Professional Documents
Culture Documents
Ginekologija
Ginekologija
Najvažniji hormoni hipotalamusa: GnRH, TRH, GHRH, CRH, PIF (PRL inhibirajući faktor), somatostatin
(inhibitor GH). GnRH- polipeptid, sekrecija zavisna od različitih neurotransmitera (dopamin, serotonin,
noradrenalin, endorfini, ACH) ili hormona (TRH, PIF, CRH, GHRH, somatostatin). Sekrecija GnRH je
pulsatilna. Ovarijalni hormoni takođe modifikuju hipofizni odgovor na pulsatilnu sekreciju GnRH. E u
početku ciklusa smanjuju LH odgovor, a posle ga povećavaju, a na oslobađanje FSH imaju isključivo
inhibitorno dejstvo. Hipofiza- bazogilne ćelije sintetišu i sekretuju FSH i LH (glikoproteini, alfa i beta
subjedinica). Pulsevi FSH se karakterišu naglim porastom u toku 10-15 minuta. Poluživot FSH je 3-9h, a
LH 20min. Gonadotropini- vezivanje za receptor-aktivacija/inhibicija adenil ciklaze- cAMP- proteinska
kinaza- genska aktivacija, direktna aktivacija celularnih proteina i sinteza enzima u procesu stvaranja
steroidnih hormona. FSH- primaran u folikulogenezi, FSH i LH- sinergizam u sintezi i sekreciji sterodinih
hormona (FSH povećava produkciju E u ćelijama granuloze folikula, stimulacijom aromatizirajućeg
enzimskog sistema koji koristi androgene stvorene u teka ćelijama folikula pod uticajem LH). Ovulacija-
27-36h posle prvog značajnijeg porasta LH ili oko 16h posle LH pika. Niske vrednosti gonadotropina
ukazuju na hipotalamo- hipofizarnu insuficijenciju (disfunkcionalnog ili organskog porekla): amenoreja,
s/z niske produkcije E; GnRH test- dvostruki ili trostruki porast gonadotropina (eliminiše se organski
uzrok poremećaja). Visoke vrednosti gonadotropina (posebno FSH)- ovarijalna insuficijencija
(prevremena forma- POF Sy, disgenezija gonada, menopauza).
PRL: polipeptid, iz laktotropnih ćelija adenohipofize, poluživot 15-20 minuta. Dopamin je glavni
infibirajući faktor. Target tkiva- grudi, jetra, bubreg, NBŽ. F-je- priprema mlečnih žlezdi za laktaciju i
održavanje posle porođaja, supresija funkcije gonada, kontrola funkcije NBŽ, delovanje na metabolizam
UH, masti i belančevina. Lučenje pulsatilno (na oko 20 minuta), sekrecija po dnevnom ritmu. HiperPRL
uzrokuje razne poremećaje menstrualnog ciklusa (anovulacija), usporen pubertet, neplodnost,
galaktoreja. Th- bromokriptin, kabergolin..
Ispitivanje funkcije jajnika: utvrditi postojanje ovulacije kliničkim i laboratorijskim testovima: Klinički
testovi- merenje bazalne telesne T: svakog jutra, tokom najmanje tri ciklusa. Normalno je u folikularnoj
fazi niža za oko 0.3-0.6 stepeni celzijusa. Skok nastaje dan posle ovulacije (usled P). Cervikalni faktor:
kanal grlića je obložen sluzokožom koju čine trepljaste i sekretorne ćelije (aktivnost zavisi od E i P).
Ispitivanje cervikalnog faktora- količina i kvalitet sluzi (rastegljivost, viskoznost, kristalizacija) i otvorenost
cervikalnog kanala i spoljašnjeg materičnog ušća. Promene se prate od 9.-17. dana: količina se određuje
kvalitativno, rastegljivost se ispituje povlačenjem sluzi iz cervikalnog kanala, širenje ušća svakodnevno
evidentira. Fenomen kristalizacije se procenjuje pod mikroskopom (fern test, fenomen paprati; usled
veće količine NaCl u periovulatornom periodu)- direktno zavisi od količine E. Cervikalni faktor je
normalan ako je sluz u periovulatornom periodu obilna, rastegljiva (10-12cm), slabo viskozna, sa
fenomenom kristalizacije, cervikalni kanal treba da je otvoren. Vaginalna citologija: istorijski značaj,
analiziranjem deskvamiranih epitelnih ćelija uzetih iz forniksa vagine. Biopsija endometrijuma: 24.-28.
dana ciklusa malom kiretom ili Novakovom sondom. UZ u ispitivanju funkcije jajnika: praćenje rasta
folikula (2 mm dnevno, praćenje od 9. dana, 19 mm- zreo folikul) i promene debljine i izgleda sluznice.
