1. Što je epistemologija?

Filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem znanja

2. Razlika znanja DA i znanja KAKO.
1. ZNANJE DA (propozicijsko)-vrsta znanja koja je utemeljena na sudovima koji izriču činjenice. Ovo je
znanje posve izrecivo u propozicijskom obliku – u obliku sudova/tvrdnji/teza. Još se naziva činjenično
znanje.
2. ZNANJE KAKO (proceduralno znanje)=vrsta znanja koja je produkt našeg iskustva.
3. Kako glasi klasična definicija znanja?
Znanje je opravdano istinito vjerovanje (Platon).
4. Koja je Gettierova zamjerka klasičnoj (Platonovoj) definiciji znanja? Objasniti, dati primjer, i što
Gettier smatra da definiciji nedostaje.Gettier smatra da je moguće da neko vjerovanje bude
opravdano i istinito, ali da svejedno nije znanje. Priča o Smithu i Jonesu (u čekaonici čekaju direktora
kako bi im on rekao tko je dobio posao, Jones prebrojava koliko novčića ima u džepu naglas (10),
dolazi direktor i kaže mu da je dobio posao, Smith odlazi i vjeruje da onaj tko ima 10 novčića u džepu
dobiva posao, ponovno dolazi direktor i kaže Smithu da su ipak zaposlili njega, Smith broji novčiće u
svom džepu i ima ih 10 – sada je njegovo vjerovanje da posao dobiva onaj tko ima 10 novčića istinito
i opravdano jer ima 10 novčića i jer će dobiti posao, ali zapravo nije da on zna da čovjek s 10 novčića
u džepu dobiva posao). Dopunjena definicija znanja: znanje je opravdano istinito vjerovanje koje se
ne zasniva na slučajnosti.
5. Teroije istine- znati objasniti i dati primjer za Koherencijsku, Korespodencijsku i Pragmatičku teoriju
istine.
Koherencijska teorija – istiniti su sudovi koji su koherentni s drugim, već postojećim sudovima;
primjer: Trenutno je noć jer vidim kroz prozor da je vani mrak.; kritika: moguće je da je jedan te isti
sud u odnosu prema jednom skupu istinit , a prema drugome neistinit (ako je nešto istina, trebalo bi
vrijediti za sve).

Korespondencijska teorija – istiniti su sudovi koji korespondiraju s činjenicama; primjer: Trenutno je

noć jer je u ovo doba uvijek u Hrvatskoj noć. ; kritika: ova teorija pretpostavlja postojanje svijeta i ne
osporava njegovu stvarnost iako nam nitko ne može pouzdano reći da je sve što vidimo stvarno, a
samim time i istinito.

Pragmatička teorija – istiniti su sudovi koji omogućavaju objašnjavanje svijeta i snalaženje u njemu
(korisni su).; primjer: Trenutno je noć, znači da otići spavati.; kritika kao za koherencijsku teoriju.

6. Što je spoznaja i koje elemente spoznaja sadržava?

● Spoznaja je prije svega unutarnji čin kojim sebi predočavamo neki predmet, ali i proces kojim
stječemo neko znanje i/ili opravdano vjerovanje. Ona je jedno od temeljnih svojstava čovjeka
te je čin ili radnja koja se zbiva u našem umu, no sam taj predmet i čin spoznaje različiti su
od našeg uma.
● Spoznajni procesi uključuju: više stupnjeve zamjećivanja (opažanja), pamćenja,
introspektivnu svijest, zaključivanje, prosuđivanje vjerojatnosti, intuiciju (racionalisti),
svjedočanstva itd.
