Ekonomija – prvi kolokvij

1. Što je ekonomija te koja je razlika između pozitivne i normativne ekonomske

analize.
 Ekonomija je grčkog podrijetla s korijenom u grčkim riječima oikos (kuća) i nomos
 (zakon,pravilo) i na početku se koristilo za vođenje kućanstva.
 EKONOMIJA DANAS UKLJUČUJE GOLEM RASPON TEMA:
 istražuje ponašanje financijskih tržišta uključujući kamatne stope,devizne tečajeve
cijene i dionica
 predmet ispituje zašto neke zemlje imaju visoke dohotke dok su drugi siromašni te
nastavlja analizom kako siromaštvo može biti smanjeno bez štetnih utjecaja na
njihovo gospodarstvo
 izučava poslovne cikluse-fluktacije kredita, inflacije, nezaposlenosti-zajedno s
politikama njihovoga upravljanja
 izučava međunarodnu trgovinu i financije te učinke globalizacije
 ispituje načine na koje se državne ekonomske politike mogu koristiti kako bi se
postigli važni ciljevi poput brzog ekonomskog rasta, pune zaposlenosti, stabilnosti
cijena, pravedna raspodjela dohotka, efikasna uporaba resursa
 Ekonomija izučava kako društva koriste oskudne resurse da bi proizvela vrijedne
robe i usluge te ih podijelila različitim pojedincima

Pozitivna ekonomska analiza

 analizira stvari kakve jesu bez prosuđivanja i davanja mišljenja o njima

 usmjerena je na ono što stvarno postoji i što se može dokazati i provjeriti

 omogućuje razumijevanje kako gospodarstvo funkcionira

 oslanja se na analizu i empirijske dokaze

 Npr. Ako se cijena goriva smanji više će se goriva kupovati

Normativna ekonomska analiza

 uključuje etička pravila i pravila pravednosti
 svojim prosuđivanjem upućuje na to kakvo bi gospodarstvo trebalo biti, to jest
kakve bi se
 aktivnosti trebale poduzeti da se postigne određeno gospodarsko stanje
 analizira na osnovu pozitivne ekonomske analize
 prosuđuje za ili protiv
 -uključuje znanstveno razumijevanje funkcioniranja gospodarstva, nepristranost, ali
i osobno prosuđivanje onih koji analizu rade
 odgovori se mogu dati samo raspravom i debatom o osnovnim vrijednostima
društva
 Npr. Treba li povećati nezaposlenost kako bi se osiguralo da inflacija ne postane
prebrza
  RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNE I NORMATIVNE EKONOMSKE ANALIZE
 -pozitivna ekonomija opisuje činjenice o nekom gospodarstvu, dok normativna
ekonomija uključuje vrijednosne sudove
 pozitivna ekonomija analizira stvari kakve jesu, dok normativna ekonomija
analizira stvari kakve bi trebale biti i što učiniti da takve budu

2. Mikroekonomija i makroekonomija
MIKROEKONOMIJA
 utemeljitelj Adam Smith u svojoj knjizi Bogatstvo naroda 1776.
 bavi se ponašanjem individualnih entiteta poput tržišta, poduzeća i domaćinstva
 raščlanjuje pojedinačne pojave, veličine, odnose, akcije i posljedice u ekonomskom
djelovanju proizvođača i potrošača
 bavi se izborima individualaca, individualnih kućanstava ili individualnih poduzeća
MAKROEKONOMIJA
 utemeljitelj John Maynard Keynes kada je objavio svoju revolucionarnu Opću teoriju
zaposlenosti, kamata i novca (1936.)
 proučava funkcioniranje gospodarstva u cjelini
 proučava problematiku gospodarstva kao cjeline te sukladno tome raščlanjuje pojedine
varijable npr. Razinu nacionalne proizvodnje, gospodarski rast, ukupnu zaposlenost, ukupne
investicije, opću razinu cijena, gospodarski rast i sl.
 bavi se ekonomskim cjelinama, ukupnom potrošnjom, ukupnom proizvodnjom
 proučava strukturu, aktivnosti i dostignuća nacionalnih gospodarstava te način na koji
vlade nastoje utjecati na ta dostignuća

3. Ograničenost ili rijetkost – pojmovno određivanje, relativna i apsolutna

ograničenost, zakon rijetkosti

OGRANIČENOST ILI RIJETKOST

 Nemogućnost zadovoljenja ljudskih potreba s ograničenim resursima, zbog čega se
pravi izbor