Laboratorijski testovi: hormoni, receptori Tu markeri, kariotipizacija.
UZ pregledi: u dg od 800 kHz do 15 MHz. Upotrebljavati najvišu frekvenciju koja je dovoljno
prodorna. Linearne, konveksne i sektorske sonde. Idealna za vizuelizaciju endometrijuma, miometrijuma
i jajnika. UZ u ginekologiji- ddg palpabilnih adneksalnih masa (struktura Tu tkiva u B modu, Doppler), dg
policističnih ovarijuma, ispitivanje postmenopauzalnih krvarenja (merenje debljine endometrijuma),
ispitivanje menoragija (miomi, adenomioza, polipi, funkcionalne ciste), folikulometrija, aspiracija folikula
za IVF, ispitivanje kod bola u maloj karlici. Lociranje IUU, punkcija cisti na jajnicima i aspiracija,
medikamentozni tretman ektopičnog graviditeta (MTX), histerosonografija, ispitivanje uzroka primarne
amenoreje.. Transabdominalni pristup- 3.5 MHz, puna bešika neophodna; transvaginalni- 7.5 MHz, ne
zahteva punu bešiku.
Kolposkopija: dg procedura kod koje pod optičkim uveličanjem posmatramo vulvu, vaginu i
vaginalnu porciju grlića. Osnovni cilj- rano otkrivanje pre/malignih promena na grliću. Uveličanje od 10x
pogodno za upotrebu, savremeni aparati do 280x. Koristi se 3-5% rastvor sirćetne kiseline: otklanja
mukus, promenjen epitel postaje beo sa naznačenim strukturama. Šilerov test- Lugolov rastvor (1%
rastvor joda): jod reaguje sa glikogenom skvamoznih ćelija i boji se u tamnu mahagoni boju (zdrav
epitel), nijanse svetlo mrke boje- atipičan cervikalni epitel. Kolumnarni epitel ne prima jod, kao ni rani
stadijumi skvamozne metaplazije. Defektno je vezivanje jod i kod inflamatornih promena. Normalni
kolposkopski nalaz- originalni skvamozni epitel (pločasto-slojeviti), kolumnarni (cilindrični), normalna
zona transformacije. Abnormalni- aceto white epitel (ravan, mikropapilaran), punktacije, mozaik,
leukoplakoja, jod negativni epitel, atipična vaskularizacija. Kolposkopski suspektan invazivni Ca.
Nezadovoljavajući kolposkopski nalaz- skvamocelularna granica se ne vidi, teška inflamacija/atrofija,
cerviks se ne može videti. Različiti nalazi- non aceto white mikropapilarna površina, egzofitični
kondilomi, inflamacija, atrofija, ulceracija, ostalo.
Citodijagnostika: eksfolijativna citologija- dg metoda kod koje se koristi mikroskopska analiza ćelija
koje se koristi mikroskopska analiza ćelija koje ili spontano deskvamiraju sa epitelnih površina ili se
dobijaju punkcijom ili aspiracijom različitih sadržaja. U praksi je spontana deskvamacija pomognuta
korišćenjem mehaničke sile. Mesto sa koga se uzima materijal se bira zavisno od cilja ispitivanja. U dg
premalignih promena grlića materice- uzima se sa površine porcije i forniksa kao iz cervikalnog kanala.
Deskvamirane ćelije: ćelijski elementi epitelnog porekla, esktraepitelnog porekla i mikrobiološki
elementi. Papanikolau: I- normalne ćelije, II- prisutna upala, atipične ćelije, bez anomalija struktura, III-
abnormalne, suspektne ćelije, IV- maligne ćelije u manjem broju, V- brojne ćelije tipično malignog
karaktera. 1988.-uveden Bethesda sistem.
Radiološko ispitivanje: HSG (invazivna), rendgenoskopija i grafija pojedinih delova tela,
mamografija, angiografija, CT i MR.
Biopsija: kod sumnjivih promena na vulvi, vagini i vaginalnom delu grlića. Kratkotrajna procedura,
najčešće bez anestezije- klještima za biopsiju ili presecanjem makazama, kod lezija na vagini i grliću-
vaginalni ekarteri i zupčasta klješta. Uzima se najsumnjiviji deo promene. Pre intervencije uraditi
vulvoskopiju, kolposkopiju i Šilerovu probu radi lokalizovanja suspektnog mesta- ciljana biospija.
Kiretaža: dijagnostička i th. Dg- kod produženih, dugotrajnih krvarenja, sumnja na postojanje
promena u cervikalnom kanalu ili endometrijumu. Th- kod obilnih krvarenja. *frakcionirana
eksplorativan kiretaža (2 uzorka)- iz cerviksa i iz endometrijuma. U opštoj/ lokalnoj anesteziji, vaginalni
ekarteri, zupčasta klješta, sondiranje cervikalnog kanala, Hegarovi dilatatori po potrebi, kireta.
