Lothar Baier - Razmišljanje o Eseju

You have downloaded a document from
The Central and Eastern European Online Library
The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers
Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku
NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism
Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Lothar Baier
Title: RAZMIŠLJANJE O ESEJU
Thinking of Essay
Issue: 09/2000
Citation Lothar Baier. "RAZMIŠLJANJE O ESEJU". NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku
style: kritiku 09:164-170.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=57751
CEEOL copyright 2024
ESEJ O ESEJU
Lothar Baier
RAZMI[LJANJE O ESEJU
Ovo {to slijedi nije esej, ve} samo poku{aj razmi{ljanja na temu eseja. Puko
naklapanje, re}i }e neki, sve je to jedno te isto. Ja bih htio da poku{am shvatiti
ne{to {to mi stalno podmuklo izmi~e, premda je trebalo da to ve} odavno shva-
tim, po{to izvjestan broj djela koja sam objavio spada u ànr eseja i po{to me
~esto ubrajaju u kategoriju profesionalnih esejista. [ta vi, stvarno, radite u tom
poslu? Ako bi mi neko jednog dana postavio takvo pitanje, ja ne bih bio u stanju
da mu smjesta odgovorim, sigurno bih po~eo zamuckivati i izvla~iti se iz ne-
ugodne situacije okoli{anjem. Esej nije ono {to je pripovijetka, ni izvje{taj, ni
reportaà, ni hronika, ni egzegeza, ni traktat.I da sve bude jo{ gore, sjeti{ se
Tuholskog, koji nije podnosio one svoje kolege koji su sebe smatrali esejistima;
zna~i, nastavi}e{ mucati: “Po~ni pisati roman..To ti ne ide? Onda,pozori{ni komad? Ne
moè{? Mo`da da pripremi{ izvod o padu vrijednosti na njujor{koj berzi.Poku{aj, poku{aj
sve.Pa ako zaista od svega toga ne ispadne ni{ta, onda }e{ re}i da je to esej.”
U Francuskoj se svakog prolje}a na trì{te izbaci bezbroj knjiga koje na
omotu nose taj naziv, a ~iji autori nisu knjièvnici, ve} politi~ari koji na taj na~in
u~estvuju u predizbornoj kampanji. Napi{i partijski program, ali ga nemoj tako
nazvati: nazovi ga esejem. Pa, kona~no,{ta je to esej? [ta esejist radi?
Montaigne
Rije~ esej, onakvu kakvu je prona{ao Montaigne krajem 16. stolje}a, u teku-
}oj upotrebi onog vremena zna~ila je ne{to drugo, i ne{to vi{e. Ona je jo{ uvijek
nosila trag kasnog latinskog, iz koga se razvio francuski jezik. Korijen rije~i esej
izraz
novi
jesen 2000., stranica 164.

