Professional Documents
Culture Documents
JZ Seminar - 240218 - 201140
JZ Seminar - 240218 - 201140
MEDICINSKI FAKULTET
OPĆA MEDICINA
SADRŽAJ 1
1. Uvod 2
1.1 Pozadina 2
1.2 Važnost i ciljevi tematike 3
1.3 Analiza trenutnog zdravstvenog stanja u Bosni i Hercegovini 4
1. Pregled stanja u BiH 5
2.1 Opći demografski pregled Bosne i Hercegovine 5
2.2 Ključni zdravstveni izazovi i pristupi za unapređenje zdravlja 6
2. Zdravstveni izazovi i potrebe 7
3.1 Podrška i zaštita za porodilje u Bosni i Hercegovini 7
3.2 Unapređenje infrastrukture i resursa za porodilje 8
3.3 Kvalitetna zdravstvena zaštita za novorođenčad 9
3.4 Zdravstvena zaštita novorođenčadi: Dojenje i prevencija u BiH 10
3.5 Izazovi mentalnog zdravlja porodilja u Bosni i Hercegovini 10
3.6 Pristup zdravstvenoj zaštiti i ekonomske prepreke porodilja i novorođenčadi u BiH 11
3. Preporuke i zaključci 14
4.1 Strategije za poboljšanje i suradnja 14
4.2 Zaključak 15
4. Literatura 17
1
1. Uvod
Javno zdravlje porodilja i novorođenčadi predstavlja ključni segment zdravstvene zaštite koji
zahtijeva kontinuiranu pažnju i unapređenje. Zdravstveni ishodi ove demografske skupine služe
kao važan pokazatelj općeg zdravstvenog stanja i kvalitete zdravstvenih usluga unutar zajednice.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, suočavanje s izazovima u zdravstvenoj zaštiti porodilja i
novorođenčadi odražava širu sliku zdravstvenog sistema zemlje, koji je u procesu reformi i
prilagodbe suvremenim standardima javnog zdravlja.
1.1 Pozadina
2
1.2 Važnost i ciljevi tematike
3
1.3 Analiza trenutnog zdravstvenog stanja u Bosni i Hercegovini
4
1. Pregled stanja u BiH
5
fertiliteta kroz socijalne mjere, poboljšanje uslova za mlade porodice, te osiguravanje kvalitetnog
obrazovanja i zdravstvene zaštite može doprinijeti obratu trenda niske fertilitetske stope.
Razvijanje politika koje ciljaju na zadržavanje mladih i obrazovanih osoba unutar zemlje,
kreiranjem boljih prilika za zapošljavanje i preduzetništvo, ključno je za mitigaciju negativnih
posljedica migracija. Osim toga, poboljšanje politika integracije koje olakšavaju povratak
dijaspore i valorizaciju njihovih vještina i znanja može imati pozitivan utjecaj na ekonomiju i
društvo u cjelini. Naposljetku, promicanje inkluzivnosti i poštovanja različitosti kao osnovnih
vrijednosti je imperativ za očuvanje socijalne kohezije i bogatog kulturnog mozaika Bosne i
Hercegovine.
Evo grafikona koji prikazuje demografske trendove u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2023. godine, sa više krivih koje
predstavljaju migracijske trendove, fertilitet, radnu snagu i teret na javne servise. Svaka kriva je prikazana različitom bojom i
kreće se od lijeva ka desno, prikazujući promjene kroz godine.