APSOLUTNA OGRANIČENOST
 Sva su dobra ograničena jer ne postoje dobra koja bi priroda nudila u beskonačno
velikim količinama ( za ekonomiju nije od posebne važnosti)
 RELATVNA OGRANIČENOST
 za ekonomiju važna, znači ograničenost dobara u usporedbi s ljudskim potrebama

 neka stvar može postojati u prirodi u prilično ograničenim količinama, ali ako nije
predmet ljudskih potreba, ona i pokraj velike apsolutne ograničenosti, odnosno
rijetkosti nije i relativno ograničena, dok s druge strane u prirodi mogu postojati velike
količine nekog dobra, a ako su uz to velike ljudske potrebe za tim dobrom, ono može
biti relativno vrlo rijetko, odnosno ograničeno

 pri jednakoj apsolutnoj ograničenosti, o stupnju relativne ograničenosti odlučuju

potrebe

 naime, što su potrebe veće, to je veći stupanj relativne ograničenosti dobra

 isto tako, kod jednakih potreba o stupnju relativne ograničenosti odlučuje apsolutna
ograničenost, to je veći stupanj relativne ograničenosti dobra

 dobra koja su relativno rijetka ili ograničena u ponudi se nazivaju ekonomskim

dobrima i ona su jedino predmet privređivanja

 neograničene potrebe, a ograničeni resursi uvjetuju postojanje ekonomskih dobara,

odnosno dobara koja su relativno nedovoljna ili rijetka

ZAKON RIJETKOSTI
 objašnjava da su dobra rijetka jer nema dovoljno resursa da se proizvedu sva dobra
koja ljudi žele potrošiti
 tako dobivamo jednu od temeljnih ekonomskih postavki – ograničenost resursa kojima
se mogu proizvesti različita dobra razmeće izbor između relativno rijetkih

4. Nabroji i objasni četiri kategorije ograničenih resursa

1.ZEMLJA
 ne misli se samo na tlo ili površinu Zemljine kugle ona obuhvaća i sve sirovine što se
mogu dobiti u prirodi, primjerice ugljen, drvo, rijeke, zrak, voda, oborine, te energiju
sunčeva svjetla – prirodne resurse

 prirodni resursi se tretiraju kao zadani, ili fiksni ponude, jer često ne mogu vrlo brzo
povećati ili ih je teško otkriti ili povećati

 općenito, zemlja u uobičajenom smislu može se povećavati

 moguće je razlikovati dvije vrste prirodnih resursa, i to one koji se mogu obnavljati
(npr. riba) i one koji se ne mogu obnavljati (npr. ugljen)
  problem održavanja prvih i pronalaska supstituta za druge resurse od posebne je
važnosti za svako društvo

2.KAPITAL
 ne nalazi se u prirodi, oni se proizvode radom iz drugog kapitala u obliku sirovine,
kapital je proizvedeno sredstvo za proizvodnju

 to su proizvedena sredstva za proizvodnju koja se mogu kupiti novcem

3.RAD
 sastoji se od ljudskih fizičkih i umnih sposobnosti što se mogu upotrebljavati u
proizvodnji dobara i usluga

 ljudi posjeduju dvije važne značajke koje se mogu primijeniti u proizvodnom procesu

 prvo imaju fizičku snagu potrebnu za kopanje, gradnju, povlačenje i pomaganje na

drugi način u proizvodnji dobara i usluga
 drugo ljudske umne sposobnosti – prirođena sposobnost za razmišljanje i rješavanje
problema, za učenje i razvijanje znanja koja se mogu prenositi na buduće naraštaje te
primjena tih znanja na nove proizvodne probleme vrlo su dragocjen resurs

 mogu razvijati jednako kao što su određeni elementi kategorije resursa zemlja mogu
unaprijediti ili kapital proizvesti temeljem iskustva i primjenom oskudnih resursa –
profesori, učionice, knjige u obrazovnom procesu

 slične su fizičkom kapitalu zato što je od čovjeka stvoren činitelj proizvodnje

 tehnologija ili proizvodno iskustvo često se ubraja u radni resurs jer je ono određena
vrsta ljudskog kapitala

 implicira znanstvena znanja i važna je odrednica toga koliko neko društvo može
proizvesti vlastitim raspoloživim resursima

4.PODUZETNIŠTVO
 specijalna vrsta rada, toliko krucijalno za proizvodne procese i toliko različito od
drugih vrsta resursa rada da ga ekonomisti svrstavaju u posebnu kategoriju resursa
  poduzetništvo je ljudska aktivnost koja se sastoji od kombiniranja resursa radi
proizvodnje dobara i usluga za druge

 poduzetnici su osobe koje pronalaze, pokreću, organiziraju poslove i njima upravljaju

preuzimajući rizik, pronalazak se sastoji od kreiranja i razvijanja novih proizvoda ili
proizvedenih procesa

5. Granica proizvodnih mogućnosti – objašnjenje i grafički prikaz

 krivulja PPF prikazuje maksimalne moguće kombinacije proizvodnje dvaju dobara

 to znači da su resursi u gospodarstvu uz najdjelotvorniju tehnološku uporabu mogu

maksimalno proizvesti količine dobara koje se nalaze na krivulji PPF

 krivulja PPF upućuje na to da gospodarstvo u uvjetima potpune zaposlenosti uvijek

mora proizvodeći više jednog dobra, napustiti dio proizvodnje drugog dobra te da je
supstitucija životni zakon gospodarstva koje radi u uvjetima pune zaposlenosti

