OŠ Izidora Kršnjavoga

Zagreb

Referat iz povijesti

Alexander Fleming

Nastavnica: prof. Julija Pantić Učenik: Lovro Vrban, 8.a

Zagreb, listopad 2022.
 1. UVOD

Pred sam početak Prvog svjetskog rata, 1914. godine, škotski tada trideset
trogodišnjak, Alexander Fleming, koji je netom prije završio Medicinski fakultet u Londonu,
diplomiravši u području kirurgije, pridružio se vojsci te postao satnik u medicinskom korpusu
kraljevske vojske. Radio je u poljskim bolnicama u Francuskoj 1, gdje je u nizu briljantnih
eksperimenata ustanovio da antiseptička sredstva koja se koriste za liječenje rana i
sprječavanje infekcija zapravo ubijaju više vojnika nego sama infekcija.

Njegov rad na infekciji rana i lizozimu, antibakterijskom enzimu koji se nalazi u

suzama i slini, zajamčio mu je mjesto u povijesti bakteriologije. Tijekom znanstvenog rada u
području bakteriologije, odnosno izučavanju antibakterijskih sredstava, suočavao se s mnogim
izazovima.

Međutim, njegovo otkriće penicilina 1928., koje je pokrenulo antibiotsku revoluciju,

osiguralo mu je vrlo značajno mjesto u povijesti. Fleming je dobio priznanje za to postignuće
1945., kada je primio i Nobelovu nagradu za medicinu ili fiziologiju.

Posljednje desetljeće Flemingova života obilježeno je njegovom svjetskom slavom,

zbog njegovog otkrića penicilina. Djelovao je kao svjetski ambasador medicine i znanosti. U
početku sramežljiv i nekomunikativan čovjek, procvjetao je pod pažnjom koju je dobivao,
postavši jedan od najpoznatijih svjetskih znanstvenika.

„Jednom su novinari pitali slavnoga Einsteina kako se dolazi do otkrića, tko je za to podoban i što je za to potrebno.

On im je odgovorio:

− Oh, to je jednostavno. Najprije se sazove skup poizbor učenjaka i istraživača. Oni se sastanu da bi uskladili, povezali i
provjerili sva dotadašnja dostignuća znanosti. Kad obave taj posao, onda se ustreme na zaključak kojim će reći što je moguće
prihvatiti, a što ne.

Međutim, dogodi se da netko od učenjaka zakasni na skup.

On zbog toga ne sazna što je moguće, a što je nemoguće i, ne saznavši to, dođe do otkrića.“

Iz životopisa Alberta Einsteina2

2. OBRADA SADRŽAJA
1
Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao
na više kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenoga 1918. Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno
Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati.
2
Nova akropola, br.7/2016.g, Kako se dolazi do otkrića?

2
Rani život
Alexander Fleming rođen je 6. kolovoza 1881. na seoskoj farmi u Lochfieldu blizu Darvela u
East Ayrshiru, u jugozapadnoj Škotskoj 3. Njegovi roditelji, Hugh Fleming i Grace Stirling
Morton, oboje su bili iz poljoprivrednih obitelji. Bio je sedmo dijete svog oca i treće od
majke. Zdravlje njegova oca bilo je krhko; umro je kad je Flemingu bilo samo sedam godina.
Upravo je njegovo odrastanje na seoskoj farmi pridonijelo razvoju njegovih zapažanja
prirodnog svijeta i prirodnih pojava već od najranije dobi.

Obrazovanje
Fleming je pohađao malu seosku osnovnu školu koja se nalazila u blizini njegova doma, a
zatim je upisao veću školu u Darvelu. U dobi od jedanaest godina prepoznat je njegov
akademski potencijal i dodijeljena mu je stipendija za Akademiju Kilmarnock, gdje je boravio
oko dvije godine prije odlaska u London. Godine 1985., kada je imao trinaest godina, preselio
se u London kako bi živio sa svojim starijim bratom Thomasom (koji je radio kao liječnik
okulist). Pohađao je Politehničku školu, gdje je studirao poslovanje i trgovinu. Tu je
obrazovanje započeo u razredu primjerenom njegovoj dobi, ali su njegovi učitelji ubrzo
shvatili da mu je potreban veći izazov te je premješten u razred s dvije godine starijim
dječacima, a školu je završio sa 16 godina.
1901. godine, u dobi od 20 godina, upisao je Medicinski fakultet, položivši ispite s najvišim
ocjenama među studentima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Diplomirao je tri godine kasnije, iz
područja kirurgije. Međutim, dr. Wright, jedan od najvećih autoriteta za imunologiju tog
doba, uvjerio ga je da postane istraživač u njegovoj bakteriološkoj grupi na Medicinskom
fakultetu bolnice St Mary. Provodeći ovo istraživanje, Fleming je 1908. godine diplomirao
bakteriologiju i dobio zlatnu medalju za najboljeg studenta. Medicinski fakultet St Mary’s
Hospital tada ga je unaprijedio u ulogu predavača bakteriologije.
U prosincu 1915. oženio se glavnom medicinskom sestrom Sarah Marion McElroy, irskog
porijekla. Vodila je privatnu kliniku u Londonu. Devet godina kasnije rodio im se sin Robert,
koji će kasnije također krenuti očevim stopama i završiti studij medicine.

