Maria Blaškić

maria.blaskic3@gmail.com
Sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski Učiteljski studij, modul Odgojne znanosti
1.god.
Kolegij: Cjeloživotno obrazovanje

SEMINARSKI RAD

PETER JARVIS I DRUŠTVENO UČENJE

U Zagrebu, 28. listopada 2023.

1
Sadržaj
Uvod………………….…………………………………………………………3
Peter Jarvis……….……………………………………………………………..4
Peter Jarvis o cjeloživotnom učenju..………………………………………..5
Djelo o društvenom učenju………..…………………………………………6
Temeljni koncepti učenja……………………………………………………..8
Procesi učenja………………………………………………………………10
Zaključak…………………………………………………….………………….11
Literatura………………………………………………………………………..12

2
Uvod
Još u doba antičkih civilizacija potječe ideja o obrazovanju odraslih, koja je dobila veliki
značaj kod mnogih grčkih filozofa. Kao što i sami znamo, pojam andragogije definira
znanstvenu disciplinu koja se bavi proučavanjem problema obrazovanja i odgoja odraslih.
Također, bitno je navesti i okolnosti u kojima se ostvaruju rezultati same andragogije, ali
postavljamo i pitanje kakvog su karaktera. Karakterno se osvrću na aspekte socijalnog ili
individualnog područja.
Obrazovanje ostvaruje nekoliko važnih ciljeva, a onaj glavi jest stjecanje kompetencija
važnih za rad i život. Dakle, sva znanja i vještine usvajamo isključivo učenjem koje dovodi do
stjecanja ne samo određenih znanja, već i do novih oblika ponašanja. Već u vrijeme 18., 19. i
početkom 20. stoljeća, diljem cijele Europe pa tako i Sjeverne Amerike civilizacija se susreće
s pojmom koji se odnosi na obrazovanje odraslih. Razne udruge, pokreti i specifične institucije
bile su uzrok pojave takvog načina obrazovanja. No, znanost o obrazovanju odraslih nije bilo
lako utvrditi budući da je bio prisutan negativan stav prema učenju u odrasloj dobi.
Peter Jarvis je međunarodno priznat stručnjak na području cjeloživotnog obrazovanja te
obrazovanja odraslih. Spominjemo djelovanje Petera Jarvisa i njegov doprinos u andragogiji,
ali ne samo u tom području već i o njegovu mišljenju o osobi u društvu. No međutim, pridavao
je veliku pozornost samom iskustvu koje je bilo temelj njegova djelovanja. Učenje se odvija
unutar određenog konteksta ili određene društvene situacije, o kojima nas je podučavao Peter
Jarvis u svojim mnogobrojnim djelima.
U ovom seminaru analizirana je biografija samog Petera Jarvisa, njegovo djelovanje pa sve do
njegovog stava i definiranja samog pojma učenja kao društvenog.
No, vrlo često si postavljamo pitanje, koji sve aspekti utječu na postizanje osobe u okviru
procesa učenja?