6. Objasni koncept nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti

 nezaposlenost i nedovoljna nezaposlenost su dva glavna razloga koja mogu sprječavati

gospodarstvo da postiže ekonomsku učinkovitost
 oni mogu uvjetovati da gospodarstvo proizvod negdje unutar granice proizvodnih
mogućnosti
 s jedne strane, eliminiranje nezaposlenosti znači da ljudski i ostali resursi moraju biti
potpuno u uporabi, to vrijedi samo za raspoložive resurse jer se neki dijelovi
stanovništva mogu odlučiti na ne zapošljavati se ili na pojedinim vrstama zemljišta
zakonom mogu zabraniti određene vrste proizvodnih aktivnosti
 s druge strane, nedovoljna zaposlenost ili neodgovarajuća alokacija resursa postoji ako
se raspoloživi resursi upotrebljavaju u proizvodnji kojoj bi bolje odgovarali neki drugi
raspoloživi resursi
 u slučaju postojanja nedovoljne zaposlenih resursa nužna je njihova realokacija koja
treba rezultirati većim outputom nekih ili svih dobara ne smanjujući output bilo kojeg
dobra

7. Nabroji i objasni temeljna ekonomska pitanja

Što proizvoditi
 različiti ljudi imaju vrlo različite potrebe
 odgovor na pitanje što proizvoditi ili koji skup potreba zadovoljiti, zahtijeva reagiranje
društva na te razlike
  proizvodnja nekog posebnog dobra podrazumijeva odustajanje od proizvodnje nekog
drugog dobra ili usluge
 različita društva na različite načine izabiru što proizvoditi
Kako proizvoditi
 može se proizvoditi s mnogo različitih kombinacija resursa
 gospodarski je izazov izabrati najbolju kombinaciju resursa za proizvodnju željenog
outputa, najjeftinije tj. najnižim oportunitetnim troškom
 različito se odgovara diljem svijeta, ovisno o relativnoj raspoloživosti ili relativnoj
rijetkosti različitih proizvodnih resursa u svakoj zemlji
Za koga proizvoditi
 pitanje koje uključuje pitanje poštenja, odnosno pravednosti, a ljudi imaju različita
gledišta o tome što je pravedno
 output se katkad raspoređuje na temelju potrebe ili razmjera prema količini outputa što
svaki pojedinac proizvede ili tako da se osigura za sve približno jednak udio
 pitanje raspodjele dohotka, rješava se na različite načine u različitim društvima diljem
svijeta
8. Alternativni ekonomski sustavi
Običajno ( tradicionalno) gospodarstvo
 uglavnom su bila zastupljena u prošlosti, iako se mogu i danas naći u nekim
primitivnijim civilizacijama
 rješenje problema što, kako i za koga proizvoditi tradicionalno se prenosilo sa starijih
na mlađe
 premda običaju katkad mogu strancima izgledati čudnovato, često su djelotvorni u
rješavanju osnovnih problema odnosnog društva
 nikako ne znači da je uvijek poželjno zadržavati tradicionalna rješenja jer ipak takvo
ponašanje često vodi zastarjelosti i zaostajanju
Komandno ( plansko) gospodarstvo
 resursi su uobičajeno državno vlasništvo što olakšava rješavanje problema što, kako i
za koga proizvoditi, a to se uglavnom rješava donošenjem planova – od kratkoročnih,
srednjoročnih i dugoročnih
 za ovo gospodarstvo nije bitno vlasništvo nad resursima, već dominacija države
 može se u nekom sektoru ostaviti tržišni mehanizam kao regulator, što je slučaj npr., s
dijelom poljoprivrednog sektora
 postoji razlika između onoga što potrošači mogu željeti i onoga šta planeri odluče
proizvoditi
 kad se plan donese, svaka proizvodna jedinica točno zna što proizvoditi i u kojim
količinama
 plan određuje koliko je toj proizvodnoj jedinici potrebno resursa i koju tehnologiju
treba upotrebljavati, za koga proizvoditi, planeri rješavaju tako da se proizvodi za svo
stanovništvo ovisno o njihovu doprinosu ukupnom outputu u gospodarstvu
 taj doprinos utvrđuju različitim razinama plaća koje se određuju zaposlenima
Tržišno gospodarstvo
 pojedinci donose ekonomske odluke na temelju tržišnih signala i svojih vlastitih
preferencija
 oni odlučuju što će se proizvoditi, za koga će raditi i kome će prodati ili od koga
unajmiti i o drugim resursima koje posjeduju
 oni tada odlučuju što će kupiti na tržištima dobara i usluga
 u čistom tržišnom gospodarstvu država ima malu ulogu, obično u zaštiti prava
pojedinaca, vlasništva i sl.
 većina suvremenih gospodarstava pripada mješovitim gospodarstvima, koja odgovore
na temeljna ekonomska pitanja daju dijelom putem tržišta, dijelom državnom
regulativom, a neke s odluke zasnivaju i na običajima
 izbor ekonomskog sustava od posebne je važnosti jer se prema pravilima u njemu
stanovništvo ponaša, a osim toga stanovništvo i očekuje da njegov ekonomski sustav
ostvari ekonomske ciljeve koje oni žele
9. Tržište i njegove funkcije