HSG: glavna procedura u proučavanju oblika šupljine materice i jajovoda, najčešće kod infertilnih
pacijentkinja. Visoka senzitivnost, niska specifičnost. Minimalno invazivna procedura, mala stopa
komplikacija. Prethodni drugim invazivnim dg postupcima. Pacijentkinja se postavlja u litotomni položaj-
ekartira se vagina- plasira IU kateter u matericu- kontrast. Indikacije- primarni i sekundarni sterilitet,
lociranje mioma i polipa, detekcija kongenitalnih anomalija materice, dg stanja jajovoda, detekcija loše
postavljenog ili polomljenog intrauterusnog uloška, dg intrauterusnih sinehija, kod sumnje na posttbc
sekvele, pre i posle operacije na jajovodima, habitualni pobačaji. Kontraindikacije- nedavni ili aktivni
zapaljenski procesi u maloj karlici, vaginalno krvarenje, sumnja na trudnoću, peri/postovulatorni period,
alergija na kontrastno sredstvo. Komplikacije- aktiviranje inflamatornih promena u maloj karlici, iritacija
peritoneuma i bol u maloj karlici, perforacija materice, krvarenje iz mesta uboda tenakuluma na grliću,
vazovagalni napad u toku intervencije, intravazacija kontrasta i embolija.
Histerometrija: određivanje dubine materice. Neposredno pre neke druge kompleksinje
intervencije. Instrument- histerometar ili uterusna sonda. Normalna dubina materice- 7 cm.
Kuldocenteza: (punkcija Duglasovog prostora)- kod sumnje na postojanje patološkog sadržaja u
Duglasovom prostoru. Sveža krv- ruptura kod ektopičnog tubarnog graviditeta ili ruptura ciste žutog tela,
stara krv- tubarni abortus, bistra tečnost- ruptura ovarijalne ciste, gnoj- naprsnuće tuboovatijalnog
apscesa ili apscesa Duglasovog prostora. Sadržaj se analizira citološki i bakteriološki.
Detinjstvo: ženska nn- znaci pasivne hormonske stimulacije majčinim hormonima (placentnog
porekla)- uvećanje dojki, povećanje materice, pojačana vaginalna sekrecija, pH 4-5.. Nakon izlučivanja
ovih hormona- dug period hormonske neaktivnosti (epitel vagine tanak, pH 6.5-7.5, gube se laktobacili,
podložnost infekcijama- vulvovaginitis*).
Pubertet: period telesnog, duševnog i polnog sazrevanja. Na početak utiču- genetski faktori, rasa,
podneblje, socioekonomski uslovi (način života, ishrana, obrazovanje). Kod nas je početak obično 11.-12.
godina. Počinje fazom ubrzanog longitudinalnog rasta. Zatim sekundarne seksualne osobine: telarha,
pubarha i aksilarha (Tanner V, VI st). Estrogeni- razvoj dojki i feminizacija, androgeni- pubarha i aksilarha.
Promene na polnim organima: telo materice raste, proliferacija endometrijuma, epitel vagine postaje
pločasto-slojevit, vaginalna sekrecija obilnija i sa sniženim pH. Rast i deponovanje masnog tkiva u
predelu velikih sidnih usana i monsa venerisa, rastu male usne i klitoris. Najvažnija manifestacija- pojava
menarhe (12.-13.god, 9-16). Početak puberteta uzrokuju procesi maturacije koji se događaju u
hipotalamusu. FSH i LH se postepeno povećavaju (posebno značajno skokovito oslobađanje LH u snu
usled pulsatilne sekrecije GnRH i povećanog odgovora hipofize na njega). Nivo estrodiola kontinuirano
raste. U drugoj polovini puberteta dolazi do sazrevanja pozitivne povratne sprege E i gonadotropina, što
prethodi menarhi.
Prevremeni pubertet: a)pravi prevremeni pubertet, b)pseudopubertet, c)izolovane manifestacije
prevremenog polnog sazrevanja.
Pravi prevremeni pubertet: aktivacija osovine pre vremena. Hormonske promene i klinička
prezentacija odgovaraju normalnom pubertetu.. Pokretač je najčešće nepoznat.
Pseudopubertet: lučenje polnih hormona nezavisno od gonadotropina, od strane hormonski aktivnih
Tu jajnika i NBŽ. Uzrok je ponekad i nekritično unošenje E, zatim primarni hipotir., Mc Cune-Albright Sy
(pigm kože i poliostotska fibrozna displazija).