3
Peter Jarvis

Peter Jarvis (1937.-2018.) svjetski je poznat stručnjak

(Slika 1. ) obrazovanja odraslih, ali posvetio se radu na
eksperimentalnom učenju. Djelovao je i na području
cjeloživotnog i kontinuiranog obrazovanja. Kao profesor
kontinuiranog obrazovanja predavao je na Sveučilištu
Surrey, gdje je obnašao dužnosti pročelnika Odjela za
obrazovne studije. Gostovao je Sveučilištima diljem svijeta,
kao što su: Sveučilište u Georgiji (USA), Sveučilište u
Pescu (Mađarska ), Sveučilište u Nottinghamu i City
University (UK ), Sveučilište u Ljubljani i mnogim
drugima. Slika 1.
Autor je i urednik više od 20 knjiga, članaka i raznih poglavlja u knjigama o obrazovanju i
učenju odraslih, osnovnom obrazovanju, obrazovanju za treću životnu dob, obrazovanju na
daljinu te stalnom stručnom obrazovanju.
Osnivač je International Journal of Lifelong Education. Također, član je uredništva
poznatijih časopisa (Adult Education Quarterly, Comparative Education). Dobitnik je više
raznih akademskih počasti: Predsjednik British Association of International and Comparative
Education (BAICE); dobitnik svjetske nagrade Cyril O. Houle za najbolju literaturu u
području obrazovanja odraslih; dobitnik nagrade Comenius; izabran je u International Hall of
Fame of Adult and Continuing Education.
Neke od njegovih novije objavljenih publikacija su: The Routledge International Handbook of
Lifelong Learning; Democracy, Lifelong Learning and the Learning Society; Globalization,
Lifelong Learning and the Learning Society.
P. Jarvis u svojim djelima nam pokušava predočiti ono kako postajemo ,,ljudi''. Proučavao je
sami odgoj, koji se bazirao na učenju, koji se prema njegovim hipotezama temeljio na
uvažavanju našeg genetskog nasljeđa i evolucijske realnosti. Jarvis objašnjava svoje teorije te
načine kako postajemo socijalna ljudska bića, odnosno osoba u društvu. U procesima kao što
su rast i razvoj, postajemo određena individua koja prihvaća/odbacuje nadređeni režim kojem
smo neposredno izloženi putem medija. Sama teorija odmiče od tradicionalnog pristupa te tada
omogućava osobu smjestiti u središte razmišljanja o učenju. U Jarvisovim djelima imamo
širok spektar različitih razmatranja u kojima se oslanja na provedena istraživanja u drugim
znanstvenim disciplinama te nam prikazuje složenu studiju o tome tko smo i na koji način
postajemo socijalna bića. Također, razrađuje nekoliko procesa učenja koji se nastavljaju u
svim fazama života.

4
Peter Jarvis o cjeloživotnom učenju

Je li moguće upravljati ljudima u složenom društvu? Pitanje koje nam se pojavljuje u

mislima, ali svjesni smo da to nije moguće u potpunosti učiniti. Petar Jarvis je smatrao kako
kod svih živih bića koja uče i koja posjeduju neko iskustvo, proces učenja započinje onda kada
isto to iskustvo traži odgovor. Tvrdio je da samo učenje se odnosi na pretvaranje svih stečenih
iskustava u znanje, vještine i ponašanja. Iskustva nemaju ograničenu strukturu, odnosno
ograničen okvir što sve možemo eksperimentalno ispitati na temelju nekog iskustva.
U Jarvisovu modelu učenja, ono se odvija unutar određenog konteksta ili društvene situacije te
zamišlja se učenik/ca koja se ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno, kreće s jedne točke do
druge točke. Najčešće takve točke nazivamo određenim situacijama. U nekim situacijama
kretanje bude svjesno, a u nekima nesvjesno. Upravo iz tog razloga dolazi do izmjene.
Put kojim se osoba kreće, može se kretati na temelju iskustva, ali pojedini putevi rezultiraju
učenjem. One osobe koje imaju usađeno određeno iskustvo te se nađu u nekoj situaciji, često
iskoriste istoimeno iskustvo te izađu iz situacije nepromijenjeno. No također, osoba može
dopustiti da određeni događaji utječu na njeno shvaćanje i razumijevanje.
Osvrnuo se na razdvajanje andragogije od pedagogije. Zaključivao je iz mnogobrojnih
istraživanja kako djeca uče češće iz primarnih iskustava, s obzirom da im nisu poznata
značenja tih istih iskustava. Takvo isto učenje se temelji na pokušajima i pogreškama, ali
također pomoću okoline se traži odgovor koji će biti prihvatljiv u društvu koje ih okružuje.
Djeca se tada osvrnu na značenje osjećaja, što prethodi njihovom nadolazećem kognitivnom
učenju koje se temelji na iskustvima. Dok, s druge strane odrasli koji doživljavaju određena
iskustva najprije moraju naučiti njihovo značenje koje ide uz iskustvo te onda se mogu
usmjeriti na učenje kroz ostala iskustva. Vidno su nam prikazane razlike između dobi i
stjecanja određenih iskustava pa tako i onog naučenog.
Kako bismo bolje shvatili na što se Peter Jarvis više osvrnuo, važno je ponoviti nekoliko
pojmova.
Lifelong education ili cjeloživotno obrazovanje, označavalo je kocepciju koja obrazovanje
označava kao cjeloživotni proces. Započinje obveznim školovanjem, odnosno onim
formalnim, te traje cijeli život. Smatrano je kako tijekom cijelog života uvijek nešto novo
učimo i stječemo veliki broj iskustava. Razvoj samih koncepata obrazovanja odraslih je
uvelike pridonio formiranju koncepata cjeloživotnog obrazovanja.
Cjeloživotno učenje se razlikuje od prije navedenog pojma. Za razliku od cjeloživotnog
obrazovanja, lifelong learning ili cjeloživotno učenje se određuje kao sveukupna aktivnost
učenja tijekom cijelog života s ciljem unapređenja naših znanja i vještina. Obuhvaća učenje od
rane mladosti do starosti te u svim mogućim oblicima.