Znanstvena otkrića
Tijekom Prvog svjetskog rata Fleming je bio član medicinskog korpusa kraljevske vojske i
radio je kao bakteriolog proučavajući infekcije rana u laboratoriju koji je dr. Wright postavio
u vojnoj bolnici smještenoj u kockarnici u Boulogneu u Francuskoj. Radeći u laboratoriju,
Fleming je istraživao jesu li antiseptici, poput karbolne kiseline (fenol), koji su se tada
naširoko koristili za liječenje otvorenih rana, od koristi u liječenju zaraženih lezija. Njegova
istraživanja su pokazala kako ista, međutim ubijaju bijela krvna zrnca koja tvore zaštitnu
barijeru u tijelu, što pomaže bakterijama da prežive u tkivima te tako čine više štete nego
koristi. Slijedom tih opažanja i zaključaka, preporučio je da se rane jednostavno održavaju
3
Škotska, dio Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i najsjeverniji dio otoka Velike Britanije.
U Škotskoj je tijekom druge polovice XVIII. st. došlo do procvata filozofije i znanosti (škotsko prosvjetiteljstvo),
dok je XIX. st. obilježila industrijska revolucija. 1885. godine bilo je osnovano zasebno britansko ministarstvo za
Škotsku. Nakon I. svjetskog rata, te osobito nakon II. svjetskog rata, došlo je do gospodarske stagnacije;
ekonomija se počela oporavljati 1980-ih (dijelom i zahvaljujući eksploataciji naftnih izvora u Sjevernome moru).

3
čistima blagom fiziološkom otopinom. Wright i Fleming objavili su svoje rezultate, ali većina
vojnih liječnika odbila je promijeniti svoj način rada, što je rezultiralo mnogim smrtnim
slučajevima koji su se mogli spriječiti.

Flemingovo slučajno otkriće kao jedan od najznačajnijih doprinosa

znanosti u povijesti
Godine 1922., kada je Fleimng imao 41 godinu, nakon neuspješnih pokušaja izolacije
uzročnika prehlade, Fleming je slučajno otkrio lizozim, enzim koji ubija neke bakterije, a ne
šteti zdravim tkivima. To je bilo prvo od njegovih velikih otkrića. Naime, Fleming je bio
prehlađen i kap iz njegove sluznice pala je na ploču s bakterijskom kulturom. Shvativši da bi
njegova sluz mogla utjecati na rast bakterija, umiješao je sluz u kulturu i nekoliko tjedana
kasnije vidio je znakove da su bakterije otopljene.
Flemingova studija o lizozimu, koju je smatrao svojim najboljim radom kao znanstvenika,
bila je značajan doprinos razumijevanju načina na koji se tijelo bori protiv infekcije. Nažalost,
lizozim nije imao nikakav učinak na najpatogenije bakterije. Međutim, ovo otkriće je
potaknulo Fleminga da potraži druge antibakterijske lijekove koji bi bili bezopasni za ljudsko
tijelo.
Kad bi samo našao snažniji anitibiotik…

Dana 28. rujna 1928. dogodilo se nešto što će transformirati medicinu.

Fleming je imao dosta neuredne navike u laboratoriju. Kad se te godine vratio s godišnjeg
odmora koji je proveo s obitelji, u laboratoriju je primijetio na zdjelici hrpu kultura bakterija
koje je prethodno ostavio. Točnije, jedan od njegovih pomoćnika ostavio je otvoren prozor i
zdjelica je postala kontaminirana različitim mikrobima i plijesnima. Neke od kultura bile su
zagađene gljivicama. Fleminga je zaintrigirala činjenica da kolonije bakterija stafilokoka nisu
rasle u neposrednoj okolini gljivica. Primijetio je da je pojava vrlo slična poznatom otkriću
lizozima. Nadajući se da je otkrio bolji prirodni antibiotik od lizozima, Fleming se sada
posvetio uzgoju više gljivica. Nakon analize tih bakterijskih kultura Fleming je zaključio da
jedna vrsta gljivica, točnije plijesan iz roda Penicillium sprečava razvoj bakterija.
Dana 7. ožujka 1929. službeno je nazvao antibiotik penicilin.
Fleming je objavio svoje rezultate, pokazujući da je penicilin ubio mnogo različitih vrsta
bakterija, uključujući one odgovorne za šarlah, upalu pluća, meningitis i difteriju. Nadalje,
penicilin je bio netoksičan i nije napadao bijele krvne stanice.
Nažalost, tadašnji znanstvenici ignorirali su njegova otkrića, te se Fleming suočio s mnogim
izazovima, poput nemogućnosti izoliranja penicilina iz gljivice koja ga proizvodi,
nemogućnosti pronalaska proizvodnje penicilina u visokim koncentracijama, sporošću
djelovanja penicilina, a klinička ispitivanja penicilina kao površinskog antiseptika pokazala su
da nije osobito učinkovit. Jednako tako, Flemingov šef, Almroth Wright, općenito je mrzio
kemičare i odbijao ih je pustiti u svoj laboratorij. Prisutnost vještog kemičara bila bi velika
korist u smislu izolacije, pročišćavanja i koncentriranja penicilina.
Bez obzira na ove probleme, Fleming je nastavio s radovima na penicilinu 1930-ih, ali nikada
nije napravio proboj koji mu je bio potreban da bi ga proizveo u velikim, koncentriranim
količinama. Međutim, drugi jesu.
Izolirati penicilin, pročistiti ga i koristiti za liječenje uobičajenih infekcija uspjeli su Australac
G. Flory i diplomac Sveučilišta u Berlinu E.B. Lanac.
4
Penicilin je konačno ušao u upotrebu i postao lijek kakav danas poznajemo tijekom Drugog
svjetskog rata kao rezultat rada tima znanstvenika predvođenih Howardom Floreyem sa
Sveučilišta u Oxfordu.

