Sadržaj:

UVOD ........................................................................................................................................................... 2
1. ETIOLOGIJA GUBITKA ZUBA.......................................................................................................... 3
1.1. Karijes ........................................................................................................................................... 3
1.2. Traume........................................................................................................................................... 3
1.3. Dentalne anomalije povezane s rastom i razvojem ....................................................................... 5
2. ODABIR TERAPIJE ............................................................................................................................. 6
2.1. Preventivna terapija ....................................................................................................................... 6
2.2. Korektivna terapija ........................................................................................................................ 6
3. BRUŠENJE ZUBA ............................................................................................................................... 7
3.1. Pravila brušenja zuba..................................................................................................................... 9
3.2. Brusna sredstva............................................................................................................................ 13
4. KOMPOZITNA FASETA ................................................................................................................... 14
4.1. Keramička faseta (ljuska) ............................................................................................................ 16
5. FASETIRANE KRUNICE .................................................................................................................. 17
6. CAD/CAM TEHNOLOGIJA U STOMATOLOGIJI ...................................................................................... 20
6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................................... 25
7. LITERATURA .................................................................................................................................... 26
UVOD

Same ljuspice su veoma tanke i krhke ali kada se zalijepe na zub one postaju jako izdržljive. Fasete
imitiraju prirodan izgled zuba a mogu da mijenjaju izgled, boju i položaj zuba, ukratko rečeno
stvaraju vidljivo kozmetičko poboljšanje izgleda zuba. Za razliku od prirodnih zuba, fasete su
otporne na bojenje od kafe, čaja i duhanskog dima.

Nanošenje faseta ili fasetiranje se smatra minimalno invazivnom metodom i preparacija se

najčešće izvodi bez anestezije. Treba napomenuti da fasete postoje isključivo iz estetskih razloga.
Kao što mnogi stomatolozi prave analogiju fasete su za zube isto što i lažni nokti za ruke, stvorene
su i razvijane prvenstveno u kozmetičke svrhe a cilj im je postizanje ljepšeg izgleda zuba. Moderna
porcelanska faseta je razvijena 80-tih godina prošlog vijeka i do današnjih dana se smatra kao
najefikasnijom metodom za transformaciju izgleda postojećih zuba bez većih stomatoloških
tretmana. Jeftini, a prije svega kvalitetni materijali od kojih se prave fasete omogućio je da njihova
primjena postane masovna i dostupna, ne samo holivudskim glumcima nego i svim gledaocima
holivudskih filmova. Na kraju stomatolozi su u pravu kada kažu da uz pomoć faseta otkrivaju
skrivene osmijehe.

2
 1. ETIOLOGIJA GUBITKA ZUBA

Etiološki najznačajniji razlozi za gubitak zuba u djece i adolescenata jesu karijes, traume te
dentalne anomalije povezane s rastom i razvojem.

1.1. Karijes

Dentalni karijes definira se kao lokalni posteruptivni mikrobiološki patološki proces, egzogenoga
podrijetla, koji se očituje razaranjem tvrdoga zubnog tkiva . Čimbenici rizika koji igraju temeljnu
ulogu u njegovoj etiologiji i pojavi jesu zubne naslage, mikroorganizmi, prehrana, morfologija
zuba te kvaliteta i količina sline. Na pojavu karijesa utiče i informiranost pacijenata (kod djece i
njihovih roditelja), briga za oralno zdravlje i način života. Njegova se dijagnoza temelji na
anamnestičkim podacima, kliničkim pregledima i rendgenskoj snimci. Klinička slika varira od
blage promjene boje pa do opsežnih destrukcija zubnoga tkiva koji mogu rezultirati pulpitičnim
bolovima, odontogenim upalama te gubitkom zahvaćenoga zuba.

1.2. Traume

Dentalne traume obično su povezane s padovima, prometnom nezgodom, nasiljem i sportskim

ozljedama. Javljaju se kod svih dobnih skupina, ali su mnogi autori saglasni da je njihova pojava
najčešća u dječjoj dobi. Ozljede mliječne denticije najčešće se događaju između 18. i 30. mjeseca
kada djeca počinju sama istraživati okolinu, ali još nemaju sasvim razvijene motoričke
koordinacije. Trajna denticija najčešće strada u razdoblju kada djeca krenu u školu, između osme i
dvanaeste godine. Predisponirajući čimbenici za nastanak dentalnih trauma neke su od ortodontskih
anomalija, na primjer protruzije sjeugaoića, obilne karijesne lezije aproksimalnih površina te
strukturne anomalije tvrdih zubnih tkiva. Amelogenesis imperfecta i dentiogenesis imperfecta
također su predisponirajući čimbenik. Rizična su skupina za nastanak dentalne traume pacijenti s

3
posebnim potrebama, npr. pacijenti koji boluju od epilepsije ili cerebralne paralize te pacijenti s
poteškoćama sluha i vida.

Traumatske ozljede zuba češće su kod pretile djece zbog neaktivnosti koja sprječava dobar razvoj
motoričke koordinacije. Traume vezane uz saobraćajne nesreće kod djece najčešće zahvaćaju
ozljede maksilofacijalne regije, često zahvaćaju više zuba i udružene su s frakturama kostiju lica i
lubanje. Ozljede zuba čvrsto su vezane uz timske kontaktne sportove i padove s bicikla te obično
zahvaćaju trajnu denticiju. Razlozi traume zuba mogu biti i njihova neadekvatna uporaba, npr.
pridržavanje predmeta, posljedica nošenja nakita u jeziku i oko usana ili jatrogene ozljede koje
nastaju prilikom laringoskopije, gastroskopije i intubacije pacijenta.

Traumatske ozljede zuba mogu se klasificirati prema različitim kriterijima kao što su etiologija,
anatomija, mogućnostima liječenja i pristupu te na patologiji zuba nakon traume. Klasifikacija
Andreasena cjelovita je i temelji se na sistemu prihvaćenom od Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO) i osim ozljeda zuba i njegovih potpornih struktura te mekih tkiva zahvaća i naputak o
liječenju.