Izolovane manifestacije: telarha, pubarha, aksilarha..
Dg: CT, MR glave i NBŽ, Uz karličnih organa, f-je jetre, koštana dob, steroidni hormoni, GnRH test.
Th: uklanjanje uzroka, korekcija promena. Za idiopatski- progestageni (negativan efekat na rast dojki,
sazrevanje polnih organa, menarhu..), agonisti GnRH.
Zakasneli pubertet: ako se ne pojave znaci do 13.g. Etiologija- odsustvo GnRH, kongenitalne
malformacije, IU inf, encefalitis, meningitis, traume glave, TU (kraniofaringeom). Kallman Sy- deficit
gonadotropina, anosmija (AD). Kod svih ovih bolesti- nizak LH i FSH= hipogonadotropni hipogonadizam.
Turner Sy, Sy rezistentnih ovarijuma, trauma jajnika, por.sinteze polnih hormona= hipergon.hipogon.
Mnoge sistemske bolesti. Postoji i konstitucionalno zakasnelo sazrevanje.
Dg i Th: multidisc.ispitivanje, kod nedostatka GnRH, daje se intermitentno, pomoću pumpe. Ako je
por.na nivou gonada- polni steroidi.
Doba polne zrelosti: men.ciklusi postaju ovulatorni godinu ili dve dana posle menarhe. U toku
perioda polne zrelosti žena ima 400-450 ovulacija. Zbog alkalne reakcije menstr.krvi- menja pH vagine u
toku menstruacije- moguće prodiranje patogenih bakterija. Nenormalna krvarenja: a)sa očuvanim
ritmom, b)poremećenog ritma, c)nepravilna disfunkcionalna krvarenja.
Normalno krvarenje sa očuvanim ritmom: intermenstrualno krvarenje- u vreme ovulacije, usled
izraženog pada E posle rupture folikula. Premesntrualno krvarenje- najčešće usled insuficijencije žutog
tela. Postmenstrualno krvarenje- usled nepravilnog sazrevanja i posledične deskvamacije
endometrijuma. Hipermenoreja- nenormalno obilna menstruacija, uz očuvano trajanje i ritam (miom,
endometrioza, polip, endometritis, hematološke bolesti, HTA...). Hipomenoreja- vrlo oskudna
(endometritis, trauma).
Anomalije ritma krvarenja: polimenoreja- skraćen ciklus (21-25 dana, skraćena folikularna faza ili
skražena faza žutog tela), oligomenoreja- produžen ciklus.
Nepravilna disfunkcionalna krvarenja: nemaju organski uzrok. Poremećena funkcija jajnika.
Metroragija- svako krvarenje iz materice koje se javlja u nepredvidivo vreme (juvenilna, adultna.
klimakterična), izostanak ovulacije- produženo dejstvo E- bujanje endometrijuma, u jednom trenutku
postaje nedovoljna količina E (relativno) za dalji rast sluzokože- ishemija, nekroza i krvarenje.
9. Doba u životu žene (klimakterijum, menopauza, senijum)
Klimakterijum: prelazno doba između generativnog perioda i senijuma. Gašenje ovarijalne funkcije.
Najbolji indikator je FSH. Poslednje menstrualno krvarenje- menopauza. Uobičajeno je da se javlja
izmešu 45. i 55. godine života. Simptomi: vazomotorni (valunzi, noćno znojenje, nesanica, palpitacije,
parestezije), fizičke (glavobolja, brzo zamaranje), psihičke (promena raspoloženja, zabrinutost,
depresija), simptomi reproduktivnog trakta (gubitak lipida, dispareunija), znaci demineralizacije
(osteoporoza, artralgije), slabost KVS (tromboze, IBS). Th: estrogeni i progesteroni, ako je odstranjena
materica- samo E. Ca, vit D..
Menopauza: klimakterijum- period prelaska iz reproduktivne faze u senijum (od 45.-65.) i deli se na
nekoliko faza. Premenopauza- oko 40.god do menopauze (ciklusi postaju iregularni, krvarenja
intenzivnija). Perimenopauza- počinje klimakteričnim simptomima a završava se godinu dana posle
menopauuze. Menopauza- poslednje menstruaciono krvarenje (45.-55.godina). Na nastanak menopauze
utiču: doba pojave menarhe, broj porođaja, rasa, socioekonomski faktori, klimatski faktorim dužina
menstruacionog ciklusa, pušenje. Postmenopauza- poslednja faza prelaznog perioda, od menopauze do
65.god života. Ako menopauza nastupi pre 40.- prevremena menopauza.
