1.

OD INFORMACIJSKOG DRUŠTVA, DO DRUŠTVA ZNANJA

Nove informacijske i komunikacjske tehnologije stvorile su nove preduvjete za Razvoj

društava znanja. Pridonoseći ostvarivanju višega i primamljivijeg cilja, rastuća globalna
informacijska društva dobivaju svoj smisao postojanja. Taj je cilj izgradnja društava znanja na
globalnoj razini kao izvora razvoja za sve, ponajprije za najnerazvijenije zemlje. Osobito su
važna dva izazova koja donosi informacijska revolucija a to su uklanjanje digitalne podjele i
jamstvo za budućnost slobode izražavanja. Nejednak pristup određenih zemalja
informacijskim izvorima, sadržajima i infrastrukturi dovodi u opasnost istinski globalni
karakter informacijskog društva. Ako se ograničava slobodan protok informacija, a
informacije se cenzuriraju ili se njima manipulira, onda se ne možeme uopće govori o
globalnome informacijskom društvu.

Pojam „društvo koje uči“, označava novi tip društva u kojemu se brišu stare granice
vremena i mjesta prijenom znanja (u obrazovnim ustanovama ili odmah nakon početnog
obrazovanja). U sve složenijem društvu, u kojemu će se pojedinac tijekom radnog vijeka
vjerojatno u morati baviti s više poslova, cjeloživotno učenje postaje nužnost. Istodobno s
prihvaćanjem pojma društva koje uči, autor Peter Drucker je upozorio na pojavu društva
znanja (knowledge society), u kojemu je najvažnije učenje učenja (learning how to earn).
Istodobno je taj novi koncept obrazovanja uvršten u izvješće „Naučiti postojali: Svijet
obrazovanja danas i sutra“, kojeg je Medunarodno povjerenstvo za razvoj obrazovanja pod
vodstvom Edgara Paula (dalje u tekstu Faureovo izvješće) podnijela UNESCO-u. U Izvješću
se tvrdi da obrazovanje više nije povlastica elita, niti se odnosi samo na jednu dobnu
skupuinu, već ono zahvaća cijelu zajednicu i cijeli čovjekov život.1

1
Usp. UNESCO World Report: Towards Knowledge Societies, UNESCO publishing, Pariz, 2005., str. 27.