PRORAČUN RASHLADNOG TERETA

ZA
KLIMATIZIRANE PROSTORE

VDI 2078

VDI 2078 -1-

 PRORAČUN RASHLADNOG TERETA ZA KLIMATIZIRANE
PROSTORE
(VDI - smjernica za rashladni teret)

3. Područje važenja/valjanosti
Postupak izračunavanja odnosi se na prostore u kojima se treba pridržavati
temperaturnih zahtjeva, u slučaju opterećenja toplinom, a u slučaju opterećanja od
vlage zahtjeva vlage.

Pri tome je važan prvi proračun za slučaj konstantne temperature prostora (22°C) i
ustaljeno stanje pri periodičnom dnevnom otperećenju. Tada se govori o referentnom
rashladnom teretu QK (osnovni rashladni teret), te se preporuča, bez obzira na
zahtjevane granične uvjete, uvijek izračunati referentni rashladni teret kao osnovnu
informaciju.

Propračun rashladnog tereta može se primijeniti i za promjenljive temperature zraka

u prostoru - npr. kod temperature koja kliže s temperaturom vanjskog zraka ili pak
kod slobodno promjenljive temperature.

Za prostore koji se zbog znatnih razlika na mjestu opterećenja trebaju klimatizirati po

zonama, potrebno je proračun izvršiti odvojeno za pojedine zone (AOP-postupak).

Osnove za proračun prilagođene su, ukoliko se odnose na vanjsko opterećenje

toplinom, t.j. na udio rashladnog tereta prouzročen klimatskim okolnostima, srednjim
evropskim prilikama, t.j. kod sunčevog zračenja na 50° geografske širine, stvarnom
mjesnom vremenu (vrijeme sunca) i srednjem atmosferskom zamućenju koje se
ovdje pojavljuje. (Pri tome treba obratiti pažnju na znatna vremenska odstupanja
prema srednje europskom ljetnom vremenu MESZ).

Statističkim analizama sada je postalo moguće preciziranje podataka zamućenosti.

Navedene temperature zraka (karta klimatskih zona) potječu iz novih statističkih

rezultata na osnovu promatranja većeg broja njemačkih stanica.

Nakon što se u zadnjoj deceniji kvantitativno razjasnilo djelovanje akumulacije topline

na rashladni teret, dozvoljeni su samo još računski tokovi s akumulacijom. Proračun
za najkritičniji slučaj ustaljenog stanja je ostao nepromijenjen.

VDI 2078 -2-

4. Definicija rashladnog tereta QK

Temperatura zraka ϑRa jednog prostora određuje se sumom svih utjecajnih

konvektivnih toplinskih struja. Toplinske struje uslijed zračenja utječu na temperaturu
tek nakon pretvorbe u konvektivno prenesenu toplinu i tek tada ulaze u rashladni
teret.

Prema vrsti opterećenja prostora razlikuju se tri toplinske struje:

QI(t) konvektivno predana toplina zraku u prostoru, kao posljedica

opterećenja prostora unutar zgrade.
QA(t) konvektivno predana toplina zraku u prostoru, kao posljedica
vanjskog opterećenja prostora
QKA(t) konvektivno opterećenje prostora uslijed RLT-uređaja1).

Iz razloga bilance energije mora u svakom trenutku vrijediti:

QI + QA + QKA = 0 (4.1.)

Temperatura zraka u prostoru ϑLR ponajprije je nepoznanica. Ali QKA se može tako
odabrati da nastaje željeni tok temperature (npr. ϑLR = const).

Ako se QI i QA računaju za zadani tok temperature zraka u prostoru ϑRa.zadano (t) i ako
klima uređaj radi tako da u vremenskom toku postaje

QKA = − [QI (ϑLR,.zadano) + QA (ϑLR,zadano)] (4.2)

pripadno opterećenje prostora uređajem, onda će uređaj postići točno željeni tok
temperature (npr. ϑLR = const).

Ako jednadžba (4.2) nije ispunjena, onda temperatura zraka u prostoru odstupa od
zadanih vrijednosti. Ako je QKA zadano, onda se iz jednadžbe (4.2) može izračunati
ϑLR(t).

Kod QKA = 0 (nema uređaja) tok temperature zraka u prostoru se prikazuje tako da je

QI + QA = 0 (4.3.)

U slijedećem se pretpostavlja da će uređaj biti u stanju održavati temperature zraka u

prostoru zadane kod izračuna tereta. U tu svrhu se uvode slijedeći nazivi:

QI rashladni teret unutar zgrade

QA vanjski rashladni teret

QKR = − QKA = QI + QA (4.4)

1
Uređaj s visokim udjelom zračenja za odvođenje topline (hladni stropovi) ovdje se u osnovici ne obrađuju te se
trebaju posebno promatrati budući da mijenjaju akumulaciju zgrade kao i osjetnu temperaturu.

VDI 2078 -3-

 QKR rashladni teret pri zadanoj temperaturi zraka u prostoru ϑLR,zadano(t) i
uhodanom stanju (period od 24 h)

Treba obratiti pažnju da u jedn. (4.4) parcijalni rashladni tereti povremeno mogu biti i
negativni (toplinski teret).

U AOP-postupku (odlomak 7) pored ovako definiranog izračuna rashladnog tereta biti

će navedeni algoritmi kojima će se moći izračunati nastajuće temperature u prostoru
na primjer kod ograničenog rashladnog učina uređaja ili kod isključenog uređaja.

4.1 Unutarnji rashladni teret QI

Unutarnji rashladni teret QI jednog prostora sastoji se iz parcijalnih rashladnih tereta

uslijed predaje topline od osoba QP, predaje topline od stvari QE i od one topline koja
dolazi preko unutarnjih površina iz susjednih prostorija QR.

Kod QE se razlikuje između rashladnog tereta od topline rasvjetnih tijela QB, topline
od strojeva i uređaja QM, uzimanja, odnosno odavanja topline kod prolaznih
materijala kroz prostor QG (npr. rashladna voda u strojevima), ostali dovodi i odvodi
topline QC (npr. kemijske reakcije).

Dakle,
Q I = QP + QE + QR (4.5)
je sa QE = QB + QM+ QG + QC

4.2 Vanjski rashladni teret QA

Vanjski rashladni teret QA obuhvaća onu energiju koja izvana ulazi preko površina
kojima je zgrada okružena, ukoliko se ista mora odvoditi iz zraka prostora. Načelno
se dijeli u tokove toplinskih struja kroz zidove (krovove) QW i prozore QF, t.j. u
površine koje su netransparentne i transparentne za zračenje. Utjecaj izmjene zraka
kroz ventilacije fuge na zgradi dobija se komponentom QFL. Dakle, vrijedi

QA = QW + QF + QFL (4.6)

Kod strujanja energije kroz prozor QF razlikuje se između topline transmisijom QT i

topline zračenjem QS:

QF = QT + QS

4.3 Rashladni teret prostora QKR

Iz komponenata rashladnih tereta koje su u pravilu vremenski promjenljive, proizlazi

za prostor koji se istražuje vremenski tijek

QKR (t) = QI (t) + QA (t) (4.7)

Maksimum je nominalni rashladni teret. On određuje snagu uređaja, odnosno struju

zraka dovedenu u prostor.

VDI 2078 -4-

 QKR.nomin = maks. QKR (t) (4.8)

Za rashladne terete prostora kod kojih po definiciji, vidi jednadžbu (4.2), zahtjev
temperature određuje rezultat, vlažne ili latentne topline su bez značaja. Međutim,
njih se mora kao poseban članak bilance također voditi budući da one eventualno -
prema zahtjevima o vlazi i načinu rada - isto određuju učin hlađenja uređaja2).

4.4 Rashladni teret zgrade QKG

(ili područje snabdijevanja uređaja)

Vremena za maksimum rashladnog tereta prostora su općenito različita. Maksimalni

rashladni teret zgrade je stoga definiran kao

QKG = maks. Σ QKR (t) (4.9)

t.j. maksimum iz zbroja svih vremensko jednakih rashladnih tereta prostora (a ne

zbroj maksimuma rashladnih tereta prostora!).

QKG određuje maksimalni rashladni učin potreban zgradi, odnosno kod uređaja samo
sa zrakom, on određuje strujanje volumena zraka uređaja za područje snabdijevanja.

4.5 Rashladni teret i rashladni učin

Rashladni teret QKR definiran je kao konvektivna struja topline koju treba odvoditi iz
zraka prostora da bi se održalo zadani hod temperature prostora.

Pod rashladnim učinom za prostor podrazumijeva se učin smanjenja topline QKA u

prostoru kojim se utječe na temperaturu u prostoru. Za QKR = − QKA održava se
zadana temperatura u prostoru.

Rashladni učin za zgradu je prema tome zbroj svih vremenski jednakih vrijednosti
prostora i ne smije se zamijeniti s učinom hladnjaka u centrali (vidi DIN 1946 dio 1).

2
Međutim, latentne energije dobijaju poseban značaj u svim slučajevima u kojima je prije svega važno održavati
određenu relativnu vlagu u prostoru. U ovim smjernicama se ne osvrće na posebnosti proračuna obzirom na h, x-
dijagram.

VDI 2078 -5-

5 Osnove za proračun, pojmovi

U ovom odlomku prikazane su fizikalne povezanosti koje su relevantne za rashladni

teret - djelomično u obliku jednadžbi. Međutim, ove jednadžbe nisu upute za
proračun. Vidi u vezi s time odlomke 6 i 7.

5.1 Utjecaji na QKR

Rashladni teret QKR definiran je samo kod zadane temperature zraka u prostoru i
ovisan je prema odlomku 4 od termičkih opterećenja prostora, akumulacije topline u
prostoru i željenog tijeka temperature.

5.1.1 Termička opterećanja prostora

Unatoč mnoštva vrsta opterećenja, termička opterećenja prostora razlikuju se samo u

nekoliko načelnih aspekata. Ne uzimajući u obzir latentnu energiju, toplina se
oslobađa zračenjem ili konvekcijom. Općenito, svako opterećenje prostora sadrži
obje zadnje komponente.

5.1.1.1 Konvektivna opterećenja WBK

Konvektivna opterećenja WBK su topline koje zrak u prostoru prima neposredno. Ako
RLT-uređaj održava temperaturu zraka u prostoru konstantnom, onda je konvektivni
teret odmah rashladni teret, budući da uređaj mora reagirati bez vremenske odgode
(vremenskog kašnjenja) da bi spriječila nepoželjna promjena temperature zraka u
prostoru.

Kod promjene temperature zraka u prostoru konvektivni teret ne djeluje samo na

klima uređaj, nego također i na akumulirane mase površina kojima je prostor
okružen. Time se u ovom slučaju razlikuje konventivno opterećenje prostora od
rashladnog tereta. Tijek rashladnog tereta izgleda prema tijeku opterećenja zraka
prostora prigušen i vremenski pomaknut, općenito neznatno.

5.1.1.2 Opterećenja zračenjem WBS

Opterećenja zračenjem - bilo od kratkovalnog sunčevog zračenja ili dugovalnog

temperaturnog zračenja - nemaju direktan utjecaj na temperaturu zraka u prostoru,
budući da se zrak s dovoljnom točnošću može pretpostaviti kao potpuno propusan za
zračenje.

Zračenje mora najprije preuzeti neki apsorbirajući medij - u pravilu površine kojima je
okružen prostor, ali i od unutarne zaštite od sunca i namještaja - i samo prouzročiti
povećanje temperature prije nego se toplina s površina konvektivno preda zraku i
time postane rashladni teret.

Vremensko promjenljiva opterećenja zračenjem zbog toga izazivaju i kod konstantne

temperature zraka u prostoru postupke akumulacije topline u apsorbirajućim

VDI 2078 -6-

elementima. Rashladni tereti su zbog toga, uvijek naspram opterećenju prigušeni i
vremenski pomaknuti, eventualno čak i znatno.

5.1.2 Stanja zraka u prostoru

Osnovni rashladni teret određuje se za konstantnu temperaturu zraka u prostoru

ϑLR = 22°C pod periodičnim opterećenjima u ustaljenom stanju, t.j. pretpostavlja se
da se granični uvjeti vraćaju identično s 24-satnim periodom.

Periodični granični uvjeti se također pretpostavljaju kod prisutnosti zadanih,

vremenski promjenljivih tokova temperature zraka u prostoru (npr. klizno s vanjskom
temperaturom zraka). U pravilu je veoma instruktivno međusobno usporediti osnovni
rashladni teret i rashladni teret. Oba pojma se stoga moraju strogo razlikovati, te se
rashladni teret smije primijeniti samo uz označavanje pripadnog stanja zraka u
prostoru. Ako učin hlađenja klima-uređaja za prostor odstupa u vremenskom toku od
rahladnog tereta prostora, onda u dotičnim vremenskim trenucima temperatura zraka
u prostoru odstupa od zadanih vrijednosti i moguće ju je izračunati prema ovim
Smjernicama.

5.1.3 Stanja uređaja / profili korištenja

Kod osnovnog rashladnog tereta pretpostavlja se da uređaj radi 24 sata na dan.

Uređaj koji je stalno u radu treba uvijek najmanje maksimalne snage, tako da se ovaj
način rada može preporučiti za ekstremne ljetne dane.

Postupkom opisanim u odlomku 7 mogu se istraživati i načini s prekidom rada ili

rashladni teret ograničen na zadani maksimum, a to znači da se u vremenima s
QKR + QKA ≠ 0, odnosno | QKR | ≠ | QKA | izračunava temperatura zraka u prostoru koja
proizlazi iz toga.

Poseban slučaj pri tome je isključeni uređaj s QKA = 0. Ovdje se onda govori o
slobodnoj postavljenoj ili o "slobodno oscilirajućoj" temperaturi u prostoru

5.2 Akumulacija topline u zgradi

Akumulacija topline u zgradi se primijećuje onda, kada toplinsko opterećenje nastaje

ili uslijed zračenja ili ako se mijenja temperatura zraka u prostoru (vidi odlomak
5.1.1).

U tim slučajevima - bilo da je to kod unutarnjih (osobe, svijetla, strojevi) ili kod
vanjskih opterećenja prostora zračenjem (sunce) ili u slučaju varijabilne temperature
zraka u prostoru kod svih opterećenja WB - opterećenja se pomoću vremensko
ovisne funkcije akumulacije ƒSP (t) pretvaraju tako, da iz vremenske funkcije
opterećenja postaje vremenska funkcija rashladnog tereta:

QKR = ƒSP {WB} (5.1)

VDI 2078 -7-

(Način govora: Rashladni teret QKR je funkcija akumulacije toplinskog opterećenja
WB.)

U oba postupka koja su primijenjena u ovoj Smjernici (odlomak 6, odnosno 7), je ƒSP
različita, ili je "faktor rashladnog tereta" kojim se multiplicira maksimum toplinskog
opterećenja (vidi odlomak 5.2.1.1), ili je niz brojeva koji primjenom posebnog
računskog pravila (slaganja) vodi do vremenske funkcije rashladnog tereta (vidi
odlomak 5.2.1.2 "Težinski faktori").

Akumulacija topline se u ovoj Smjernici uzima u obzir u nekoliko stavaka proračuna,

s jedne strane za prostor kao cjelinu, a s druge strane za vanjski zid (odnosno za
krov) kao građevinski element koji na poseban način podliježe efektima akumulacije.

5.2.1 Tretman akumulacije u prostoru

Prostor kao jedinica uzima toplinu zračenja na unutarnje zidove koji ga okružuju:
zračenje od sunca i neba kroz prozor, zračenje topline kroz rasvjetna tijela, a također
od osoba, strojeva itd., t.j. od svih izvora topline koji imaju udio zračenja. Ova toplina
ulazi, ovisno o strukturi zida i prema vremenskom toku zračenja više ili manje duboko
u zidove, čime dolazi do povećanja temperatura površina zidova. Svi zidovi
međusobno razmjenjuju zračenje. Konvektivnim prijelazom topline oni predaju toplinu
zraku u prostoru, odnosno uzimaju toplinu iz zraka prostora.

U slučaju promijenjene temperature zraka u prostoru, kod koje djeluju i konvektivna

opterećenja na akumulativnu masu, porast temperature znači uvijek smanjenje
rashladnog tereta akumuliranjem, a pad temperature povećanje rashladnog tereta
akumuliranjem u odnosu na slučaj konstantne temperature.

Značajno obilježje ovih toplinskih struja je "povratno strujanje topline", t.j. konvektivna
predaja topline slijedi na istoj strani zida kao i uzimanje topline (npr. zračenjem).