Endokrine promene: premenopauzalno- skraćenje dužine ciklusa (kratka folikularna faza)- usled
povećanja FSH. Perimenopauza- oko 40% ciklusa je bez ovulacije, smanjena produkcija ovarijalnih
hormona- porast gonadotropina- stimulacija folikula- atrezija folikula. U menopauzi drastičan porast FSH
(preko 30IU/l), povećava se i LH ali manje. Posle menopauze ovarijum ne prestaju potpuno da sintetiše
steroidne hormone. Produkuje androgene koji se u masnom tkivu (stromalne ćelije) aromatizuju u
estrogene. Glavni E je estron (konverzijom iz androstendiona). Nivo E zavisi od količine masnog tkiva.
S./Z. menopauze: Privremene tegobe- vazomotorni s.: valunzi (spontani/provocirani), noćno
proeznojavanje, palpitacije; psihički problemi: depresija, anksioznost, radzražljivost, gubitak libida,
insomnija (pad serotonina). Trajni efekti deficita E- UGT: tkiva koja imaju rec. za E podležu atrofiji
(smanjena vaskularizacija, fragmentacija elastičnih vlakana..)- atrofični vaginitis (kraća vagina, uža,
glatkih zidova, suva); inkontinencija, diruzija, nokturija (uretra, trigonum bešika imaju rec. za E).
Promene na koži i kosi: atrofična koža, suva, lako podložna traumi.. KVS: porast LDL i pad HDL, povećava
se koncentracija fVII, fibrinogena, AT III i inhibitora fibrinolize. Osteoporoza: pad E- pojačan intenzitet
remodelovanja kosti, menja se aktivnost osteoblasta i osteoklasta.
Th: ind- snažno izraženi simptomi E deficita. Estrogeni: prirodni E (17-beta estradiol, estradiol-
valerat, estriol, konjugovani ekvini estrogeni); pero os, transdermalno, sk implantati, IM depo inj.,
transvaginalno, transnazalni sprej; kontinuirana primena ili sekvencijalna. Fitoestrogeni: leguminioze
(soja), semenke, bobice. Progestageni: ako bi se davali samo E kod žena sa uterusom bio bi veliki rizik od
hiperplazije i Ca endometrijuma. Zato se uvode P min 10 dana. Kod žena sa uterusom- kombinovana
(E+P)- sekvencijalna: za mlađe od 50 godina, imitira men.ciklus; kontinuirana: za starije od 50, ne daje
ciklična krvarenja. Androgeni: komb sa E.. ograničena upotreba zbog KVS rizika. Raloxifen- efikasan u th i
prevenciji osteoporoze, ali pojačava intenzitet valunga. Trajanje hormonske th oko 2-3 godine, za
prevenciju osteoporoze 10 godina. Kontraindikacije- vaginalno krvarenje nepoznatog porekla, aktivno
teško oboljenje jetre, akutno tromboza i TE, Ca dojke i endometrijuma.
12. Amenoreja
Infertilitet, odnosno neplodnost: po def- ako posle 1 god redovnih polnih odnosa, bez primene
kontraceptiva, ne dođe do trudnoće. Primarni- osoba nikad nije bila gravidna, sekundarni- osoba koja je
bila gravidna. Učestalost u svetu 10% parova, a kod nas 15%. Učestalost u svetu 10% parova, a kod nas
15%.
Uzroci muškog infertiliteta: Kongenitalni, stečeni. U 50 % nepoznati uzrok poremećenog
spermograma, varikocela 25% (proširene vene testisa- povećanje intratestikularne T- smanjena
pokretljivost spermatozoida), orhitis, epididimitis, hormonski poremećaji, imunološki razlozi,
povređivanje, kongenitalne anomalije, promene u kariotipu, impotencija, radioth, retrogradna
ejakulacija… kriptorhizam koji nije operisan na vreme (do 5.g), hipospadija.. Anamneza: izloženost
toksinima, zračenju, citostaticima, toploti; prethodna genitalna oboljenja i hirurgija (torzija, trauma, Tu,
ingvinalna kila, orhitis- mumps, epididimoohitis, sistemsa oboljenja- HBI, ciroza jetre).