Ozljede tvrdih zubnih tkiva i pulpe jesu:

• infrakcija cakline (nepotpuna fraktura cakline bez gubitka zubne supstancije)

• fraktura cakline (gubitak zubne supstancije ograničen na caklinu)
• fraktura cakline i dentina (gubitak zubnoga tkiva ograničen na caklinu i dentin, bez
ozljede pulpe)
• komplicirane frakture krune (fraktura cakline i dentina s otvorenom pulpom).

Ozljede tvrdih zubnih tkiva, pulpe i alveolarnog nastavka jesu:

• fraktura krune i korijena (fraktura koja uključuje caklinu, dentin i cement, bez otvorene
pulpe ili s otvorenom pulpom)
• fraktura korijena (fraktura dentina i cementa sa zahvaćenom pulpom)
• fraktura alveolarnoga nastavka (fraktura koja može, ali i ne mora uključiti alveolu).

Ozljede parodontnih tkiva jesu:

4
 • komocija (ozljeda potpornih tkiva zuba bez abnormalne mobilnosti i pomaka zuba)
• subluksacija (trauma potpornih struktura zuba s patološkom pomičnošću, ali bez pomaka
zuba)
• ekstruzijska luksacija (ozljeda kod koje je prisutan djelomičan aksijalni pomak zuba iz
alveole)
• lateralna luksacija (ozljeda potpornih tkiva uz pomak zuba različitoga smjera od aksijalnog)
• intruzijska luksacija (zub je aksijalno utisnut u alveolu, dolazi do oštećenja alveolarne kosti,
parodontnoga ligamenta i pulpe)
• avulzija (ozljeda kod koje je zub potpuno izbijen iz alveole)

Kod trauma najčešće su zahvaćeni prednji zubi, osobito gornji središnji sjekutići (Slika 4.). U
mliječnoj denticiji najčešće govorimo o intruzijskim ozljedama, dok se u trajnoj denticiji najčešće
javlja nekomplicirana fraktura krune zuba. Razlog je tome manja gustoća i mineralizacija
koštanoga tkiva kod mliječne denticije, koje apsorbira silu udarca i ravnomjerno je raspoređuje na
okolna elastična tkiva pa dolazi do ozljeda potpornih tkiva uz pomicanje ozlijeđenoga zuba, ali bez
njegove frakture. Kod trajnih zuba okruženih zrelim koštanim i parodontnim tkivom koje se
odupire pomicanju zuba sila dovodi do odupiranja korijena u predjelu dna alveole i ruba alveolarne
kosti pa dolazi do frakture zuba.

Slika 1: Fraktura gornjih središnjih sjekutića

1.3. Dentalne anomalije povezane s rastom i razvojem

5
Čitav niz čimbenika (genetskih, sistemnih i lokalnih) može rezultirati poremećajem oblika,
veličine, boje, strukture ili položaja te na vrijeme erupcije zuba. U abnormalnosti broja zuba
ubrajaju se anodoncija, hipodoncija i hiperdoncija. Anodoncija je vrlo rijetka i označuje potpunu
bezubost. U hipodonciji najčešće nedostaje jedan ili više genetski nestabilnih zuba, npr. lateralni
gornji sjeugaoić, drugi pretugaonjak te drugi i treći ugaonjaci.

Hiperdoncija se odražava pojavom prekobrojnih zubi koji često imaju nepravilan oblik. Promjene
su u obliku brojne: mikrodoncija, makrodoncija, dens invaginatus, dens evaginatus, Hutchinsonov
sjeugaoić, tauroodontizam, Turnerov zub, lopatasti sjeugaoići, fuzija zubi, geminacija, srastanje
zubi itd. Sve to vodi do estetskih nedostataka te posljedično rezultira nezadovoljstvom pacijenata
i kada su zubi intaktni. Ponekad abnormalan oblik pridonosi otežanom provođenju higijene što
rezultira daljnjim oštećenjima zuba i okolnih mekih tkiva. Poremećaji za apozicije tvrdoga zubnog
tkiva očituju se kao hipoplazija, amelogeneza imperfecta, dentinogeneza imperfecta i
odontogeneza imperfecta. Mogu se javljati kao male promjene u boji ili s dramatičnom kliničkom
slikom trošenja zubnoga tkiva, što zahtijeva opsežnu i složenu terapiju. Promjena boje zuba može
biti i rezultat sistemskih bolesti tokom odontogeneze. Također se može pojaviti zbog unosa nekih
lijekova i tvari u tom periodu, a najčešće govorimo o tetraciklinskim zubima i dentalnoj fluorozi.

2. ODABIR TERAPIJE

2.1. Preventivna terapija

Bez obzira na vrstu oštećenja uvijek je važno uzeti općemedicinsku i stomatološku anamnezu te
zubni status. Danas se sve više napora ulaže u prevenciju oštećenja zuba karijesom s primjenom
fluoridacije, pečaćenjem fisura, te podizanje svijesti djece i roditelja o važnosti prehrane, higijene
i redovitih posjeta stomatologu, i dentalne traume nastale sportom mogu se prevenirati primjenom
sportskih udlaga čija je funkcija zaštita orofacijalnih struktura i zuba od traume.

2.2. Korektivna terapija

6
Oštećenja se danas mogu u velikom dijelu konzervativno riješiti primjenom estetskih
staklenoionomernih i kompozitnih materijala, no ipak se kod većih estetskih nedostataka u smislu
boje, oblika, položaja i veličine zuba te očuvanja cjelovitosti zuba kod većih oštećenja treba uzeti
u obzir i nadoknada protetskim nadomjestkom. Osim o težini oštećenja, terapija ovisi i o suradnji
pacijenata na koju može uticati dob i motivacija pacijenata.

Kod mlađe djece bitan je utjecaj roditelja, a školska djeca koja se osamostaljuju i socijaliziraju
uglavnom počinju tražiti rješavanje estetskih problema kako bi ih vršnjaci bolje prihvatili pa su
stoga često i suradljivija. Međutim, neugodne psihičke senzacije kao što su strah i nelagoda te
prethodno neugodno iskustvo mogu rezultirati nekooperativnim ponašanjem pa je tada teško
provesti terapijske zahvate.