Povratno strujanje topline u pogledu bilance energije ne mora biti kompletno. Dio
akumulirane topline može se predati susjednom prostoru, npr. unutarnjem hodniku, ili
u slučaju vanjskog zida prema vani. Kod tipskih prostora, koji će se kasnije definirati,
postignuti su specijalni dogovori o kompletnosti bilance energije.

5.2.1.1 Faktori rashladnog tereta

U odlomku 6 prikazani su rezultati procesa akumulacije topline za čvrsto zadane

oblike opterećenja (periodične dnevne faze zračenja) kroz dnevne faze faktora
rashladnog tereta, koji opisuju tok rashladnog tereta u njegovom prigušenju i
vremenskom kašnjenju kao reakcija na sumu funkcija zračenja. Obračun je formalno
veoma jednostavan množenjem maksimalnog tereta s jednim faktorom. Postupak se
ograničava uglavnom na tretman konstantne temperature zraka u prostoru.

VDI 2078 -8-

5.2.1.2 Težinski faktori3

U odlomku 7 naveden je postupak kojim se može neovisno od opterećenja utvrditi

reakcija prostora preko matematičkog procesa "slaganja" pomoću regulacijsko-
tehničkih funkcija odgovor skoka (prijelazna funkcija), odnosno odgovor impulsa
(težinska funkcija).

Time se može korektno, u okviru računskih stavki, utvrditi reakcija prostora u odnosu
na bilo koje granične uvjete.

Ovo zahtijeva po računskoj tehnici veći zahvat, budući da se svaki vremenski korak
ne izračunava preko jedne multiplikacije, nego preko većeg broja multiplikacija i
zbrajanja.

Međutim, postupkom koji je predstavljen u odlomku 7, uspjela je takva kompaktna

matematička formulacija da je računski zahvat usko ograničen.

5.2.2 Tretman vanjskog zida

Vanjski zid je doduše već obuhvaćen kao površina koja okružuje prostor u ukupnom
razmatranju prostora. Međutim, isti je izložen dodatnim toplinskim strujama, tako da
je iste potrebno tretirati na poseban način, iako su dodatni rashladni tereti općenito
neznatni.

Kod utjecaja zračenjem vanjske površine suncem ili nebom (dozračenje po danu,
zračenje noću) nastaju temperature vanjskih površina koje mogu znatno odstupati od
temperature vanjskog zraka.

Zbog ovih vanjskih temperatura gornje površine dolazi do dodatnih toplinskih struja,
koje na unutarnoj površini zida prema koeficijentima prolaza topline, sposobnosti
akumulacije zida i vremenskom toku opterećenja zračenjem daju dodatni udio
rashladnog tereta.

Ovdje se govori o "Prolazu topline" za razliku od već promatranog "Povratnog

strujanja topline". U ovom slučaju prigušenje i vremensko kašnjenje mogu biti znatno
veći nego prije.

U odlomku 6 su sažeto, tabelarno prikazani rezultati dinamičkih proračuna

transmisija kroz vanjske zidove i krovove kao "ekvivalentne temperaturne razlike"
(opet za standardna opterećenja) i numerički obrađeni u obliku normalnog proračuna
transmisije. Kod proračuna odvojenog od prostora, udio zračenja "tereta transmisije"
koji stiže unutra nije ponovno podvrgnut akumulaciji prostora.

U odlomku 7.11 prikazan je za tipske prostore standardni utjecaj vanjskog zida (udio
vanjskog zida 1/3 površine fasade). Pored toga su, za slučaj dominirajućih rashladnih

3
Težinski faktori su brojčane vrijednosti u odnosu na diskretne vremenske korake na poznatoj regulacijsko-
tehničkoj težinskoj funkciji g(t), koja uglavnom znači sistemski odgovor na impuls u odnosu na vrijeme t=0
(Dirac-udarac). g(t) je vremenska derivacija d/dt prijelazne funkcije ili sistemski odgovor na jedinični skok.
Međutim, pojam "težinski faktor", također se koristi i za generalizirane proračunske veličine u vezi s težinskom
funkcijom, s time u vezi vidi odlomak 7.1.

VDI 2078 -9-

tereta netransparentnih vanjskih površina, sastavljene težinske funkcije za nekoliko
karakterističnih zidova i krovove.

5.3 Termička opterećenja unutar zgrade

Predaja topline iz izvora unutar zgrade dijeli se - ukoliko je moguće - prema

parametrima definiranima u odlomku 4.1.1. Navode se latentni tereti. Pripadajuće
tablice se nalaze u aneksu.

5.3.1 Osobe

U tablici A1 sastavljena je predaje topline i odavanje vlage od osoba za tri stupnja

aktivnosti. Vrijedi

QP = ƒSP { QPtr } = QPK + ƒ*SP { QPS } (5.2)

ƒSP rezultirajuća funkcija akumulacije

QPtr suha predaja topline osoba
QPK konvektivni udio topline osoba
ƒ*SP funkcija akumulacije udjela topline zračenjem
QPS udio zračenja topline osoba

Suha predaja topline može se s dovoljnom točnošću računati po 50% kao toplina
zračenjem i toplina konvekcijom:

QPS - QPK = 0,5 QPtr (5.3)

5.3.2 Rasvjeta

Za računanje topline od rasvjete QB moraju biti poznati tehnički planirani podaci o

rasvjeti ili stvarno instalirana priključna snaga. Tada postaje

QB = ƒSP { P · l · µB } (5.4)

sa
P ukupna priključna snaga svjetiljki, kod svjetiljki s plinskim
pražnjenjem uključujući snagu gubitka startera za te svjetiljke, u W
l faktor istovremenosti rasvjete u dotičnom vremenu
µB stupanj opterećenja prostora uslijed rasvjete
ƒSP rezultirajuća funkcija akumulacije (vidi odlomak 5.2.1.2)
(odgovara faktoru rashladnog tereta u odlomku 6, odnosno težinskim
faktorima u odlomku 7)

Ako priključna snaga P (u stadiju pretprojekta) još nije poznata, onda se ponajprije
može približno ustanoviti prema slijedećim stavkama:

VDI 2078 -10-

 P = EN · p · A (5.5)

sa EN nominalna jačina rasvjete u klx

p specifična priključna snaga u W/m2 klx
A tlocrtna površina prostora u m2

Priključna snaga rasvjetnih uređaja u prvoj liniji ovisi od nominalne jačine rasvjete
koja se instalira. (U tablici A2 se nalaze nominalne jačine rasvjete EN za niz češće
primjenjenih područja.) Osim toga, ona se određuje izborom koncepta rasvjete,
prema tipu lampi i svjetiljki i prema uređenju prostora.

Parametri o kojima se vodi računa i koji se odnose na tu priključnu snagu P ovisni su

od iskorištenosti svijetla lampe η, stupnja radnog djelovanja svjetiljke ηLB i stupnja
djelovanja u prostoru ηR (znak formule prema DIN 5031 dio 4).

Povezanost se izkazuje jednadžbom (5.6):

P = (1,25 klx) ⁄ ( η · ηLB · ηR ) (5.6)

sa 1,25 faktor kojim se uvažava starost lampe i zaprljanost

η iskorištenost svijetla lampe u klm/W
ηLB stupanj radnog djelovanja svjetiljke
ηR stupanj djelovanja u prostoru

Produkt ηB = ηLB · ηR naziva se stupanj djelovanja rasvjete4.

Ovisno o prisutnim uvjetima mogu proizlaziti specifične priključne snage od 20 do 40

W⁄(m2klx) za fluorescentne lampe i od 200 do 240 W⁄(m2klx) za normalne žarulje sa
žarnom niti (vidi i tablicu A3).

Za približno sagledavanje rashladnog tereta od rasvjete u stadiju predprojekta mogu

se uzeti u obzir podaci iz tablice A2 i A3. Multiplikacijom specifične priključne snage
P prema tablici A2 sa realnom jačinom rasvjete i sa površinom prostora dobija se
orijentacijska vrijednost za priključnu snagu.

U tablici A2 su pored nominalnih jačina rasvjete navedena i područja za očekivane

priključne snage P/A koje se odnose na referentnu površinu A.

Kod korištenja orijentacijskih vrijednosti prema tablici A2 mora se nakon saznanja

realne snage napraviti kontrolni proračun.

5.3.2.1 Faktor istovremenosti l

Za faktor istovremenosti l potreban je dogovor s investitorom. Ovo pogotovo vrijedi

za velike prostore u kojima se zone blizu prozora u odnosu na unutarnje zone
povremeno osvijetle dnevnim svijetlom ili s ograničenom umjetnom rasvjetom. Zbog
toga treba utvrditi s kojim snagama rasvjete i s kojim vremenskim trajanjem rasvjete
treba računati u vremenima maksimalnog rashladnog tereta.

4
Pobliže je to regulirano u DIN 5035

VDI 2078 -11-

5.3.2.2 Stupanj opterećenja prostora od rasvjete ηB

ηB označava udio snage rasvjetnih tijela kod stacionarnog rada koji ulazi u rashladni
teret prostora. U tablici A4 se nalaze orijentacijske vrijednosti za svjetiljke s odvodom
zraka za ηB u ovisnosti od toka volumena odvodnog zraka. Pri tome se razlikuju po
načinu odsisavanja prema slici 1.
Stupnjevi opterećenja prostora iz tablice A4 baziraju se na kalorimetrijski utvrđenim
izmjerenim veličinama. Pri tome je pretpostavka da zrak prilazi rasvjetnim tijelima s
temperaturom zraka u prostoru, dakle da se dovodni zrak dovoljno miješa sa zrakom
u prostoru izvan zona usisivanja rasvjetnih tijela. Kod propusnih mjesta s dovodom
zraka u području stropa ovaj je uvjet, ovisno o načinu i geometrijskom rasporedu,
često nedovoljno ispunjen. U tom slučaju su vrijednosti za ηB veće.

Slika 1. Primjeri za dva tipa svjetiljki s odvodom zraka

a) odsisavanje preko šupljine spuštenog stropa
b) odsisavanje preko priključenog zračnog kanala

Pored udjela koji direktno dolazi iz rasvjetnih tijela u prostor, sa ηB se također

prikazuje povratno strujanje topline kroz šupljine stropa u prostor koji se nalazi ispod
kao i u prostor koji se nalazi iznad. (Za spušteni strop se za otpor prolaza topline
uzima da je veličine 0,55 m2 K/W.) Kod odsisivanja kroz šupljine stropa, ovaj
sekundarni udio može igrati znatnu ulogu.

Podaci iz tablice A4 vrijede uvijek tada, kada kat ispod upravo promatranog prostora
ima istovjetan rasvjetni sistem, u pravilu u među- i gornjim katovima. Ako se topline iz
rasvjetnih tijela odsisavaju iz šupljine stropa jednog kata u koji preko poda ne ulazi
odgovarajući udio energije, onda se vrijednosti iz tablice trebaju korigirati
multiplikacijom s faktorom 0,9.

Pri termičkom kontaktu između sistema dovoda i odvoda zraka (npr. raspodjela
dovodnog zraka u međustropnom prostoru kod neizoliranih odvodnih kanala,

VDI 2078 -12-

kombinirane svjetiljke s dovodom i odvodom zraka) potrebno je istražiti okolnosti
posebno od slučaja do slučaja. Rezultati ovdje uglavnom ovise od kvalitete
konstruktivnih rješenja.

Kod svjetiljki bez odsisivanja je ηB = 1. Kod oduzimanja odvodnog zraka u području

stropa, ali ne kroz svjetiljke, a pogotovo kod upuhivanja dovodnog zraka s poda
(sistemi raspodjele zraka istiskivanjem) eventualno može i ovdje postati
ηB < 1.

5.3.2.3 Funkcija akumulacije ƒSP

Djelovanje akumulacije kroz prostor obrađeno je općenito u odlomku 5.2. Potrebne

tablice se nalaze u aneksu. Mjerodavni uvjet je razjašnjenje udjela zračenja, odnosno
udjela konvekcije svjetiljke. Dovoljno je razlikovati između tri tipa:

a) slobodno viseća svjetiljka 50% udjela konvekcije

b) svjetiljka koja je ugrađena 30% udjela konvekcije
ili se nalazi na stropu
c) svjetiljka s odvodom zraka bez udjela ili s malim
udjelom konvenkcije5

5.3.3 Strojevi i uređaji

Kod strojeva i uređaja se cijela u prostoru stvorena energija oslobađa kao toplina.
Ako je jedan dio te topline odstranjen iz prostora neposrednim odsisivanjem s toga
mjesta, onda se taj udio kod rashladnog tereta ne uzima u obzir. Kod prigonskih
motora obično je nominalna snaga poznata: Pomoću stupnja opterećenja ηa tada
treba procijeniti stvarno utrošenu energije. Kako su motori često predimenzionirani,
pod punim opterećenjem stroja će biti ηA < 1.

Rashladni teret uslijed topline stroja se izračunava kao

 P 
QM = f SP ∑  i ⋅ µ ai l  (5.7)
 i η 

Pi nominalna snaga (snaga na vratilu) i-tog stroja

η srednji stupanj djelovanja motora
µai stupanj opterećenja i-tog stroja u dotičnom vremenu
l faktor istovremenosti
ƒSP funkcija akumulacije

Pod faktorom istovremenosti se podrazumijeva udio snage strojeva uključenih

srednjom snagom te za isti treba upitati firmu.

5
Kod svjetiljki s odvodom zraka i nepostojećeg spuštenog stropa, predaja topline konvekcijom može postići,
ovisno o načinu ispiranja prostora i veće vrijednosti.

VDI 2078 -13-

Udio zračenja strojeva je, ovisno o funkciji, vanjskoj izolaciji i eventualnoj ventilaciji
ekstremno različit.

Udio zračenja smije biti preračunat pomoću funkcije akumulacije u modificirani udio
rashladnog tereta samo ako je moguće dovoljno pouzdano procijeniti udio predaje
topline zračenjem stroja. U protivnom Pi treba čisto konvektivno unijeti u proračun.

Tablica A5 u aneksu daje pregled srednjih stupnjeva djelovanja asinhronih motora

trofazne struje, koji se načešće primjenjuju, obzirom na nominalnu snagu.

5.3.4 Prolazni materijal kroz prostor

Ako se materijali bilo koje vrste, a koji se unose ili odstranjuju iz prostora, tamo
temperiraju preko kontakta s prostorom, onda iz toga proizlazi uzimanje (odnosno
odavanje) topline kao komponenta rashladnog tereta iz

QG = ƒSP { m · c · (ϑE − ϑA ) } (5.8)

m masa robe unesena u, odnosno iznesena iz prostora u vremenskoj

jedinici
c srednji specifični toplinski kapacitet
ϑE ulazna temperatura
ϑA izlazna temperatura
ƒSP funkcija akumulacije

Primjeri: dijelovi s toplinskom obradom, rashladna voda, ispušni plinovi

5.3.5 Temperature susjednih prostora

Pod uvjetom konstantnih temperaturnih razlika prema susjednom prostoru, toplinska

struja se kao kod proračuna potrebne topline određuje prema DIN 4701 putem
unutarnjih okruženja prostora iz

Q R = k · A · ∆ϑ (5.9)

Koeficijenti prolaza topline se trebaju izračunati prema podacima u DIN 4108 i DIN
4701. Temperaturu susjednih prostora, koja je potrebna za izradu temperaturne
razlike Δϑ, moguće je za neklimatizirane prostore, odnosno za zemlju s kojom se
graniči, uzeti iz tablice A7 u aneksu A2.

5.3.6 Ostali dovod i odvod topline

Svaki drugi dovod i odvod topline QC treba, prema djelovanju na klimu u prostoru,
procijeniti i uzeti u obzir - eventualno odvojeno prema osjetnoj i latentnoj toplini.

VDI 2078 -14-

Pri saznanju udjela zračenja izvora smije se rashladni teret izračunati pomoću
funkcije akumulacije.

5.4 Vanjska opterećenja / vanjski klimatski podaci

Vanjski izvori topline djeluju na prostor zračenjem, transmisijom i infiltracijom

(ventilacijom kroz fuge) (vidi odlomak 4.2). Njihovo djelovanje na rashladni teret
računa se kod prozora odvojeno, kod zidova obuhvaćeno u kombiniranom obliku.

Za kritične dane izračunavanja moraju biti poznati dnevni tokovi

- vanjske temperature
- sunčevog i nebeskog zračenja
- rekfleksijska zračenja okoline

eventualno orijentacijske vrijednosti za opterećenje vjetrom.

