grupirani na
funkcionalan i djeci privlačan način.
 promiču učenje kroz istraživanje,
igru, dječje projekte
 potiču samostalnost i aktivnu
angažiranost djeteta
 omogućuju učinkovit način
individualizacije programa

35
PROSTOR ZA
OSAMOSTALJIVANJE

36
SOCIJALIZACIJSKI
POTENCIJALI
SIMBOLIČKE IGRE
 usklađivanje igrovnih
uloga, dogovaranje
igrovnoga scenarija,
temeljnih pravila
 zahtijeva visoku razinu
socijalnih umijeća
 igra kao poligon za
uvježbavanje i razvoj

37
NAČELA PEDAGOŠKE PRAKSE KOJA POVEĆAVAJU SOCIJALNU
KOMPETENCIJU- UVAŽAVANJE I POŠTIVANJE DJEČJIH OSJEĆAJA

• Razvoj djetetova povjerenja prema odraslome – odgojitelju ( dijete

shvaća da on razumije njegova osjećanja, da će mu pružiti utjehu i
zaštitu)
• Odgojitelj razumije djetetove osjećaje (npr. nelagodu pri uključivanju u
grupu, nesklonost prema nekom drugom djetetu…), no odgojitelj
pomaže djetetu da razvije pozitivnija ili neutralnija osjećanja
• Odgojitelj zna odrediti granicu između popustljivosti i uvažavanja
djetetovih osjećaja
• Odgojitelj pokazuje visoka očekivanja glede pozitivnog, suradničkog i
pristojnog ponašanja djece
38
LITERATURA

• Jurčević Lozančić,A. (2016). Socijalne kompetencije u ranome djetinjstvu.

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
• Katz,L., McClellan,D.(1997). Poticanje razvoja dječje socijalne
kompetencije. Zagreb:Educa.

39