Lothar Baier Razmi{ljanje o eseju
je exigere, glagol bogat zna~enjima po{to istovremeno zna~i i goniti i traìti, cijen-
iti i provjeravati, suditi i obe{tetiti. Rije~i egzaktan i egzamen (ispit; prim. prev.)
tako|e su iz nje proiza{le. Rije~i esej i egzaktnost imaju, ma koliko to izgledalo
~udno, sa lingvisti~ke ta~ke gledi{ta zajedni~ko porijeklo. U francuskom jeziku
od glagola exigere nastao je i glagol rojiti se. U Montaignevo vrijeme, esej nije
imao ni{ta od onoga {to on zna~i u dana{njem jeziku. Naslov koji je, po~ev{i od
1580, Montaigne stavljao na knjige koje je objavljivao jednu za drugom, gotovo
da je bio sinonim za razmatranje. Bila je to genijalna ideja na koju je do{ao traè}i
nekakav naziv koji bi se razlikovao od naziva ànrova tradicionalno naslije|enih
od antike, kao {to su dijalozi i satire, maksime i memoari.
Uostalom, trebalo je da proteknu vijekovi pa da rije~ esej dobije op{teprih-
va}eno zna~enje knjièvnog ànra, te jo{ u 18. stolje}u termin esej rje~nik poz-
naje samo u vanliterarnim zna~enjima kao {to je, na primjer, onaj za degustaciju
vina. Imenica esejist u Francuskoj je u{la u upotrebu tek u 19. vijeku, vrativ{i se
iz Engleske, u kojoj su se Montaignevi Eseji zahvaljuju}i Baconu veoma brzo
ra{irili, i gdje je po ovom naslovu nazvan cijeli jedan knjièvni ànr. Uostalom,
zna~enje engleskog termina essay tako|e se razvodnilo, i danas on ozna~ava bilo
koju vrstu ~lanka na datu temu, podrazumijevaju}i tu i fakultetske seminarske
radove.
Lukacs
Definicija eseja zasnovana na etimologiji, dakle ona koja daje prednost
zna~enju poku{aja, ne vodi daleko. U njema~kom jeziku ovaj termin je u isti mah
kada je i usvojen pokrenuo odbrambenu reakciju, ali opisivanje ovog vida
knjièvne istorije bi nas, opet, moglo odvesti predaleko. Knjièvnost prosvje-
titeljstva i epohe romantizma obiluje esejima koji se ne imenuju kao takvi, ve} se
nazivaju - fragmentima, kritikama, razmatranjima. Jedan od naj~udesnijih i
istovremeno najproblemati~nijih eseja 19. stolje}a jeste Ludwig Börne Heinricha
Heinea, kojem autor daje naslov Eine Denkschrift. Meni, Denkschrift, izdvojen iz
uobi~ajenog konteksta u njema~kom jeziku, izgleda kao dosta dobar prevod ter-
mina esej, ukoliko se odnosi na idealnu definiciju ànra: knjièvni oblik koji je
manje odre|en svojim predmetom negoli pokretljivo{}u misli koju taj predmet
stvara. \er| Lukacs, ~ija knjiga Du{a oblika, objavljena u Berlinu 1911. godine nosi
naziv esej, bio je jedan od onih autora koji su nastojali da shvate izraz esej u
smislu Denk-schrift -a (pisane misli). Njen uvod, u obliku Lukacsevog pisma svom
prijatelju Leu Popperu, nosi naslov O prirodi i formi eseja. îni mi se da bi bilo
korisno na brzinu preispitati Lukacseva shvatanja, uobli~ena u vrijeme kada se
eseja jo{ nisu bile do~epale knjièvne stranice novina i industrija kulture.
Prezriva opaska Tuholskog poti~e iz narednog perioda, koji se na izvjestan na~in
nastavio sve do na{ih dana i ~iji se odjek jo{ moè ~uti kod urednika koji,
prigodice, kaè nekom autoru: “Javite mi se kada budete pripremali ne{to esejisti~ko”.
izraz
novi

Esej o eseju
Mladi Lukacs je uspostavio razliku izme|u “istinskog eseja” i onih “utilitarnih