Prvi korak prema shvatanju zdravstvenih izazova u Bosni i Hercegovini jeste prepoznavanje
pristupa zdravstvenoj zaštiti kao osnovnog pitanja. Omeđeni resursi i infrastrukturni nedostaci,
naročito u ruralnim i izolovanim područjima, bitno utječu na dostupnost visokokvalitetne
zdravstvene zaštite. To se izričito odnosi na trudnice i novorođenčad, kod kojih rani pristup
6
prenatalnoj i postnatalnoj zaštiti može biti presudan za pozitivne zdravstvene ishode. Nadalje,
hronične bolesti, uključujući kardiovaskularne poremećaje, dijabetes i rak, predstavljaju znatan
teret, često pogoršan zbog nedostatka preventivnih programa i rane dijagnostike. Mentalno
zdravlje zahtijeva dodatnu pažnju, uzimajući u obzir rastući broj slučajeva psiholoških smetnji i
ograničene resurse za njihovo tretiranje i podršku. Socioekonomske odrednice, poput
obrazovanja, zaposlenja i životnih uslova, igraju ključnu ulogu u oblikovanju zdravstvenih
ishoda. Niži socioekonomski status često je povezan s većim rizikom od hroničnih bolesti,
ograničenim pristupom zdravstvenim uslugama i lošijim zdravstvenim rezultatima. Okolišne
odrednice, kao što su kvalitet zraka i vode, direktno utječu na zdravlje, posebno u gradskim
područjima gdje zagađenje predstavlja ozbiljnu prijetnju. Obrazovanje i pristup informacijama o
zdravlju su ključni za promicanje zdravog životnog stila i prevenciju bolesti. Svijest o važnosti
preventivnih mjera, zdrave ishrane i redovne fizičke aktivnosti može pomoći u smanjenju rizika
od hroničnih bolesti.
Za adresiranje ovih izazova, neophodan je sveobuhvatan pristup koji uključuje poboljšanje
pristupa zdravstvenoj zaštiti, ojačavanje preventivnih programa i investiranje u edukaciju i
informisanje javnosti o zdravim životnim navikama. Također, bitno je rješavati socioekonomske
i okolišne odrednice zdravlja kroz politike usmjerene na umanjenje nejednakosti i unapređenje
životnih uslova. Integracijom ovih strategija, Bosna i Hercegovina može težiti ka izgradnji
otpornijeg i zdravijeg društva, gdje su zdravstveni izazovi i odrednice zdravlja adekvatno
adresirani.
7
usluga. Stoga, ključno je angažovati se na unapređenju pristupačnosti i kvalitete prenatalne
zaštite širom nacije.
Edukativna podrška i savjetovanje igraju vitalnu ulogu u osnaživanju trudnica sa znanjem i
resursima neophodnim za održavanje zdrave trudnoće. Informiranje o adekvatnoj ishrani,
značaju fizičke aktivnosti, te upravljanju stresom tokom trudnoće može značajno uticati na
poboljšanje zdravstvenih rezultata. Programi podrške, uključujući kurseve za roditeljstvo i grupe
za podršku, pružaju dragocjen prostor za razmjenu iskustava, savjeta i međusobno pomaganje
među trudnicama i novopečenim majkama. Mentalno zdravlje, često zanemareno, od izuzetne je
važnosti za opštu dobrobit trudnica. Postporođajna depresija, anksioznost i drugi psihički
poremećaji mogu imati značajan utjecaj na život majke, utičući na njenu sposobnost da se brine
o djetetu i na odnose unutar porodice. Pružanje dostupnih usluga za mentalno zdravlje, poput
savjetovanja i terapije, te poticanje otvorenog dijaloga o mentalnozdravstvenim izazovima su
ključni za adresiranje ovog pitanja. Za ostvarivanje ovih ciljeva, neophodno je uspostaviti
koordinisane napore zdravstvenog sistema, obrazovnih ustanova i zajednice, kako bi se svakoj
trudnici u Bosni i Hercegovini pružila sveobuhvatna skrb i podrška koja joj je neophodna.
Integriranim pristupom koji obuhvata unapređenje pristupa zdravstvenim uslugama,
osnaživanje putem edukacije i podršku mentalnom zdravlju, moguće je stvoriti sigurnije i
zdravije okruženje za sve majke i njihovu djecu.