S obzirom na to da je za uspješnu fiksnu terapiju potrebna primjena anestezije, suho radno polje te
nekoliko posjeta stomatološkoj ordinaciji, terapija kod nesuradljivoga pacijenata može biti
neuspješna.

3. BRUŠENJE ZUBA

Indikacije za brušenje zuba su sljedeće:

• estetska
• protektivna
• profilaktička
• protetska

7
 Slika 2: Brušenje zuba

Estetska indikacija podrazumijeva ispravljanje neželjenog oblika, boje, veličine ili položaja zuba.
Uzroci promjene boje zuba najčešće su punila nakon endodontskog zahvata, a mogu biti i određeni
prirođeni ili stečeni defekti tvrdih zubnih tkiva. Alternativa postupku izbjeljivanja zubi je izrada
ljuske ili krunice. Promjene oblika i veličine zuba mogu biti posljedica genetskih čimbenika, ali i
traume. Ispravljanje malih položajnih promjena koje se ne mogu ortodontski korigirati ili u slučaju
da pacijent ne želi biti podvrgnut ortodontskoj terapiji, indikacija su za izradu fiksnoprotetskog
rada.

Protektivna ili zaštitna indikacija predstavlja izradu nadomjestka u svrhu zaštite zuba od daljnjeg
oštećenja. Zub koji je u većoj mjeri destruiran karijesom, endodontski liječen zub sa znatnim
gubitkom tvrdog zubnog tkiva ili frakturiran zub uslijed traume, potrebno je opskrbiti krunicom
kako bi se spriječilo njegovo dalje propadanje i omogućila normalna funkcija.

Profilaktička indikacija odnosi se na izradu nadomjestka ne samo u svrhu zaštite pojedinog zuba,
već cjelokupnog stomatognatog sistema na način da se nadomjestkom osigura pravilan,
ravnomjeran prijenos sila na parodont.

Uključivanje zuba u veću i složeniju protetsku konstrukciju označava protetsku indikaciju, kao na
primjer izrada kombiniranog rada ili saniranje djelomične bezubosti mosnom konstrukcijom.
Kontraindikacije za brušenje zuba dijele se na apsolutne i relativne. Apsolutne kontraindikacije su
sljedeće:

• periapikalni procesi
• parodontopatije 3. i 4. Stupnja

Relativne kontraindikacije su:

• nepotpuna endodontska sanacija zuba

• gingivitis
• parodontopatije 1. i 2. stepena

Apsolutne kontraindikacije su stanja kod kojih brušenje valja izbjegavati. Izrada nadomjestka
moguća je samo u zdravom, u potpunosti saniranom zubalu. Kad god je moguće, poželjno je da je
8
zub koji će se opskrbiti nadomjestkom vitalan, a okolno potporno tkivo zdravo, bez upalnih
promjena.

Parodontopatija 3. Stepena označava pomičnost zuba u aksijalnom smjeru pri palpaciji, dok kod
parodontopatije 4. Stepena postoji koštani džep koji seže do apeksa zuba. Takvi su zubi indicirani
za ekstrakciju. Zub koji će biti opskrbljen nadomjestkom ne smije biti pomičan. Stomatognati
sistem tokom funkcije izložen je djelovanju sila.

Otpornost na opterećenje kod zuba kod kojih postoji pomičnost veća od fiziološke, znatno je
smanjena. Ukoliko oko zuba postoji koštani džep, tj. ako je došlo do znatnog gubitka alveolarne
kosti, smanjena je njegova parodontna površina. Takav zub također nije u dovoljnoj mjeri otporan
na opterećenje i kao takav ne smije biti nosač protetskog rada. Relativna kontraindikacija označava
situacije kod kojih je izrada protetskog nadomjestka moguća uz prethodno saniranje postojećeg
patološkog stanja. Prije početka protetske sanacije stomatognatog sistema potrebno je provesti
pretprotetske pripremne zahvate u usnoj šupljini.

Endodontski liječene zube, kod kojih kvaliteta punjenja ne zadovoljava u potpunosti, potrebno je
ponovno endodontski obraditi. Tek kada su korijenski kanali korektno napunjeni, kada na RTG
snimci nema periapikalnih promjena i pacijent ne osjeća subjektivne smetnje, tada se zub može
opskrbiti nadomjestkom. U situacijama kao što je reverzibilna upala gingive, potrebno je odstraniti
meke i tvrde naslage na zubima u kojima se nalaze bakterije koje uzrokuju upalu. Pacijenta je
potrebno podučiti pravilnoj oralnoj higijeni. Kvalitetno održavanje oralne higijene važan je
čimbenik koji, između ostalog, utječe na trajnost protetskog rada.

Parodontopatija 1. Stepena označava pomičnost zuba pri digitalnoj palpaciji, a kod drugog stepena
pomičnost je vidljiva golim okom. U takvim slučajevima potrebna je adekvatna parodontološka
terapija kojom se nastoji postići stabilizacija takvih zuba.

3.1. Pravila brušenja zuba

Za optimalno brušenje zuba potrebno je slijediti određena pravila. Volumen zuba potrebno je
reducirati tako da je bataljak na kraju brušenja najširi u vratnom dijelu. U cervikalnom dijelu
bataljak bi trebao biti valjkast, a prema okluzalno koničan sa stranicama koje međusobno lagano
9
konvergiraju. U odnosu na aksijalnu os zuba, konvergencija ploha mora iznositi do 8°. Optimalan
je ugao konvergencije od 6°, dakle teži se tome da je nagib krune zuba minimalan. U slučaju
nagnutosti potencijalnog zuba nosača, opravdano je zakositi jednu plohu i do 25° da bi se
uspostavila paralelnost s drugim zubom nosačem. Oblik i konture izbrušene plohe moraju biti
ekvidistantne nebrušenoj površini zuba.