spisa koji se pogre{no nazivaju esejima i koji nam mogu dati jedino pouku, ~injenice i uza-
jamne odnose.” îme se to odlikuje “istinski esej”? Lukacs smatra da se esej nalazi
istovremeno izme|u studije umjetnosti i same umjetnosti; on, s jedne strane,
izjavljuje da je to “oblik umjetnosti” ta~no odre|en formom, a s druge, dovodi ga
u tijesnu vezu sa “istinom”. @ivot Sokratov, pi{e Lukacs, je “karakteristi~na ilus-
tracija forme eseja “, i on obja{njava ovu zanimljivu tezu pore|enjem sa dramskim
djelom. Dramsko djelo se bavi Sokratovom smr}u, krajem koji cjelini daje njeno
puno zna~enje, dok je za esej ova smrt samo prekid, bez unutra{njeg zna~enja;
esej je, upravo kao i Sokrat, zainteresovan za ne{to drugo: “Svaki doga|aj je za
njega samo prilika da se jasnije sagledaju ideje”; bitni elemenat procesa nije u tome
{to se on suo~ava sa osudom na smrt, ve} {to mu omogu}ava da dovede argu-
mentaciju sudija do absurda. “Svaki esej, nastavlja Lukacs,ispisuje nevidljivim
slovima pored svog naslova rije~i: u povodu...”.
Montaigne je vrlo blizu te koncepcije kada u Esejima pi{e da on ne opisuje
“bi}e” ve} “prolaènje”, rije~ koju je André Gide, u jednom njema~kom izdanju
Montaignea, poku{avao prevesti ne{to previ{e geteovskim izrazom - “werden”
(postajati). Poput poezije prigode, i esej po~inje hvataju}i priliku, ali je ne uzima
za temu, jer se sama njegova pokretljiva su{tina sastoji u tome {to on odmah
nanovo napu{ta svoj predmet. Esejist je po Lukacsevom shvatanju, “su{ti primjer
prete~e, i s pravom se moèmo pitati da li bi on, takav kakav je, upu}en na samog sebe,
nezavisno od sudbine njegovog ostvarenja, mogao pretendovati na istinsku vrijednost”.
âk ako je esej i jedan oblik umjetnosti, ~ak ako je i, prema formulaciji koju je
na{ao Wilhelm August Schlegel da bi ga definisao, a koju Lukacs preuzima,
“intelektualna pjesma”, on je jedno efemerno ostvarenje jer ne ìvi sam po sebi, ve}
u o~ekivanju ne~eg {to treba da se dogodi, a za istori~ara knjièvnosti kakav je
bio Lukacs, to {to treba da se dogodi jeste vrhunac spoznaje umjetnosti: “Esej
moè mirno i ponosno suprotstaviti svoje fragmentarno stanje sitnim savr{enstvima
nau~ne egzaktnosti i impresionisti~ke neposrednosti, me|utim, njegovo naj~i{}e ispu-
njenje, njegova najsna`nija realizacija osta}e bez snage ~im se dogodi visoka estetika.”
Eto, tako je pisao Lukacs u svom predgovoru iz 1910. godine. Moèmo li se
jo{ uvijek sluìti tom definicijom eseja? Sasvim je jasno da sjaj, koji prema
Lukacsevom mi{ljenju, izbija iz eseja, poti~e iz izvora koji nam izgleda kao da je
u me|uvremenu takore}i presahnuo i izgubio svoj smisao. Mi nismo do~ekali to
doga|anje “visoke estetike” u ~ijoj bi sjeni cvjetao esej, i mislim tako|e, da danas
u to vi{e niko ne vjeruje: nikakva cjelovitost ne}e osloboditi esej njegovog stanja
fragmentarnosti. Privremenost je morala nau~iti da se potvr|uje takva kakva je,
po{to se vi{e nije mogla temeljiti na nadi da }e jednoga dana biti priznata kao
uvod u neku kona~nu formu. Ipak mi se Lukacseva koncepcija prirode i forme
eseja ~ini utoliko zanimljiva ukoliko omogu}ava da se ta~nije sagleda vremenska
distanca od stanja u kome mi danas razmi{ljamo o eseju.
izraz
novi