Uzroci ženskog infertiliteta: faktori na nivou grlića materice (cervikalni faktor), poremećaj ovulacije
(ovulatorni faktor)- 30-40%, smanjena ovarijalna rezerva (AMH, inhibin B), poremećaj na nivou jajovoda
ili peritonealne duplje (tubarni i peritonealni faktor)- 30-40%, materični faktor (endometrijalni faktor),
stanja kao što su ozbiljne sistemske bolesti, infekcije i imunološke aberacije, nepoznat uzrok infertiliteta
10-15%. Stanja sa povećanim rizikom za infertilitet: Pelvična inflamatorna bolest, endometrioza,
prethodna ektopična trudnoća, faktori iz spoljne i radne sredine, duvan, droga, preterano fizičko
naprezanje, poremećaji ishrane, starije životno doba.. Ovarijalna disfunkcija: I grupa- amenoreja
(primarna ili sekundarna)-zbog nedostatka funkcje hipotalamo-hipofizne osovine (smanjen E2,
smanjeni/norm gonadotropini, norm PRL); II grupa- disfunkcija H-H osovine: PCOS; III grupa-
insuficijencija jajnika (POF- premature ovarian failure, SY rezistentnih jajnika, Tarner SY, AI proces prema
ovarijumima i AT koja blokiraju rec za gonadotropine)= smanjen E2, povećani gonadotropini; IV grupa-
amenoreja (primarna ili sekundarna)- urođen/stečeni pormećaj polnog trakta; V grupa- Tu uzrokovana
hiperPRL, VI- netumorsko povećanje PRL. Patologija kavuma uterusa: septumi uterusa AFS Va, Vb i VI;
endouterine sinehije, abnormalna uterina krvarenja, polipi, submukozni miom, endometrijalna
hiperplazija, prisustvo stranih tela.
Dg: anamneza- polni odnosi, pelvične i abdominalne operacije, menstracije, zapaljenja i ranije
trudnoće. Posle anamneze- ginekološki pregled, UZ male karlice. Analiza spermograma: apstinencija 2-7
ana: norm br sperm.>20 miliona/ml, pH 7,2-8; oligospermija (smanjen br), astenospermija (smanjena
pokretljivost), teratospermija (smanjen br norm oblika), nekrospermija (ne pokazuju vitalnost),
azoospermija (nema spermatozoida), aspermija (nema sperme); ako je patološki nalaz, ponoviti za 10-14
dana. Azoospermija: funkcionalna (povišen FSH), opstruktivna (norm FSH), uraditi kariotipizaciju
(delecija Y), aspermija- misliti na retrogradnu ejakulaciju. Kod manjih promena u spermogramu uraditi
postkoitalni test (8-14h posle odnosa, analiza cervikalne sluzi- +nalaz ako su prisutni pokretni
spermatozoidi).
Empirijski- kod blagih poremećaja spermograma hinoloni, vit C iE 2-3 meseca.
Ispitivanje i lečenje žene:
Folikulometrije i UZ procena zrelosti endometrijuma- kontinuirana UZ folikulometrija: pregled u
vreme menstruacije (bazalna folikulometrija, sr.promer folikula par mm), 2-3 folikulometrije u toku prve
polovine ciklusa (neposredno pred prskanje promer je 20-25mm). Ubrzo nakon ovulacije folikul se ne
vidi (naglo isticanje tečnosti), stvaranje hemoragičnog pa žutog tela, eventualno ciste žutog tela. Ako ne
dođe do rupture folikula- dalji rast- folikularna cista. Ako zastane rast folikula- perzistenstan folikul.
Kontrola promera endometrijuma (u vreme ovulacije je oko 9mm).
Ispitivanje prolaznosti jajovoda: HSG, HyCoSy, faloposkopija, laparoskopija. HSG- kratkotrajna
intervencija, prisustvo inf agensa ili gin zapaljenja je kontraind! (ako se na HSG posumnja na promene u
kavumu uterusa- histeroskopija).HyCoSy (histerokontrastna salpingografija)- umesto jodnog kontrasta
(kao u HSG) se ubrizgava UZ kontrast. Faloposkopija- (selektivna salpingografija): ako se prethodnim
metodama posumnja na adhezije i polipe u lumenu jajovoda; opšta anestezija, dg i th procedura.
Laparoskopija: dg- ind: endometrioza, subokluzija, adhezivni proces u maloj karlici; kontraind- akutni
pelveoperitonitis, dif perit, ileus; th- adheziolize, operacije mioma, endometrioma, cista, okluzija
jajovoda…
Kliničko ispitivanje ovulacije: posle HSG, ako je uredan nalaz. Ovulacija se može utvrditi: UZ, uz
pomoć hormona (P> 35nmol/l u sredini lutalne faze), endometrijalnom biopsijom (retko), merenjem
bazalne T, analizom cervikalne sluzi (fern test ili test papratizacije- ispitivanje kristalizacije).
Indukcija ovulacije: kod pacijentkinja sa anovulacijom. Koristi se klomifren-citrat (antiestrogen),
humani postmenopauzalni gonadotropini, rekombinantni FSH (od 2. ili 3.dana ciklusa), pomoćna
sredstva- GnRH agonisti i humani horionski gonadotropini (okidač ovulacije). Neželjeni efekti indukcije
ovulacije: a) retke alergijske reakcije, b) ovarijalni hiperstimulacioni sindrom (posebno kod mlađih osoba
sa PCOS)-blagi, umereni, teški (ekstremno povećani cistični jajnici- 12cm, ascites, hidrotoraks,
dehidratacija, el.disbalans, pormećaj u faktorima zgrušavanja), c) višeplodne trudnoće (u 10-15%).