5
Djelo o društvenom učenju

Kada govorimo o njegovom djelu Learning to be a person in society iz 2009. godine,

Jarvis nam je na temeljit i sistematičan način objasnio da smo svi mi ljudi stvoreni kao osobe
kroz određen društveni život, odnosno kroz naša iskustva. Čitatelje provlači nizom tema sve
do onog zaključnog, kako postati osoba u društvu. To je glavno pitanje kojim se Jarvis bavi, a
ujedno je i tema moga seminarskog rada jer nas zapravo zanima to društveno učenje.
Većinu djela navela sam u prethodnim poglavljima, ali trenutno jedno bitnije odnosilo se
upravo na samo društvo te tko smo mi. Knjiga (Obrazovanja odraslih i kontinuiranog
obrazovanja) je podijeljena na tri dijela. Prvi dio knjige je podijeljen na šest dijelova koji
prikazuju teorijsko utemeljenje fenomena i objašnjavaju. Iako svatko od nas postaje osoba u
društvu i dobiva svoju ulogu, to se ne stječe rođenjem ili slučajno. Nego, to se upravo stječe
procesom učenja. Upravo tako mi postajemo osobe kao što navodi Jarvis.
Bitno je navesti ovdje kako je u suvremenom društvu glavna riječ na suživotu s našom
okolinom, odnosno odnos nas i drugih. Zapostavlja se pojedinac. Mi, živa bića, živimo u
odnosu s drugima i upravo na taj način ,,proizlazimo'' iz njih, kako navodi Jarvis. Drugi
koncept kojeg je u djelu Jarvis navodio jest društvo, zajedno s konceptom kulture unutar
procesa globalizacije i multikulturalnosti. Društva su danas postala naprednija, često ih se
naziva kombinacijom sustava i životnih svjetova. Životni svijet nije statički fenomen, odnosno
upravo onako kako učimo tako ćemo ga i konstruirati. Ističući individualnu odgovornost
pojedinca, Jarvis ističe kako je važan utjecaj društva jer bez skupine, ne može biti ni osoba.
Proces socijalizacije je iduća važna stavka, a ona se navodi u drugom poglavlju. Detaljno se
razrađuje teza da se učenje odvija u socijalnom kontekstu, odnosno ispituje se ideja
međuljudskih odnosa i procesa socijalizacije pojedinca.
Odnose među okolinom moramo shvaćati kao potrebom jer je upravo to temelj ljudskog
življenja i priroda svakog pojedinca kojeg Peter Jarvis često spominje. Sama interakcija
između nas i svijeta je višeznačan fenomen s obzirom da naše doživljavanje svijeta ovisi o više
čimbenika. Ali, interakcija je također zaslužna i za stalnim mogućnostima učenja nečeg novog.