Adorno
U tom bi nam pogledu, ~ini mi se, mogla pomo}i Adornova razmi{ljanja koja
je on formulisao prije ~etrdesetak godina u svom ~lanku Esej kao forma. Adorno
preuzima Lukacsevu misao expressis verbis, odaje mu priznanje za pionirski rad
na fenomenologiji eseja, zamjeraju}i mu, ipak, da je iznevjerio svoje vlastite
principe utoliko {to su se kasniji Lukacsevi eseji izvitoperili u nusprodukte teori-
je. On odbacuje mi{ljenje po kome bi esej bio neka vrsta “predujma za budu}e sin-
teze”. Adorno izraàva neke rezerve ~ak i prema uzdizanju eseja na rang umjet-
ni~ke forme. Po njegovom mi{ljenju, esej se pribliàva umjetnosti samo koncen-
trisanjem na formu, {to proizlazi iz spoznaje da sadrìna i oblik nisu istovjetni, i
da jedna takva neistovjetnost zahtijeva neumoran rad na formi. Esej se
pribliàva teoriji u mjeri u kojoj se sluì pojmovima koji sadrè teorijske refer-
ence, ali se on mora dobro ~uvati te bliskosti jer, kako nagla{ava Adorno:
“Intelektualno iskustvo je utoliko smrtonosnije ugroèno ukoliko se vi{e trudi da se
ukalupi u teoriju i kada se pona{a kao da u rukama drì kamen mudrosti. Ipak, intelek-
tualno iskustvo po samoj svojoj biti teì jednom takvom opredme}enju.I ta se
proturje~nost odraàva u eseju”.
Ja u ovome vidim preciznu definiciju unutra{nje napetosti koja ~ini snagu
eseja, za koju, me|utim, smatram da je sada sve manje i manje kadra da se odrì.
Ono {to esej napu{ta nakon {to mu je posluìlo kao polazi{te, taj odre|eni fond
pojmova i teorija, upravo je u raspadu. Pa iako esej i dalje teì da odbaci ono iz
~ega je krenuo, on sada odbacuje ne{to {to je ve} uveliko napu{teno. [to zna~i,
da on tapka naslijepo i da se veè upravo za ne{to {to je trebalo da odbaci:
gledi{te i mnijenje. Ono {to je trebalo da posluì samo kao polazni materijal,
gledi{ta i mi{ljenja, shva}eni kao feti{izirani oblici svijesti koje proizvodi dru{tvo,
a koje bi esej morao podvrgnuti kritici, pretvara se u njegov sopstveni medijum.
Nije ni slu~ajno,ni hotimi~no {to se to de{ava. Nesumnjivo, od svih knjièvnih
oblika najosjetljiviji na intelektualne promjene, po{to neposredno zavisi od njih,
esej nam otkriva na izuzetno o~igledan na~in strahovitost odmaka koji nas danas
dijeli ne samo od mladog Lukacsa, ve} tako|e i od vremena Waltera Benjamina,
Theodora W. Adorna i ostalih velikih esejista.
Ilustrova}u svoje izlaganje sa nekoliko re~enica iz prethodno citiranog
Adornovog ~lanka. “Esej, me|utim, pi{e on, ne dopu{ta da mu se odre|uje mjesto.
Umjesto da se bavi nekim nau~nim ostvarenjem ili umjetni~kom tvorevinom, njegov
napor jo{ uvijek odraàva dokonost djetinjstva koje bez ustezanja usplamti pred ne~im {to
su drugi stvorili prije njega. On odraàva predmet ljubavi ili mr`nje, umjesto da pred-
stavlja duh po uzoru na jednu beskona~nu etiku rada koja polazi tako re}i iz ni{tavila.
Njemu su bitni samo uìvanje i igra.” îni mi se da ovo prekrasno defini{e esej, jer
ako postoji neki vid koji ~ini pisanje i ~itanje eseja prijatnim, osim specifi~nog
interesa za neki odre|eni predmet, onda je to upravo dimenzija igre i aluzije.
Ako bi esej prvo morao obja{njavati aluzije koje su izvori{te njegovog ìvota, on
izraz
novi