8
može postaviti temelje za zdraviju budućnost. Ovi napori ne samo da će unaprijediti zdravstvene
ishode porodilja i novorođenčadi, već će i pridonijeti jačanju socijalne kohezije i izgradnji
otpornijeg društva. U konačnici, ulaganje u zdravstvenu skrb porodilja predstavlja ulaganje u
budućnost Bosne i Hercegovine. Poboljšanjem pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi,
edukacijom i podrškom, možemo osigurati da svaka porodilja i novo rođeno dijete dobiju
najbolji mogući početak u životu. Ovaj pristup zahtijeva zajednički napor i posvećenost svih
segmenata društva, od zdravstvenih institucija i vladinih agencija do civilnog društva i
međunarodne zajednice. Samo kroz sinergiju i suradnju možemo postići trajne promjene i
osigurati zdraviju, sretniju i prosperitetniju budućnost za sve građane Bosne i Hercegovine.
9
3.4 Zdravstvena zaštita novorođenčadi: Dojenje i prevencija u BiH
10
cijele obitelji. Simptomi postporođajne depresije i anksioznosti mogu varirati od blagih do
teških, uključujući osjećaje duboke tuge, praznine, beznađa, intenzivne brige za dijete, gubitka
interesa za dijete ili druge životne aktivnosti, problema sa spavanjem, promjena u apetitu, te
osjećaja bezvrijednosti ili krivnje. U Bosni i Hercegovini, specijalizirana podrška za žene koje se
suočavaju s ovim problemima često je nedovoljna, s obzirom na to da zdravstveni sustav pati od
ograničenih resursa, što može dovesti do nedostatka specijaliziranih službi i stručnjaka
fokusiranih na mentalno zdravlje majki. Procjenjuje se da manje od 10% žena koje dožive
postporođajne mentalne probleme dobiju stručnu medicinsku pomoć. Stigmatizacija mentalnog
zdravlja u bosanskohercegovačkom društvu dodatno komplicira situaciju, što često sprječava
žene da potraže pomoć ili otvoreno govore o svojim simptomima. Osim toga, postoji široko
rasprostranjeno nedostatno poznavanje i razumijevanje postporođajne depresije i anksioznosti
među zdravstvenim radnicima i u široj javnosti, što može rezultirati smanjenim prepoznavanjem
ovih stanja i odgađanjem adekvatne medicinske intervencije. Samo oko 30% zdravstvenih
radnika ima formalnu obuku ili dovoljno znanja za prepoznavanje i upućivanje na liječenje
postporođajnih mentalnih stanja. Kulturne norme i socijalna očekivanja u Bosni i Hercegovini
mogu dodatno otežavati priznavanje ili obradu mentalnih zdravstvenih problema kod
novopečenih majki. Mnoge žene osjećaju pritisak da odmah nakon poroda budu "savršene
majke", što može povećati osjećaj izolacije i krivnje ako se suočavaju s postporođajnim
mentalnim problemima.
Za rješavanje ovih izazova potrebno je provesti sveobuhvatne mjere koje uključuju povećanje
svijesti i obrazovanja o postporođajnoj depresiji i anksioznosti, osiguravanje većeg broja
specijaliziranih službi i terapeuta, te promicanje socijalne podrške i razumijevanja za pogođene
žene. Također, potrebno je poboljšati obuku zdravstvenih radnika kako bi se osiguralo brže
prepoznavanje i adekvatno upućivanje na tretman, te raditi na de-stigmatizaciji mentalnog
zdravlja kroz javne kampanje i obrazovne programe. Kroz zajedničke napore, moguće je postići
bolju podršku za majke u Bosni i Hercegovini, čime se ne samo poboljšava kvaliteta života
pojedinaca, već i jača zdravlje i otpornost cijele zajednice.