Slika 2.
6
Jarvisova teorija iskustvenog učenja( Slika 2.) prikazuje nam da svako učenje počinje
određenim iskustvom te da su svi kognitivni i afektivni aspekti od velikog značaja u samim
prijelazima s kojima se susrećemo u svijetu.
Prema tim istraživanjima, autor navedenog djela nam otvara mogućnost spoznaje i kako
doživljavamo svijet oko nas. On je prema ovim istraživanjima i u svome djelu zaključio da je
učenje definirano kao kombinacija procesa tijekom života pomoću kojih osoba na kognitivan
način doživljava određene socijalne situacije. Kako se opisuju glavni procesi koje prolazimo
dok učimo, Jarvis je opisao proces promjene osobe kroz učenje. U trećem poglavlju
spominjemo i nešto raniju dob te kako već od tada dijete počinje shvaćati društvo. Upravo je
rano djetinjstvo podloga za daljnji život i tako je bilo smatrano. U nastavku poglavlja
spominjemo iskustvo. Budući da ovisno o situaciji u kojoj učimo i određena iskustva koja
steknemo, Jarvis nam je na najprirodniji način mogao objasniti ideju ljudskog iskustva koja je
temelj ljudskog života i učenja. Kao što sam ranije spomenula, primarno i sekundarno iskustvo
nas uvodi u raspravu o iskustvu. Uvijek kada spominjemo samo iskustvo važno je govoriti o
posrednom i neposrednom iskustvu odnosno o stvarnosti. Učenje kao egzistencijalni problem
utjecao je na Jarvisov stav. Naime, Decartesovu tvrdnju ,,Mislim, dakle jesam'', Jarvis
mijenja u ,,Jesam, dakle mislim''.
U svome zadnjem poglavlju isticao je naš način razvijanja te da smo mi ovdje da pronađemo
smisao našeg postojanja. Naravno, bitno je i osvrnuti se na povezanost koncepata značenja i
učenja u kojima nam Jarvis želi dokazati da ljudska bića tragajući za razumijevanjem
pridodaju značenja određenim iskustvima. A kako mi stječemo nova iskustva, znanja i vještine
mijenjamo svoja postojeća značenja i na taj način samo produbljujemo svoje kognitivne
spoznaje te učimo.

Kao što Jarvis kaže ,,mi doista učimo da budemo osoba u društvu- učimo da budemo mi''.
Kroz filozofsku perspektivu ukazuje da tijekom cijelog života učimo da postanemo osoba u
društvu. Tijekom starenja mijenja se naša percepcija na svijet i iskustva koje doživljavamo.

7
Temeljni koncepti učenja

Prema mišljenju mnogih kritičara, Peter Jarvis je na najboljem primjeru ustanovio koje sve
procese učenja prolazimo. Jarvis je u pojedinim poglavljima svojih radova razrađivao neke od
osnovnih aspekata procesa učenja te je navodio razne teorije i potkrijepljena istraživanja. U
drugom dijelu istoimene knjige on je govorio upravo o procesima učenja. Autor je obrađivao
doživljavanja, opažanja, razmišljanje, interakciju, stjecanje znanja i ono najbitnije,
pozicioniranje u društvu. Čitajući malo više o Jarvisovim djelima shvatit ćemo kako je vodeća
uloga društvo u svakom aspektu našeg života te nas potiče na razmišljanje o našoj okolini pa i
o nama samima. Sve je započelo konceptom koji se temeljio na iskustvu, s obzirom da je
doživljaj početak svakog učenja. Svatko od nas se razlikuje te imamo različito shvaćanje i
doživljavanje svijeta. Odnosno, svaki pojedinac opaža vanjsku realnost onako kako ju on
shvaća kroz određeno iskustvo i upravo mi, pojedinci, smo oni na koje utječe naš vlastiti
doživljaj. Često se vode rasprave oko teme društva i pojedinca te je tako i sam Jarvis vodio
glavnu riječ. Govori nam o tome kako je opažanje bitna radnja. Opažanje je rezultat našeg
postojanja u svijetu, ali i naše slike o njemu. U stvarnosti ne učimo samo iz vanjskog svijeta,
već iz svoje percepcije. Percepcija nam u ovom dijelu ima važnu ulogu jer je ona ključna u
shvaćanju samog procesa učenja.
Nakon koncepta koji je bio temeljen na iskustvu i doživljavanju okoline, razmatramo koncept
tako zvanog ,,razmišljanja''. Što znači biti svjestan sebe i svega što nas okružuje? Pitanje
koje si postavljamo iz dana u dan da bismo shvatili koliko je sama pomisao našeg postojanja
usko povezana s konceptom koji se bavi razmišljanjem. Onako kako razmišljamo jest uzrok
našeg djelovanja u vanjskom svijetu i okolini te određuju nas po tipu osobe kakva jesmo.
Položaj u društvu. Stavka koju ponekad zanemarujemo ili se jednostavno ne osvrćemo na
nju, a znatno je bitna. Kada govorimo o razmišljanju, Peter Jarvis nas upozorava da se naše
razmišljanje u velikoj mjeri odražava i na naš položaj u društvu. No, kao što sam ranije navela,
mi kao individue imamo mogućnost razvijanja naših misli kako unutar, tako van svih okvira
socijalnog konteksta. Kako učimo tako stječemo i znanje. Ali, nije to uvijek isto te je iz tog
razloga uspoređivao stjecanje znanja i učenje, tvrdio je Jarvis. Njegov koncept koji se temeljio
na stjecanju znanja promatrao je kao određenu sposobnost pridavanja značenja nekoj situaciji
koja je većinom ona osobna. Dakle, smatrao je kako se ovdje ističe naše subjektivno
razumijevanje situacije.