Difuzno nebesko zračenje, direktno reflektirajuće sunčevo zračenje i reflektirajuće

difuzno nebesko zračenje obuhvaćeni su "difuznim zračenjem" na vanjski zid ili na
prozor. Kod veoma reflektirajuće okoline (susjedne zrcalne zgrade, površine s
vodom, površine sa snijegom i sl.) potrebno je obratiti pažnju da ovdje navedene
vrijednosti iz tablice za difuzno zračenje eventualno više nisu dovoljne za normalno
reflektirajuću okolinu.

U odnosu na ranije korištene podatke o klimi, u ovoj Smjernici upotrebljavaju se noviji

meterološki rezultati, koji daju točnije granične uvjete za proračun.

5.4.1 Temperature vanjskog zraka

Načelno kod transmisije vrijede odnosi kako je navedeno u DIN 4108 i DIN 4701:

Q = k · A · ∆ϑ (5.10)

Suprotno od zime, ekstremni dan u ljetu uglavnom je određen homogenitetom

maksimalnih temperatura, što se do sada prikazivalo kroz dvije klimatske zone
(kontinentalna klima, primorska klima) (planinski položaji su bili izuzeti). Sada su
uvedene četiri klimatske zone, a prezentirane su i osobitosti planinskih položaja6.

Karta zona rashladnog tereta slika 2 opisuje geografska područja zona.

6
Osnova za proračun maksimalne temperature i pripadnih dnevnih faza ljeti su srednje ekstremne temperature i
srednje temperaturne amplitude 60 najtoplijih dana u 20 godina (1953. do 1972. god.) na odabranim
reprezentativnim stanicama. Za ostale mjesece uzimaju se preračunati podaci uz pomoć DIN 4710 (vidi i
objašnjenja uz tablice A25).

VDI 2078 -15-

Slika 2: Karta zona rashladnog tereta
Zona 1 obalna klima
Zona 1a brdska klima (Srednje gorje)
Zona 2 kontinentalna klima I
Zona 3 kontinentalna klima II
Zona 4 jugozapadna klima njemačkih riječnih tokova
Zona 5 planinska klima

Zona 1 obuhvaća cijelo obalno područje sa sjevernom Schleswig-Holstein.

Zona 1a s proračunskim podacima kao zona 1 vrijedi za položaje srednje visine

Srednjeg gorja od cca 200 m do cca 600 m na sjeveru i zapadu, a od cca 700 m do
cca 1000 m na jugu i istoku.

Maksimalna proračunska temperatura zone 1: 29°C

Srednja dnevna vrijednost: 22,9°C

Zona 2 obuhvaća sjevernonjemačku udolinu, dijelove Srednjeg gorja kao i dijelove

Franačke (Franken), Švapske (Schwaben) i pred Alpa.

Maksimalna proračunska temperatura zone 2: 31°C

Srednja dnevna vrijednost: 24,3°C

VDI 2078 -16-

Zona 3 obuhvaća sjevernu dolinu Rajne, dijelove Franačke (Franken), Švapske
(Schwaben) i Bavarske (uglavnom istočno od Münchena), ali i pojas Donje Saske
(Niedersachsen) koji graniči sjeverno s Hannoverom i Braunschweigom kao i Berlin.

Maksimalna proračunska temperatura zone 3: 32°C

Srednja dnevna vrijednost: 24,8°C

Zona 4 obuhvaća riječne doline i nizine oko Rajne, Mosela, Majne i Neckara.

Maksimalna proračunska temperatura zone 4: 33°C

Srednja dnevna vrijednost: 24,9°C

Planinska zona 5 nema prostornog ograničenja; u ovu zonu spadaju visinski položaji
sjevernog i centralnog Srednjeg gorja preko 600 m (npr. Kahler Asten, Rhön), te
visinski položaji južnog i istočnog Srednjeg gorja preko 1000 m (npr. Schwarzwald,
Bayerischer Wald).

U tom slučaju se koriste podaci dnevnog toka zone 1 rashladnog tereta uz korekciju

ϑ = ϑ1 − ( ∆h ⁄ 200 ) u °C
ϑ1 temperatura za zonu 1 rashladnog tereta
∆h visinska razlika u m za iznad 600 m
(sjeverna, zapadna Njemačka)
odnosno

∆h visinska razlika u m za iznad 1000 m

(južna Njemačka)

(Rezultat treba zaokružiti na 1 K!)

Time se postiže pomicanje dnevnog toka kod kojega su temperaturni maksimumi
otprilike korektni, a gdje se dnevni temperaturni tok približava tek ugrubo. Međutim,
za potrebe pravila ovo približavanje je sasvim dovoljno.
U tablici A8 u aneksu prikazani su dnevni tokovi temperature vanjskog zraka za
glavne proračunske mjesece srpanj i rujan.

VDI 2078 -17-

Slika 3.1. Dnevni tok vanjske temperature za mjesec srpanj
apscisa: vrijeme tokom dana [h]
ordinata: temperatura vanjskog zraka [˚C]

Slika 3.2. Dnevni tok vanjske temperature za mjesec rujan

apscisa: vrijeme tokom dana [h]
ordinata: temperatura vanjskog zraka [˚C]

Gradska središta
Veliki gradovi i njihova okolina pokazuju različite temperaturene prilike u odnosu na
apsolutne vrijednosti i na amplitude. Mogu nastupiti veće temperature, međutim
danas se na osnovu dostupnog materijala podataka ne mogu kvantificirati.

VDI 2078 -18-

U tablici 1 je zbog boljeg rukovanja s kartama klimatskih zona naveden i veći broj
velikih gradova u tim klimatskim zonama.

Tablica 1. Dodjeljivanje gradova rashladnim zonama

Grad Zona rashladnog tereta

Centar (City) Prigrad
Aachen 3 2
Augsburg 3 južni 2
Berlin (West) 3
Darmstadt 4
Frankfurt/Main 4 sjeverni 3
Hamburg 2
Hannover 3 južni 2
Köln 3
Leverkusen 3
Mainz 3
München 3
Offenbach/Main 4
Stuttgart 4 3
Wolfsburg 3
Würzburg 4 3

5.4.2 Vlažnost vanjskog zraka

Najviše vrijednosti maksimalnog sadržaja vodene pare u zraku su uglavnom

ujednačene - s iznimkom kod specifičnih položaja u blizini većih površina s vodom.

Kako vlaga ovdje ulazi u rashladni teret zgrade samo za infiltraciju, utvrđuje se
srednji maksimum za proračunati mjesec srpanj:

x = 12 g/kg suhog zraka = const.

Točnije podatke, koji su potrebni za proračun hladnjaka itd. naći ćete npr. u x-
korelacijama od DIN-a 47107.

5.4.3 Infiltracija

Infiltracija, prodiranje vanjskog zraka u klimatizirane prostore, danas općenito ne igra

veliku ulogu budući da su fasade u pravilu nepropusne, a i današnja tehnika gradnje
prozora s pouzdanim brtvljenjem reducira prodiranje zraka čak i kod prozor

7
DIN 4710 (studeni 1982.) meteorološki podaci za obračun potrošnje energije sistema grijanja i tehnike zraka u
prostoru.

VDI 2078 -19-

a koji se mogu otvoriti na zanemarivu mjeru. Osim toga, u vrućim proračunskim
ljetnim danima su termičke sile u zgradi, kao i sile od vjetra općenito neznatne. Ovdje
želimo samo napomenuti da kod prisutnosti izrazitih količina infiltracije komponentu
rashladnog tereta (koja može djelomično djelovati i kao rasterećenje) treba tretirati
kao propusnost materijala kroz prostor (vidi odlomak 5.3.4 sa ϑA = ϑLR):

WBLF = mL · cPL · (ϑLA − ϑLR ) (5.11)

QLF = ƒSP { WBLF }

Proračun se može npr. izvršiti prema DIN 47018 s time da računanje mora uslijediti
načelno za "zaštićeni položaj" da bi se vodilo računa o manjim ljetnim brzinama
vjetra.

5.4.4 Sunčevo zračenje (direktno i difuzno)

5.4.4.1 Općenito

U odnosu na podatke o zračenju u izdanju 1977.god., uvedene su razne promjene i

preciziranja.

1. Sve vrijednosti zračenja su u ovoj Smjernici navedene iza dvostrukog stakla s

normalnim staklom. Time se korektno dobija karakteristika transmisije stakla koja
je ovisna i o kutovima. Ovdje želimo samo napomenuti da se obraća pažnja kod
specijalnih stakala s drugim karakteristikama. Novija mjerenja pokazuju određena
odstupanja kod metaliziranih refleksijskih i interferentnih stakala.

2. Proračun difuznog zračenja poštiva ovisnost strana svijeta tijekom dana.

3. Ponovno su izmjereni faktori zamućenja T prema Linke-u za Njemačku u opširnim

pokusima. U odnosu na dosadašnja saznanja došlo se do slijedećih novih
rezultata:

- Faktor zamućenja je prema tome skoro neovisan od položaja stanice, on

štoviše skoro isključivo ovisi o zračnim masama. Stoga se odustalo od podjele
klimatskih zona zračanja (atmosfera u velikom gradovima, u industriji i čista
atmosfera) (Rezultati izmjerenih vrijednosti zamućenja sakupljeni u 14 mjernih
stanica za zračenje Njemačke meteorološke službe u godinama 1979/82. od Dr.
F. Kasten, Hamburg).

- Raspon kolebanja faktora zamućenja je veoma velik (npr. T = 2,5 do 11 ljeti).

- Srednja vrijednost faktora zamućenja je znatno veća u odnosu na dosadašnje
spoznaje.

Zbog velikog raspona kolebanja atmosferskog zamućenja, kod obračuna se

uglavnom ne može uzeti srednja vrijednost pod ekstremnim situacijama rashladnog
tereta. Ovdje je, kao mjerodavan faktor, utvrđeno zamućenje iz podjele zamućenja za
"Srednja vrijednost minus standardno odstupanje". Po veličini se ovo zračenje može
8
DIN 4701 dio 1 (ožujak 1983.) Pravila za proračun potrebne topline u zgradama; Osnove za proračun DIN
4701 dio 2 (ožujak 1983.) - tablice, slike, algoritmi

VDI 2078 -20-

usporediti sa do sada korištenim podacima o zračenju, te vrijedi kao veličina
opterećenja za sve slučajeve u kojima je teret znatno određen direktnim zračenjem.

Kod rastućeg zamućenja smanjuje se direktno i ukupno zračenje; difuzno nebesko

zračenje se prema tome povećava.

Tablica 2. Odnos Idif maks ⁄ Iuk. maks za proračunske mjesece srpanj i rujan

Mjesec srpanj rujan

Strana svijeta Idif maks ⁄ Iuk. maks
horizontalno 0,1965 0,2274
SI 0,3249 0,5065
I 0,2879 0,2844
JI 0,3139 0,2620
J 0,3740 0,2682
JZ 0,3139 0,2620
Z 0,2879 0,2818
SZ 0,3249 0,5065
S 1,0444 1,0704

Idif maks iz tablice A 9 (srednje mjesečne vrijednosti)

Iuk. maks iz tablice A 10 (srednje mjesečne vrijednosti minus standardno
odstupanje

Tablica 3. Faktori zamućenja T prema Linke-u kao baza za podatke o zračenju u

smjernici VDI 2078

mjesec srednja vrijednost Tm srednja vrijednost minus

standardno odstupanje
siječanj 3,7 2,7
veljača 4,1 3,1
ožujak 4,6 3,3
travanj 5,1 3,5
svibanj 5,3 3,7
lipanj 6,1 4,3
srpanj 6,1 4,3
kolovoz 5,9 4,1
rujan 5,4 3,9
listopad 4,2 3,0
studeni 3,6 2,9
prosinac 3,5 2,7

U onim slučajevima u kojima je rashladni teret pretežno određen difuznim zračenjem

(veoma dobra varijabilna zaštita od sunca, ne postoji zaštita od sunca na sjevernoj
strani) potrebno je provjeriti, hoće li kod postavljanja zračenja prema srednjem
faktoru zamućenja doći do većih rashladnih tereta. Moraju se postaviti ovi veći tereti
(granični kriterij: faktor zaštite od sunca otprilike b ≤ 0,25)

Tablica 2 sastavljanjem odnosa daje

i = Idif maks ⁄ Iuk. maks

VDI 2078 -21-

preciznije ograničenje, jer ustvari za b2 ⁄ b1 < i je difuzno zračenje kritičnije:

b2 faktor zaštite od sunca kod aktiviranja varijabilnog udjela,

b1 faktor zaštite od sunca bez varijabilnog udjela.

U tablici 3 navedeni su mjesečni faktori zamućenja za obje stavke, u tablicama A9 i

A10 iz toga rezultirajuće vrijednosti zračenja iza dvostrukog stakla za glavne
proračunske mjesece srpanj i rujan.

U tablici A26 do A29 mogu se pronaći kompletni podaci o zračenju: u tablici A26/A27
za srednje vrijednosti zamućenja s visokim difuznim zračenjem, u tablici A28/A29 za
jasniju atmosferu (srednja vrijednost minus standardno odstupanje) s najvećim
ukupnim zračenjem. Pri tome su vrijednosti zračenja (ukupno i difuzno zračenje)
uvijek navedene za normalni smjer prema suncu, za horizontalu (globalno zračenje)
kao i za osam glavnih vertikalnih strana svijeta.

Kod površina koje su lagano nagnute prema vertikali (npr. Shed-krovovi) moguće je
preračunati podatke zračenja iz vrijednosti u tablicama za okomite površine približno
prema jednažbi (5.12):

 tan h sin α 
I shed = I dir ,Vert  + cosα  (5.12)
 cos β 
__________________
Ished ispravljena vrijednost za ukupno zračenje
Idif difuzno zračenje - približno nepromijenjeno
Idir.vert direktno zračenje na vertikalnu površinu,
t.j. Iuk − Idif
h visina sunca, vidi tablicu A13
α kut nagiba staklene površine prema vertikali
β = a0 − aW horizontalni ulazni kut, vidi jedn. (5.14.) (β < 45°)
a0 azimut sunca
aW azimut zida

Jednostavnije je ustanoviti kut nagiba sunca prema površini koja se računa:

IA uk = Idif + Idir.norm cos η (5.13)

η kut između normale na površinu i smjera sunčevog zračenja

Vrijedi
cos η = cos h cos α cos β + sin h sin α (5.14)

Direktno zračenje Idir proizlazi kao razlika ukupnih i difuznih vrijednosti zračenja za
dotičnu stranu svijeta.

VDI 2078 -22-

Tablica A11 sadrži kao izvod iz tablice A28 i A29 mjesečni maksimum ukupnog
zračenja kroz vertikalne i horizontalne staklene površine. Maksimumi difuznog
zračenja (uglavnom sjeverna strana) uzeti su iz tablice A26/A27 za srednje
vrijednosti zamućenja.

Kod proračuna zračenja polazi se od srednje refleksije okoline ru = 0,2.

Kod jačeg refleksnog zračenja iz okoline - površine s vodom, parkirališta, svijetli

zidovi susjednih zgrada - opterećenje zračenjem može eventualno biti znatno veće.
U tim slučajevima bi se trebao izvršiti proračun koji odgovara pojedinim okolnostima.

5.4.4.2 Udio staklenih površina prozora, zaštita od sunca

Za razliku od proračuna transmisije kroz prozor, za energiju zračenja kao referentna

površina ne stavlja se ukupna površina prozora, dakle mjera otvora u zidu AM, nego
stvarno postojeća staklena površina.

Kod poznate konstrukcije prozora staklena poršina se izračunava iz konstrukcijskih

podataka, a u stadiju pretprojekta ista se može procijeniti u ovisnosti od veličine
prozora i načinu konstrukcije pomoću faktora gF prema tablici A12:

A = g F · AM (5.15)

gF udio staklene površine kod zadanog načina konstrukcije i veličine

prozora
AM dimenzije otvora u zidu

Sunčana energija i nebesko zračenje koje uzlazi u prostor je i nadalje ovisno od

stupnja propusnosti energije g kombinacije prozor-zaštita od sunca i opisuje se
faktorom propusnosti b.

b nije odnos energije zračenja koja djeluje u prostoru prema energiji koja nastupa
izvana (usp. odlomak 5.4.4.1), već je referentna ona energija koja dolazi u prostor
kroz prozor s dvostrukim normalnim staklom. (do sada referentna točka je bilo
jednostruko staklo, kojega danas praktički više niti nema).

U vezi s podacima zračenja I iz tablica A26 do A29, Q = I · A · b daje toplinu

zračenja koja trenutno nastaje u prostoru.