 tržište se definira kao mehanizam putem kojeg se kupci i prodavatelji susreću kako bi
odredili cijene i razmijenili robe
 mjesto sučeljavanja ponude i potražnje i formiranja cijena
 u općem smislu ukupnost svih robno-novčanih veza između ekonomskih subjekata u
društvu zasnovanom na društvenoj podjeli rada
 tržište dijelimo: prema prostornom obuhvatu, prema mjestu na putu proizvoda od
proizvodnje do potrošnje, prema vrsti predmeta namjene, prema istovjetnosti i
zamjenjivosti dobara koja se kupuju i dr.
 nastanak i razvoj tržišta posljedica su potrebe za trgovinom, odnosno razmjenom
proizvoda između mnogih proizvođača i potrošača
Selektivna funkcije
 tržište proizvodi učinkovitu selekciju proizvoda, proizvedena dobra se realiziraju
procesom razmjene na tržištu
 djelovanjem ponude i potražnje formira se tržišna cijena koja usmjerava proizvođače
vođene profitom na proizvodnju onih dobara i usluga koje potrošači potražuju,
odnosno koji su potrebni sa stajališta društva kao cjeline
Alokativna funkcija
 problem optimalne alokacije gospodarskih resursa vodi se na nalaženje takve
kombinacije činitelja u proizvodnji svakog dobra i usluge koji osigurava najveći efekt
uz dani utrošak činitelja
 proizvođači koje vode vlastiti interesi maksimiziranje profita povode za sebe
djelotvornu alokaciju činitelja proizvodnje i efikasan izbor proizvedenih postupaka ne
vodeći računa o utjecaju takvog izbora na gospodarstvo kao cjelinu
 oni čine upravo ono što je nužno da bi se razina gospodarstva kao cjeline postigla
optimalna alokacija raspoloživih resursa te da bi se primijenila optimalna tehnologija
Distribucijska funkcija
  tržišnim mehanizmom provodi se primarna raspodjela ukupno ostvarenog dohotka u
zemlji
 tržište upravo sustavom cijena, razinama cijena i njihovim relativnim odnosima na
koje utječu ponuda i potražnja određuje učešće svakog sudionika proizvodnje u
prisvajanju dijela ukupno ostvarenog dohotka
Informacijska funkcija
 tržište djeluje kao najdjelotvorniji informacijski mehanizam ekonomskog sustava
 ono osigurava maksimalnu ekonomiju informacija jer svaki sudionik u sustavu
ograničava onaj dio informacija koje su njemu potrebne, a svi skupa donose odluke
koje su u skladu s općim gospodarskim optimumom
Razvojna funkcije
 tržište unosi racionalnost u ekonomsko ponašanju proizvođača
 konkurencijom prisiljava poduzeća na stalnu brigu za razvoj
 nameće im štednju i investicije kao uvjet opstanka jer ona poduzeća koja imaju visoke
troškove ne mogu izdržati konkurentsku utrku

10. Mikroekonomski ciljevi

Ekonomska učinkovitost
 znači s jedne strane proizvoditi dobra što je moguće jeftinije, imajući na umu
oportunitetni trošak, a s druge strane izbor najpoželjnije kombinacije outputa na
krivulji PPF
 odražava se na pitanje što i kako proizvoditi
 proizvodna učinkovitost uključuje odgovor na pitanje kako proizvoditi uspješno tj.
proizvoditi određena dobra i usluge pri najnižem mogućem oportunitetnom trošku, što
znači uz najmanje rasipanje resursa
 alokacijska učinkovitost znači takvo alociranje resursa između svih mogućih
kombinacija dobara i usluga kako bi potrošači dobili proizvode koje najviše žele, što
znači maksimizirati zadovoljstvo potrošača
Pravedna raspodjela
 u svakom društvu postavlja se Pravedna raspodjela svaki pojedinac ima jednaku
priliku proizvoditi I zarađivati, a svaka raspodjela poslije toga pravedna.
 U praksi pravedna raspodjela je nemoguća zbog jako puno različitih kriterija
prilikom raspodjele.
Ekonomska sloboda
 Označava pravo na vlastite proizvodne resurse i njihovu uporabu sukladno reakcijama
na ekonomske poticaje te vlastitim sklonostima i preferencijama
 znači da pojedinac ima slobodna pravo kupovine, prodaje, proizvodnje, trošenje
organizacije proizvoda uz minimalno upletanje pojedinaca I države
  bez ekonomske slobode ne može se postizati interes pojedinca, a ono mora biti
ograničeno u smislu da nečija akcija ne šteti drugom

11. Makroekonomski ciljevi

Makroekonomski ciljevi su: Gospodarski rast, puna zaposlenost i stabilne cijene.