● Podjela spoznaje:
○ Empirijsku (iskustvenu) tj. zamjedbenu koja proizvodi znanje a posteriori (ono što je
produkt našeg iskustva)
 ○ Racionalnu tj. intuitivnu koja proizvodi znanje a priori (spoznaje koje smo stekli
neovisno o iskustvu)
7. Koja je razlika između znanja a priori i a posteriori?
○ a posteriori (ono što je produkt našeg iskustva)
○ a priori (spoznaje koje smo stekli neovisno o iskustvu)
8. Kako skeptici opravdavaju svoju teoriju da nema sigurna znanja?
Svako se vjerovanje može jedino opravdati pozivanjem na neko drugo vjerovanje i ta se opravdanja
provode u beskonačnost.
9. Koja su obilježja antičkog skepticizma.
Antički skepticizam ne niječe mogućnost znanja, nego je prije svega preporuka o suzdržavanju od
nekritična mišljenja i zauzimanja stajališta o svijetu (epohe) – ne samo kad su u pitanju osjetila, nego
i za znanstvena i moralna stajališta (nešto što se u jednoj kulturi smatra moralnim ne mora se
smatrati moralnim u drugim kulturama). Ne možemo objektivno znati kakve su stvari zapravo.
10. Po čemu se Descartesova skepsa razlikuje od skepse skeptika?
Smatra da je razumno posumnjati u apsolutno sve – želi sve preispitati, očistiti svoj duh i spoznati
neupitne istine; ne želi svoj filozofski sustav graditi na pjeskovitom tlu. (djelo Meditacije –
pretpostavlja hipotetsku situaciju u kojoj nas neprestano obmanjuje ''Zli demon'' i stvara u nama
iluziju vanjskog svijeta).
11. Što nam H.Putnam scenarijem/pričom o Mozgovima u posudi poručuje?
Mozgovi u posudi – ludi znanstvenik svima nam je izvadio mozgove i stavio u posudu s hranjivom
otopinom te spojio na računalo koje šalje električne impulse, a nama se čini da živimo kao prije.
Point: ne možemo sigurno znati da nismo žrtva mozga u posudi (kod Descartesa – ''Zlog demona'') pa
tako ni druge zdravorazumske činjenice – iskustvo nas može varati, a ne može poslužiti ni sjećanje
jer nas ''Zli demon'' može varati u pogledu sadašnjosti, prošlosti i budućnosti.
12. Koja je razlika između mijenja i misaone spoznaje kod Platona? Objasnite.
Mnijenje (doxa) sastoji se od vjerovanja i nagađanja, tj. spoznaja koje stječemo putem osjetila, a
misaona spoznaja (noesis) sastoji se od znanja i predočavanja koje stječemo promišljanjem.
13. Koliko stupnjeva spoznaje navodi Platon? Kako ih objašnjava?
U svojem djelu Država Platon razlikuje četiri stupnja spoznaje: znanje, predočavanje, vjerovanje i
nagađanje. Vjerovanje i nagađanje pripadaju mnijenju (doxa) i stječemo ih putem osjetila, a znanje i
predočavanje vrste su umske spoznaje (noesis) do kojih dolazimo promišljanjem. Biti na nekom
stupnju spoznaje stvar je načina tj. života koji smo odabrali te jedan stupanj spoznaje ne prethodi
drugome u smislu kontinuiteta.
14. Objasnite Platonovu teoriju sjećanja (anamneze)?
DUŠA JE BESMRTNA-PRI NOVOME UTJELOVLJENJU DUŠA ZABORAVLJA TO ZNANJE, NO MOŽE GA SE
PRISJETITI. -IZMEĐU DVIJU INKARNACIJA BORAVI U SVIJETU IDEJA- ONDJE GLEDA IDEJE I
NEPOSREDNO IH SPOZNAJE.
Platon smatra da je naš put prema spoznaji (znanju) = put naše duše prema spoznaji. Besmrtna duša
prije rođenja boravila je u carstvu ideja (jedini pravi svijet koji sadržava istinu i pravu spoznaju
zbiljnosti) i ondje promatrala ideje za svaku stvar/ biće (ideje = istine). Kad su se spojili duša i tijelo
nastao je zaborav (duša je potisnula što je znala). Vidljivi svijet prolaznih bića podsjeća dušu na ideje
(istine) koje je gledala u idejnom svijetu pa prema tome spoznaja je prisjećanje duše na ideje
(anamneza).