Povezanost između stupnja proposnosti energije g prema DIN 4108, odnosno DIN
67507 i faktora propusnosti b za sunčevno zračenje dobije se prema definiciji ove
smjernice približno putem

b ≈ g ⁄ 0,8 (5.16)

Ovdje odabrana definicija se bazira na činjenici da su tablice o zračenju određene

površinama dvostrukog stakla pod korektnim, o kutovima ovisnoj transmisiji i
rekleksiji stakla i da je samo s time dobivena baza za korektno utvrđivanje ukupne
energije koja se dozračila iza stakla.

VDI 2078 -23-

U tablici A11 su b-vrijednosti odvojeno navedene za različite vrste stakla i mjere za
zaštitu od sunca (žaluzine, zavjese itd.).

Kombinacije se mogu približno dobiti prema uputi multiplikacijom pojedinih faktora.

Mjerenja u pojedinim slučajevima doduše pokazuju djelomično znatna odstupanja.
Tako može unutarnja zavjesa u kombinaciji s refleksijskim staklom imati zntano lošiju
b-vrijednost nego u kombinaciji s prozirnim staklom.

Zbog toga se preporučuje - pogotovo kod korištenja specijalnih stakala - mjerenjem

dokazati ukupni faktor zaštite od sunca u kombinaciji prozora.

Kod vanjskih naprava za zaštitu od sunca treba osobitosti uzeti u obzir: Kod vanjskih
žaluzina je suncem zahvaćena površina A1 jednaka suncem zahvaćenoj površini
žaluzine koja se nalazi neposredno ispred staklene površine; kod markiza uvijek
vrijedi A1 = A. Za ostale naprave koje bacaju sjenu (npr. horizontalni ili vertikalni
zasloni) potrebno je po satu izračunati osjenjivanje, vidi odlomak 5.6. Za osjenjenu
površinu se onda uzima u obzir samo difuzno zračenje. Kod horizontalnih zaslona
(npr. balkon iznad prozora) treba obratiti pažnju da sjajno nebo može biti djelomično
znatno zaklonjeno. Međutim, korespondirajuća smanjenja difuznog zračenja se ovdje
ne uzimaju u obzir.

5.4.5 Kombinirana vanjska temperatura

Kod proračuna propusnosti topline kroz vanjske zidove i krovove postavljaju se kao
granični uvjeti zračenje i temperatura zraka te se uzimaju u obzir daljnji meteorološki
utjecajni faktori kao što su isijavanje površine prema atmosferi i atmosfersko protu-
zračenje.

Sve ove utjecajne veličine uzete su već u obzir u kratkom postupku kod utvrđivanja
ekvivalentnih temperaturnih razlika, te se kod proračuna ne moraju više posebno
uzimati u obzir.

Kod AOP-postupka potrebno je granične uvjete prema tome kompletno navesti.

Ovdje treba istaknuti najvažnije parametre koji proizlaze iz jednažbe bilance energije
za vanjski zid. Kombinirana vanjska temperatura za zid se definira, npr prema
Nehringu

as ⋅ I ε ⋅ Cs  T  4  
ϑ Ka = ϑ La + − 
Lam
 + β ⋅ (ϑ La − ϑ Lam ) ⋅ [1 − eG ⋅ ε G − eU ⋅ ε U ] (5.17)
α2 α2  100   

sa

I kratkovalno zračenje na zid u W/m2

as stupanj apsorpcije za kratkovalno zračenje
αa vanjski koeficijent prijelaza topline zida
ε stupanj emisije zida za dugovalno zračenje
CS koeficijent zračenja crnog tijela, CS = 5,77 W/m2K4

VDI 2078 -24-

Vrijednosti u vitičastoj zagradi prikazuju ovisnost od nebeskog zračenja i zračenja od
okoline. Temperaturne razlike okoline prema vanjskoj temperaturu zraka se
zanemaruju.

ϑLam srednja dnevna vrijednost vanjske temperature zraka u °C

TLam apsolutna temperatura srednje dnevne vrijednosti u K,
TLam = ϑLam + 273,1
β faktor temperature radi lineariziranja izmjene zračenja
(uglavnom se ovo postavlja grubo pojednostavljeno),
β = (Ta4 − T04) ⁄ (ϑa − ϑ0)
ϑ0, T0 vanjska temperatura zida u °C, odnosno K
eG broj ozračivanja za dugovalno atmosfersko protuzračenje
(nebo)

εG emisioni broj za dugovalno atmosfersko protuzračenje

(ljeti εG = 0,74)
eu broj ozračivanja za okolinu

εu emisioni broj za okolinu

Ovom fiktivnom temperaturom opisuje se toplinska struja koja ulazi u zid s

Q0 = α ( θAU − ϑ0 ) (5.18)

ϑ0 temperatura vanjske površine zida

AW površina zida

5.5 Izbor tipova prostora

5.5.1 Metode

Za praktički proračun rashladnog tereta dovoljno je razne termičke mogućnosti

akumulacije prostora podijeliti u 4 klase:
XL veoma lagano
L lagano
M srednje
S teško

Za svaku klasu definiran je tip prostora; svi tipski prostori imaju istu geometriju i istu
toplinsku izolaciju, ali različite konstrukcije zidova. Kod AOP-postupka je za četiri
tipska prostora izračunat prikladan komplet težinskih faktora i normiran na geometriju
vanjskih površina (AW + FE) i toplinsku izolaciju. Kod kasnijeg denormiranja nastaje
odnos na toplinsku izolaciju i plohe prostora kojega se aktualno izračunava.

VDI 2078 -25-

Kod kratkog postupka, za ova četiri tipa prostora navedeni su faktori rashladnog
tereta koji su izračunati za tipske prostore. Osim toga, tamo su navedene
ekvivalentne temperaturne razlike za šest klasa vanjskih zidova i krovova.

Dovoljno točan proračun karakterističkih vrijednosti koje dozvoljavaju dodjeljivanje

prostora koji se aktualno izračunavaju tipovima prostora XL do S, veoma je
mukotrpan. Budući da se ovdje polazi samo od četiri tipa prostora, takav rad bio bio
prevelik u odnosu na točnost zadanu ovom podjelom u klasama za utjecaj raznih
konstrukcija zidova.

Prije početka proračuna potrebno je za svaki prostor koji se aktualno izračunava, a

putem kvalitetne usporedbe tipskih prostora opisanih u odlomku 5.5.2, odrediti tip
prostra XL, L, M ili S. Računski dokaz nije sastavni dio proračuna. Ipak, određivanje
mase - npr. u odnosu na površinu poda (FB) - može dati orijentaciju kako je
prikazano u slijedećoj tablici:

Tablica 4a. Građevinske mase i specifične karakteristične veličine za tipske prostore

2 2
Način DE + FB IW IT AW Fe kg kg/m FB kg/m RU
gradnje
XL 2783 231 50 42 0 3106 177 36
L 4271 2772 50 84 0 7177 410 84
M 3395 2772 50 809 0 7026 401 82
S 6056 6006 70 1838 0 13970 798 162
2
Površina m 35,00 38,50 2,00 3,50 7,0

Površina poda FB = 17,5 m2; Površina koja okružuje prostor RU = 86 m2

Tablica 4. Tipski prostori

Tip prostora XL "veoma lagano"
Način gradnje Materijal Debljina λ ρ c
3
m W/mK kg/m J/kgK
Strop i podovi tepih 0,0045 0,072 - -
filc 0,005 0,047 78 880
betonski čelik 0,10 2,035 2100 920
2
sloj zraka - R=0,13 m K/W - -
mineralna vuna 0,020 0,047 30 840
stropne ploče 0,020 0,05 35 1680
Unutarnji zidovi čelični lim 0,001 58,0 7800 480
silan-vuna 0,078 0,047 60 840
čelični lim 0,001 58,0 7800 480
Unutarnja vrata stolarska iverica 0,040 0,14 500 2520
Vanjski zid Corten-čelik 0,0015 58,0 7800 480
izolacija 0,071 0,047 60 1680
čelični lim 0,001 58,0 7800 480

Tip prostora L "lagano"

Način gradnje Materijal Debljina λ ρ c
3
m W/mK kg/m J/kgK
Strop i podovi estrih 0,03 1,40 2200 1050
kamena vuna 0,02 0,047 75 840
beton 0,12 2,035 2100 920
2
sloj zraka - R=0,13 m K/W - -
kamena vuna 0,002 0,047 75 840

VDI 2078 -26-

 metalni strop 0,001 58,0 7800 480
Unutarnji zidovi plinobeton 0,12 0,40 1200 1050
Unutarnja vrata stolarska iverica 0,040 0,14 500 2520
Vanjski zid drvene daske 0,01 0,14 500 2520
izolacija 0,064 0,047 75 840
drvene daske 0,01 0,14 500 2520

Tip prostora M "srednje"

Način gradnje Materijal Debljina λ ρ c
3
m W/mK kg/m J/kgK
Strop i podovi beton 0,12 2,035 2100 920
2
sloj zraka - R=0,13 m K/W - -
kamena vuna 0,02 0,047 75 840
metalni strop 0,001 58,0 7800 480
Unutarnji zidovi plinobeton 0,12 0,40 1200 1050
Unutarnja vrata stolarska iverica 0,04 0,14 500 2520
Vanjski zid beton 0,10 2,035 2100 920
izolacija 0,060 0,047 75 840
2
sloj zraka - R=0,13 m K/W - -
azbestni cement 0,025 0,45 1300 1050

Tip prostora S "teško"

Način gradnje Materijal Debljina λ ρ c
3
m W/mK kg/m J/kgK
Strop i podovi PVC-obloge 0,002 0,21 1300 1470
estrih 0,045 1,40 2200 1050
kamena vuna 0,012 0,06 50 840
beton 0,15 2,035 2400 1050
Unutarnji zidovi cigla 0,24 0,56 1300 1050
Unutarnja vrata bukva, masivna 0,040 0,21 700 2520
Vanjski zid beton 0,24 2,035 2100 920
izolacija 0,062 0,047 75 840
azbestni cement 0,025 0,45 1300 1050
2 2
Prozor, dvostruko staklo 7,0 m , k = 2,1 W/m K srednji k-broj od vanjskog zida i prozora:
2 2 2
Vanjski zid 3,5 m , k = 0,59 W/m K k = 1,6 W/m K

Tipski prostor XL (veoma lagano): ukupne mase u zgradi su veoma male

(< cca 200 kg/m2 poda)

Tipski prostor L (lagano): ukupne mase u zgradi u području od

Tipski prostor M (srednje): cca 200 do 600 kg/m2 poda

Razlikovanje prema "lagano" i "srednje" ovisi o tome dali su akumulativne mase

pristupačne, odn. jesu li pokrivene izolacijom.

Ako su i pod i strop pokriveni

(tepih ili plivajući estrih na podu, viseći stop): tip prostora L

Ako je jedna masa slobodna, a ukupna masa je

200 do cca 400 kg/m2 poda: također je tip prostora L

Ako su obje mase slobodne, a ukupna masa je

200 do cca 400 kg/m2 poda: tip prostora M

Ako je najmanje jedna od tih masa slobodna, a ukupna

masa je 400 do 600 kg/m2 poda: tip prostora M

Kod ukupnih masa > cca 600 kg/m2 poda

imamo tipski prostor S (teški): tip prostora S

VDI 2078 -27-

(Iznimka: Ekstremno jaka izolacija svih masa; onda se može u pojedinim slučajevima
dodijeliti i građevinska konstrukcija M.)

Granice prenosivosti (odlomak 5.5.3) trebaju se uzeti u obzir. Za poseban slučaj

pretežnog rashladnog tereta na osnovu propusnosti topline kroz vanjske zidove i
stropove treba obratiti pažnju na odlomak 7.11.

5.5.2 Tipski prostori i klase građevinskih težina

Slika 4. Geometrija tipskih prostora

strop
prozor 7,0 m2
širina prostora 3,50 m
tlocrtna površina 17,50 m2
volumen 52,50 m3
pod

Tipski prostori se orijentiraju na uobičajene uredske prostore. Njihova geometrija

odgovora prostorima koji su bili osnova za utvrđivanje faktora akumulacije u
izdanjima 1972. i 1977.god. ove Smjernice. Tip prostora L "lagano" u tom smislu
odgovara tadašnjem načinu konstrukcije I, a tip prostora M "srednje" tadašnjem
načinu konstrukcije II.

Slika 5. Zasjenjivanje kroz izbočenja

aW azimut zida
a0 azimut sunca
h visina sunca
A=B·H ukupna staklena površina
A1 osunčana staklena površina

Tablica 5. Orijentacija zidova i položaj sunca za 50° sjeverne širine

a) azimut zida aW
S 0° I 90° J 180° Z 270°

VDI 2078 -28-

 SSI 23° IJI 113° JJZ 203° ZSZ 293°
SI 45° JI 135° JZ 225° SZ 315°
ISI 68° JJI 158° ZJZ 248° SSZ 338°
S 360°

Djelujuća masa akumulacije koja se odnosi na pod, odn. na plohe koje okružuju
prostor dobija se za tipske prostore prema Tablici 4a.

5.5.3 Granice prenosivosti

Ako geometrija predmetnog prostora nema sličnosti s tipskim prostorima, onda se

može napraviti približno određivanje prema klasama građevinske težine s time da se
djelujuća masa akumulacije ne odnosi na pod, nego da se odnosi na ukupne plohe
koje okružuju prostor RU. Uspoređujući vrijednost za predmetni prostor s
vrijednostima za tipske prostore prema tablici 4a, daje pri tome uputu za izbor tipa
prostora.

Kod velikog odstupanja predmetnog prostora od tipskog prostora i/ili kod većih
zahtjeva obzirom na točnost, trebalo bi primjeniti težinske faktore posebno izračunate
za taj prostor. Takvi slučajevi su:

- geometrija prostora skoro ne pokazuje sličnosti

- način gradnje zidova veoma odstupa
- termički granični uvjeti veoma odstupanju od tipskog prostora (tamo je Q = 0 na
unutarnjim plohama za dinamični transport topline)

Tablica 6. Visina sunca h i azimut sunca a0

- proračun ljetnjih temperatura zraka u prostoru kao glavni zadatak

- usporedbeni predračuni za različite načine gradnje
- utjecaj načina gradnje na utrošak energije

5.6 Zasjenjivanje fasada

VDI 2078 -29-

5.6.1 Izbočenja

Kod razvijenih fasada odnosno uvučenih prozora, često nije cijela staklena površina
A izložena suncu. S nekoliko geometrijskih veličina moguće je odrediti osunčanu
površinu A1. Slika 5 prikazuje povezanost.

Potrebne veličine: Azimut zida aW (strana svijeta) i sunca a0 kao i visina sunca h se
uzimaju iz tablica 5 i 6. Iz toga se izračunava horizontalni ulazni kut

β = a0 − aw (5.19)

Za − 90° < β < + 90 je fasada osunčana.

Dužine sjene su iste za pozitivni i za negativni β. Za β > 0 sjena pada, gledajući

izvana, na lijevi rub prozora, slika 5.

Sa β i h dobijaju se specifične dužine sjene s1 (bočno) i s2 (odozgo) za svaku

dužinsku jedinicu izbočenja pomoću

s1 = tan β, s2 = tan h ⁄ cos β (5.20)

U dijagramu o zasjenjivanju, slika 7, ove su jednažbe prikazane grafički. Polazi se od

ordinate β, odnosno h, a na apscisi se očitavaju vrijednosti s1 i s2. U prvom slučaju
(lijeva ordinata) vrijedi uvijek lijeva rubna krivulja. Međutim, kod određivanja s2 još
jednom se pojavljuje β kao parametar.

Slika 6. Fasada zasjenjena od susjednih zgrada

Traži se: Sjena zgrade II na zgradu I na dan 20. travanj u 13 sati
Iz tablice 6: a0 = 203°, h = 50°
Orijentacija fasade JZ: aW = 225°,
iz toga: β = −22°
Iz slike 7: h1 = 52°

VDI 2078 -30-

 Rješenje prema konstrukciji: šrafirana površina na bokocrtu

Napomena: s2 istovremeno predstavlja prema jednažbi (5.22) tangens visinskog kuta

h1, koji se pojavljuje kod određene paralelne projekcije, slika 6. Produženjem apscise
prema gore na rubnu krivulju, pronaćit ćete odmah i h1na jednoj od ordinata.

