ANTIČKA HISTORIOGRAFIJA

*Antika i historia – kulture izrasle na obalama Sredozemlja ccc 1000 pr.kr

– 500 n.e.
*od pojave prvih grčkih gradova polisa do sloma Zapadnog Rimskog
Carstva
*Temelj razvoja zapadne kulture i judeokrišćanske tradicije
*Kolijevka povijesne znanosti
*Prvi put je upotrijebio pojam Historija – Herodot (490 – 430)
*Znanje ispitivanje, pripovjedanje, stečeno ispitivanje, pripovjedanje
*Histor – svjedok, vještak, historikos, istraživač, stručnjak
*Histerografija- pisati o povijesti
*Video – vidjeti opažati opisati
*Herodotova historija – obuhvaćam sadašnjost i do dvije 3 generacije u
prošlost
*Obuhvaća i kulturu i svakodnevnicu Grka i „Barbara“
*nije jasno smatrao li ju zasebno disciplinom
*Tukidid (oko 460 pr.kr 390 pr.kr ) njegova praksa
*izvješće o političkim i vojnim događajima
*Rat Atenjana i Peloponežana
*Aristotel (384 pr.kr – 322. pr.kr)
Definicija pisanja povijesti – opis političkih i vojnih događanja u
određenom vremenu
*Marko Tulije Ciceron (106 – 43 pr,kr)
Teorija o pisanje povijesti
Grana govorništa s visokim literarnim zahtjevima
Svaćanje povijesti kao partikularnih izlaganjen o različitim događanjima
*izostanak svjesti o povezanosti i sveobugvatnoj cjelini
*estetski privlačni opis vojnih i političkih događaja kao primjer budućeg
djelovanja
*politička događajna povijest – izraz razvoj grčkih gradova
*potreba za orijentacijom u vremenu i prostoru

GRČKA HISTORIOGRAFIJA
*oko 500 pr.kr grčko društvo na razmeđi između mitskog i razumnog
poimanja svijeta
*pisci koji pišu o „o onome što se pripovjeda“(lokalne, legende,osnutak
gradova)
*Hekatej iz Mileta (6 u 5 st.pr.kr)
*Helanik iz Mitilene (479.pr.kr)
Začetnik grčke kronologije
Usutavljavanje predaje kronološkim redosljedom
Historigrafija do kraja 18.st u 2 smjera

*Herodot iz Halikarnasa (490.pr.Kr – nakon 430.pr.kr)

„otac historije/povijesti“ (Ciceron)
*On je bio putnik i erudit – osoba koja skuplja znanje o enciklopedijama
*Pripovjedao je o grčko – perzijskim ratovima
*uvjerenost u premoć atenske demokracije nad prezijskom despocijom
*3 vrste obavjesti u traženje istine
1. Informacije kojima je svjedočio
2.Događajima kojima je svjedoćio
3.Informacije od kojih je došao vlastitim ispitivanjem
*Tukidid – usmjerenost na političko – ratne događaje(peloponeski rat)
*pisao je o događajima kojima je osobno prisustovao
*Historija sui temporis – povijest vlasitog vremena

RIMSKA HISTORIOGRAFIJA
*Političko pokoravanje Grčke rimskoj vladavini
*Akulturacija- politički pokorena grčka osvojila rim svojom kulturom
*Marko Porcije Katon –(234- 149 pr.kr)
*Pisac prvog historiskog djela na latinskom
*Gaj Julije Cezar – 100pr.kr – 44.pr.kr
Commentarii de bello Gallco
Izvještaj rimskom senatu – pripovjedanje o vlastitim ratnim uspjesima i
državničkom umjeću
Tit Livije (59- 17. n.e)
Ab urbe condita – osnutak grada rima, od početka do kraja

*Kornelija tacit (55- 120 n.e)

Najveći domet historiografije za vrijeme Rimskog Carstva
Annales i Historiae
Fragmentirano sačuvana djela
*Josip Flavije (37 – 100 pr.kr)
Židovski autor piše na grčkom jeziku u vrijeme Rimskog carstva
Židovske starine 20 knjiga
Povijest židovskog naroda od stvaranja svijeta od 66.n.e
Biografija kao književna vrsta na vrhuncu (Plutarh, Gaj Svetonije)
Lukjan-(115- 180. n.e)
Kako se piše historija- jedino djelo sustavnog razmišljanja o pisanju
povijesti u Antici
Norme klasične historigrafije u potrazi za istinom – vjerodostonost,
uvjerljivost i nepristranost