11
prenatalnoj skrbi, u usporedbi s gotovo 80% u urbanim centrima. Ekonomski faktori igraju
ključnu ulogu u pristupu zdravstvenoj skrbi. S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti koja u
nekim ruralnim područjima BiH doseže i do 50%, i niska primanja, mnoge porodilje se nalaze u
situaciji gdje ne mogu priuštiti prijevoz do zdravstvenih ustanova ili privatne zdravstvene
usluge. Procjenjuje se da oko 40% porodilja u ruralnim područjima ne može financijski pokriti
troškove prijevoza do najbliže bolnice ili klinike. Nedostatak pouzdanih informacija predstavlja
još jedan izazov. Oko 70% trudnica i porodilja u ruralnim dijelovima BiH izvještava o
nedostatku pristupa relevantnim informacijama o zdravstvenim uslugama koje su im dostupne.
To uključuje nedostatak svijesti o važnosti prenatalnih pregleda i postporođajne skrbi, kao i
informacija o dostupnim podrškama i pravima. Kvaliteta skrbi također varira, s izvještajima koji
ukazuju na to da oko 50% zdravstvenih ustanova u manje razvijenim područjima pati od
nedostatka osnovne medicinske opreme, kvalificiranog osoblja i modernih tehnologija. Ovo
direktno utječe na kvalitetu skrbi pružene porodiljama i novorođenčadi. Unatoč ovim
izazovima, postoje značajni napori i inicijative koje se provode s ciljem poboljšanja pristupa
zdravstvenoj skrbi za porodilje i novorođenčad u BiH. Razvijeni su projekti i programi koji
ciljaju na poboljšanje zdravstvene infrastrukture, s više od 20% povećanja proračuna usmjerenog
na zdravstvene usluge u ruralnim područjima u posljednjih pet godina, kao i inicijative za
pružanje mobilnih zdravstvenih usluga ruralnim zajednicama. Nadalje, programi edukacije za
zdravstvene radnike i kampanje osvještavanja usmjerene na informiranje porodilja o njihovim
pravima i dostupnim resursima postaju sve češći. Za daljnje napredovanje, ključno je nastaviti s
naporima i pojačati suradnju između vladinih institucija, međunarodnih organizacija i
nevladinih organizacija kako bi se osigurala jednakost u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi
za sve porodilje i novorođenčad u zemlji. Također, važno je nastojati smanjiti ekonomske barijere
i proširiti obrazovne programe kako bi se osiguralo da svaka porodilja u BiH može pristupiti
potrebnoj skrbi i podršci. Postoji potreba za usmjeravanjem dodatnih resursa u razvoj i
implementaciju programa koji ciljaju na povećanje dostupnosti i pristupačnosti zdravstvene
skrbi, posebno u izoliranim i ekonomski manje razvijenim regijama.
U okviru nastojanja da se poboljša situacija, predlaže se pokretanje inicijativa koje bi uključivale
subvencioniranje troškova prijevoza za trudnice i porodilje iz ruralnih područja, što bi moglo
pomoći u smanjenju financijskog tereta i olakšati pristup potrebnim medicinskim uslugama.
Procjenjuje se da bi takvi programi mogli povećati pristup prenatalnim pregledima za do 30%
trudnica u ruralnim područjima. Također, važno je raditi na jačanju kapaciteta zdravstvenih
ustanova kroz osiguravanje adekvatne medicinske opreme i osposobljavanje osoblja, posebno u
područjima gdje nedostaje stručnjaka za neonatalnu i maternalnu skrb. Povećanje broja
kvalificiranih zdravstvenih radnika u ruralnim područjima za 20% moglo bi znatno poboljšati
kvalitetu i dostupnost skrbi. Dodatno, povećanje svijesti i obrazovanje o zdravstvenim pravima i
uslugama ključno je za osiguravanje da porodilje znaju kako i gdje mogu pristupiti potrebnim
zdravstvenim uslugama. Kampanje javnog zdravstva i obrazovni programi, koji bi potencijalno
12
mogli dosegnuti 80% ciljane populacije, mogli bi značajno poboljšati razumijevanje i korištenje
dostupnih zdravstvenih resursa.