Slika 7. Dijagram zasjenjivanja

lijeva ordinata: azimut kuta β na okomicu prozora
desna ordinata: visina sunca h, odn. visinski kut h1
apscisa: s1, s2 u cm dužine sjene ⁄ cm dubine izbočenja

s1 specifična dužina boka (bočno) po dužinskoj jedinici izbočenja, polazeći od β

1. primjer: β = 65°
s1 = 2,15 cm/cm
s2 specifična dužina sjene (odozgo) po dužinskoj jedinici izbočenja, polazeći od h
2. primjer: h = 55° s1 = 3,4 cm/cm
β = 65° h1 = 73,5°

VDI 2078 -31-

Tražene dužine sjena sada su
sa strane (bočno) e1 = s1·d
(d bočna mjera izbočenja)

odozgo (tlocrt): e2 = s2·c

(c gornja mjera izbočenja)

Staklena površina bi počela na razmaku b od bočnog i na razmaku f od gornjeg

izbočenja.
Tada prema oznakama iz slike 5 osunačana površina prozora postaje

A1 = [B − (e1 − b)] [H − (e2 − f)] (5.21)

Pri tome mora biti ispunjeno: (e1 − b) ≥ 0 i (e2 − f) ≥ 0.

Za (e1 − b) < 0 i (e2 − f) < 0 vrijedi

A1 = A = B · H, t.j. prozor nije zasjenjen.

5.6.2 Susjedne zgrade

Zbog mnoštva mogućih rasporeda, površine koje su zasjenjene zbog drugih zgrada
utvrđuju se ili pomoću modela u mjerilu ili grafički iskorištavajući zakonitosti paralelne
projekcije, vidi sliku 6.

Kod grafičkog postupka se tlocrti zgrade crtaju u odgovarajućem mjerilu tako da se

zasjenjena površina pojavljuje kao okomita linija i da se time na nacrtu koji treba
iznad toga nacrtati također pojavljuje samo kao brid.

Iz tablice 6 proizlazi azimut a0 i visina sunca h. Sada se u tlocrt nacrta sjeverna

strana i iz toga polazeći a0. Smjer sunčanih zraka se uvijek nalazi nagnut pod kutem
β = a0 − aW prema horizontali.

Paralelno ovom smjeru moguće je pronaći granične točke sjene na spojnim linijama
između obje zgrade (1´, 2´, 3´ odnosno 1´s, 2´s, 3´s). Točke 1´, 2´, 3´ se utvrđuju
okomito prema gornjem rubu zgrade II u nacrtu i daju tamo prihvatne točke sunčanih
zraka koji u ovoj projekciji padaju pod kutem h1.

Ovdje vrijedi

tan h1 = tan h ⁄ cos β (5.22)

i h1 se time može direktno vidjeti iz dijagrama o zasjenjivanju, slika 7. Pri tome se

polazi kao kod utvrđivanja s2 s desnog dijela dijagrama, na apscisi s2 prema gore do
granične krivulje, a na jednoj od ordinata se očitava visinski kut h1.

Zrake kroz točke 1", 2", 3" stižu pod kutem h1 na zasjenjenu površinu u tri točke 1"s,
2"s, 3"s. Time se dobilo sve koordinate radi unošenja zasjenjene površine na bokocrt
točno u mjerilu. Visine se prenose vodoravno, a bočne koordinate se dobijaju iz
tlocrta zrcaljenjem na os pod 45° ili direktnim očitanjem dotičnih linija. Sjecištem
pripadnih koordinata dobijaju se točke 1, 2, 3 i time točno po mjerilu rubne linije
zasjenjene površine.

VDI 2078 -32-

VDI 2078 -33-
6. Skraćeni postupak
(postavljeni tokovi opterećenja)

6.1 Zadatak, pretpostavke za proračun i metode

6.1.1 Općenito

Cilj ovog skraćenog postupka je određivanje rashladnog tereta prostora ili zgrade za
čvrsto zadane granične uvjete.

Najvažniji granični uvjeti su:

- konstantna temperatura zraka u prostoru

- periodična unutarnja i vanjska opterećenja
- ustaljeno stanje
- 24-satni pogon uređaja
- konstantan faktor zaštite od sunca cijelog prostora (bez šetajućih sjena)

Utjecaji akumulacije u prostoru uslijed unutarnjih i vanjskih tereta od zračenja

uzimaju se u obzir već u izdanju 1977. ove Smjernice, konceptom faktora rashladnih
tereta (ranije faktora akumulacije), a utjecaji akumulacije u vanjskim zidovima i
krovovima konceptom ekvivalentnih temperaturnih razlika. Ove dvije osobitosti
skraćenog postupka se objašnjavaju u nastavku.

6.1.2 Faktori rashladnog tereta

Faktori rashladnog tereta za unutarnje opterećenje

Ovi faktori rashladnog terete znače momentalni konvektivni unos topline zraka u
prostor na osnovu direktnog konvektivnog opterećenja topline kao i na osnovu
vremenski odgođenog i prigušenog opterećenja od zračenja unutarnjih izvora topline
u odnosu na maks. predaju topline tih izvora topline (ljudi, rasvjeta i strojevi). Radi se
prema tome o normiranim rashladnim teretima. Odgovarajući udjeli rashladnog tereta
se određuju prema slijedećoj osnovnoj jednažbi:

QKsi = WBi max · si (6.1)

Vremenski varijabilni faktor rashladnog tereta za unutarnje terete ovisan je od

građevinske težine prostora (određivanje prema odlomku 5.5. ), od radnog vremena
izvora topline i od udjela konvekcijom predane topline iz izvora topline. Pod
pretpostavkom da se 20% udjela opterećenja zračenjem predaje zraku u prostoru
konvektivno (uzeti u obzir namještaj) uz konstantnu temperaturu zraka u prostoru od
22˘C, tablica A5 pokazuje faktor rashladnog tereta s1 u ovisnosti gore navedenih
veličina.

Faktori rashladnog tereta za vanjsko opterećenje

VDI 2078 -34-

Ovi faktori rashladnog tereta uzimaju u obzir odgodu i prigušenje topline prenesene
zraku u prostoru, u odnosu na opterećenje topline unesene u prostor uslijed
sunčevog zračenja.

Rezultirajući udio rashladnog tereta dobija se multiplikacijom maksimalno mogućeg

opterećenja od zračenja (iz tablice A11 ) sa gore navedenim faktorom rashladnog
tereta:

QKsa = WBa max · sa (6.2)

Faktor rashladnog tereta za vanjsko opterećenje od zračenja ovisi o tipu prostora t.j.
o građevinskoj težini prostora (određivanje prema odlomku 5.5. ), toku sunčevog
zračenja i rasporedu naprava za zaštitu od sunca.

Kod vanjske zaštite od sunca polazi se od toga da 95% opterećenja od toplina koje
djeluju unutra dolazi od zračenja i 5% djelujuje kao neposredni konvektivni rashladni
teret. Kod unutarnje zaštite od sunca u prostoru ostaje po 50% kao konvektivna
toplina, odnosno toplina od zračenja. Ostalo zračenje se djelomično oslobađa
konvektivno na namještaju. Ovdje se pretpostavlja da se od toga 20% predaje zraku
u prostoru, a da se akumulacija topline odnosi samo na preostali dio.

Kod konstantne temperature zraka u prostoru od 22°C i za fiksne naprave za zaštitu

od sunca, tablica 16 pokazuje faktor rashladnog tereta sa u ovisnosti od gore
navedenih veličina.

6.1.3 Ekvivalentne temperaturne razlike

Udio rashladnog tereta koji nastaje instacionarnom toplinskom strujom kroz vanjske
zidove i krovove, određuje se slijedećom jednažbom:

Qw = k · A · ∆ϑekv (6.3)

Pri tome je u ekvivalentnoj temperaturnoj razlici ∆ϑekv, prema postupku G. Nehringa,

uključeno rješenje instacionarnog prolaza topline kroz vanjske plohe koje okružuju
prostor. Postupak za proračun uvažava vanjske temperature zraka, ukupno zračenje
sunca i odzračivanje topline iz ploha koje okružuju prostor prema nebu i okolini; taj
postupak u termički ustaljenom stanju i pri konstantnoj temperaturi zraka u prostoru
točno obuhvaća i osobitosti akumulacije topline zidova i krovova.

Konstrukcije zidova i krovova se prema svom ponašanju prigušenja i odgađanja

(karakterizirano faktorom prigušenja f1 i vremenskim pomicanjem z1) raspodjeljuju u
šest klasa načina gradnje. Kriterij za klasifikaciju je prvi Fourierov koeficijent
prigušenja amplituda f1; pri tome se moguće područje f1-vrijednosti (0 ≤ f1 ≤ 1), u koje
se mogu uvrstiti sve konstrukcije zidova i krovova, odgovarajuće dijeli u šest dijelova.

Budući da je utjecaj prvog Fourierovog koeficijenta vremenskog pomicanja također

veoma velik i kako postoje konstrukcije koje imaju kod jednakog prigušenja amplituda
različite vrijednosti vremenskog pomicanja, potrebno je uvesti vremensku korekciju
da bi greške kod određivanja udjela rashladnog tereta bile što manje.

VDI 2078 -35-

Ova vremenska korekcija omogućava da se razlike ∆ϑekv građevne konstrukcije
prenose u karakteristični tok ∆ϑekv vrijednosti odgovarajuće klase načina gradnje.

∆ϑekv-vrijednosti koje su reprezentativne za klase načina gradnje proračunate su za

srednje f1- i z1-vrijednosti i vrijede za slijedeće granične uvjete:

Mjesec: srpanj (i dodatno rujan za zidove orijentirane prema jugu)

Zračenje: srednja mjesečna vrijednost minus standardno odstupanje faktora

zamućenja

Temperatura zraka u prostoru: 22°C, konstantna

Stupanj emisije za kratkovalno zračenje zidova i krovova: ε = 0,9

Stupanj apsorpcije za sunčevo zračenje

zidovi: as = 0,7
krovovi: as = 0,9

Kod stupnjeva apsorpcije i emisije vanjskih površina koje odstupaju od toga,

ekvivalentne temperaturne razlike se prilagođavaju aditivnim korekturnim
vrijednostima. Ove korekturne vrijednosti sastavljene su u tablicama analogno ∆ϑekv-
vrijednostima za klase načina gradnje.

Algoritmi za obračunavanje rashladnog tereta prema skraćenom postupku

6.2 Unutarnji rashladni teret QI

QI = QP + QB + QM+ QG + QC + QR (4.5)

6.2.1 Rashladni teret od osoba QP

QP = n qP si (6.4)

n broj osoba
qP odavanje topline iz ljudskog tijela (vidi tablicu A1)
si faktor rashladnog tereta za unutarnje terete (vidi tablicu A5 , udio
konvekcije 50%)

6.2.2 Rashladni teret uslijed rasvjete QB

QB = P · l · µB · si (6.5)

P ukupna priključna snaga svjetiljki, kod svjetiljki s plinskim

pražnjenjem uključujući snagu gubitaka startera za te svjetiljke, u W
l faktor istovremenosti rasvjete u dotičnom vremenu

VDI 2078 -36-

 µB stupanj opterećenja prostora uslijed rasvjete
si faktor rashladnog tereta za unutarnje terete

Ovisno od udjela konvekcije odavanja topline svjetiljki može se uzeti faktor

rashladnog tereta za unutarnje terete iz tablice A5 .

6.2.3 Rashladni teret od strojeva i uređaja QM

n
 Pj 
QM = ∑  µ aj  ⋅ l ⋅ si (6.6)
j =1  η 

Pj nominalna snaga (snaga na vratilu) j-tog stroja

η srednji stupanj djelovanja motora
µaj stupanj opterećenja j-tog stroja u dotičnom vremenu
l faktor istovremenosti
si faktor rashladnog tereta za unutarnje terete

6.2.4 Rashladni teret kroz propusnost materijala QG

QG = m · c · (ϑE − ϑA ) · si (6.7)

m masa robe unesena u, odnosno iznesena iz prostora u vremenskoj

jedinici
c srednji specifični toplinski kapacitet
ϑE ulazna temperatura
ϑA izlazna temperatura
si faktor rashladnog tereta za unutarnje terete

6.3 Vanjski rashladni teret QA

QA = QW + QT + QS + QLF (4.6)

6.3.1 Rashladni teret kroz vanjske zidove i krovove QW

Trenutna toplinska struja kroz vanjske zidove i krovove QW u prostor proizlazi iz

QW = k A ∆ϑekv (6.8)

k koeficijent prolaza topline

A površina

VDI 2078 -37-

 ∆ϑekv ekvivalentna temperaturna razlika

U tablici A18 i tablici A21 navedene su, za 6 klasa konstrukcija zidova i krovova,
ekvivalentne temperaturne razlike u ovisnosti od orijentacije površine i dnevnog
vremena.

U tablici A17 i tablici A20 sastavljene su uobičajene konstrukcije zidova i krovova.

Osim dodjele navedenih šest klasa načina gradnje, tablice sadrže i strukturu,
koeficijent prolaza topline (k-vrijednost), masu u odnosu na površinu (mi) i tkz.
korekciju vremena (∆z) dotične konstrukcije.

Korekcija vremena uzima u obzir ponašanje pri odgađanju građevnih konstrukcija,

ako odstupaju od ponašanja odgovarajuće klase. Ako vremenska korekcija prihvati
vrijednost koja odstupa od nule, onda treba trenutak na kojem se određuje
ekvivalentna temperaturna razlika promijeniti za navedenu vremensku korekciju i
tamo pročitati. Kod vremenske korekcije od nule koristiti se vrijednost ekvivalentne
temperaturne razlike u trenutku određivanja:

∆ϑekv (z) = ∆ϑekv tablica (z + ∆z) (6.9)

Ako u slučaju proračuna srednja vrijednost vanjske temperature zraka i temperatura

zraka u prostoru odstupa od zadanih pretpostavki, onda se QW stvara s korigiranom
vrijednošću.

Ljeti je pri tome

∆ϑekv1 = ∆ϑekv + (ϑLa,m - 24,5) + (22 + ϑLR) (6.10)

ϑLa,m stvarna srednja vrijednost vanjske temperature zraka u °C

ϑLR stvarna temperatura zraka u prostoru u °C

Odgovarajuće vrijedi u rujnu na južnom zidu:

∆ϑekvSept = ∆ϑekv + (ϑLa,m - 18,5) + (22 + ϑLR) (6.11)

Ako se u rujnu traži ekvivalentna temperaturna razlika i za druge orijentacije

površina, onda se odgovarajuće vrijednosti iz srpnja trebaju korigirati kako slijedi:

∆ϑekv1Sept = ∆ϑekv + (ϑLa,m - 24,5) + (22 + ϑLR) (6.12)

Ako gornje površine zidova i krovova odstupaju od onih koje su osnova za stupnjeve
apsorpcije i emisije (bijelo obojeni zid, tamni krov) onda se QW također dobije
pomoću korigirane vrijednosti ∆ϑekv2.

Tamno obojeni zid (ε = 0,9, as = 0,9):

∆ϑekv2 = ∆ϑekv + ∆ϑekv,as (6.13)

Bijeli zid (ε = 0,9, as = 0,5):

VDI 2078 -38-

 ∆ϑekv2 = ∆ϑekv − ∆ϑekv,as (6.14)

Metalno sjajan zid (ε = 0,5, as = 0,5):

∆ϑekv2 = ∆ϑekv − ∆ϑekv,as + 2,0 (6.15)

Svijetlo obojeni krov (ε = 0,9, as = 0,7):

∆ϑekv2 = ∆ϑekv − ∆ϑekv,as (6.16)

Bijeli krov (ε = 0,9, as = 0,5):

∆ϑekv2 = ∆ϑekv − 2 · ∆ϑekv,as (6.17)

Pri tome je ∆ϑekv,as korekturna vrijednost kod promjene stupnja apsorpcije

za ∆as = 0,2.

Korekcijske vrijednosti ekvivalentne temperaturne razlike za zidove sakupljene su u

tablici A19 , koja je izrađena prema tablici A18 . Korekcijske vrijednosti
ekvivalentne temperaturne razlike za krovove sastavljene su u tablici A22 . Same
korekcijske vrijednosti uzimaju se iz tablice uvijek za trenutak kada se očitava
ekvivalentna temperaturna razlika.

6.3.2 Rashladni teret uslijed transmisije kroz prozor QT

QT = kF · AM · (ϑAU − ϑRA) (6.18)

kF koeficijent prolaza topline prozora

AM ukupna površina prozora (mjera otvora u zidu)
ϑAU trenutna vanjska temperatura zraka
ϑRA temperatura zraka u prostoru

6.3.3 Rashladni teret uslijed zračenja kroz prozor QS

QS = [A1 · Imax + (A − A1) · Idif maks] · b · sa (6.19)

A1 osunčana staklena površina

A ukupna staklena površina
Imaks maksimalna vrijednost ukupnog zračenja za proračunski mjesec (vidi
tablicu A11 )
Idif maks maksimalna vrijednost za difuzno zračenje za proračunski mjesec
( vidi tablicu A11 ),
b faktor propusnosti prozora i naprava za zaštitu od sunca
(vidi tablicu A 13 )
sa faktor rashladnog tereta za vanjske terete zračenja

VDI 2078 -39-

Kod šetajućih sjena je potrebno osunčanu površinu izračunati u trenutku
maksimalnog ukupnog zračenja.