Labijalna stijenka prednjih zubi i bukalna stijenka premolara i molara brusi se u dvije ravnine. Kod
brušenja okluzalne plohe, izrazito je važno osigurati dovoljno mjesta za debljinu gradivnog
materijala. Oblik izbrušene okluzalne plohe mora odgovarati obliku antagonističkog zuba.

Na početku brušenja, može se prvo pristupiti reduciranju okluzalne plohe ili incizalnog brida zuba.
To je brži način jer se tako istovremeno skrate i sve postranične plohe. Drugi je način da se najprije
izbruse sve postranične plohe, a zadnja se brusi okluzalna ploha ili incizalni brid. Pri brušenju
aproksimalnih ploha, potrebno je pratiti interdentalnu papilu. Ukoliko su aproksimalne plohe zuba
koji se brusi u kontaktu sa susjednim zubom, njegovo oštećenje brusnim sredstvom može se
spriječiti interdentalnom postavom metalne matrice. Prijelazi između ploha ne smiju biti oštri, već
moraju biti zaobljeni i na bataljku ne smiju postojati podminirana mjesta. Zato je prilikom brušenja
u gingivnom dijelu potrebno svrdlo držati paralelno sa aksijalnom osi zuba, a na kraju brušenja
cjelokupnu preparaciju, osobito prijelaze između ploha pažljivo zaobliti i zagladiti finim
dijamantnim svrdlima.

Ukoliko se brusi za mosnu konstrukciju, pravilo koje je potrebno poštivati uz sva navedena, jest
postizanje paralelnosti zuba nosača. To je važno radi pravilnog smjera uvođenja samog
nadomjestka. U slučaju nedovoljne paralelnosti nosača, prilikom uvođenja nadomjestka doći će do
velikog naprezanja što nepovoljno utječe na zube nosače, ali i na sam nadomjestak.

Opseg izbrušenog zubnog tkiva uvjetuje gradivni materijal rada. Prema pravilima u vertikalnoj
dimenziji dozvoljeno je zub reducirati najviše do 2 milimetra (mm), a u horizontalnoj dimenziji za
polovicu debljine tvrdog zubnog tkiva između pulpne komore i površine zuba.

Tokom brušenja nužno je držati se 5 osnovnih principa preparacije zuba:

1. očuvanje tvrdih zubnih tkiva

2. postizanje retencijskog i rezistencijskog oblika zuba koji se brusi
3. osiguravanje strukturne trajnosti nadomjestka

10
 4. osiguravanje rubne cjelovitosti
5. očuvanje zdravlja parodonta brušenog zuba

Poželjno je brušenjem odstraniti samo onoliko zubne strukture koliko to gradivni materijal budućeg
nadomjestka zahtijeva, uz nastojanje da se očuva što više tvrdog zubnog tkiva. Strukturna trajnost
nadomjestka ovisi o debljini materijala od kojeg je protetski nadomjestak izrađen.

Retencija predstavlja otpor sili koja je paralelna sa dužinskom osi zuba i koja nastoji nadomjestak
odići s njegovog ležišta dok rezistencija onemogućava pomicanje nadomjestka djelovanjem sila u
horizontalnom i kosom smjeru koje nastaju tokom žvakanja i nefunkcijskih dodira zubnih lukova.
Kako bi se osigurala rubna cjelovitost, rubovi nadomjestka moraju biti potpuno prilagođeni
kavopovršinskoj liniji bataljka.

Prilikom postupka brušenja, ne smije se oštetiti parodontno tkivo zuba koji se brusi. Oblik
izbrušenog zuba mora zadovoljiti tri čimbenika:

1. biološki,
2. estetski,
3. mehanički

Biološki čimbenik odnosi se na očuvanje zdravlja oralnog tkiva što znači da prilikom postupka
brušenja ne smije doći do oštećenja okolnih mekih tkiva, pulpe zuba kao ni parodonta. Nepažljivim,
neopreznim radom i koncentriranjem isključivo na zub koji se brusi, brusnim se sredstvima vrlo
lako mogu ozlijediti okolna meka tkiva obraza i jezika, a također i oštetiti susjedni zubi. U
sprječavanju nastanka navedenih oštećenja, od pomoći je upotreba zubnog ogledala i sisaljke,
interdentalne matrice za zaštitu susjednih zubi te svakako pažljiva i savjesna manipulacija brusnim
elementima. Ukoliko se brusi vitalan zub, potrebno je paziti da ne dođe do otvaranja pulpne
komore. Takvo mehaničko oštećenje pulpe obično nastaje zbog preobilnog brušenja ili kod mlađih
pacijenata kod kojih pulpni rog može biti smješten vrlo blizu površine zuba.

Tokom brušenja može doći i do termičkog oštećenja zubne pulpe. Ako je vodeno hlađenje zuba
koji se brusi neodgovarajuće, dolazi do smetnji u cirkulacijskom sistemu pulpe te ako se
temperatura tokom brušenja povisi do 50 °C i više, nastaje staza i posljedično nekroza pulpe.
Pregrijavanje zubne pulpe sprječava se mlazom vode od najmanje 50 ml/min i temperature do 30
°C koji mora biti usmjeren između zuba i brusnog sredstva. Također je važno da pritisak brusnim

11
sredstvom na zubnu stijenku nije prevelik. Prilikom protetske sanacije izuzetno je važno očuvati
zdravlje parodonta. Ukoliko se brušenjem poremeti biološka širina, kompromitirano je parodontno
zdravlje. Biološka širina parodonta obuhvaća epitelni pričvrstak i vezivnotkivni pričvrstak (~2
mm), koji zajedno sa sulkusom (~1 mm) čine dentogingivni kompleks. Ako se pri preparaciji
poremeti ili ugrozi biološka širina, prema nekim autorima, ne preostaje dovoljno mjesta za
pričvrstak, a kao posljedica toga nastaje gubitak pričvrstka i džepovi.