Nagrade i dostignuća
Fleming je 25. listopada 1945. primio brzojav iz Stockholma u kojem ga obavještava da su
on, Flory i Chain nagrađeni Nobelovom nagradom za medicinu "za otkriće penicilina i
njegovih ljekovitih učinaka kod raznih zaraznih bolesti".
U zadnjih deset godina života znanstvenik Fleming je dobio 25 počasnih stupnjeva, 26
medalja, 18 nagrada i počasno članstvo u 89 akademija znanosti i znanstvenih društava, a
1954. godine i plemićku titulu.

Kraj života
Nakon smrti njegove supruge 1949., Flemingovo se zdravlje naglo pogoršalo. Godine 1952.
oženio se Amalijom Koutsouris Vureka, bakteriologinjom i bivšom studenticom.
Tri godine kasnije, 11. ožujka 1955., umire od infarkta miokarda.

3. ZAKLJUČAK

5
 Znanstvenika Alexsandra Fleminga zanimala je prirodna sposobnost našeg tijela da se bori
protiv infekcije. Bio je posebno fasciniran činjenicom da, iako ljudi s vremena na vrijeme pate
od bakterijskih infekcija, naša prirodna obrana obično sprječava da infekcije zavladaju.
U Prvom svjetskom ratu Fleming je spasio živote mnogih vojnika ispiranjem dubokih rana
fiziološkom otopinom umjesto antisepticima koje preporučuju medicinski udžbenici.
Fleming je otkrio prirodni antibiotik – lizozim, koji nije ubijao bijele krvne stanice.
Danas se lizozim koristi kao konzervans za hranu i vino. Prirodno je prisutan u velikim
koncentracijama u bjelanjcima, nudeći zaštitu pilićima od infekcije. Također se koristi u
medicini, posebno u Aziji, gdje se koristi u liječenju prehlade, atletskog stopala i infekcija
grla.
Uvođenjem penicilina 1940.-tih započelo je razdoblje antibiotika, razdoblje koje je u
povijesti prepoznato kao jedan od najvećih napredaka u terapijskoj medicini. Otkriće
penicilina i početno prepoznavanje njegovog terapijskog potencijala dogodilo se u
Ujedinjenom Kraljevstvu, ali su zbog Drugog svjetskog rata glavnu ulogu u razvoju velike
proizvodnje lijeka odigrale Sjedinjene Američke Države, čime je supstanca koja spašava
živote u ograničenoj ponudi pretvorena u široko dostupan lijek, a svijet postao sigurnije
mjesto za Život.
Napredak znanstvenika Fleminga usmjeren je općoj dobrobiti ljudi. Neka nam ovakvi
primjeri iz povijesti ljudskih dostignuća budu primjer i vodilja za razvoj napredaka humanih
vrijednosti za postizanje kojih je potrebno ulagati u znanosti, ali i obrazovanje čovjeka.
Napredak mora biti sveobuhvatan, jer u suprotnom nije napredak.

6
4. LITERATURA

1. Nova akropola, br.7/2016.g, Kako se dolazi do otkrića?

2. https://www.nobelprize.org/prizes/medicine/1945/fleming/biographical/

3. https://www.famousscientists.org/alexander-fleming/

4. https://www.britannica.com/biography/Alexander-Fleming

5. https://www.acs.org/content/acs/en/education/whatischemistry/
landmarks/flemingpenicillin.html

6. https://www.skole.hr/alexander-fleming-i-otkrice-penicilina/

7. https://povijest.hr/nadanasnjidan/fleming-otkrio-antibiotsko-djelovanje-
penicilina-1928/