Faktor rashladnog tereta za vanjske terete zračenja sa je u tablici A16 ovisan od

težine gradnje, od naprave za zasjenjivanje (vanjske, unutarnje) i od obračunatog
mjeseca. Ako treba postaviti odnos A1⁄A ≤ 0,1, onda treba sa postaviti za sjevernu
stranu.

Kod pokretne zaštite od sunca, računski postupak polazi od toga da je zaštita od

sunca postavljena cijelog dana. Ako to nije slučaj, t.j. ako zaštita od sunca nije
povučena kada ne dolazi do direktnog zračanja od sunca, onda treba radi odluke,
koje će se vrijednosti zračenja i faktori rashladnog tereta postaviti, izvršiti slijedeći
proračun.

QS,I max = b1 · b2 · Iuk max · sa max (6.20)

QS,II max = b1 · IN max · saN max (6.21)

Vrijednosti zračenja, faktori rashladnog tereta i prolaza, se tada postavljaju za veću

vrijednost rashladnog tereta.

6.3.4 Rashladni teret infiltracijom QLF

Ovaj udio rashladnog tereta uzima se u obzir samo u specijalnim slučajevima.

6.4 Rashladni teret prostora QKR

Rashladni teret prostora je suma unutarnjih i vanjskih udjela rashladnog tereta:

QKR = QI + QA (4.7)

6.5 Rashladni teret zgrade QKG

Rashladni teret zgrade u vremenu t proizlazi iz zbroja svih rashladnih tereta prostora
u vremenu t:
n

QKG = Σ QKRj(t) (4.9)

j=1

Nakon utvrđivanja vremenskog toka u relevantnim satima može se navesti

maksimum rashladnog tereta zgrade.

VDI 2078 -40-

7. AOP-postupak
(Tokovi opterećenja koji se mogu odabrati)

7.1 Zadatak

AOP-postupak omogućava obavljanje proračuna rashladnog tereta i pod graničnim

uvjetima, koji skraćenim postupkom prema odlomku 6, nisu uzeti u obzir:
- uvažavanje različitih i vremenski promjenljivih traženih vrijednosti temperature
zraka u prostoru
- uvažavanje bilo kojih zasjenjivanja površina prozora i vanjskih zidova (šetajuće
sjene)
- uvažavanje bilo kojeg pomicanja pokretnih zaštitnika od sunca
- uvažavanje različitih vremena rada uređaja, t.j. pogotovo rad uređaja koji nije
neprekidno 24 sata u pogonu
- proračun rezultirajućih vršnih opterećenja rashladnog tereta pod uvjetima
proračuna i u normalnom pogonu
- proračun temperature zraka u prostoru za vrijeme dok nije uključen uređaj
- proračun temperature zraka u prostoru kod zadanog maksimalnog učina
hlađenja uređaja (ograničeni rashladni učin) kao uvjet za izračunavanje, ali
također i u polaznom pogonu
- Uvažavanje povezanosti vanjskih površina (prozori i vanjski zidovi) na
sposobnost akumulacije topline ukupnog prostora
- Uvažavanje različitih udjela konvekcije i zračenja unutarnjih i vanjskih termičkih
opterećenja prostora
- Naknadno provjeravanje pretpostavke izračunavanja "uhodanog stanja" u
odnosu na izračunate rashladne terete i temperature zraka u prostoru
- Korištenje istog postupka računanja za proračun utroška energije pomoću
simulacije pogona

Granični uvjeti koji odstupaju od odlomka 6 izričito se trebaju dogovoriti s

investitorom.

Za praktičku primjenu, izračunati računski AOP-postupak ne smije biti intenziviran

računskim vremenom i podacima. Isti mora biti prikladan za primjenu stolnih računara
i mikroračunara (Personal Computer PC).

7.2. Metode i pretpostavke za proračun

VDI 2078 -41-

Osnova je princip slaganja. Kod principa slaganja integralom se izračunava
vrijednost vremenske funkcije izlaza u jednom određenom trenutku kroz umnožak
funkcije ulaza i izlaza sa po jednom težinskom funkcijom za proteklo vremensko
razdoblje (integral slaganja).

x vremenska funkcija ulaza

y vremenska funkcija izlaza
a težinska funkcija odnosno težinski faktor uz x
b težinska funkcija odnosno težinski faktor uz y
TM dužina od a(t) (konačno ili beskonačno)
TN dužina od b(t) (konačno ili beskonačno)
M broj težinskih faktora uz a (konačno ili beskonačno)
N broj težinskih faktora uz b (konačno ili beskonačno)

t,τ vrijeme

Indicije:

m,n = 0 aktualna vrijednost

=1 1 vremenski korak stare vrijednosti
=2 2 vremenska koraka stare vrijednosti
=3 3 vremenska koraka stare vrijednosti
itd.

TM TN

y (t ) = ∫ a(τ ) ⋅ x(t − τ ) ⋅ dτ + ∫ b(τ ) ⋅ y (t − τ ) ⋅ dτ (7.1)

0 0

odnosno diskretizirano

M N
y 0 = ∑ am ⋅ xm + ∑ bn ⋅ y n (7.2)
m=0 n =1

Kao vremenski razmak ovdje se u skladu s poglavljem 6 odabire jedan sat.

Kod posebnog slučaja da je funkcija izlaza s težinom jednaka 0, t.j. uopće nije
složena (bi=0), težinska funkcija je prema vremenskoj funkciji ulaza diferencirana
prijelazna funkcija sistema. Ako se zna prijelazna funkcija onda se time može odrediti
težinska funkcija a. Prijelaznu funkciju treba za jedan sistem odrediti samo jednom.
Ovo se može obaviti ili proračunom ili mjerenjem. Uobičajeni slučaj kod termičke
dinamike zgrade je proračun. Iz prijelazne funkcije može se na nešto kompliciraniji
način zadanim kriterijama za optimiranje odrediti jedan par težinskih funkcija a i b
prema jednadžbi (7.1) ili (7.2).

Prednost ovog postupka je da se pomoću težinskih funkcija koje opisuju sistem,

može za bilo koji tok vremenske funkcije ulaza obračunati tok vremenske funkcije
izlaza.

VDI 2078 -42-

Princip slaganja moguće je primijeniti na linearne, vremenski varijabilne sisteme.
Termički sistem "prostor" može se kao takav prikazati s dovoljnom točnošću. Tada
važeći princip superpozicije također znači da djelovanjem vremenskih funkcija ulaza
bilo koje vrste na sistem (npr. temperature, zračenje) može se stvoriti reakcija
sistema (npr. rashladni teret) sumiranjem pojedinih vremenskih funkcija izlaza bilo
koje vrste.

Princip slaganja važi za potpuno nestacionarno stanje. Međutim, proračun

rashladnog tereta prema ovoj Smjernici polazi od periodično ustaljenog stanja
prostora. Radi se o gornjem graničnom slučaju koji se u stvarnosti, pod našim
klimatskim uvjetima za pretpostavljene granične vrijednosti, obično ne postiže.
Termički proces smirivanja osciliranja dobija se u ovom postupku tkz. polaznim
računom.

Ovdje se za prostor pretpostavlja da je temperatura zraka u prostoru ujednačena i da

nema nestacionarnog transporta topline sa susjednim prostorima. Isti bi se ovom
metodom također mogao izračunati. Međutim, zbog njegovog relativno malog
značenja i zbog jednostavnosti ovdje je uzet u obzir samo stacionarni transport
topline sa susjednim prostorima.

Metoda vrijedi općenito, t.j. neovisno od predznaka se izračunavaju toplinski tereti

prostora. Dakle, kod odgovarajućih graničnih uvjeta, rezultat može također biti i
ogrijevni teret.

7.3 Definicije i formule

Najvažniji pojmovi postupka su:

- Termičko opterećenje prostora

Kroz termička opterećenja prostora se dobija ili gubi toplina u prostoru.
Razlikujemo između unutarnjih i vanjskih opterećenja prostora, kao i opterećenja
prostora sistemima grijanja i RLT-a, koji nisu predviđeni za odvod termičkih tereta
prostora. Kod termičkih opterećenja prostora treba razlikovati mehanizme
transmisije, zračenja i konvekcije.

- Termička reakcija prostora

Termičke reakcije prostora nastaju opterećenjima prostora, npr. konvektivni
toplinski teret.

- Veličine akcije
Vremenska funkcija ulaza za termički prijenosni sistem prostora.

- Veličina reakcije
Vremenskoj funkciji ulaza pripada vremenska funkcija izlaza termičkog
prijenosnog sistema prostora, npr. konvektivni teret dijela topline.

Važnije oznake u formulama

VDI 2078 -43-

 QB toplina od rasvjete W
QM toplina od strojeva W
QP toplina od osoba W
QS dozračena sunčeva toplina W
QH odavanje topline statičnih grijanja W
QSa vani apsorbirano sunčevo zračenje
Indeks u eksponentu Q(K), odn. Q(S) pri
tome označuje konvektivni, odn.
W
dozračeni udio
ϑKa kombinirana vanjska temperatura, na pr.
prema jednadžbi (5.17) °C
ϑLa vanjska temperatura °C
ϑLR temperatura zraka u prostoru °C
ϑNRa temperatura zraka u susjednom prostoru
°C
SϑLR tražena vrijednost temperature zraka u °C
prostoru
Bϑ referentna temperatura (+22 °C)9 °C
ϑZU temperatura dovodnog zraka °C
cL specifični toplinski kapacitet zraka J/kg·K
mFL masena struja vanjskog zraka kroz
prozor (slobodno provjetravanje) kg/s
mNR,i masena struja zraka iz susjednih
prostorija i kg/s
mZU masena struja dovodnog zraka kg/s
Ra vanjski otpor prijelaza topline K m2/W
Ri unutarnji otpor prijelaza topline K m2/W
Ri, kon unutarnji konvektivni otpor prijelaza K m2/W
topline
k koeficijent prolaza topline W/Km2
A površina m2
β koeficijent ogrijevnog tijela
QH, 0 proračunska snaga ogrijevnih površina W
∆ϑ proračunska temperaturna razlika K
ogrijevna površina - prostorija
ϑHF srednja temperatura ogrijevnih površina °C

U obzir su uzeta opterećenja prostora:

- opterećenja prostora unutar zgrade

osoba
rasvjete
strojevi (također i prolazni materijal)

9
Referentna temperatura uvedena je iz numeričkih razloga. Ona je od značaja za računsku točnost korištenog
AOP-sistema. Ona je praktički interna skala temperature s podjelom od1-K i s nul točkom kod +22°C.

VDI 2078 -44-

 zadana temperatura zraka u prostoru
temperature susjednih prostora
izmjena zraka sa susjednim prostorima

- vanjska opterećenja prostora

transmisija preko akumulirajućih vanjskih površina (AW, DE, FB)
transmisija preko neakumulirajućih vanjskih površina (FE)
sunčevo zračenje na netransparantne vanjske površine (AW, DE)
energija od sunčevog zračenja koja je ušla u prostor
izmjena vanjskog zraka preko prozora, vrata i fuga

- opterećenja prostora uređajima

upravljani statični sistem grijanja
upravljeni RTL-uređaj
uređaji su samo onda termičko opterećenje prostora ako po svrsishodnosti ne
služe za pokriće ogrijevnog tereta ili rashladnog tereta.

Reakcije prostora koje su uzete u obzir su:

- konvektivni toplinski teret (ogrijevni ili rashladni teret)

- temperatura zraka u prostoru

7.5 Veličine akcije i reakcije

Koristi se šest akcijskih veličina:

E(1) akcijska veličina 1 = naglašeno konvektivno toplinsko opterećenje -

E(2) akcijska veličina 2
E(3) akcijska veličina 3
E(4) akcijska veličina 4
E(5) akcijske veličine 5
E(6) akcijske veličine 6
unutarnje W
= konvektivni toplinski potencijali W
= temperatura zraka u prostoru K
= vanjska temperatura zraka ispred transparentnih
vanjskih površina (prozor) K
= kombinirana vanjska temperatura ispred
netransparentnih vanjskih površina
(zidovi, stropovi) K
= naglašena toplina od zračenja unutarnja W

Akcijske veličine se izračunavaju iz opterećenja prostora kako slijedi:

E(1) = QP(K) + QB(K) + QM(K) + QS(K) + QH(K) (7.3)

Tablica 7 Podjela termičkih opterećenja prostora u akcijske veličine

Termička opterećenja prostora akcijska veličina

1 2 3 4 5 6
Unutarnji osobe x x
tereti rasvjeta x x
strojevi x x
tražena temperatura zraka u prostoru x
temperatura susjednih prostora x
Vanjski transmisija AW ( + DE + FB ) x

VDI 2078 -45-

 tereti transmisija FE x
dospjelo sunčevo zračenje u prostor kroz FE x x
sunčevo zračenje na AW ( + DE ) x
izmjena x
Postrojenje statičko grijanje*) a) x
b) x x
c) x
dovod zraka od RLT-uređaja x
*)
Podjela u akcijske veličine prema vrsti grijanja: naglašena samo konvektivna snaga (a) ili odvojeno
prema konvektivnom udjelu i udjelu zračenja (b), odnosno konvektivni učin ovisan o temperaturi zraka
u prostoru (c).
Ovdje se ne uzima u obzir razdvajanje učina ovisnog o temperaturi zraka u prostoru u konvektivnom
udjelu i udjelu zračenja zbog malog značaja statičnog grijanja kod proračuna rashladnog tereta i većeg
obima posla (dodatna akcijska veličina).

E(2) = cL mFL (ϑLA − B ϑ) + ∑ki Ai (ϑNR,i − B ϑ) + ∑cL mNR,i (ϑNR,i − B ϑ) + cLmZU (ϑZU − B ϑ)
(7.4)

E(3) = S ϑLR − B ϑ (7.5)

E(4) = ϑLA − B ϑ (7.6)

   
E (5) =  ∑ QSa , j ⋅ Ra , j  /  ∑ A j  + ϑ LA − Bϑ (7.7)
 j   j 

E(6) = QP(S) + QB(S) + QM(S) + QS(S) + QH(S) (7.8)

(Indeks i dolazi na sve zračne tokove koji se dovode u prostor; indeks j dolazi na sve
netransparentne vanjske površine prostora.)

Akcijske veličine 1 i 2 su tipa "konvekcije", akcijske veličine 3, 4 i 5 su tipa

"transmisije", a akcijska veličina 6 je tipa "zračenja".

Razdvajanje termičkih opterećenja prostora u akcijske veličine prikazano je u

tablici 7 .

Na ovih šest akcijskih veličina dolazi po jedna reakcijska veličina djelomičnog

konvektivnog toplinskog tereta:

WL=Wärmelast = toplinski teret

WL(1) reakcijska veličina 1 = djelomični toplinski teret uslijed naglašenih

opterećenja W

WL(2) reakcijska veličina 2 = djelomični toplinski teret uslijed konvektivnih

toplinskih potencijala W

WL(3) reakcijska veličina 3 = djelomični toplinski teret uslijed temperature

zraka u prostoru W

WL(4) reakcijska veličina 4 = djelomični toplinski teret uslijed vanjske

temperature zraka ispred transparantnih

VDI 2078 -46-

 vanjskih površina W

WL(5) reakcijska veličina 5 = djelomični toplinski teret uslijed kombinirane

vanjske temperature ispred netransparentnih
vanjskih površina W

WL(6) reakcijska veličina 6 = djelomični toplinski teret uslijed naglašenog

unutarnjeg zračenja (kratkovalnog i
dugovalnog) W

7.6 Izbor tipova prostora

Predviđeno je četiri tipa prostora:

XL veoma lagano
L lagano
M srednje
S teško

Prije proračuna potrebno je za svaki prostor odrediti odgovarajući tip prostora. Kod
proračuna tada treba koristiti težinske faktore iz tablice A23 koji odgovaraju tipu
prostora.

Za dodjeljivanje prostora koji se proračunava jednom od 4 tipska prostora pogledajte

odlomak 5.5 .

7.7. Denormiranje težinskih faktora

Težinske faktore imamo u normiranom obliku te se moraju zbog toga preračunati

(denormirati) na konkretan slučaj (indicija m = 0, 1, 2, 3; n = 1,2). Normirani težinski
faktori prikazani su za četiri tipa prostora u tablici A23 .