Gospodarski rast- cilj je podignuti životni standard stanovnika mjeren dohotkom ili outputom
po stanovniku. S vremenom pomicanje PFF granice prema van.
Tri su načina za postizanje gospodarskog rasta: proširenje prirodnih resursa, razvoj
tehnologije i povećanje kapitalnih resursa. Sva tri načina uključuju glavni oportunitetni
trošak: napuštanje ili žrtvovanje tekuće potrošnje radi proširenja PPF-a u budućnosti.
Puna zaposlenost- osiguranje zaposlenosti svih raspoloživih sredstva za proizvodnju.
 u dinamičnom gospodarstvu dio rada će vjerojatno biti nezaposlen zbog kretanja
resursa između proizvodnje različitih dobara i usluga
 duža razdoblja visoke nezaposlenosti vrlo su nepoželjna
 nezaposlenost znači da neki od rijetkih resursa nisu potpuno upotrebljeni tako da
društvo proizvodi unutar PPF granice, kao rezultat pojavljuje se zauvijek izgubljen
output, koji smanjuje bogatstvo društva
Stabilne cijena- održanje bez rasta ili pada prosječne razine cijene.
 od posebne je važnosti jer su cjenovni signali glavni mehanizam za organiziranje
proizvodnje i razmjene u tržišnim gospodarstvima
 nestabilnost cijena stvara zbrku među poticajima, odnosno signalima i čini
nemogućim dobre poslovne odluke

12. Ekonomske funkcije države

 Država je obvezna u brizi za ulaganje u ljudski kapital i u brizi za infrastrukturu kako
fizičku tako i socijalnu.
Funkcije države su:
Poticanje učinkovitosti- država pokušava ispraviti tržišne nesavršenosti u slučajevima
nesavršene konkurencije, eksternalija i javnih dobara.
 Tržište ne uspijeva provesti alokativnu funkciju ako su na njemu prisutni elementi
monopola pa je potrebna intervencija države, baš kao i u slučajevima eksternalija,
kada poduzeća mogu svojim aktivnostima proizvesti izvan tržišni trošak drugim
poduzećima
Poticanje jednakosti- ispravljanje dohodovnih nejednakosti
  Pojavljuje se zbog toga što i najdjelotvorniji tržišni sustavi mogu proizvoditi velike
dohodovne nejednakosti koje ni moralno ni politički ne mogu biti prihvatljive npr.
često su visoki dohodci posljedica određenih pogodnosti vezanih za tehnologiju ili čak
samo rođenje i time vlasništvo pojedinca
Poticanje stabilnosti- država nastoji osigurati stabilnost cijene, punu zaposlenost i
gospodarski rast i razvoj
 Uz ulogu poticanja djelotvornosti i jednakosti, država provodi i makroekonomsku
funkciju pomaganja održavanja ekonomske stabilnosti
13. Potražnja i zakon potražnje
Potražnja
 pokazuje nabavnu spremnost kupaca pri različitim cijenama nekog dobra na tržištu u
određenom vremenu.
 Prema tome, pod potražnjom se razumijevaju količine dobara i usluga koje će se kupiti
po određenim cijenama na određenom tržištu u određenom vremenu.
 Definirana je s obzirom na cijene
Zakon potražnje
 kaže da kad cijena raste, potraživana količina pada i obratno, ceteris paribus.
 Kod povećanja potražnje krivulja potražnje se pomiče udesno, dok kod smanjenja
potražnje ona se pomiče u lijevo.

14. Ponuda i zakon ponude

Ponuda
 prikazuje prodajnu spremnost proizvođača nekog dobra pri različitim cijenama, na
određenom tržištu u određenom razdoblju. Definirana je cijenom kao i potražnja
Zakon ponude
 kaže da će proizvođač biti voljan ponuditi veću količinu određenog dobra kada mu je
cijena veća i obrnuto – ceteris paribus
 Promjena ponude označava promjenu prodajne spremnosti proizvođača pri određenim
cijenama te se grafički označava tako da krivulja u slučaju povećanja cijena ide
udesno, a kod smanjenja u lijevo.