Esej o eseju
bi poput neke dobre {ale izgubio svu svoju duhovitost. Ako, kao {to tako lijepo
re~e Adorno, usplamti pred ne~im {to su drugi ve} napravili, on mora podrazu-
mijevati da }e ~italac prepoznati to {to su drugi ve} napravili. Radost i razigra-
nost eseja zavise od elemenata koji se nalaze izvan njegove sfere - od dru{tvenog
odnosa sa “onim {to su drugi ve} napravili”, a na {to pisac eseja nema nikakvog uti-
caja. To jest, sa tradicijom,starim slikama, znanjem, svije{}u. Ali, sve to preslabo
je za{ti}eno u savremenom dru{tvu koje je,umjesto da odràva njihovu uzajam-
nu povezanost, sve vi{e podijeljeno i raspar~ano zbog krajnje podjele rada.
Esejist
Esejist pred sobom vi{e nema jedno kolektivno javno mi{ljenje, ve} mno{tvo
grupa i sredina, koje imaju svaka svoje sopstveno znanje, svoja sopstvena pra-
vila i svoj sopstveni jezik. Moè se, bez sumnje,u jednoj odre|enoj sredini igrati
i po njenim pravilima, ali bi ta igra bila gotovo nerazumljiva u nekoj drugoj sre-
dini. Esej mi, svojom formom, izgleda veoma tijesno vezan za ukupnost kulture
u kojoj nastaje; {to se mene ti~e, mogu konstatovati da na francuskom, na kojem
ponekad pi{em, mogu napisati ~lanke, kritike, novele, ali da mi ne uspijeva da
napi{em onakav esej kako ga ja shvatam. Nedostaje mi odrastanje u odre|enom
svijetu, sa odre|enim brojem pjesama, slika koje francuski esejist ima u svojoj
glavi. Ako se sje}ate kratkih eseja koje je Roland Barthes objavio u zbirci pod
naslovom Mitologije, onda znate {ta ho}u da kaèm.
Esej, koji crpi svoju vitalnost iz ~injenice da se u glavama njegovih ~italaca
nalazi ono {to on zbog svog oblika ne bi mogao izloìti niti obrazloìti, odjednom
se nalazi li{en svojih mogu}nosti. Ako bi htio da ostane pri onome {to je jo{ uvi-
jek najra{irenije, susre{}e se sa gomilom stereotipa koje su mediji stavili u opti-
caj, i koji su najmanji zajedni~ki nazivnik jednog dru{tva raspar~anog na usam-
ljene monade. Esejist treba o njima da vodi ra~una, ali da se na njih ne oslanja,
jer ukoliko bi to u~inio on bi ve} pokazao da prihvata medijske kli{eje, pa prema
tome i one oblike svijesti za koje on, kao intelektualac, smatra da upravo njih
mora kritikovati. On bi, zna~i, u isti mah izdao esej koji, kako re~e Adorno a {to
je saglasno sa onim {to ja smatram esejistovim petitio principii, jeste “kriti~ki oblik
par excelence”. Ali, upravo zbog neophodnosti kritike javnog mnijenja koje su u
potpunosti modelovali mediji, esej prije podsti~e na odbijanje negoli na prista-
janje na intelektualno sudjelovanje, jer on napada upravo ono {to privla~i pub-
liku, tim prije {to je njemu malo toga preostalo {to bi mu, u ovom svijetu na koji
on gleda kao na haos informacija, moglo dati osje}anje nekog pouzdanog zna-
nja, posebno ostavljaju}i po strani zgodan obrazac interpretacije koju isporu~uju
mediji. Interpretacija zauzima mjesto koje je nekada pripadalo op{toj kulturi, ali
je njena funkcija druga~ija, jer je ona jedan od ~inilaca onog konformizma koji
se proizvodi mehani~ki. Kulturno obrazovanje buròaske epohe, ma kakve bile
izraz
novi

primjedbe koje bi se a posteriori mogle uputiti u odnosu na njegove sadràje, raz-