A(1)m = a(1)m (7.9)

A(2)m = a(2)m (7.10)

A(3) m = {a(3) m ⋅ [(∑ AAW ]

k AW + AFE k FE )+ (c L ⋅ mFL + ∑ k i ⋅ Ai + ∑ c L ⋅ m NR ,i + c L ⋅ mZU ) }
za m = 0 (7.11)

A(3)m = a(3)m (AAW kAW + AFE kFE) za m > 0 (7.11)

A(4)m = a(4)m · ( ∑ AFE kFE ) (7.12)

A(5)m = a(5)m · ( ∑ AAW kAW ) (7.13)

A(6)m = a(6)m · (1 − ∑(AAW kAW Rik,konAW + (AFE kFE Rik,konFE) ⁄ (4,9 · AFB)10) (7.14)

10
Vrijednost 4,9 proizlazi iz geometrije tipskog prostora. Ista je odnos veličina ploha koje okružuju prostor
prema površini poda.

VDI 2078 -47-

 B(1)n = b(1)n (7.15)

B(2)n = b(2)n (7.16)

B(3)n = b(3)n (7.17)

B(4)n = b(4)n (7.18)

B(5)n = b(5)n (7.19)

B(6)n = b(6)n (7.20)

Velika slova: denormirani težinski faktori; mala slova: normirani težinski faktori.

Za A, k, i R potrebno je unijeti dotične vrijednosti prostora koji se proračunava.

7.8 Rashladni teret prostora (reakcija prostora konvektivni toplinski teret)

Reakcijske veličine djelomični toplinski tereti

Za svaku akcijsku veličinu potrebno je memorirati najmanje aktualnu vrijednost kao i

vrijednosti tri prethodna sata. Za reakcijsku veličinu potrebno je memorirati najmanje
vrijednosti od zadnja dva protekla sata.

Kao startne vrijednosti za reakcijske veličine treba odabrati (n = 1, 2):

WL(1)n = 0 (7.21)

WL(2)n = 0 (7.22)

 1 23  [A(3) 0 + A(3)1 + A(3) 2 + A(3) 3 ]

WL(3) n =  ∑ E (3) i  (7.23)
 24 i =0  [1 − B(3)1 − B(3) 2 ]

 1 23  [A(4) 0 + A(4)1 + A(4) 2 + A(4) 3 ]

WL(4) n =  ∑ E (4) i  (7.24)
 24 i =0  [1 − B(4)1 − B(4) 2 ]

 1 23  [A(5) 0 + A(5)1 + A(5) 2 + A(5) 3 ]

WL(5) n =  ∑ E (5) i  (7.25)
 24 i =0  [1 − B(5)1 − B(5) 2 ]
WL(6)n = 0 (7.26)

Startne vrijednosti su tako izabrane da nastupi što je moguće kraći polazni proračun
uslijed termičkog početnog procesa. Za pojednostavljenje, može se kao startna
vrijednost za sve reakcijske veličine WL(1) do WL(6) odabrati vrijednost "nula".
Međutim, u tom slučaju treba računati za proračun rashladnog tereta s nešto
produženim periodom pripreme. Program bi trebao provjeriti postizanje ustaljenog
dana obračuna.

VDI 2078 -48-

Nakon toga se postupa prema slijedećem algoritmu:

WL(1)0 = E(1)0 · A(1)0 + E(1)1 · A(1)1 + E(1)2 · A(1)2 + E(1)3 · A(1)3 +

+ WL(1)1 · B(1)1 + WL(1)2 · B(1)2 (7.27)

WL(2)0 = E(2)0 · A(2)0 + E(2)1 · A(2)1 + E(2)2 · A(2)2 + E(2)3 · A(2)3 +

+ WL(2)1 · B(2)1 + WL(2)2 · B(2)2 (7.28)

WL(3)0 = E(3)0 · A(3)0 + E(3)1 · A(3)1 + E(3)2 · A(3)2 + E(3)3 · A(2)3 +

+ WL(3)1 · B(3)1 + WL(3)2 · B(3)2 +
+ E(3)0 · (c mFL + ∑ kiAi + ∑ cL mNR,i + cL mzn) (7.29)

WL(4)0 = E(4)0 · A(4)0 + E(4)1 · A(4)1 + E(4)2 · A(4)2 + E(4)3 · A(4)3 +

+ WL(4)1 · B(4)1 + WL(4)2 · B(4)2 (7.30)

WL(5)0 = E(5)0 · A(5)0 + E(5)1 · A(5)1 + E(5)2 · A(5)2 + E(5)3 · A(5)3 +

+ WL(5)1 · B(5)1 + WL(5)2 · B(5)2 (7.31)

WL(6)0 = E(6)0 · A(6)0 + E(6)1 · A(6)1 + E(6)2 · A(6)2 + E(6)3 · A(6)3 +

+ WL(6)1 · B(6)1 + WL(6)2 · B(6)2 (7.32)

Ovisno o tipu prostora treba uz primjenu gornjih startnih vrijednosti računati s

pripremnim periodom od maks. 14 dana prije ustaljenog proračunskog dana da bi se
došlo od odabranih startnih vrijednosti za ustaljeno stanje.

Toplinski teret reakcija prostora

Toplinski teret reakcija prostora dobija se za svaki aktualni trenutak iz suma
reakcijskih veličina djelomičnog toplinskog tereta:

WL0 = WL(1)0 + WL(2)0 + WL(3)0 + WL(4)0 + WL(5)0 + WL(6)0 (7.33)

Time WL0 odgovara gore definiranom rashladnom teretu prostora QKR prema jedn.
(4.4). Pri tome se radi o stvarnom rashladnom teretu.

Aktualni rashladni teret C proizlazi prema

 − WL0 ako je WL0 < 0

C=  (7.34)
 0 ako je WL0 ≥ 0

U protivnom imamo ogrijevni teret H:

 0 ako je WL0 ≤ 0
H=  (7.35)
 WL0 ako je WL0 > 0

7.9. Temperatura zraka u prostoru (Temperatura zraka reakcija prostora)

VDI 2078 -49-

Kod proračuna kod kojih treba očekivati ograničenje rashladne snage (u općenitom
slučaju: toplinskog tereta) potrebno je da se u nastavku na veličinu reakcije prostora
toplinski teret WL0, određuje za svaki vremenski korak obzirom na stvarno odvođeni
toplinski teret W 0 (toplinska snaga uređaja) temperatura zraka u prostoru koja iz toga
proizlazi.

Kod korektno reguliranog RLT-uređaja W 0 = WL0

ϑLR = S ϑLR = E(3) + B ϑ (7.36)

Za opći poračun temperature u prostoru ( W0 ≠ WL0 ) treba programirati slijedeći

algoritam:

U jednom računskom prolazu bio je

E(3)0 = S ϑLR − B ϑ (7.37)

(standardni proračun s traženom temperaturom u prostoru)

Iz toga se dobija prema jednadžbi (7.29)

WL(3)0 = E(3)0 [A(3)0 + Aventilac.] + [E(3)1 · A(3)1 + E(3)2 · A(3)2 + …

+WL(3)2 · B(3)2] (7.38)

sa

Aventilac. = CL · mFL + ∑ ki · Ai + ∑ cL · mNR,i + cL mZU (7.39)

WL0 = WL(1)0 + WL(2)0 + … + WL(i)0 (7.33)

Sada se korigira odstupanje od ispunjenja snage. Dobija se temperaturna razlika

W0 − WL0
E (3) 0 := + E (3) 0 (7.40)
A(3) 0 + AVENTILAC .

kao i modificirani djelomični toplinski teret

WL(3)0 : = E(3)0 · A(3)0 + [E(3)1 · A(3)1 + … + WL(3)2 · B(3)2] (7.41)

Korak regeneracije

WL0 : = W0 (7.42)

(Znak „:“ = treba u smislu značenja AOP-a smatrati znakom jednakosti, t.j. ranije
izračunate vrijednosti za E(3)0, WL(3)0 i WL0 se prema gornjem redoslijedu još
jednom prepisuju.)

Temperatura zraka u prostoru proizlazi tada prema

ϑLR = E(3)0 + B ϑ (7.43)

VDI 2078 -50-

U slučaju slobodno oscilirajuće temperature prostora ne odvodi se toplinski teret
preko uređaja, t.j. imamo

W0 = 0

Za svaki vremenski korak je potrebno provjeriti hoće li raspoloživa rashladna snaga

biti potrebna za odvod realnog rashladnog tereta. Ako to nije slučaj onda treba svaki
put izvršiti gore navedeni proračun temperature prostora.

7.10 Rashladni teret zgrade

Rashladni teret zgrade QKG proizlazi iz zbroja svih rashladnih tereta prostora QKR pri
čemu treba sumirati prema predznaku:

QKG = ∑ QKR,i (7.40)

n

n = 1 do N prostora zgrade
i = 1 do 24 sata
QKG = Max (QKR,i)
n = i za Max (QKR.i) sate maksimuma rashladnog tereta

7.11 Rashladni teret kroz vanjske zidove

U normalnom slučaju proračuna rashladni teret na osnovu prolaza topline kroz

vanjske zidove ili stropove je od malog značaja za ukupni rashladni teret prostora.
Zbog toga, netransparentne vanjske površine (opterećenje prostora E(5) i reakcijska
veličina WL(5)) nisu neovisno varirane od građevinske težine unutarnjih povšina, čiji
značaj preteže11.

Međutim, u slučajevima u kojima je rashladni teret pretežno određen dinamičnim

prolazom topline netransparentnih vanjskih površina (npr. kod skladišta), bilo bi
svrsishodno da se više uzme u obzir utjecaj načina gradnje vanjskih površina.
Odustajajući od pripajanja zračenja vanjskih površina s unutarnjim površinama, može
se to prilično točno obaviti, time da se kod proračuna djelomičnog toplinskog tereta
WL(5) koriste težinski faktori iz tablice A24 na osnovu odgovarajućeg denormiranja
(odlomak .7.7). U tablici A24 su težinski faktori navedeni za šest klasa vanjskih
zidova od kojih treba jednu odabrati prema odlomku 4.4.1.

Za slučaj da osim vanjskih površina nema značajnijih unutarnjih akumulacijskih masa

potrebno je kod proračuna zaostalih djelomičnih toplinskih tereta WL(1) do WL(4) i
WL(6) odabrati tipove prostora navedene u tablici 8 da bi se uvažavale akumulacije
vanjskih površina od strane prostora (povratno strujanje topline).

Slika 8: Odvijanje programa proračunskog modula

11
Tip prostora prema tome sadrži uvijek čvrsto dodijeljenu težinu vanjskog zida.

VDI 2078 -51-

Tablica 8. Dodjela tipova prostora vrstama izgradnje zidova i krovova

Klasa zidova / krovova prostora Standardno dodjeljeni tip prostora

1 XL
2 XL
3 L
4 M
5 M
6 S

7.12 Upute za praktično programiranje

U tablicama se nalaze vanjske temperature za srednje europsko vrijeme (MEZ),

podaci o zračenju se odnose na stvarno mjesno vrijeme/sati (vrijeme /sat na licu
mjesta). Tako da postoje izvjesne razlike korelacije koje se međutim za Njemačku
mogu zanemariti. Samo je potrebno uzeti u obzir pomicanje vremena na ljetno
vrijeme srednje europsko ljetno vrijeme (MESZ).

Proračun se načelno radi za vremenske korake od jednog sata, slika 8.

VDI 2078 -52-

Rezultate djelovanja unutar jednog sata (npr. od 11 do 12 sati) utvrdili smo kao
vrijednost točke za trenutak "kraj sata" (npr. 12 sati).

Rezultat proračuna trebao bi općenito prikazati ustaljeno stanje. Kako je AOP-

postupak načelno instacionaran, pri tome se mora izvršiti polazni proračun. U tu
svrhu preporučujemo da se napravi predračun za određeni broj "oblačnih" dana u
mjesecu za koji se računa. Polazni proračun je završen čim je ispunjen kriterij za
prekid (npr. teretni maksimum se mijenja za manje od 1%). Nakon toga se za
rashladni teret uvodi ekstremna vremenska situacija i dobija se korektni visoki tok
reakcije prostora. I ovdje ponovno vrijede isti kriteriji prekida do postizanja ustaljenog
stanja.

VDI 2078 -53-

8. Primjeri

8.1 Primjer skraćenog proračuna rashladnog tereta

Zadatak

Potrebno je klimatizirati osmokatnu poslovnu zgradu s uredima. Traži se maksimalni

rashladni teret za crtaonicu koja se nalazi na međukatu, vidi sliku 9, kod ϑRa = 24°C.

Općenito
Zadani podaci

Zgrada se nalazi u klimatskoj zoni 3.

Tip zgrade: vrsta izgradnje L
Okupiranost prostorije: 48 osoba
Snaga rasvjete
Zahtjeva se: jačina rasvjetnih tijela 750 lx
Predviđeno: U sredini zgrade (na udaljenosti 4m od prozora) svjetiljke s odvodom
zraka (slobodno viseće 3-cijevne-fluorescentne lampe Ø 26 mm s
električnim starterom), odsisavanje zraka kroz spušteni strop, dovod
zraka također u području stropa, protok zraka kroz svjetiljke s
odvodom zraka: 50 m3/h po 100 W snage rasvjetnog tijela.

Pored toga: rasvjeta na crtaćim daskama (48 x 60 W)

Trajanje rasvjete: od 7 do 12 sati i od 14 do 17 sati (stvarno mjesno vrijeme)

Unutarnji zid: zidne ploče iz troskastog betona debljine 150-mm

Vanjski zidovi: zid od teškog betona s vanjskom izolacijom (konstrukcija zida 4b)

Prozor: Izo-staklo s 9 mm zračnog prostora i termo-izoliranim metalnim okvirom,

unutarnje zavjese (koprivino vlakno)

Izbor trenutka izračuna

Kod prostora koji imaju znatan udio vremenski promjenljivih izvora topline u
rashladnom teretu najprije je potrebno procijeniti trenutak vjerojatnog maksimuma.
Kod prostora s velikim površinama prozora i vanjskim zidom isti je često u
vremenskoj blizini najveće vrijednosti sunčevog zračenja. Kod nekoliko zidova s
prozorima često treba proračun izvršiti u raznim trenucima. U našem primjeru
uzimamo na osnovu faktora rashladnog tereta to vanjsko opterećenje (tablica A16) u
mjesecu srpnju kao moguće trenutke za maksimum 10 sati i 17 sati.

Nakon utvrđivanja mjerodavnog trenutaka obavlja se proračun prema redoslijedu

pojedinog tereta navedenog u tekstualnom dijelu.
Proračun je ovdje izvršen za stvarno mjesno vrijeme; kod ljetnog vremena ove
vrijednosti vrijede za sat vremena kasnije.

VDI 2078 -54-

Slika 9: Crtaona na međukatu poslovne zgrade (primjer)
visina prostora = 3,40 m
svijetla visina = 3,15 m
3
volumen prostora = 756 m

Provođenje proračuna

srpanj, 10 sati

Unutarnji rashladni teret Q1

Rashladni teret uslijed odavanja topline osoba QP

Odavanje suhe topline prema tablici A1:

qP,tr = 75 W/osobi

Faktor rashladnog teret za unutarnje terete s konvektivnim udjelom 50% prema

tablici A5, tip prostora L: si = 0,81

qP,tr = 48 · 75 · 0,81 = 2920 W

Odavanje vlažne topline prema tablici A1:

qP,f = 40 W/osobi
QP,f = 48 · 40 · 1 = 1920 W

Rashladni teret uslijed topline od rasvjete QB

VDI 2078 -55-

Pretpostavka: Za vrijeme visokog vanjskog opterećenja, vanjske su zone prostora
dovoljno osvjetljene do 4 m dubine. Zbog toga treba uzeti u obzir samo svjetiljke s
odvodom zraka u jezgri zgrade (7 m od 15 m dubine prostora).

faktor istovremenosti l = 7/15 = 0,47

Iz tablice A3 uzima se priključna vrijednost p = 20 W/(m2 klx) u odnosu na površinu

od 3-cijevne-fluorescentne lampe. Na osnovu toga se može proračunati priključna
snaga:

P = 0,75 klx · 20 W ⁄ m2 klx · 240 m2 = 3600 W

Faktor rashladnog tereta za unutarnje terete od zračanja (konvektivni udio svjetiljki

0%) iznosi prema tablici A5 si = 0,63. Rashladni teret od svjetiljki s odvodom zraka
proizlazi tada prema

QB1 = 4800 · 0,47 · 0,7 · 0,63 = 750 W

Dodatna rasvjeta
Treba računati s time da je uključeno 25% svijetla na crtaćim daskama:

QB2 = 60 · 12 = 720 W

Drugih izvora topline nema.