Mehanički čimbenik odnosi se na strukturnu trajnost nadomjestka, njegovu retenciju i

rezistenciju. Ne izbrusi li se zub dovoljno, nedostatna debljina nadomjestka neće osigurati
strukturnu trajnost istog. Nadomjestak se neće moći oduprijeti djelovanju sila koje će na njega
djelovati i moguća je komplikacija poput loma cijelog ili dijela nadomjestka. Kako bi bio u stanju
podnositi okluzalne sile, nadomjestak mora biti izrađen od određenog materijala u određenim
dimenzijama i određenog oblika. Oblik preparacije mora osigurati dovoljnu retenciju i rezistenciju.
Zadovoljavajuća retencija i rezistencija postižu se tako da nasuprotne stijenke izbrušenog zuba
budu što paralelnije, dakle, s minimalnim nagibom. Retencija ovisi i o:

• veličini površine bataljka

• dužini aproksimalnih stijenki zuba
• hrapavosti izbrušenih ploha
• debljini cementnog sloja
• smjeru uvođenja nadomjestka

Ukupna površina izbrušenog zuba proporcionalna je retenciji. Krunice s dužim plohama imaju
bolju retenciju od onih s kraćim. Dulji bataljci osiguravaju veću površinu, a samim time i bolju
retenciju. Veća retencija nadomjestka postiže se kada izbrušene plohe bataljka nisu izrazito
polirane. U tom slučaju cement popunjava mikroskopske neravnine na bataljku. Najveća retencija
je osigurana kada postoji samo jedan smjer uvođenja nadomjestka.

Estetski čimbenik određuje izgled protetskog nadomjestka i samog pacijenta. Fiksnoprotetskim

radom, osim zadovoljavajuće funkcije, mora se postići i zadovoljavajuća estetika. Nadomjestak
mora što vjernije imitirati prirodne zube te se uklopiti u usnu šupljinu tako da se uspostavi gubitkom
zuba narušen estetski sklad. Loša estetika nadomjestka može između ostalog biti rezultat
neodgovarajućeg brušenja i posljedično neadekvatne debljine gradivnog materijala. O svojstvima

12
gradivnog materijala ovise refleksija, raspršivanje i transmisija svjetla što je direktno povezano s
estetikom samog nadomjestka.

3.2. Brusna sredstva

Postupak brušenja u fiksnoj protetici provodi se crvenim kolječnikom s električnim mikromotorom

ili zračnom turbinom ukoliko ordinacija ne raspolaže crvenim kolječnikom. Rad s turbinom
zahtijeva intermitentnu tehniku preparacije što znači da je svrdlo u kontaktu s plohom zuba koja se
brusi u kratkim vremenskim intervalima. Na taj se način sprječava zarezivanje zuba i omogućuje
bolje hlađenje površine i svrdla. Usprkos sprječavanju zarezivanja, prilikom brušenja turbinom,
površina prepariranog bataljka sadrži neravnine koje se ne mogu ukloniti poliranjem.

Kod brušenja crvenim kolječnikom, svrdlo je radnim dijelom neprestano u kontaktu s površinom
koja se brusi. Instrument se pomiče sporo što osigurava bolju kontrolu količine izbrušenog zubnog
tkiva. Njime se postiže glatka i ujednačena preparacija. Pravilan odabir svrdla za preparaciju od
iznimne je važnosti. Pritom valja obratiti pozornost na oblik i promjer svrdla te na to brusi li se
caklina ili dentin.

Postoje različiti oblici svrdala, a odabir oblika ovisi o vrsti preparacije na zubnom vratu koja se
želi postići – zaobljena ili pravougaona stepenica. Za oblikovanje zaobljene stepenice koristi se
cilindrično svrdlo zaobljena vrha (Slika 6.). Cilindričnim svrdlom terapeut sam definira konusni
ugao o kojemu ovise retencijska i rezistencijska obilježja bataljka, a zaobljeni vrh pruža dovoljno
mjesta za estetske materijale krunice u njezinu najosjetljivijem cervikalnom dijelu. Pravougaona
stepenica postiže se koničnim svrdlom ravnog vrha (Slika 7.).

13
Slika 3: Cilindrično svrdlo zaobljena vrha Slika 4: Konično svrdlo ravnog vrha

Za brušenje cakline koriste se dijamantna svrdla. Finoću svrdla određuje veličina zrna dijamantnog
sloja. Različite finoće su standardizirane i označene prstenima u boji. Žuti prsten označava
superfinu zrnatost, crveni finu, plavi standardnu, zeleni grubu i crni supergrubu zrnatost. Za
brušenje zdravog dentina služe tungsten-karbidna svrdla. Nakon završetka grubog brušenja,
primjenjuju se svrdla za finiranje i poliranje. Potreban promjer svrdla ovisi o gradivnom materijalu.
Ukoliko je potrebno ubrusiti stepenicu debljine npr. 0,6 mm, potrebno je uzeti svrdlo promjera 1,2
mm. Polovica debljine svrdla je granica do koje se maksimalno smije brusiti u dubinu svake plohe.
Preparacijom koja je dublja od polovice debljine svrdla, nastat će negativna stepenica. Stoga je
tokom postupka brušenja poželjno često provjeravati količinu odbrušenog zubnog tkiva te na taj
način spriječiti pretjerano ili nedostatno brušenje.

4. KOMPOZITNA FASETA

Kompozitne fasete možemo podijeliti na

• djelomične ili
• potpune.

Djelomične ne sežu do gingivnog sulkusa dok potpune prekrivaju cijelu labijalnu plohu i koriste
se za zatvaranje dijastema između kruna i ispravljanje blagih diskoloracija.

14
 Slika 5: Primjer kompozitne fasete

Prema načinu izrade možemo ih podijeliti na

• izravne i
• neizravne.