15. Kako Platon objašnjava ulogu dijalektike i matematike u spoznajnom procesu?
Metodom dijalektike (razgovora) potičemo dušu na prisjećanje ideja koje je gledala u idejnom
svijetu. Koliko ćemo se ideja prisjetiti ovisi o nama samima, odnosno najviše će se ideja prisjetiti
duša onoga koji dopušta da ga obuzme filozofska žudnja za istinom i znanjem (eros). Matematika je
zbog svoje pojmovne savršenosti i općosti priprema za filozofiju. Svrha filozofije pronalazak je istine,
a matematika i dijalektika kao vrste misaone spoznaje pomažu nam pri dolasku do nje.
16. Što je racionalistima izvor spoznaje? Kako objašnjavaju svoje spoznajno teorijsko opredjeljenje?
Racionalisti smatraju da je primaran izvor spoznaje razum, a znanje a priori (neovisno o osjetilnom
iskustvu) primarno je u odnosu na empirijsko i stječe se racionalnom intuicijom. Za svoju tezu o
racionalno utemeljenoj strukturi stvarnosti kao uzor metode uzeli su matematiku i deduktivnu
metodu, a uzor u zasnivanju znanja bio im je Euklid (matematičar, svoj matematički sustav temelji na
definiranju osnovnih pojmova kao što su točka ili crta). Smatrali su da postoje pojmovi koje možemo
spoznati isključivo razumom te da postoje urođeni pojmovi (ideje) koje postoje u razumu i prije
našeg rođenja (Bog, supstancija, uzrok, vrijeme itd.).
17. Nabrojite pravila metode Renea Descartesa?
U svojem djelu Rasprava o metodi Descartes navodi 4 načela nove znanosti/ pravila metode:
1) Ništa ne smatrati istinitim ako nije jasno i razlučeno (razgovijetno).
2) Svaki problem rastaviti na najjednostavnija moguća potpitanja (analiza).
3) Pri rješavanju problema početi od najjednostavnijeg (sinteza).
4) Težiti potpunosti (sistematizaciji).
18. Descartesova metodička skepsa.
Metodička sumnja temelj je Descartesove filozofije – ona je osnova sveg znanja a sastoji se u tome
da ništa ne prihvaćamo istinitim ako nije jasno i razgovijetno. Ona je za razliku od skepse skeptika
produktivna – ne suzdržava se od izricanja sudova.
19. Kako Descartes dokazuje vlastito postojanje. “Koraci” do COGITO, ERGO SUM.
Posumnjao je u apsolutno sve, čak i vlastito postojanje, ali bio je siguran u to da je on biće koje
sumnja (razmišlja) – cogito, ergo sum (mislim, dakle postojim) – ta je izjava zapravo refleksija o sebi
kao mislećoj supstanciji kojom je Descartes uspostavio prvo načelo novovjekovne filozofije: sigurnost
u postojanje individualnog subjekta (samosvijest), a nesigurnost objekta.
20. Descartesov primjer s voskom, što time želi dokazati?
Ako uzmemo komad voska u ruku, sigurno ćemo osjetiti da ima određenu strukturu (oblik, boja, miris
itd.), ali kad ga približimo vatri, struktura koju smo prvotno zamijetili osjetilima će se mijenjati. Sada
bi nam osjetila vjerojatno rekla da to više nije isti vosak zato što se promijenio, no Descartes kaže da,
iako nam osjetila tvrde suprotno, taj vosak u sebi ima nešto što ga trajno čini voskom unatoč
svojstvima koja su mu se promijenila, a mi to ne možemo spoznati osjetilima nego isključivo uvidom
našeg duha, odnosno razmišljanjem.
21. Nabroji filozofe racionaliste, stoljeće u kojem djeluju?
Rene Descartes (17. st), Benedikt de Spinoza (17.st) i George Wilhelm Leibniz (17.-18.st).