15. TRŽIŠNA RAVNOTEŽA-OBJAŠNJENJE I GRAF

 Sile ponude i potražnje djeluju na tržištu da bi postigle ravnotežnu cijenu i količinu,
tj. ravnotežu na tržištu, a točka presjeka krivulja ponude i potražnje daje ravnotežnu
cijenu i ravnotežnu količinu
  u ravnoteži, količina koju potrošači žele kupiti upravo je jednaka količini koju
prodavači žele prodati
 u ravnoteži, cijena i količina će ostati iste sve dok je ostalo jednako
 ravnotežna cijena i ravnotežna količina uspostavljaju se na onoj razini na kojoj je
dobrovoljno ponuđena količina jednaka dobrovoljno potraživanoj količini, a na tržištu
potpune konkurencije one se nalaze na presjecištu krivulja ponude i potražnje

16. CJENOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE-DEFINICIJA,MJERENJE I

RASPONI
 pokazuje intezitet promjene potraživane količine ovisno o promjeni cijene dobra
 koeficijent elastičnosti potražnje Ed može se izračunati:
Ed=(postotna promjena potraživane količine)/(postotna promjena cijene)
Ili Ed =(∆Q/Q)/(∆p/p) i može imati vrijednost veću (>), manju (<) ili jednaku (=)1
 potražnja za dobrima razlikuju se prema svojim elastičnostima
 tako potražnja za dobrima nužnim za život (recimo hrana) slabo reagira na promjenu
cijene , dok je potražnja za luksuznim dobrima (krzno) obično vrlo osjetljiva na
promjene cijena
Ed = ∞ Savršeno elastična potražnja
∞ > Ed >1 Relativno elastična potražnja
0< Ed <1 Relativno neelastična potražnjapo
Ed = 1 Stabilna ili jedinična elastičnost
Ed = 0 Savršeno neelastična potražnja

17. UNAKRSNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE- DEFINICIJA, MJERENJE I

RASPONI
 pokazuje osjetljivost promjene potraživane količine dobra y na promjene cijene dobra
x, a mjeri se koeficijentom elastičnosti
 PxEy=[(∆Qy/Qy)/(∆px/px)]=(∆Qy∙px)/(∆px∙Qy)
 i može imati vrijednost veću , manju ili jednaku (=) 0
 ako je koficijent pozitivan radi se o supstitutima
 negativan radi se o komplementarnim dobrima
 jednak nuli radi se o neovisnim dobrima
18. DOHODOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE-DEFINICIJA, MJERENJE I
RASPONI
 Osjetljivost potraživane količine dobra na promjenu dohotka potrošača može se mjeriti
pomoću dohodovne elastičnosti
  mjeri se koeficijentom: E = nadopisati
 ako je keoficijent pozitivan riječ je o normalnim, odnosno superiornim dobrima za
kojima raste potražnja
 između 0 i 1 dobra nužna za život
 E>1 veći od jedan luksuzna dobra
 E<o negativan inferiorna dobra

19. Cjenovna elastičnost ponude- definicija, mjerenje, rasponi

 Pokazuje intenzitet promjene promijene potraživane količine u odnosu prema
promjeni cijelog tog dobra, a mjeri se koeficijentom cjenovne elastičnosti ponude
 Koeficijent: postotna promjena ponuđene količine kroz postotna promjena cijene
 Može imati vrijednost veću, manju ili jednaku 0
 E=0 savršeno neelastična ponuda-ponuđena količina uopće ne reagira na promjenu u
cijeni
 E=beskonačno- savršeno elastična ponuda dakle i malo smanjenje cijene dobra dovodi
do pada ponuđene količine na nulu, a malo povećanje cijene do beskonačno velike
ponude tog dobra
20.Objašnjenje teorije granične vrijednosti.
 služi se dvjema Gossenovim zakonima
PRVI GOSSENOV ZAKON
 ukupna korisnost koja je jednaka zbroju dotadašnjih graničnih korisnosti, potrošnjom
druge, treće, četvrte itd. Jedinice dobra povećava se, ali po sve manjoj stopi sve do
točki zasićenosti ili saturacije
 granična korisnost smanjuje se kad se troši sve više i više nekog dobra
DRUGI GOSSENOV ZAKON
 pojedinac zadovoljava različite potrebe prema redoslijedu koji ovisi o njihovu
intezitetu
 najprije zadovoljava potrebu najvećeg inteziteta
 međutim, ne zadovolji je do kraja jer ima i druge potrebe pa se zadovoljavanjem prve
njezin intezitet smanjuje i izjednačava s drugom potrebom po veličini početnog
inteziteta

21.Potrošačev višak-objašnjenje i grafički prikaz.

 razlika između ukupne korisnosti i ukupne tržišne vrijednosti ili cijene koju potrošač
plaća
 potrošač do tog viška dolazi tako što svaku jedinicu dobra koju kupuje plaća onoliko
koliko vrijedi posljednja jedinica
 prema zakonu o opadajućoj graničnoj korisnosti, ranije jedinice dobra za potrošača
više vrijede nego posljednja pa tako on postiže višak na svakoj od ranijih jedinica
  prema tome potrošačev višak jest onaj višak cijene koju bi potrošač bio spreman platiti
više od cijene koju plaća samo da ne bi ostalo odnosnog dobra
GRAF:

22.Proizvodnja u kratkom roku-obilježja i zakon opadajućih prinosa.