Izravne se izrađuju direktno u ustima pacijenta gdje se i polimeriziraju. Imaju 5 faza izrade:

2) Uočiti obilježja i osobitosti građe zuba koji restauriramo - moramo odrediti oblik krune,
dužinu i širinu krune, znak ugaoa i luka te položaj kontaktne tačke. Moramo paziti na
prijelaze vestibularne plohe aproksimalno; na taj način možemo zub optički suziti, proširiti,
povećati ili smanjiti a da stvarna veličina ostane ista. Vodoravne linije rasta karatkeristične
su za djecu i mlade pacijente. Isto tako mameloni ili dentinske jezgre, koje se nalaze na
vestibularnoj strani zuba, kod mlađih pacijenata uzrokuju halo-efekt.

3) Izbor boje - dentin je opakniji od cakline koja je transparentnija od dentina. Dentinska boja
određuje se prema boji cervikalne trećine očnjaka,a caklinska boja prema incizijskoj trećini
krune zuba koji restauriramo.

4) Preparacija - kod djelomične fasete samo zakošavamo rub cakline 1 do 3mm u valovitoj
liniji. Kod potpune fasete dubina preparacije treba biti jednaka na svim djelovima labijalne
plohe. Incizalni brid skrati se 1 do 2 mm. Aproksimalno granica preparacije mora sezati
dovoljno duboko da ne bude vidljiva.

5) Nanošenje kompozitnog materijala - nanosi se u slojevima. Prvo se nanosi oralni caklinski

sloj 1mm kraće od idealne dužine, nakon njega dentinski sloj u kojem se modeliraju
mameloni te završni vestibularni sloj.

6) Poliranje i završna obrada - Neizravne se izrađuju na način da se nakon preparacije zuba

(dubina preparacije kao za keramičke fasete) uzima otisak te izrađuje radni model na kojem

15
 će se u laboratoriju izraditi faseta. Faseta se cementira kompozitnim cementom, pri tome
moramo paziti na odabir boje da cement ne bi promijenio boju fasete.

Iz keramičkog materijala najčešće se izrađuju :

• Keramička faseta (ljuska)

• Keramički inlay i onlay

4.1. Keramička faseta (ljuska)

Indikacije za izradu:

➢ Hipoplazija cakline
➢ Diskoloracija zuba
➢ Endogena pigmentacija
➢ Lom zuba (ako frakturna linija ne uključuje dentin)
➢ Zatvaranje dijastema
➢ Korekcija anatomski malformiranih prednjih zuba
➢ Brušenje zuba za keramičku ljusku

Slika 6: Primjer keramičke fasete

16
Brušenje je minimalno jer preparacija mora završavati u caklini. Debljina preparacije labijalne
plohe iznosi 0.5 do 1 mm. Cervikalna stepenica je zaobljena i šririne 0.5 do 0.8 mm.

Incizalni brid potrebno reducirati za 1 do preparacije incizalnog brida rub dosjeda može završavati
na samom incizalnom bridu ili može uključivati 1.5mm. Aproksimalni djelovi prepariraju se do
aproksimalnog kontakta sa susjednim zubom.

Danas se sve više izrađuju non-prep ljuskice. To su ljuskice kod kojih nema preparacije već zahvat
započinje uzimanjem otiska koji se šalje u laboratorij te se izlijeva radni model.

Na radnom modelu izrađuju se ljuskice od keramike debljine do 0.3 mm. Njihova prednost je
očuvanje tvrdih zubnih tkiva, brza i jednostavna izrada te jednostavno uklanjanje. Nedostatak je
vrlo zahtjevna laboratorijska izrada i visoka cijena.

5. FASETIRANE KRUNICE

Fasetirane krunice, fasete ili zubne navlake su posebno napravljene keramičke “ljuspice” koje se
postavljaju na površinu zuba kako bi se popravio izgled istrošene gleđi zuba, neravnine, razmak
među zubima, pukotine ili naprsline.Nezavisno od toga koji je uzrok neprivlačnih zuba, pomoću
fasetiranih krunica (zubnih navlaka) može se rešiti većina, ako ne i svi estetski problemi, među
kojima su:

– Istrošena gleđ – tokom vremena čvrsta materija na površini zuba – gleđ može postati
istrošena i na njoj se mogu pojaviti diskoloracije različitog porekla (genetske
predispozicije,konzumiranja kafe i drugih obojenih pića, duvana…)

– Pukotine i naprsline

– Genetika-neki ljudi se rode sa prevelikim razmakom između zuba koji se s godinama

povećava.

17
 – Nejednaki zubi – rezultat škrgutanja zubima ili genetike

Fasetirana krunica podrazumijeva kovinsku krunicu s vestibularno smještenom estetskom fasetom

koja se može proširiti i na okluzalnu plohu. Kao metalna krunica i ona štiti marginalni parodont s
mogućnosti prilagođavanja i modeliranja tankoga gingivnog ruba krunice, ali ima bolju estetsku
vrijednost od potpuno metalne krunice.

Da bi osigurali dovoljno mjesta za estetski materijal potrebno je reduciranje vestibularne plohe za

1,0 – 1,5 mm. Na taj način osiguravamo potrebnu debljinu metalne konstrukcije koja iznosi
minimalno 0,3 mm te debljinu polimerne fasete koja iznosi barem 1,0 mm zbog mehaničkih
svojstva i reprodukcije boje. Kod djece i adolescenta potrebna je dodatna opreznost kod brušenja
zbog šire pulpne komorice, što često dovodi do predimenzionirane fasete koja je zatim uzrok za
slabe higijenske uvjete i iritaciju.

Slaba mogućnost poliranja, poroznost te trošenje fasete s abrazijom koja rezultira hrapavošću
površine stvaraju uvjete za nastanak plaka i taloženje bakterija. Fasetirana krunica može izgledati
vrlo dobro zbog prave reprodukcije boje, zasjenjenjima i individualnim efektima, ali ta se svojstva
gube tokom vremena. Tako dolazi do promjena boje, trošenja akrilatne ljuske, odvajanja fasete od
metala, vidljivosti metalnoga ruba zbog retrakcije gingive ili kao posljedica abrazije četkicom.