likovalo se od ovog medijskog obrasca, time {to je bilo bar teoretski otvoreno za
promjene i kritiku, a nikada nije bilo po svom odre|enju kona~no. Svijest medij-
ske ere, proiza{la iz krutih interpretacija s predubje|enjima, zatvorena je za
svaku promjenu, i prema kritici sistematski zauzima odbrambeni stav.
Esejist se, onakav kakvog ga ja na osnovu vlastitog iskustva shvatam, nalazi
u sve neizvjesnijoj situaciji. U odnosu na oblike postoje}e svijesti, on se smatra
sve pozvanijim da preuzme ulogu stvaraoca koji radi ne{to {to zaista nije funkci-
ja esejiste, kako to kaè mladi Lukacs: da, naime, iznosi “datosti i me|usobne
odnose”. [to se ti~e mog vlastitog stvarala{tva, imam utisak da se ono najve}im
dijelom sastoji od one vrste tobo`njih eseja koji su ustvari traktati, preru{eni
izvje{taji ili dopune. Ustvari, njihovo pisanje mi ne pri~injava zadovoljstvo, jer
ne podsti~e na onu igru sa pojmovima i nabojem izme|u rije~i i predmeta iz
koga se zapravo ra|aju misli, koje ina~e ne bi ugledale svjetlo dana. Ja se osje}am
skoro prisiljen da, kao esejist, radim ne{to {to mi nije prijatno, pribjegavaju}i
znanjima koja jedan esejist mora prirodno imati za jednu kriti~ku intervenciju,
mada se njima ne smije razmetati. Ono {to na kraju proizilazi iz toga nije sigurno
esej, ve} prije jedna esejisti~ka tvorevina proèta nekom ljutnjom. Me|utim ese-
jist ne treba da bude ljut, jer ljutnja ne moè stvarati eseje, u svakom slu~aju ne
takve koji bi imali onu neophodnu ludi~ku vrijednost.
Mjerila
“Aktualnost eseja je anahrona. Vrijeme mu nikada nije bilo manje naklonjeno.”,
~itamo kod Adorna na kraju Eseja kao forme. Adorno je govorio prije svega o
ubistvenom raskolu od koga esej trpi na{av{i se uklije{ten izme|u organizovane
nauke i filozofije zabavljene prikupljanjem ostataka, me|utim njegov obrazac se
primjenjuje ~ak i izvan univerzitetskog domena. Eseju isto tako prijeti i opasnost
da bude zatrovan fluidom knjièvnog podlistka kojim se nekada hranio i koji je
pomagao njegovom {irenju, i to stoga {to knjièvni podlistak sve vi{e teì da se
svrsta u redove industrije medija, ~ije otpatke kupi. Me|utim, to {to je vrijeme
eseju nesklono, ima veze i sa samom autorovom li~no{}u: ipak bi bilo prejed-
nostavno prebaciti svu krivicu na bezimene tokove u kojima u~estvujemo samo
kao objekt.
Esej od svog autora zahtijeva vi{e nego {to bi to moglo izgledati na prvi
pogled. Pisac po~etnik, moè objaviti sjajan roman ili knjigu zanimljivih pje-
sama,ali bi morao biti apsolutno izuzetan genije da bi napravio dobar esej. Dobar
esej nesumnjivo otkriva talent, ali naprotiv, prikriva ~itav onaj niz iskustava, ~ita-
nja, razmi{ljanja i sticanja znanja – {to u pravilu jo{ uvijek nedostaje nekom
po~etniku. Samo, ~ini mi se da ni kod iskusnih pisaca stanje nije najbolje. Ja ne
mogu da se ne sloìm, ma koliko bih to èlio, sa kriti~arem Brunom Preisendor-
izraz
novi