 kratki rok obuhvaća razdoblje u kojem su jedan ili više činitelja fiksni pa se
proizvodnja može mijenjati samo u granicama postojećih fiksnih kapaciteta, bez
tehnoloških promjena, mijenjanjem varijabilnih činitelja kao što su materijal i rad
 u kratkom roku proizvodnja se može prilagođavati većim angažiranjem varijabilnih
činitelja uz dane fiksne činitelje
ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA
 glasi da se uz danu tehnologiju i količine drugih činitelja, odnosno inputa, sukcesivno
jednako povećanje jednog činitelja iza neke točke rezultira sve manjim porastom
ukupnog proizvoda
vrijedi samo u ovim uvjetima:
 tehnologija je dana i ne mijenja se
 utrošak bar nekih proizvodnih činitelja je fiksan, što znači da vrijedi samo u
kratkom roku

23. Proizvodnja u dugom roku- obilježja, izokvante, izotroškovni pravac i ravnoteža

 dugi rok je razdoblje u kojemu su svi činitelji varijabilni ( samo su prirodni resursi
fiksni), pa se i kapacitet i tehnologija mogu mijenjati
 proizvodnja se može potpuno prilagoditi promjenama na tržištu
Izokvante
 krivulje(q1,q2,q3) koje povezuju sve točke različitih kombinacija utrošaka činitelja x i
y koje daju jednaku razinu outputa
 što je izokvanta udaljenija od ishodišta, to je viša razina outputa pa znači da je
q3>q2>q1
Izotroškovni pravac
  da bi proizvođač donio odluku koju će kombinaciju inputa primijeniti za proizvodnju
outputa određene razine, u raščlambu je potrebno uvesti izotroškovni pravac
 pravac koji spaja sve točke različitih kombinacija inputa koje se mogu kupiti uz dane
cijene i novčani izdatak, pa se uz pomoć njega omogućuje utvrditi koja se maksimalno
moguća razina outputa može dosegnuti uz određene izdatke, odnosno koja je
kombinacija utrošaka činitelja uz najniže troškove
 formula:
Ravnoteža
 ravnotežna situacija je ona u kojoj je izotroškovni pravac tangenta na izokvanti R
 ta točka određuje izbor kombinacije (x1 i y1) najnižeg troška svih mogućih
kombinacija utrošaka činitelja koju mogu proizvesti razinu outputa q2
 proizvodnji bilo koje razine outputa kombinacija činitelja najnižih troškova ili
ravnotež poduzeća, postiže u točki u kojoj svaka kuna uložena u nabavu svakog
činitelja donosi jednaki granični proizvod
 u točki tangentnosti izotroškovni pravac i izokvanta jednakog su nagiba
24. Eksplicitni i implicitni troškovi proizvodnje
Eksplicitni troškovi
 stvarni troškovi kupovine ili iznajmljivanje inputa
 formula:
Implicitni troškovi
 veličina prihoda koji bi se ostvarili zapošljavanjem resursa u drugoj najboljoj
mogućnosti ( oportunitetni trošak)

25.Obilježja troškova proizvodnje u kratkom roku.

 jedan dio troškova je fiksan i ne ovisi o opsegu proizvodnje dok je drugi dio
varijabilan i ovisi o opsegu proizvodnje
 rast varijabilnih troškova ovisi o zakonu o prinosima

26.Obilježja troškova proizvodnje u dugom roku.

 Glavno obilježje proizvodnje u dugom roku je to da su svi činitelji varijabilni,pa je
tako i sam trošak varijabilan, tj. ovisi o opsegu proizvodnje i može se prilagođavat.
  krivulja uvijek polazi iz ishodišta i raste ili pada ovisno o opsegu proizvodnje i ima
oblik položenog S
 redovito ima oblik naopakog slova S jer povećanje kapaciteta dovodi u početku do
rastućeg, a poslije do opadajućeg prinosa s obzirom na opseg kapaciteta
 svrha mu je ostvarenje najnižih prosječnih troškova u proizvodnji danog outputa