Boja se metala tokom izrade neutralizira temeljnim slojem – opakerom, koji djeluje i kao adheziv
za povezivanje s metalom preko Van der Waalsovih sila. Ta se veza može razdvojiti zbog
polimerizacijske kontrakcije fasete, različitih koeficijenata termičke ekspanzije fasete i metalne
podloge i zbog različitih koeficijenata povećavanja volumena u vodi pa dolazi do stvaranja
granične pukotine između fasete i metala. Uz to utjecaj imaju i mehanička opterećenja kojima je
izložen nadomjestak.

U graničnu pukotinu naseljavaju se bakterije čiji produkti metabolizma stvaraju oksidne i sulfidne
spojeve s metalom što rezultira promjenom boje fasete. Prodor hrane i utjecaj svjetla također mogu
uticati na boju fasete, što uzrokuje nezadovoljstvo pacijenata i bitno skraćuje vijek trajanja
fasetirane krunice.

18
 Slika 7: Primjer metalne fasetirane krunice

Sljedeće svojstvo koje skraćuje vijek trajanja nadomjestka jest loša otpornost na abraziju.
Poboljšanje svojstava polimera pokušava se postići s povećanim udjelom anorganskoga punila te
poboljšanjem tehnologije polimerizacije. Tako suvremeni materijali sa silaniziranim hibridnim
anorganskim punilima pokazuju bolju otpornost na abraziju.

Najsigurnija retencija ljuske modeliranje je fasetnog ormarića i naziva se primarnom retencijom te

se može poboljšati dodatnim sredstvima za retenciju u obliku mikroperlica, iglica ili mrežica.
Dijelovi metala ispod fasete mogu se obraditi pjeskarenjem ili elektrokemijskim nagrizanjem zbog
povećanja površine i posljedične mehaničke veze između estetskoga materijala i metala.

Fasetirane krunice pružaju:

1. Estetsko poboljšanje osmijeha: Fasetirane krunice postaju sve popularniji način za

estetsko poboljšanje osmijeha. Budući da se mogu izrađivati od tankih slojeva keramike ili
kompozitnih materijala, ovi postupci omogućuju pacijentima da postignu željeni izgled
osmijeha, poput izbjeljivanja zuba, ispravljanja nepravilnosti, zatvaranja razmaka između
zuba ili korekcije oštećenih zuba.

2. Minimalno invazivna stomatološka rješenja: Fasetirane krunice, ljuskice i viniri često se

koriste kao minimalno invazivna alternativa tradicionalnim krunama ili ortodontskim
postupcima poput ortodontske terapije ili ugradnje fiksnih aparata. Ovi postupci zahtijevaju

19
 minimalno brušenje zubne strukture, što znači da se većina prirodnog zuba čuva, što je
veliki benefit za pacijente.

3. Brza estetska rješenja: Za pacijente koji traže brza estetska rješenja, fasetirane krunice,
ljuskice i viniri mogu biti odličan izbor. Proces izrade obično je brz i učinkovit, a rezultati
su odmah vidljivi. To je posebno popularno među pacijentima koji se pripremaju za posebne
događaje poput vjenčanja ili važnih sastanaka.

4. Rekonstrukcija oštećenih ili istrošenih zuba: Fasetirane krunice i ljuskice mogu se

koristiti za rekonstrukciju oštećenih, istrošenih ili slomljenih zuba. Ovi postupci mogu
poboljšati funkciju zuba, osigurati njihovu stabilnost te spriječiti daljnje oštećenje.

5. Ispravljanje nepravilnosti zuba: Fasetirane krunice, ljuskice i viniri također se koriste za

ispravljanje nepravilnosti zuba poput neujednačenog oblika ili veličine, zatvaranje razmaka
između zuba te ispravljanje blagih ortodontskih problema. Ovi postupci pružaju
pacijentima brzo i učinkovito rješenje za poboljšanje izgleda njihovih osmijeha.

6. CAD/CAM TEHNOLOGIJA U STOMATOLOGIJI

U stomatologiji se posljednjih godina odvija digitalna revolucija koja omogućuje novu razinu
metodologije stomatološkog liječenja u kojem se zdravlje, ali i ugoda pacijenta, stavlja na prvo
mjesto. Pomoću naprednih i sofisticiranih sustava, liječenje postaje preciznije i jednostavnije, a
postupak postaje ugodniji i brži uz puno manje stresa i smanjenog broja posjeta ordinaciji. U tom
pristupu bitnu ulogu ima i CAD/CAM tehnologija.

CAD/CAM je skraćenica engleskih pojmova Computer-Aided Design/Computer-Aided

Manufacturing (računalno dizajniranje/računalna potpomognuta proizvodnja). CAD/CAM zubni
sistem odnosi se na softver koji se koristi za projektiranje i oblikovanje zubne
protetike. CAD (Computer Aided Design) uključuje digitalno skeniranje i dizajniranje protetike,
dok je CAM (Computer Aided Manufacturing) postupak slanja konačnih modela na izlazni uređaj
i njihove izrade glodanjem ili 3D ispisom.

20
CAD/CAM tehnologija već 40 godina nalazi široku primjenu u raznim granama u kojima se
zahtijeva velika prilagodljivost i preciznost izrade (svemirska, zrakoplovna, automobilska
industrija). U stomatologiji CAD/CAM se koristi prilikom izrade protetskih nadomjestaka
(ljuskica, krunica, mostova) kod kojih se zahtijeva visoka preciznost.

Slika 8: Proces CAD/CAM tehnologije

Prednosti CAD-CAM tehnologije

• nije potrebno uzimati otisak zubi

• nema potrebe za izradom privremenih zuba
• potreban je samo jedan posjet stomatologu i pacijent može dobiti nove zube u samo
jednoj posjeti
• postupak izrade je pojednostavljen
• visoka preciznost i estetska savršenost.