Uviđamo kako učenje nekada može biti slučajno, a nekada i nesvjesno. Jarvisova rasprava na
temu vjerovanja je zbunila mnoge jer nitko nije smatrao da je to kognitivan proces te da se
ujedno veže i na emocionalne procese. Zašto su nam emocije bitne?
Moglo bi nas začuditi zašto o ovome učimo, ali kada si postavimo to pitanje potiče nas na
dublje spoznaje o nama samima kao ljudskim bićima. No međutim, emocije su upravo novi
uvod u poglavlje o kojemu Jarvis govori. Koncept temeljen na emocijama važan je za proces

8
učenja. Jarvis ispituje temeljne emocije u ljudskim bićima te povezanost emocija s ljudskim
iskustvom. Naime, često se susrećemo sa pojmom kontrole osjećaja. Jarvis nas nije zakinuo s
time, već je i o tome govorio, odnosno o načinu na koji učimo kontrolirati svoje emocije.
Naučili smo kako motivirati ljude te se sami temelj motivacije za proces učenja i djelovanja
nalazio i u emocijama. Peter Jarvis često uz emociju veže i koncept djelovanja. Zašto?
Djelovanje nam je prikazano kao interakcija s vanjskim svijetom te ono bitno, učenje
interakcijom, odnosno djelovanjem.
Svakodnevno smo u interakciji s ljudima te sami koncept temeljen na interakciji Jarvis
promatra tako da razumijevanje govora okoline ujedno i podrazumijeva proces
razumijevanja vrijednosti, što je bio idući koncept. Kada govorimo o vrijednostima važno je
spomenuti i pojedine aspekte koji se odnose na učenje i usvajanje vrijednosti. Dotaknuo se i
teme moralnog rasta i razvoja, a i onog ključnog koncepta koji se odrazio u pozicioniranju u
društvu. Načinom na koji mi opažamo svoju poziciju u društvu reflektira se na stavove i našu
osobinu ličnosti.
Uzimajući u obzir sve navede koncepte kojima osoba prolazi u procesu svoga učenja, autor
nam prikazuje kompleksnost učenja kao cjeloživotnog procesa.
Koncept koji se temelji na našem postojanju bio je u trećem dijelu knjige koju Jarvis
predstavlja. Naša percepcija i kognitivna shvaćanja bile su od velike važnosti u kontekstu
cjeloživotnog ciklusa. Mi živimo i posjedujemo različite potrebe pa tako i različite oblike
motivacije. U gotovo svakom trenutku mi smo ti koji učimo ne samo kako djelovati s obzirom
na različite uloge, već kako postajemo mi.

9
Procesi učenja

Jarvisova podjela na tri podtipa procesa učenja koji su uključivali: proces ne-učenja
(nonlearning processes), ne-reflektirajuće procese (nonreflective processes) i reflektivne
procese (reflective processes). Navedene procese učenja spominjao je u nizu svojih djela te je
objašnjavao glavne aspekte procesa učenja kroz različite znanstvene perspektive koje su od
iznimne važnosti.

Proces ne-učenja se temeljio na situaciji gdje osoba ne uči pomoću određenog iskustva, već
se oslanja na već unaprijed određene hipoteze ili pretpostavka o nečemu. Pretpostavka je
temeljena na nekom prethodnom iskustvu te se smatra kako ono što je djelovalo prije biti od
koristi i trenutno. Te svakim odbijanjem određenog iskustva nije bilo moguće ostvariti neko
učenje praćeno tim istim iskustvo, što je zagovarao ovaj tip procesa učenja.

