JELEN

Šum a kojom prohodi nije zapravo

šum a
već jedna sasvim laka opčinjenost u
ko jo j
im a m isli o sm rti i o tm jen ih sinkopa
hoda koji se ravna po zvijezdam a
Božica JELUŠIĆ po nejasnom
sjećanju vrste, glasu k o ji govori
TR A ZI
Tri pjesme najzeleniju travu, čisti zrak, živu vodu

tam o je naša dolina

tam o je naša dolina
PANONIJA gdje se sm iru je rogom srebrnim strta
lubanja
koža m i divlje m iriše zrelom kupinom m otreć visoko stablo rike, ogrom nim
b rizn u t će nešto iz pora da bude prez­ korijenom
reno urašljeno u ognjeni
trag m u n je na nebesim a.
podići će se svjeto vi iz čestica iz prašine
kada se nevino uzvise bijelim jedrim a 1975.
lađe da budu kro tke ruci pobijeđenog

o slu šku je zem lja svoj plodonosni

em brio
jed n a ko vjerna p ro kletstvu i m olitvi
osrebreno jo j zrno kida izm učene sta­
nice
i pršte krvotoci grim izom da se ispune
b eskraji plodova u m aternici vrem ena
1969.

VRT S JEDNOM ZRELOM TREŠNJOM

R ecim o: zrela usta

koja zbore u listju, m rki ugrušak
slada, kapi fru kto ze
u savršenoj slici ljetnoga dana, jedan
anđeo ko ji leti
iznad vrta i čuva
našu trešnju od gladnih
vrabaca i od zla
svevrsnih
sam o precizan
rendgenski sn im a k (možda)
mogao bi nam o tk riti
crva u trešnjevini
kako pom no razgrađuje
sirovu
fo rm u koštice.
1975.

208