22. Koji je najviši oblik spoznaje kod Spinoze?
Najviši je oblik spoznaje spoznati Boga kao uzroka – to je umska ljubav prema Bogu, a u njoj se
spajaju znanje, radost i ljubav. (Istinska moć našeg uma je prema Spinozi spoznati božansku nužnost,
a rezultat toga je amor dei intellectualis – Božja ljubav prema sebi samomu, iz toga slijedi da ljubiti
Boga znači spoznati sebe i svijet oko sebe.)
23. Leibnizovo razlikovanje istina uma i istina iskustva.
● Istine uma Leibniz naziva nužnim istinama, kaže da se temelje na načelu proturječnosti –
njihova je suprotnost nemoguća (to su npr. ''a je a'', ''dio je manji od cjeline'').
 ● Istine iskustva naziva slučajnim (kontingentnim) istinama, a to su istine čija je negacija
(suprotnost) moguća – temelje se na načelu dovoljna razloga. Za tu vrstu istina sadržanost
predikata u subjektu shvatljiva je samo iskustvom (a posteriori). One su slučajne zato što ne
nose u sebi svoju nužnost – svaka je utemeljena na nekoj drugoj, a zadnja osnova svih
konačnih stvari je Bog.
24. Kako J. Locke objašnjava tezu da se rađamo kao Tabula rasa?
Kad se rodimo, prije nego što bilo što osjetimo naš je duh tabula rasa (prazna ploča). Svaka naša
misao i ideja samo su odsjaj onoga što smo vidjeli i čuli – sve predodžbe proizlaze iz iskustva, ali
sposobnost da ih stvaramo postoji od prije.
25. Nabroji filozofe empiriste, stoljeće u kojem djeluju.
John Locke (17.-18.st), George Berkeley (18.st) i David Hume (18.st).
26. Objasni tri stupnja spoznaje kod Lockea s primjerima.
1) intuitivna spoznaja – naš duh izravno opaža slaganje/neslaganje dviju ideja (npr. četverokut nije
trokut.) – najviši stupanj spoznaje
2) demonstrativna spoznaja – naš duh opaža slaganje/ neslaganje dviju ideja, ali se to ne događa
izravno nego posredovanjem drugih ideja (zaključivanje na temelju dokaza)
3) senzitivna spoznaja – temelji se na osjetilnoj zamjedbi konačnih bića oko nas (npr. vidim knjigu
ispred sebe)
27. Objasni Lockeovo razlikovanje primarnih i sekundarnih kvaliteta.
Primarne kvalitete svojstvene su vanjskim stvarima kao takvima (to su npr. oblik, veličina, protežnost
i sl.) i one prikazuju stvarna svojstva stvari.
Sekundarne kvalitete su subjektivne, stvaraju osjete u subjektu spoznaje (to su npr. boja, okus, miris)
i one ne prikazuju stvarna svojstva onoga što je u tijelima, nego samo opisuju kako vanjska zbilja
utječe na naša osjetila.
28. Koje je temeljno polazište Berkeleyeva subjektivnog idealizma? Objasni Esse est percipi?
Berkeley smatra da ne postoji o nama neovisan materijalni svijet koji uzrokuje naše ideje. Osjetilna
iskustva neposredni su predmet naše percepcije, a objekti su skupovi osjetilnih ideja čije je
postojanje određeno činom percepcije (Esse est percipi. – postojati je biti opažen). Kad mislimo o
objektima, mi ga sebi predstavljamo iz neke perspektive – nemoguće je postojanje izvan umova
mislećih bića koja zamjećuju objekte izvan nas.
29. Što je solipsizam i kako ga je Berkeley “izbjegao”?
Solipsizam-stajalište prema kojemu postoje samo subjektivni doživljaji svijesti, odnosno, vlastiti um i
mentalna stanja, a izvanjski je svijet zapravo projekcija individualnog uma ili svijesti,iluzija.
