Dadaizam nastaje vrlo burno 1916.

godine u Zrichu u vicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Grupa umjetnika okupljena oko kafea "Cabaret Voltaire" pokrenula je asopis "Dada" koji je dobio ime po onomatopeji djejeg tepanja (prvobitni govor koji nije znaenjski oblikovan) = besmislica, (a u francuskom jeziku to oznauje drvenog konjia igraku. Tristan Tzara osniva je i pisac prvog manifesta. On smatra da su se mladi nalazili u nekoj vrsti zatvora, jednako kao i vicarska u doba Prvog svjetskog rata, to je bio razlog za dadaistiku pobunu. Izjavio je: "Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutaive elje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjeaja da bi ovjek, koji je u sreditu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmo nad osiromaenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loe steenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednika svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca traila posvemanje prihvaanje potreba svoje prirode, bez obzira na povijest, na logiku..." Dadaizam tei ruenju, unitenju starih naela i zakonitosti logike, ismijava "vjenu ljepotu". Njihov program bio je potpuna negacija svega tradicionalnoga (odnos prema tradiciji): stari svijet, utemeljen na racionalnom, doveo je do masovnog ubijanja u svjetskom ratu. Stoga ti mladi umjetnici izlaze s potpuno suprotnim programom: tradiciji suprostavljaju iracionalnu negaciju svih vrijednosti ukljuujui i umjetnost. Stoga je u njihovu programu besmisao i protuumjetnost (novi nain umjetnosti). Izraz i pjesniki jezik: negiranje svega racionalnog, paradoks i crni humor. Ukazuju na drutvenu stvarnost ispunjenu besmislenim ratom i razaranjem. Tekst o dadaizmu u itanci nam iznosi njihov nain novog stvaranja. Pokazuje nam tehniku kolaa. Rijei treba izrezati, staviti u eir, promijeati i od njih nainiti pjesmu. Umjetniko djelo treba sastavljati rezanjem i lijepljenjem razliitih otpadaka. Tekst odstupa od tradicionalne poezije. Vidljivo joj je suprostavljanje. Nema tradicionalnog poretka rijei, smisleno povezanih u cjelinu, nema jedinstvenog stila, temu je teko odredit, osjeaji i psihoanaliza lika su izostavljeni. Nema interpunkcijskih znakova. Tekst ima svoju odreenu originalnost, nita slino dotadanjem pjesnikom izrazu.