Rashladni teret uslijed dotoka topline iz unutrašnjosti zgrade QR

Od susjednih prostora samo je prostor B neklimatiziran. Njegova temperatura iznosi

prema tablici A7 = 30°C. Prema DIN 4701 vrijedi za unutarnja vrata IT sa

A = 1,2 · 2,0 = 2,4 m2: k = 2,0 W/m2K

Unutarnji zid: A = 4,5 · 3,4 − 2,4 = 12,9 m2 i k = 1,66 W/m2K

Time postaje

QRIT = k A ∆ϑ = 2 · 2,4 · 6 = 30 W
QRIT = = 1,66 · 12,9 · 6 = 130 W
----------------
160 W

Vanjski rashladni teret QA

Rashadni teret uslijed prolaza topline kroz vanjske zidove QW

U katalogu tipova zidova i krovova naći ćete vrijednost k (0,65 W/m2K), klasu težine
građevine (6) i vremenski pomak (+2 h) zida od teškog betona s vanjskom izolacijom.
Kako vremenska korekcija iznosi 2 h, vrijednosti za ekvivalentnu temperaturnu razliku
uzimaju se za 2 h kasnije, t.j. u 12 sati iz tablice. Temperatura prostora od 24°C je za
2 K veća nego što je bilo pretpostavljeno kod proračuna ekvivalentne temperaturne
razlike. Stoga vrijedi:

VDI 2078 -56-

 ∆ ϑekv1 = ∆ ϑekv + (22 − 24) = ∆ ϑekv − 2 K

Izračunavanje površina

Površina zida proizlazi iz širine pomnoženo s visinom kata, minus ukupna površina
prozora. U ovom slučaju dimenzija otvora u zidu za prozor iznosi AM= 3,1 m2. Time
se obračunavaju površine zida prema

JI-zid: AJI = 16 · 3,4 · 7 · 3,1 = 32,7 m2

JZ-zid: AJZ = 15 · 3,4 = 51,0 m2
SZ-zid: ASZ = 32,7 m2

Proračun udjela rashladnog tereta QW pomoću ekvivalentnih temperaturnih razlika

rezimiran je u Tablici 9. U njoj se nalaze i vrijednosti od 17 sati.

VDI 2078 -57-

Tablica 9. Proračun udjela rashladnog tereta QW pomoću ekvivalentnih
temperaturnih razlika

10 sati 17 sati
Strana k A ∆ϑekv 12 sati ∆ϑekv1 Q ∆ϑekv 19 sati ∆ϑekv1 Q
svijeta
JI 0,65 32,7 5,1 3,1 70 W 8,4 6,4 140 W
JZ 0,65 51,0 3,7 1,7 60 W 8,0 6,0 200 W
SZ 0,65 32,7 1,8 -0,2 0W 4,2 2,2 50 W
QW = 130 W QW = 390 W

Rashladni teret uslijed transmisije kroz prozor QT

Računska vrijednost koeficijenta prolaza topline kF prozora (prema DIN 4108 tablica
3, konstrukcija 1.3 s termoizoliranim metalnim okvirom) iznosi 3,0 W/m2 K. Kao
referentna površina vrijedi prije određena dimenzija otvora u zidu

AMuk = 14 · AM = 43,4 m2

Iz tablice A8 se uzima vanjska temperatura zraka u 10 sati 25,9°C. Time je

QT = 3 · 43,4 (25,9 − 24) 250 W

Rashladni teret uslijed zračenja kroz prozor QS

Prozor na jugoistoku: Iz tablice A9 se uzima maksimum ukupnog zračenja u srpnju

u 9 sati (za razliku od odgođenog trenutka proračuna 10 sati uslijed akumulacijskih
tokova) prema Imax = 481 W/m2 i za difuzno zračenje Idif.max = 132 W/m2.

U 9 sati - trenutak maksimalnog ukupnog zračanja - mora biti ispitano zasjenjivanje i

određena osunčana površina prozora A1. Prema građevinskoj skici, slika 9, na
osnovu načina označavanja u slici 5, odlomak 5.6.1., je

B = 1,5 m H = 1,8 m d = 0,6 m c = 0,4 m

b = 0,25 m f = 0,35 m

Proračun zasjenjivanja napravljen je na obrazcu list 1.

Iz toga slijedi po prozoru osunačana površina A1:

A1 = 1,5 · 1,73 = 2,6 m2

Nadalje je sa ukupnom staklenom površinom A = B · H = 2,7 m2

A − A1 = 0,1 m2. Za 7 prozora na JI-fasadi to je sveukupno
7 A1 = 18,2 m2 7 (A − A1) = 0,7 m2

Faktor propusnosti prozora s unutarnjom zavjesom od koprivinog vlakna iznosi

b = 1,0 · 0,5 = 0,5 prema tablici A13.

VDI 2078 -58-

Faktor rashladnog tereta za vanjske terete zračenja sa iznosi 0,86 prema Tablici A10
(tip prostora L, unutarnja zaštita od sunca).

Time postaje

QS(JI) = (18,2 · 481 + 0,7 · 132) · 0,5 · 0,80

= 4423 · 0,80 = 3540 W

Prozor na sjeverzapadu: Ovdje se također mora za osunčanu površinu A1 unijeti

ona površina koja za vrijeme maksimuma ukupnog zračanja bude na ovoj površini
direktno ozračena. To je slučaj u 17 sati:

Imax = 357 W/m2

Idif.max = 100 W/m2

Proračun zasjenjivanja za sjerverno-zapadnu fasadu u 17 sati proizlazi za ukupnu

površinu (vidi obrazac):

7 · A1 = 15 m2 7 (A − A1) = 3,9 m2

Od ostalih veličina se mijenja samo faktor rashladnog tereta prema jugoistočnoj

strani. Isti se uzima iz tablice A16 za trenutak proračuna (10 sati): sa = 0,21.

Time se dobije

QS(SZ) = (15 · 357 + 3,9 · 100) · 0,5 · 0,21

= 2870 · 0,21 = 600 W

Ukupni rashladni teret crtaone u 10 sati iznosi:

QKR,tr = 9070 W

Vlažni rashladni teret QKR,f = QP,f = 1920 W vrijedi za sva vremena proračuna.

Potrebno je provjeriti da li u ovom trenutku stvarno nastupa maksimum. Razmatrajući

u tom smislu faktore rashladnog tereta jugoistočne strane onda se vidi da se oni brzo
smanjuju, dok faktori rashladnog tereta sjevernozapadne strane do 14 sati ostaju
otprilike konstantni. Kako je utjecaj drugih vremenski promjenljivih komponenti
(rasvjeta, prolaz topline kroz fasade, transmisija kroz prozor) relativno neznatna,
utvrđena je pronađena vrijednost barem kao maksimum prije podne.

srpanj, 17 sati

Unutarnji rashladni teret Q1

VDI 2078 -59-

Rashladni teret uslijed odavanja topline osoba QP

QP,tr = 48 · 75 · 0,87 = 3600 · 0,87 = 3130 W

Kod ovog udjela rashladnog tereta (i onog od topline rasvjete) mijenja se samo faktor
rashladnog tereta za unutarnje terete od zračanja.

Rashladni teret uslijed topline od rasvjete QB

QB1 = 3600 · 0,47 · 0,7 · 0,74 = 1180 · 0,74 = 870 W

QB2 = 720 W

Rashladni teret uslijed prolaza topline iz unutrašnjosti zgrade QR

QR = 160 W

Vanjski rashladni teret QA

Rashadni teret uslijed prolaza topline kroz vanjske zidove QW

QW = 390 W (on je već izračunat, vidi tablicu za srpanj, 10 sati)

Rashladni teret uslijed transmisije kroz prozor QT

ϑRA (17 sati) = 31,7 °C prema Tablici A8

QT = 3 · 43,4 · (31,7 − 24) = 1000 W

Rashladni teret uslijed zračenja kroz prozor QS

Prozor jugoistok: (JI)

QS(JI) = 4423 · 0,18 = 800 W

Prozor sjeverzapad: (SZ)

QS(SZ) = 2870 · 0,80 = 2300 W

Rezime
Ukupni rashladni teret u srpnju u 17 sati prema tome iznosi

QKr,tr = 9370 W
Dakle, vrijednost u 17 sati je veća od maksimuma prije podne.

Rujan

Moguće je da niži nivo sunca u prijelaznom razdoblju dovodi do većeg toplinskog

opterećenja nego u srpnju. U pravilu će rujan kao proračunski mjesec postati kritičan

VDI 2078 -60-

samo za južnu fasadu, međutim ipak ga ovdje navodimo iz razloga kompletnog
kontrolnog proračuna.

Unutarnji rashladni teret ima iste vrijednosti kao u srpnju.

Vanjski rashladni teret

Rashladni teret uslijed prolaza topline kroz vanjske zidove

Ekvivalentne temperaturne razlike u rujnu proizlaze iz vrijednosti srpnja uz slijedeću

korekciju:

∆ϑekv1,Sept = ∆ϑekv + (18,5 − 24,5) + (22 − 24)

= ∆ϑekv − 8 K

Rezultati za 10 i 17 sati su prikazani u Tablici 10.

Rashladni teret uslijed transmisije kroz prozor QT

QT = 3 · 43,4 · (20,3 − 24) = − 480 W (10 sati)
QT = 3 · 43,4 · (26,0 − 24) = + 260 W (17 sati)

Rashladni teret uslijed zračenja topline kroz prostor QS

Južnoistočna fasada:
Nema zasjenjivanja:
Faktori rashladnog tereta:
Faktor propusnosti:
Imax (10 sati) = 565 W/m2
AI = A = 2,7 m2
sa = 0,80 (10 sati)
sa = 0,13 (17 sati)
b = 0,5

QS(JI) = (18,9 · 565) · 0,5 · 0,80 = 5340 · 0,80

= 4270 W (10 sati)
QS(JI) = 5340 · 0,13 = 690 W (17 sati)

Prozor sjevernozapad:
Imax (17 sati) = 154 W/m2 Idif,max = 72 W/m2

Zasjenjivanje: (17 sati)

A1 = 1,5 m2 (A − A1) = 1,2 m2

Faktori rashladnog tereta: sa = 0,34 (10 sati)

sa = 0,83 (17 sati)

QS(SZ) = (10,5 · 154 + 8,4 · 72) · 0,5 · 0,34

= 1111 · 0,34 = 380 W (10 sati)
QS(SZ) = 1111 · 0,83 = 920 W (17 sati)

Ukupni rashladni teret u rujnu iznosi

VDI 2078 -61-

 u 10 sati: QI = 4550 W
QA = 3950 W
---------------------
QKR = 8500 W

u 17 sati: QI = 4880 W
QA = 1800 W
---------------------
QKR = 6680 W

Prema tome, u ovom slučaju se radi dimenzioniranja klimatsko tehničkog uređaja

uzima u obzir vrijednost ustanovljena za 17 sati u srpnju:

QKR,tr = 9370 W
QKR,f = 1920 W

Tablica 10. Određivanje rashladnog tereta za mjesec rujan

10 sati 17 sati
Strana k A ∆ϑekv 12 sati ∆ϑekv1,Sept Q ∆ϑekv 19 sati ∆ϑekv,Sept Q
svijeta
JI 0,65 32,7 5,1 3,1 - 60 W 8,4 0,4 -10 W
JZ 0,65 51,0 3,7 1,7 - 60 W 8,0 0 0W
SZ 0,65 32,7 1,8 -0,2 -130 W 4,2 -3,8 -50 W
QW = -220 W QW = -70 W

VDI 2078 -62-

Obrazac list 1. Određivanje osunčanih staklenih ploha, zasjenjivanje zbog
izbočenja

VDI 2078 -63-

VDI 2078 -64-
Obrazac list 2. Proračun rashladnog tereta

VDI 2078 -65-

8.2 Primjer za proračun rashladnog tereta AOP-postupkom (…)

VDI 2078 -66-

VDI 2078 -67-
VDI 2078 -68-
VDI 2078 -69-
Prilog A1.
Tablice za maksimalni rashladni teret

Tablica A1. Odavanje topline od ljudi (toplina od osoba)

Djelatnost / rad Temperatura zraka u 18 20 22 23 24 25 26 °C

prostoru
mirovanje i lagani odavanje topline
tjelesni rad u stajanju, - ukupno
stupanj aktivnosti I do II QPuk 125 120 120 120 115 115 115 W
prema DIN 1946 dio 2*) - suho
QPtr 100 95 90 85 75 75 70 W
- vlažno
QPf 25 25 30 35 40 40 45 W
odavanje vodene pare
mD 35 35 40 50 60 60 65 g/h
srednje teški tjelesni odavanje topline
rad, - ukupno
stupanj aktivnosti III**) QPuk 190 190 190 190 190 190 190 W
prema DIN 1946 dio 2 - suho
QPtr 125 115 105 100 95 90 85 W
- vlažno
QPf 65 75 85 90 95 100 105 W
odavanje vodene pare
mD 95 110 125 135 140 145 150 g/h
teški tjelesni rad odavanje topline
stupanj aktivnosti IV**) - ukupno
prema DIN 1946 dio 2 QPuk 270 270 270 270 270 270 270 W
- suho
QPtr 155 140 120 115 110 105 95 W
- vlažno
QPf 115 130 150 155 160 165 175 W
odavanje vodene pare
mD 165 185 215 225 230 240 250 g/h

*) stupanj 2, vrednovanje "lagano" prema DIN 33403 dio 3, klima na radnome mjestu i u radnom
okruženju; prosudba klime u području podnošljivosti
Pretvorba radne energije: lagano
Primjer djelatnosti: hodanje po ravnome terenu, 3 km/h
**) stupanj 3, vrednovanje "srednje teško" prema DIN 33403 dio 3
Pretvorba radne energije: 200 do 270 W
Primjer djelatnosti: hodanje po ravnome terenu, 4 km/h

Primjedba: Kod procjene priljučne snage u odnosu na površinu obratiti pažnju na vezu s Tablicom 3

VDI 2078 -70-

Tablica A2 Smjernice nominalne jačine rasvjete prema DIN 5035 "Rasvjeta s
umjetnim svijetlom za unutarnje prostore" kao i orijentacione vrijednosti za
namjenske prostore koji u ovoj normi nisu obrađeni*) i djelatnosti

(Tablica A2. – Prijevod)

VDI 2078 -71-

 Namjenski prostor i vrsta Nominalna jačina Priključna snaga u odnosu na površinu
djelatnosti rasvjete En P/A
2
W/m
Opće žarulje sa Žarulje s
lx žarnom niti pražnjenjem
Skladišta u kojima se nešto
mora tražiti, komunikacije u 100 20 do 25 4 do 8
zgradama za osobe i vozila,
stubišta, hodnici, stepeništa i
ulazni prostori na učilištima,
proizvodni uređaji s potrebom za
povremenim ručnim zahvatom,
stambeni prostori, kazalište
Skladišta sa zadatkom čitanja,
..…, kantine, prijemni prostori, 200 40 do 50 8 do 16
sale za jelo u hotelima i
gostionicama, stalna radna
mjesta na proizvodnim
uređajima, grubi radovi,
jednostavni montažni radovi,
prostori u kojima se kreće
publika
Uredi s radnim mjestima
isključivo u blizini prozora 300 60 do 75 6 do 18
(samostalni ured), višenamjenski
prostori, biblioteke, …..,
predavaonice na učilištima, sale
za sastanke i dogovore, prodajni
prostori, srednje fini montažni
radovi, prostori sa šalterima i
kasama

VDI 2078 -72-

VDI 2078 -73-
VDI 2078 -74-
VDI 2078 -75-
VDI 2078 -76-
VDI 2078 -77-
VDI 2078 -78-
VDI 2078 -79-
VDI 2078 -80-
VDI 2078 -81-
VDI 2078 -82-
VDI 2078 -83-
VDI 2078 -84-
VDI 2078 -85-
VDI 2078 -86-
VDI 2078 -87-
VDI 2078 -88-
VDI 2078 -89-
VDI 2078 -90-
VDI 2078 -91-
VDI 2078 -92-
VDI 2078 -93-
VDI 2078 -94-
VDI 2078 -95-
VDI 2078 -96-
VDI 2078 -97-
VDI 2078 -98-
VDI 2078 -99-
VDI 2078 -100-
VDI 2078 -101-
VDI 2078 -102-
VDI 2078 -103-
VDI 2078 -104-
VDI 2078 -105-
VDI 2078 -106-
VDI 2078 -107-
VDI 2078 -108-
VDI 2078 -109-