Berkeley je ''izbjegao'' solipsizam uvođenjem Boga kao izvora i stvoritelja osjeta prema zakonima
prirode. Sve što vidimo i osjećamo posljedica je Božjeg djelovanja, a Bog je stalno prisutan u našoj
svijesti gdje izaziva preobilje ideja i osjeta kojima smo stalno izloženi.
30. Humeov spoznajni skepticizam.
Humeov spoznajni skepticizam određen je sviješću o ograničenjima ljudske spoznaje. On smatra da
spoznaja počinje iskustvom i da ne smijemo izlaziti izvan onoga što dobivamo i možemo provjeriti
njime. Upozoravao je kako su mnogi zaključci izišli izvan okvira onoga što nam nudi opažanje (npr.
postojanje izvanjskog svijeta) te zbog toga ne možemo tvrditi da znamo sve što smo mislili da znamo.
31. Koja je razlika između analitičkih i sintetičkih sudova? Koji su to sintetički sudovi
a priori koje Kant želi dokazati?
SINTETIČKI SUD- sud kojim predikat pridodaje neko novo određenje subjektu te je produkt iskustva.
ANALITIČKI SUD- sud čiji predikat ne donosi ništa novo o subjektu, nego analizira ono što je u njemu
sadržano.
Kant želi pronaći one oblike znanja koji ne proizlaze iz iskustva (apriorni su), nego mu prethode i
omogućuju nova znanja, a samim time i proširuju spoznaju (sintetični su).
32. Transcendentalni oblici svijesti- Koji su a priorni oblici opažanja, a koji a priorni
oblici mišljenja kod Kanta?

A PRIORI- prediskustveno, naši oblici misli ( spoznajne misli postoje neovisno o iskustvu, omogućuju
iskustvo, ne prekoračuju granice iskustva).
A POSTERIORI- ono što je poslije iskustva, odnosno ono što proizlazi iz iskustva.
Transcendentalni oblici svijesti su oblici opažanja(apriorni i a postereoriori) i oblici mišljenja(12
kategorija razuma.)
33. Objasnite kopernikanski obrat kod Kanta.
Kao što je Kopernik promijenio tradicionalnu sliku svijeta i Zemlju iz središta svijeta stavio u kružnu
putanju oko Sunca i time učinio revolucionarni pomak, tako je i Kant u smislu spoznaje učinio
revolucionaran pomak preokrenuvši odnos subjekta i objekta spoznaje – sada objekt spoznaje
''kruži'' – više nije nepomičan – oko subjekta i ovisi o njegovim spoznajnim moćima.
34. Koja su prema Kantu, ograničenja naše spoznaje? Što spoznajemo po Kantu- stvari po sebi ili
fenomene (pojave)?
Prema Kantu, naša je spoznaja ograničena prostorom i vremenom; niti jednu stvar ne možemo
predočiti a da je ne predočujemo u prostoru i vremenu. Prostor je oblik izvanjskog opažanja, a
vrijeme unutarnjeg. Vrijeme i prostor nisu svojstva stvari koje spoznajemo nego naši subjektivni
uvjeti doživljavanja predmeta (crvene naočale).
Kant smatra da mi ne možemo spoznati svijet kakav je sam po sebi, nego uvijek spoznajmo kakav je
svijet za nas – spoznajmo fenomene (pojave, a ne stvari po sebi).
35. Objasnite kriticizam kao spoznajno gledište.
Kriticizam je filozofsko spoznajno gledište koje se suprotstavlja tradicionalnoj metafizici i kritički
nastoji istražiti izvore i granice naše spoznaje.
Znati povezati najpoznatija djela o epistemologiji s autorima:
Platon - “Država”, “Teetet” Descartes - “Rasprava o metodi”
Locke - “Ogled o ljudskom razumu” Spinoza - “Etika”
Hume - “Istraživanja o ljudskom razumu” Berkeley - “Rasprava o načelima ljudske
spoznaje”
Kant - “Kritika čistog uma”, “Prolegomena za svaku buduću metafiziku.”