Materijal koji se koristi u CAD-CAM tehnologiji je cirkon koji zamjenjuje metal tj. metalne
konstrukcije (zlato, titan i ostale legure). Cirkon je čvrst, dimenzijski stabilan te biokompatibilan

21
materijal koji se lako obrađuje i zadovoljava najviše estetske i funkcijske standarde.
Svakim je danom sve veća ponuda materijala koji se koriste u dentalnoj CAD-CAM tehnologiji
(cirkon, leucitna keramika, litij, disilikatna keramika, nano hibridna keramika itd.), a to omogućuje
izradu jedinstvenih nadomjestaka savršene prirodnosti, boje i transparentnosti.

CAD/CAM tehnologijom se izrađuju:

• Ljuskice
• Krunice
• Mostovi
• Inlay/Onlay/Overlay

CAD/CAM sustav sastoji se od 3 dijela.

Prvi dio čini intraoralni skener Planemeca PlanScan koji koristi plavu lasersku zraku za uzimanje
digitalnog snimka zuba u svega 5-6 minuta. Pomoću ovoga skenera, a za manje restorativne
zahvate, više nije potrebno koristiti standardni otisak koji može biti dosta neugodan i nepraktičan
za pacijenta. Nakon što se dobije precizan digitalni snimak brušenih i nebrušenih zuba te mekih
tkiva, snimak se izravno prebacuje u program Planmeca PlanCAD Easy koji služi za dizajniranje
nadomjeska.

Slika 9: CAD/CAM sistem

22
Planmeca PlanCAD Easy software pruža stomatolozima mogućnost dizajniranja nadomjestaka
uzimajući u obzir anatomske osobnosti te pomaže da se pacijentu što bolje komunicira završni
izgled zuba.

Konačni dizajn šalje se u izradu pomoću Planemac Planmill 40 uređaja. Postupak je izrazito brz i
omogućuje izradu jedne krunice u 20-ak minuta.

Slika 10: Konačni dizajn

Korištenjem CAD/CAM tehnologije naš je specijalist stomatološke protetike u potpunoj kontroli

konačnog rezultata, a ujedno i omogućava da željeni izgled zuba bude odgovarajućeg anatomskog
oblika, veličine i estetike, odnosno onako kako je i zamišljen.

Takva metoda izrade protetskih nadomjestaka izrađuje se bez laboratorija ili uz minimalnu
asistenciju dentalnog tehničara čime se mogućnost greške svodi na minimum. Materijal koji
koristimo za izradu protetskih nadomjestaka je keramika koju odlikuje čvrstoća i boja, a koja vjerno
oponaša prirodan izgled zuba. Ova metoda izrade krunica i ljuskica čine naše pacijente
zadovoljnijima, a samo liječenje ugodnijim jer od sada za novi zub ne treba čekati više tjedana.

23
Glavne prednosti CAD/CAM tehnologije u stomatologiji:

• Preciznost izrade protetskih nadomjestaka

• Brzina izrade
• Nema potrebe za klasičnom izradom otiska zuba
• Vizualizacija krajnjeg izgleda zuba
• Nadomjestak je prirodnog izgleda

CAD/CAM sustav u stomatologiji omogućava pouzdan, precizan i brz pristup liječenju koji
doprinosi većoj ugodi. Ovakvim pristupom povećava se zadovoljstvo klijenta zbog manje količine
vremena provedenog na zubarskom stolcu, manje potrebe ponavljanja postupka, bržeg dovršetka
tretmana i općenito poboljšanog iskustva u ordinaciji.

24
 6. ZAKLJUČAK

U zaključku, fasetirane krunice predstavljaju izuzetno važnu i sve popularniju metodu u

stomatološkoj praksi, koja pruža pacijentima estetska i funkcionalna rješenja za različite probleme
zuba. Kroz godine, ova tehnika se razvijala i poboljšavala, pružajući stomatolozima i pacijentima
sve više mogućnosti za poboljšanje izgleda osmijeha i oralnog zdravlja.

Najnovija primjena fasetiranih krunica uključuje širok spektar estetskih i funkcionalnih koristi,
među kojima su brza estetska rješenja, minimalno invazivni postupci, rekonstrukcija oštećenih
zuba te ispravljanje nepravilnosti. Dodatno, nova primjena ove metode uključuje i upotrebu
naprednih materijala i tehnologija, što omogućuje stomatolozima preciznije i trajnije rezultate.

Fasetirane krunice se također ističu kao popularno rješenje među pacijentima zbog svoje brzine
izvođenja, dugoročne trajnosti te estetskog zadovoljstva koje pružaju. Ova tehnika omogućuje
pacijentima da brzo i efikasno postignu željeni izgled osmijeha bez potrebe za dugotrajnim
postupcima ili ortodontskim terapijama.

S obzirom na sve ove faktore, fasetirane krunice ostaju ključna komponenta modernog
stomatološkog tretmana, pružajući pacijentima širok spektar estetskih i funkcionalnih koristi.
Uzimajući u obzir brzinu izvođenja, minimalnu invazivnost, dugoročnu trajnost i estetsku
privlačnost, jasno je da su fasetirane krunice postale nezaobilazno rješenje u stomatološkoj praksi,
pružajući pacijentima osmijehe koji su funkcionalni, zdravi i estetski privlačni.

25
 7. LITERATURA

1. The production of faceted crowns with the use of synthetic resin along with a critical
examination of the work, faceted crowns and bridges using Palapong by Dr. R. Lord

Internet izvori:

1. https://repozitorij.sfzg.unizg.hr/islandora/object/sfzg%3A385/datastream/PDF/view
2. file:///C:/Users/HomePC/Downloads/ilic_ana_sfzg_2017_diplo_sveuc.pdf
3. http://bib.irb.hr/datoteka/825942.DIPLOMSKI_RAD_KORINA.pdf
4. https://www.zubari.rs/slider/fasetirane-krunice-zubne-navlake-veneers/
5. https://repozitorij.sfzg.unizg.hr/islandora/object/sfzg%3A97/datastream/PDF/view
6. https://www.scribd.com/document/361609398/Fasete
7. https://www.poliklinikabagatin.hr/Stomatologija/CAD-CAM-tehnologija
8. https://dentbih.sfera.ba/sta-je-to-cad-cam-sistem/

26
27