28.Ekonomija i disekonomija obujma-objašnjenje i grafički prikaz

 Ekonomija opsega je područje u kojemu povećanje kapaciteta proizvodnje dovodi do

rastućeg prinosa s obzirom na opseg i opadajući LRATC, a disekonomije je područje u
kojemu povećanje kapaciteta ima za rezultat opadajući prinos s obzirom na opseg pa
LRATC raste
 ekonomija opsega može se i objasniti da povećanje proizvodnih kapaciteta omogućuje
veću tehničku podjelu rada i specijalizaciju što pridonosi pojavi rastućeg prinosa s
obzirom na opseg i pojavu smanjenja prosječnih ukupnih troškova
 tom smanjenju troškova može pridonositi i nabava sirovina i materijala po nižim
cijenama jer se nabavljaju veće količine pa su prodavači voljni odobravati različite
popuste
 disekonomija opsega objašnjava se time da se nakon određene razine outputa počinju
pojavljivati teškoće izazvane višom piramidom upravljanja, povećanom
administracijom, otežanim usjšenim, što može dovesti do toga da nedjelotvornost
između dijelova organizacije i razina odlučivanja i dr. dovodi do opadajućeg prinosa s
obzirom na opseg i rastuće prosječne troškove
GRAF:
28. Tržišne strukture i njihove karakteristike
Tržišne strukture su:
1.Savršena konkurencija
2. Nesavršena konkurencija (monopol, duopol i oligopol)
SAVRŠENA KONKURENCIJA
 Savršeno konkurentno tržište je tržište na kojem sve tvrtke proizvode identične
proizvode, a svaka je tvrtka tako mala da njen izbor razine proizvodnje ne utječe na
cijelu industriju.
 Ulazak na takva tržišta je lak, ako se ukaže prilika za ostvarivanjem profita. Također,
ako počnu gubiti novac izlazak je lak.Pretpostavke:
1. preuzimanje cijena (price taking)- tvrtke nemaju utjecaja na tržišne cijene, pa stoga uzima
tržišne cijene kao zadane.
2. homogenost proizvoda- kada su proizvodi ili gotovo identični tvrtke nemogu podignuti
cijenu u
odnosu na druge tvrtke jer je njihov proizvod totalno zamjenjiv proizvodom druge tvrtke tj.
povećavanjem cijene samo im opada prodaja. (poljoprivredni proizvodi, nafta, benzin, drvo,
pamuk i slično.)

3. slobodan ulaz i izlaz- ulazak na tržište ne zahtijeva velika ulaganja, stoga je izlazak u
slučaju
ako se počne gubiti novac lagan.
 Pravilo o razini proizvodnje: ako tvrtka proizvodi, to bi trebalo biti na razini na kojoj
je granični prihod jednak graničnom trošku.

NESAVRŠENA KONKURENCIJA
 Nesavršena konkurencija je takvo stanje na tržištu u kojem postoji jedan ili više
subjekt koji mogu utjecati na formiranje cijena i količina koje se nude ili traže.
 Izvori nesavršene konkurencije su: troškovni uvjeti i postojanje zapreka u ulasku u
određenu privrednu granu.
Posljedice tog stanja su: 1. previsoke cijene
2. manja potrošnja
3. visoki troškovi
4. manja efikasnost
Tržište nepotpune konkurencije je ono gdje:
1. Postoji mogućnost da cijene određuju kako ponuda tako i potražnja. Pretpostavka te
mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.
2. Privredni subjekti su price makeri tj. oni sami određuju cijenu i količinu.
3. Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu.
4. Za razliku od savršeno konkurentnih poduzeća čija je krivulja potražnje vodoravna krivulja
potražnje poduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.
U nepotpunoj konkurenciji postoji snažna državna intervencija u ekonomske precese. Država
može poticati potpunu konkurenciju pomoću protumonopolistčkog zakonodavstva.

Vrste nesavršene konkurencije su:

1. MONOPOL-cijelokupnu ponudu kontrolira samo jedno poduzeće. javlja se u onim
privrednim
granama u kojima je ulazak konkurentima jako otežan ili nemoguć. Nema bliskih supstituta.
Do pojave monopla mogu dovesti sljdeći razlozi:
a) Nadzor nad sirovinama. Npr. ako neko poduzeće ima nadzor nad boksitom, može postati
monopolist u proizvodnji aluminija.
b) Vlasništvo nad patentima.
c) Politika cijena. Poduzeće koje prvo započne s proizvodnjom nekog dobra, vođenjem
politike
cijena onemogućuje konkurente i postaje monopolist
d) Prirodni monopol. Imaju poduzeća čiji AC (prosjećni troškovi) padaju s povećanjem
proizvodnje, pa tako poduzeće može proizvoditi djelotvornije nego što bi više poduzeća
zajedno.

2. OLIGOPOL- nekoliko poduzeća sudjeluje u cjelokuonoj ponudi. Proizvodi su homogeni,

ali i
diferencirani. Tipično oligopolno tržište je tržište automobila.
Odluke jednog poduzeća utječu na druge. Konkurencija u oligopolu su tajni dogovori i kartel.
Karakteristike oligopola su: visoke barijere ulaska, mali broj poduzeća, dugoročni profiti,
savršena informiranost, međuzavisnost.
Oligopol je kada ima 2 (duopol) ili više poduzeća

3. MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA- u sektorskoj ponudi sudjeluje veliki broj

poduzeća
različite veličine.
Proizvodi su diferencirani po nekom svom obilježju što takvom poduzeću daje prednost pred
konkurencijom.
Ulazak konkurenata na tržište je relativno lagan. Monopolistička konkurencija je najsličnija
savršenoj konkurenciji.
Primjer ovog tržišta je trgovina na malo.