Analiza reproduktivnih hormona infertilnog para: M.- FSH, LH, PRL, testosteron (u praksi teško dolazi
do poboljšanja spermograma nakog hormonske korekcije); Ž.- počinje 3.dana krvarenja: FSH, LH, PRL,
estradiola (E2), progesterona i testosterona- bazalno, pase pre ovulacije određuje E2, LH.
Th: ovarijalna disfunkcija- GnRH, gonadotropini, HDR, klomifren-citrat, inh aromataze, metformin
(insulin senzitizeri), hirurško lečenje, bromokriptin. Metode asistiranih reproduktivnih tehnika.
Intrauterusna inseminacija (IUI): indikacije: ž.- viskozna cervikalna sluz, por.ovulacije, idiopatska
neplodnost; m.- smanjen broj i pokretljivost spermatozoida, retrogradna ejakulacija,
antispermatozoidna AT, problemi vezani za koitus. Uslov- barem jedan prolazan jajovod (HSG,
laparoskopija), negativni bakteriološki nalazi vagine i grlića. Tehnika- ill u spontanom cilusu ili posle
stimulacije ovulacije (češće)- kada je folikul 17mm- IM hCG (trigger ovulacije)- posle 36-38h- intervencija,
prethodno pripremljena sperma, uz pomoć mekog katetera u kavum se ubrizgava 0.5-1 ml. Posle IUI-
lutealna suplementacija P. Uspešnost mala- 10%, ali je jednostavna- osnovni i početni postupak u
pacijentkinja mlađih od 35 g.
In vitro fertilizacija i embriotransfer: indikacije: ž.- neprolazni jajovodi, opsežnije priraslice u maloj
karlici, endometrioza, hronična anovulacija, idiopatska; m.- oligospermija, astenospermija,
antisperm.AT. Uslovi-negativni bakteriološki nalaz u vagini i cerviksu, sterilna spermokultura.. Postupak:
Protokoli stimulacije ovulacije- humani menopauzalni gonadotropini (hMG), rekombinantni FSH, GnRH
agonisti. Dugi protokol- GnRH agonisti (14.-21. dana prethodnog ciklusa se uvode), gonadotropini (2./3.
dana ciklusa); protokol sa GnRH antagonistima (gonadotropini 2./3. dana, posle 4-5 dana GnRH antag.);
kratki protokol: početni stimulativni efekat GnRH (2.-3. dana, dan kasnije- menopauzalni gonadotropini).
Monitoring stimulacije i određivanje vremena intervencije- UZ praćenje rasta folikula i estradiola. Idealno
vodeći folikul 18 mm- horionski gonadotropin. Aspiracija oocita- u opštoj anesteziji ili sistemskoj
analgeziji, pod kontrolom transvag.UZ. Inseminacija oocita- obrada materijala i sperme- sperma se
prebacuje u posude sa oocitama- inkubator na 37 stepeni- posle 18h od inseminacije- dva pronukleusa
u oocitu dokaz spojenih gameta. Embriotransfer: posle 48 h blastomera (4-8 ćelija)- se ubacuje u kavum
transcervikalno (u poslednje vreme se pokušava sa embriotransferom 5.dana- blastocista). Do 3
embriona se ubacuju. Lutaelna suplementacija obavezna sve do kraja prvog trimestra(P). Posle 2
nedelje- beta hCG se određuje, posle 4- UZ. Incidenca kliničkih trudnoća- 30%, živorođenja 20-25%,
spontani pobačaji 20%..
Intratubarni transfer gameta: oociti (do 3) i spermatozoidi (50000-100000) laparoskopski ili
transcervikalno se direktno ubacuju u jajovode. Stimulacija ovulacije istovetni.
Intratubarni transfer zigota: u jajovod se ubacuje fertilizirani oocit ili embrioni u najranijem
stadijumu svog razvoja.
Intracitoplazmatska injekcija spermatozoida: mikrofertilizacija, ind. kod veoma smanjenog broja i
problematične pokretljivost spermatozoida, teratospermije, kod prethodno neuspelih metoda.
Izvođenje- istovetno sa IVF sve do dobijanja oocita. Oocit se oslobađa cumulus oophorusa- ubacivanje
jednog spermatozoida u citoplazmu oocita. Embriotransfer i lutealna suplementacija su isti kao u IVF.
Uspešnost veća.