Ne-reflektirajući procesi obuhvaćaju oblik tradicionalnog učenja. Odnosi se na učenje u

kojemu iskustva nesvjesno usvajamo te se ono zna katkad nazvati slučajnim učenjem.
Vježbanje je dio ovog procesa, no ono se odnosi na neke jednostavnije postupke za razliku od
memoriranja informacija.

Reflektivni procesi se odnose na razmišljanje o naučenom te korištenje samih reflektivnih

svojstava učenja i vještina koje analiziraju naše kognitivne i afektivne aspekte u svrhu
poboljšanja. Iskustveno učenje prati reflektivan proces jer je upravo to aktivan proces koji
pretvara određeno iskustvo osobe u učenje.

10
Zaključak

Jarvisovi modeli učenja nam na temeljit način prikazuju proces učenja od početka do
samog kraja te pruža svim andragozima veći spektar mogućnosti u svrhu olakšavanja
obrazovanja za odrasle. Zaključujemo kako se Jarvis oslanjao na iskustvo te je smatrao kako
cjeloživotno iskustvo odrasle dobi može biti podloga učenju i mnogim drugima kao i razvoju
društvenih uloga.
Mnogo ideja ovog autora koriste se i danas te je donio velike promjene u samom shvaćanju
andragogije kao znanstvene discipline te isključivo u aspektima učenja i tko smo mi zapravo,
odnosno samopoimanje sebe kao pojedinca u društvu. Svi mi stvoreni smo kao osobe koje
prolaze kroz društveni život te učimo kako postati osoba u društvu.
Ovaj rad bavi se biografskim prikazom Petera Jarvisa te njegovom karijerom od samih
početaka; uključujući njegov pogled na cjeloživotno obrazovanje nas kao ličnosti, shvaćanje
društva, razumijevanje svih procesa i aspekata učenja te koliko je danas značajna okolina u
kojoj obitavamo. Jarvisov utjecaj na andragogiju bio je iznimno velik jer je istaknuo nekoliko
važnih stavki cjeloživotnog učenja kao i sva načela kojima se vodio nizom svojih istraživanja i
ono najbitnije, empirijska iskustva koja su danas prijeko potrebna da bismo shvatili njihov
utjecaj u sadašnjem suvremenom pristupu obrazovanju.

11
Literatura

Michael Crossley, University of Bristol, 2019., Peter Jarvis: 1937-2018, Routledge Taylor &
Francis Group. Dostupno na:
https://www.tandfonline.com/doi/epdf/10.1080/03050068.2018.1559561?needAccess=true

Siniša Kušić, Andragoški glasnik, 2011., TEORIJA PETERA JARVISA O

CJELOŽIVOTNOM UČENJU. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/154608

Grubica, Paola, 2015., Doprinos poznatih andragoga utemeljenju i razvoju andragogije.

Dostupno na: https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffri:286/preview

Siniša Kušić, 2011., Theory of lifelong learning by Peter Jarvis (book review: Peter Jarvis
(2009). Learning to be a person in society. London and New York: Routledge). Dostupno na:
https://oa.mg/work/2785622171

Theories linking transitions and adult learning. Dosptuno na:

https://transitionsinadultlearning.weebly.com/theories.html

Kate Brown, 2015. UCL Institute of Education, University College London, International
Journal of Development Education and Global Learning, Theorizing learning process: An
experiential, constructivist approach to young people’s learning about global poverty and
development. Dostupno na: https://files.eric.ed.gov/fulltext/EJ1167834.pdf

John Holford, 2019., Peter Jarvis obituary. Dostupno na:

https://www.theguardian.com/education/2019/jan/08/peter-jarvis-obituary

UNESCO Institute for Lifelong Learning, 2018., Peter Jarvis: A pioneer of adult education
dostupno na: https://uil.unesco.org/library/peter-jarvis-pioneer-adult-education

Simona, 18. svibnja 2012., Peter Jarvis, Learning from Everyday Life. Dostpuno na:
http://hssrp.uaic.ro/continut/1.pdf

By Routledge, 2006., Lifelong Learning and the Learning Society, Volume I. Dostpuno na:
file:///C:/Users/blask/Downloads/9780203001677_previewpdf.pdf

12