Esej o eseju
ferom, koji je prije izvjesnog vremena u berlinskom glasilu Zitty napisao: “Zato~e-
nici jedne zablude stare koliko i sam svijet, oni (autori) uobraàvaju da se razumiju u sve.
Oni zauzimaju stav o svemu o ~emu ih pitaju, ~ak i onda kada o tome nemaju ni pojma. I
oni, i tu je njihova stvarna krivica, ne govore svoje mi{ljenje o nekoj temi kao gra|ani, ve}
kao pisci, u isti mah ta{to i naivno postaju}i krivci za biografsku zloupotrebu svoje funkcije
nude}i publici i samima sebi iluziju tobo`nje upu}enosti. Mnogi pisci, i ne ba{ oni najma-
nji, potpune su neznalice. Oni naj~e{}e nemaju ni pojma o dru{tvenim odnosima o kojima
zauzimaju kriti~ki stav. [to se ti~e oblasti politi~ke, dru{tvene i historijske analize, ve}ina
pisaca pokazuje o~ito neznanje, pa ~ak i za najbitnije tekstove znaju samo po ~uvenju.”
Mo`da je ovo polemi~ko pretjerivanje,ali naàlost, u osnovi je ta~no. Ja se na
susretima pisaca ~esto ~udim op{toj rasplinutosti razgovora, i zbog toga radije iz-
bjegavam ovu vrstu skupova. Svakako, mi smo danas pronicljiviji, obavje{teniji;
otkako kucamo po ra~unaru, smatramo da smo se uklopili u savremenost, da smo
na svom u onoj oblasti knjièvnosti, u kojoj smo etablirani. Ali, o onome {to je
izvan toga, pisci jedva da su na~uli. Istina je da pisci, po{to ìve unutar tog dru{tva,
mogu izbje}i samo nekim ~udom tu fatalnu narastaju}u rascjepkanost svijesti;
me|utim, oni se pretvaraju da imaju punu mo} nad tim, pri tome se uop{te ne
trude}i da ne~im i sami doprinesu borbi protiv tog dru{tvenog procesa (...)
U izmi{ljanju neprihvatljivih slika pisci ne zaostaju za poduzetnim televiz-
ijskim novinarima. Plitka filozofija i bezosje}ajni formalizam su zamijenili znanje
i iskustva; ako i ne shvatam potpuno dobro na ~emu se to zasniva, bar mi je jasno
kuda sve to vodi: impresionirati publiku i na tome graditi reputaciju (tobo`nje)
“plemenite du{e”. Uostalom, nema sumnje da se na taj na~in moè stvarati
osrednja knjièvnost, me|utim svakako ne i prava knjièvnost, pa se shodno
tome ne moèmo ni uspje{no predavati igri knjièvnog eseja.
Neki tvrde da esej postaje sve zna~ajniji. Veoma bih rado u to povjerovao, ali
nisam dovoljno siguran da mi ne zvi`du}emo u mraku neku pjesmicu. [to, nema
sumnje, moè biti dovoljno,kako kaè Freud, da prevladamo strah, ali time ipak
ne moè rasvijetliti tamu. Uostalom, mi nismo putpuno utonuli u mra~nu no},
ve} se batrgamo u nekoj vrsti sivila, ne znaju}i kroz kakvu svjetlost ili tamu }emo
pro}i. Sje}ate li se? Montaigne upotrebljava izraz prolaènje; mo`da vremena i
nisu tako lo{a za esej, i pored svih suprotnih argumenata koje sam ja ovdje
naveo. Ali, ne radi se samo o objektivnom faktoru: autori mogu jo{ uvijek vr{iti
odre|eni uticaj. Vra}aju}i se na Montaigneve Eseje, rado bih podsjetio da je
najbolji prijevod na njema~kom Abwägungen (odmjeravanja). Ali da bi se odmjeri-
lo, potrebno je imati neku vagu i tegove, na primjer mjerila iskustva, znanja, pa
i mjerila patnje - i, {to da ne, patnje koju uklju~uje mi{ljenje. Esej ne ispada kao
kod ma|ioni~ara ~arolijom iz {e{ira ili iz dlana prazne ruke.
S francuskog prevela Sada Tahmi{~i}
izraz
novi

Lothar Baier - Razmišljanje o Eseju

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lothar Baier - Razmišljanje o Eseju

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku

NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism

Location: Bosnia and Herzegovina

jesen 2000., stranica 164.

CEEOL copyright 2024

Lothar Baier Razmi{ljanje o eseju

jesen 2000., stranica 165.

CEEOL copyright 2024

Mladi Lukacs je uspostavio razliku izme|u “istinskog eseja” i onih “utilitarnih

jesen 2000., stranica 166.

CEEOL copyright 2024

Lothar Baier Razmi{ljanje o eseju

jesen 2000., stranica 167.

CEEOL copyright 2024

jesen 2000., stranica 168.

CEEOL copyright 2024

Lothar Baier Razmi{ljanje o eseju

primjedbe koje bi se a posteriori mogle uputiti u odnosu na njegove sadr`aje, raz-

jesen 2000., stranica 169.

CEEOL copyright 2024

S francuskog prevela Sada Tahmi{~i}

jesen 2000., stranica 170.

CEEOL copyright 2024

You might also like