Predikat – jezgra rečenice, otvara mjesto subjektu i drugim

rečeničnim dijelovima izriče radnju koju subjekt vrši.

Subjekt – rečenični član koji imenuje vršitelja radnje ili
nositelja stanja.
Objekt – dopuna glagolu (predikatu) izriče predmet radnje.
Izravni objekt izrečen je akuzativom ili dijelnim genitivom,
a neizravni genitivom, dativom...
Atribut – dopuna imenici (subjektu).
Jednostavne rečenice – rečenica koja ima samo jedan
predikat.
Složena rečenica – rečenica koja se sastoji od dviju ili više
jednostavnih rečenica nazivamo složena rečenica,
prepoznajemo je po tome što ima dva ili više predikata.
Zavisnosložena rečenica: zavisna je surečenica uvrštena u
rečenično ustrojstvo glavne surečenice. U zavisnosloženim
rečenicama zarez se piše u inverziji ili pri umetanju zavisne
u glavnu surečenicu.
Poredak surečenica u zavisnosloženoj rečenici:
 Uobičajeni poredak: prva je surečenica glavna, a druga
zavisna.
 Inverzija: prva je surečenica zavisna, a druga glavna.
 Umetnuta surečenica: prvi dio glavne pa zavisna pa
drugi dio glavne surečenice.

Predikatna rečenica – zavisnosložena rečenica u kojoj je

zavisna surečenica uvrštena u glavnu kao dio imenskog
predikata (sreća je što smo rođeni). Zarezi se pišu u
inverziji. Najčešći veznici: odnosne zamjenice (što), prilozi
(kad) i veznik (da).
Subjektna rečenica – zavisnosložena rečenica u kojoj je
zavisna surečenica uvrštena u glavnu surečenicu na
mjesto subjekta. Subjektne rečenice su najčešće u
inverziji, a u inverziji se uvijek piše zarez. Najčešći veznici:
odnosne zamjenice (koji, što), prilozi (kako) i veznik (da).
Objektna rečenica – zavisnosložena rečenica u kojoj je
zavisna surečenica uvrštena u glavnu na mjesto objekta.
Zarezi se pišu i inverziji. Najčešći veznici: odnosne
zamjenice (što, kakvu), veznik (da), prilozi (kako) i čestica
(neka).
Atributna rečenica – zavisnosložena rečenica u kojoj je
zavisna surečenica uvrštena na mjesto atributa uz imenicu
u glavnoj surečenici. Zarez se piše pri umetanju zavisne
surečenice u glavnu. Najčešći veznici: odnosne zamjenice
(kakva, što), prilozi (gdje), čestica (neka) i veznik (da).