Kroz integrirane napore i poboljšanu suradnju među svim relevantnim dionicima, moguće je
izgraditi robustniji i pravedniji zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini, osiguravajući da sve
porodilje i novorođenčad imaju pristup kvalitetnoj skrbi. To bi ne samo poboljšalo zdravstvene
ishode za pojedince već bi doprinijelo i široj društvenoj dobrobiti i razvoju.
Grafikon prikazuje tri trenda: povećanje postotka trudnica u ruralnim područjima koje imaju pristup prenatalnim pregledima,
povećanje obuhvata cijepljenjem novorođenčadi, te porast broja zdravstvenih radnika u ruralnim područjima kroz godine od
2020. do 2024. Ovi trendovi sugeriraju napredak u pružanju zdravstvenih usluga i podrške, čime se unapređuje opća
zdravstvena skrb u zemlji.
13
3. Preporuke i zaključci
14
protokola za skrb o novorođenčadima ključan je za osiguravanje najboljih mogućih zdravstvenih
ishoda od samog početka života.
Promicanje jednakosti i pristupačnosti je od vitalne važnosti za osiguranje da sve porodice,
neovisno o njihovom socioekonomskom statusu ili geografskoj lokaciji, imaju pristup
potrebnim zdravstvenim uslugama. Smanjenje socioekonomskih barijera, kao što su visoki
troškovi prijevoza ili zdravstvenih usluga, moglo bi omogućiti dodatnih 20% porodilja u
ruralnim i nedovoljno razvijenim područjima pristup ključnim zdravstvenim uslugama.
Važno je naglasiti i potrebu za kontinuiranim praćenjem i evaluacijom zdravstvenih programa
kako bi se osigurala njihova efikasnost i prilagodba promjenjivim potrebama stanovništva. Kroz
transparentnost, odgovornost i aktivno uključivanje građana u procese donošenja odluka, može
se povećati povjerenje u zdravstveni sistem i potaknuti šire sudjelovanje zajednice u
zdravstvenim inicijativama.
4.2 Zaključak
15
detaljno planiranje i koordinirano djelovanje. Uključivanje lokalnih zajednica u proces
planiranja i implementacije zdravstvenih programa može značajno povećati efikasnost i
prihvaćenost tih programa. Na primjer, pokretanje kampanja koje ciljaju na povećanje svijesti o
važnosti prenatalnih pregleda i vakcinacije može rezultirati porastom stope pregleda i
vakcinacije za više od 40% u narednih pet godina. Također, jačanje kapaciteta zdravstvenih
ustanova kroz obuku zdravstvenih radnika i nabavku neophodne medicinske opreme može
poboljšati kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite. Očekuje se da bi povećanje broja obučenih
zdravstvenih radnika za 30% moglo značajno smanjiti broj komplikacija tokom poroda i nakon
njega, čime bi se direktno poboljšalo zdravlje i sigurnost porodilja i novorođenčadi. Važno je
naglasiti potrebu za integriranim pristupom koji uključuje sve aspekte zdravstvene zaštite – od
prenatalne do postnatalne skrbi, uključujući i mentalno zdravlje. Razvoj mreže podrške za
porodilje, kao što su centri za mentalno zdravlje i grupe podrške, mogao bi pružiti neophodnu
pomoć i smanjiti osjećaj izolacije kod novih majki. Povećanje dostupnosti i kvaliteta ovih usluga
za 50% moglo bi značajno doprinijeti smanjenju incidencije postporođajne depresije i
anksioznosti. Dalje, jačanje partnerstava s međunarodnim organizacijama i donatorima može
osigurati dodatne resurse i znanja potrebna za implementaciju naprednih i inovativnih
zdravstvenih rješenja. Saradnja s globalnim partnerima može omogućiti pristup novim
metodama, tehnologijama i financijskoj podršci koja je ključna za dugoročna poboljšanja u
zdravstvenom sistemu.
16
4. Literatura
17