Krioprezervacija: sperme- kod maligniteta reproduktivnih orgama, pre radio/hemioterapije, kod
donacije sperme; oocita- manje od 10% sposobno posle odmrzavanja; ovarijalnog i testikularnog tkiva;
embriona- posle IVF, do 10 god se čuvaju.
Donacija gameta: spermatozoida- kod azoospermije, naslednih bolesti?; oocita- teške nasledne
bolesti, prevremena menopauza, slabo reagovanje na indukciju ovulacije...
Surogat roditeljstvo: prirodno (potpuno)- majka osim uterusa pozajmljuje i oocite; gestacijsko
(parcijalno)- surogat majka pozajmljuje samo uterus.
U Srbiji- 214 abortusa na 100 živorođene dece. Može se obaviti samo na zahtev trudne žene. Za lice
mlađe od 16. godina- saglasnost roditelja. Ginekolog utvrđuje starost trudnoće, krvnu grupu i Rh, da li
ima opasnosti od prekida trudnoće... Do navršene 10.nedelje trudnoće – ginekolog. Do navršene 20.
nedelje trudnoće- konzilijum lekara, posle navršene 20.- etički odbor (spec.ginekologije i akušerstva,
pedijatrije, neuropsihijatrije, interne medicine i diplomirani pravnik). Posle 10. nedelje- medicinske
indikacije, dete sa teškim telesnim ili duševnim nedostacima, do začeća došlo izvršenjem krivičnog dela.
Tehnike: hirurške (kiretaža, aspiraciona vakuum kiretaža, dilatacija grlića i evakuacija, histerotomija i
histerektomija), medikamentozne (uterotonici- oksitocin, PG; mifepriston, hipertonični agensi uz
preparaciju cerviksa mizoprostolom ili osmotskim dilatatorima).
U I trimestru:
Aspiraciona vakuum kiretaža: najčešće korišćena, može u kratkotrajnoj opštoj anesteziji ili u
lokalnoj anesteziji (paracervikalni blok). Litotomi položaj. Grlić se hvata zupčastim kleštima, sondiranje
materičnom sondom ili malim dilatatorom, zatim dilatacija do Heagrovog dilatatori 10 ili 12. Nakon
dilatacije- abortna klešta za veće delove tkiva, uvođenje aspiracione kanile, nakon aspiracije- kiretom se
proverava da li je kavum prazan. Posle intervencije- AB profilaksa, uterotonici (metilergometrin).
Prednosti- manji gubitak krvi, vanbolnički tretman, manji rizik od povrede grlića, nije potrebna
anestezija. *Metode dilatacije cerviksa: dilatatori po Hegaru, laminarije, dinoproston, hidraulični
dilatator.
Medikamentozni tretman: antiprogesteron (Mifepriston), PG (Misoprostol), antimetaboliti (MTX),
inhibitori sinteze progesterona. Mifepriston- nekroza decidue, odlubljivanje embriona, smanjuje
inhibitorni efekat P na materični mišić, povećava senzitivnost materice na PG, strukturne promene u
grliću. Misoprostol- povećava kontraktilnost uterusa, dilatira cervikalni kanal (per os, sublingvalno,
intravaginalno, intracervikalno). Procedura: mifepriston per os 600 mg, posle 48 h misoprostol per os
400 mikrograma. Uspešnost u 92-97% trudnoća manjih od 49 dana gestacije. Komplikacije: krvarenje,
bol, mučnina, povraćanje, dijareja, skok T.
U II trimestru:
Hirurška evakuacija: preko 13. nedelje. Dilatacija cerviksa (mnogo veća)- osmotskim dilatatorima
(laminarije)- 1.5-2 cm. Široka aspiraciona kanila (do 14. nedelje) ili klešta za evakuaciju delovam povećan
rizik od povreda uterusa i perforacije.
Indukcija pobačaja: intraamnionska instilacija hipertoničnih sredstava (20% NaCl, 180-200 ml), posle
amniocenteze= napuštena metoda. Medikamentozno- PG E2 i Prostin M15 IM+ RCUI.
Histerotomija i histerektomija: kroz laparotomiju. Ako ne može prethodnim procedurama.
Komplikacije prekida trudnoće: neposredne- krvarenja (do 5%), povrede cerviksa (laceracije), akutna
hematometra (nakupljanje krvi u kavumu), perforacija materice (krvarenje i povrede abdominalnih
organa), komplikacije opšte anestezije; odložene- rezidua posle pobačaja (suprapubični bolovi,
krvarenje, povećanje T), infekcija; kasne- Rh-senzibilizacija (sve Rh – trudnice treba da prime Rho-Gam),
moguća kasnija neplodnost, slabost grlića, prednjačeća posteljica...